Wikipedia bswiki https://bs.wikipedia.org/wiki/Po%C4%8Detna_strana MediaWiki 1.39.0-wmf.21 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedia Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Gadget Gadget talk Gadget definition Gadget definition talk Topic Hrvatska 0 1067 3425359 3424232 2022-07-20T14:34:06Z Josipbepojakus 127904 wikitext text/x-wiki {{Infokutija država | izvorno_ime = | zvanično_ime = Republika Hrvatska | ime_genitiv = Hrvatske | zastava = Flag of Croatia.svg | grb = Coat_of_arms_of_Croatia.svg | mapa = EU-Croatia.svg | službeni_jezik = [[Hrvatski jezik|hrvatski]] | glavni_grad = [[Zagreb]] | vrsta_prve_vlasti = [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednik]] | vladar_prva_vlast = [[Zoran Milanović]] | vrsta_druge_vlasti = [[Premijer Hrvatske|Premijer]] | vladar_druga_vlast = [[Andrej Plenković]] | po_površini_na_svijetu = 126. | površina = 56.542 | procenat_vode = 0.2 | po_broju_stanovnika_na_svijetu = 122. | stanovnika = {{Gubitak}}4.076.246 (2019){{izvor}} 4,284,889 (2011){{izvor}} | gustoća = 73 | nezavisnost = od [[Jugoslavija|Jugoslavije]]<br />[[25. juni]] [[1991]]. | valuta = [[Hrvatska kuna|Kuna]] (HRK) | vremenska_zona = [[CET]] ([[UTC]]+1)<br /> - ljeti [[CEST]] (UTC+2) | himna = "[[Lijepa naša domovino]]"<center>[[Datoteka:Lijepa nasa domovino instrumental.ogg]]</center> | internetski_nastavak = [[.hr]] | pozivni_broj = +385 |bdp_godina=Procjena 2022.|bdp_per_capita=$36.000{{izvor}}|bdp_ukupno=$145 milijardi|gini=<span style="color: #0c0; font-size: larger;">▲</span>29,7|gini_godina=2018|hdi=<span style="color: #0c0; font-size: larger;">▲</span>0.837|hdi_godina=2018|hdi_nivo=}} '''Hrvatska''' jeste [[suverena država]] u [[Jugoistočna Evropa|Jugoistočnoj Evropi]], Sredozemlju i na Balkanu. Graniči sa [[Slovenija|Slovenijom]], [[Bosna i Hercegovina|Bosnom i Hercegovinom]], [[Srbija|Srbijom]], [[Crna Gora|Crnom Gorom]] i [[Mađarska|Mađarskom]]. Izlazi na obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] a pomorskim graniči i sa [[Italija|Italijom]]. Ukupna površina Hrvatske je 87.661&nbsp;km<sup>2</sup>, kopno 56.594&nbsp;km<sup>2</sup>. Glavni grad je [[Zagreb]]. Ukupno stanovništvo je 4.284.889, od tih, 90% su [[Hrvati]], 4,5% [[Srbi]] (1990. godine 12,2%)<ref>{{Cite web |url=http://www.hrz.hr/aktualno/zivic1.htm |title=www.hrz.hr |access-date=26. 8. 2005 |archive-url=https://web.archive.org/web/20060208222813/http://www.hrz.hr/aktualno/zivic1.htm |archive-date=8. 2. 2006 |url-status=dead }}</ref> i 0,5% [[Bošnjaci]]. Dominantna religija je [[katoličanstvo]]. Hrvatska je od 2004. godine bila kandidat za ulazak u [[Evropska unija|Evropsku uniju]]. Hrvatska je postala [[NATO]] članica u aprilu 2009. godine. Pregovori s Evropskom unijom su službeno otvoreni u oktobru 2005. godine, a zatvoreni u junu 2011. [[Evropska komisija]] i [[Vijeće Evrope]] postavili su 1. jula 2013. godine<ref>{{Cite web |url=http://ec.europa.eu/enlargement/candidate-countries/croatia/relation/index_en.htm |title=Croatia - EU-Croatia relations |access-date=15. 7. 2011 |archive-date=27. 8. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110827211909/http://ec.europa.eu/enlargement/candidate-countries/croatia/relation/index_en.htm |url-status=dead }}</ref> kao ciljani datum ulaska Hrvatske u EU, te je od tog dana Hrvatska primljena u punopravno članstvo Evropske unije. Hrvatska je članica [[Vijeće Evrope|Vijeća Evrope]], [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije]], [[Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju|Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju]]. == Historija == {{Glavni|Historija Hrvatske}} Prije dolaska [[Slaveni|Slavena]], na teritoriji sadašnje Hrvatske su živjeli [[Iliri]] koje je osvojilo [[Rimska imperija|Rimsko carstvo]] u [[1. vijek]]u naše ere. [[Hrvati]] su naselili područje u [[7. vijek]]u i osnovali dvije kneževine: [[Panonska Hrvatska|Panonsku Hrvatsku]] i [[Primorska Hrvatska|Primorsku Hrvatsku]]. === Hrvatsko kraljevstvo === U vrijeme primorsko-hrvatskog [[Knez Branimir|kneza Branimira]], ona je po prvi puta međunarodno priznata; pismom [[Papa Ivan VIII|pape Ivana VIII]] od 7. juna 879. Hrvati su prihvatili katoličanstvo u [[9. vijek]]u. Većinu hrvatskih zemalja ujedinio je [[kralj Tomislav]] u jedinstveno kraljevstvo 925. godine [[kralj Tomislav]] je ujedinio dvije kneževine i stvorio hrvatsko kraljevstvo. Hrvatska je moćna država sve do 1102. godine kad je priložena [[Mađarska|Mađarskoj]]. [[Mohačka bitka]] 1526. godine je bila ključni događaj u kojem je propala vlast ugarske dinastije [[Jagelovići|Jagelovića]]. Nakon poraza Hrvatsko-mađarskih snaga, [[Osmanlijsko carstvo|Osmansko carstvo]] osvaja [[Lika|Liku]], Dalmaciju, i [[Slavonija|Slavoniju]]. Kasnije, sa slabljenjem turskog-osmanlijskog carstva (koje je započelo turskim porazom kod Siska 1593. godine), mnoga hrvatska područja postupno podpadaju pod [[Austrija|austrijsku]] vlast. Hrvatski nacionalni pokret jača u prvoj polovini 19. vijeka ali Hrvatska gubi dio svoje autonomije nakon revolucije [[1848]]. godine. [[Datoteka:Croatia Pula Amphitheatre 2014-10-11 11-04-27.jpg|desno|mini|Pula]] [[Datoteka:Split2006.4.JPG|desno|mini|Split]] [[Datoteka:Rijeka Riva.jpg|desno|mini|[[Rijeka (grad)]], najveća luka u Hrvatskoj]] === Hrvatska nakon 1995. === Preostali dio Hrvatske, a to je istočni dio Slavonije koji nije oslobođen u operacijama Bljesak i Oluja, vraćen je 1998. godine mirnom reintegracijom u političko-pravni sustav Republike Hrvatske nakon čega je nastavljen ekonomski oporavak i obnova ratom uništenih područja. Predsjednik [[Franjo Tuđman|Tuđman]] umro je 10. decembra 1999. u svojoj 77-oj godini nakon čega je do tada vladajući HDZ na izborima izgubio vlast. Većinu u Saboru osvaja koalicija 6 stranaka, na čelu sa SDP-om, a za novog predsjednika izabran je Stjepan Mesić. U sljedećih nekoliko godina Hrvatska se transformirala iz poluratnog sustava u suvremenu demokratsku državu. Između ostalog, znatno je smanjena uloga i vlast Predsjednika Republike. Hrvatska se učlanila u važne regionalne i međunarodne organizacije i 21. februara 2003. kandidirala za članstvo u Evropsku Uniju. Na izborima 2003. na vlast je opet došao HDZ, ali je uglavnom nastavljena politika prošle vlade. Kvaliteta života je porasla, te se nastavilo s velikim razvojnim projektima, kao što je gradnja autocesta. 18. juna 2004. dobiven je pozitivan odgovor Evropske Unije i počelo se s pristupnim pregovorima. [[Stjepan Mesić]] je ponovno izabran za predsjednika 2005. 2009. godine postaje članica [[NATO]]-a. Iste te godine Jadranka Kosor postaje predsjednicom vlade nakon odlaska Ive Sanadera. U njenom mandatu započinje borba protiv korupcije, jednog od najvećih problema hrvatskog društva, te uspješno završava pregovore u junu 2011. godine. 2010. godine, nakon dva mandata predsjednika Mesića, za predsjednika Republike izabran je [[Ivo Josipović]]. Na parlamentarnim izborima 2011. pobjeđuje Kukuriku koalicija predvođena SDP-om. Hrvatska je 1. jula 2013. primljena u [[Evropska unija|Evropsku Uniju]] uz protivljenje 33,2 posto hrvatskih građana i građanki koji su dali glas protiv EU. 2015. godine nakon dva kruga izbora predsjednica Republike postala je [[Kolinda Grabar-Kitarović]] == Simboli == === Zastava === [[Zastava Hrvatske]] sastoji se od ujedinjene bivše hrvatske crveno-bijele zastave i slavonske bijelo plave. [[Crvena]], [[bijela]] i [[plava]] [[boja]] složena su jedna ispod druge vodoravno, svaka zauzimajući jednu trećinu zastave. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Grb je smješten u sredini zastave u sjecištu dijagonala. Trobojnica još od hrvatskog preporoda (sredina 19. vijeka) simbolizuje težnju za ujedinjenje hrvatskih zemalja. === Grb === [[Grb Hrvatske|Grb Republike Hrvatske]] je historijski hrvatski grb, koji se nalazi na [[Zastava Hrvatske|hrvatskoj zastavi]]. Ima oblik štita, te je dvostruko podijeljen vodoravno i uspravno u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom uglu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom uglu spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. === Himna === [[Lijepa naša domovino]] (ili kraće "Lijepa naša") je hrvatska [[državna himna]]. == Vlada == {{Glavni|Politika Hrvatske}} Prema [[Ustav Hrvatske|ustavu]] iz [[1991]]. godine, Hrvatska je parlamentarna demokratija. Ustav je bio usvojen 22. oktobra 1991. godine. Hrvatska je postigla [[Dan državnosti Hrvatske|nezavisnost]] od [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] [[25. juni|25. juna]] 1991. godine. Ustav je bio mijenjan četiri puta. Glavni sud Republike Hrvatske je [[Vrhovni sud Hrvatske|vrhovni sud]]. Sudci vrhovnog suda bira državno sudbeno vijeće. 14 članova [[državno sudbeno vijeće Hrvatske|državno sudbenog vijeća]] izabire Hrvatski Sabor svakih osam godina. Također je važan [[Ustavni sud Hrvatske|ustavni sud]] koji se sastoji od 13 sudaca. Predsjednik Ustavnog suda bira se svake četiri godina. Zakonodavna vlast Republike Hrvatske je [[Hrvatski Sabor]] koji može imati između 100 i 160 članova (zastupnika). Izbori za zastupnike u Saboru se održavaju svake četiri godine. Sabor zasjeda od [[15. januar]]a do [[30. juni|30. juna]], te od [[15. oktobar|15. oktobra]] do [[15. decembar|15. decembra]]. Trenutni [[Premijer Hrvatske|predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] je [[Andrej Plenković]], a predsjednik države je [[Zoran Milanović]]. Glavne političke stranke Hrvatske su Socijaldemokratska Partija Hrvatske, Hrvatska Demokratska Zajednica, Hrvatska Seljačka Stranka, Hrvatska Narodna Stranka, Hrvatska Stranka Prava, Istarski Demokratski Sabor, Hrvatska Stranka Penzionera te Hrvatska Socijalno-Liberalna Stranka.{{Izbori za Hrvatsku skupštinu 2015. (mandati)}} === Organizacija vlasti === ====== Zakonodavna vlast ====== [[Hrvatski sabor]] je predstavničko tijelo građana i nosilac zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Prema Ustavu, Hrvatski sabor je jednodomno predstavničko tijelo koje može imati najmanje 100 a najviše 160 zastupnika koji se na osnovu općeg i jednakog biračkog prava biraju neposredno, tajnim glasanjem. Sadašnji saziv Sabora ima 151 zastupnika. Zastupnici se biraju na četiri godine, nemaju obavezujući mandat, a imaju imunitet. Među sadašnjim zastupnicima osam je zastupnika nacionalnih manjina, izabranih u posebnoj izbornoj jedinici (koja obuhvata cijelu zemlju). Pripadnici nacionalnih manjina mogu biti izabrani i na stranačkim listama. I hrvatski iseljenici imaju pravo birati zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici, i to primjenom nefiksne kvote, što znači da će broj zastupnika dijaspore zavisiti od brojnog izlaska birača dijaspore na izbore. ====== Izvršna vlast ====== [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednik Republike]] je poglavar države, a bira se svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora. [[Vlada Republike Hrvatske]], kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se [[Premijer Hrvatske|predsjednik Vlade]] ili premijer. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. ====== Sudbena vlast ====== U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju, prekršajni sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske je najviši sud u državi. Zasjedanja suda su otvorena za javnost i presude se donose javno, osim u pitanjima privatnosti optuženih. Suci se imenuju na period od osam godina. Državno sudbeno vijeće u skladu s ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti sudaca. Ima jedanaest članova iz redova istaknutih sudaca, advokata i univerzitetskih profesora pravnih nauka, s tim da većina članova Državnog sudbenog vijeća mora biti iz redova sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za njegove članove. Državno tužilaštvo Republike Hrvatske je samostalno i nezavisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinilaca krivičnih i drugih kažnjivih dijela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona. To tijelo, dakle, nije sudska vlast i pred sudovima ima status stranke. Na čelu državnog tužilaštva nalazi se glavni državni tužilac. === Političke stranke === [[Komunistička partija Hrvatske]] bila je jedina stranka tokom [[SFRJ|socijalističke Jugoslavije]]. Nakon prvih višestranačkih izbora (1990), desničarska [[Hrvatska demokratska zajednica]] (HDZ) došla je na vlast i držala je do [[2000]]. godine. [[Datoteka:Socijaldemokratska Partija Hrvatske Logo.svg|mini|141x141piksel|[[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]], vladajuća hrvatska stranka]] Na izborima 2000. godine, Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) i [[Hrvatska socijalno-liberalna stranka]] (HSLS) bile su glavni partneri u koaliciji u kojoj su bile i Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska narodna stranka (HNS), Liberalna stranka (LS) i Istarski demokratski sabor (IDS). Ta koalicija lijevog centra pobijedila je na izborima i vladala do juna 2001, kad je IDS istupio iz koalicije jer nije dobio veću istarsku autonomiju. HSLS se raspao 2002. godine (po drugi put, a prvi put je tako nastao LS); većina stranke je izašla iz vlade, dok je ostatak osnovao stranku LIBRA i ostao na vlasti. Koalicija pod vodstvom SDP-a ostala je na vlasti do izbora 2003. kad je izgubila od HDZ-a i drugih stranaka desnog centra. HDZ je stvorio vladu u decembru 2003. iako nije ušao u koaliciju sa strankama kao što su HSS i [[Hrvatska stranka prava|HSP]] Na izborima 2019/2020. pobijedio je [[Zoran Milanović]], čime je SDP postala vladajuća stranka u Hrvatskoj. == Administrativna podjela == === Županije === {{glavni|Županije u Hrvatskoj}} [[Datoteka:Croatian counties.png|mini|desno|500px|Županije Hrvatske.]] Hrvatska je podjeljena na dvadeset [[Županije u Hrvatskoj|županija]]. Županije su uspostavljene [[1990]]. godine nakon usvajanja novog Ustava. Teritorijalna podjela je definirana međunarodnim standardom [[ISO 3166-2:HR]]. Svaka županija je dalje podjeljena na nekoliko [[Spisak gradova u Hrvatskoj|gradova]] i [[Spisak općina u Hrvatskoj|općina]]. Svaka županija ima svoju županijsku skupštinu. Članovi skupštine se biraju svakih četiri godina u izborima. Na čelu županije je premijer (župan). Osim županija postoji i službeni [[grad Zagreb]], koji je zbog stanja i važnosti odvojen od [[Zagrebačka županija|svoje županije]]. Županije Hrvatske su: {| class="sortable wikitable" cellspacing="2" style="margin-top:7px; margin-right:0; background:none; text-align:left; font-size:90%;" |- style="font-size:100%; text-align:right;" ! <!--style="width:120/75/75/85px"--> [[Županije u Hrvatskoj|Županija]] !! Sjedište !! Površina (km<sup>2</sup>)!! Stanovništvo<br>(Popis 2011.) |- | [[Datoteka:Zastava bjelovarsko bilogorske zupanije.gif|border|23px]] [[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovarsko-bilogorska]] || [[Bjelovar]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.652|| style="text-align:right;padding-right:2px"|119.743 |- | [[Datoteka:Flag of Brod-Posavina County.svg|border|23px]] [[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavska]] || [[Slavonski Brod]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.043|| style="text-align:right;padding-right:2px"|158.559 |- | [[Datoteka:Flag of Dubrovnik-Neretva County.png|border|23px]] [[Dubrovačko-neretvanska županija|Dubrovačko-neretvanska]] || [[Dubrovnik]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.783|| style="text-align:right;padding-right:2px"|122.783 |- | [[Datoteka:Zastava Istarske županije.svg|border|23px]] [[Istarska županija|Istarska]] || [[Pazin]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.820|| style="text-align:right;padding-right:2px"|208.440 |- | [[Datoteka:Flag of Karlovac county.svg|border|23px]] [[Karlovačka županija|Karlovačka]] || [[Karlovac]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.622|| style="text-align:right;padding-right:2px"|128.749 |- | [[Datoteka:Flag of Koprivnica-Križevci County.png|border|23px]] [[Koprivničko-križevačka županija|Koprivničko-križevačka]] || [[Koprivnica]] ||style="text-align:right;padding-right:2px"|1.746|| style="text-align:right;padding-right:2px"|115,582 |- | [[Datoteka:Flag of Krapina-Zagorje-County.svg|border|23px]] [[Krapinsko-zagorska županija|Krapinsko-zagorska]] || [[Krapina]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.224|| style="text-align:right;padding-right:2px"|133.064 |- | [[Datoteka:Flag of Lika-Senj County.png|border|23px]] [[Ličko-senjska županija|Ličko-senjska]] || [[Gospić]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|5.350|| style="text-align:right;padding-right:2px"|51.022 |- | [[Datoteka:Medjimurje-flag.gif|border|23px]] [[Međimurska županija|Međimurska]] || [[Čakovec]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|730|| style="text-align:right;padding-right:2px"|114.414 |- | [[Datoteka:Zastava Osječko-baranjske županije.png|border|23px]] [[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjska]] || [[Osijek]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|4.152|| style="text-align:right;padding-right:2px"|304.899 |- | [[Datoteka:Flag of Požega-Slavonia County.png|border|23px]] [[Požeško-slavonska županija|Požeško-slavonska]] || [[Požega (Hrvatska)|Požega]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.845|| style="text-align:right;padding-right:2px"|78.031 |- | [[Datoteka:Flag of Primorje-Gorski Kotar County.png|border|23px]] [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranska]] || [[Rijeka (grad)|Rijeka]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.582|| style="text-align:right;padding-right:2px"|310.195 |- | [[Datoteka:Flag of Sisak-Moslavina County.png|border|23px]] [[Sisačko-moslavačka županija|Sisačko-moslavačka]] || [[Sisak]] ||style="text-align:right;padding-right:2px"|4.463|| style="text-align:right;padding-right:2px"|172.977 |- | [[Datoteka:Flag of Split-Dalmatia County.svg|border|23px]] [[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinska]] || [[Split]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|4.534|| style="text-align:right;padding-right:2px"|455,242 |- | [[Datoteka:Flag of Šibenik County.svg|border|23px]] [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninska]] || [[Šibenik]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.939|| style="text-align:right;padding-right:2px"|109.320 |- | [[Datoteka:Flag of Varaždin County.png|border|23px]] [[Varaždinska županija|Varaždinska]] || [[Varaždin]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.261|| style="text-align:right;padding-right:2px"|176.046 |- | [[Datoteka:Flag of Virovitica-Podravina County.png|border|23px]] [[Virovitičko-podravska županija|Virovitičko-podravska]] || [[Virovitica]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.068|| style="text-align:right;padding-right:2px"|84.586 |- | [[Datoteka:Flag of Vukovar-Syrmia County.svg|border|23px]] [[Vukovarsko-srijemska županija|Vukovarsko-srijemska]] || [[Vukovar]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.448|| style="text-align:right;padding-right:2px"|180.117 |- | [[Datoteka:Flag of Zadar County.png|border|23px]] [[Zadarska županija|Zadarska]] || [[Zadar]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.642|| style="text-align:right;padding-right:2px"|170.398 |- | [[Datoteka:Zagreb County.png|border|23px]] [[Zagrebačka županija|Zagrebačka]] || [[Zagreb]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.078|| style="text-align:right;padding-right:2px"|317.642 |- | [[Datoteka:Flag of Zagreb.svg|border|23px]] [[Grad Zagreb]] || [[Zagreb]] ||style="text-align:right;padding-right:2px"|641|| style="text-align:right;padding-right:2px"|792.875 |} == Gradovi == {| class="wikitable" ! !Grad !Županija !'''Pop.''' |- |1 |[[Zagreb]] |[[Grad Zagreb]] |688,163 |- |2 |[[Split]] |[[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinska]] |167,121 |- |3 |[[Rijeka]] |[[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranska]] |128,314 |- |4 |[[Osijek]] |[[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjska]] |83,104 |- |5 |[[Zadar]] |[[Zadarska županija|Zadarska]] |71,471 |- |6 |[[Pula]] |[[Istarska županija|Istarska]] |57,460 |- |7 |[[Slavonski Brod]] |[[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavska]] |53,531 |- |8 |[[Karlovac]] |[[Karlovačka županija|Karlovačka]] |46,833 |- |9 |[[Varaždin]] |[[Varaždinska županija|Varaždinska]] |38,839 |- |10 |[[Šibenik]] |[[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninska]] |34,302 |} {{Gradovi u Hrvatskoj}} == Geografija == Hrvatska se nalazi na raskrsnici [[Srednja Evropa|srednje]], [[Južna Evropa|južne]], i [[Istočna Evropa|istočne Evrope]]. Hrvatska graniči sa šest država. To su [[Bosna i Hercegovina]], [[Slovenija]], [[Mađarska]], [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Italija]] preko [[Jadransko more|jadranskog mora]]. Hrvatska obala na Jadranu podijeljena je na dva dijela zbog bosanskohercegovačkog grada [[Neum]]a. Hrvatska ima jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i [[Slavonija]] kao dio [[Panonska nizina|Panonske nizine]]), pošumljene planine u [[Lika|Lici]] i [[Gorski Kotar|Gorskom Kotaru]], i kamenitu obalu na Jadranskom moru ([[Istra]], Sjeverno [[Primorje]], i [[Dalmacija]]. [[Datoteka:Peninsula croatia.jpg|desno|mini|Obala]] Klima je u unutrašnjosti Hrvatske [[umjereno kontinentalna klima|umjereno kontinentalna]], u gorskoj Hrvatskoj [[pretplaninska klima|pretplaninska]] i [[planinska klima|planinska]], u primorskom dijelu [[Sredozemna klima|sredozemna]] (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u kninskom,drniškom i sinjskom zaleđu [[podsredozemna klima|podsredozemna]] (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini, jadranska obala jedna je od najsunčanijih u [[Sredozemlje|Sredozemlju]], a temperatura mora ljeti je do 25&nbsp;°C. Ukupna površine Hrvatske je 56.542&nbsp;km<sup>2</sup>. Jadranska obala duga je 5.835&nbsp;km. Hrvatskoj pripada ukupno 1.185 otoka. Važniji gradovi u Hrvatskoj su [[Zagreb]] (glavni grad), [[Split]], [[Dubrovnik]], [[Rijeka (grad)|Rijeka]], [[Osijek]], [[Pula]], i [[Zadar]] (Također pogledajte [[Spisak gradova u Hrvatskoj]]). == Privreda == [[Datoteka:Croatia Export Treemap.jpg|mini|Izvoz Hrvatske po industrijskim granama 2011 godine]] Privreda Hrvatske zasniva se na lakoj [[industrija|industriji]], kao i [[tercijarni sektor|sektoru usluga]]. [[Turizam]] je značajan izvor prihoda. Bruto domaći proizvod po glavi (base PPP) 2002. godine iznosio je $11.200 ili 42,7% prosjeka [[Evropska Unija|Evropske unije]]. Prema procjenama iz [[2002]]. godine, 21,7% radnika su nezaposleni. Potrebno je istaknuti problem visoke zaduženosti države (oko 84% BNP-a) gdje je poradi razvoja i stvaranja nužnog kapitala za poslovanje država na čelu s bankama bila primorana se dodatno zaduživati u inostranstvu. Stanje hrvatske privrede je tipično za zemlje u tranziciji iz [[Komunizam|komunizma]]. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe privredne reforme. Situaciju otežava loš sistem sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Glavni poljoprivredni proizvodi Hrvatske su žito, kukuruz, ječam, lucerna, masline, i krompiri. Glavne industrije su za hemijske proizvode, plastiku, tekstilnu rob, i turizam. Glavni partneri za izvoz su [[Italija]] (22,4%), [[Bosna i Hercegovina]] (14,4%), [[Njemačka]] (12,5%), [[Slovenija]] (8%) i [[Austrija]] (7,3%). Glavni partneri za uvoz su Italija (16,8%), Njemačka (16.4%), Slovenija (7,8%), Rusija (6,8%), Austrija (6,7%), i [[Francuska]] (5,2%). == Saobraćaj == [[Datoteka:Croatia.a320.arp.750pix.jpg|mini|294x294piksel|[[Airbus]] [[Croatia Airlines]]a]] Hrvatska ima visoko razvijenu mrežu autocesta. Značajni projekti izgradnje autoputa započeli su 2000. godine kada su započele intenzivna gradnja i integracija Hrvatske. === Cestovni promet === U Hrvatskoj postoji preko 1400&nbsp;km autocesta koje povezuju [[Zagreb]] s drugim velikim gradovima. Sredinom 2005. godine pokrenuta je autocesta [[Autoput A1 (Hrvatska)|A1]] koja povezuje dva najveća grada, [[Zagreb]] i [[Split]]. Autocesta [[A2]] vozi od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta [[A3]] prolazi panonskom Hrvatskom od [[Bregana|Bregane]] do [[Lipovac (Nijemci)|Lipovca]]. [[A4]] kreće iz Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv Slavonika povezuje [[Slavonija|Slavoniju]], tj. [[Osijek]] i [[Baranja|Baranju]] sa [[Zagreb]]om i [[Jadransko more|Jadranom]]. Autocesta A6 povezuje [[Zagreb]] i [[Rijeka (grad)|Rijeku]]. Autoceste [[A8]] i [[A9]] čine Istarski Ypsilon. ===Pomorski promet === [[Rijeka (grad)|Rijeka]] je najveće jadransko pristanište s više od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini. === Zračni promet === Hrvatska ima sedam međunarodnih zračnih luka u [[Zagreb]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Split]]u, [[Dubrovnik]]u, [[Rijeka (grad)|Rijeci]], [[Osijek]]u i [[Pula|Puli]]. [[Croatia Airlines]] nacionalni je prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prevoznik. === Željeznički promet === Hrvatska ima razvijen željeznički sustav [[Hrvatske željeznice]] je željeznička kompanija u državnom vlasništvu. === Motorna vozila=== U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88.217 novih automobila, što je najveći broj u povijesti i predstavlja porast od 6,7% u odnosu na prošlu godinu. Najprodavaniji brend je [[Opel]], a slijede [[Renault]], [[Volkswagen]], [[Peugeot]] i [[Škoda Auto|Škoda]]. U prva dva mjeseca 2009. u odnosu na isto razdoblje prošle godine u Hrvatskoj je registrirano 40,9% manje novih automobila kao rezultat globalne ekonomske krize. U Hrvatsku 300 automobila dolazi na 1.000 stanovnika == Vojska == [[Datoteka:Hrvatska vojska odlučnim korakom stupa.jpg|mini|Pripadnici hrvatske kopnene vojske]] [[Oružane snage Republike Hrvatske]] (skraćeno [[OSRH]]) je službeni naziv za Hrvatsku vojsku (HV). Oružane snage štite suverenitet i nezavisnost Republike Hrvatske te brane njenu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH mogu učestvovati u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljati određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti, te pružati pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća. Oružane snage RH razvile su se iz Zbora narodne garde [[3. novembar|3. novembra]] [[1991]]. godine. Pripadnici hrvatske kopnene vojske Oružane snage organizirane su u Glavni stožer, zapovjedništva, jedinice i ustanove Oružanih snaga. Oružane snage sastoje se od grana, rodova, služba i struka. Grane OSRH su: * [[Hrvatska kopnena vojska]] (HKoV) * [[Hrvatska ratna mornarica]] (HRM) * [[Hrvatska ratna mornarica]][[Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana]] (hrv. ''Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana'') (HRZ i PZO). Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine aktivne vojne osobe, državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružane snage, kadeti, regruti te rezervisti kada se nalaze na vojnoj vježbi u Oružanim snagama. Ratni sastav Oružanih snaga, pored prethodno navedenih osoba, čine i ostali rezervisti. Vrhovni zapovjednik OSRH je [[predsjednik Republike Hrvatske]]. == Stanovništvo == [[Datoteka:Hrvatske etnije.gif|mini|Stanovništvo po narodnostima u RH 2001]] U Hrvatskoj je po popisu stanovništva iz 2011. godine živjelo 4.284.889 stanovnika od čega 2,218.554 žene i 2,066.335 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 41,2 godine (42,9 godina za žene i 39,4 godine za muškarce). Očekivano trajanje života je 2006. godine bilo 79,3 godine za žene i 72,5 godina za muškarce. U 2009. godini u Hrvatskoj je rođeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, što čini negativan prirodni priraštaj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1‰, a stopa [[mortalitet]]a 11,8‰, sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 rastava. Od 1996. godine Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo, tj. veći broj osoba se doseljava u Hrvatsku nego što ju napušta. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo 6.012. Većina doseljenih su došli iz Bosne i Hercegovine dok je većina onih koji su napustili Hrvatsku otišla u Srbiju i Crnu Goru. Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine [[Hrvati]] (90,42%). Glavna nacionalna manjina su [[Srbi]] (4,36%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 1% stanovništva. Po hrvatskom demografu prof. dr. Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u svakom od popisa stanovništva nakon 1910. godine, te jedina od zemalja u svojem okruženju bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću. Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. godine procjenjuju na 2 434 000 stanovnika ili čak na oko 57% današnje {{Stubičasti dijagram|barwidth=150px|boja_stuba1=#FF0000|boja_stuba2=#403021|boja_stuba3=#C154C1|boja_stuba4=#007FFF|boja_stuba5=#228B22|cifra_stuba1=86.28|cifra_stuba2=4.44|cifra_stuba3=1.47|cifra_stuba4=0.34|cifra_stuba5=4.57|cifra_stuba6=3.24|boja_stuba6=#FFBF00|desno1=%|float=right|ime_stuba1=[[Rimokatoličanstvo]]|ime_stuba2=[[Pravoslavlje]]|ime_stuba3=[[Islam]]|ime_stuba4=[[Protestantizam]]|ime_stuba5=[[Ateizam]]|ime_stuba6=Ostali|maks=100|naslov=Religije u Hrvatskoj 2011}} hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tokom 20. stoljeća, te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima. "Ovakvi bi procesi i s tim intenzitetom razorili svaku populaciju, bez obzira na razinu njezine gospodarske razvijenosti i zato je danas Hrvatska praktički u demografskom slomu", ocjenjuje Šterc Hrvatska nema službenu religiju. Sloboda religije je pravo definirano ustavom koji određuje sve vjerske zajednice kao jednake su pred zakonom i odvojene od države. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 91,36% Hrvata su se izjasnili kao kao kršćani; od njih, rimokatolici čine najveću skupinu, što čini 86.28% stanovništva, nakon čega slijedi pravoslavci (4,44%), protestantizam (0,34%) i drugih kršćani (0,30%). Najveći religija nakon kršćanstva je islam (1,47%). 4.57% populacije se izjašnjavaju kao nereligiozni.U Eurostat Eurobarometar anketi 2010. godine, 69% stanovništva Hrvatske je odgovorio da „oni vjeruju u Boga”.{{col-begin|width=60%}} {{col-break}} {|class="wikitable" font-size: 90%" |- ! width="100px" | Narod ! width="75px" | Broj <br> stanovnika ! width="55px" |% |- | [[Hrvati]] ||align=right| 3.874.321 ||align=right| 90,42% |- | [[Srbi]] ||align=right| 186.633 ||align=right| 4,36% |- | [[Bošnjaci]] ||align=right| 31.479 ||align=right| 0,73% |- | ''Regionalna pripadnost''<sup>3</sup> ||align=right|27.225||align=right| 0,64% |- | ''Ne izjašnjavaju se''<sup>5</sup> ||align=right| 26.763 ||align=right| 0,62% |- | [[Italijani]] ||align=right| 17.807 ||align=right| 0,42% |- | [[Albanci]] ||align=right| 17.513 ||align=right| 0,41% |- | [[Romi]] ||align=right| 16.975 ||align=right| 0,40% |- | [[Mađari]] ||align=right| 14.048 ||align=right| 0,33% |- | [[Slovenci]] ||align=right| 10.517 ||align=right| 0,25% |- |align=center colspan=3| <small> [[Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011.#Nacionalna pripadnost|Kompletna tabela]]<small> |- |align=left colspan=3| <sup>3</sup><small>Popisanici se izjasnili kao Hercegovci, Dalmatinci, Zagorci, Istrijani, Primorci, Slavonci, Međimurci,…</small><ref name="Jabuka">[http://www.jabuka.tv/rezultati-popisa-u-hrvatskoj-vise-jugoslavena-nego-hercegovaca/ '''''Rezultati popisa: U Hrvatskoj više Jugoslavena nego Hercegovaca''''' prilog o Popisu na jabuka.tv]</ref> <sup>5</sup><small>Popisanici, koji se nisu željeli nacionalno izjasniti </small> |} {{col-break}} {|class="wikitable" font-size: 90%" |- ! width="100px"| Jezik ! width="75px" | Broj <br> stanovnika ! width="55px" |% |- | [[Hrvatski jezik|Hrvatski]] ||align=right| 4.096.305 ||align=right| 95,60% |- | [[Srpski jezik|Srpski]] ||align=right| 52.879 ||align=right| 1,23% |- | [[Italijanski jezik|Italijanski]] ||align=right| 18.573 ||align=right| 0,43% |- | [[Albanski jezik|Albanski]] ||align=right| 17.069 ||align=right| 0,40% |- | [[Bosanski jezik|Bosanski]] ||align=right| 16.856 ||align=right| 0,39% |- | [[Romski jezik|Romski]] ||align=right| 14.369 ||align=right| 0,34% |- | [[Mađarski jezik|Mađarski]] ||align=right| 10.231||align=right| 0,24% |- | ''Nepoznato'' ||align=right| 9.329 ||align=right| 0,22% |- | [[Slovenski jezik|Slovenski]] ||align=right| 9.220 ||align=right| 0,22% |- | [[Srpskohrvatski jezik|Srpskohrvatski]] ||align=right| 7.822 ||align=right| 0,18% |- |align=center colspan=3| <small> [[Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011.#Maternji jezik|Kompletna tabela]]<small> |} {{col-end}} == Obrazovanje == [[Datoteka:Splitska Opća gimnazija (Stara realka).JPG|mini|Zgrada Opće gimnazije u [[Split]]u]] U Hrvatskoj je 2008. godine radilo 645 dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predškolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtića je 33,9%, dok ostatak čine vrtići u gradskom, općinskom i županijskom vlasništvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaćena nekim programom je 149.300 ili 56,6% djece u dobi od šest mjseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 12,9% djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6% vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu. Broj osnovnih škola na kraju 2006. godine je 839 koje su u svom sastavu imale 1246 područnih škola. Ukupno je u 2085 škola bilo 384.634 učenika. Učenici obrazovanje započinju sa navršenih sedam godina, a završavaju sa petnaest. Osnovna škola ima osam razreda. U prva četiri djecu obrazuje jedan učitelj. U druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. Udio žena u učiteljskom populacije je 78,9%. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvašića što je gotovo 3% manje prvašića nego lani. == Zdravstvo == [[Datoteka:KBC Rebro aerial.jpg|mini|293x293piksel|KBC Zagreb lokacija na Rebru, najveća zdravstvena ustanova u Hrvatskoj]] U Hrvatskoj postoji 69 bolnica i banja, i to 3 klinička bolnička centra, 4 kliničke bolnice i 7 klinika, 22 opće bolnice, 27 specijalnih bolnica, 2 banje i 3 privatne bolnice.Pored toga, u manjim gradovima je radilo još 9 općih bolnica i 6 ambulantnih porodilišta. Broj bolničkih kreveta smanjio se za oko 24% između 1990. i 2000. U 2004. godini bilo je 24.549 bolničkih kreveta. Iste godine u bolnicama se liječilo 726.320 osoba. Hrvatska, sa 276 liječnika na 100.000 stanovnika, ispod je prosjeka zemalja u tranziciji i zemalja [[Evropska unija|EU]]. Manjak liječnika mogao bi biti dugoročni problem za Hrvatsku, na što ukazuje i sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedan upis kandidiralo sedam kandidata, a danas ima samo 2,2 kandidata. Ovo je takođe praćeno negativnim odabirom, odnosno nižim prosječnim ocjenama. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 liječnika, a u samo četiri osnovne grane medicine, interne, kirurgije, ginekologije i pedijatrije nedostaje 925 specijalista. U Hrvatskoj postoji 16.956 liječnika od čega 12.149 u zdravstvenim ustanovama, a 3992 ljekara u ljekarništvu i drugim djelatnostima == Kultura == [[Datoteka:Članice folklornog društva u narodnoj nošnji iz Hrvatske.jpg|mini|Članice folklornog društva u iz Hrvatske u svojoj narodnoj nošnji|225x225piksel]] Hrvatska kultura zasniva se na viševjekovnoj historiji iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i naučna djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam [[Nacionalnih parkovi Hrvatske|nacionalnih parkova]]. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na historiji [[kravata]] kao izvor tih odjevnih predmeta. Hrvatska je dala mnoge umjetnike i naučnike svjetskog glasa kao što su kipar [[Ivan Meštrović]], fizičari [[Ruđer Bošković]], [[Nikola Tesla]] i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njeni brojni i plodni izumitelji, među koje spadaju [[Eduard Slavoljub Penkala]] ([[nalivpero]]) i [[Faust Vrančić]] ([[padobran]]). === Nauka === Iz Hrvatske dolaze mnogi važni znanstvenici i izumitelji. [[Ljubomorni Eduard Penkala]] izumio je mehaničku olovku, [[Faust Vrančić]] izumio je padobran, a [[Ivana Lupis-Vukić]] izmislila je torpedo. [[Ivan Vučetić]] izumitelj je otiska prsta, sustava identifikacije otisaka prstiju. Za pronalazak prve naftne bušotine odgovoran je [[Antun Lučić]]. Najistaknutiji naučnici su [[Ruđer Bošković]], [[Dragutin Gorjanović-Kramberger]], [[Andrija Mohorovičić]] i [[Milutin Milanković]]. [[Ivan Lučić]] naziva se ocem hrvatske historiografije, a ostali značajni povjesničari su [[Juraj Rattkay]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], [[Franjo Rački|Franjo Racki]], [[Tadija Smiciklas]], [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslav Klaic]] i [[Ferdo Šišić]] === Arhitektura === [[Datoteka:Zadar - église Saint-Donat.jpg|mini|Crkva Sv. Donata iz 9. st. u Zadru]] [[Arhitektura Hrvatske]] ( hrvatska ''Hrvatska arhitektura'' ) -Do sada su, u jednom ili drugom stupnju, prolazile sve glavne faze razvoja evropske arhitekture, kroz brojne utjecaje zemalja i naroda koji su na ovaj ili onaj način u povijesti nadzirali zemlje današnje Hrvatske. Značajka hrvatske arhitekture je tijesno preplitanje historije kulturne tradicije zapada i istoka. Druga važna značajka razvoja arhitekture na hrvatskim zemljama bila je relativno rana i visoka razina urbanizacije , jer zemlja ima mnogo gradova utemeljenih još u antičko ili srednjovjekovno razdoblje. Nesporni vrhunac arhitektonskog stvaralaštva u Hrvatskoj bila je arhitektura ''dalmatinske renesanse'' ; značajan utjecaj na hrvatsku arhitekturu imao je i boravak u strukturi Austro-Ugarske, što je omogućilo mnogim arhitektima, austrijskim i predstavnicima drugih nacionalnosti iz cijelog carstva, da rade u hrvatskim gradovima, što je općenito odredilo moderni izgled mnogih gradova, uključujući glavni grad Zagreb . Stvaranje hrvatske države (u obliku sjedinjenja sa susjednim južnoslavenskim zemljama) i konačno postizanje neovisnosti ( 1991. ) također su dali poticaj intenzivnom razvoju i modernizaciji hrvatske arhitekture. === Muzika === Muzika Hrvatske, kao i podjele same zemlje, ima dva glavna utjecaja: srednjoevropska, prisutna u središnjim i sjevernim dijelovima zemlje, uključujući [[Slavonija|Slavoniju]], i mediteranska, prisutna u obalnim regijama [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Istra|Istre]].U Hrvatskoj su popularni i [[Pop (čvor)|pop]] i [[Rock muzika|rock]],pod utjecajem dalmatinskih ili slavonskih folklornih elemenata. === Gastronomija === [[Datoteka:Štrukli iz Okrugljaka.jpg|mini|Zagorski štrukli]] [[Hrvatska kuhinja]] je heterogena i poznata kao kuhinja više regija, jer svaka regija Hrvatske ima posebnu kulinarsku tradiciju. Kuhinja datira unazad od drevnih vremena. Razlike u izboru prehrane i oblika kuhanja su najzapaženije između onih na kopnu i i onih na priobalnim regijama. Kopnena kuhinja je okarakterizirana ranim slavenskim i u zadnje vrijeme kontaktima sa susjednim kulturama - mađarskom i turskom, koristeći mast za kuhanje, i začine kao [[biber]], papriku i [[bijeli luk]]. Priobalna regija ima utjecaje grčke i rimske kuhinje, kao i kasnije [[Mediteranska kuhinja|mediteranske kuhinje]], posebno italijanske (posebno venecijanska). Priobalna kuhinja koristi [[maslinovo ulje]], i biljke i začine kao što su [[ruzmarin]], [[kadulja]], lovorov list, [[origano]], [[mažuran]], [[cimet]], [[klinčić]], [[Muskatni oraščić|muskantni oraščić]], koru limuna i naranče. Seoske kuharske tradicije su bazirane na maštovitim varijacijama nekoliko osnovnih sastojaka (žitarice, mliječni proizvodi, meso, riba, povrće) i procedure za kuhanje (dinstanje, pečenje, prženje, pečenje), dok buržoaska kuhinja uključuje više komplikovane procedure i korištenje odabranih bilja i začina. Charcuterie je dio hrvatske tradicije u svim regijama. Hrana i recepti iz drugih zemalja bivše [[Socijalistička federativna republika Jugoslavija|Jugoslavije]] su popularni u Hrvatskoj. Hrvatska kuhinja može se podijeliti u nekoliko regionalnih kuhinja ([[Istra]], [[Dalmacija]], [[Dubrovnik]], [[Lika]], [[Gorski kotar|Gorski Kotar]], [[Zagorje (čvor)|Zagorje]], [[Međimurska županija|Međimurje]], [[Podravina]], [[Slavonija]]) od kojih sve imaju svoje posebne tradicije kuhanja, karakteristične za područje, a ne nužno dobro poznate u drugim dijelovima Hrvatske. Većina jela, međutim, može se naći širom zemlje, sa lokalnim varijantama. === Filatelija === [[Datoteka:Ndh1.jpg|mini|Prva hrvatska marka iz 1941.]] [[Filatelija u Hrvatskoj]] počinje raspadom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine i osnivanjem NDH. Raspadom zajedničke države Jugoslavije hrvatska pošta 1991. godine izdaje marke sa natpisom Republika Hrvatska. Područje [[Rijeka (grad)|Rijeke]] (Fiume) je zbog informativnih razloga obuhvaćeno ovim člankom, pripada inače filatelistički [[Italija|Italiji]].Raspadom [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] 6. aprila 1941 i osnivanjem [[NDH]] 10.aprila već 12. aprila Hrvatska pošta izdaje, zapravo koristi seriju jugoslovenskih marki sa likom [[Petar I, kralj Srbije|kralja Petra I]] i označava ih različitim žigovima. U prvoj seriji je žig NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA preko lika kralja, a riječ [[Jugoslavija]] je precrtana sa šest okomitih crta. Vrijednosti su još u dinarima i iznose od 50 [[para]] do 5,50 [[dinar]]a. Ta se serija smatra prvim hrvatskim markama. Na drugoj seriji, sa više vrijednosti je utisnut [[grb Hrvatske]] sa tekstom NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA. Vrijednosti su od 25 para do 30 dinara. Sve do 7.jula 1941 koriste se jugoslovenske marke u dinarskim vrijednostima uvijek sa žigom NDH. Tek u julu 1941 uvođenjem kune kao platežnog sredstva izlazi serija od 19 maraka sa motivima iz Hrvatske, kao i Bosne i Hercegovine i [[Zemun]]a. Tu su detalji iz [[Karlovac|Karlovca]], [[Jajce|Jajca]], [[Varaždin]]a, [[Velebit]]a, [[Zagreb]]a, [[Osijek]]a, [[Konjic]]a, [[Dubrovnik]]a, [[Banja Luka|Banja Luke]], [[Sarajevo|Sarajeva]], [[Hvar]]a, [[Senj]]a, [[Split]]a... Vrijednosti su od 25 [[banica]] do 100 [[kuna]].9.septembra 1991. godine izlazi prva hrvatska marka u Republici Hrvatskoj. Na njoj se nalazi avion u čijoj je pozadini Zagrebačka katedrala i grad Dubrovnik. Marka ima vrijednost od 1 jugoslovenskog dinara i svijetlo plave je boje. Postoje dvije varijante sa raznim nazubčenjem, kao i nekoliko varijanti sa greškom u tisku. Izdanje je ukupno oko 8.000.000 komada. Grb Hrvatske u gornjem uglu je crven, a posebno je tražena marka sa grbom u crnoj boji. Uvodenjem hrvatskog dinara 1992. godine sve nove marke imaju vrijednost u HRD. Motivi su osobe iz Hrvatske prošlosti ban Josip Jelačić, Stjepan Radić, Ante Starčević, kralj Tomislav, ali i gradovi pogođeni ratom (Knin, Dubrovnik, Vukovar, Šibenik). Kralj Tomislav 1992. Vremenom se teme mijenjaju i prilagodavaju filatelističkim krugovima Evrope, te su izdanja Olimpijada, otkriće Amerike, Božić, umjetnost, flora i fauna sve češči na hrvatskim markicama. === Sport === [[Datoteka:Luka Modric 2018.png|mini|231x231px|[[Luka Modrić]]]] ====== Nogomet ====== Najveći uspjeh hrvatskog nogometa postigla je nogometna reprezentacija osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. [[Luka Modrić]] osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji igrač.[[GNK Dinamo Zagreb|GNK Dinamo]] je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki evropski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA i Evropske lige. Drugi najpopularniji nogometni klub je splitski [[HNK Hajduk Split|Hajduk]] koji je od hrvatskih klubova najuspješniji u najelitnijim nogometnom natjecanju ligi prvaka gdje je došao do 1/4 finala. ====== Rukomet ====== Hrvatska rukometna reprezentacija ubraja se u najbolje rukometne reprezentacije svijeta. Hrvatska ima čak 13 medalja s velikih natjecanja. Osvojila je dva zlata s Olimpijskih igara te povijesni trofej svjetskog prvaka 2003., a bila je viceprvak Evrope 2008. i 2010. ====== Košarka ====== Hrvatska košarkaška reprezentacija je igrala finale sa Sjedinjenim Državama čija je reprezentacija nazvana Dream team na olimpijskim igrama u Barceloni. [[Dražen Petrović]] se smatra najvećim evropskim košarkašem svih vremena koji je Evropljanima otvorio put u NBA. <br /> == Praznici == {| class="wikitable" !Datum !Blagdan |- |1. januara |[[Nova godina]] |- |6. januara |[[Sveta tri kralja]] |- |''40 dana od Pepelnice izuzev nedjelja'' |[[Uskrs]] |- |''dan nakon Uskrsa'' |[[Uskrsni ponedjeljak]] |- |1. maja |[[Praznik rada]] |- |''60 dana nakon Uskrsa'' |[[Tijelovo]] |- |22. juna |[[Dan antifašističke borbe]] |- |25. juna |[[Dan državnosti Hrvatske|Dan državnosti]] |- |5. augusta |[[Dan pobjede i domovinske zahvalnosti]] |- |15. augusta |[[Velika Gospa]] |- |8. oktobra |[[Dan nezavisnosti Hrvatske|Dan nezavisnosti]] |- |1. novembra |[[Svi Sveti|Svi sveti]] |- |25. decembra |[[Božić]] |- |26. decembra |[[Sv. Stjepan]] |} == Energetika == {{Energetski izvori Hrvatske}} == Također pogledajte == * [[Komunikacije u Hrvatskoj]] * [[Prijevoz u Hrvatskoj]] * [[Vanjski poslovi Hrvatske]] * [[Vojska Hrvatske]] * [[Udruženje hrvatskih pravoslavnih vjernika]] * [[Geografija Hrvatske]] * [[Sport u Hrvatskoj]] * [[Požari u Hrvatskoj 2007.]] * [[Registarske oznake za vozila u Hrvatskoj]] == Reference == {{reference}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Croatia}} * [http://www.vlada.hr/ Vlada Hrvatske] * [http://www.croatia.hr/ Hrvatska turistička zajednica] {{Države Evrope}} {{EU}} {{Jugoslavenska hronologija}} {{Mediteranska unija}} {{NATO}} {{Vijeće Evrope}} [[Kategorija:Države članice NATO-a]] [[Kategorija:Države svijeta]] [[Kategorija:Hrvatska]] [[Kategorija:Mediteranske države]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1991.]] [[Kategorija:Države članice Vijeća Evrope]] [[Kategorija:Države u Evropi]] 6xj9hb2nctn0w446e7drnuzoirdhwkx 3425360 3425359 2022-07-20T14:45:16Z Josipbepojakus 127904 wikitext text/x-wiki {{Infokutija država | izvorno_ime = | zvanično_ime = Republika Hrvatska | ime_genitiv = Hrvatske | zastava = Flag of Croatia.svg | grb = Coat_of_arms_of_Croatia.svg | mapa = EU-Croatia.svg | službeni_jezik = [[Hrvatski jezik|hrvatski]] | glavni_grad = [[Zagreb]] | vrsta_prve_vlasti = [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednik]] | vladar_prva_vlast = [[Zoran Milanović]] | vrsta_druge_vlasti = [[Premijer Hrvatske|Premijer]] | vladar_druga_vlast = [[Andrej Plenković]] | po_površini_na_svijetu = 126. | površina = 56.542 | procenat_vode = 0.2 | po_broju_stanovnika_na_svijetu = 122. | stanovnika = {{Gubitak}}3.888 milijuna (2021.){{izvor}} 4,284,889 (2011){{izvor}} | gustoća = 73 | nezavisnost = od [[Jugoslavija|Jugoslavije]]<br />[[25. juni]] [[1991]]. | valuta = [[Hrvatska kuna|Kuna]] (HRK) | vremenska_zona = [[CET]] ([[UTC]]+1)<br /> - ljeti [[CEST]] (UTC+2) | himna = "[[Lijepa naša domovino]]"<center>[[Datoteka:Lijepa nasa domovino instrumental.ogg]]</center> | internetski_nastavak = [[.hr]] | pozivni_broj = +385 |bdp_godina=Procjena 2022.|bdp_per_capita=$36.000{{izvor}}|bdp_ukupno=$145 milijardi|gini=<span style="color: #0c0; font-size: larger;">▲</span>29,7|gini_godina=2018|hdi=<span style="color: #0c0; font-size: larger;">▲</span>0.837|hdi_godina=2018|hdi_nivo=}} '''Hrvatska''' jeste [[suverena država]] u [[Jugoistočna Evropa|Jugoistočnoj Evropi]], Sredozemlju i na Balkanu. Graniči sa [[Slovenija|Slovenijom]], [[Bosna i Hercegovina|Bosnom i Hercegovinom]], [[Srbija|Srbijom]], [[Crna Gora|Crnom Gorom]] i [[Mađarska|Mađarskom]]. Izlazi na obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]] a pomorskim graniči i sa [[Italija|Italijom]]. Ukupna površina Hrvatske je 87.661&nbsp;km<sup>2</sup>, kopno 56.594&nbsp;km<sup>2</sup>. Glavni grad je [[Zagreb]]. Ukupno stanovništvo je 4.284.889, od tih, 90% su [[Hrvati]], 4,5% [[Srbi]] (1990. godine 12,2%)<ref>{{Cite web |url=http://www.hrz.hr/aktualno/zivic1.htm |title=www.hrz.hr |access-date=26. 8. 2005 |archive-url=https://web.archive.org/web/20060208222813/http://www.hrz.hr/aktualno/zivic1.htm |archive-date=8. 2. 2006 |url-status=dead }}</ref> i 0,5% [[Bošnjaci]]. Dominantna religija je [[katoličanstvo]]. Hrvatska je od 2004. godine bila kandidat za ulazak u [[Evropska unija|Evropsku uniju]]. Hrvatska je postala [[NATO]] članica u aprilu 2009. godine. Pregovori s Evropskom unijom su službeno otvoreni u oktobru 2005. godine, a zatvoreni u junu 2011. [[Evropska komisija]] i [[Vijeće Evrope]] postavili su 1. jula 2013. godine<ref>{{Cite web |url=http://ec.europa.eu/enlargement/candidate-countries/croatia/relation/index_en.htm |title=Croatia - EU-Croatia relations |access-date=15. 7. 2011 |archive-date=27. 8. 2011 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110827211909/http://ec.europa.eu/enlargement/candidate-countries/croatia/relation/index_en.htm |url-status=dead }}</ref> kao ciljani datum ulaska Hrvatske u EU, te je od tog dana Hrvatska primljena u punopravno članstvo Evropske unije. Hrvatska je članica [[Vijeće Evrope|Vijeća Evrope]], [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije]], [[Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju|Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju]]. == Historija == {{Glavni|Historija Hrvatske}} Prije dolaska [[Slaveni|Slavena]], na teritoriji sadašnje Hrvatske su živjeli [[Iliri]] koje je osvojilo [[Rimska imperija|Rimsko carstvo]] u [[1. vijek]]u naše ere. [[Hrvati]] su naselili područje u [[7. vijek]]u i osnovali dvije kneževine: [[Panonska Hrvatska|Panonsku Hrvatsku]] i [[Primorska Hrvatska|Primorsku Hrvatsku]]. === Hrvatsko kraljevstvo === U vrijeme primorsko-hrvatskog [[Knez Branimir|kneza Branimira]], ona je po prvi puta međunarodno priznata; pismom [[Papa Ivan VIII|pape Ivana VIII]] od 7. juna 879. Hrvati su prihvatili katoličanstvo u [[9. vijek]]u. Većinu hrvatskih zemalja ujedinio je [[kralj Tomislav]] u jedinstveno kraljevstvo 925. godine [[kralj Tomislav]] je ujedinio dvije kneževine i stvorio hrvatsko kraljevstvo. Hrvatska je moćna država sve do 1102. godine kad je priložena [[Mađarska|Mađarskoj]]. [[Mohačka bitka]] 1526. godine je bila ključni događaj u kojem je propala vlast ugarske dinastije [[Jagelovići|Jagelovića]]. Nakon poraza Hrvatsko-mađarskih snaga, [[Osmanlijsko carstvo|Osmansko carstvo]] osvaja [[Lika|Liku]], Dalmaciju, i [[Slavonija|Slavoniju]]. Kasnije, sa slabljenjem turskog-osmanlijskog carstva (koje je započelo turskim porazom kod Siska 1593. godine), mnoga hrvatska područja postupno podpadaju pod [[Austrija|austrijsku]] vlast. Hrvatski nacionalni pokret jača u prvoj polovini 19. vijeka ali Hrvatska gubi dio svoje autonomije nakon revolucije [[1848]]. godine. [[Datoteka:Croatia Pula Amphitheatre 2014-10-11 11-04-27.jpg|desno|mini|Pula]] [[Datoteka:Split2006.4.JPG|desno|mini|Split]] [[Datoteka:Rijeka Riva.jpg|desno|mini|[[Rijeka (grad)]], najveća luka u Hrvatskoj]] === Hrvatska nakon 1995. === Preostali dio Hrvatske, a to je istočni dio Slavonije koji nije oslobođen u operacijama Bljesak i Oluja, vraćen je 1998. godine mirnom reintegracijom u političko-pravni sustav Republike Hrvatske nakon čega je nastavljen ekonomski oporavak i obnova ratom uništenih područja. Predsjednik [[Franjo Tuđman|Tuđman]] umro je 10. decembra 1999. u svojoj 77-oj godini nakon čega je do tada vladajući HDZ na izborima izgubio vlast. Većinu u Saboru osvaja koalicija 6 stranaka, na čelu sa SDP-om, a za novog predsjednika izabran je Stjepan Mesić. U sljedećih nekoliko godina Hrvatska se transformirala iz poluratnog sustava u suvremenu demokratsku državu. Između ostalog, znatno je smanjena uloga i vlast Predsjednika Republike. Hrvatska se učlanila u važne regionalne i međunarodne organizacije i 21. februara 2003. kandidirala za članstvo u Evropsku Uniju. Na izborima 2003. na vlast je opet došao HDZ, ali je uglavnom nastavljena politika prošle vlade. Kvaliteta života je porasla, te se nastavilo s velikim razvojnim projektima, kao što je gradnja autocesta. 18. juna 2004. dobiven je pozitivan odgovor Evropske Unije i počelo se s pristupnim pregovorima. [[Stjepan Mesić]] je ponovno izabran za predsjednika 2005. 2009. godine postaje članica [[NATO]]-a. Iste te godine Jadranka Kosor postaje predsjednicom vlade nakon odlaska Ive Sanadera. U njenom mandatu započinje borba protiv korupcije, jednog od najvećih problema hrvatskog društva, te uspješno završava pregovore u junu 2011. godine. 2010. godine, nakon dva mandata predsjednika Mesića, za predsjednika Republike izabran je [[Ivo Josipović]]. Na parlamentarnim izborima 2011. pobjeđuje Kukuriku koalicija predvođena SDP-om. Hrvatska je 1. jula 2013. primljena u [[Evropska unija|Evropsku Uniju]] uz protivljenje 33,2 posto hrvatskih građana i građanki koji su dali glas protiv EU. 2015. godine nakon dva kruga izbora predsjednica Republike postala je [[Kolinda Grabar-Kitarović]] == Simboli == === Zastava === [[Zastava Hrvatske]] sastoji se od ujedinjene bivše hrvatske crveno-bijele zastave i slavonske bijelo plave. [[Crvena]], [[bijela]] i [[plava]] [[boja]] složena su jedna ispod druge vodoravno, svaka zauzimajući jednu trećinu zastave. Omjer širine i dužine zastave je 1:2. Grb je smješten u sredini zastave u sjecištu dijagonala. Trobojnica još od hrvatskog preporoda (sredina 19. vijeka) simbolizuje težnju za ujedinjenje hrvatskih zemalja. === Grb === [[Grb Hrvatske|Grb Republike Hrvatske]] je historijski hrvatski grb, koji se nalazi na [[Zastava Hrvatske|hrvatskoj zastavi]]. Ima oblik štita, te je dvostruko podijeljen vodoravno i uspravno u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom uglu štita crvene boje. Iznad štita se nalazi kruna sa pet šiljaka koja se u blagom uglu spaja sa lijevim i desnim gornjim dijelom štita. === Himna === [[Lijepa naša domovino]] (ili kraće "Lijepa naša") je hrvatska [[državna himna]]. == Vlada == {{Glavni|Politika Hrvatske}} Prema [[Ustav Hrvatske|ustavu]] iz [[1991]]. godine, Hrvatska je parlamentarna demokratija. Ustav je bio usvojen 22. oktobra 1991. godine. Hrvatska je postigla [[Dan državnosti Hrvatske|nezavisnost]] od [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] [[25. juni|25. juna]] 1991. godine. Ustav je bio mijenjan četiri puta. Glavni sud Republike Hrvatske je [[Vrhovni sud Hrvatske|vrhovni sud]]. Sudci vrhovnog suda bira državno sudbeno vijeće. 14 članova [[državno sudbeno vijeće Hrvatske|državno sudbenog vijeća]] izabire Hrvatski Sabor svakih osam godina. Također je važan [[Ustavni sud Hrvatske|ustavni sud]] koji se sastoji od 13 sudaca. Predsjednik Ustavnog suda bira se svake četiri godina. Zakonodavna vlast Republike Hrvatske je [[Hrvatski Sabor]] koji može imati između 100 i 160 članova (zastupnika). Izbori za zastupnike u Saboru se održavaju svake četiri godine. Sabor zasjeda od [[15. januar]]a do [[30. juni|30. juna]], te od [[15. oktobar|15. oktobra]] do [[15. decembar|15. decembra]]. Trenutni [[Premijer Hrvatske|predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] je [[Andrej Plenković]], a predsjednik države je [[Zoran Milanović]]. Glavne političke stranke Hrvatske su Socijaldemokratska Partija Hrvatske, Hrvatska Demokratska Zajednica, Hrvatska Seljačka Stranka, Hrvatska Narodna Stranka, Hrvatska Stranka Prava, Istarski Demokratski Sabor, Hrvatska Stranka Penzionera te Hrvatska Socijalno-Liberalna Stranka.{{Izbori za Hrvatsku skupštinu 2015. (mandati)}} === Organizacija vlasti === ====== Zakonodavna vlast ====== [[Hrvatski sabor]] je predstavničko tijelo građana i nosilac zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Prema Ustavu, Hrvatski sabor je jednodomno predstavničko tijelo koje može imati najmanje 100 a najviše 160 zastupnika koji se na osnovu općeg i jednakog biračkog prava biraju neposredno, tajnim glasanjem. Sadašnji saziv Sabora ima 151 zastupnika. Zastupnici se biraju na četiri godine, nemaju obavezujući mandat, a imaju imunitet. Među sadašnjim zastupnicima osam je zastupnika nacionalnih manjina, izabranih u posebnoj izbornoj jedinici (koja obuhvata cijelu zemlju). Pripadnici nacionalnih manjina mogu biti izabrani i na stranačkim listama. I hrvatski iseljenici imaju pravo birati zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici, i to primjenom nefiksne kvote, što znači da će broj zastupnika dijaspore zavisiti od brojnog izlaska birača dijaspore na izbore. ====== Izvršna vlast ====== [[Predsjednik Republike Hrvatske|Predsjednik Republike]] je poglavar države, a bira se svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora. [[Vlada Republike Hrvatske]], kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se [[Premijer Hrvatske|predsjednik Vlade]] ili premijer. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja. ====== Sudbena vlast ====== U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju, prekršajni sudovi, općinski sudovi, županijski sudovi, trgovački sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske je najviši sud u državi. Zasjedanja suda su otvorena za javnost i presude se donose javno, osim u pitanjima privatnosti optuženih. Suci se imenuju na period od osam godina. Državno sudbeno vijeće u skladu s ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i odlučuje o disciplinskoj odgovornosti sudaca. Ima jedanaest članova iz redova istaknutih sudaca, advokata i univerzitetskih profesora pravnih nauka, s tim da većina članova Državnog sudbenog vijeća mora biti iz redova sudaca. Predsjednici sudova ne mogu biti birani za njegove članove. Državno tužilaštvo Republike Hrvatske je samostalno i nezavisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinilaca krivičnih i drugih kažnjivih dijela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona. To tijelo, dakle, nije sudska vlast i pred sudovima ima status stranke. Na čelu državnog tužilaštva nalazi se glavni državni tužilac. === Političke stranke === [[Komunistička partija Hrvatske]] bila je jedina stranka tokom [[SFRJ|socijalističke Jugoslavije]]. Nakon prvih višestranačkih izbora (1990), desničarska [[Hrvatska demokratska zajednica]] (HDZ) došla je na vlast i držala je do [[2000]]. godine. [[Datoteka:Socijaldemokratska Partija Hrvatske Logo.svg|mini|141x141piksel|[[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]], vladajuća hrvatska stranka]] Na izborima 2000. godine, Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) i [[Hrvatska socijalno-liberalna stranka]] (HSLS) bile su glavni partneri u koaliciji u kojoj su bile i Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska narodna stranka (HNS), Liberalna stranka (LS) i Istarski demokratski sabor (IDS). Ta koalicija lijevog centra pobijedila je na izborima i vladala do juna 2001, kad je IDS istupio iz koalicije jer nije dobio veću istarsku autonomiju. HSLS se raspao 2002. godine (po drugi put, a prvi put je tako nastao LS); većina stranke je izašla iz vlade, dok je ostatak osnovao stranku LIBRA i ostao na vlasti. Koalicija pod vodstvom SDP-a ostala je na vlasti do izbora 2003. kad je izgubila od HDZ-a i drugih stranaka desnog centra. HDZ je stvorio vladu u decembru 2003. iako nije ušao u koaliciju sa strankama kao što su HSS i [[Hrvatska stranka prava|HSP]] Na izborima 2019/2020. pobijedio je [[Zoran Milanović]], čime je SDP postala vladajuća stranka u Hrvatskoj. == Administrativna podjela == === Županije === {{glavni|Županije u Hrvatskoj}} [[Datoteka:Croatian counties.png|mini|desno|500px|Županije Hrvatske.]] Hrvatska je podjeljena na dvadeset [[Županije u Hrvatskoj|županija]]. Županije su uspostavljene [[1990]]. godine nakon usvajanja novog Ustava. Teritorijalna podjela je definirana međunarodnim standardom [[ISO 3166-2:HR]]. Svaka županija je dalje podjeljena na nekoliko [[Spisak gradova u Hrvatskoj|gradova]] i [[Spisak općina u Hrvatskoj|općina]]. Svaka županija ima svoju županijsku skupštinu. Članovi skupštine se biraju svakih četiri godina u izborima. Na čelu županije je premijer (župan). Osim županija postoji i službeni [[grad Zagreb]], koji je zbog stanja i važnosti odvojen od [[Zagrebačka županija|svoje županije]]. Županije Hrvatske su: {| class="sortable wikitable" cellspacing="2" style="margin-top:7px; margin-right:0; background:none; text-align:left; font-size:90%;" |- style="font-size:100%; text-align:right;" ! <!--style="width:120/75/75/85px"--> [[Županije u Hrvatskoj|Županija]] !! Sjedište !! Površina (km<sup>2</sup>)!! Stanovništvo<br>(Popis 2011.) |- | [[Datoteka:Zastava bjelovarsko bilogorske zupanije.gif|border|23px]] [[Bjelovarsko-bilogorska županija|Bjelovarsko-bilogorska]] || [[Bjelovar]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.652|| style="text-align:right;padding-right:2px"|119.743 |- | [[Datoteka:Flag of Brod-Posavina County.svg|border|23px]] [[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavska]] || [[Slavonski Brod]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.043|| style="text-align:right;padding-right:2px"|158.559 |- | [[Datoteka:Flag of Dubrovnik-Neretva County.png|border|23px]] [[Dubrovačko-neretvanska županija|Dubrovačko-neretvanska]] || [[Dubrovnik]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.783|| style="text-align:right;padding-right:2px"|122.783 |- | [[Datoteka:Zastava Istarske županije.svg|border|23px]] [[Istarska županija|Istarska]] || [[Pazin]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.820|| style="text-align:right;padding-right:2px"|208.440 |- | [[Datoteka:Flag of Karlovac county.svg|border|23px]] [[Karlovačka županija|Karlovačka]] || [[Karlovac]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.622|| style="text-align:right;padding-right:2px"|128.749 |- | [[Datoteka:Flag of Koprivnica-Križevci County.png|border|23px]] [[Koprivničko-križevačka županija|Koprivničko-križevačka]] || [[Koprivnica]] ||style="text-align:right;padding-right:2px"|1.746|| style="text-align:right;padding-right:2px"|115,582 |- | [[Datoteka:Flag of Krapina-Zagorje-County.svg|border|23px]] [[Krapinsko-zagorska županija|Krapinsko-zagorska]] || [[Krapina]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.224|| style="text-align:right;padding-right:2px"|133.064 |- | [[Datoteka:Flag of Lika-Senj County.png|border|23px]] [[Ličko-senjska županija|Ličko-senjska]] || [[Gospić]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|5.350|| style="text-align:right;padding-right:2px"|51.022 |- | [[Datoteka:Medjimurje-flag.gif|border|23px]] [[Međimurska županija|Međimurska]] || [[Čakovec]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|730|| style="text-align:right;padding-right:2px"|114.414 |- | [[Datoteka:Zastava Osječko-baranjske županije.png|border|23px]] [[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjska]] || [[Osijek]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|4.152|| style="text-align:right;padding-right:2px"|304.899 |- | [[Datoteka:Flag of Požega-Slavonia County.png|border|23px]] [[Požeško-slavonska županija|Požeško-slavonska]] || [[Požega (Hrvatska)|Požega]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.845|| style="text-align:right;padding-right:2px"|78.031 |- | [[Datoteka:Flag of Primorje-Gorski Kotar County.png|border|23px]] [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranska]] || [[Rijeka (grad)|Rijeka]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.582|| style="text-align:right;padding-right:2px"|310.195 |- | [[Datoteka:Flag of Sisak-Moslavina County.png|border|23px]] [[Sisačko-moslavačka županija|Sisačko-moslavačka]] || [[Sisak]] ||style="text-align:right;padding-right:2px"|4.463|| style="text-align:right;padding-right:2px"|172.977 |- | [[Datoteka:Flag of Split-Dalmatia County.svg|border|23px]] [[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinska]] || [[Split]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|4.534|| style="text-align:right;padding-right:2px"|455,242 |- | [[Datoteka:Flag of Šibenik County.svg|border|23px]] [[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninska]] || [[Šibenik]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.939|| style="text-align:right;padding-right:2px"|109.320 |- | [[Datoteka:Flag of Varaždin County.png|border|23px]] [[Varaždinska županija|Varaždinska]] || [[Varaždin]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|1.261|| style="text-align:right;padding-right:2px"|176.046 |- | [[Datoteka:Flag of Virovitica-Podravina County.png|border|23px]] [[Virovitičko-podravska županija|Virovitičko-podravska]] || [[Virovitica]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.068|| style="text-align:right;padding-right:2px"|84.586 |- | [[Datoteka:Flag of Vukovar-Syrmia County.svg|border|23px]] [[Vukovarsko-srijemska županija|Vukovarsko-srijemska]] || [[Vukovar]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|2.448|| style="text-align:right;padding-right:2px"|180.117 |- | [[Datoteka:Flag of Zadar County.png|border|23px]] [[Zadarska županija|Zadarska]] || [[Zadar]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.642|| style="text-align:right;padding-right:2px"|170.398 |- | [[Datoteka:Zagreb County.png|border|23px]] [[Zagrebačka županija|Zagrebačka]] || [[Zagreb]] || style="text-align:right;padding-right:2px"|3.078|| style="text-align:right;padding-right:2px"|317.642 |- | [[Datoteka:Flag of Zagreb.svg|border|23px]] [[Grad Zagreb]] || [[Zagreb]] ||style="text-align:right;padding-right:2px"|641|| style="text-align:right;padding-right:2px"|792.875 |} == Gradovi == {| class="wikitable" ! !Grad !Županija !'''Pop.''' |- |1 |[[Zagreb]] |[[Grad Zagreb]] |688,163 |- |2 |[[Split]] |[[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinska]] |167,121 |- |3 |[[Rijeka]] |[[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranska]] |128,314 |- |4 |[[Osijek]] |[[Osječko-baranjska županija|Osječko-baranjska]] |83,104 |- |5 |[[Zadar]] |[[Zadarska županija|Zadarska]] |71,471 |- |6 |[[Pula]] |[[Istarska županija|Istarska]] |57,460 |- |7 |[[Slavonski Brod]] |[[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavska]] |53,531 |- |8 |[[Karlovac]] |[[Karlovačka županija|Karlovačka]] |46,833 |- |9 |[[Varaždin]] |[[Varaždinska županija|Varaždinska]] |38,839 |- |10 |[[Šibenik]] |[[Šibensko-kninska županija|Šibensko-kninska]] |34,302 |} {{Gradovi u Hrvatskoj}} == Geografija == Hrvatska se nalazi na raskrsnici [[Srednja Evropa|srednje]], [[Južna Evropa|južne]], i [[Istočna Evropa|istočne Evrope]]. Hrvatska graniči sa šest država. To su [[Bosna i Hercegovina]], [[Slovenija]], [[Mađarska]], [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Italija]] preko [[Jadransko more|jadranskog mora]]. Hrvatska obala na Jadranu podijeljena je na dva dijela zbog bosanskohercegovačkog grada [[Neum]]a. Hrvatska ima jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i [[Slavonija]] kao dio [[Panonska nizina|Panonske nizine]]), pošumljene planine u [[Lika|Lici]] i [[Gorski Kotar|Gorskom Kotaru]], i kamenitu obalu na Jadranskom moru ([[Istra]], Sjeverno [[Primorje]], i [[Dalmacija]]. [[Datoteka:Peninsula croatia.jpg|desno|mini|Obala]] Klima je u unutrašnjosti Hrvatske [[umjereno kontinentalna klima|umjereno kontinentalna]], u gorskoj Hrvatskoj [[pretplaninska klima|pretplaninska]] i [[planinska klima|planinska]], u primorskom dijelu [[Sredozemna klima|sredozemna]] (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u kninskom,drniškom i sinjskom zaleđu [[podsredozemna klima|podsredozemna]] (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini, jadranska obala jedna je od najsunčanijih u [[Sredozemlje|Sredozemlju]], a temperatura mora ljeti je do 25&nbsp;°C. Ukupna površine Hrvatske je 56.542&nbsp;km<sup>2</sup>. Jadranska obala duga je 5.835&nbsp;km. Hrvatskoj pripada ukupno 1.185 otoka. Važniji gradovi u Hrvatskoj su [[Zagreb]] (glavni grad), [[Split]], [[Dubrovnik]], [[Rijeka (grad)|Rijeka]], [[Osijek]], [[Pula]], i [[Zadar]] (Također pogledajte [[Spisak gradova u Hrvatskoj]]). == Privreda == [[Datoteka:Croatia Export Treemap.jpg|mini|Izvoz Hrvatske po industrijskim granama 2011 godine]] Privreda Hrvatske zasniva se na lakoj [[industrija|industriji]], kao i [[tercijarni sektor|sektoru usluga]]. [[Turizam]] je značajan izvor prihoda. Bruto domaći proizvod po glavi (base PPP) 2002. godine iznosio je $11.200 ili 42,7% prosjeka [[Evropska Unija|Evropske unije]]. Prema procjenama iz [[2002]]. godine, 21,7% radnika su nezaposleni. Potrebno je istaknuti problem visoke zaduženosti države (oko 84% BNP-a) gdje je poradi razvoja i stvaranja nužnog kapitala za poslovanje država na čelu s bankama bila primorana se dodatno zaduživati u inostranstvu. Stanje hrvatske privrede je tipično za zemlje u tranziciji iz [[Komunizam|komunizma]]. Iako je došlo do privatizacije i preustroja u svim područjima, glavni problemi su velika nezaposlenost i slabe privredne reforme. Situaciju otežava loš sistem sudstva i administracije, pogotovo u pogledu vlasništva nad nekretninama. Glavni poljoprivredni proizvodi Hrvatske su žito, kukuruz, ječam, lucerna, masline, i krompiri. Glavne industrije su za hemijske proizvode, plastiku, tekstilnu rob, i turizam. Glavni partneri za izvoz su [[Italija]] (22,4%), [[Bosna i Hercegovina]] (14,4%), [[Njemačka]] (12,5%), [[Slovenija]] (8%) i [[Austrija]] (7,3%). Glavni partneri za uvoz su Italija (16,8%), Njemačka (16.4%), Slovenija (7,8%), Rusija (6,8%), Austrija (6,7%), i [[Francuska]] (5,2%). == Saobraćaj == [[Datoteka:Croatia.a320.arp.750pix.jpg|mini|294x294piksel|[[Airbus]] [[Croatia Airlines]]a]] Hrvatska ima visoko razvijenu mrežu autocesta. Značajni projekti izgradnje autoputa započeli su 2000. godine kada su započele intenzivna gradnja i integracija Hrvatske. === Cestovni promet === U Hrvatskoj postoji preko 1400&nbsp;km autocesta koje povezuju [[Zagreb]] s drugim velikim gradovima. Sredinom 2005. godine pokrenuta je autocesta [[Autoput A1 (Hrvatska)|A1]] koja povezuje dva najveća grada, [[Zagreb]] i [[Split]]. Autocesta [[A2]] vozi od slovenske granice prema Zagrebu. Autocesta [[A3]] prolazi panonskom Hrvatskom od [[Bregana|Bregane]] do [[Lipovac (Nijemci)|Lipovca]]. [[A4]] kreće iz Goričana na mađarskoj granici prema Zagrebu. Autocesta A5, tzv Slavonika povezuje [[Slavonija|Slavoniju]], tj. [[Osijek]] i [[Baranja|Baranju]] sa [[Zagreb]]om i [[Jadransko more|Jadranom]]. Autocesta A6 povezuje [[Zagreb]] i [[Rijeka (grad)|Rijeku]]. Autoceste [[A8]] i [[A9]] čine Istarski Ypsilon. ===Pomorski promet === [[Rijeka (grad)|Rijeka]] je najveće jadransko pristanište s više od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini. === Zračni promet === Hrvatska ima sedam međunarodnih zračnih luka u [[Zagreb]]u, [[Zadar|Zadru]], [[Split]]u, [[Dubrovnik]]u, [[Rijeka (grad)|Rijeci]], [[Osijek]]u i [[Pula|Puli]]. [[Croatia Airlines]] nacionalni je prijevoznik. Jadrolinija je najveći i nacionalni brodarski prevoznik. === Željeznički promet === Hrvatska ima razvijen željeznički sustav [[Hrvatske željeznice]] je željeznička kompanija u državnom vlasništvu. === Motorna vozila=== U Hrvatskoj je u 2008. godini registrirano 88.217 novih automobila, što je najveći broj u povijesti i predstavlja porast od 6,7% u odnosu na prošlu godinu. Najprodavaniji brend je [[Opel]], a slijede [[Renault]], [[Volkswagen]], [[Peugeot]] i [[Škoda Auto|Škoda]]. U prva dva mjeseca 2009. u odnosu na isto razdoblje prošle godine u Hrvatskoj je registrirano 40,9% manje novih automobila kao rezultat globalne ekonomske krize. U Hrvatsku 300 automobila dolazi na 1.000 stanovnika == Vojska == [[Datoteka:Hrvatska vojska odlučnim korakom stupa.jpg|mini|Pripadnici hrvatske kopnene vojske]] [[Oružane snage Republike Hrvatske]] (skraćeno [[OSRH]]) je službeni naziv za Hrvatsku vojsku (HV). Oružane snage štite suverenitet i nezavisnost Republike Hrvatske te brane njenu teritorijalnu cjelovitost, što im je glavna zadaća. Pored toga, OSRH mogu učestvovati u međunarodnim mirovnim, humanitarnim i drugim operacijama i misijama, obavljati određene zadatke u stanju neposredne ugroženosti, te pružati pomoć institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća. Oružane snage RH razvile su se iz Zbora narodne garde [[3. novembar|3. novembra]] [[1991]]. godine. Pripadnici hrvatske kopnene vojske Oružane snage organizirane su u Glavni stožer, zapovjedništva, jedinice i ustanove Oružanih snaga. Oružane snage sastoje se od grana, rodova, služba i struka. Grane OSRH su: * [[Hrvatska kopnena vojska]] (HKoV) * [[Hrvatska ratna mornarica]] (HRM) * [[Hrvatska ratna mornarica]][[Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protivzračna odbrana]] (hrv. ''Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana'') (HRZ i PZO). Oružane snage imaju mirnodopski i ratni sastav. Mirnodopski sastav Oružanih snaga čine aktivne vojne osobe, državni službenici i namještenici raspoređeni u Oružane snage, kadeti, regruti te rezervisti kada se nalaze na vojnoj vježbi u Oružanim snagama. Ratni sastav Oružanih snaga, pored prethodno navedenih osoba, čine i ostali rezervisti. Vrhovni zapovjednik OSRH je [[predsjednik Republike Hrvatske]]. == Stanovništvo == [[Datoteka:Hrvatske etnije.gif|mini|Stanovništvo po narodnostima u RH 2001]] U Hrvatskoj je po popisu stanovništva iz 2011. godine živjelo 4.284.889 stanovnika od čega 2,218.554 žene i 2,066.335 muškaraca. Prosječna starost stanovništva bila je 41,2 godine (42,9 godina za žene i 39,4 godine za muškarce). Očekivano trajanje života je 2006. godine bilo 79,3 godine za žene i 72,5 godina za muškarce. U 2009. godini u Hrvatskoj je rođeno 44.577 djece a umrlo je 52.414 osoba, što čini negativan prirodni priraštaj od 7.837 osoba. Stopa nataliteta iznosila je 10,1‰, a stopa [[mortalitet]]a 11,8‰, sklopljena su 22.382 braka dok je bilo 5.076 rastava. Od 1996. godine Hrvatska bilježi pozitivan migracijski saldo, tj. veći broj osoba se doseljava u Hrvatsku nego što ju napušta. Tako se 2005. u Hrvatsku doselilo 14.230 osoba dok se odselilo 6.012. Većina doseljenih su došli iz Bosne i Hercegovine dok je većina onih koji su napustili Hrvatsku otišla u Srbiju i Crnu Goru. Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine [[Hrvati]] (90,42%). Glavna nacionalna manjina su [[Srbi]] (4,36%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 1% stanovništva. Po hrvatskom demografu prof. dr. Stjepanu Štercu, Hrvatska bilježi demografske gubitke u svakom od popisa stanovništva nakon 1910. godine, te jedina od zemalja u svojem okruženju bilježi pad stanovništva u svim popisima stanovništva nakon svjetskih ratova u 20. stoljeću. Ukupni demografski gubitak od početka 20. stoljeća do 2011. godine procjenjuju na 2 434 000 stanovnika ili čak na oko 57% današnje {{Stubičasti dijagram|barwidth=150px|boja_stuba1=#FF0000|boja_stuba2=#403021|boja_stuba3=#C154C1|boja_stuba4=#007FFF|boja_stuba5=#228B22|cifra_stuba1=86.28|cifra_stuba2=4.44|cifra_stuba3=1.47|cifra_stuba4=0.34|cifra_stuba5=4.57|cifra_stuba6=3.24|boja_stuba6=#FFBF00|desno1=%|float=right|ime_stuba1=[[Rimokatoličanstvo]]|ime_stuba2=[[Pravoslavlje]]|ime_stuba3=[[Islam]]|ime_stuba4=[[Protestantizam]]|ime_stuba5=[[Ateizam]]|ime_stuba6=Ostali|maks=100|naslov=Religije u Hrvatskoj 2011}} hrvatske populacije. Šterc pripisuje te događaje teškim posljedicama ratova, izloženosti stranim dominacijama u višenacionalnim državama tokom 20. stoljeća, te neprikladnim državnim politikama u ekonomskim i demografskim pitanjima. "Ovakvi bi procesi i s tim intenzitetom razorili svaku populaciju, bez obzira na razinu njezine gospodarske razvijenosti i zato je danas Hrvatska praktički u demografskom slomu", ocjenjuje Šterc Hrvatska nema službenu religiju. Sloboda religije je pravo definirano ustavom koji određuje sve vjerske zajednice kao jednake su pred zakonom i odvojene od države. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, 91,36% Hrvata su se izjasnili kao kao kršćani; od njih, rimokatolici čine najveću skupinu, što čini 86.28% stanovništva, nakon čega slijedi pravoslavci (4,44%), protestantizam (0,34%) i drugih kršćani (0,30%). Najveći religija nakon kršćanstva je islam (1,47%). 4.57% populacije se izjašnjavaju kao nereligiozni.U Eurostat Eurobarometar anketi 2010. godine, 69% stanovništva Hrvatske je odgovorio da „oni vjeruju u Boga”.{{col-begin|width=60%}} {{col-break}} {|class="wikitable" font-size: 90%" |- ! width="100px" | Narod ! width="75px" | Broj <br> stanovnika ! width="55px" |% |- | [[Hrvati]] ||align=right| 3.874.321 ||align=right| 90,42% |- | [[Srbi]] ||align=right| 186.633 ||align=right| 4,36% |- | [[Bošnjaci]] ||align=right| 31.479 ||align=right| 0,73% |- | ''Regionalna pripadnost''<sup>3</sup> ||align=right|27.225||align=right| 0,64% |- | ''Ne izjašnjavaju se''<sup>5</sup> ||align=right| 26.763 ||align=right| 0,62% |- | [[Italijani]] ||align=right| 17.807 ||align=right| 0,42% |- | [[Albanci]] ||align=right| 17.513 ||align=right| 0,41% |- | [[Romi]] ||align=right| 16.975 ||align=right| 0,40% |- | [[Mađari]] ||align=right| 14.048 ||align=right| 0,33% |- | [[Slovenci]] ||align=right| 10.517 ||align=right| 0,25% |- |align=center colspan=3| <small> [[Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011.#Nacionalna pripadnost|Kompletna tabela]]<small> |- |align=left colspan=3| <sup>3</sup><small>Popisanici se izjasnili kao Hercegovci, Dalmatinci, Zagorci, Istrijani, Primorci, Slavonci, Međimurci,…</small><ref name="Jabuka">[http://www.jabuka.tv/rezultati-popisa-u-hrvatskoj-vise-jugoslavena-nego-hercegovaca/ '''''Rezultati popisa: U Hrvatskoj više Jugoslavena nego Hercegovaca''''' prilog o Popisu na jabuka.tv]</ref> <sup>5</sup><small>Popisanici, koji se nisu željeli nacionalno izjasniti </small> |} {{col-break}} {|class="wikitable" font-size: 90%" |- ! width="100px"| Jezik ! width="75px" | Broj <br> stanovnika ! width="55px" |% |- | [[Hrvatski jezik|Hrvatski]] ||align=right| 4.096.305 ||align=right| 95,60% |- | [[Srpski jezik|Srpski]] ||align=right| 52.879 ||align=right| 1,23% |- | [[Italijanski jezik|Italijanski]] ||align=right| 18.573 ||align=right| 0,43% |- | [[Albanski jezik|Albanski]] ||align=right| 17.069 ||align=right| 0,40% |- | [[Bosanski jezik|Bosanski]] ||align=right| 16.856 ||align=right| 0,39% |- | [[Romski jezik|Romski]] ||align=right| 14.369 ||align=right| 0,34% |- | [[Mađarski jezik|Mađarski]] ||align=right| 10.231||align=right| 0,24% |- | ''Nepoznato'' ||align=right| 9.329 ||align=right| 0,22% |- | [[Slovenski jezik|Slovenski]] ||align=right| 9.220 ||align=right| 0,22% |- | [[Srpskohrvatski jezik|Srpskohrvatski]] ||align=right| 7.822 ||align=right| 0,18% |- |align=center colspan=3| <small> [[Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011.#Maternji jezik|Kompletna tabela]]<small> |} {{col-end}} == Obrazovanje == [[Datoteka:Splitska Opća gimnazija (Stara realka).JPG|mini|Zgrada Opće gimnazije u [[Split]]u]] U Hrvatskoj je 2008. godine radilo 645 dječjih vrtića koji su ostvarivali programe predškolskog odgoja i naobrazbe. Udio privatnih vrtića je 33,9%, dok ostatak čine vrtići u gradskom, općinskom i županijskom vlasništvu. Ukupan broj djece koja su obuhvaćena nekim programom je 149.300 ili 56,6% djece u dobi od šest mjseci do šest godina. U privatnim vrtićima je smješteno 12,9% djece. Djeca s teškoćama u razvoju čine 3,6% vrtićke populacije dok je udio darovite djece 1,1%. Na 18 djece dolazi jedan odgojitelj, ako ubrajamo i kraće programe, a na 11 djece dolazi jedan odgojitelj u cjelodnevnom programu. Broj osnovnih škola na kraju 2006. godine je 839 koje su u svom sastavu imale 1246 područnih škola. Ukupno je u 2085 škola bilo 384.634 učenika. Učenici obrazovanje započinju sa navršenih sedam godina, a završavaju sa petnaest. Osnovna škola ima osam razreda. U prva četiri djecu obrazuje jedan učitelj. U druga četiri razreda djeca dobivaju učitelja iz svakog predmeta. Odnos broja učitelja i učenika u redovitom obrazovanju bio je 1:13, a obrazovanju za djecu i mladež s teškoćama u razvoju 1:2,9. Udio žena u učiteljskom populacije je 78,9%. U 2057 škola nastava se izvodila samo na jednom jeziku, od čega u 2015 na hrvatskom, u 19 na srpskome, u 11 na talijanskome, u sedam na češkome, u pet na mađarskome. Osim na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] 28 škola nastavu izvodi na jezicima nacionalnih manjina. Prvi put u školske klupe sjelo je 43.286 prvašića što je gotovo 3% manje prvašića nego lani. == Zdravstvo == [[Datoteka:KBC Rebro aerial.jpg|mini|293x293piksel|KBC Zagreb lokacija na Rebru, najveća zdravstvena ustanova u Hrvatskoj]] U Hrvatskoj postoji 69 bolnica i banja, i to 3 klinička bolnička centra, 4 kliničke bolnice i 7 klinika, 22 opće bolnice, 27 specijalnih bolnica, 2 banje i 3 privatne bolnice.Pored toga, u manjim gradovima je radilo još 9 općih bolnica i 6 ambulantnih porodilišta. Broj bolničkih kreveta smanjio se za oko 24% između 1990. i 2000. U 2004. godini bilo je 24.549 bolničkih kreveta. Iste godine u bolnicama se liječilo 726.320 osoba. Hrvatska, sa 276 liječnika na 100.000 stanovnika, ispod je prosjeka zemalja u tranziciji i zemalja [[Evropska unija|EU]]. Manjak liječnika mogao bi biti dugoročni problem za Hrvatsku, na što ukazuje i sve manji interes mladih za studij medicine, jer se 1990. godine za jedan upis kandidiralo sedam kandidata, a danas ima samo 2,2 kandidata. Ovo je takođe praćeno negativnim odabirom, odnosno nižim prosječnim ocjenama. U hrvatskim bolnicama radi oko 7000 liječnika, a u samo četiri osnovne grane medicine, interne, kirurgije, ginekologije i pedijatrije nedostaje 925 specijalista. U Hrvatskoj postoji 16.956 liječnika od čega 12.149 u zdravstvenim ustanovama, a 3992 ljekara u ljekarništvu i drugim djelatnostima == Kultura == [[Datoteka:Članice folklornog društva u narodnoj nošnji iz Hrvatske.jpg|mini|Članice folklornog društva u iz Hrvatske u svojoj narodnoj nošnji|225x225piksel]] Hrvatska kultura zasniva se na viševjekovnoj historiji iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i naučna djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam [[Nacionalnih parkovi Hrvatske|nacionalnih parkova]]. Zanimljivo je da je Hrvatska ostavila trag i na historiji [[kravata]] kao izvor tih odjevnih predmeta. Hrvatska je dala mnoge umjetnike i naučnike svjetskog glasa kao što su kipar [[Ivan Meštrović]], fizičari [[Ruđer Bošković]], [[Nikola Tesla]] i mnogi drugi. Posebnost Hrvatske su njeni brojni i plodni izumitelji, među koje spadaju [[Eduard Slavoljub Penkala]] ([[nalivpero]]) i [[Faust Vrančić]] ([[padobran]]). === Nauka === Iz Hrvatske dolaze mnogi važni znanstvenici i izumitelji. [[Ljubomorni Eduard Penkala]] izumio je mehaničku olovku, [[Faust Vrančić]] izumio je padobran, a [[Ivana Lupis-Vukić]] izmislila je torpedo. [[Ivan Vučetić]] izumitelj je otiska prsta, sustava identifikacije otisaka prstiju. Za pronalazak prve naftne bušotine odgovoran je [[Antun Lučić]]. Najistaknutiji naučnici su [[Ruđer Bošković]], [[Dragutin Gorjanović-Kramberger]], [[Andrija Mohorovičić]] i [[Milutin Milanković]]. [[Ivan Lučić]] naziva se ocem hrvatske historiografije, a ostali značajni povjesničari su [[Juraj Rattkay]], [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], [[Franjo Rački|Franjo Racki]], [[Tadija Smiciklas]], [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslav Klaic]] i [[Ferdo Šišić]] === Arhitektura === [[Datoteka:Zadar - église Saint-Donat.jpg|mini|Crkva Sv. Donata iz 9. st. u Zadru]] [[Arhitektura Hrvatske]] ( hrvatska ''Hrvatska arhitektura'' ) -Do sada su, u jednom ili drugom stupnju, prolazile sve glavne faze razvoja evropske arhitekture, kroz brojne utjecaje zemalja i naroda koji su na ovaj ili onaj način u povijesti nadzirali zemlje današnje Hrvatske. Značajka hrvatske arhitekture je tijesno preplitanje historije kulturne tradicije zapada i istoka. Druga važna značajka razvoja arhitekture na hrvatskim zemljama bila je relativno rana i visoka razina urbanizacije , jer zemlja ima mnogo gradova utemeljenih još u antičko ili srednjovjekovno razdoblje. Nesporni vrhunac arhitektonskog stvaralaštva u Hrvatskoj bila je arhitektura ''dalmatinske renesanse'' ; značajan utjecaj na hrvatsku arhitekturu imao je i boravak u strukturi Austro-Ugarske, što je omogućilo mnogim arhitektima, austrijskim i predstavnicima drugih nacionalnosti iz cijelog carstva, da rade u hrvatskim gradovima, što je općenito odredilo moderni izgled mnogih gradova, uključujući glavni grad Zagreb . Stvaranje hrvatske države (u obliku sjedinjenja sa susjednim južnoslavenskim zemljama) i konačno postizanje neovisnosti ( 1991. ) također su dali poticaj intenzivnom razvoju i modernizaciji hrvatske arhitekture. === Muzika === Muzika Hrvatske, kao i podjele same zemlje, ima dva glavna utjecaja: srednjoevropska, prisutna u središnjim i sjevernim dijelovima zemlje, uključujući [[Slavonija|Slavoniju]], i mediteranska, prisutna u obalnim regijama [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Istra|Istre]].U Hrvatskoj su popularni i [[Pop (čvor)|pop]] i [[Rock muzika|rock]],pod utjecajem dalmatinskih ili slavonskih folklornih elemenata. === Gastronomija === [[Datoteka:Štrukli iz Okrugljaka.jpg|mini|Zagorski štrukli]] [[Hrvatska kuhinja]] je heterogena i poznata kao kuhinja više regija, jer svaka regija Hrvatske ima posebnu kulinarsku tradiciju. Kuhinja datira unazad od drevnih vremena. Razlike u izboru prehrane i oblika kuhanja su najzapaženije između onih na kopnu i i onih na priobalnim regijama. Kopnena kuhinja je okarakterizirana ranim slavenskim i u zadnje vrijeme kontaktima sa susjednim kulturama - mađarskom i turskom, koristeći mast za kuhanje, i začine kao [[biber]], papriku i [[bijeli luk]]. Priobalna regija ima utjecaje grčke i rimske kuhinje, kao i kasnije [[Mediteranska kuhinja|mediteranske kuhinje]], posebno italijanske (posebno venecijanska). Priobalna kuhinja koristi [[maslinovo ulje]], i biljke i začine kao što su [[ruzmarin]], [[kadulja]], lovorov list, [[origano]], [[mažuran]], [[cimet]], [[klinčić]], [[Muskatni oraščić|muskantni oraščić]], koru limuna i naranče. Seoske kuharske tradicije su bazirane na maštovitim varijacijama nekoliko osnovnih sastojaka (žitarice, mliječni proizvodi, meso, riba, povrće) i procedure za kuhanje (dinstanje, pečenje, prženje, pečenje), dok buržoaska kuhinja uključuje više komplikovane procedure i korištenje odabranih bilja i začina. Charcuterie je dio hrvatske tradicije u svim regijama. Hrana i recepti iz drugih zemalja bivše [[Socijalistička federativna republika Jugoslavija|Jugoslavije]] su popularni u Hrvatskoj. Hrvatska kuhinja može se podijeliti u nekoliko regionalnih kuhinja ([[Istra]], [[Dalmacija]], [[Dubrovnik]], [[Lika]], [[Gorski kotar|Gorski Kotar]], [[Zagorje (čvor)|Zagorje]], [[Međimurska županija|Međimurje]], [[Podravina]], [[Slavonija]]) od kojih sve imaju svoje posebne tradicije kuhanja, karakteristične za područje, a ne nužno dobro poznate u drugim dijelovima Hrvatske. Većina jela, međutim, može se naći širom zemlje, sa lokalnim varijantama. === Filatelija === [[Datoteka:Ndh1.jpg|mini|Prva hrvatska marka iz 1941.]] [[Filatelija u Hrvatskoj]] počinje raspadom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine i osnivanjem NDH. Raspadom zajedničke države Jugoslavije hrvatska pošta 1991. godine izdaje marke sa natpisom Republika Hrvatska. Područje [[Rijeka (grad)|Rijeke]] (Fiume) je zbog informativnih razloga obuhvaćeno ovim člankom, pripada inače filatelistički [[Italija|Italiji]].Raspadom [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] 6. aprila 1941 i osnivanjem [[NDH]] 10.aprila već 12. aprila Hrvatska pošta izdaje, zapravo koristi seriju jugoslovenskih marki sa likom [[Petar I, kralj Srbije|kralja Petra I]] i označava ih različitim žigovima. U prvoj seriji je žig NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA preko lika kralja, a riječ [[Jugoslavija]] je precrtana sa šest okomitih crta. Vrijednosti su još u dinarima i iznose od 50 [[para]] do 5,50 [[dinar]]a. Ta se serija smatra prvim hrvatskim markama. Na drugoj seriji, sa više vrijednosti je utisnut [[grb Hrvatske]] sa tekstom NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA. Vrijednosti su od 25 para do 30 dinara. Sve do 7.jula 1941 koriste se jugoslovenske marke u dinarskim vrijednostima uvijek sa žigom NDH. Tek u julu 1941 uvođenjem kune kao platežnog sredstva izlazi serija od 19 maraka sa motivima iz Hrvatske, kao i Bosne i Hercegovine i [[Zemun]]a. Tu su detalji iz [[Karlovac|Karlovca]], [[Jajce|Jajca]], [[Varaždin]]a, [[Velebit]]a, [[Zagreb]]a, [[Osijek]]a, [[Konjic]]a, [[Dubrovnik]]a, [[Banja Luka|Banja Luke]], [[Sarajevo|Sarajeva]], [[Hvar]]a, [[Senj]]a, [[Split]]a... Vrijednosti su od 25 [[banica]] do 100 [[kuna]].9.septembra 1991. godine izlazi prva hrvatska marka u Republici Hrvatskoj. Na njoj se nalazi avion u čijoj je pozadini Zagrebačka katedrala i grad Dubrovnik. Marka ima vrijednost od 1 jugoslovenskog dinara i svijetlo plave je boje. Postoje dvije varijante sa raznim nazubčenjem, kao i nekoliko varijanti sa greškom u tisku. Izdanje je ukupno oko 8.000.000 komada. Grb Hrvatske u gornjem uglu je crven, a posebno je tražena marka sa grbom u crnoj boji. Uvodenjem hrvatskog dinara 1992. godine sve nove marke imaju vrijednost u HRD. Motivi su osobe iz Hrvatske prošlosti ban Josip Jelačić, Stjepan Radić, Ante Starčević, kralj Tomislav, ali i gradovi pogođeni ratom (Knin, Dubrovnik, Vukovar, Šibenik). Kralj Tomislav 1992. Vremenom se teme mijenjaju i prilagodavaju filatelističkim krugovima Evrope, te su izdanja Olimpijada, otkriće Amerike, Božić, umjetnost, flora i fauna sve češči na hrvatskim markicama. === Sport === [[Datoteka:Luka Modric 2018.png|mini|231x231px|[[Luka Modrić]]]] ====== Nogomet ====== Najveći uspjeh hrvatskog nogometa postigla je nogometna reprezentacija osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. [[Luka Modrić]] osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji igrač.[[GNK Dinamo Zagreb|GNK Dinamo]] je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki evropski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA i Evropske lige. Drugi najpopularniji nogometni klub je splitski [[HNK Hajduk Split|Hajduk]] koji je od hrvatskih klubova najuspješniji u najelitnijim nogometnom natjecanju ligi prvaka gdje je došao do 1/4 finala. ====== Rukomet ====== Hrvatska rukometna reprezentacija ubraja se u najbolje rukometne reprezentacije svijeta. Hrvatska ima čak 13 medalja s velikih natjecanja. Osvojila je dva zlata s Olimpijskih igara te povijesni trofej svjetskog prvaka 2003., a bila je viceprvak Evrope 2008. i 2010. ====== Košarka ====== Hrvatska košarkaška reprezentacija je igrala finale sa Sjedinjenim Državama čija je reprezentacija nazvana Dream team na olimpijskim igrama u Barceloni. [[Dražen Petrović]] se smatra najvećim evropskim košarkašem svih vremena koji je Evropljanima otvorio put u NBA. <br /> == Praznici == {| class="wikitable" !Datum !Blagdan |- |1. januara |[[Nova godina]] |- |6. januara |[[Sveta tri kralja]] |- |''40 dana od Pepelnice izuzev nedjelja'' |[[Uskrs]] |- |''dan nakon Uskrsa'' |[[Uskrsni ponedjeljak]] |- |1. maja |[[Praznik rada]] |- |''60 dana nakon Uskrsa'' |[[Tijelovo]] |- |22. juna |[[Dan antifašističke borbe]] |- |25. juna |[[Dan državnosti Hrvatske|Dan državnosti]] |- |5. augusta |[[Dan pobjede i domovinske zahvalnosti]] |- |15. augusta |[[Velika Gospa]] |- |8. oktobra |[[Dan nezavisnosti Hrvatske|Dan nezavisnosti]] |- |1. novembra |[[Svi Sveti|Svi sveti]] |- |25. decembra |[[Božić]] |- |26. decembra |[[Sv. Stjepan]] |} == Energetika == {{Energetski izvori Hrvatske}} == Također pogledajte == * [[Komunikacije u Hrvatskoj]] * [[Prijevoz u Hrvatskoj]] * [[Vanjski poslovi Hrvatske]] * [[Vojska Hrvatske]] * [[Udruženje hrvatskih pravoslavnih vjernika]] * [[Geografija Hrvatske]] * [[Sport u Hrvatskoj]] * [[Požari u Hrvatskoj 2007.]] * [[Registarske oznake za vozila u Hrvatskoj]] == Reference == {{reference}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Croatia}} * [http://www.vlada.hr/ Vlada Hrvatske] * [http://www.croatia.hr/ Hrvatska turistička zajednica] {{Države Evrope}} {{EU}} {{Jugoslavenska hronologija}} {{Mediteranska unija}} {{NATO}} {{Vijeće Evrope}} [[Kategorija:Države članice NATO-a]] [[Kategorija:Države svijeta]] [[Kategorija:Hrvatska]] [[Kategorija:Mediteranske države]] [[Kategorija:Države i teritorije osnovane 1991.]] [[Kategorija:Države članice Vijeća Evrope]] [[Kategorija:Države u Evropi]] nvn7wbp5v2ssxja395xqcoulxve105g Beč 0 1099 3425366 3396644 2022-07-20T15:37:02Z 213.249.8.230 wikitext text/x-wiki {{Drugo_značenje|Beč (čvor)}} {{Geokutija naselje u Austriji <!-- *** Gornji dio *** --> | ime = Beč | drugo_ime = Wien {{Simboli jezika|de|njemački}} | vrsta = Grad <!-- *** Ime **** --> | službeni_naziv = Stadt Wien | slogan = | nadimak = <!-- *** Slika *** --> | slika = Montage of Vienna.jpg | opis_slike = <!-- *** Simboli *** --> | zastava = Flag of Wien.svg | grb = Wien Wappen.svg <!-- *** Države, regije i.t.d *** --> | savezna_pokrajina = Beč | okrug = <!-- *** Položaj i visina *** --> | nadmorska_visina = 151 ([[Lobau]]) – 542 ([[Hermannskogel]]) | širina_stepeni = 48| širina_minuta = 12| širina_sekundi =32 | širina_SJ = N | dužina_stepeni = 16| dužina_minuta = 22| dužina_sekundi =21 | dužina_IZ = E | površina_zemlje = 395.26 | površina_vode = 19.39 | površina_urban = | površina_metro = <!-- *** Stanovništvo *** --> | stanovništvo_urban = 1983836 | stanovništvo_urban_datum = | stanovništvo_metro = ~2419000 | stanovništvo_metro_datum = | stanovništvo_općine = | stanovništvo_općine_datum = <!-- *** Historija i administracija *** --> | gradonačelnik = [[Michael Ludwig]] | gradonačelnik_partija = [[Socijaldemokratska partija Austrije|SPÖ]] <!-- *** Kod *** --> | poštanski_broj = 1010–1239, 1400, 1450 | pozivni broj = 01 | matični_broj = 90001 <!-- *** Web stranice *** --> | web_stranica = [http://www.wien.gv.at/ wien.gv.at] <!-- *** Bilješka *** --> | bilješka = }} '''Beč''' ({{jez-de|Wien}}) jeste [[glavni grad]] [[Austrija|Austrije]] i jedna od njenih [[Austrijske pokrajine|saveznih jedinica]]. S populacijom od oko 1.793.000<ref>'''Bevölkerungstand, Statistik Austria 2008'''; ''Studija o broju stanovnika u Austriji'', 2008; {{ISBN|978-3-902587-69-5}} {{de simbol}}</ref> (2,2 miliona u metro području) najveći je grad u Austriji, kao i njena kulturna, ekonomska i politička prijestolnica. Beč leži u jugoistočnom uglu [[Srednja Evropa|Srednje Evrope]] i blizu je [[Češka Republika|Češke Republike]], [[Slovačka|Slovačke]] i [[Mađarska|Mađarske]]. Beč je sjedište za mnoge urede [[Ujedinjene Nacije|UN]]-a i mnoge druge međunarodne institucije i kompanije, uključujući Organizaciju Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj ([[UNIDO]]), [[OPEC]], Međunarodnu agenciju za atomsku energiju ([[IAEA]]) te [[OSCE]]. Pored toga, diplomatska konferencija održana u Beču 1980. dovela je do usvajanja Konvencije Ujedinjenih nacija o ugovorima za međunarodnu razmjenu roba. Također, Beč je sjedište i Sekretarijata Komisije Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovinsko pravo ([[UNCITRAL]]). Prema najnovijoj listi istraživačke i savjetodavne kompanije ''Mercer'' Beč je najbolji grad na svijetu po kvalitetu života.<ref>{{cite web|url=http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/20160223/500/500.html?id=27568749|title=Beč je najbolji grad na svijetu po kvaliteti života|work=slobodnaevropa.org|accessdate=23. 2. 2016}}</ref> == Historija == Grad je osnovan u 10. vijeku p. n. e. kao [[Kelti|keltsko]] naselje. Godine 15. p. n. e. Beč postaje pogranični grad [[Rimska imperija|Rimskog carstva]] braneći carstvo od upada [[Germani|germanskih]] plemena sa sjevera. Tokom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] Beč je bio sjedište dinastije [[Babenberg]] te 1440. postaje prijestolni grad [[dinastija|dinastije]] [[Habsburg (dinastija)|Habsburg]], nakon čega se Beč razvija u skriveni glavni grad [[Sveto rimsko carstvo|Svetog rimskog carstva]] i kulturalnu prijestolnicu [[umjetnost]]i i [[Nauka|nauke]], [[Muzika|muzike]] i prefinjene [[Kuhinja|kuhinje]]. [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijska]] invazija na [[Evropa|Evropu]] zaustavljena je dva puta na samim kapijama Beča. (Za više informacija pogledajte članke [[Opsada Beča (1529)]] te [[Bitka kod Beča]] (1683.) Godine 1805. Beč postaje glavni grad [[Austijsko carstvo|Austrijskog carstva]], kasnije [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarska monarhija]]. Oba carstva igrala su značajnu ulogu u svjetskoj politici. (Pogledajte članak [[Bečki kongres]].) Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Beč postaje glavni grad [[Prva Austrijska republika|Prve Austrijske republike]]. Nakon [[Anschluss|aneksije Austrije]] od strane [[Treći rajh|Trećeg rajha]] 1938. Beč gubi status glavnog grada, koji tada postaje [[Berlin]]. Preliminarna austrijska vlada reinstitucionalizirana je 27. aprila 1945. ponovo sa Bečom kao glavnim gradom. Nakon 1945. Beč i neutralna Austrija postaju matica međunarodne [[Špijunaža|špijunaže]] između [[Zapadni blok|Zapadnog]] i [[Istočni blok|Istočnog bloka]] tokom [[Hladni rat|Hladnog rata]]. Do kraja Hladnog rata grad Beč aktivno radi na obnavljanju veza sa svojim istočnim susjedima. == Geografija i klima == Beč se nalazi na [[sjeveroistok]]u Austrije, na najistočnijem kraku [[Alpi|Alpa]] u [[Bečka kotlina|Bečkoj kotlini]]. Najranije naselje, u sklopu današnjeg [[Unutrašnji grad (Beč)|unutrašnjeg grada]], nalazilo se [[jug|južno]] od [[meandar|meandra]] [[Dunav]]a, a grad se danas pruža s obiju strana ove rijeke. Nadmorska visina varira od 151 do 524 m. Beč je smješten u području gdje se dodiruju [[okeanska klima|okeanska]] i [[vlažna kontinentalna klima]]. Prema [[Köppenova klasifikacija klime|Köppenovoj klasifikaciji]], ima Cfb (okeansku) klimu. Ljeta su topla s prosječnim temperaturama od 24 do 33 °C; maksimalna prelazi 38, a minimalna je oko 15&nbsp;°C. Zime su relativno suhe i hladne s prosječnom temperaturom oko tačke smrzavanja. [[Proljeće|Proljeća]] i [[jesen]]i su blagi. Količina [[padavine|padavina]] općenito je umjerena, sa godišnjim prosjekom od 620&nbsp;mm, uz značajne lokalne varijacije; Bečka šuma na zapadu je najvlažniji dio (700 do 800&nbsp;mm godišnje), a najsuši dio je ravnica na istoku (500 do 550&nbsp;mm). Snijeg zimi nije neuobičajen, ali je rjeđi u poređenju sa zapadnim i južnim dijelovima Austrije. == [[Sport]] == U Beču ima dosta nogometnih klubova. Najpoznatiji su [[FK Austria Beč|FK Austria]] (24 puta [[Bundesliga Austrije|prvak Austrije]] i 27 puta pobjednik [[ÖFB-Cup|kupa]]), [[SK Rapid Beč|Rapid]] (rekordne 32 titule prvaka) i najstariji austrijski klub, [[First Vienna FC]]. Među ostale važnije sportske klubove iz Beča spadaju [[Raiffeisen Vikings Beč|Raiffeisen Vikings]] ([[američki nogomet]]), koji su 4 puta uzastopno osvojili [[Eurobowl]] od 2004. do 2007, a 2013. imali su savršenu sezonu, zatim [[odbojka]]ški klub [[Aon hotVolleys Beč|Aon hotVolleys]], [[bejzbol]]ski klub [[Vienna Wanderers]], koji je osvojio prvenstvo Austrije 2012 i 2013, i [[Vienna Capitals]] ([[hokej na ledu]]). U Beču je osnovana i [[Evropska rukometna federacija]] (EHF). Tu su još i 3 [[ragbi]]jaška kluba: [[Vienna Celtic]], najstariji ragbijaški klub u Austriji, [[RC Donau]] i [[Stade Viennois]]. Beč je i domaćin raznih sportskih događaja, uključujući [[Bečki maraton]], koji svake godine privuče preko 10.000 učesnika i obično se održava u maju. 2005. godine Austrija je bila domaćin [[Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu 2005.|Svjetskog prvenstva]] u hokeju na ledu, a finale je igrano u Beču. [[Stadion]] [[Stadion "Ernst Happel"|"Ernst Happel"]] četiri je puta bio domaćin finala [[UEFA]]-ine [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] ([[Finale Kupa evropskih šampiona 1964.|1964]], [[Finale Kupa evropskih šampiona 1987.|1987]], [[Finale Kupa evropskih šampiona 1990.|1990.]] i [[Finale UEFA Lige prvaka 1995.|1995]]), a 29. juna 2008. na njemu je odigrano i [[Finale Evropskog prvenstva u nogometu 2008.|finale]] [[Evropsko prvenstvo u nogometu 2008.|Evropskog prvenstva 2008]], u kojem je [[Nogometna reprezentacija Španije|Španija]] pobijedila [[Nogometna reprezentacija Njemačke|Njemačku]] 1–0. U Beču se od 1974. održava i muški [[tenis]]ki turnir ''[[ATP Beč|Vienna Open]]''; mečevi se igraju u [[Bečka gradska dvorana|Bečkoj gradskoj dvorani]]. {{Infokutija Svjetska baština | SB = Historijski centar Beča | zvanični_naziv = | slika = Wien-Albertina-04-Erzherzog-Albrecht-Denkmal-2007-gje.jpg | veličina_slike = | opis = | dio = | sadrži = | lokacija = {{flag|Austrija}} | kriterij = ii, iv, vi | ID = 784 | koordinate = | godina = 1996. | proširenja = | ugroženost = ne | površina = | tampon-zona = | veb-sajt = | locmapin = | opis_karte = | širina_karte = | reljef = <!-- "1" za refeljnu kartu ako je dostupna --> | dijete = <!-- "yes" ako je ova infokutija unutar neke druge --> | ugrađeno = <!-- za ugrađivanje druge infokutije unutar ove --> }} == Svjetska baština == Beč se od ranih [[Kelti|keltskih]] i [[Rimsko Carstvo|rimskih]] naselja razvio u srednjovjekovni i barokni grad, glavni grad Austro-Ugarske. Istorijski centar Beča bogat je arhitektonskim cjelinama, uključujući barokne dvorce i vrtove, kao i ulicu Ringstrasse iz kasnog 19. stoljeća oivičenu reprezentativnim zgradama, spomenicima i parkovima. Unutar granica 371 ha istorijskog centra Beča nalaze se svi atributi koji održavaju njegovu izuzetnu univerzalnu vrijednost. * Kriterij ii. [[Urbanizam|Urbanistički]] i [[Arhitektura|arhitektonski]] kvaliteti istorijskog centra Beča svjedoče o kontinuiranoj razmjeni vrijednosti tokom drugog milenijuma. * Kriterij iv. Tri ključna perioda evropskog kulturnog i političkog razvoja – srednji vek, period baroka i Gründerzeit (vrijeme osnivanja) – izuzetno su dobro ilustrovana urbanim i arhitektonskim nasleđem istorijskog centra Beča. * Kriterij vi. Od 16. vijeka Beč je univerzalno priznat kao muzička prijestonica Evrope.<ref name="unesco">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/list/1033 |title=UNESCO: Historijski centar Beča |work= UNESCO: svjetska baština - pristupljeno 19. 11. 2021}}</ref> == Također pogledajte == * [[Bečka kuhinja]] * [[Bečka vijećnica]] * [[Spisak glavnih gradova]] * [[Albertina]] <br><gallery> Wien-Stephansdom-156-2008-gje.jpg|St. Stephen's Wien-Staatsoper-110-2007-gje.jpg|Staatsoper Wien-Fiaker-22-Michaelerplatz-2007-gje.jpg|Fiaker Wien-Piaristenkirche Maria Treu-22-innen-2007-gje.jpg|Piaristenkirche Wien-Franziskanerkirche-06-2009-gje.jpg|Franziskanerkirche Wien-Parlament-134-Saeulen-2008-gje.jpg|Austrian Parliament Wien-Schoenbrunn-112-Garten-2007-gje.jpg|Palace of Schönbrunn Wien-Zentralfriedhof-06-Borromaeus-Kirche-2008-gje.jpg|Zentralfriedhof </gallery> == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Vienna}} * [http://www.wien.gv.at/ Zvanična stranica grada Beča] * [http://www.univie.ac.at/ Bečki Univerzitet] == Reference == {{Refspisak}} {{Pokrajine Austrije}} {{Glavni gradovi evropskih država}} {{Gradovi domaćini EP u atletici}} {{Dunav}} [[Kategorija:Glavni gradovi evropskih država]] [[Kategorija:Gradovi u Austriji]] [[Kategorija:Savezne pokrajine Austrije]] [[Kategorija:Beč]] [[Kategorija:Naselja na Dunavu]] [[Kategorija:Svjetska baština u Austriji]] 09bhm85s43savl0b9ipo8d77t9usrs4 Carl Lewis 0 1509 3425396 3329219 2022-07-21T11:09:13Z KWiki 9400 /* Vanjski linkovi */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Carl Lewis | slika = Save_The_World_Awards_2009_show06_-_Carl_Lewis.jpg | veličina_slike = | opis_slike = | puno_ime = Frederick Carlton Lewis | nadimak = | nacionalnost = [[Amerikanac]] | disciplina = [[100 metara|100 m]], [[200 metara|200 m]], [[skok u dalj]], [[štafeta 4 x 100 m|4 x 100 m]] | klub = | trener = | datum_rođenja = {{datum rođenja i godine|1961|7|1}} | mjesto_rođenja = [[Birmingham (Alabama)|Birmingham]] ([[Alabama]]) | prebivalište = [[Houston]] | datum_smrti = <!-- {{datum smrti i godine|GGGG|MM|DD|GGGG|MM|DD}} prvo datum smrti, pa datum rođenja--> | mjesto_smrti = | visina = 188 cm | masa = 80 kg <!-- ** Možete samo koristiti {{{najbolji_rezultat1}}}; onda je {{{najbolj_rezultat_sport1}}}: "Lični najbolji rezultat" ** Ako koristite {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ili {{{najbolji_rezultat2-4}}} morate upisati nešto u {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ** --> | najbolji_rezultat_sport1 = 100 m | najbolji_rezultat1 = 9.86 | najbolji_rezultat_sport2 = 200 m | najbolji_rezultat2 = 19.75 | najbolji_rezultat_sport3 = Skok u dalj | najbolji_rezultat3 = 8,87 m | najbolji_rezultat_sport4 = | najbolji_rezultat4 = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava | {{ZID|Sjedinjene Američke Države}} }} {{MedaljaSport | [[Atletika]]}} {{MedalCount |[[Olimpijske igre]]|9|1|0 |[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]|8|1|1 |[[Panameričke igre]]|2|0|1 |[[Igre dobre volje]]|3|1|1 |'''Ukupno'''|'''22'''|'''3'''|'''3''' }} {{MedalCount |100 m|5|1|1 |200 m|1|1|1 |4 × 100 m|8|0|0 |Skok u dalj|8|1|1 }} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1988.|Seoul 1988.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1988 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1988.|Seoul 1988.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1988 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1992.|Barcelona 1992.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1992 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1992.|Barcelona 1992.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1992 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1996.|Atlanta 1996.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1996 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaSrebro | [[OI 1988.|Seoul 1988.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1988 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]] }} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983.|Helsinki 1983.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983.|Helsinki 1983.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983.|Helsinki 1983.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983 – skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987.|Rim 1987.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987.|Rim 1987.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987.|Rim 1987.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987 – skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991.|Tokio 1991.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991.|Tokio 1991.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991.|Tokio 1991.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991 – skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaBronza | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1993.|Stuttgart 1993.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1993 – 100 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Panameričke igre]]}} {{MedaljaZlato | [[Panameričke igre 1987.|Indianapolis 1987.]] | [[Atletika na Panameričkim igrama 1987.|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Panameričke igre 1987.|Indianapolis 1987.]] | [[Atletika na Panameričkim igrama 1987.|Skok u dalj]]}} {{MedaljaBronza | [[Panameričke igre 1979.|San Juan 1979.]] | [[Atletika na Panameričkim igrama 1979.|Skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Igre dobre volje]]}} {{MedaljaZlato | [[Igre dobre volje 1986.|Moskva 1986.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1986.|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Igre dobre volje 1990.|Seattle 1990.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1990.|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[Igre dobre volje 1994.|St. Peterburg 1994.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1994.|4 × 100 m]]}} {{MedaljaSrebro | [[Igre dobre volje 1990.|Seattle 1990.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1990.|100 m]]}} {{MedaljaBronza | [[Igre dobre volje 1986.|Moskva 1986.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1986.|100 m]]}} | aktualizirano = 19. 8. 2016. }} '''Carl Lewis''' nekadašnji je američki [[atletika|atletičar]]. U izboru [[Međunarodni olimpijski komitet|MOK-a]] proglašen najvećim atletičarem 20. vijeka,<ref>{{cite web |title=IAAF Hall of Fame: Carl Lewis |url=http://www.iaaf.org/athletes/hall-of-fame#1980-carl-lewis |website=iaaf.org |publisher=IAAF |access-date=15. 1. 2015}}</ref> u anketi renomiranog američkog sportskog magazina ''[[Sports Illustrated]]'' proglašen je najvećim olimpijcem 20. vijeka,<ref>{{cite news |archive-url=https://web.archive.org/web/20140104002640/http://sportsillustrated.cnn.com/features/cover/news/1999/12/02/awards/ |archive-date=4. 1. 2014 |url=http://sportsillustrated.cnn.com/features/cover/news/1999/12/02/awards/ |title=Sports Illustrated honors world's greatest athletes |publisher=CNN |date=3. 12. 1999 |access-date=28. 4. 2010}}</ref> a, po mišljenju mnogih, i najveći je [[sport]]ist svih vremena. Rođen je 1. jula 1961. u [[Birmingham (Alabama)|Birminghamu]] ([[Alabama]]) kao '''Carlton Frederick Lewis'''. Američki superatletičar, osvajač 9 zlatnih i jedne srebrne olimpijske medalje na [[Olimpijske igre|olimpijskim igrama]] 1984, 1988, 1992 i 1996 ([[Los Angeles]], [[Seoul]], [[Barcelona]] i [[Atlanta]]) te osmostruki svjetski prvak u atletici od 1983. do 1993, i to kad su se [[Svjetsko prvenstvo u atletici|svjetska prvenstva]] održavala svake četiri godine, a ne svake dvije, kao danas. Carl Lewis, sportski fenomen, koji će se teško ponoviti, ujedinio je u svojim uspjesima podvige više vrhunskih atletičara. Ponovio je podvig koji je prije njega ostvario [[Paavo Nurmi]], osvojivši 9 zlatnih olimpijskih medalja, zatim podvig [[Jesse Owens|Jesseja Owensa]] iz [[Berlin]]a 1936, pobijedivši na 100 m, 200 m, u skoku u dalj i štafeti 4 x 100 m, a ponovio je i podvig svog zemljaka, [[Al Oerter|Ala Oertera]], koji je pobijedio na četirima Olimpijskim igrama (od 1956. do 1968. u [[bacanje diska|bacanju diska]]), pobijedivši također na četirima Olimpijskim igrama u skoku u dalj. Pritom treba napomenuti da niko prije ni poslije njega nije u skoku u dalj pobijedio čak ni dva puta. Također treba istaći da se Lewis kvalificirao i za Olimpijske igre u [[Moskvi]] 1980 (kao 19-godišnjak), u štafeti 4 x 100 m i u skoku u dalj, ali je to izostalo zbog bojkota, čime mu je, najvjerovatnije, uskraćena najmanje jedna sigurna zlatna medalja – u štafeti. Nalazi se na diobi 2. mjesta po broju zlatnih olimpijskih medalja s [[Larisa Latinjina|Larisom Latinjinom]] ([[gimnastika]]), [[Paavo Nurmi|Paavom Nurmijem]] (atletika) i [[Mark Spitz|Markom Spitzem]] ([[plivanje]]), a iza [[Michael Phelps|Michaela Phelpsa]] (također plivanje).<ref>{{cite book |title=The Complete Book of the Olympics: 2008 Edition |url=https://archive.org/details/completebookofol0000wall_x4i1 |last=Wallechinsky |first=David |author2=Jaime Loucky |year=2008 |publisher=[[Aurum Press]] |isbn=978-1-84513-330-6 |page=[https://archive.org/details/completebookofol0000wall_x4i1/page/n702 702]}}</ref> == Zanimljivosti == Na prvenstvu SAD-a u [[Indianapolis]]u 1982. skočio je u dalj gotovo nevjerovatnih 9,14 m, što bi ostao vječni svjetski rekord da se sudije nisu uplašile međunarodne nevjerice, pa su mu solomonski dosudile minimalan prestup. == Karijera == * 1983 - SP, 3 zlatne medalje (100 m, skok u dalj i 4 x 100 m) * 1984 - OI, 4 zlatne medalje (100 m, 200 m, skok u dalj i 4 x 100 m) * 1987 - SP, 3 zlatne medalje (100 m, skok u dalj i 4 x 100 m) * 1988 - OI, 2 zlatne medalje (100 m, skok u dalj), 1 srebrna medalja (200 m) * 1991 - SP, 2 zlatne medalje (100 m i 4 x 100 m), 1 srebrna medalja (skok u dalj) * 1992 - OI, 2 zlatne medalje (skok u dalj i 4 x 100 m) * 1993 - SP, 1 bronzana medalja (200 m) * 1996 - OI, 1 zlatna medalja (skok u dalj) == Lični rekordi == * 100 m: 9,86 s (1991, tada [[Svjetski rekordi u atletici|svjetski rekord]]) * 200 m: 19,75 s (1983) * skok u dalj: 8,87 m (1991) * štafeta 4 x 100 m: 37,40 s (1992, tada svjetski rekord) == Također pogledajte == * [[Olimpijci s najviše medalja]] == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat}} {{Wikicitat}} * [https://www.iaaf.org/athletes/united-states/carl-lewis-1622 Lewisov IAAF-profil] * {{imdb name |id= 507006 |name= Carl Lewis}} {{Olimpijski pobjednici na 100 m}} {{Olimpijski pobjednici na 200 m}} {{Olimpijski pobjednici na 4 x 100 m}} {{Olimpijski pobjednici u skoku u dalj}} {{Svjetski prvaci na 100 m}} {{Svjetski prvaci u štafeti 4 x 100 m}} {{Svjetski prvaci u skoku u dalj}} {{Svjetski atletičar godine}} {{Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - muškarci}} {{IAAF Kuća slavnih}} {{BBC međunarodni sportist godine}} {{DEFAULTSORT:Lewis, Carl}} [[Kategorija:Američki atletičari]] [[Kategorija:Biografije, Birmingham (Alabama)]] [[Kategorija:Rođeni 1961.]] [[Kategorija:Američki skakači u dalj]] [[Kategorija:Američki sprinteri]] [[Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (SAD)]] [[Kategorija:Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama (SAD)]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (SAD)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1984.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1988.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1992.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1996.]] 19xayv2g2xfb2ug4vkwyo7yqcdrqcs8 3425401 3425396 2022-07-21T11:27:31Z KWiki 9400 /* Vanjski linkovi */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Carl Lewis | slika = Save_The_World_Awards_2009_show06_-_Carl_Lewis.jpg | veličina_slike = | opis_slike = | puno_ime = Frederick Carlton Lewis | nadimak = | nacionalnost = [[Amerikanac]] | disciplina = [[100 metara|100 m]], [[200 metara|200 m]], [[skok u dalj]], [[štafeta 4 x 100 m|4 x 100 m]] | klub = | trener = | datum_rođenja = {{datum rođenja i godine|1961|7|1}} | mjesto_rođenja = [[Birmingham (Alabama)|Birmingham]] ([[Alabama]]) | prebivalište = [[Houston]] | datum_smrti = <!-- {{datum smrti i godine|GGGG|MM|DD|GGGG|MM|DD}} prvo datum smrti, pa datum rođenja--> | mjesto_smrti = | visina = 188 cm | masa = 80 kg <!-- ** Možete samo koristiti {{{najbolji_rezultat1}}}; onda je {{{najbolj_rezultat_sport1}}}: "Lični najbolji rezultat" ** Ako koristite {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ili {{{najbolji_rezultat2-4}}} morate upisati nešto u {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ** --> | najbolji_rezultat_sport1 = 100 m | najbolji_rezultat1 = 9.86 | najbolji_rezultat_sport2 = 200 m | najbolji_rezultat2 = 19.75 | najbolji_rezultat_sport3 = Skok u dalj | najbolji_rezultat3 = 8,87 m | najbolji_rezultat_sport4 = | najbolji_rezultat4 = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava | {{ZID|Sjedinjene Američke Države}} }} {{MedaljaSport | [[Atletika]]}} {{MedalCount |[[Olimpijske igre]]|9|1|0 |[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]|8|1|1 |[[Panameričke igre]]|2|0|1 |[[Igre dobre volje]]|3|1|1 |'''Ukupno'''|'''22'''|'''3'''|'''3''' }} {{MedalCount |100 m|5|1|1 |200 m|1|1|1 |4 × 100 m|8|0|0 |Skok u dalj|8|1|1 }} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1984.|Los Angeles 1984.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1988.|Seoul 1988.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1988 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1988.|Seoul 1988.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1988 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1992.|Barcelona 1992.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1992 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1992.|Barcelona 1992.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1992 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 1996.|Atlanta 1996.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1996 - skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaSrebro | [[OI 1988.|Seoul 1988.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 1988 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]] }} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983.|Helsinki 1983.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983.|Helsinki 1983.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983.|Helsinki 1983.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1983 – skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987.|Rim 1987.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987.|Rim 1987.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987.|Rim 1987.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1987 – skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991.|Tokio 1991.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991.|Tokio 1991.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991.|Tokio 1991.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1991 – skok u dalj (muškarci)|Skok u dalj]]}} {{MedaljaBronza | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1993.|Stuttgart 1993.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1993 – 100 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Panameričke igre]]}} {{MedaljaZlato | [[Panameričke igre 1987.|Indianapolis 1987.]] | [[Atletika na Panameričkim igrama 1987.|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Panameričke igre 1987.|Indianapolis 1987.]] | [[Atletika na Panameričkim igrama 1987.|Skok u dalj]]}} {{MedaljaBronza | [[Panameričke igre 1979.|San Juan 1979.]] | [[Atletika na Panameričkim igrama 1979.|Skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Igre dobre volje]]}} {{MedaljaZlato | [[Igre dobre volje 1986.|Moskva 1986.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1986.|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Igre dobre volje 1990.|Seattle 1990.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1990.|Skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato | [[Igre dobre volje 1994.|St. Peterburg 1994.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1994.|4 × 100 m]]}} {{MedaljaSrebro | [[Igre dobre volje 1990.|Seattle 1990.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1990.|100 m]]}} {{MedaljaBronza | [[Igre dobre volje 1986.|Moskva 1986.]] | [[Atletika na Igrama dobre volje 1986.|100 m]]}} | aktualizirano = 19. 8. 2016. }} '''Carl Lewis''' nekadašnji je američki [[atletika|atletičar]]. U izboru [[Međunarodni olimpijski komitet|MOK-a]] proglašen najvećim atletičarem 20. vijeka,<ref>{{cite web |title=IAAF Hall of Fame: Carl Lewis |url=http://www.iaaf.org/athletes/hall-of-fame#1980-carl-lewis |website=iaaf.org |publisher=IAAF |access-date=15. 1. 2015}}</ref> u anketi renomiranog američkog sportskog magazina ''[[Sports Illustrated]]'' proglašen je najvećim olimpijcem 20. vijeka,<ref>{{cite news |archive-url=https://web.archive.org/web/20140104002640/http://sportsillustrated.cnn.com/features/cover/news/1999/12/02/awards/ |archive-date=4. 1. 2014 |url=http://sportsillustrated.cnn.com/features/cover/news/1999/12/02/awards/ |title=Sports Illustrated honors world's greatest athletes |publisher=CNN |date=3. 12. 1999 |access-date=28. 4. 2010}}</ref> a, po mišljenju mnogih, i najveći je [[sport]]ist svih vremena. Rođen je 1. jula 1961. u [[Birmingham (Alabama)|Birminghamu]] ([[Alabama]]) kao '''Carlton Frederick Lewis'''. Američki superatletičar, osvajač 9 zlatnih i jedne srebrne olimpijske medalje na [[Olimpijske igre|olimpijskim igrama]] 1984, 1988, 1992 i 1996 ([[Los Angeles]], [[Seoul]], [[Barcelona]] i [[Atlanta]]) te osmostruki svjetski prvak u atletici od 1983. do 1993, i to kad su se [[Svjetsko prvenstvo u atletici|svjetska prvenstva]] održavala svake četiri godine, a ne svake dvije, kao danas. Carl Lewis, sportski fenomen, koji će se teško ponoviti, ujedinio je u svojim uspjesima podvige više vrhunskih atletičara. Ponovio je podvig koji je prije njega ostvario [[Paavo Nurmi]], osvojivši 9 zlatnih olimpijskih medalja, zatim podvig [[Jesse Owens|Jesseja Owensa]] iz [[Berlin]]a 1936, pobijedivši na 100 m, 200 m, u skoku u dalj i štafeti 4 x 100 m, a ponovio je i podvig svog zemljaka, [[Al Oerter|Ala Oertera]], koji je pobijedio na četirima Olimpijskim igrama (od 1956. do 1968. u [[bacanje diska|bacanju diska]]), pobijedivši također na četirima Olimpijskim igrama u skoku u dalj. Pritom treba napomenuti da niko prije ni poslije njega nije u skoku u dalj pobijedio čak ni dva puta. Također treba istaći da se Lewis kvalificirao i za Olimpijske igre u [[Moskvi]] 1980 (kao 19-godišnjak), u štafeti 4 x 100 m i u skoku u dalj, ali je to izostalo zbog bojkota, čime mu je, najvjerovatnije, uskraćena najmanje jedna sigurna zlatna medalja – u štafeti. Nalazi se na diobi 2. mjesta po broju zlatnih olimpijskih medalja s [[Larisa Latinjina|Larisom Latinjinom]] ([[gimnastika]]), [[Paavo Nurmi|Paavom Nurmijem]] (atletika) i [[Mark Spitz|Markom Spitzem]] ([[plivanje]]), a iza [[Michael Phelps|Michaela Phelpsa]] (također plivanje).<ref>{{cite book |title=The Complete Book of the Olympics: 2008 Edition |url=https://archive.org/details/completebookofol0000wall_x4i1 |last=Wallechinsky |first=David |author2=Jaime Loucky |year=2008 |publisher=[[Aurum Press]] |isbn=978-1-84513-330-6 |page=[https://archive.org/details/completebookofol0000wall_x4i1/page/n702 702]}}</ref> == Zanimljivosti == Na prvenstvu SAD-a u [[Indianapolis]]u 1982. skočio je u dalj gotovo nevjerovatnih 9,14 m, što bi ostao vječni svjetski rekord da se sudije nisu uplašile međunarodne nevjerice, pa su mu solomonski dosudile minimalan prestup. == Karijera == * 1983 - SP, 3 zlatne medalje (100 m, skok u dalj i 4 x 100 m) * 1984 - OI, 4 zlatne medalje (100 m, 200 m, skok u dalj i 4 x 100 m) * 1987 - SP, 3 zlatne medalje (100 m, skok u dalj i 4 x 100 m) * 1988 - OI, 2 zlatne medalje (100 m, skok u dalj), 1 srebrna medalja (200 m) * 1991 - SP, 2 zlatne medalje (100 m i 4 x 100 m), 1 srebrna medalja (skok u dalj) * 1992 - OI, 2 zlatne medalje (skok u dalj i 4 x 100 m) * 1993 - SP, 1 bronzana medalja (200 m) * 1996 - OI, 1 zlatna medalja (skok u dalj) == Lični rekordi == * 100 m: 9,86 s (1991, tada [[Svjetski rekordi u atletici|svjetski rekord]]) * 200 m: 19,75 s (1983) * skok u dalj: 8,87 m (1991) * štafeta 4 x 100 m: 37,40 s (1992, tada svjetski rekord) == Također pogledajte == * [[Olimpijci s najviše medalja]] == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Carl Lewis}} {{Wikicitat|Carl Lewis}} * [https://www.iaaf.org/athletes/united-states/carl-lewis-1622 Lewisov IAAF-profil] * {{imdb name |id= 507006 |name= Carl Lewis}} {{Olimpijski pobjednici na 100 m}} {{Olimpijski pobjednici na 200 m}} {{Olimpijski pobjednici na 4 x 100 m}} {{Olimpijski pobjednici u skoku u dalj}} {{Svjetski prvaci na 100 m}} {{Svjetski prvaci u štafeti 4 x 100 m}} {{Svjetski prvaci u skoku u dalj}} {{Svjetski atletičar godine}} {{Najbolji rezultat sezone na 100 m - muškarci}} {{Najbolji rezultat sezone na 200 m - muškarci}} {{Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - muškarci}} {{IAAF Kuća slavnih}} {{BBC međunarodni sportist godine}} {{DEFAULTSORT:Lewis, Carl}} [[Kategorija:Američki atletičari]] [[Kategorija:Biografije, Birmingham (Alabama)]] [[Kategorija:Rođeni 1961.]] [[Kategorija:Američki skakači u dalj]] [[Kategorija:Američki sprinteri]] [[Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (SAD)]] [[Kategorija:Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama (SAD)]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (SAD)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1984.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1988.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1992.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 1996.]] 52mq69bjxkx091lkcy2cllx8r4zbdnw Hernán Cortés 0 4375 3425354 3425208 2022-07-20T12:46:30Z CommonsDelinker 1478 Zamjenjujem datoteku Hernán_Cortés_Portrait_17th_century.png datotekom [[:File:Hernán_Cortés_Retrato_Portrait_17th_century.png|Hernán_Cortés_Retrato_Portrait_17th_century.png]] (izvršilac: [[commons:User:CommonsDelinker|CommonsDelinker]]; razlog: [[:c:COM wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Retrato de Hernán Cortés.jpg|mini|Hernán Cortés]] [[Datoteka:Hernán Cortés Retrato Portrait 17th century.png|mini|200p|desno|Hernan Cortes]] '''Hernan''' ili '''Hernando Cortes''' ( Medellin, [[Merida, Extramadura]], [[1485]]-Castilleja de la Cuesta, [[Sevilla, Španija]], [[2. decembar]] [[1547]] ), [[Španija|španski]] [[konkvistadori|konkvistador]], pustolov i istraživač. Osvojio je [[1519]]-[[1521]] veliku državu [[Asteci|Asteka]] (današnji [[Meksiko]]) za Španiju i time znatno proširio [[Špansko carstvo]] u [[Novi Svijet|Novom Svijetu]]. Cortesovi roditelji su bili ''Martin Cortes de Monroy'' i ''Dona Catalina Pizarro Altamarino''. Sa 14. godina upisao je studije [[pravo|prava]] ali se prijavljuje u pomorsku ekspediciju i odlazi na ''San Domingo'' (danas [[Haiti]]), [[1504]]. Učestvovao je u osvajanju [[Hispaniola|Hispaniole]] i ([[Kuba|Kube]], [[1511]], te je bio nagrađen velikim imanjem sa brojnim [[rob]]ovima. [[Francisco Hernandez de Cordoba]] je [[1517]], a [[Juan de Grijavla]] [[1518]], poduzeo ekspediciju prema [[Yucatan (poluostrvo)|Yucatan]]u, današnji jugoistok Meksika. Obojica su se vratili sa relativno malim količinama [[zlato|zlata]], ali i sa pričama o zemlji koja je još udaljenija i prepuna zlata. Cortes je prodao sve svoje posjede da bi kupio [[brod]]ove i opremio ekspediciju. Službeni cilj ekspedicije je bio pokušaj uspostave trgovine sa novim zemljama na zapadu. [[Diego Velazquez de Cuellar]], guverner Kube, je odobrio Cortesu put. Cortes je krenuo na put [[18. februar]]a 1519. Imao je 506 vojnika, oko 100 pomoraca, 16 konja, te nekoliko topova. Najprije se iskrcao uz obalu Yucatana. Tu se zadržao veoma kratko jer je u blizini bilo puno zlata. [[4. mart]]a 1519. ponovo se iskrcao sjevernije i osnovao grad [[Veracruz]]. Lokalno stanovništvo ga je dočekalo sa darovima, hranom i zlatom. Oni su mu rekli da se njihov vladar nalazi u gradu [[Tenochtitlan]] (danas [[Mexico city]]). Ubrzo je stiglo izaslanstvo asteškog vladara [[Montezuma II.|Montezume II.]] koji su također donijeli nove darove. Cortes je ubrzo saznao da Azteci smatraju Cortesa njihovim bogom [[Quetzalcoatl]]om, ili njegovim poslanikom. Cortes je odlučio iskoristiti situaciju i držati Asteke u zabludi. Dio Cortesovih ljudi je htio da sakupe u kratkom vremenu što više zlata, a zatim da se vrate na Kubu. Cortes je, međutim, imao drugačije planove. Naredio je da se spale svi brodovi, osim jednog manjeg, i tako se osigurao od eventualne pobune svojih ljudi i [[dezerter|dezertiranja]]. Zatim je sa svojim ljudima krenuo prema Tenochtitlanu. Cortes je putem napadnut od plemena [[Tlaxcala]]. Ovi su bili polunezavisno pleme u sklopu azteške države. Španci su lagano dobili bitku zbog superiornosti u [[oklop]]ima, [[vatreno oružje|vatrenom oružju]] i konjima nasuprot indijanskim [[luk i strijela|strijelama]] i [[koplje|kopljima]]. Nakon pobjede, Cortes je plemenu ponudio da služe pod njegovim zapovjedništvom, kao vojnici i sluge, i da će im zauzvrat oprostiti napad. Ukoliko odbiju, zaprijetio je da će pobiti čitavo njihovo pleme. Tlaxcala pleme je pristalo. Cortes je nastavio put sa oko 2.000 vojnika iz plemena Tlaxcala kao saveznicima i sa još više članova istog plemena kao nosačima namirnica. Kada je stigao u grad [[Cholula]], drugi po veličini u asteškoj državi, širile su se glasine da Indijanci namjeravaju poubijati Špance na spavanju. Cortes nije mogao utvrditi da li je to istina ili ne, pa je naredio smaknuće svih istaknutih Indijanaca. Cijeli grad je spaljen a u pokolju je ubijeno između 15.000 i 30.000 Indijanaca. Cortes je poslao poruku Montezumi II. da se u Choluli nisu odnosili prema njemu sa poštovanjem pa su zato kažnjeni, ali ako se Montezuma II. bude prema njemu odnosio sa poštovanjem i dočekao ga sa darovima i zlatom, nema se čega bojati. Ekspedicija je stigla u Tenochtitlan [[8. novembar|8. novembra]] 1519. Montezuma II. je Cortesa dočekao sa velikim darovima, kako i dolikuje povratku [[Bog]]a. Montezuma je pripremio palaču svog oca [[Axayacatl]]a za Špance i njihove saveznike. Cortes je zahtjevao da dobije još zlata, te da se Montezuma II. zakune da će svake godine darivati Cortesu i španskom kralju jednak iznos zlata. Cortes je i naredio da se iz dva najveća [[hram]]a piramida uklone svi asteški [[idol]]i i da se na to mjesto postavi svetište Djevice Marije. Svim njegovim zahtjevima je udovoljeno. Cortes je Montuzemu II. zatim u svojoj palači uzao za taoca u slučaju eventualne pobuna Asteka. U aprilu [[1520]]. Cortes je saznao da je Velasquez sa Kube poslao novu ekspediciju od 900 vojnika, koju je predvodio [[Panfilo de Narvaez]], sa ciljem da smijeni Cortesa. Cortes je u Tenochtitlanu ostavio nekoliko stotina ljudi pod zapovjedništvom svog najpouzdanijeg čovjeka, [[Pedro de Alvarado|Pedra de Alvarada]]. Zatim je krenuo u susret Narvaezu. Cortes je po noći upao u Narvaezov logor, zarobio ga i pridobio njegove ljude pričama o zlatu na svoju stranu. Po povratku u Tenochtitlan u gradu je izbila pobuna Asteka protiv Španaca. Asteci su držali Špance pod opsadom u palači. Pobuna je izbila jer je Alvarado izvršio pokolj nad Astecima (nekoliko stotina mrtvih) u toku njihovog festivala koji je uključivao i ljudsko žrtvovanje. Uskoro su Asteci izabrali novog poglavicu [[Guatimozin]]a. Asteci su dopustili da Cortes uđe u palaču i pridruži se Alvaradu, ali su zatim i njega napali. Cortes je naredio Montezumi II. da pokuša umiriti Asteke, ali su ga ovi gađali kamenjem i teško ozlijedili. Od posljedica ranjavanja Montezuma II. je umro tri dana poslije. Asteci su započeli opsadu palate i čekali da Špancima ponestane hrane. [[1. juli|1. jula]] 1520., Cortes je odlučio pokušati probiti opsadu. Noć je bila kišna i kasnije je prozvana ''Tužna noć'' ([[španski jezik|španski]] ''La Noche Triste''). Borba je bila žestoka, a Špancima je bilo otežano kretanje jer su nosili velike količine zlata. Više od 400 Španaca i 2.000 njihovih indijanskih saveznika su poginuli, ali se Cortes sa malom grupom uspio probiti i pobjeći. Asteci su krenuli u potjeru, ali ih je Cortes porazio u [[Bitka kod Otumbe|bitki kod Otumbe]], [[7. juli|7. jula]] 1520. Tokom ljeta Cortes je obnavljao snage za napad na Tenochtitlan. Zajedno sa svojim saveznicima, plemenom Tlaxcala, u decembru 1520. krenuo je u opsadu Tenochtitlana. Najprije je osvajao okolna područja a zatim i započeo kopnenu opsadu grada. Nakon višemjesečne opsade, cijeli grad Tenochtitlan je osvojen i porušen [[13. august]]a 1520. Guatimozin se lično predao Cortesu. Računa se da je u toku cijelog pohoda ubijeno između 120.000 i 240.000 Asteka. Ova pobjeda označava kraj Asteškog carstva. Na ruševinama Tenochtitlana sagrađen je današnji Meksiko. Cortes je sada bio vladar golemog područja između [[Karipsko more|Karipskog mora]] i [[Tihi okean|Tihog okeana]]. U međuvremenu, Velasquez je napadao Cortesa kod španskog kralja [[Karlo V. Španski|Karla V. Španskog]] preko svojih saveznika u Španiji. Cortes se opravdao kralju preko pisama. Kralj je odlučio zbog velikih uspjeha zanemariti Cortesovu neposlušnost i [[1523]]. ga je imenovao [[guverner]]om [[Nova Španija|Nove Španije]] (tadašnji naziv za Meksiko). [[1524]]-[[1526]] Cortes je krenuo u ekspediciju na današnji južni [[Honduras]]. [[Cristobal de Olid]] je krenuo morskim putem u osvajanje Hondurasa, a Pedro de Alvarado kopnenim putem prema [[Gvatemala|Gvatemali]]. Ekspedicija, koja je trajala oko dvije godine, bila je iznimno fizički naporna, a Cortes je izgubio velik dio zdravlja. [[1527]] Cortes je otišao u Španiju da se odbrani od optužbi protiv njega zbog velikih pogubljenja Indijanaca i samovlade, te je bio primljen kod kralja. Karlo V. ga je primio sa poštovanjem, a Cortes mu je donio veliku količinu zlata i vrijednih darova. Karlo V. je Cortesa imenovao vrhovnim kapetanom Nove Španije, ali je odredio i civilnog guvernera Nove Španije, koji je ograničio Cortesovu vlast. Cortes se vratio u Novu Španiju [[1530]]. [[1532]] dospio je do [[Kalifornijski zaljev|Kalifornijskog zaljeva]], a [[1536]] istraživao poluostrvo [[Kalifornija (poluostrvo)|Kaliforniju]] (današnja [[Baja California]]). [[1539]] [[Francisco Vasquez de Coronado]] je dobio prava da prvi traga za legendarnih [[Sedam gradova Cibole]]. Cortes je ponovo otišao u Španiju da se žali kralju, koji ga je ponovo primio sa počastima, ali mu nije povratio oduzete posjede. [[1541]]. Cortes je dobrovoljno učestvovao u pohodu Karla V. u [[Alžir]], koji je završio sa neuspjehom. Nakon toga Cortes se povukao na malo imanje u Španiji u blizini Seville. 1547. je namjeravao da se vrati u Meksiko, ali je umro. == Vanjski linkovi == * [https://web.archive.org/web/20030618130900/http://www.askeric.org/Virtual/Lessons/crossroads/sec4/Unit_2/Unit_IIQ2R2.html Explorer Fact Sheet: Hernando Cortes] * [https://web.archive.org/web/20051028071810/http://www.knowdeep.org/cortes Cortes Hub] {{Commonscat}} [[Kategorija:Rođeni 1485.|Cortes, Hernan]] [[Kategorija:Umrli 1547.|Cortes, Hernan]] [[Kategorija:Španski istraživači|Cortes, Hernan]] [[Kategorija:Historija Meksika|Cortes, Hernan]] fa3ac6asbw98rytjvwgvmbzsb93m9tu Izrael 0 4543 3425394 3423528 2022-07-21T10:41:54Z Martin Macha 2111 126373 wikitext text/x-wiki {{Preuređivanje}} {{Infokutija država| izvorno_ime =מדינת ישראל<br />(Mədînat Yiśra'el)<br />دولة اسرائيل<br />(Dawlât Isrā'īl)| zvanično_ime =Izrael| ime_genitiv=Izraela| zastava =Flag of Israel.svg| grb =Coat_of_arms_of_Israel.svg| mapa =Israel in its region (pre 1967 territory).svg| službeni_jezik =[[hebrejski jezik|hebrejski]] i [[arapski jezik|arapski]] | glavni_grad =[[Jerusalem]] ([[de jure]])<br>[[Tel Aviv]] ([[de facto]])| vrsta_prve_vlasti =[[Predsjednik Izraela|Predsjednik]]| vladar_prva_vlast =[[Isaac Herzog]] (יצחק הרצוג) | vrsta_druge_vlasti =[[Premijer Izraela|Premijer]]| vladar_druga_vlast =[[Yair Lapid]] (יאיר לפיד) | po_površini_na_svijetu =149.| površina =20.770| procenat_vode =2| po_broju_stanovnika_na_svijetu =96.| stanovnika =8.051.200<ref>[http://www.dnevniavaz.ba/globus/svijet/34438-izrael-broj-stanovnika-jevrejske-drzave-premasio-7-7-miliona.html Izrael: Broj stanovnika jevrejske države premašio 7,7 miliona]</ref><ref>[http://jssnews.com/2011/05/08/75-3-de-la-population-disrael-est-juive-20-5-est-arabe/ 75.3% de la population d’Israël est juive, 20.5% est arabe]</ref> (2013)| gustoća =373| nezavisnost =[[14. maj]] [[1948]].| valuta =[[izraelski šekel]]| vremenska_zona =+2 <br /> [[UTC]] +3 ljeti | himna =Nada "[[HaTikva]]"<center>[[Datoteka:Hatikvah instrumental.ogg]]</center>| internetski_nastavak =[[.il]]| pozivni_broj =972| komentar=Mnoge države ne priznaju izraelsku odluku o Jerusalemu kao glavnom gradu| |}} '''Izrael''' ([[hebrejski]]: מדינת ישראל , [[arapski]]: دولة إسرائيل ), službeno '''Država Izrael''', jeste [[parlamentarna republika]] koja se nalazi na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] i izlazi na [[Sredozemno more]]. Graniči sa: [[Liban]]om na [[sjever]]u, [[Sirija|Sirijom]] na sjeveroistoku, [[Jordan]]om, [[Zapadna Obala|Zapadnom Obalom]] na istoku, [[Egipat|Egiptom]] i [[Pojas Gaze|Pojasom Gaze]] na jugozapadu. Sadrži geografski raznolike odlike na svojoj relativno maloj površini. Izrael je definisan kao jevrejska i demokratska država u svojim Osnovnim zakonima i jedina je država sa jevrejskom većinom. U skladu sa odlukom Ujedinjenih naroda da se podijeli Palestina iz 1947, [[David Ben-Gurion]], šef Svjetske cionističke organizacije i predsjednik Jevrejske agencije za Palestinu, je 14. maja 1948. proglasio Izrael državom nezavisnom od Britanskog mandata u Palestini. Susjedne arapske zemlje izvršile su invaziju na Izrael u sljedećem danu u podršci Palestinskim Arapima. Izrael se od tada borio u nekoliko ratova sa susjednim arapskim zemljama i okupirao je Zapadnu Obalu, [[Sinaj|Sinajsko poluostrvo]], [[Pojas Gaze]] i Golansku visoravan. Dijelovi ovih teritorija, uključujući istočni [[Jerusalem]], su aneksirani od strane Izraela, ali granica sa Zapadnom obalom nikada nije trajno definisana. Izrael je potpisao mirovne sporazume sa Egiptom i Jordanom, ali napori za rješavanjem Izraelsko-palestinskog konflikta dosada nisu rezultirali mirom. Stanovništvo Izraela, definisano Izraelskim centralnim uredom za statistike, koje uključuje sve građane ili državljane, ali ne i strane radnike, u Izraelu i izraelskim naseljima u okupiranim teritorijama, je procijenjeno u junu 2011 na 7751000 ljudi, od kojih su 5818200 Jevreji. Arapi su druga najveća etnička grupa (koji uključuju i muslimane i kršćane). Druge manjine su: [[Druzi]], [[Čerkezi]] i [[Samarijanci]]. == Historija == {{hatnote|Za opširnije informacije, pogledajte članke [[Historija Izraela]] i [[Historija Izraela i Palestine]].}} Jevreji su dugo smatrali Izrael svojim spiritualnim domom – Svetom zemljom i Obećanom zemljom. Izraelska zemlja ima posebno mjesto u vjerskom životu Jevreja, uključujući ostatke drugog [[Jevrejski hram|Jevrejskog hrama]]. Ovo je također mjesto gdje je rođeno [[kršćanstvo]] a sadrži i mnoge druge lokacije od velikog duhovnog značaja za [[judaizam]], kršćanstvo i [[islam]]. U ovom regionu je u periodu od preko jednog milenijuma, sa prekidima, postojala čitava serija jevrejskih kraljevina i država, sve do propasti [[Veliki jevrejski ustanak|Velikog jevrejskog ustanka]] protiv [[Rimsko carstvo|Rimskog carstva]] sa čijim je gušenjem došlo do velikog istjerivanja Jevreja iz [[Jerusalem]]a. Poslije sloma [[Ustanak Bar Kokhba|Ustanka Bar Kokhba]] (''Bar Kokhba's revolt'') [[135]]. godine, imperator [[Hadrian]] je preimenovao ''Provinciju [[Judeja|Judeju]]'' u ''Provinciju [[Sirija Palestina|Siriju Palestinu]]'', grčko ime izvedeno od ''Philistine'' ([[Hebrejski jezik|hebrejski]] פלשת ''Pəléšeṯ''). [http://www.palestinefacts.org/pf_early_palestine_name_origin.php] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140213235332/http://www.palestinefacts.org/pf_early_palestine_name_origin.php |date=13. 2. 2014 }} Također pogledajte [[Imena Levanta]]. [[Musliman]]ski [[halifat]] je osvojio ovu teritoriju od [[Istočno Rimsko carstvo|Istočnog Rimskog carstva]] ([[Bizantija|Bizantije]]) u 7. vijeku, i privukao arapske doseljenike. Lokalni jezik, [[Aramejski jezik|aramejski]] (jezik kojim je govorio [[Isus Krist]]), je postepeno nestao. Tokom vijekova je količina jevrejskog stanovništva u zemlji fluktuirala. Prije rođenja modernog [[Cionizam|cionizma]], do ranog 19. vijeka, više od 10000 Jevreja je živjelo na teritoriji današnjeg Izraela. (Dan Bahat, ''Dvadeset vijekova jevrejskog života u svetoj zemlji'', [[1976]].) Nakon vijekova života u dijaspori, 19. vijek je donio uzlet cionizma, [[Jevrejski Nacionalni Pokret|Jevrejskog Nacionalnog Pokreta]], želje da se formira jevrejska država u Palestini i značajnu [[Imigracija u Izrael|imigraciju]]. Cionizam je ostao manjinski pokret sve do uspona [[Nacizam|nacizma]] [[1933]]. godine i pokušaja istrebljenja Jevreja u [[Holokaust]]u. U kasnom 19. vijeku veliki broj Jevreja se doselio u ovaj region koji su prvo kontrolisali Turci, a zatim Britanci. [[1917]]. Britanci su garantovali Jevrejima domovinu u Palestini, usvajanjem [[Balfurova deklaracija|Balfurove deklaracije]]. Jevrejsko stanovništvo je povećalo svoj udio u regionu sa početnih 11% [[1922]]. godine na 30% [[1940]]. godine. [[1920]]. godine Britanci odvajaju 78% teritorija mandatne Palestine i na njemu stvaraju novu državu, Transjordaniju - koja je okupacijom Zapadne obale [[1948]]. promijenila ime u današnji [[Jordan]]. [[1937]], poslije [[Veliki Arapski ustanak|Velikog Arapskog ustanka]], plan za podjelu koji je predložila [[Pilova komisija]], Jevreji prihvaćaju, ali ga je odbacilo arapsko rukovodstvo. Kao rezultat, [[1939]], Britanci su podlegli arapskom pritisku, zbog podrške koja im je bila potrebna u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] i napustili ideju o jevrejskoj nacionalnoj domovini i podjelu i pregovore u korist jednostrano nametnutog [[Bijeli dokument iz 1939.|Bijelog dokumenta iz 1939.]] U ovom dokumentu je stajalo da treba uspostaviti sistem u kome će Jevreji i Arapi imati zajedničku vladu. Ovaj dokument je bio viđen kao značajan poraz jevrejske strane, jer je donio oštre restrikcije za jevrejsku imigraciju, dok za arapsku imigraciju nije trebalo biti nikakvih zabrana. Kako je arapsko stanovništvo brojčano prevazišlo jevrejsko u godinama nekontrolisanih migracija, očekivalo se da će ovoj zajedničkoj vladi dominirati Arapi. Zbog nadolazećeg Drugog svjetskog rata, plan nije u potpunosti sproveden. [[1947]]. godine, nakon porasta nasilja, terorizma i neuspješnih napora da se pomiri jevrejsko i arapsko stanovništvo, britanska vlada se povukla iz Palestine. Ispunjavanje [[UN plan za podjelu iz 1947.|UN plana za podjelu iz 1947.]] bi dovelo do podjele sporne teritorije na dvije države, jevrejsku i arapsku, dajući oko polovine teritorije svakoj državi. Po ovom planu, [[Jerusalem]] je trebalo da bude međunarodna regija, da bi se izbjegli sukobi oko njegovog statusa. Odmah nakon što je Generalna skupština UN usvojila plan za podjelu, palestinsko arapsko rukovodstvo i sve islamske zemlje odbacuju plan da se formira još neimenovana jevrejska država i započelo gerilski rat. Država Izrael je proglašena [[14. maj]]a, [[1948]]. pri čemu pet arapskih nacija napada Izrael (vidi: [[Deklaracija o proglašenju Države Izrael]], [[Arapsko-izraelski rat, 1948.]]). Izrael je osvojio dodatnih 26% teritorije Palestine zapadno od rijeke Jordan i pridružio je novoj državi. [[Jordan]] je osvojio [[Zapadna Obala|Zapadnu obalu]] (uključujući [[Istočni Jerusalem]]), i aneksirao je, ali su ovu aneksiju priznali samo [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Pakistan]]. [[Pojas Gaze]] i [[sinaj]]sku pustinju je osvojio [[Egipat]]. Poslije rata, samo 14-25% (zavisno od procjena) arapskog stanovništva je ostalo u Izraelu, dok su izbjegli prije i za vrijeme rata. Kad je Izrael odbio povratak većine, i kada su potonje ponude o djelimičnoj repatrijaciji odbijene, oni su postali izbjeglice; vidi [[Palestinske izbeglice]] i [[Palestinski egzodus]]. U narednoj deceniji, 600,000 Sefardskih Jevreja koji su izbačeni iz okolnih arapskih zemalja, su došli u Izrael, udvostručivši broj stanovnika ove zemlje samo godinu dana od sticanja nezavisnosti. Kasnije su Jevreji počeli da pristižu i iz [[Iran]]a i [[Evropa|Evrope]]. Jevrejska populacija u Izraelu je nastavila da raste vrlo visokom stopom još nekoliko godina, uslijed talasa jevrejske [[Imigracija u Izrael|imigracije]] iz cijelog svijeta, od kojih je najznačajniji skorašnji, po raspadu [[SSSR]]-a. [[23. maj]]a [[1967]], Egipat je zatvorio Tiranski moreuz (glavnu izraelsku pomorsku rutu ka Aziji i ostalim trgovinskim destinacijama) za izraelske brodove, a također je blokirao i luku Eilat. Egipat je naredio mirovnim snagama UN-a da napuste Sinaj, a umjesto njih, su na granici sa Izraelom koncentrisani egipatski tenkovi i trupe. U skladu sa prijašnjim mirovnim sporazumima, blokada Izraelskih luka je predstavljala objavu rata, te je Izrael izvršio napad na Egipat, a posebno egipatsku avijaciju. U neprijateljstva je uključen i Jordan (pošto je uz ustezanje odlučio da odbaci izraelske apele za neutralnost, i započeo granatiranje [[Tel Aviv]]a u skladu sa odbrambenim savezom koji je imao sklopljen sa Egiptom), Sirija, i iračka avijacija. Ovo je bio [[Šestodnevni rat]] ([[5. juni]] - [[10. juni]], [[1967]].), za vrijeme koga je Izrael zauzeo [[Istočni Jerusalem]], [[Zapadna Obala|Zapadnu obalu]], [[Pojas Gaze]], [[Golanska visoravan|Golansku visoravan]], i [[Poluostrvo Sinaj]]. Izrael je [[1978]]. vratio Sinaj Egiptu u skladu sa [[Sporazum iz Kemp Dejvida|sporazumu iz Kemp Dejvida]], a [[1981]], Izrael je aneksirao Istočni Jerusalem. Status Zapadne obale i Pojasa Gaze, koji su naseljeni mahom Palestincima uz nešto izraelskog stanovništva, je još neodređen, i bio je tema više neuspješnih mirovnih konferencija. Nakon rata 1967. izraelska je vlada odlučila da ponudi zauzete teritorije u zamjenu za mir, što je s arapske strane odbačeno na Konferenciji Islamskih Zemalja u Khartumu (Sudan), pod poznatom parolom :" Ne pregovorima s Izraelom, Ne priznavanju Izraela, Ne miru sa Izraelom": Status Golanske visoravni je trenutno subjekt teritorijalnog spora između Izraela i Sirije, koji su tehnički još uvijek u ratu. Visoravan, koja je prvo bila u sastavu britanske Palestine, a potom ustupljena francuskoj Siriji u ranim dvadesetim godinama 20. vijeka, Izrael je zvanično aneksirao [[1981]], mada je Vijeće Sigurnosti UN-a rezolucijom 497 proglasio ovaj akt Izraela "ništavnim i ispraznim i bez međunarodnog pravnog efekta." U godinama nakon 1948, Izrael i UN su često imali suprotstavljene odnose. [[Rezolucija 194 Generalne Skupštine UN|Rezolucija 194]] (donesena u decembru [[1948]].) (Rezolucije Generalne Skupštine nisu pravno obavezujuće), koja dozvoljava uslovno "pravo na povratak" palestinskim izbeglicama; [[Rezolucija 242 Generalne Skupštine UN|rezolucija 242]] (novembar [[1967]].), poziva na "povlačenje izraelskih oružanih snaga sa teritorija okupiranih u nedavnom sukobu u zamjenu za mir" (Šestodnevni rat); i [[Rezolucija 446 Generalne Skupštine UN|rezolucija 446]] (mart [[1979]].), koja proglašava [[Izraelska naselja]] na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze "ilegalnim". Mada je većina od 65 rezolucija Vijeća Sigurnosti i Generalne Skupštine UN koje osuđuju izraelske akcije, i 41 rezolucija Vijeća Sigurnosti na koju su [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] stavile [[veto]], imale gotovo univerzalnu podršku u UN-u (često su glasovi SAD i Izraela bili gotovo usamljeni), pristalice Izraela tvrde da ove rezolucije često pogrešno tumače međunarodno pravo, da ih njihove pristalice selektivno primjenjuju, i da su same sjednice pristrasne. Izrael nije član ni jedne od pet geografskih grupacija koje bi ga kvalifikovale za članstvo u Vijeću Sigurnosti po prihvaćenoj praksi zbog odbijanja Islamskih zemalja. Ima vremenski neodređeno privremeno članstvo u grupi "Zapadna Evropa i Drugi" ali se složio da ne traži članstvo u UNVS po toj osnovi. Više od polovine hitnih sjednica UN-a su bile odgovor na regionalne krize. === Ratovi === Uspostavljanje države Izrael, [[1948]]. godine, i njegovo postojanje je bilo uzrok čestim agresijama od strane arapskih zemljama poput Sirije, Libana, Jordana, Egipta, Iraka i Saudijske Arabije. Ratno stanje između Egipta i Izraela je okončano potpisivanjem [[Izraelsko-egipatski mirovni sporazum|Izraelsko-egipatskog mirovnog sporazuma]] [[26. mart]]a, [[1979]]. Ratno stanje sa Jordanom je zvanično okončano potpisivanjem [[Izraelsko-jordanski mirovni sporazum|Izraelsko-jordanskog mirovnog sporazuma]] [[26. oktobar|26. oktobra]], [[1994]]. Sporadični pregovori sa Libanom i Sirijom, preostalim susjedima sa kojima Izrael nije potpisao mirovne sporazume, su još bez rezultata. Izrael je trenutno umješan i u [[Izraelsko-palestinski sukob|tekući sukob]] sa [[Palestinci]]ma u teritorijama koje kontroliše od Šestodnevnog rata, 1967, uprkos potpisivanju [[Sporazum iz Osla|Sporazuma iz Osla]] [[13. septembar|13. septembra]], [[1993]], i naporima Izraela, Palestinaca i svjetskih mirotvoraca. == Također pogledajte == * [[Arapsko-izraelski rat 1948.]] "Rat za nezavisnost" (Također pogledajte: [[1949 Armistice Agreements]]) מלחמת העצמאות (גם מלחמת הקוממיות או מלחמת השחרור) י * [[Suecki rat 1956.]] "Operacija Kadeš" מבצע קדש או מלחמת סיני * [[Šestodnevni rat 1967.]] מלחמת ששת הימים * [[1970 War of Attrition]] מלחמת ההתשה * [[Yom Kippurski rat|Yom Kippurski rat 1973.]] מלחמת יום כיפור * [[1982 Lebanon War]] "Operacija Mir za Galileju" מבצע שלום הגליל * [[1990/1 Gulf War]] מלחמת המפרץ * [[al-Aksa intifada]] אירועי גאות ושפל * [[Izraelsko-libanski sukob 2006.]] * [[Operacija "Zaštitni rub"]] * [[Prahistorija Izraela i Palestine]] * [[Historija Izraela i Palestine]] * [[Izraelski muzej]] * [[Uspostava i historija Države Izrael]] * [[Cionizam]] * [[Antisemitizam]] * [[Jevrejske izbjeglice]] * [[Balfurova deklaracija 1917.]] * [[Mirovni sporazum u Camp Davidu između Egipta i Izraela 1978.]] * [[Mirovni sporazum u Oslu između Palestinaca i Izraela 1993.]] * [[Samit u Camp Davidu između Palestinaca i Izraela 2000.]] * [[Prijedlozi za palestinsku državu]] * [[Arapsko-izraelski konflikt]] * [[Bliskoistočni sukob]] * [[Izraelske odbrambene Snage]] * [[Kraljevina Izrael|Stara kraljevina Izrael]] * [[Jevrejska država]] * [[Cezarija]] * [[Meitar]] {{Wikivijesti|Izrael nastavlja sa napadom}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Israel}} * [https://web.archive.org/web/20050319084310/http://www.infotour.co.il/ Turističke službe u Izraelu] * [https://web.archive.org/web/20050421082949/http://www.info.gov.il/eng/mainpage.asp Vlada Izraela] * [http://www.jpost.com/ Jerusalim Post novine (Engleski)] * [http://www.haaretz.com/ Englesko izdanje Izraelskih novina Ha Arec (Ha'Aretz)] * [http://www.maarivintl.com/ Englesko izdanje Maariva (Maariv), izraelskih novina] * [http://ec.europa.eu/external_relations/israel/intro/ Odnosi Evropske Unije sa Izraelom] * [http://www.trekker.co.il/english/israel.htm Fotografije Izraela] == Reference == {{reference}} {{Države Azije}} {{Mediteranska unija}} {{Vijeće Evrope}} [[Kategorija:Države svijeta]] [[Kategorija:Izrael]] [[Kategorija:Mediteranske države]] roig59yv6dl9i9xp4tuzt9shqhyqbq6 Zoran Đinđić 0 4559 3425377 3402861 2022-07-20T18:44:15Z 5.43.85.102 /* Biografija */ wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija politički vođa | ime = Zoran Đinđić | slika = Zoran Đinđić, Davos.jpg | redoslijed = [[Premijer Srbije|Premijer Republike Srbije]] | vrijeme_na_vlasti = [[25. januar]] [[2001]] – [[12. mart]] [[2003.]] | prethodnik = Milomir Minić | nasljednik = [[Zoran Živković|Zoran Živković]] | redoslijed2 = 67. gradonačelnik [[Beograd]]a | vrijeme_na_vlasti2 = [[21. februar]] [[1997]] – [[30. septembar]] [[1997.]] | prethodnik2 = Nebojša Čović | nasljednik2 = Vojislav Mihailović | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1952|08|01}} | mjesto_rođenja = [[Bosanski Šamac]], [[Narodna republika Bosna i Hercegovina|NR Bosna i Hercegovina]], [[Federativna narodna republika Jugoslavija|FNR Jugoslavija]] | datum_smrti = {{datum smrti i godine|2003|03|12|1952|08|01}} | mjesto_smrti = [[Beograd]], [[Srbija i Crna Gora]] | puno_ime = | nacionalnost = [[Srbi]]n | etnicitet = | politička_stranka = [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]] | supruga = [[Ružica Đinđić]] | supružnik = <!-- --> | djeca = Jovana<br>Luka | obrazovanje = [[Univerzitet u Beogradu]]<br />[[Univerzitet Konstanz]] | vjera = | potpis = [[Datoteka:Zoran Djindjic signature.svg|80px]] | web_stranica = }} '''Zoran Đinđić''' ([[1. august]] [[1952]]. – [[12. mart]] [[2003.]]) bio je [[srbija]]nski političar, bivši [[Premijer Srbije|premijer Republike Srbije]] i nekadašnji gradonačelnik [[Beograd]]a. ==Biografija== Rođen je [[1. august]]a [[1952]]. u [[Bosanski Šamac|Bosanskom Šamcu]]. Datum rođenja predsjednika [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratske stranke]] bio je, kako je govorio, "dovoljno kasno da ne upadne pod iluziju titoizma". Gimnaziju je završio u [[Beograd]]u [[1970]]. godine. Studirao je [[Filozofija|filozofiju]], [[1974]]. diplomirao je na Filozofskom fakultetu [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]], a [[1979]]. doktorirao na [[Univerzitet u Constanţi|Univerzitetu u Constanţi]]. Govorio je da je studirao filozofiju 20 sati dnevno i da je istovremeno pohađao studije [[Historija umjetnosti|historije umjetnosti]], [[Sociologija|sociologije]] i [[Ekonomija|ekonomije]]. Na prvom satu na Filozofskom fakultetu sukobio se sa komunistima jer je tvrdio da veliki [[Karl Marx|Marx]] ne da nije najveći, već uopće nije filozof. Drugi veliki i značajniji sukob imao je s policijom zbog organiziranja "ilegalnih aktivnosti u studentskoj organizaciji protiv komunista, zbog čega je sam putovao po cijeloj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]". Zbog pokušaja da osnuje autonomnu studentsku organizaciju sa liderima studenata iz [[Zagreb]]a i [[Ljubljana|Ljubljane]], uhapšen je i osuđen na godinu dana zatvora. Čak se i [[Willy Brandt]], njemački kancelar, zauzimao za njega pa se, umjesto u zatvoru, našao u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Doktorirao je na tezi "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva" kod [[Jürgen Habermas|Jürgena Habermasa]]. [[Datoteka:Zoran Đinđić and Bill Gates.jpg|mini|lijevo|Đinđić i [[Bill Gates]].]] Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, poslanik u sva tri višestranačka saziva [[Narodne skupštine Republike Srbije]] i Vijeću republika [[Skupšina Srbije i Crne Gore|Skupštine SRJ]]. Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Eseji i radovi dr. Đinđića, jednog od vodećih intelektualaca [[Srbija|Srbije]], objavljivani su u "Stavu", "Književnim novinama" i "Književnoj reči". On je, također, poznat po svojim knjigama "Srbija ni na istoku ni na zapadu", "Subjektivnost i nasilje", "Jugoslavija kao nedovršena država" i "Jesen dijalektike". Preveo je mnoga filozofska djela i autor je velikog broja novinskih prikaza. Nikad nije bio član [[Savez Komunista Jugoslavije|Saveza Komunista]]. Ipak, politikom se bavio sve vrijeme, aktivno od [[1989]]. kada je sa još dvanaest intelektualaca iniciralo obnavljanje Demokratske stranke, a na Skupštini Stranke [[1990]]. bio je jedan od osnivača. Septembra 1990. je izabran za predsjednika Izvršnog odbora, a onda, [[januar]]a [[1994]]. postaje predsjednik Demokratske stranke. Za Demokratsku stranku je govorio da je kao preduzeće, nikako mjesto za druženje, pojašnjavajući da svako u stranci mora da ima proizvod, "a to mogu biti plakat, poruka, kritika, nastup... i mora se znati ko taj proizvod koristi, da li je njime zadovoljan". Objašnjavao je ko može da bude političar: "Čovjek, da bi se bavio politikom, mora da ima jak i čvrst karakter, autoritet, da umije da presječe, da se zamjeri, kaže "ne" i da ga mrze, jer je to priroda politike. Neko ko i suviše ide na širenje simpatija, udvaranja i izbjegavanja sukoba mora još mnogo da nauči da bi vodio jednu ozbiljnu stranku". Za gradonačelnika Beograda izabran je [[21. februar]]a [[1997]]. godine, ispred [[Koalicija Zajedno|koalicije "Zajedno"]] koja je na lokalnim izborima [[1996]]. odnijela pobjedu u više gradova u [[Srbija|Srbiji]]. U sudskom sporu sa [[Premijer Srbije|premijerom Republike Srbije]] [[Mirko Marjanović|Mirkom Marjanovićem]], [[20. septembar|20. septembra]] [[1996]]. osuđen je na 4 mjeseca zatvora, uvjetno na dvije godine. Vrhovni sud Srbije [[9. jul]]a [[1998]]. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na 7 mjeseci zatvora, uvjetno na 3 godine. Američki sedmičnik "Time" u septembru 1999. godine uvrstio ga je među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma. [[Datoteka:Vladimir Putin in Serbia 16-17 June 2001-5.jpg|mini|lijevo|Đinđićev sastanak sa predsjednikom Rusije [[Vladimir Putin|Vladimirom Putinom]].]] U junu [[2000]]. Đinđić je preuzeo funkciju koordinatora u [[SZP]], a potom postao i šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje [[Demokratska opozicija Srbije|DOS-a]] za izbore koji su održani [[24. septembar|24. septembra]] [[2000]]. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine SRJ. Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike. Za premijera Republike Srbije izabran je [[25. januar]]a [[2001]]. nakon pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u decembru 2000. Đinđić je augustu [[2002]]. godine u [[Prag]]u primio nagradu Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokratije u Srbiji. Nagrada se dodjeljuje svake godine za doprinos sprovođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Volio je takmičenja i provjere. Bio je veoma strpljiv, obrazovan i pragmatičan. Trudio se da se ne ponavlja, birao bi jednu sliku, poruku, rečenicu i oko toga gradio priču. Priznavao je da nema pretenzija da kaže nesto epohalno, ali je smatrao da će ostati upamćen po velikim stvarima. Život nije mogao da zamisli bez ljudi jer - ljudska komunikacija mu je bila potrebna kao uvjet za provjeru ideja i sposobnosti. Kod sebe je cijenio spremnost da uči i priznaje greške, kao i spremnost da ih ispravlja, a kod drugih je cijenio pouzdanost. Govorio je da nema poroka. Đinđić je ubijen [[12. mart]]a [[2003]]. godine ispred zgrade Vlade Republike Srbije. Suđenje optuženima za ubistvo političara Đinđića počelo je u decembru 2003. godine i nije poznat ishod.{{fact}} Poslije smrti Đinđića, njegova supruga [[Ružica Đinđić|Ružica]] ostala je živjeti sa dvoje djece koje su imali.{{fact}} ==Citati== ''„Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem”.'' ''"Sistem će funkcionirati i dalje i niko neće dobiti amnestiju za zločine tako što će ukloniti jednog ili dva funkcionera države"'' '''''Zoran Đinđić''''' o pokušaju atentata na njega. <br /> ''Politika'', 21. februar 2003. i ''Glas javnosti'', 24. februar 2003. godine. ==Vanjski linkovi== {{Commonscat}} {{Wikicitat}} *[http://www.zorandjindjic.org/ Zoran Đinđić] *[https://web.archive.org/web/20070330144325/http://www.ds.org.yu/ Demokratska stranka] {{DEFAULTSORT:Đinđić, Zoran}} [[Kategorija:Rođeni 1952.]] [[Kategorija:Umrli 2003.]] [[Kategorija:Biografije, Šamac]] [[Kategorija:Srbijanski političari]] [[Kategorija:Srbijanski premijeri]] 1hbklgltxawfmg2mrx89m9sn8pbwjpi 3425378 3425377 2022-07-20T19:10:47Z 5.43.85.102 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija politički vođa | ime = Zoran Đinđić | slika = Zoran Đinđić, Davos.jpg | redoslijed = <small>?</small> premijer Republike Srbije | vrijeme_na_vlasti = [[25. januar]] [[2001]]. – [[12. mart]] [[2003.]] | prethodnik = Milomir Minić | nasljednik = [[Zoran Živković|Zoran Živković]] | redoslijed2 = 67. gradonačelnik Grada [[Beograd]]a | vrijeme_na_vlasti2 = [[21. februar]] [[1997]]. – [[30. septembar]] [[1997.]] | prethodnik2 = Nebojša Čović | nasljednik2 = Vojislav Mihailović | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1952|8|1}} | mjesto_rođenja = [[Bosanski Šamac]], [[Narodna republika Bosna i Hercegovina|NR Bosna i Hercegovina]], [[Federativna narodna republika Jugoslavija|FNR Jugoslavija]] | datum_smrti = {{replace|{{datum smrti i godine|2003|3|12|1952|8|1}}| (|. (}} | mjesto_smrti = [[Beograd]], [[Srbija i Crna Gora|RSiCG]] | puno_ime = | nacionalnost = Jugoslaven, ''SiCG'', Srbijanac | etnicitet = [[Srbi]]n | politička_stranka = [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]] | supruga = [[Ružica Đinđić]] | djeca = 2{{fact}} | obrazovanje = [[Univerzitet u Beogradu]]<br />[[Univerzitet Constanţi]] | vjera = | potpis = [[Datoteka:Zoran Djindjic signature.svg|80px<!-- ne dodavati parametar |link= jer potpis ne može biti .svg -->]] | web_stranica = }} '''Zoran Đinđić''' ([[1. august]] [[1952]]. – [[12. mart]] [[2003.]]) je bio [[<!--Republika -->Srbija|srbijanski]], političar u Republici [[Srbija i Crna Gora|Srbiji i Crnoj Gori]] i jugoslavenski (u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] i [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]]) političar. Bio je [[Premijer Srbije|premijer]] Republike Srbije i gradonačelnik [[Beograd]]a, a u SFR Jugoslaviji društveno-politički radnik. ==Biografija== Rođen je [[1. august]]a [[1952]]. u [[Bosanski Šamac|Bosanskom Šamcu]]. Datum rođenja predsjednika [[Demokratska stranka (svijet)|Demokratske stranke]] bio je, kako je govorio, "dovoljno kasno da ne upadne pod iluziju titoizma". Gimnaziju je završio u [[Beograd]]u [[1970]]. godine. Studirao je [[Filozofija|filozofiju]], [[1974]]. diplomirao je na Filozofskom fakultetu [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]], a [[1979]]. doktorirao na [[Univerzitet u Constanţi|Univerzitetu u Constanţi]]. Govorio je da je studirao filozofiju 20 sati dnevno i da je istovremeno pohađao studije [[Historija umjetnosti|historije umjetnosti]], [[Sociologija|sociologije]] i [[Ekonomija|ekonomije]]. Na prvom satu na Filozofskom fakultetu sukobio se sa komunistima jer je tvrdio da [[Karl Marx|Karl Marks]] ne da nije najveći, već uopće nije filozof. Drugi veliki i značajniji sukob imao je s policijom zbog organiziranja "ilegalnih aktivnosti u studentskoj organizaciji protiv komunista, zbog čega je sam putovao po cijeloj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]". Zbog pokušaja da osnuje autonomnu studentsku organizaciju sa liderima studenata iz [[Zagreb]]a i [[Ljubljana|Ljubljane]], uhapšen je i osuđen na godinu dana zatvora. Čak se i [[Willy Brandt]], njemački kancelar, zauzimao za njega pa se, umjesto u zatvoru, našao u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Doktorirao je na tezi "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva" kod [[Jürgen Habermas|Jürgena Habermasa]]. [[Datoteka:Zoran Đinđić and Bill Gates.jpg|mini|lijevo|Zoran Đinđić i [[Bill Gates|Bil Gejts]]]] Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u [[Beograd]]u, poslanik u sva tri višestranačka saziva [[Narodne skupštine Republike Srbije]] i Vijeću republika [[Skupšina Srbije i Crne Gore|Skupštine SRJ]]. Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Eseji i radovi dr. Đinđića, jednog od vodećih intelektualaca iz [[Srbija|Srbije]], objavljivani su u "Stavu", "Književnim novinama" i "Književnoj reči". On je, također, poznat po svojim knjigama "Srbija ni na istoku ni na zapadu", "Subjektivnost i nasilje", "Jugoslavija kao nedovršena država" i "Jesen dijalektike". Preveo je mnoga filozofska djela i autor je velikog broja novinskih prikaza. Nikad nije bio član [[Savez Komunista Jugoslavije|Saveza komunista]]. Ipak, politikom se bavio sve vrijeme, aktivno od [[1989]]. kada se sa još dvanaest intelektualaca iniciralo obnavljanje [[Demokratska stranka (svijet)|Demokratske stranke]], a na Skupštini te političke partije [[1990]]. bio je jedan od osnivača. Septembra 1990. je izabran za predsjednika Izvršnog odbora te partije, a onda, [[januar]]a [[1994]]. postao je predsjednik te partije. Za Demokratsku stranku je govorio da je kao preduzeće, nikako mjesto za druženje, pojašnjavajući da svako u stranci mora da ima proizvod, "a to mogu biti plakat, poruka, kritika, nastup... i mora se znati ko taj proizvod koristi, da li je njime zadovoljan". Objašnjavao je ko može da bude političar: "Čovjek, da bi se bavio politikom, mora da ima jak i čvrst karakter, autoritet, da umije da presiječe, da se zamjeri, kaže "ne" i da ga mrze, jer je to priroda politike. Neko ko i suviše ide na širenje simpatija, udvaranja i izbjegavanja sukoba mora još mnogo da nauči da bi vodio jednu ozbiljnu stranku." Za gradonačelnika Beograda izabran je [[21. februar]]a [[1997]]. godine, ispred [[Koalicija Zajedno|koalicije "Zajedno"]] koja je na lokalnim izborima [[1996]]. odnijela pobjedu u više gradova u Republici [[Srbija|Srbiji]]. U sudskom sporu sa [[Premijer <!--Republike -->Srbije|premijerom Republike Srbije]] [[Mirko Marjanović|Mirkom Marjanovićem]], [[20. septembar|20. septembra]] [[1996]]. osuđen je na 4 mjeseca zatvora, uvjetno na dvije godine. Vrhovni sud Srbije [[9. jul]]a [[1998]]. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na 7 mjeseci zatvora, uvjetno na 3 godine. Američki sedmičnik "Time" u septembru 1999. godine uvrstio ga je među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma. [[Datoteka:Vladimir Putin in Serbia 16-17 June 2001-5.jpg|mini|lijevo|Đinđićev sastanak sa predsjednikom Rusije [[Vladimir Putin|Vladimirom Putinom]]]] U junu [[2000]]. Đinđić je preuzeo funkciju koordinatora u [[SZP]], a potom postao i šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje [[Demokratska opozicija Srbije|DOS-a]] za izbore koji su održani [[24. septembar|24. septembra]] [[2000]]. godine. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine SRJ. Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike. Za premijera Republike Srbije izabran je [[25. januar]]a [[2001]]. nakon pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u decembru 2000. godine. Đinđić je augustu [[2002]]. godine u [[Prag]]u primio nagradu Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokratije u Srbiji. Nagrada se dodjeljuje svake godine za doprinos sprovođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Volio je takmičenja i provjere. Bio je veoma strpljiv, obrazovan i pragmatičan. Trudio se da se ne ponavlja, birao bi jednu sliku, poruku, rečenicu i oko toga gradio priču. Priznavao je da nema pretenzija da kaže nesto epohalno, ali je smatrao da će ostati upamćen po velikim stvarima. Život nije mogao da zamisli bez ljudi jer - ljudska komunikacija mu je bila potrebna kao uvjet za provjeru ideja i sposobnosti. Kod sebe je cijenio spremnost da uči i priznaje greške, kao i spremnost da ih ispravlja, a kod drugih je cijenio pouzdanost. Govorio je da nema poroka. Đinđić je ubijen [[12. mart]]a [[2003]]. godine ispred zgrade Vlade Republike Srbije. Suđenje optuženima za ubistvo političara Đinđića počelo je u decembru 2003. godine i nije poznat ishod.{{fact}} Poslije smrti Đinđića, njegova supruga [[Ružica Đinđić|Ružica]] ostala je živjeti sa dvoje djece koje su imali.{{fact}} ==Vanjski linkovi== {{Commonscat}} {{Wikicitat}} *[http://www.zorandjindjic.org/ Zoran Đinđić] *[https://web.archive.org/web/20070330144325/http://www.ds.org.yu/ Demokratska stranka] {{DEFAULTSORT:Đinđić, Zoran}} [[Kategorija:Rođeni 1952.]] [[Kategorija:Umrli 2003.]] [[Kategorija:Biografije, Šamac]] [[Kategorija:Jugoslavenski političari]] [[Kategorija:Srbijanski političari]] [[Kategorija:Srbijanski premijeri]] rnbvd3oay2teu8kbsox56ldc440hfqz 3425387 3425378 2022-07-21T09:13:28Z KWiki 9400 Poništena izmjena 3425378 korisnika/-ce [[Special:Contributions/5.43.85.102|5.43.85.102]] ([[User talk:5.43.85.102|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija politički vođa | ime = Zoran Đinđić | slika = Zoran Đinđić, Davos.jpg | redoslijed = [[Premijer Srbije|Premijer Republike Srbije]] | vrijeme_na_vlasti = [[25. januar]] [[2001]] – [[12. mart]] [[2003.]] | prethodnik = Milomir Minić | nasljednik = [[Zoran Živković|Zoran Živković]] | redoslijed2 = 67. gradonačelnik [[Beograd]]a | vrijeme_na_vlasti2 = [[21. februar]] [[1997]] – [[30. septembar]] [[1997.]] | prethodnik2 = Nebojša Čović | nasljednik2 = Vojislav Mihailović | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1952|08|01}} | mjesto_rođenja = [[Bosanski Šamac]], [[Narodna republika Bosna i Hercegovina|NR Bosna i Hercegovina]], [[Federativna narodna republika Jugoslavija|FNR Jugoslavija]] | datum_smrti = {{datum smrti i godine|2003|03|12|1952|08|01}} | mjesto_smrti = [[Beograd]], [[Srbija i Crna Gora]] | puno_ime = | nacionalnost = [[Srbi]]n | etnicitet = | politička_stranka = [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]] | supruga = [[Ružica Đinđić]] | supružnik = <!-- --> | djeca = Jovana<br>Luka | obrazovanje = [[Univerzitet u Beogradu]]<br />[[Univerzitet Konstanz]] | vjera = | potpis = [[Datoteka:Zoran Djindjic signature.svg|80px]] | web_stranica = }} '''Zoran Đinđić''' ([[1. august]] [[1952]]. – [[12. mart]] [[2003.]]) bio je [[srbija]]nski političar, bivši [[Premijer Srbije|premijer Republike Srbije]] i nekadašnji gradonačelnik [[Beograd]]a. ==Biografija== Rođen je [[1. august]]a [[1952]]. u [[Bosanski Šamac|Bosanskom Šamcu]]. Datum rođenja predsjednika [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratske stranke]] bio je, kako je govorio, "dovoljno kasno da ne upadne pod iluziju titoizma". Gimnaziju je završio u [[Beograd]]u [[1970]]. godine. Studirao je [[Filozofija|filozofiju]], [[1974]]. diplomirao je na Filozofskom fakultetu [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]], a [[1979]]. doktorirao na [[Univerzitet u Constanţi|Univerzitetu u Constanţi]]. Govorio je da je studirao filozofiju 20 sati dnevno i da je istovremeno pohađao studije [[Historija umjetnosti|historije umjetnosti]], [[Sociologija|sociologije]] i [[Ekonomija|ekonomije]]. Na prvom satu na Filozofskom fakultetu sukobio se sa komunistima jer je tvrdio da veliki [[Karl Marx|Marx]] ne da nije najveći, već uopće nije filozof. Drugi veliki i značajniji sukob imao je s policijom zbog organiziranja "ilegalnih aktivnosti u studentskoj organizaciji protiv komunista, zbog čega je sam putovao po cijeloj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]". Zbog pokušaja da osnuje autonomnu studentsku organizaciju sa liderima studenata iz [[Zagreb]]a i [[Ljubljana|Ljubljane]], uhapšen je i osuđen na godinu dana zatvora. Čak se i [[Willy Brandt]], njemački kancelar, zauzimao za njega pa se, umjesto u zatvoru, našao u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Doktorirao je na tezi "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva" kod [[Jürgen Habermas|Jürgena Habermasa]]. [[Datoteka:Zoran Đinđić and Bill Gates.jpg|mini|lijevo|Đinđić i [[Bill Gates]].]] Bio je viši naučni saradnik u Centru za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, poslanik u sva tri višestranačka saziva [[Narodne skupštine Republike Srbije]] i Vijeću republika [[Skupšina Srbije i Crne Gore|Skupštine SRJ]]. Bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Eseji i radovi dr. Đinđića, jednog od vodećih intelektualaca [[Srbija|Srbije]], objavljivani su u "Stavu", "Književnim novinama" i "Književnoj reči". On je, također, poznat po svojim knjigama "Srbija ni na istoku ni na zapadu", "Subjektivnost i nasilje", "Jugoslavija kao nedovršena država" i "Jesen dijalektike". Preveo je mnoga filozofska djela i autor je velikog broja novinskih prikaza. Nikad nije bio član [[Savez Komunista Jugoslavije|Saveza Komunista]]. Ipak, politikom se bavio sve vrijeme, aktivno od [[1989]]. kada je sa još dvanaest intelektualaca iniciralo obnavljanje Demokratske stranke, a na Skupštini Stranke [[1990]]. bio je jedan od osnivača. Septembra 1990. je izabran za predsjednika Izvršnog odbora, a onda, [[januar]]a [[1994]]. postaje predsjednik Demokratske stranke. Za Demokratsku stranku je govorio da je kao preduzeće, nikako mjesto za druženje, pojašnjavajući da svako u stranci mora da ima proizvod, "a to mogu biti plakat, poruka, kritika, nastup... i mora se znati ko taj proizvod koristi, da li je njime zadovoljan". Objašnjavao je ko može da bude političar: "Čovjek, da bi se bavio politikom, mora da ima jak i čvrst karakter, autoritet, da umije da presječe, da se zamjeri, kaže "ne" i da ga mrze, jer je to priroda politike. Neko ko i suviše ide na širenje simpatija, udvaranja i izbjegavanja sukoba mora još mnogo da nauči da bi vodio jednu ozbiljnu stranku". Za gradonačelnika Beograda izabran je [[21. februar]]a [[1997]]. godine, ispred [[Koalicija Zajedno|koalicije "Zajedno"]] koja je na lokalnim izborima [[1996]]. odnijela pobjedu u više gradova u [[Srbija|Srbiji]]. U sudskom sporu sa [[Premijer Srbije|premijerom Republike Srbije]] [[Mirko Marjanović|Mirkom Marjanovićem]], [[20. septembar|20. septembra]] [[1996]]. osuđen je na 4 mjeseca zatvora, uvjetno na dvije godine. Vrhovni sud Srbije [[9. jul]]a [[1998]]. preinačio je presudu i izrekao novu u kojoj je osuđen na 7 mjeseci zatvora, uvjetno na 3 godine. Američki sedmičnik "Time" u septembru 1999. godine uvrstio ga je među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma. [[Datoteka:Vladimir Putin in Serbia 16-17 June 2001-5.jpg|mini|lijevo|Đinđićev sastanak sa predsjednikom Rusije [[Vladimir Putin|Vladimirom Putinom]].]] U junu [[2000]]. Đinđić je preuzeo funkciju koordinatora u [[SZP]], a potom postao i šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje [[Demokratska opozicija Srbije|DOS-a]] za izbore koji su održani [[24. septembar|24. septembra]] [[2000]]. Na tim izborima Đinđić je izabran za poslanika u Vijeću republika Skupštine SRJ. Dobitnik je ugledne njemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike. Za premijera Republike Srbije izabran je [[25. januar]]a [[2001]]. nakon pobjede DOS-a na republičkim parlamentarnim izborima u decembru 2000. Đinđić je augustu [[2002]]. godine u [[Prag]]u primio nagradu Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokratije u Srbiji. Nagrada se dodjeljuje svake godine za doprinos sprovođenju demokratskih i ekonomskih reformi u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Volio je takmičenja i provjere. Bio je veoma strpljiv, obrazovan i pragmatičan. Trudio se da se ne ponavlja, birao bi jednu sliku, poruku, rečenicu i oko toga gradio priču. Priznavao je da nema pretenzija da kaže nesto epohalno, ali je smatrao da će ostati upamćen po velikim stvarima. Život nije mogao da zamisli bez ljudi jer - ljudska komunikacija mu je bila potrebna kao uvjet za provjeru ideja i sposobnosti. Kod sebe je cijenio spremnost da uči i priznaje greške, kao i spremnost da ih ispravlja, a kod drugih je cijenio pouzdanost. Govorio je da nema poroka. Đinđić je ubijen [[12. mart]]a [[2003]]. godine ispred zgrade Vlade Republike Srbije. Suđenje optuženima za ubistvo političara Đinđića počelo je u decembru 2003. godine i nije poznat ishod.{{fact}} Poslije smrti Đinđića, njegova supruga [[Ružica Đinđić|Ružica]] ostala je živjeti sa dvoje djece koje su imali.{{fact}} ==Citati== ''„Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem”.'' ''"Sistem će funkcionirati i dalje i niko neće dobiti amnestiju za zločine tako što će ukloniti jednog ili dva funkcionera države"'' '''''Zoran Đinđić''''' o pokušaju atentata na njega. <br /> ''Politika'', 21. februar 2003. i ''Glas javnosti'', 24. februar 2003. godine. ==Vanjski linkovi== {{Commonscat}} {{Wikicitat}} *[http://www.zorandjindjic.org/ Zoran Đinđić] *[https://web.archive.org/web/20070330144325/http://www.ds.org.yu/ Demokratska stranka] {{DEFAULTSORT:Đinđić, Zoran}} [[Kategorija:Rođeni 1952.]] [[Kategorija:Umrli 2003.]] [[Kategorija:Biografije, Šamac]] [[Kategorija:Srbijanski političari]] [[Kategorija:Srbijanski premijeri]] 1hbklgltxawfmg2mrx89m9sn8pbwjpi Johann Strauss mlađi 0 11926 3425380 3387334 2022-07-20T20:14:54Z 5.43.85.102 /* Kompozitorski počeci */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija kompozitor | ime = Johann Strauss mlađi | slika = Johann Strauss II.jpg | opis_slike = | veličina_slike = | puno_ime = Johann Baptist Strauss | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1825|10|25}} | mjesto_rođenja = [[Sankt Urlich (Beč)]], [[Austrijsko Carstvo]] | datum_smrti = {{Datum smrti i godine|1899|06|03|1825|10|25}} | mjesto_smrti = [[Beč]], [[Austro-Ugarska]] | djela = ''[[Na lijepom plavom Dunavu (Strauss)|Na lijepom plavom Dunavu]]'', ''[[Priče iz Bečke šume]]'', opereta ''[[Šišmiš (opereta)|Šišmiš]]'' | period = [[Romantizam]] | nagrade = }} '''Johann Strauss mlađi''' (rođen kao Johann Baptist Strauss) najveći je bečki [[kompozitor]] lagane muzike. Poznat je po [[valcer]]ima i [[opereta]]ma. Komponirao je više od 500 valcera, [[Polka|polki]], [[Quadrille (ples)|quadrille]] i drugih vrsta plesne muzike, kao i nekoliko opereta i [[balet]]a. Za života je bio poznat kao "kralj valcera" i bio je u velikoj mjeri zaslužan za popularnost [[Bečki valcer|bečkih valcera]] tokom [[19. vijek]]a. Njegov otac, [[Johann Strauss stariji]], bio je samouki muzičar, koji je osnovao muzičku dinastiju u Beču, kojoj je pripadao i Johann Strauss mlađi. Imao je dva mlađa brata, [[Josef Strauss|Josefa]] i [[Eduard Strauss|Eduarda]], koji su, također, bili kompozitori lagane muzike iako nikad nisu bili poznati kao njihov stariji brat. Neka od najpoznatijih djela Johanna Straussa jesu: ''[[Na lijepom plavom Dunavu (Strauss)|Na lijepom plavom Dunavu]]'', ''[[Kaiser-Walzer]]'' (bos. Carski valcer), ''[[Priče iz Bečke šume]]'' i ''[[Tritsch-Tratsch-Polka]]''. Među njegovim operetama najpoznatije su ''[[Šišmiš (opereta)|Šišmiš]]'' i ''[[Ciganski baron]]''. Njegova muzika obuhvatala je vrhunac elegancije i profinjenosti režima [[Habsburg (dinastija)|Habsburgovaca]].<ref name="n-biographies">{{Cite web|url=https://www.notablebiographies.com/St-Tr/Strauss-Johann.html|title=Johann Strauss Biography – life, family, story, mother, son, information, born, time|website=www.notablebiographies.com|accessdate=30. 12. 2018}}</ref> Kao rezultat napora [[Clemens Krauss|Clemensa Kraussa]], koji je s [[Bečki filharmonijski orkestar|Bečkim filharmonijskim orkestrom]] izveo poseban cjelovečernji Straussov program 1929. godine, danas se muzika Johanna Straussa mlađeg redovno izvodi na godišnjem [[Novogodišnji koncert Bečke filharmonije|Bečkom novogodišnjem koncertu]]. == Biografija == [[Datoteka:Johann_Strauss_II_Birthplace_by_Ludwig_Wegmann.jpg|thumb|200px|lijevo|Rodna kuća Johanna Straussa mlađeg u Lerchenfelder Straße 15; nekadašnji St. Ulrich, a danas Neubau, Beč, 7. okrug]] Strauss je bio najstariji sin kompozitora [[Johann Strauss stariji|Johanna Straussa starijeg]], poznatog kompozitora i dirigenta, a također poznatog kao "otac valcera." Muzički talent Johanna Straussa mlađeg je vrlo brzo bio očigledan jer je komponovao svoj prvi valcer već u šestoj godini života. Iako je u vrijeme mladosti njegov otac, Johann Strauss stariji bio protiv njegove muzičke karijere, Johann mlađi se odlučio za [[Muzika|muziku]] zahvaljujući majci Anni, koja je oduvijek podupirala njegov izuzetan muzički talent. Majka je uredila da Strauss mlađi tajno bez znanja njegovog oca uči sviranje [[Violina|violine]] kao dijete kod Franza Amona, koji je bio prvi violinista u plesnom orkestru njegovog oca. Njegov otac je više volio da mu sin bude bankar, a ne muzičar. Zbog toga je po želji njegovog oca započeo svoju karijeru kao službenik jedne bečke banke. Izgleda da je umjesto da izbjegne muzičko rivalstvo svog sina, stariji Strauss samo želio da njegov sin pobjegne od rigoroznosti života muzičara. Tek kada je otac napustio svoju porodicu zbog ljubavnice Emilie Trampusch, sin je bio u potpunosti slobodan usredsrediti se na kompozitorsku karijeru uz podršku njegove majke.<ref name="n-biographies" /> Strauss je studirao [[Polifonija|polifoniju]] i [[Harmonija (muzika)|harmoniju]] kod muzičkog teoretičara profesora Joachima Hoffmanna, koji je posjedovao privatnu muzičku školu. Nakon što je završio [[Teorija|teoretske]] i [[Kompozicija|kompozicijske]] studije kod kompozitora Josefa Drechela u [[Katedrala sv. Stjepana|Katedrali sv. Stjepana]], dobio je "dozvolu za muziku" koja mu je omogućavala da osnuje vlastiti [[orkestar]]. == Muzička karijera == === Kompozitorski počeci === [[Datoteka:Hietzinger Haupstr 1889.jpg|thumb|250px|lijevo|''Café Dommayer kazino, mjesto gdje je Johann Strauss mlađi imao prvi koncertni nastup sa svojim orkestrom.]] U to vrijeme komponirao je svoje jedino sakralno muzičko djelo pod nazivom ''Tu qui regis totum orbem'' (1844). Njegov drugi učitelj violine, Anton Kollmann, koji je bio [[balet]]ni [[korepetitor]] u [[Bečka državna opera|Bečkoj državnoj operi]], napisao je odlične preporuke za njega. Naoružan tim, prijavio se bečkim vlastima u svrhu dobijanja dozvole za koncertne nastupe. U početku je osnovao svoj mali [[orkestar]] gdje je regrutovao svoje članove u kafani ''Zur Stadt Belgrad'', gdje su se muzičari koji traže posao mogli lahko zaposliti. Utjecaj Johanna Straussa mlađeg na lokalne zabavne ustanove značio je da su mnogi od njih bili oprezni ponuditi mlađem Straussu ugovor zbog straha od bijesa njegovog oca. Uspio je uvjeriti vlasnika ''Dommayer kazina'' u Hietzingu, predgrađu Beča da mu dopusti koncertni nastup. Tu je godine 1844. mladi Strauss po prvi put predvodio svoj ​​plesni muzički orkestar; članovi su izveli neke od svojih prvih valcera [[Sinngedichte]], op. 1 i [[Gunnstwerber]], op. 4 i [[Polka|polku]] [[Herzenslust]], op. 3. Muzički kritičari i štampa iz tog vremena su bili jednoglasni u pohvalama na račun njegove muzike. [[Datoteka: Johann Strauss II young.jpg|thumb|200px|desno|Johann Strauss u početku svoje muzičke karijere.]] Kritičar za bečki časopis ''Der Wanderer'' komentirao je da će: {{Citat|"Strausovo ime biti dostojno nastavljeno i u njegovom sinu. Djeca i djeca njihove djece mogu se radovati budućnosti, a muzika u 3/4 [[Takt (muzika)|taktu]] pronaći će snažnu podlogu u njemu.}} Stariji Strauss, bijesan zbog neposlušnosti svog sina i vlasnika restorana koji mu je odobrio koncertni nastup, odbio je da više svira u ''Dommayer kazinu'', koji je bio mjesto mnogih njegovih ranijih trijumfa. Uprkos velikim početnim muzičkim uspjesima, njegove rane kompozitorske godine bile su teške, ali ubrzo je osvojio publiku nakon što je prihvatio koncertne nastupe koje će izvoditi izvan Beča. Prvo veće imenovanje mladog kompozitora bila je dodjela počasnog položaja kapelnika ''2. Bečkog građanskog puka'', koji je upražnjen nakon smrti Josepha Lannera dvije godine ranije.<ref>{{Cite web|url=http://www.alabamasymphony.org/content.asp?id=251815|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090802101725/http://www.alabamasymphony.org/content.asp?id=251815|title=Alabama Symphony|archivedate=2. 8. 2009}}</ref> [[Revolucija|Revolucije]] iz 1848. koje su zahvatile Austrijsko carstvo dospjele su i do Beča, a veliko muzičko nadmetanje između oca i sina postalo je mnogo očitije. Johann Strauss mlađi odlučio se staviti na stranu revolucionara. To je bila odluka koja je bila profesionalno nepovoljna, jer mu je austrijski kralj dva puta uskratio toliko željeni položaj "[[Carski i kraljevski|k. u. k.]] Hofballmusikdirektor" ({{bs|Muzički direktor carskih [[Bal (plesna zabava)|balova]]}}), koji je prvi put proglašen posebno za Johanna Straussa starijeg u znak priznanja za njegov muzički doprinos. Nadalje, mlađeg Straussa uhapsile su i bečke vlasti zbog javnog izvođenja ''[[La Marseillaise]]'', ali je kasnije oslobođen. Stariji Strauss je ostao privržen monarhiji i komponirao je svoj ''[[Radetzky marš|Marš Radetzkog, op. 228]]'' (posvećen habsburškom feldmaršalu [[Joseph Radetzky von Radetz|Josephu Radetzkom von Radetzu]]), koja je postala jedna od njegovih najpoznatijih kompozicija. === Napredovanje u karijeri === [[Datoteka:Johann Strauss II at the Court Ball by Theo Zasche.jpg|thumb|300px|desno|Johann Strauss mlađi kao Muzički direktor sa svojim orkestrom. Sliku je uradio austrijski slikar [[Theo Zasche]].]] Kad je stariji Strauss umro od bolesti [[šarlah]]a u Beču 1849. godine, mlađi Strauss objedinio je oba njihova orkestra i pokrenuo [[Evropa|evropsku]] turneju, gdje su svirali koncerte u [[Rusija|Rusiji]] (1865–66) i [[Engleska|Engleskoj]] (1869), osvojivši veliku popularnost 1856, a 1872. kreće na turneju po [[Amerika|Americi]]. Od 1856. do 1865. putovao je svako ljeto u [[Pavlovsk (Sankt Peterburg)|Pavlovsk]] kod [[Sankt Peterburg]]a na poziv ruske željezničke kompanije. Tamo nije samo davao gostujuće koncertne nastupe, nego je i komponirao mnogo novih djela koja je potom uvrstio u svoj repertoar. Strauss je imao i ljubavnu vezu s ruskom kompozitorkom [[Olga Smirnitskaja|Olgom Smirnitskajom]]. Kasnije je komponirao i niz rodoljubivih marševa posvećenih habsburškom caru [[Franjo Josip, car Austrije|Franji Josipu I]], poput opusa "''Kaiser Franz-Josef op. 67''" i "''Kaiser Franz Josef Rettungs Jubel-Marsch op. 126''", vjerovatno u namjeri da stekne ugled u očima novog monarha, koji je stupio na prijestolje u Austriji nakon revolucije 1848. godine. Austrijski car Franjo Josip I postavio je 1863. Johanna Straussa mlađeg na mjesto muzičkog direktora carskih balova. Na tom poslu ostaće sve do 1871, a za to vrijeme komponirao je samo plesnu muziku koja mu je stekla reputaciju "kralja valcera." Njegov sigurno najpoznatiji valcer [[Na lijepom plavom Dunavu (Strauss)|Na lijepom plavom Dunavu]] (njemački, An der schönen blauen Donau) komponirao je 1867. u svom stanu na Praterstraße 54, koji će postati poznat u cijelom svijetu i kojeg Austrijanci smatraju neslužbenom [[Himna|himnom]] Beča i Austrije. Godine 1871. odobren je njegov zahtjev za smjenom na mjestu muzičkog direktora kraljevskih balova, a u isto vrijeme odlikovan je ''Ordenom Franje Josipa''. Njegov brat [[Eduard Strauss]] naslijedio ga je na tom poslu. [[Josef Strauss]] je upravljao Strauss orkestrom od 1853. godine, a od 1861. godine službeno im se pridružio tada 25-godišnji Eduard Strauss, koji je zajedno s bratom Josefom vodio ovaj orkestar sve do 1870. godine. U [[Beč]]u je bio impresioniran [[opereta]]ma [[Jacques Offenbach|Jacquesa Offenbacha]], koji ga je potaknuo da počne i sam komponovati slična djela, koja je kasnije nazivao [[komična opera|komičnim operama]]. 10. februara 1871. njegova prva opereta "''Indigo i 40 razbojnika''" premijerno je izvedena u [[Theater an der Wien]]. Zatim je slijedila opereta "''Šišmiš''" ("Die Fledermaus") 1871, te premijera (u istom teatru 5. aprila 1874.) jedne od njegovih najboljih opereta "''[[Ciganski baron]]''" ("Zigeunerbaron"). Ovo muzičko djelo je dodato na redovni program "''k.k. Hofoper''" (danas [[Bečka državna opera]]) i jedina je opereta koja se i danas tamo izvodi. Uslijedile su brojne premijere drugih opereta, uključujući "''Veseli rat''", "''Noć u Veneciji''" i posljednju "''Boginja razuma''", koja je premijerno izvedena 13. marta 1897. godine. Johann Strauss mlađi je time postao središnja ličnost u [[Zlatna era bečke operete|Zlatnoj eri bečke operete]]. Operete doživljavaju vrhunac 1885. godine sa Straussom kao glavnim [[kompozitor]]om i teoretičarem. On ih je zasnivao na popularnim [[ples]]nim [[melodija]]ma poput [[valcer]]a ili [[polka|polki]]. Iako ponekad težak za otplesati, zbog dužine i sporog [[Ritam|ritma]], [[Bečki valcer]] je za Straussa bio savršen plesni oblik. == Baština == Njegov bečki valcer je uveliko zaslužan za činjenicu da se [[Austrija]] do danas najviše povezuje s takvim vrstama plesa (npr. valcer, polka, [[galop]], [[mazurka]] ili [[marš]]). Ostali poznati valceri su: "''Priče iz Bečke šume''" ("Geschichten aus dem Wienerwald") iz 1868, "''[[Vino,žene i pjesma (Strauss)|Vino, žene i pjesma]]''" (Wein, Weib und Gesang) iz 1869, "''[[Bečka krv (Strauss)|Bečka krv]]''" (Wiener Blut) iz 1871. Njegova muzika objedinjuje značajne melodijske izume, ogromnu energiju i sjaj s umilnošću i rafiniranošću, pa čak i na momente rafiniranom senzualnošću. On je oplemenio valcer i podigao ga od svojih početaka iz običnih [[Pivo|pivskih]] dvorana i restorana na stalno mjesto u [[Aristokratija|aristokratskim]] plesnim dvoranama.<ref name="n-biographies" /> === Spomenici === [[Datoteka:JohannStrauss 02.jpg|thumb|150px|[[Spomenik Johannu Straussu u Beču]] u [[Bečki gradski park|Bečkom gradskom parku]]]] Privatnom inicijativom kipara [[Edmund von Hellmer (kipar)|Edmunda Hellmera]], [[Spomenik Johannu Straussu u Beču|statua]] izvajana 1907. godine postavljena je 1921. u [[Bečki gradski park|Bečkom gradskom parku]]. Hellmer je pokušavao još od Straussove smrti postaviti spomenik, ali su ga razne okolnosti kao i [[Prvi svjetski rat]] spriječile u tome. Pozlata spomenika iz 1935. godine obnovljena je 1991. godine i ovaj spomenik je jedan od najposjećenijih i najfotografisanijih u Beču.<ref>{{cite web | url =https://austria-forum.org/af/Wissenssammlungen/Panoramalexikon/Stadtpark_-_Strau%C3%9F-Denkmal| title = Stadtpark - Strauß-Denkmal| last = | first = | date = 2. 1. 2021| website = austria-forum.org| publisher = | access-date = 2. 1. 2021| language = de}}</ref> === Poštanske marke === Austrijska je pošta 24. aprila 1922. godine izdala seriju poštanskih maraka sa temom ''Austrijski kompozitori i muzičari''. Osim Straussa, u seriji su prikazani i [[Josef Haydn]], [[Mozart]], [[Beethoven]], [[Franz Schubert]], [[Anton Bruckner]] i [[Hugo Wolf]]. Marka sa Straussom <tt>(MiNr: 423/cc)</tt>{{efn|ime=michel|Brojčana oznaka nakon MiNr. je redni broj poštanske marke u katalogu [[Michel]], a slovčana oznaka je redni broj motiva poštanske marke, po abecednom redu, gdje prvi motiv dobija oznaku <tt>a</tt>, drugi <tt>b</tt>, te nakon zadnje jednoslovčane oznake <tt>z</tt>, slijedi <tt>aa</tt> itd.}} ima [[Nominalna vrijednost|nominalnu vrijednost]] od 50 (+450) [[Austrougarska kruna|kruna]], ljubičastocrvene je boje, tiskana je sa dva [[Poštanska marka#Nazubljenje|nazubljenja]]: L 12½ i L 11½; i izdane su u blokovima 5 x 10 u tiražu od 480.000 primjeraka. Ista marka je tiskana u plavoj boji 1969. godine povodom obilježavanja stogodišnjice [[Bečka državna opera|Bečke državne opere]], ali samo za [[Filatelija|filatelističke]] svrhe kao filatelističha ''spomenica'' ({{de|Gedenkblatt}}) sa natpisom ''100 Jahre Wiener Staatsoper/1869-1969'' u tiražu od 200.000 listova.{{sfn|Michel|p=66}} Povodom 50-godišnjice smrti, 3. juna 1949. izdata je tamnoljubičasto-plava marka <tt>(MiNr: 934/re)</tt>{{efn|ime=michel|}} sa [[Nominalna vrijednost|nominalnom vrijednošću]] od 1&nbsp;[[Austrijski šiling|šilinga]], nazubljenja K 14½:13¾ sa tiražom od 1.000.000 primjeraka,{{sfn|Michel|p=111}} a 24. oktobra 1975, povodom 150-godišnjice rođenja marka sa nominalnom vrijednošću od 4&nbsp;šilinga <tt>(MiNr: 1495/apf)</tt>{{efn|ime=michel|}} K 13¾:14½ u okersmeđoj i crnosmeđoj boji sa portretom Straussa u tiražu 3.250.000.{{sfn|Michel|p=153}} Dvije marke od 4. juna 1999. prikazuju Straussa mlađeg <tt>(MiNr: 2285/bzl)</tt>{{efn|ime=michel|}}, povodom 100-godišnjice smrti sa nominalnom vrijednošću 7&nbsp;šilinga i [[Johann Strauss stariji|Straussa starijeg]] <tt>(MiNr: 2286/bzm)</tt>{{efn|ime=michel|}} sa 8&nbsp;šilinga, obje sa nazubljenjem K 13¾.{{sfn|Michel_2001|p=782}} === Ulice i trgovi === Po Straussu su nazvani mnogi trgovi i ulice. U [[Okruzi Beča|bečkom okrugu]] [[Wieden (Beč)|Wieden]] je mjesec dana nakon njegove smrti ulici ''Igelgasse'' 1899. godine promijenjeno ime u ''Johann-Strauß-Gasse'' ([[sic]], sa ''ß'') ''Johann-Strauss-Straße'' (kao i varijanta ''Johann-Strauß-Straße'') nalazi se u Njemačkoj u gradovima: [[Assamstadt]], [[Auerbach in der Oberpfalz|Auerbach (Oberpfalz)]], [[Augsburg]], [[Babenhausen (Schwaben)]], [[Baldham]], [[Bernau bei Berlin]], [[Bielefeld]], [[Bramsche]], [[Brandenburg]], [[Dingolfing]], [[Gersthofen]], [[Haar]], [[Hamm]], [[Heilbronn]], [[Illingen (Württemberg)]], [[Karlsdorf-Neuthard]], [[Karlsruhe]], [[Kelkheim]], [[Rodenkirchen (Köln)|Köln-Rodenkirchen]], [[Limbach (Baden)]], [[Münster]], [[Neuburg an der Donau|Neuburg (Donau)]], [[Northeim]], [[Östringen]], [[Oranienburg]], [[Plankstadt]], [[Bad Rappenau]], [[Reilingen]], [[Rhede]], [[Roth]], [[Spremberg]], [[Staufenberg (Hessen)]], [[Teltow]], [[Unterhaching]], [[Vaterstetten]], [[Walldorf (Baden)]], [[Weißenhorn]], [[Windeck]] und [[Lutherstadt Wittenberg]] U Austriji u gradovima: [[Dornbirn]], [[Ebreichsdorf]], [[Bad Hall]], [[Innsbruck]], [[Bad Ischl]], [[Linz]], [[Bad Schallerbach]], [[Stadl-Paura]], [[Traiskirchen|Möllersdorf]], [[Vöcklamarkt]], [[Bad Vöslau]], [[Tulln an der Donau|Tulln]], [[Wallern an der Trattnach]], [[Wels]] i [[Ziersdorf]]. Gradovi [[Deutsch Wagram]], [[Dietersdorf am Gnasbach]], [[Feldbach (Štajerska)|Feldbach]], [[Feldkirchen bei Graz]], [[Felixdorf]], [[Fohnsdorf]], [[Gänserndorf]], [[Gars am Kamp]], [[Graz]], [[Haag (Donja Austrija)]], [[Judenau]], [[Judenburg (grad)|Judenburg]], [[Klagenfurt am Wörthersee|Klagenfurt]], [[Klosterneuburg]], [[Knittelfeld]], [[Mauerbach]], [[Mödling]], [[Muckendorf-Wipfing]], [[Pöttsching]], [[Oberwart]] i [[Wiener Neustadt]] imaju ''Johann-Strauß-Gasse'' (kao i varijantu ''Johann-Strauss-Gasse''). [[Berlin-Lichtenrade]], [[Berlin-Mahlsdorf]], [[Dresden]] i [[Kirchdorf an der Krems]] imaju ''Straußstraße'', [[Leoben]] ''Straussgasse''. U gradovima [[Burg (bei Magdeburg)]], [[Gelsenkirchen]], [[Hilden]], [[Leinfelden-Echterdingen]], [[Offenbach am Main|Offenbach (Main)]], [[Seiersberg]], [[Ulm]] i [[Verl]] postoji ''Johann-Strauß-Weg''; U [[Stockerau]]u se nalazi ''Johann-Strauss-Promenade'', a [[Falkensee]] ima ''Johann-Strauss-Allee''. [[Coburg]] i [[Potsdam-Babelsberg]] imaju trg sa nazivom ''Johann-Strauß-Platz''. == Djela == {{Glavni|Spisak djela Johanna Straussa mlađeg}} == Literatura == * {{ÖBL2|Johann|Strauss|1825|1899|}} * {{cite book|title=The Waltz Kings|url=https://archive.org/details/waltzkingsjohann00fant_0|first=Hans|last=Fantel|year=1972|publisher=William Morrow & Company, Inc.|ref=harv}} * [[Kurt Gänzl|Gänzl, Kurt]]. ''The Encyclopedia of Musical Theatre'' (3 Volumes). New York: [[G. Schirmer|Schirmer Books]], 2001. * {{cite book|title=Johann Strauss – The End of an Era|url=https://archive.org/details/johannstraussend0000gart|first=Egon|last=Gartenberg|publisher=[[Penn State University Press]]|year=1974|isbn=978-0-271-01131-8}} * {{Cite book|authorlink=Heinrich Eduard Jacob|last=Jacob|first=Heinrich Eduard|title=Johann Strauss, Father and Son: A Century of Light Music|url=https://archive.org/details/in.ernet.dli.2015.151622|publisher=Greystone Press|year=1940|ref=harv}} * [[Richard Traubner|Traubner, Richard]]. ''Operetta: A Theatrical History''. Garden City, NY: [[Doubleday (publisher)|Doubleday & Company]], 1983. * {{cite book |ref=harv|last= Michel|first= |date= 1992|title= MICHEL Österreich-Spezial Katalog 1992 |trans-title= |url= |language= de |location= München|publisher= Schwaneberger Verlag GmbH|isbn= 3-87858-333-8|access-date=}} * {{cite book |ref=harv|last= Michel_2001|first= |date= 2001|title= MICHEL West- und Mitteleuropa 2001/2002 |trans-title= |url= |language= de |location= München|publisher= Schwaneberger Verlag GmbH|isbn= 3-87858-658-2|access-date=}} == Napomene == {{napspisak}} == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Johann Strauss II}} * [https://www.aboutvienna.org/composers/strauss_jr.php/ Johann Strauss mlađi] na aboutvienna.org * [https://www.biography.com/people/johann-strauss-9496950/ Johann Strauss mlađi] na biography.com {{Romantizam}} {{DEFAULTSORT:Strauss, Johann mlađi}} [[Kategorija:Rođeni 1825.]] [[Kategorija:Umrli 1899.]] [[Kategorija:Johann Strauss II|*]] [[Kategorija:Klasična muzika]] [[Kategorija:Bečki kompozitori]] [[Kategorija:Austrijski kompozitori]] [[Kategorija:Operski kompozitori]] [[Kategorija:Baletski kompozitori]] [[Kategorija:Kompozitori iz perioda romantizma]] sjhox3hsls6v8w2sp2h8ij4tf94he4t Ridley Scott 0 57251 3425353 3261258 2022-07-20T12:38:43Z CommonsDelinker 1478 Zamjenjujem datoteku NASA_Journey_to_Mars_and_“The_Martian"_(201508180030HQ).jpg datotekom [[:File:NASA_Journey_to_Mars_and_“The_Martian”_(201508180030HQ).jpg|NASA_Journey_to_Mars_and_“The_Martian”_(201508180030HQ).jpg]] (izvršilac: [[commons:User:Commons wikitext text/x-wiki {{Infokutija osoba | ime = Sir Ridley Scott | slika = NASA Journey to Mars and “The Martian” (201508180030HQ).jpg | veličina_slike = | opis = Scott u augustu 2015. | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1937|11|30}} | mjesto_rođenja = South Shields, [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]] | datum_smrti = <!-- {{Datum smrti i godine|GGGG|MM|DD|GGGG|MM|DD}}--> | mjesto_smrti = <!-- [[Grad]], [[Država]] --> | nacionalnost = | druga_imena = | zanimanje = {{Hlist|[[Režiser]]|[[Filmski producent|producent]]}} | godine_aktivnosti = 1965– | poznat_po = | značajna_djela = }} '''Sir Ridley Scott''' ([[South Shields]], [[30. novembar]] [[1937]]) [[Velika Britanija|britanski]] je filmski [[režiser]] i [[filmski producent]]. Njegovi najpoznatiji filmovi su ''[[Osmi putnik (film)|Osmi putnik (1979)]]'' (koji je napravio komercijalni proboj), naučno-fantastični klasik ''[[Istrebljivač (1982)]]'', ''[[Crna kiša]]'' (1989), ''[[Thelma i Louise]]'' (1991), osvajač Oscara za najbolji film ''[[Gladijator (film)|Gladijator (2000)]]'', ''[[Hannibal (film)|Hannibal (2001)]]'', ''[[Pad crnog jastreba]]'' (2001), ''[[Kraljevstvo nebesko (film)|Kraljevstvo nebesko (2005)]]'', ''[[Američki gangster (film)|Američki gangster (2007)]]'', ''[[Robin Hood (2010)]]'', ''[[Prometej (film)|Prometej (2012)]]'' i [[Marsovac: Spasilačka misija|Marsovac: Spasilačka misija (2015)]]. Scott je poznat po svom atmosferskom, detaljima-obogaćenom vizualnom stilu, koji je bio uticao na mnoge druge režisere. Iako njegovi filmovi jako variraju što se tiče okruženja i doba, oni često prikazuju nezaboravne snimke iz urbanih sredina, bilo da je to [[Jerusalem]] iz [[12. vijek]]a ''(Kraljevstvo nebesko)'', savremena [[Osaka]] ''(Crna kiša)'' ili [[Mogadiš|Mogadišu]] ''(Pad crnog jastreba)'', ili gradovi iz budućnosti ''(Istrebljivač)''. Scott je bio nominiran za 3 [[Oscar za najboljeg režisera|Oscara za režiju]] (za Thelmu i Louise, Gladijatora i Pad crnog jastreba), plus 2 [[Zlatni globus|Zlatna globusa]] i 2 [[BAFTA]] nagrade. [[2003]]. je dobio titulu [[vitez]]a u Velikoj Britaniji na novogodišnjoj dodjeli priznanja. On je stariji brat filmskog režisera [[Tony Scott|Tonyja Scotta]]. Scott je rođen u primorskom gradu South Shields, [[Engleska]], sin je Elizabethe i pukovnika Percyja Francisa Scotta.<ref>{{Cite web |url=http://movies.amctv.com/person/en/ridley_scott |title=Arhivirana kopija |accessdate=3. 11. 2013 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20131023213508/http://movies.amctv.com/person/en/ridley_scott |archivedate=23. 10. 2013 |url-status=dead }}</ref> ==Filmovi== *''[[Marsovac: Spasilačka misija]]'' (''The Martian'' - [[2015]]) *''[[Prometej (film)|Prometej]]'' (''Prometheus'' - [[2012]]) *''[[Robin Hood (2010)|Robin Hood]]'' (Robin Hood'' - ([[2010]]) *''[[Američki gangster (film)|Američki gangster]] (American Gangster - ([[2007]]) *''[[Kraljevstvo nebesko (film)|Kraljevstvo nebesko]]'' (''Kingdom of Heaven'' - [[2005]]) *''[[Šibicari (film)|Šibicari]]'' (''Matchstick Men'' - [[2003]]) *''[[Pad crnog jastreba]]'' (''Black Hawk Down'' - [[2001]]) *''[[Hannibal (film)|Hannibal]]'' ([[2001]]) *''[[Gladijator (film)|Gladijator]]'' ([[2000]]) *''[[G.I. Jane]]'' ([[1997]]) *''[[White Squall]]'' ([[1996]]) *''[[1492: Conquest of Paradise (film)|Conquest of Paradise]]'' ([[1992]]) *''[[Thelma i Louise]]'' (''Thelma and Louise'' - [[1991]]) *''[[Crna kiša]]'' (''Black Rain'' - [[1989]]) *''[[Detektiv i dama]]'' (''Someone to Watch Over Me'' - [[1987]]) *''[[Legenda (film)|Legenda]]'' (''Legend'' - [[1985]].) *''[[Istrebljivač (1982)|Istrebljivač]]'' (''Blade Runner'' - [[1982]]) *''[[Osmi putnik (1979)|Osmi putnik]]'' (''Alien'' - [[1979]]) *''[[Dvoboj (film)|Dvoboj]]'' (''The Duellists'' - [[1977]])<ref>[http://www.imdb.com/name/nm0000631/?ref_=nv_sr_1 Ridley Scott] na imdb-u</ref> ==Reference== {{Refspisak}} ==Vanjski linkovi== {{Commonscat}} *[https://web.archive.org/web/20131023213508/http://movies.amctv.com/person/en/ridley_scott Ridley Scott] na movies.amctv.com {{Počasna BAFTA}} {{Normativna kontrola}} {{DEFAULTSORT:Scott, Ridley}} [[Kategorija:Rođeni 1937.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Britanski producenti]] [[Kategorija:Britanski režiseri]] 8niasbizocy0rrp0x5u4v6yjkgmf6k5 Blanka Vlašić 0 60374 3425407 3137018 2022-07-21T11:47:34Z KWiki 9400 wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Blanka Vlašić | slika = Blanka Vlašić.jpg | veličina_slike = | opis = | nacionalnost = [[Hrvati]]ca | udaljenost(i) = | klub = | ekipni_kolega = | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1983|11|08}} | mjesto_rođenja = [[Split]] | prebivalište = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | visina = | masa = | 100m = | 150m = | 200m = | 400m = | 800m = | 1500m = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava | {{ZID|Hrvatska}} }} {{MedaljaSport|[[Atletika]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaSrebro|[[OI 2008.|Peking 2008.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2008 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaBronza|[[OI 2016.|Rio de Janeiro 2016.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007.|Osaka 2007.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Berlin 2009.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Daegu 2011.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici|Svjetsko dvoransko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2008.|Valencia 2008.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2008 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2010.|Doha 2010.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2010 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2006.|Moskva 2006.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2006 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2004.|Budimpešta 2004.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2004 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici|Evropsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Barcelona 2010.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} |aktualizirano = 21. 8. 2016. }} '''Blanka Vlašić''' [[hrvatska]] je [[atletika|atletičarka]] i rekorderka u [[skok u vis|skoku u vis]], dvostruka svjetska prvakinja i viceprvakinja, evropska prvakinja i svjetska dvoranska prvakinja. Također ima i dvije olimpijske medalje: srebrnu iz [[Peking]]a [[OI 2008.|2008.]] i bronzanu iz [[Rio de Janeiro|Rio de Janeira]] [[OI 2016.|2016.]] Nakon uspješnih rezultata u svijetu seniorske [[Atletika|atletike]] veliki teret očekivanja rezultata od nje na Olimpijskim igrama u Atini 2004. od strane hrvatske javnosti prekinuo je njen niz uspješnih nastupa. Zbog stresa se pojavio nepravilan rad [[štitnjača|štitnjače]], te joj je ona operativno izvađena 2005. Uspješno se vratila skokovima početkom 2006. kad ostvaruje najbolje rezultate svoje karijere (već odranije je bila rekorderka Hrvatske s preskočenih 203&nbsp;cm na otvorenom). 30. jula 2007. preskočila je 206&nbsp;cm na atletskom mitingu u [[Solun]]u i tako postavila novi lični i hrvatski državni rekord, koji se samo 7 dana poslije ponovo srušila na mitingu u [[Stockholm]]u skokom od 207&nbsp;cm. Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007.|SP-u]] u [[Osaka|Osaki]] 2. septembra 2007. skokom od 205&nbsp;cm (iz trećeg pokušaja) postala je svjetska prvakinja. 31. augusta 2009. na mitingu u [[Zagreb]]u postavila je svoj novi lični rekord i drugi rezultat svih vremena: 208&nbsp;cm.<ref>{{cite web |url= http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=i/age=n/season=0/sex=W/all=y/legal=A/disc=HJ/detail.html |title= High Jump All Time (indoors) |publisher= IAAF |date= 1. 9. 2009}}</ref><ref>{{cite web |url= http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=o/age=n/season=0/sex=W/all=y/legal=A/disc=HJ/detail.html |title= High Jump All Time (outdoors) |publisher= IAAF |date= 1. 9. 2009}}</ref> Godine 2010. [[IAAF|Međunarodna atletska federacija]] izabrala ju je za [[Svjetski atletičar godine|atletičarku godine]] u [[svijet]]u, a 6 puta izabrana je i za [[Evropski atletičar mjeseca|evropsku atletičarku mjeseca]]. == Rezultati == * januar 2006 - preskočenih 200&nbsp;cm, dvoranski miting u [[Moskva|Moskvi]] * januar 2006 - preskočenih 200&nbsp;cm, miting u [[Arnstadt]]u * [[februar]] 2006 - preskočenih 202&nbsp;cm, miting u [[Weinheim]]u * 14. februar 2006 - preskočenih '''205''' cm (hrvatski rekord) - dvoranski miting u [[Banská Bystrica|Banskoj Bystrici]] * 12. mart 2006 - srebrna medalja na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2006.|Svjetskom dvoranskom prvenstvu]] u Moskvi 2006 (preskočenih 200&nbsp;cm) * 21. juli 2007 - preskočenih '''205''' cm (hrvatski rekord) - miting u [[Madrid]]u * 30. juli 2007 - preskočenih '''206''' cm (hrvatski rekord) - miting u [[Solun]]u * 7. august 2007 - preskočenih '''207''' cm (hrvatski rekord) - miting u [[Stockholm]]u * 2. septembar 2007 - svjetska prvakinja s preskočenih '''205''' cm u Osaki == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat}} * [https://www.youtube.com/watch?time_continue=1&v=4fRuwLqSOFE Razgovor sa Blankom Vlašić] (''Oni pobjeđuju'', [[Al Jazeera Balkans]], 13. maj 2016) ([[YouTube]]) {{Redoslijed |prethodnik = {{ZD|ŠVE}} [[Carolina Klüft]] <br> {{ZD|ŠPA}} [[Marta Domínguez]] |gl_članak_funkcija = [[Evropski atletičar godine|Evropska atletičarka godine]] <br> 2007. <br> 2010. |nasljednik = {{ZD|RUS}} [[Jelena Isinbajeva]] <br> {{ZD|RUS}} [[Marija Savinova]] }} {{Redoslijed |prethodnik = {{ZD|SAD}} [[Sanya Richards-Ross|Sanya Richards]] |gl_članak_funkcija = [[Svjetski atletičar godine|Svjetska atletičarka godine]] <br> 2010. |nasljednik = {{ZD|AUS}} [[Sally Pearson]] }} {{Hrvatska sportistica godine}} {{Svjetske prvakinje u skoku u vis}} {{Svjetske dvoranske prvakinje u skoku u vis}} {{Evropske prvakinje u skoku u vis}} {{Najbolji rezultat sezone u skoku uvis - žene}} {{Svjetska atletičarka godine}} {{Evropska atletičarka godine}} {{DEFAULTSORT:Vlašić, Blanka}} [[Kategorija:Rođeni 1983.]] [[Kategorija:Biografije, Split]] [[Kategorija:Hrvatski atletičari]] [[Kategorija:Hrvatski sportisti]] [[Kategorija:Hrvatski olimpijci]] [[Kategorija:Hrvatski skakači u vis]] [[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (Hrvatska)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2000.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2004.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2008.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2016.]] [[Kategorija:Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama (Hrvatska)]] [[Kategorija:Osvajači bronzane medalje na Olimpijskim igrama (Hrvatska)]] ju8rxul6s137hobxl3xbe7tcjgiym6u Aljoša Buha 0 64859 3425358 3283209 2022-07-20T14:18:57Z Nerko65 55647 wikitext text/x-wiki {{Infokutija muzičar | počasni_prefiks = | ime = Aljoša Buha | počasni_sufiks = | slika = | slika_veličina = | široka_slika = <!-- 'da' ako je široka slika, inače ostaviti prazno --> | alt = | opis = | pozadina = **Obavezno** Koristi jedno: solo_izvođač, instrumentalist, pomoćno_osoblje ili privremeni_projekt | izvorno_ime = | izvorno_ime_jezik = | ime_po_rođenju = | alias = | datum_rođenja = {{datum rođenja i godine|1962|1|4}} | mjesto_rođenja = [[Sarajevo]], [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]] | porijeklo = | datum_smrti = {{datum smrti i godine|1986|9|18|1962|1|4}} | mjesto_smrti = | žanr = | zanimanje = | instrument = [[Bas-gitara]] | karijera = <!-- GGGG–GGGG. (ili –sada) --> | izdavač = | povezani_umjetnici = [[Crvena jabuka]] | veb-sajt = <!-- {{URL|primjer.com}} --> | značajni_instrumenti = | modul = | modul2 = | modul3 = }} '''Aljoša Buha''' ([[Ljubljana]], 4. januar 1962 – [[Jablanica]], 18. septembar 1986.) bio je bosanskohercegovački i jugoslavenski muzičar, basista sarajevske rok grupe [[Crvena jabuka]]. Odrastao je u [[Zenica|Zenici]] i stanovao u istoj zgradi gdje i bubnjar [[Darko Jelčić]] - Cunja, na Pišću. Poznavao je engleski jezik i radio kao prevodilac za vrijeme [[Zimske olimpijske igre 1984.|zimskih olimpijskih igara u Sarajevu]]. Prevodio je i tekstove na slovenski. Nakon završetka gimnazije u Zenici, počinje da studira na [[Filozofski fakultet u Sarajevu|Filozofskom fakultetu u Sarajevu]] i odlazi u vojsku. Bio je stalni saradnik trećeg programa [[Radio Sarajevo]]. Muzikom se bavio još od osnovne škole. Svirao je u gimnazijskom bendu. Svirao je u bendu ''Flota'' zajendno sa Cunjom. Nakom ''Flote'' je svirao u bendu ''[[Kongres]]'' i sa njima učestvovao u snimanju prve ploče "Zarjavele trobente" (Diskoton, 1984). Na poziv Cunje 1985. ulazi u bend ''Crvena jabuka'' prilikom formiranja benda. Zajedno sa njima učestvuje u snimanju prvog albuma 1986. godine. Preminuo je 18. septembra 1986. u saobraćajnoj nesreći na putu za koncert koji je trebao biti u Mostaru, kod Jablanice, zajedno sa [[Dražen Ričl|Draženom Ričlom]] - Zijom. Sahranjen je u Zenici na groblju u Crkvicama, pored svoje majke koja je umrla za vrijeme njegovog života. == Vanjski linkovi == {{Reflist}} * Sinanović, Edin. "[https://zenicainfo.ba/2019/09/18/sjecanje-na-zenickog-muzicara-aljosu-buhu-clana-grupe-crvena-jabuka/ Sjećanje na zeničkog muzičara Aljošu Buhu, člana grupe Crvena jabuka]". ''Zenicainfo''. 18. 9. 2019. * {{cite news|url=http://www.vjesnik.com/html/2000/03/30/Clanak.asp?r=pis&c=3|title=Skladbu »Zarjavele trobente« napisali su Subašić i Buha, a »Zemlja pleše« Sepe i Strniša|last=OGNJEN TVRTKOVIĆ, glazbeni kritičar Dela, Ljubljana/Slovenija|datum=30. 3. 2000|work=Vjesnik|language=|accessdate=30. 11. 2009}}{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} * {{cite news|url=http://www.si21.com/news.php?id=41746|title=Nova plošča - Oprosti što je ljubavna|coauthors= |date=17. 7. 2005|work=Si21|accessdate=30. 11. 2009}} * {{cite news|url=http://www.dnevnik.si/novice/kultura/236907|title=Crvena jabuka bodo prestolnico obarvali rdeče|date=28. 3. 2007|work=Dnevnik|accessdate=30. 11. 2009}} {{Crvena jabuka}} {{stub-bh-biog}} {{DEFAULTSORT:Buha, Aljoša}} [[Kategorija:Rođeni 1962.]] [[Kategorija:Umrli 1986.]] [[Kategorija:Bosanskohercegovački muzičari]] [[Kategorija:Basisti]] [[Kategorija:Biografije, Ljubljana]] t1dun7z167m37iooyerw7nwblrow7wt Kumani 0 69809 3425355 2934529 2022-07-20T13:02:32Z Amherst99 17984 wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:State of Cuman-Kipchak (13.) en.png|mini|300x300piksel|Kumanija]] '''Kumani''' ({{jez-tr|kumanlar}}; {{jez-hu|kunok}}; {{jez-el|μάνοι}}; {{jez-kk|қыпшақтар}}; {{jez-la|Comani}}; {{jez-ro|cumani}}; {{jez-ru|половцы}}; {{jez-uk|половці}}; {{jez-de|Falones}}) bili su [[Turkijski narodi|turkijski]] nomadski narod koji je nastanjivao predjele sjeverno od [[Crno more|Crnog mora]], duž rijeke [[Volga|Volge]] poznatog pod imenom [[Kumanija]]. Kumani utemeljuju nomadsku državu u stepama duž Crnog mora i postaju aktivni u trgovini sa centralnom [[Azija|Azijom]] i [[Venecija|Venecijom]]. U [[12. vijek]]u glavnina kumanske snage poražena je od [[Istočni Slaveni|Istočnih Slavena]], a konačni udarac 1237. godine zadaju im [[Mongoli]]. Nakon mongolske invazije 1237. godine mnogi su se naselili u [[Kijevska Rusija|Kijevskoj Rusiji]], [[Kraljevina Rutenija|Kraljevini Ruteniji]], [[Zlatna horda|kanatu Zlatna horda]], [[Drugo Bugarsko carstvo|Drugom Bugarskom carstvu]], [[Srpsko kraljevstvo|Srpskom kraljevstvu]], [[Kraljevina Ugarska|Kraljevini Ugarskoj]], [[Moldavija (pokrajina)|Moldaviji]], [[Kraljevina Gruzija|Kraljevini Gruziji]], [[Bizantijsko carstvo|Bizantijskom carstvu]], [[Nikejsko carstvo|Nikejskom carstvu]], [[Latinsko carstvo|Latinskom carstvu]] i [[Vlaška|Vlaškoj]]. Kumani su imali pre-eminentnu ulogu u [[Četvrti krstaški rat|Četvrtom krstaškom ratu]] i na stvaranju [[Drugo Bugarsko carstvo|Drugog Bugarskog carstva]]. [[Kumanski jezik]] je potvrđen u nekim srednjevjekovnim dokumentima i najpoznatiji je kao [[Turkijski jezici|ranoturkijski jezik]]. [[Kodeks Cumanicus]] je bio jezički priručnik koji je napisan kako bi pomogao katoličkim misionarima da komuniciraju sa Kumanima. Kumani su bili žestoki i impresivni nomadski ratnici iz [[Evroazija|evroazijske]] [[Stepa|stepe]] koji su izvršili trajan uticaj na srednjevjekovni Balkan. Osnovni instrument kumanskog političkog uspjeha je bila vojna sila, koja je dominirala sa svakom zaraćenom balkanskom državom. Kumani koji su se naselili na Balkanu su bili osnivači tri uzastopne bugarske dinastije ([[Dinastija Asen|Aseni]], [[Dinastija Terter|Terteri]] i [[Dinastija Šišman|Šišmani]]) i vlaške dinastije ([[Dinastija Basarab|Basarabi]]). Međutim, dinastije Besarabi i Aseni su se u srednjevjekovnim dokumentima predstavljale kao [[Vlasi|vlaške]] ([[Rumunija|rumunske]]) dinastije. Kumani su također imali aktivnu ulogu u [[Bizantijsko carstvo|Bizantijskom carstvu]], [[Kraljevina Ugarska|Kraljevini Ugarskoj]], [[Drugo Bugarsko carstvo|Drugom Bugarskom carstvu]] i [[Srpsko kraljevstvo|Srpskom kraljevstvu]], jer su se kumanski imigranti integrirali u elitu svake ove zemlje. Njihovo ime se i danas može sresti u različitim oblicima i krajevima. Izvrsni primeri za to su mjesta [[Kumanovo]] u [[Makedonija|Makedoniji]], zatim [[Comăneşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]] i [[Komana]] u [[Bugarska|Bugarskoj]]. == Vanjski linkovi == * {{Commonscat-inline|Polovtsi}} [[Kategorija:Altajski narodi]] cdfcf2ih49vs3ykb8d1gdvah36zyn1u Usain Bolt 0 94709 3425402 3412942 2022-07-21T11:28:57Z KWiki 9400 /* Vanjski linkovi */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Usain Bolt | slika =Bolt se aposenta com medalha de ouro no 4 x 100 metros 1039118-19.08.2016 frz-9565 (cropped).jpg | veličina_slike = 235px | opis =Bolt na [[Olimpijske igre 2016.|Olimpijskim igrama 2016.]] | nacionalnost = [[Jamajka|Jamajčanin]] | udaljenost(i) = | klub =Jamaica track Club | ekipni_kolega = | datum_rođenja = [[21. august]] [[1986.]] | mjesto_rođenja = [[Sherwood Content]], [[Jamajka]] | prebivalište = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | visina = 1,96 m | masa = 94 kg | lični_najbolji_rezultati = da | najbolji_rezultat_sport1 = 100 m | najbolji_rezultat1 = 9.58 s [[Datoteka:World record icon.svg|20px]] ([http://www.youtube.com/watch?v=By1JQFxfLMM&feature=channel video]) | najbolji_rezultat_sport2 = 150 m | najbolji_rezultat2 = 14.35 s WB{{efn|Ovo nije svjetski rekord s obzirom na to da IAAF ne priznaje ovu udaljenost.}} | najbolji_rezultat_sport3 = 200 m | najbolji_rezultat3 = 19.19 s [[Datoteka:World record icon.svg|20px]] ([http://www.youtube.com/watch?v=-z3UEL2xCO8 video]) | najbolji_rezultat_sport4 = 300 m <br> 400 m | najbolji_rezultat4 = 30.97 s <br> 45.28 s | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava | {{ZID|Jamajka}} }} {{MedaljaSport | [[Atletika]]}} {{MedalCount |[[Olimpijske igre]]|8|0|0 |[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]|11|2|0 |[[Svjetsko prvenstvo atletskih štafeta|Svjetsko prvenstvo štafeta]]|0|1|0 |[[Prvenstvo Srednje Amerike i Kariba u atletici|Srednjoameričko prvenstvo]]|1|0|0 |[[Igre Komonvelta]]|1|0|0 |[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici|Svjetsko juniorsko prvenstvo]]|1|2|0 |[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko kadetsko prvenstvo]]|1|0|0 |'''Ukupno'''|'''23'''|'''5'''|'''0''' }} {{MedalCount |100 m|6|0|0 |200 m|10|1|0 |4 × 100 m|7|3|0 |4 × 400 m|0|1|0 }} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2008.|Peking 2008.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2008 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2008.|Peking 2008.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2008 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato|<s>[[OI 2008.|Peking 2008.]]</s> | <s>[[Atletika na Olimpijskim igrama 2008 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]</s>}} {{MedaljaZlato | [[OI 2012.|London 2012.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2012.|London 2012.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2012.|London 2012.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100&nbsp;m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2016.|Rio de Janeiro 2016.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2016.|Rio de Janeiro 2016.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato | [[OI 2016.|Rio de Janeiro 2016.]] | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100&nbsp;m]]}} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]] }} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007.|Osaka 2007.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007 – 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007.|Osaka 2007.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Berlin 2009.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Berlin 2009.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato| [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Berlin 2009.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Daegu 2011.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011 – 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato| [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Daegu 2011.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato| [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – 100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – 200 m (muškarci)|200 m]]}} {{MedaljaZlato| [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaBronza| [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|London 2017.]] | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 –100 m (muškarci)|100 m]]}} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetsko prvenstvo atletskih štafeta|Svjetsko prvenstvo štafeta]]}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko prvenstvo atletskih štafeta 2015.|Nassau 2015.]]|[[Svjetsko prvenstvo atletskih štafeta 2015 - 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaTakmičenje | [[Prvenstvo Srednje Amerike i Kariba u atletici|Srednjoameričko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato | [[Prvenstvo Srednje Amerike i Kariba u atletici 2005.|Nassau 2005.]]|200 m}} {{MedaljaTakmičenje | [[Igre Komonvelta]]}} {{MedaljaZlato| [[Igre Komonvelta 2014.|Glasgow 2014.]] | [[Atletika na Igrama Komonvelta 2014 – 4 x 100 m (muškarci)|4 × 100 m]]}} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici|Svjetsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2002.|Kingston 2002.]]|200 m}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2002.|Kingston 2002.]]|4 × 100 m}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2002.|Kingston 2002.]]|4 × 400 m}} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko kadetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato | [[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2003.|Sherbrooke 2003.]]|200 m}} {{MedaljaDržava |[[Datoteka:Americas (orthographic projection).svg|20px]] Amerike }} {{MedaljaTakmičenje | [[Svjetski atletski kup|Svjetski kup]]}} {{MedaljaSrebro | [[Svjetski atletski kup 2006.|Atina 2006.]]|200 m}} | aktualizirano = 26. 1. 2017. }} '''Usain Bolt''' [[jamajka]]nski je sprinter. Trenutno drži svjetski rekord na [[100 metara]] (9.58 s) i [[200 metara]] (19.19 s)<ref>{{Cite web |url=http://sport.dnevnik.hr/clanak/ostali_sportovi/vanzemaljac-bolt-srusio-svjetski-rekord-i-na-200m.html |title=Arhivirana kopija |accessdate=28. 8. 2009 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090826104427/http://sport.dnevnik.hr/clanak/ostali_sportovi/vanzemaljac-bolt-srusio-svjetski-rekord-i-na-200m.html |archivedate=26. 8. 2009 |url-status=dead }}</ref> te [[Olimpijski rekordi u atletici#Muškarci|olimpijske rekorde]] u istim disciplinama. Bolt je prvi atletičar koji je na istim OI oborio oba svjetska rekorda na kratkim stazama i prvi nakon [[Carl Lewis|Carla Lewisa]] [[Atletika na Olimpijskim igrama 1984.|1984.]] koji je na istim OI osvojio zlato u utrkama na 100 i 200 m. Također je jedini koji je na trima uzastopnim Olimpijskim igrama osvojio zlatne medalje na 100 i 200 m i u štafeti 4 × 100 m iako mu je naknadno oduzeto štafetno zlato iz 2008 (kao i svjetski rekord postavljen u toj utrci) zbog diskvalifikacije štafetnog kolege [[Nesta Carter|Neste Cartera]], čiji je uzorak bio pozitivan na ponovljenom doping-testu devet godina kasnije. Drži i svjetski juniorski rekord na 200 m (19.93 s). Bolt je i atletičar s najviše zlatnih medalja sa svjetskih prvenstava u historiji. == Početak == Dok je još bio dijete, Bolta je privlačio [[kriket]], no zbog njegove brzine treneri su ga motivirali da postane atletičar. Do 2001. Bolt je već osvajao srebrne medalje na srednjoškolskim i regionalnim utrkama na 200 i 400 m. Prvi put se na svjetskoj sceni pojavljuje na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2002.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2002]], kad osvaja zlato na 200 m i 2 srebra kao član štafete. Osvojivši zlato, Bolt postaje najmlađi atletičar koji je to uspio na tom takmičenju. Bolt je tokom [[2003. u atletici|2003.]] osvojio još medalja u utrkama na 200 m, briljiravši i na Svjetskom juniorskom prvenstvu i na Jamajkanskom srednjoškolskom prvenstvu. [[2004. u atletici|Naredne godine]] postao je prvi juniorski sprinter koji je 200 m istrčao za manje od 20 sekundi, a time je srušio i svjetski rekord [[Roy Martin|Roya Martina]] za 20 stotinki. Zbog povreda je morao propustiti većinu takmičenja 2004. i 2005. [[Athletissima|Grand Prix]] u [[Lausanne]]i [[2006.]] donosi mu povratak u formu; tada je istrčao svoj novi lični rekord: 19.88. Na međunarodnim takmičenjima te godine Bolt osvaja 1 srebro i 3 bronze. Bolt se još više poboljšao [[2006. u atletici|2006]], kad obara državni rekord [[Don Quarrie|Dona Quarrieja]] na 200 m, postavivši novi: 19.75. Iste godine osvaja i zlato na 100 m s vremenom od 10.03. == SP u Osaki 2007. == Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2007.|SP-u 2007.]] u [[Osaka|Osaki]] osvojio je srebro na 200 m, stigavši na cilj nakon svog tada najvećeg rivala, [[Tyson Gay|Tysona Gaya]]. I u štafeti je također osvojio srebro. == Rekordi i OI u Pekingu 2008. == Sljedeća sezona počela je jako dobro. Već u maju ruši [[Asafa Powell|Powellov]] svjetski rekord na 100 m, istrčavši ih za 9.72 s. U [[Atina|Atini]] postavlja novi državni rekord na 200 m, koji otada iznosi 19.67 s. Najuspješniji nastup na OI Bolt je imao u [[Atletika na Olimpijskim igrama 2008.|Pekingu 2008]], gdje osvaja zlata, ali ruši i svjetske rekorde na 100 i 200 m. Njegovo vrijeme od 9.69 učinilo ga je prvim sportistom koji je istrčao 100 m ispod 9.70 bez pomoći [[Vjetar|vjetra]]. 22. augusta 2009. učestvovao je u štafeti na 4 x 100 m, gdje su još bili Asafa Powell, [[Nesta Carter]] i [[Michael Frater]]. Bio je treći nosilac štafete. U toj utrci Jamajka je osvojila zlato s vremenom 37.10, oborivši time svjetski rekord 37.40, postavljen [[Svjetsko prvenstvo u atletici 1993.|1993.]] u [[Stuttgart]]u (štafeta SAD-a). Međutim, krajem januara 2017. štafeti Jamajke oduzeta je ova zlatna medalja nakon što je Carterov uzorak krvi bio pozitivan na ponovljenom doping-testu devet godina kasnije.<ref name="Carter">{{cite web |url= http://balkans.aljazeera.com/vijesti/usainu-boltu-oduzeta-medalja-iz-pekinga |title= Usainu Boltu oduzeta medalja iz Pekinga |publisher= [[Al Jazeera Balkans]] |date = 25. 1. 2017 |accessdate= 25. 1. 2017}}</ref><ref>{{cite web |url= http://www.bbc.com/sport/athletics/38744846 |title= Usain Bolt loses one Olympic gold medal as Nesta Carter tests positive |publisher= [[BBC Sport]] |date= 25. 1. 2017 |accessdate= 26. 1. 2017}}</ref> Nakon ovih pobjeda Bolt je donirao 50.000 US$ djeci provincije [[Sečuan]], u kojoj se tri mjeseca prije Igara [[Zemljotres u Sečuanu 2008.|desio razoran]] [[zemljotres]].<ref>{{cite web|title="Lightning" Bolt donates for children in China's quake zone |work=China Daily |date=23. 8. 2008 |url=http://www.chinadaily.com.cn/olympics/2008-08/23/content_6964714.htm |accessdate=25. 8. 2008}}</ref> == SP u Berlinu 2009. == Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|SP-u 2009.]] u Berlinu postavio je 2 svjetska rekorda, ponovo na 100 m (9.58) i 2 dana kasnije na 200 m (19.19). Ti rekordi važe i danas. == 2010. == Bolt ne može zapamtiti 2010. godinu kao dobru. Povreda ga je mučila cijele godine, pa je propustio mnogo takmičenja i mitinga. == SP u Daeguu 2011. == [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]] počelo je loše za Bolta: zbog pogrešnog starta bio je diskvalificiran u finalu na 100 m, pa je zlato uzeo njegov zemljak [[Yohan Blake]]. Bolt je pobijedio na 200 m i u štafeti 4 x 100 m. Jamajčani su tada postavili novi svjetski rekord: 37.04. == OI 2012. u Londonu i rekordi == === 100 metara === Bolt je u kvalifikacijama za trku na 100 m trčao 10.04, u polufinalu mnogo boljih 9.87, a u finalu je pobijedio i postavio novi olimpijski rekord (9.63), što je samo 5 stotinki slabije od njegovog ličnog, odnosno svjetskog rekorda. === 200 metara === U kvalifikacijama i polufinalu trčao je isti rezultat (20.18), a u finalu, u kojem su Jamajčani osvojili sve tri medalje (zlato: Bolt, srebro: Blake, bronza: [[Warren Weir]]) bio je vrlo blizu olimpijskog i svjetskog rekorda, istrčavši 19.32. === Štafeta 4 x 100 m === U štafeti Bolt, Blake, Carter i Frater osvojili su zlato i ujedno postavili novi svjetski rekord: 36.84, što je za 20 stotinki brže od prijašnjeg rekorda koji su također istrčali Jamajčani. == [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|SP 2013.]] == U Moskvi, u finalu na 100 m, nije ponovio grešku na startu koju je napravio u Daeguu i došao je do novog svjetskog zlata s vremenom 9.77, 8 stotinki ispred Amerikanca [[Justin Gatlin|Justina Gatlina]].<ref>{{cite web|title="Usain Bolt regains 100-meter gold at worlds"|url=http://m.apnews.com/ap/db_268750/contentdetail.htm?contentguid=wOsVAYl4|publisher=AP|accessdate=12. 8. 2013|archive-date=15. 8. 2012|archive-url=https://web.archive.org/web/20120815093644/http://berlin.iaaf.org/images/photofinish/3658/m_100_f_1.jpg|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/competitions/iaaf-world-championships/14th-iaaf-world-championships-4873/results/men/100-metres/final |title=Rezultati finala na 100 m - Moskva 2013. |access-date=19. 8. 2013 |archive-date=27. 8. 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170827024248/https://www.iaaf.org/competitions/iaaf-world-championships/14th-iaaf-world-championships-4873/results/men/100-metres/final |url-status=dead }}</ref> 6 dana kasnije odbranio je titulu na 200 m istrčavši 19.66, s usporenjem u posljednjih 20-ak metara.<ref>{{cite web|title="Usain Bolt Wins Men's 200 Meters at Worlds"|url=http://abcnews.go.com/Sports/wireStory/usain-bolt-wins-mens-200-meters-worlds-19990210|publisher=ABC News|accessdate=17. 8. 2013|archiveurl=https://web.archive.org/web/20130818182446/http://abcnews.go.com/Sports/wireStory/usain-bolt-wins-mens-200-meters-worlds-19990210|archivedate=18. 8. 2013|url-status=dead}}</ref> Već sutradan, posljednjeg dana prvenstva, i treći se put popeo na vrh pobjedničkog postolja kao član štafete 4 x 100 m, čime je postao najuspješniji takmičar na svjetskim prvenstvima svih vremena.<ref>{{cite web|title=JAMAICA SWEEPS 6 SPRINT EVENTS WITH RELAY GOLDS|url=http://hosted.ap.org/dynamic/stories/A/ATH_WORLDS?SITE=AP&SECTION=HOME&TEMPLATE=DEFAULT&CTIME=2013-08-18-11-27-49|publisher=AP|accessdate=18. 8. 2013|archiveurl=https://archive.today/20130818174219/http://hosted.ap.org/dynamic/stories/A/ATH_WORLDS?SITE=AP&SECTION=HOME&TEMPLATE=DEFAULT&CTIME=2013-08-18-11-27-49|archivedate=18. 8. 2013|url-status=live}}</ref> == [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|SP 2015.]] == 23. augusta 2015. još je jednom odbranio zlatnu medalju na 100 m, ponovo pobijedivši Gatlina iako je Amerikanac imao prednost na 20 m do cilja. Četiri dana kasnije četvrti put uzastopno postao je svjetski prvak i na 200 m, opet ispred Gatlina. Još 2 dana kasnije Bolt je kao član štafete 4 x 100 m osvojio i treću zlatnu medalju na ovom prvenstvu, čime je postao najuspješniji takmičar cijelog prvenstva. == OI 2016. == [[Datoteka:De Grasse and Bolt Rio 100m final 2016.jpg|mini|175px|desno|Bolt i [[Andre De Grasse]] nakon finala na 100 m na OI 2016.]] Prije Igara Bolt je rijetko trčao 200&nbsp;m; njegov jedini rezultat vrijedan spomena tokom sezone bio je 19.89 na [[Londonski Grand Prix 2016.|Londonskom Grand Prixu]]. Na 100&nbsp;m trčao je četiri puta, iako samo jednom u Evropi, i njegov najbolji rezultat, 9.88, bio je četvrti rezultat sezone. Kao i prethodne sezone, izgledalo je da je Gatlin u boljoj formi, istrčavši 9.80 i 19.75, što je bilo prvo, odnosno drugo vrijeme sezone.<ref>{{cite web |url= https://www.iaaf.org/records/toplists/sprints/100-metres/outdoor/men/senior/2016 |title= 2016 100 Metres men |publisher= IAAF |accessdate= 10. 8. 2016}}</ref><ref>{{cite web |url= https://www.iaaf.org/records/toplists/sprints/200-metres/outdoor/men/senior/2016 |title= 2016 200 Metres men |publisher= IAAF |accessdate= 10. 8. 2016}}</ref> [[Doping u atletici]] bio je glavna tema prije [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016.|Olimpijskih igara]] u Riju, s obzirom na zabranu nastupa za ruski atletski tim zbog dopinga potpomognutog od države, i Bolt je komentirao da on nema problema sa doping-kontrolama: "Nemam problema s testiranjem na doping... Sjećam se da su nas u Pekingu testirali svaki drugi dan." Također je istakao da mu se ne sviđa što je njegovom rivalu Tysonu Gayu smanjena kazna zbog saradnje, s obzirom na njihovo tijesno rivalstvo od početka Boltove karijere, rekavši: "To mi je zaista zasmetalo – zaista, zaista zasmetalo."<ref>{{cite web |author= Mick Brown |date= 15. 7. 2016 |url= http://s.telegraph.co.uk/graphics/projects/usain-bolt/ |title= Usain Bolt on doping and marriage: 'Girls are throwing themselves at you... it's hard to say no' |publisher=Daily Telegraph|accessdate= 10. 8. 2016}}</ref> {{Citat|Želim biti među velikanima [[Muhammad Ali|Muhammadom Alijem]] i [[Pelé]]om.|Bolt o svojoj sportskoj ostavštini prije svojih posljednjih Olimpijskih igara, 9. augusta 2016.<ref>{{cite news|last1=Roan|first1=Dan|title=Rio Olympics 2016: Usain Bolt wants to be among greats Muhammad Ali & Pele|url=http://www.bbc.co.uk/sport/olympics/37027477 |agency=BBC |issue=9. 8. 2016|date=16. 8. 2016}}</ref>}} Na OI 2016. Bolt je osvojio [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - 100 m (muškarci)|zlatnu medalju na 100 m]] s vremenom 9.81.<ref name="Rio 100 final">{{cite news|title=Rio Olympics 2016: Usain Bolt wins 100m gold, Justin Gatlin second |url=http://www.bbc.co.uk/sport/olympics/36689475 |agency=BBC|date=16. 8. 2016}}</ref> Ovom pobjedom postao je prvi atletičar koji je triput pobijedio u ovoj disciplini na Olimpijskim igrama.<ref name="Rio 100 final"/> Takmičenje je nastavio [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - 200 m (muškarci)|pobjedom i na 200 m]], postavši i u ovoj disciplini prvi trostruki olimpijski pobjednik.<ref>{{cite news |title= How Usain Bolt won his third consecutive Olympic gold in the 200m |url= https://www.theguardian.com/sport/ng-interactive/2016/aug/19/how-usain-bolt-won-his-third-consecutive-olympic-gold-in-the-200m |agency=The Guardian |date=19. 8. 2016}}</ref> Bolt je trčao posljednju izmjenu u finalu [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 - 4 x 100 m (muškarci)|štafete 4 x 100 m]] i osigurao svoju treću uzastopnu i posljednju olimpijsku zlatnu medalju u ovoj disciplini.<ref name="triple triple"/> Ovom pobjedom ostvario je "triple-triple", po tri zlatne medalje u sprintu na trima uzastopnim olimpijskim igrama, i završio svoju olimpijsku karijeru sa stopostotnim uspjehom u finalima.<ref name="triple triple">{{cite news |title=Usain Bolt leads Jamaica to 4x100m gold to complete Olympic triple-treble |url= https://www.theguardian.com/sport/2016/aug/19/usain-bolt-jamaica-4x100m-gold-olympic-triple-treble-rio-2016 |agency=The Guardian |date=19. 8. 2016}}</ref> Međutim, u januaru 2017. štafeti Jamajke oduzeta je zlatna medalja iz Pekinga 2008. zbog toga što je uzorak krvi njegovog štafetnog kolege Neste Cartera bio pozitivan na ponovljenom doping-testu gotovo devet godina nakon Igara u Pekingu.<ref name="Carter"/> == Statistika == ''Od 11. augusta 2012.'' === Najbolji lični rezultati === {| class="wikitable" |- !Događaj !Vrijeme (sekunde) !Stadion !Datum !Rekordi !Zabilješke |- |[[100 metara]] |9.58 s |[[Berlin]] |16. 8. 2009. |[[Datoteka:World record icon.svg|20px|Svjetski rekord]] |[[Razvoj svjetskog rekorda na 100 m za muškarce (atletika)#Elektroničko mjerenje (poslije 1976)|Također drži drugo najbolje vrijeme: 9,63, što je olimpijski rekord.]] |- |[[Sprint (utrka)|150 metara]] |14.35 s |[[Manchester]] |17. 5. 2009. |Najbolji na svijetu<ref>Ovo nije službeni svjetski rekord zato što [[IAAF]] ne priznaje ovu razdaljinu.</ref> |Posljednjih 100 m istrčao je za 8,70, najbrže vrijeme ikada zabilježeno za dionicu od 100 m. |- |[[200 metara]] |19.19 s |Berlin |20. 8. 2009. |[[Datoteka:World record icon.svg|20px|Svjetski rekord]] |[[Razvoj svjetskog rekorda na 200 m za muškarce (atletika)#Elektroničko mjerenje (poslije 1976)|Također drži drugo najbolje vrijeme: 19,30, što je olimpijski rekord.]] |- |[[400 metara]] |45.28 |[[Kingston]] |5. 5. 2007. | |- |[[Štafeta 4 x 100 metara]] |36.84 |[[London]] |11. 8. 2012. |[[Datoteka:World record icon.svg|20px|Svjetski rekord]] [[Datoteka:Olympic record icon.svg|20px|Olimpijski rekord]] |Drži ga s [[Yohan Blake|Yohanom Blakeom]], [[Michaelom Frater]]om i [[Nesta Carter|Nestom Carterom]] |} == Također pogledajte == * [[Razvoj svjetskog rekorda na 100 m - muškarci|Razvoj svjetskog rekorda na 100 m]] * [[Razvoj svjetskog rekorda na 200 m - muškarci|Razvoj svjetskog rekorda na 200 m]] * [[Atletika na Jamajci]] * [[Jamajka na Olimpijskim igrama]] == Napomene == {{napspisak}} == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Usain Bolt}} * [http://www.usainbolt.com Službeni sajt] {{Dno Olimpijski šampioni 100 m muškarci}} {{Dno Olimpijski šampioni 200 m muškarci}} {{Dno Olimpijski šampioni 4 x 100 m muškarci|2008}} {{Dno Svjetski šampioni 100 m muškarci}}{{Dno Svjetski šampioni 200 m muškarci}} {{Dno Svjetski šampioni 4 x 100 m muškarci|2009}} {{Najbolji rezultat sezone na 100 m - muškarci}} {{Najbolji rezultat sezone na 200 m - muškarci}} {{Jamajčanski sportist godine}} {{Svjetski atletičar godine}} {{Laureusov sportista godine}} {{BBC međunarodni sportist godine}} {{DEFAULTSORT:Bolt, Usain}} [[Kategorija:Rođeni 1986.]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Jamajčanski atletičari]] [[Kategorija:Jamajčanski sprinteri]] [[Kategorija:Jamajčanski olimpijci]] [[Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Jamajka)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2008.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2012.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2016.]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (Jamajka)]] mogsano2ys3xur3bet33e54oips7gjm Drugi bosanskohercegovački pješadijski regiment 0 145153 3425373 3344773 2022-07-20T17:18:48Z 79.143.162.236 /* Organizacija */ wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} '''Drugi bosanskohercegovački pješadijski regiment''' poznatiji pod nazivom '''"Druga bošnjačka regimenta"''' bila je jedna od [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|bosanskohercegovačkih regimenti]] u austrougarskoj vojsci. ==Historija== Regimenta je osnovana [[1894]]. godine u [[Banja Luka|Banjoj Luci]]. Imala je četiri bataljona, od kojih je 1, 2. i 4. bataljon odlazio u garnizonski grad [[Graz]], dok je 3. bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga. Od svih [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|bosanskohercegovačkih regimenti]] posebna pažnja se pridaje Drugoj bošnjačkoj regimenti koja je u toku [[Prvi svjetski rat|rata]] dobila 42 zlatne medalje i tako slovila za najodlikovaniju jedinicu u austrougarskoj vojsci. Zlatna medalja je bila najviše odlikovanje u austrougarskoj vojsci. Ova regimenta je pobijedila italijansku armiju u [[Bitka na Monte Meletti|bici na Monte Maletti]], koja se odigrala [[7. juni|7. juna]] [[1916]]. godine između [[Austro-Ugarska|austrougarske]] vojske i [[italija]]nske armije. U ovoj bici poginulo je 208 pripadnika Druge bošnjačke regimente, od toga 202 [[Bošnjak]]a, dok je na italijanskoj strani poginulo 2,033 vojnika i oficira. U ovoj regimenti bilo je vojnika koji uopšte nisu nosili puške, nego samo [[Bomba|bombe]], [[nož]]eve ili [[buzdovan]]e. Jedna spomen ploča postavljena je u [[Graz]]u u hodniku, koji spaja crkvu [[Barmherzigenkirche Graz]] i bolnicu [[Krankenhaus der Barmherzigen Brüder Graz]], u čast Drugoj bošnjačkoj regimenti, te jedna ulica nosi naziv "Zweierbosniakengasse" ("Ulica Druge Bošnjačke"). Zanimljivo je da su gradske vlasti [[Bosanska Dubica|Bosanske Dubice]] i [[Graz]]a ovoj regimenti posvetile srebrnu signalnu trubu za divljenje, zahvalnost i priznanje. ==Organizacija== *'''Druga bošnjačka regimenta''' :Osnovana: [[1894]]. godine :Nacionalnost: 93% [[Bošnjaci (pravoslavci, katolici i muslimani koji vode porijeklo iz Bosne) ]] - 7% ostali :Okrug: [[Banja Luka]] :Garnizon: [[Graz]] :Štab, I, II. i III Bataljon: [[Graz]] ''"Grenadiergasse 8"'' :III Bataljon: [[Banja Luka]] :Komadant: Ernst Kindl :Oficiri: Johann Spindler Edler von Narentafels - ''"Pukovnik"'' :::Anton Leśić - ''"Pukovnik"'' :::Gustav Horny - ''"Major"'' :::August Kolár - ''"Major"'' :::Boguslav Ritter von Mihalić - ''"Major"'' :::Konstantin Ku&#378;ma - ''"Major"'' :::Karl Schneider - ''"Major"'' ==Godišnjica== Početkom mjeseca [[juni|juna]], svake godine na vojnom groblju u općini [[Lebring-Sankt Margarethen|Lebring]], pored [[Graz]]a, u [[Austrija|Austriji]], obilježava se godišnjica [[Bitka na Monte Meletti|bitke na Monte Meletti]] u Južnom Tirolu, gdje su ukopani i [[Bošnjaci]] iz Druge regimente. Održavanje ove proslave počelo je [[1917]]. godine, godinu dana nakon osvajanja planine Monte Meletta, za koje su najzaslužniji [[Bošnjaci]] i održava se sve do danas.<ref name="lebring">[http://www.avaz.ba/vijesti/teme/na-austrijskom-vojnom-groblju-lebring-pociva-805-pripadnika-druge-bosnjacke-regimente Na austrijskom vojnom groblju Lebring počiva 805 pripadnika Druge bošnjačke regimente] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140714013104/http://www.avaz.ba/vijesti/teme/na-austrijskom-vojnom-groblju-lebring-pociva-805-pripadnika-druge-bosnjacke-regimente |date=14. 7. 2014 }}''avaz.ba'' pristupljeno 12.7.2014</ref> Prekid je doživjela samo u toku [[Treći reich|nacističkog režima]]. <gallery> Datoteka:Spomen ploca plosca za 2 BH regimentu.jpg|Spomen ploča u čast 2. bh regimentu iz 1996. godine Datoteka:Militärfriedhof Lebring 8.JPG|Vojno groblje Lebring Datoteka:Militärfriedhof Lebring 2.JPG|Spomen ploča za 2 bh regimentu u Vojnom groblju Lebring Datoteka:Spomen_ploca_bh_regimenta_2.JPG|Spomen ploča Drugog bosanskohercegovačkog pješadijskog regimenta u crkvi [[Barmherzigenkirche]] u [[Graz]]u </gallery> ==Također pogledajte== * [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|Bošnjački regiment]] * [[Prvi bosanskohercegovački pješadijski regiment|Prva bošnjačka regimenta]] * [[Treći bosanskohercegovački pješadijski regiment|Treća bošnjačka regimenta]] * [[Četvrti bosanskohercegovački pješadijski regiment|Četvrta bošnjačka regimenta]] * [[Die Bosniaken kommen (marš)|Die Bosniaken kommen]] * [[Džamija u Logu pod Mangartom]] * [[Elez Dervišević]] == Literatura == ''Die Bosniaken kommen!'' - Elitetruppe in der k.u.k. Armee 1879-1918, Werner Schachinger, Leopold Stocker Verlag, Graz-Stuttgart 1989, {{ISBN|3-7020-0574-9}} {{Simboli jezika|de|Njemački}} ''Bošnjaci dolaze!'' - Elitne trupe u K.u.K. armiji 1879.-1918., Werner Schachinger, CAMBI d.o.o., Lovran 1996, {{ISBN|953-96716-1-2}} {{Simboli jezika|hr|Hrvatski}} == Reference == {{reference}} [[Kategorija:Prvi svjetski rat]] [[Kategorija:Bošnjaci]] 2dgl0uvikudovuse5eo9v1fov84esw7 Četvrti bosanskohercegovački pješadijski regiment 0 145174 3425374 3139950 2022-07-20T17:21:50Z 79.143.162.236 /* Organizacija */ wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Znacka 4 bh regiment.jpg|mini|120px|Značka 4. bh regimenta]] '''Četvrti bosanskohercegovački pješadijski regiment''' poznatiji pod nazivom '''"Četvrta bošnjačka regimenta"''' bila je jedna od [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|bosanskohercegovačkih regimenti]] u austrougarskoj vojsci. ==Historija== [[Datoteka:4 bosnjacka regimenta 4.JPG|mini|120px|Legitimacija Četvrte bošnjačke regimente]] Regimenta je osnovana [[1894]]. godine u [[Mostar]]u. Imala je četiri bataljona, od kojih je 1, 2. i 4. bataljon odlazio u garnizonski grad [[Trst]], dok je 3. bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga. Ova regimenta je u toku [[Prvi svjetski rat|rata]] dobila 15 zlatnih medalja za hrabrost. Kada se [[1915]]. godine otvorio [[Soški front]] između [[Austrougarska|Austrougarske]] i [[Italija|Italije]] na području današnje zapadne [[Slovenija|Slovenije]], u [[Alpe|alpsko]] selo [[Log pod Mangartom]] [[1916]]. godine došao je Četvrti bošnjački regiment. [[Bošnjaci]] su bili poznati kao neustrašivi i hrabri borci, te u toku [[Prvi svjetski rat|rata]] [[Italija]]ni nikada nisu uspjeli probiti položaje [[Bošnjaci|Bošnjaka]]. Nakon završetka [[Prvi svjetski rat|rata]], Četvrti bošnjački regiment se preko [[Vršič]]a povukao do [[Ljubljana|Ljubljane]]. Interesantno je da su mještani [[Kranjska Gora|Kranjske Gore]] poslije odlaska [[Bošnjaci|Bošnjaka]] proširili priče, da [[Italijani|Italijane]] na [[Vršič]]u čekaju [[Bošnjaci]], što neki uzimaju kao dokaz, zašto [[Italijani]] nikada nisu prešli [[Vršič]] i spustili se do [[Ljubljana|Ljubljane]]. Jedan od vojnika ove regimente bio je istaknuti [[Bošnjak]] [[Husaga Čišić]]. ==Organizacija== [[Datoteka:Spomenik u logu pod mangratom.JPG|mini|270px|Spomenik u Logu pod Mangratom, bošnjački infanterista (lijevo) i carski strijelac]] *'''Četvrta bošnjačka regimenta''' :Osnovana: [[1894]]. godine :Nacionalnost: 95% [[Bosnien (pravoslavci, katolici i muslimani porijeklom iz Bosne)]] - 5% ostali :Okrug: [[Mostar]] :Garnizon: [[Trst]] :Štab, I, II. i III Bataljon: [[Trst]] ''"Via Coroneo 4"'' :III Bataljon: [[Mostar]] :Komadant: Anton Klein :Oficiri: Ferdinand Schenk - ''"Pukovnik"'' :::Johann Tuschner - ''"Pukovnik"'' :::Eduard Edler von Bisenius - ''"Pukovnik"'' :::Andreas &#352;e&#353;ić - ''"Major"'' :::Josef Schlechta - ''"Major"'' ==Spomenik== U čast Četvrtoj bošnjačkoj regimenti podignut je spomenik u [[Log pod Mangartom|Logu pod Mangratom]] na istočnom obronku [[Rombon]]a. U [[granit]]u je isklesan carski strijelac i bošnjački infanterista sa [[fes]]om koji se obazire prema [[Rombon]]u. Spomenik je napravio Ladislav Kofranek, kipar i [[Praga]]. ==Džamija u Logu pod Mangartom== {{glavni|Džamija u Logu pod Mangartom}} ==Galerija== <gallery> Datoteka:4 bosnjacka regimenta 1.JPG|4 bh regimenta uklesana u kamenu Datoteka:4 bosnjacka regimenta 3.JPG|Austrougarski grb Bosne i Hercegovine na Soškom frontu Datoteka:4 bosnjacka regimenta 2.JPG|4 bh regimenta uklesana u stijeni Datoteka:4 bosnjacka regimenta 5.JPG|Legitimacija </gallery> ==Također pogledajte== * [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|Bošnjački regiment]] * [[Prvi bosanskohercegovački pješadijski regiment|Prva bošnjačka regimenta]] * [[Drugi bosanskohercegovački pješadijski regiment|Druga bošnjačka regimenta]] * [[Treći bosanskohercegovački pješadijski regiment|Treća bošnjačka regimenta]] * [[Die Bosniaken kommen (marš)|Die Bosniaken kommen]] * [[Džamija u Logu pod Mangartom]] * [[Elez Dervišević]] == Reference == * ''Die Bosniaken kommen'' - Elitne trupe u k.u.k armiji 1879-1918, Werner Schachinger, {{ISBN|3-7020-0574-9}} [[Kategorija:Prvi svjetski rat]] [[Kategorija:Bošnjaci]] edpk7llit1753dzfvlwl89w1s6zk6of 3425376 3425374 2022-07-20T18:36:46Z AnToni 2325 Vraćene izmjene korisnika [[Special:Contributions/79.143.162.236|79.143.162.236]] ([[User talk:79.143.162.236|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:WumpusBot|WumpusBot]] wikitext text/x-wiki {{Nedostaju izvori}} [[Datoteka:Znacka 4 bh regiment.jpg|mini|120px|Značka 4. bh regimenta]] '''Četvrti bosanskohercegovački pješadijski regiment''' poznatiji pod nazivom '''"Četvrta bošnjačka regimenta"''' bila je jedna od [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|bosanskohercegovačkih regimenti]] u austrougarskoj vojsci. ==Historija== [[Datoteka:4 bosnjacka regimenta 4.JPG|mini|120px|Legitimacija Četvrte bošnjačke regimente]] Regimenta je osnovana [[1894]]. godine u [[Mostar]]u. Imala je četiri bataljona, od kojih je 1, 2. i 4. bataljon odlazio u garnizonski grad [[Trst]], dok je 3. bataljon ostajao u glavnom gradu svog okruga. Ova regimenta je u toku [[Prvi svjetski rat|rata]] dobila 15 zlatnih medalja za hrabrost. Kada se [[1915]]. godine otvorio [[Soški front]] između [[Austrougarska|Austrougarske]] i [[Italija|Italije]] na području današnje zapadne [[Slovenija|Slovenije]], u [[Alpe|alpsko]] selo [[Log pod Mangartom]] [[1916]]. godine došao je Četvrti bošnjački regiment. [[Bošnjaci]] su bili poznati kao neustrašivi i hrabri borci, te u toku [[Prvi svjetski rat|rata]] [[Italija]]ni nikada nisu uspjeli probiti položaje [[Bošnjaci|Bošnjaka]]. Nakon završetka [[Prvi svjetski rat|rata]], Četvrti bošnjački regiment se preko [[Vršič]]a povukao do [[Ljubljana|Ljubljane]]. Interesantno je da su mještani [[Kranjska Gora|Kranjske Gore]] poslije odlaska [[Bošnjaci|Bošnjaka]] proširili priče, da [[Italijani|Italijane]] na [[Vršič]]u čekaju [[Bošnjaci]], što neki uzimaju kao dokaz, zašto [[Italijani]] nikada nisu prešli [[Vršič]] i spustili se do [[Ljubljana|Ljubljane]]. Jedan od vojnika ove regimente bio je istaknuti [[Bošnjak]] [[Husaga Čišić]]. ==Organizacija== [[Datoteka:Spomenik u logu pod mangratom.JPG|mini|270px|Spomenik u Logu pod Mangratom, bošnjački infanterista (lijevo) i carski strijelac]] *'''Četvrta bošnjačka regimenta''' :Osnovana: [[1894]]. godine :Nacionalnost: 95% [[Bošnjaci]] - 5% ostali :Okrug: [[Mostar]] :Garnizon: [[Trst]] :Štab, I, II. i III Bataljon: [[Trst]] ''"Via Coroneo 4"'' :III Bataljon: [[Mostar]] :Komadant: Anton Klein :Oficiri: Ferdinand Schenk - ''"Pukovnik"'' :::Johann Tuschner - ''"Pukovnik"'' :::Eduard Edler von Bisenius - ''"Pukovnik"'' :::Andreas &#352;e&#353;ić - ''"Major"'' :::Josef Schlechta - ''"Major"'' ==Spomenik== U čast Četvrtoj bošnjačkoj regimenti podignut je spomenik u [[Log pod Mangartom|Logu pod Mangratom]] na istočnom obronku [[Rombon]]a. U [[granit]]u je isklesan carski strijelac i bošnjački infanterista sa [[fes]]om koji se obazire prema [[Rombon]]u. Spomenik je napravio Ladislav Kofranek, kipar i [[Praga]]. ==Džamija u Logu pod Mangartom== {{glavni|Džamija u Logu pod Mangartom}} ==Galerija== <gallery> Datoteka:4 bosnjacka regimenta 1.JPG|4 bh regimenta uklesana u kamenu Datoteka:4 bosnjacka regimenta 3.JPG|Austrougarski grb Bosne i Hercegovine na Soškom frontu Datoteka:4 bosnjacka regimenta 2.JPG|4 bh regimenta uklesana u stijeni Datoteka:4 bosnjacka regimenta 5.JPG|Legitimacija </gallery> ==Također pogledajte== * [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|Bošnjački regiment]] * [[Prvi bosanskohercegovački pješadijski regiment|Prva bošnjačka regimenta]] * [[Drugi bosanskohercegovački pješadijski regiment|Druga bošnjačka regimenta]] * [[Treći bosanskohercegovački pješadijski regiment|Treća bošnjačka regimenta]] * [[Die Bosniaken kommen (marš)|Die Bosniaken kommen]] * [[Džamija u Logu pod Mangartom]] * [[Elez Dervišević]] == Reference == * ''Die Bosniaken kommen'' - Elitne trupe u k.u.k armiji 1879-1918, Werner Schachinger, {{ISBN|3-7020-0574-9}} [[Kategorija:Prvi svjetski rat]] [[Kategorija:Bošnjaci]] i2y8qdt4liidnzxi9nlg6l90wt7btmz Irački dinar 0 365806 3425408 3424659 2022-07-21T11:55:12Z MarshalJovic 144489 wikitext text/x-wiki {{Infokutija valuta | ime_valute = Irački dinar | izvorno_ime = دينار | slika_1 = Iracki dinar.jpg | opis_1 = 25.000 iračkih dinara | slika_2 = | opis_2 = | iso_kod = IQD | korisnik_država = {{ZD|IRK}} [[Irak]] | stopa_inflacije = 2% | izvor_datum_inf = ''[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2092.html]'', 2013. godina. | najmanja_jedinica = fils | oznaka = ع.د | kovanice = 25, 50, 100 ع.د | novčanice = 250, 500, 1,000, 5,000, 10,000, 25,000, 50 000 ع.د | nacionalna_banka = Centralna banka Iraka | web_banka = www.cbi.iq | štamparija = | web_tiskara = | kovnica = | web_kovnica = }} '''Irački dinar''' ([[arapski]]: ''دينار'') je službeno sredstvo plaćanja u [[Irak]]u. Međunarodna skraćenica za dinar je ''IQD''. Označava se simbolom ''ع.د'', a dijeli se na 1000 filsa. Izdaje ga [[Centralna banka Iraka]]. Irački dinar predstavljen je [[1931.]] godine, kada je zamijenio [[Indijska rupija|indijsku rupiju]]. Dinar je bio vezan za [[Britanska funta|britansku funtu]] sve do [[1959.]] godine, otkad se kurs veže uz [[američki dolar]]. Nakon [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]], dinar vrlo brzo gubi na vrijednosti, tako da već [[1995.]] godine jedan američki dolar vrijedi 3000 iračkih dinara. 2003. godine, nova Iračka vlada uvodi novčanice od 50, 250, 1.000, 5.000, 10.000 i 25.000 Dinara, a naredne godine uvodi se novčanica od 500 Dinara. 2014. godine, Centralna Banka Iraka najavljuje nove novčanice koji bi bile bolje zaštićene i teže za falsifikovanje. Februara 2015. godine, Centralna Banka Iraka povlači novčanicu od 50 Dinara i govori gradjanima kako ih trebaju zemjeniti u bankama za novcanice od 250 Dinara bez taksi. Iste godine u novembru, Centralna Banka Iraka najavljuje uvodjenje novčanice od 50.000 Dinara, najvećeg apoena Iračkog Dinara u historiji. U optjecju se nalaze novčanice od: 250, 500, 1.000, 5.000, 10,000, 25.000 i 50.000 Dinara == Vanjski linkovi == * [http://www.cbi.iq/ Centralna banka Iraka] {{Azijske valute}} [[Kategorija:Azijske valute]] [[Kategorija:Irak]] 8u7l1xmp9z8tmw4u8il84dqj8z5iz3q Rosemarie Ackermann 0 367509 3425406 3195906 2022-07-21T11:47:01Z KWiki 9400 wikitext text/x-wiki {{U začetku}} {{Nedostaju izvori}} {{Infokutija atletičar | ime = Rosemarie Ackermann | slika = Bundesarchiv Bild 183-N0623-0020, Rosemarie Witschas.jpg | veličina_slike = | opis_slike = | puno_ime = Rosemarie Ackermann (rođ. Witschas) | nadimci = | nacionalnost = | udaljenost(i) = | klub = | trener = | datum_rođenja = {{Datum rođenja|1952|4|4}} | mjesto_rođenja = [[Lohsa]] | prebivalište = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | visina = | masa = | šabloni_medalja = {{MedaljaSport | Ženska [[atletika]]}} {{MedaljaDržava | {{ZID|Istočna Njemačka}} }} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaZlato |[[Olimpijske igre 1976.|Montreal 1976.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 1976 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici|Evropsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato |[[Evropsko prvenstvo u atletici 1974.|Rim 1974.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 1974 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} {{MedaljaSrebro |[[Evropsko prvenstvo u atletici 1978.|Prag 1978.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 1978 - skok u vis (žene)|skok u vis]]}} | aktualizirano = }} '''Rosemarie Ackermann''' je bivša [[Istočna Njemačka|njemačka]] [[skok u vis|skakačica u vis]]. Ona je prva skakačica koja je preskočila visinu od 2 m, i to 26. augusta 1977. u [[Berlin]]u. Na Olimpijskim igrama u [[Olimpijske igre 1976.|Montrealu 1976]] osvojila je zlatnu medalju u skoku u vis preskočivši 1,93 m. {{Evropske prvakinje u skoku u vis}} {{Najbolji rezultat sezone u skoku uvis - žene}} {{DEFAULTSORT:Ackermann, Rosemarie}} [[Kategorija:Rođeni 1952.]] [[Kategorija:Biografije, Lohsa]] [[Kategorija:Istočnonjemački skakači u vis]] [[Kategorija:Istočnonjemački olimpijci]] [[Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Istočna Njemačka)]] ghhdq8mu7x6ekppila2i6a6zju5p5zz Ivana Vuleta 0 393842 3425399 3410319 2022-07-21T11:19:31Z KWiki 9400 /* Vanjski linkovi */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Ivana Španović | slika = Ivana Španović (2017).jpg | veličina_slike = 250px | opis_slike = | puno_ime = | nadimak = | nacionalnost = [[Srbija]]nka | disciplina = [[Skok u dalj]] <br/> [[Petoboj]] | klub = AK Vojvodina | trener = Goran Obradović | datum_rođenja = {{datum rođenja i godine|1990|5|10}} | mjesto_rođenja = [[Zrenjanin]] | prebivalište = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | visina = 175 cm | masa = 63 kg <!-- ** Možete samo koristiti {{{najbolji_rezultat1}}}; onda je {{{najbolj_rezultat_sport1}}}: "Lični najbolji rezultat" ** Ako koristite {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ili {{{najbolji_rezultat2-4}}} morate upisati nešto u {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ** --> | najbolji_rezultat_sport1 = Skok u dalj | najbolji_rezultat1 = '''Vani:''' 7,08 m <br/> '''Dvorana:''' 7,24 m | najbolji_rezultat_sport2 = Petoboj | najbolji_rezultat2 = 4240 bodova | najbolji_rezultat_sport3 = | najbolji_rezultat3 = | najbolji_rezultat_sport4 = | najbolji_rezultat4 = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava|{{ZID|Srbija}}}} {{MedaljaSport|[[Atletika]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Ljetne olimpijske igre|Olimpijske igre]]}} {{MedaljaBronza|[[Olimpijske igre 2016.|Rio de Janeiro 2016.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici|Svjetsko dvoransko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Birmingham 2018.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2016.|Portland 2016.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2016 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2014.|Sopot 2014.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2014 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici|Evropsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Amsterdam 2016.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaSrebro|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014.|Zürich 2014.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici|Evropsko dvoransko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2015.|Prag 2015.]]|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2015 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2017.|Beograd 2017.]]|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2017 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2019.|Glasgow 2019.]]|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2019 – skok u dalj (žene)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Kontinentalni kup u atletici|Kontinentalni kup]]}} {{MedaljaSrebro|[[Kontinentalni kup u atletici 2014.|Marrakech 2014.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici za mlađe seniore|Evropsko prvenstvo za mlađe seniore]]}} {{MedaljaSrebro|Ostrava 2011.|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Univerzijada]]}} {{MedaljaZlato|[[Ljetna univerzijada 2009.|Beograd 2009.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici|Svjetsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2008.|Bydgoszcz 2008.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici|Evropsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaSrebro|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Novi Sad 2009.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko kadetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Ostrava 2007.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Balkansko prvenstvo u atletici|Balkansko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Balkansko prvenstvo u atletici 2014.|Istanbul 2014.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropski olimpijski festival mladih]]}} {{MedaljaSrebro|Beograd 2007.|skok u dalj}} {{MedaljaBronza|Beograd 2007.|4 × 100 m}} | aktualizirano = 3. 3. 2019. }} '''Ivana Španović''' [[srbija]]nska je [[atletika|atletičarka]], koja se takmiči u [[skok u dalj|skoku u dalj]], a povremeno je nastupala i u [[Petoboj (dvoranska atletika)|petoboju]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetskom prvenstvu 2013.]] u [[Moskva|Moskvi]] osvojila je bronzanu medalju, što je bila i prva medalja za Srbiju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici|svjetskim prvenstvima]]. Ovu medalju odbranila je na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetskom prvenstvu]] u [[Peking]]u uz nacionalni rekord 7,01 m. Taj rekord popravila je za 1 cm na prvom mitingu nakon Svjetskog prvenstva 2015, [[Weltklasse Zürich 2015.|onom]] u [[Zürich]]u. Ima i bronzanu olimpijsku medalju iz [[Rio de Janeiro|Rio de Janeira]] [[Olimpijske igre 2016.|2016.]] Njena majka Vesna također je bila atletičarka. Ivanin trener bio je Jani Hajdu, a sada je Goran Obradović. Članica je AK Vojvodina iz [[Novi Sad|Novog Sada]]. == Karijera == Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2006.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2006.]] bila je sedma. Prvu medalju na Svjetskom prvenstvu osvaja 2007. u konkurenciji kadeta. S preskočenih 6,41 m osvojila je srebro. Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2008.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008.]] pobijedila je skočivši 6,61 m. [[Atletika na Olimpijskim igrama 2008 – skok u dalj (žene)|Učestvovala je]] i na [[OI 2008.|Olimpijskim igrama 2008.]] u [[Peking]]u. Nakon dva prestupa u 3. pokušaju skočila je 6,30 m, što nije bilo dovoljno za plasman u finale. U ukupnom plasmanu zauzela je 30. mjesto. Od 2006. do 2008. triput je pobjeđivala na juniorskim prvenstvima Srbije. U seniorskoj konkurenciji prvakinja je postala 2008. Dnevni list ''[[Sport (dnevni list)|Sport]]'' ju je 2008. proglasio za mladog sportista godine u Srbiji. Učestvovala je i na [[Ljetna univerzijada 2009.|Univerzijadi 2009.]] u [[Beograd]]u. Na njoj je pobijedila skokom od 6,64 m, što je za 17 cm bio bolji rezultat od drugoplasirane [[Rusija|Ruskinje]] [[Irina Krjačikova|Irine Krjačikove]]. Španović je svoj najbolji skok izvela u 5. seriji. To je bila prva zlatna medalja za [[Srbija|Srbiju]] osvojena na Univerzijadi 2009. Na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Evropskom juniorskom prvenstvu 2009]], održanom u [[Novi Sad|Novom Sadu]], popravila je lični rekord na 6,71 m, ali joj ni to nije bilo dovoljno za zlato. Bila je druga iza [[Rusija|Ruskinje]] [[Darja Klišina|Darje Klišine]], koja je postavila novi evropski juniorski rekord: 6,80 m. Učestvovala je i na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropskom prvenstvu 2012.]] u Helsinkiju. Nije se plasirala u [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – skok u dalj (žene)|finale]], a u kvalifikacijama je skočila 6,33 m i zauzela 15. mjesto.<ref>[http://www.sportresult.com/sports/la/ajax/user_files/2012/Helsinki/pdf/re1830061.pdf Rezultati u kvalifikacijama] </ref> Osim [[Srbijanski rekordi u atletici|nacionalnih rekorda]] u skoku u dalj na otvorenom i u dvorani, Španović drži rekord u [[petoboj]]u i na [[60 metara|60 m]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetskom prvenstvu 2013]], održanom u Moskvi, osvojila je bronzanu medalju s novim ličnim rekordom: 6,82 m. Krajem godine proglašena je sportisticom godine od strane [[Olimpijski komitet Srbije|Olimpijskog komiteta Srbije]] i [[Udruženje sportskih novinara Srbije|Udruženja sportskih novinara Srbije]], kao i za najbolju atletičarku Balkana. Na [[Balkansko prvenstvo u atletici 2014.|Balkanskom prvenstvu 2014]], održanom u [[Istanbul]]u, oborila je državni rekord skočivši 6,92 m, što joj je bilo dovoljno za zlatnu medalju. Na [[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2015.|Evropskom dvoranskom prvenstvu 2015.]] u Pragu osvojila je zlatnu medalju uz rekord.<ref>[http://www.b92.net/sport/atletika/vesti.php?yyyy=2015&mm=03&dd=07&nav_id=965879 B92:Ivana rekordom do zlata u Pragu!], 7. 3. 2015.</ref> Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2016.|Svjetskom dvoranskom prvenstvu 2016.]] u [[Portland]]u osvojila je srebrnu medalju popravivši lični rekord na 7,07 m, što joj je tada bio najduži skok u karijeri bilo na otvorenom, bilo u dvorani. Četiri mjeseca kasnije na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Evropskom prvenstvu]] u [[Amsterdam]]u osvojila je zlatnu medalju skokom od 6,94 m.<ref>{{cite web |url= http://sport.blic.rs/ostali-sportovi/atletika/skok-na-evropski-tron-ovako-je-ivana-spanovic-osvojila-zlato-video/rs63w1y |title= SKOK NA EVROPSKI TRON: Ovako je Ivana Španović osvojila zlato /VIDEO/ |publisher=Blic|date = 8. 7. 2016 |accessdate = 8. 7. 2016}}</ref> Sljedećeg mjeseca na [[Olimpijske igre 2016.|Olimpijskim igrama]] u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]] osvojila je bronzanu medalju, popravivši pritom još jednom svoj i državni rekord za 1 cm (7,08 m). U istoj sezoni postala je ukupna pobjednica [[IAAF Dijamantna liga 2016.|Dijamantne lige]] u skoku u dalj; slavila je na pet od sedam mitinga (na dva preostala bila je druga), što nije uspjela ostvariti nijedna atletičarka prije nje (najveći broj pobjeda na mitinzima u jednoj sezoni bio je četiri). Na [[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2017.|Evropskom dvoranskom prvenstvu 2017.]] u Beogradu, ponovo je popravila državni rekord skočivši 7,24 m (treći skok svih vremena u dvorani), odbranivši zlatnu medalju iz Praga 2015.<ref>{{cite web |url= http://balkans.aljazeera.com/vijesti/spanovic-drzavnim-rekordom-odbranila-evropsko-zlato |title= Španović državnim rekordom odbranila evropsko zlato |publisher= Al Jazeera Balkans |date= 5. 3. 2017 |accessdate= 5. 3. 2017}}</ref> Njen niz osvajanja medalja na velikim takmičenjima prekinut je kasnije iste godine na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetskom prvenstvu]] u Londonu, kada je završila na četvrtom mjestu na pomalo bizaran način: iako je bila u vodstvu veći dio takmičenja, u posljednju seriju ušla je kao četvrta. Nakon što je izvela svoj posljednji skok, izgledalo je da je on duži od skoka vodeće Amerikanke [[Brittney Reese]] (7,02 m), međutim, sudije su izmjerile samo 6,91 m. Srbijanski tim uložio je žalbu, ali je videosnimak pokazao da se startni broj na njenim leđima odlijepio i ostavio trag u pijesku najbliži odskočnoj dasci. Njen trener Obradović vidio je snimak, ali, prema njegovim riječima, nije bilo jasno je li trag u pijesku ostavio startni broj ili je pijesak bio nejednako poravnan. Izmjerena dužina ostala je važeća i Španović je ostala na četvrtom mjestu. Sezonu je ipak završila uspješno pobijedivši u poretku skoka u dalj u [[IAAF Dijamantna liga 2017.|Dijamantnoj ligi]] drugu godinu zaredom. Sljedeće godine, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskom dvoranskom prvenstvu]] u [[Birmingham]]u, ostvarila je rezultat karijere postavši svjetska prvakinja, što je najveći uspjeh srbijanskih atletičara u historiji.<ref>{{cite web |url= http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ivana-spanovic-dvoranska-prvakinja-svijeta |title= Ivana Španović dvoranska prvakinja svijeta |publisher= Al Jazeera Balkans |date = 4. 3. 2018 |accessdate = 4. 3. 2018}}</ref> U ljeto iste godine, na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2018.|Evropskom prvenstvu]] u [[Berlin]]u, bila je prva u kvalifikacijama, ali se pritom povrijedila, pa je morala otkazati nastup u finalu. Vratila se na [[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2019.|Evropskom dvoranskom prvenstvu 2019.]] u [[Glasgow]]u, gdje je treći put zaredom osvojila zlatnu medalju, izjednačivši se po tome s [[Njemica|Njemicom]] [[Heike Drechsler]].<ref>{{cite web |url= http://balkans.aljazeera.net/vijesti/spanovic-osvojila-trece-zlato-u-nizu-na-ep |title= Španović osvojila treće zlato u nizu na evropskim dvoranskim prvenstvima |publisher= Al Jazeera Balkans |date= 3. 3. 2019 |accessdate= 4. 3. 2019}}</ref> Od Svjetskog prvenstva 2013. osvojila je medalju na devet uzastopnih velikih takmičenja. Ukupno je postavila 30 državnih rekorda: 12 na otvorenom (svi u skoku u dalj) i 18 u dvorani (16 u skoku u dalj, jedan na 60 m i jedan u petoboju). == Lični rekordi == === Na otvorenom === {| class="wikitable" |- ! Disciplina ! Rezultat ! Datum ! Mjesto |- | [[Skok u dalj]] || align=right | 7,10 m || align=right | 11. 9. 2016. || [[Beograd]] |- | [[Troskok]] || align=right | 13,78 m || align=right | 14. 6. 2014. || [[Beograd]] |- | [[100 metara|100 m]] || align=right | 11,90 s || align=right | 18. 5. 2013. || [[Sremska Mitrovica]] |} === U dvorani === {| class="wikitable" |] |- ! Disciplina ! Rezultat ! Datum ! Mjesto |- | Skok u dalj || align=right | 7,24 m || align=right | 5. 3. 2017. || [[Beograd]] |- | [[60 metara|60 m]] || align=right | 7,31 s || align=right | 31. 1. 2015. || [[Novi Sad]] |- | [[Petoboj]] || align=right | 4240 bodova || align=right | 19. 1. 2013. || Novi Sad |} == Uspjesi == [[Datoteka:Long jump podium Ostrava 2011.jpg|mini|desno|Španović (lijevo) na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore u [[Ostrava|Ostravi ]]2011.]] [[Datoteka:Ivana Spanovic by Augustas Didzgalvis.jpg|mini|desno|Španović na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2014.|Svjetskom dvoranskom prvenstvu 2014.]]]] {| class="wikitable" ! Godina !! Takmičenje !! Lokacija !! Mjesto !! Rezultat |- !colspan="5"| {{ZID|Srbija i Crna Gora}} |- |2005. |Svjetsko kadetsko prvenstvo |{{ZD|MAR}} [[Marrakech]] | align=center|8. | 5,97 m |- !colspan="5"| {{ZID|Srbija}} |- |2006. |Svjetsko juniorsko prvenstvo |{{ZD|KIN}} [[Peking]] | align=center|7. | 6,23 m |- |rowspan=5|2007. |- |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2007.|Evropsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|VB}} [[Birmingham]] | align=center|18. | 6,18 m |- |Svjetsko kadetsko prvenstvo |{{ZD|ČEŠ}} [[Ostrava]] |bgcolor="silver" align=center| 2. | 6,41 m |- |Evropsko juniorsko prvenstvo |{{ZD|HOL}} [[Hengelo]] | align=center|2 (kv) | 6,24 m |- |Evropski olimpijski festival mladih |{{ZD|SRB}} [[Beograd]] |bgcolor="silver" align=center| 2. | 6,20 m |- |rowspan=3|2008. |- |Svjetsko juniorsko prvenstvo |{{ZD|POLJ}} [[Bydgoszcz]] |bgcolor="gold" align=center| 1. | 6,61 m |- |[[OI 2008.|Olimpijske igre]] |{{ZD|KIN}} [[Peking]] |align=center|30. |[[Atletika na Olimpijskim igrama 2008 – skok u dalj (žene)|6,30 m]] |- |rowspan=3|2009. |- |[[Ljetna univerzijada 2009.|Univerzijada]] |{{ZD|SRB}} [[Beograd]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Atletika na Ljetnoj univerzijadi 2009.#Ženske discipline|6,64 m]] |- |Evropsko juniorsko prvenstvo |{{ZD|SRB}} [[Novi Sad]] |bgcolor="silver" align=center| 2. | 6,71 m |- |rowspan=3|2010. |- |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2010.|Evropsko ekipno prvenstvo – 2. liga]] |{{ZD|SRB}} [[Beograd]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2010 - 2. liga|6,78 m]] |- |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Evropsko prvenstvo]] |{{ZD|ŠPA}} [[Barcelona]] |align=center|8. |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010 – skok u dalj (žene)|6,60 m]] |- |rowspan=4|2011. |- |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2011.|Evropsko ekipno prvenstvo – 2. liga]] |{{ZD|SRB}} [[Novi Sad]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2011 - 2. liga|6,58 m]] |- |Evropsko prvenstvo za mlađe seniore |{{ZD|ČEŠ}} [[Ostrava]] |bgcolor="silver" align=center| 2. | 6,74 m |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|JKO}} [[Daegu]] |align=center|{{tooltip|NS|Nije startala}} |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011 – skok u dalj (žene)|NS]] |- |rowspan=2|2012. |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropsko prvenstvo]] |{{ZD|FIN}} [[Helsinki]] |align=center|15. |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 - skok u dalj za žene|6,33 m]] |- |[[OI 2012.|Olimpijske igre]] |{{ZD|VB}} [[London]] |align=center|11. |[[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – skok u dalj (žene)|6,35 m]] |- |rowspan=2|2013. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2013.|Evropsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|ŠVE}} [[Göteborg]] |align=center|5. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2013 – skok u dalj (žene)|6,68 m]] |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|RUS}} [[Moskva]] |bgcolor="cc9966" align=center| 3. |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – skok u dalj (žene)|6,82 m]] |- |rowspan=4|2014. |[[Balkansko prvenstvo u atletici 2014.|Balkansko prvenstvo]] |{{ZD|TUR}} [[Istanbul]] |bgcolor="gold" align=center| 1. ||6,92 m |- |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2014.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|POLJ}} [[Sopot (Poljska)|Sopot]] |bgcolor="cc9966" align=center| 3. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2014 – skok u dalj (žene)|6,77 m]] |- |Evropsko ekipno prvenstvo – 2. liga |{{ZD|LAT}} [[Riga]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |6,58 m |- |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014.|Evropsko prvenstvo]] |{{ZD|ŠVI}} [[Zürich]] |bgcolor="silver" align=center| 2. |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – skok u dalj (žene)|6,81 m]] |- |rowspan=2|2015. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2015.|Evropsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|ČEŠ}} [[Prag]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2015 – skok u dalj (žene)|6,98 m]] |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|KIN}} [[Peking]] |bgcolor="cc9966" align=center| 3. |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – skok u dalj (žene)|7,01 m]] |- |rowspan=3|2016. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2016.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|SAD}} [[Portland]] |bgcolor="silver" align=center| 2. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2016 – skok u dalj (žene)|7,07 m]] |- |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Evropsko prvenstvo]] |{{ZD|HOL}} [[Amsterdam]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – skok u dalj (žene)|6,94 m]] |- |[[Olimpijske igre 2016.|Olimpijske igre]] |{{ZD|BRA}} [[Rio de Janeiro ]] |bgcolor="cc9966" align=center| 3. |[[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – skok u dalj (žene)|7,08 m]] |- |rowspan=2|2017. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2017.|Evropsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|SRB}} [[Beograd]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2017 – skok u dalj (žene)|7,24 m]] |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|VB}} [[London]] |align=center| 4. |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – skok u dalj (žene)|6,96 m]] |- |rowspan=3|2018. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|VB}} [[Birmingham]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018 – skok u dalj (žene)|6,96 m]] |- |[[Mediteranske igre 2018.|Mediteranske igre]] |{{ZD|ŠPA}} [[Tarragona]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Atletika na Mediteranskim igrama 2018 – rezultati|7,04 m]] |- |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2018.|Evropsko prvenstvo]] |{{ZD|NJE}} [[Berlin]] |1 (kv) |[[Evropsko prvenstvo u atletici 2018 – skok u dalj (žene)|6,84 m]]<sup>1</sup> |- |2019. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2019.|Evropsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|VB}} [[Glasgow]] |bgcolor="gold" align=center| 1. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2019 – skok u dalj (žene)|6,99 m]] |- !colspan="5"| [[Datoteka:Flag of Europe.svg|20p]] [[Evropa]] |- |2014. |[[Kontinentalni kup u atletici 2014.|Kontinentalni kup]] |{{ZD|MAR}} [[Marrakech]] |bgcolor="silver" align=center| 2. |6,56 m |} <sup>1</sup> – nije nastupila u finalu == Pobjede na mitinzima == === [[IAAF Dijamantna liga|Dijamantna liga]] === {{col-begin}} {{col-break}} ;[[IAAF Dijamantna liga 2013.|2013.]] * {{ZD|ŠVE}} {{tooltip|''Stockholm''|Prateća disciplina na mitingu}} ;[[IAAF Dijamantna liga 2014.|2014.]] * {{ZD|SAD}} [[Prefontaine Classic|Eugene]] * {{ZD|ŠVI}} [[Weltklasse Zürich 2014.|Zürich]] ;[[IAAF Dijamantna liga 2015.|2015.]] * {{ZD|MNK}} [[Herculis 2015.|Monako]] * {{ZD|ŠVI}} [[Weltklasse Zürich 2015.|Zürich]] {{col-break}} ;[[IAAF Dijamantna liga 2016.|2016.]] * {{ZD|KIN}} [[Zlatni Grand Prix Šangaja 2016.|Šangaj]] * {{ZD|NOR}} [[Bislett igre 2016.|Oslo]] * {{ZD|ŠVE}} [[Stockholm Bauhaus Athletics 2016.|Stockholm]] * {{ZD|ŠVI}} [[Athletissima 2016.|Lausanne]] * {{ZD|FRA}} [[Pariski atletski miting 2016.|Pariz]] ;[[IAAF Dijamantna liga 2017.|2017.]] * {{ZD|ŠVI}} [[Athletissima 2017.|Lausanne]] * {{ZD|BEL}} [[Memorijal Van Damme 2017.|Bruxelles]] {{col-break}} {{col-end}} === Međunarodni dvoranski mitinzi === ;2014. * {{ZD|ŠVE}} Stockholm === Ostalo === * [[Evropska atletičarka mjeseca]] – mart 2015, mart i septembar 2016, februar 2018. == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{commonscat|Ivana Španović}} * [http://www.iaaf.org/athletes/biographies/letter=0/athcode=206037/index.html Profil] na IAAF.org * [https://web.archive.org/web/20160304233718/http://www.story.rs/vesti/svet-poznatih/24641-ivana-i-vesna-spanovic-razumevanje-i-ljubav-bez-kraja.html Ivana i Vesna Španović: Razumevanje i ljubav bez kraja] * [https://web.archive.org/web/20160325101333/http://ilovezrenjanin.com/aktuelno/oi-uz-ivanu-spanovic-i-majka-vesna/ Uz Ivanu Španović i majka Vesna] * [http://www.zrenjanin.rs/3-45-45-2742/%27%27LONG-JUMP-Ivana-Spanovic%27%27--Sportski-dan-za-prve-decje-sportske-domete ''LONG JUMP Ivana Španović'': Sportski dan za prve dečje sportske domete] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150512022114/http://www.zrenjanin.rs/3-45-45-2742/%27%27LONG-JUMP-Ivana-Spanovic%27%27--Sportski-dan-za-prve-decje-sportske-domete |date=12. 5. 2015 }} * [https://www.youtube.com/watch?v=sPx4vM78c_c&sns=fb Razgovor s Ivanom Španović], serijal "Oni pobjeđuju", [[Al Jazeera Balkans]], 22. 4. 2016 ([[YouTube]]) {{Svjetske dvoranske prvakinje u skoku u dalj}} {{Evropske prvakinje u skoku u dalj}} {{Evropske dvoranske prvakinje u skoku u dalj}} {{Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - žene}} {{DEFAULTSORT:Španović, Ivana}} [[Kategorija:Rođeni 1990.]] [[Kategorija:Biografije, Zrenjanin]] [[Kategorija:Srbijanski atletičari]] [[Kategorija:Srbijanski skakači u dalj]] [[Kategorija:Srbijanski olimpijci]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (Srbija)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2008.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2012.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2016.]] [[Kategorija:Osvajači bronzane medalje na Olimpijskim igrama (Srbija)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2020.]] 8cxcc1jpcofhhc0vao4gc2twyj2qbfa Aleksandar Menjkov 0 394281 3425397 3408934 2022-07-21T11:09:37Z KWiki 9400 /* Vanjski linkovi */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Aleksandar Menjkov | slika = Aleksandr Menkov (2) Moscow 2013.jpg | veličina_slike = 250px | opis_slike = | puno_ime = Aleksandar Aleksandrovič Menjkov | nadimak = | nacionalnost = [[Rus]] | disciplina = [[skok u dalj]] | klub = [[CSKA Moskva]] | trener = V. Kravčenko <br/> S. Močalov | datum_rođenja = [[7. decembar]] [[1990.]] | mjesto_rođenja = [[Minusinsk]] | prebivalište = | datum_smrti = | mjesto_smrti = | visina = 178 cm | masa = 74 kg <!-- ** Možete samo koristiti {{{najbolji_rezultat1}}}; onda je {{{najbolj_rezultat_sport1}}}: "Lični najbolji rezultat" ** Ako koristite {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ili {{{najbolji_rezultat2-4}}} morate upisati nešto u {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ** --> | najbolji_rezultat_sport1 = | najbolji_rezultat1 = 8,56 m '''[[Ruski rekordi u atletici|NR]]''' (2013) | najbolji_rezultat_sport2 = | najbolji_rezultat2 = | najbolji_rezultat_sport3 = | najbolji_rezultat3 = | najbolji_rezultat_sport4 = | najbolji_rezultat4 = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava|{{ZID|Rusija}}}} {{MedaljaSport|[[Atletika]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – skok u dalj (muškarci)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici|Svjetsko dvoransko prvenstvo]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2012.|Istanbul 2012.]]|[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2012 - skok u dalj (muškarci)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici|Evropsko dvoransko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2013.|Göteborg 2013.]]|[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2013 - skok u dalj (muškarci)|skok u dalj]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici U-23|Evropsko prvenstvo U-23]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici U-23 2011.|Ostrava 2011.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici|Evropsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Novi Sad 2009.]]|skok u dalj}} {{MedaljaTakmičenje|[[Univerzijada]]}} {{MedaljaSrebro|[[Ljetna univerzijada 2013.|Kazanj 2013.]]|[[Atletika na Ljetnoj univerzijadi 2013 - skok u dalj (muškarci)|skok u dalj]]}} | aktualizirano = 9. 4. 2022. }} '''Aleksandar Aleksandrovič Menjkov''' ([[ruski jezik|rus.]] Александр Александрович Меньков) jest [[Rusija|ruski]] [[skok u dalj|skakač u dalj]]. == Karijera == U junu 2009. postavio je novi lični rekord skočivši 8,16 m u [[Kemerovo|Kemerovu]]. Na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Evropskom juniorskom prvenstvu]] iste godine u [[Novi Sad|Novom Sadu]] osvojio je zlatnu medalju, ali se na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetskom prvenstvu]] te godine nije uspio plasirati u finale. Na otvaranju sezone 2011. poboljšao je lični rekord za 1&nbsp;cm na Sibirskom regionalnom prvenstvu.<ref>{{cite web |url = http://web.archive.org/web/20110205051613/http://www.european-athletics.org/31th-european-athletics-indoor-championships/world-leads-for-menkov-and-syreva-in-omsk.html |title = World leads for Menkov and Syreva in Omsk |publisher = [[EAA]] |date = 25. 1. 2011 |access-date = 25. 1. 2011 |archive-date = 5. 2. 2011 |archive-url = https://web.archive.org/web/20110205051613/http://www.european-athletics.org/31th-european-athletics-indoor-championships/world-leads-for-menkov-and-syreva-in-omsk.html |url-status = live }}</ref> Rezultat karijere ostvario je na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetskom prvenstvu 2013.]] na domaćem terenu u [[Moskva|Moskvi]], gdje je postao svjetski prvak [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 - skok u dalj (muškarci)|skočivši 8,56 m]] (novi [[Ruski rekordi u atletici|državni rekord]]). [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011 - skok u dalj (muškarci)|Na prethodnom SP-u]] u [[Daegu]]u bio je šesti, a isto mjesto zauzeo je i na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 - skok u dalj (muškarci)|SP 2015.]] u [[Peking]]u. == Uspjesi == {| class="wikitable" border="1" cellspacing="2" cellpadding="1" style="border-collapse: collapse; font-size: 95%;" ! scope=col| Datum ! scope=col| Takmičenje ! scope=col| Mjesto ! scope=col| Plasman ! scope=col| Rezultat |- |rowspan=2|2009. |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2009.|Evropsko ekipno prvenstvo]] |{{ZD|POR}} [[Leiria]] |align="center" |6. |7,78 m |- |[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Evropsko juniorsko prvenstvo]] |{{ZD|SRB}} [[Novi Sad]] |bgcolor=gold align="center" | 1. |7,98 m |- |rowspan=3|2011. |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2011.|Evropsko ekipno prvenstvo]] |{{ZD|ŠVE}} [[Stockholm]] |bgcolor="gold" align="center" | 1. |8,20 m |- |[[Evropsko prvenstvo u atletici U-23 2011.|Evropsko prvenstvo U-23]] |{{ZD|ČEŠ}} [[Ostrava]] |bgcolor="gold" align="center" | 1. |8,08 m |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|JKO}} [[Daegu]] |align="center" | 6. |8,19 m |- |rowspan=3|2012. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2012.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|TUR}} [[Istanbul]] |bgcolor="cc9966" align="center" | 3. |8,22 m |- |[[Atletika na Olimpijskim igrama 2012.|Olimpijske igre]] |{{ZD|UK}} [[London]] |align="center" | 11. |[[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 - skok u dalj (muškarci)|7,78 m]] |- |colspan=2|[[Dijamantna liga 2012.|Dijamantna liga]] |bgcolor=gold align="center"| 1. |[[Skok u dalj u Dijamantnoj ligi 2012 - muškarci|detalji]] |- |rowspan=5|2013. |[[Evropsko dvoransko prvenstvo u atletici 2012.|Evropsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|ŠVE}} [[Göteborg]] |bgcolor=gold align="center" | 1. |8,31 m |- |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2013.|Evropsko ekipno prvenstvo]] |{{ZD|UK}} [[Gateshead]] |bgcolor=gold align="center" | 1. |8,36 m |- |[[Atletika na Ljetnoj univerzijadi 2013.|Univerzijada]] |{{ZD|RUS}} [[Kazanj]] |bgcolor=silver align="center" | 2. |8,42 m |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|RUS}} [[Moskva]] |bgcolor=gold align="center" | 1. |8,56 m |- |colspan=2|[[Dijamantna liga 2013.|Dijamantna liga]] |align="center" bgcolor=gold| 1. |[[Dijamantna liga 2013.|detalji]] |- |2014. |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2014.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{ZD|POLJ}} [[Sopot (Poljska)|Sopot]] |align="center" | 5. |8,08 m |- |rowspan=3|2015. |[[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2015.|Evropsko ekipno prvenstvo]] |{{ZD|RUS}} [[Čeboksari]] |bgcolor=gold align="center" | 1. |8,26 m |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|KIN}} [[Peking]] |align="center" | 6. |8,02 m |- |colspan=2|[[Dijamantna liga 2015.|Dijamantna liga]] |align="center" | 4. |[[Dijamantna liga 2015.|detalji]] |- |2017. |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{ZD|VB}} [[London]] |align="center" | 4. |8,27 m |} == Reference == {{refspisak}} == Vanjski linkovi == * [https://www.worldathletics.org/athletes/russia/aleksandr-menkov-14941413 Profil] na ''IAAF.org'' {{Svjetski prvaci u skoku u dalj}} {{Evropski dvoranski prvaci u skoku u dalj}} {{Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - muškarci}} {{DEFAULTSORT:Menjkov, Aleksandar}} [[Kategorija:Rođeni 1990.]] [[Kategorija:Biografije, Minusinsk]] [[Kategorija:Ruski atletičari]] [[Kategorija:Ruski skakači u dalj]] [[Kategorija:Ruski olimpijci]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2012.]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (Rusija)]] j9v5cbcx3dqh8f7o2en9q1t4cw3pc15 Sandra Perković 0 415310 3425388 3383770 2022-07-21T09:23:57Z KWiki 9400 wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Sandra Perković | slika = Sandra Perković Doha 2015.jpg | veličina_slike = 250px | opis_slike = Perković na [[Atletski Super Grand Prix Katara|mitingu]] u [[Doha|Dohi]] [[Atletski Super Grand Prix Katara 2015.|2015.]] | puno_ime = | nadimak = | nacionalnost = [[Hrvati]]ca | disciplina = [[Bacanje diska]] | klub = HAAK Mladost<ref>{{cite web |url=http://sport.hrt.hr/perkovic-u-haak-mladost |title=Perković u HAAK Mladosti |date=15. 1. 2014 |publisher=[[Hrvatska radiotelevizija|HRT]] |website=sport.hrt.hr |access-date=7. 4. 2014 |archive-date=8. 4. 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140408224429/http://sport.hrt.hr/perkovic-u-haak-mladost |url-status=dead }}</ref> <br> Dinamo Zrinjevac<ref name=sr>{{cite web |url= http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/pe/sandra-perkovic-1.html |title= Sandra Perković |publisher= [[Sports Reference]] |access-date= 31. 7. 2016 |archive-date= 13. 8. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120813020816/http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/pe/sandra-perkovic-1.html |url-status= dead }}</ref> | trener = [[Edis Elkasević]] | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1990|6|21}} | mjesto_rođenja = [[Zagreb]] | prebivalište = | datum_smrti = <!-- {{datum smrti i godine|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD}} prvo datum smrti, pa datum rođenja--> | mjesto_smrti = | visina = 183 cm<ref name="Jutarnji">{{cite web |url=http://www.jutarnji.hr/sandra-perkovic--dobro-da-nemam-decka--ne-znam-gdje-bih-nasla-jos-i-vremena-za-vezu/780267/ |title=Dobro da nemam dečka, nemam vremena i za vezu |date=18. 5. 2010 |last=Mikolčević |first=Sanja |publisher=[[Jutarnji list]] |access-date=31. 7. 2010 |archive-date=3. 3. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160303204409/http://www.jutarnji.hr/sandra-perkovic--dobro-da-nemam-decka--ne-znam-gdje-bih-nasla-jos-i-vremena-za-vezu/780267/ |url-status=dead }}</ref> | masa = 85 kg (2012)<ref>{{cite web |url=http://sportski.net.hr/ostalo/zaista-imam-85-kilograma-a-nemam-celulita |title=Zaista imam 85 kilograma, a nemam celulita! |website=sportski.net.hr |last=Hrga |first=T. |date=9. 2. 2012 |access-date=14. 7. 2012 |archive-date=1. 2. 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140201133831/http://sportski.net.hr/ostalo/zaista-imam-85-kilograma-a-nemam-celulita |url-status=dead }}</ref> <!-- ** Možete samo koristiti {{{najbolji_rezultat1}}}; onda je {{{najbolji_rezultat_sport1}}}: "Najbolji lični rezultat" ** Ako koristite {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ili {{{najbolji_rezultat2-4}}} morate upisati nešto u {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ** --> | najbolji_rezultat_sport1 = Bacanje diska | najbolji_rezultat1 = 71,41 m '''[[Hrvatski rekordi u atletici|NR]]''' (2017) | najbolji_rezultat_sport2 = Bacanje kugle | najbolji_rezultat2 = '''Na otvorenom:''' 16,40 m (2011) <br/> '''U dvorani:''' 16,99 m (2011) | najbolji_rezultat_sport3 = | najbolji_rezultat3 = | najbolji_rezultat_sport4 = | najbolji_rezultat4 = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava | {{ZID|Hrvatska}} }} {{MedaljaSport|[[Atletika]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaZlato|[[OI 2012.|London 2012.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[OI 2016.|Rio de Janeiro 2016.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|London 2017.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Doha 2019.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici|Evropsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Barcelona 2010.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Helsinki 2012.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014.|Zürich 2014.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Amsterdam 2016.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2018 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Mediteranske igre]]}} {{MedaljaZlato|[[Mediteranske igre 2013.|Mersin 2013.]]|[[Atletika na Mediteranskim igrama 2013.|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Mediteranske igre 2018.|Tarragona 2018.]]|[[Atletika na Mediteranskim igrama 2018.|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Kontinentalni kup u atletici|Kontinentalni kup]]}} {{MedaljaSrebro|[[Kontinentalni kup u atletici 2010.|Split 2010.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaBronza|[[Kontinentalni kup u atletici 2014.|Marrakech 2014.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici|Svjetsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2008.|Bydgoszc 2008.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici|Evropsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Novi Sad 2009.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaSrebro|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2007.|Hengelo 2007.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko kadetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Ostrava 2007.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropski olimpijski festival mladih]]}} {{MedaljaSrebro|[[Evropski ljetni olimpijski festival mladih 2007.|Beograd 2007.]]|Bacanje diska}} | aktualizirano = 21. 7. 2022. }} '''Sandra Perković''' [[hrvatska]] je [[atletika|atletičarka]] i [[Hrvatski rekordi u atletici|rekorderka]] te zemlje u [[bacanje diska|bacanju diska]]. Aktualna je olimpijska pobjednica (dvostruka uzastopna) i petostruka uzastopna evropska prvakinja u toj disciplini, te dvostruka svjetska prvakinja. Uspješnu juniorsku karijeru krunisala je osvajanjem zlatne medalje na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|EJP-u 2009]], srušivši pritom i hrvatski rekord. Mjesec kasnije ušla je u finale [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetskog prvenstva]] kao najmlađa u konkurenciji. U svojoj prvoj seniorskoj sezoni osvojila je zlatnu medalju na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|EP-u 2010]], postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska u historiji. Šestomjesečna suspenzija zbog dopinga nakon pozitivnog testa na zabranjeni [[psihostimulans]] udaljila ju je s takmičenja većinu sezone 2011, uključujući [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]], ali vratila se u jakoj formi u 2012. i odbranila titulu na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropskom prvenstvu]]. Trener joj je [[Edis Elkasević]]. Svoj najbolji lični rezultat i državni rekord, 71,41 m, ostvarila je u julu 2017. na mitingu Galà dei Castelli u [[Švicarska|švicarskoj]] [[Bellinzona|Bellinzoni]].<ref name="SN">{{cite web|url=http://sportske.jutarnji.hr/sportmix/atletika/ma-bravo-kraljice-nevjerojatan-rezultat-hrvatske-heroine-u-svicarskoj-cudesna-sandra-perkovic-srusila-rekord/6381665/|title=Čudesna Sandra Perković srušila rekord!|publisher=[[Sportske novosti]]|date=18. 7. 2017|access-date=18. 7. 2017}}</ref> Nijedna diskašica nije bacila toliko dugo više od 25 godina (71,68 m – [[Xiao Yanling]], Peking, 14. mart 1992).<ref name="all-time">{{cite web|url=http://www.alltime-athletics.com/wdiscok.htm|title=All-time women's best discus throw|author=Peter Larsson|date=16. 7. 2017|access-date=19. 7. 2017}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tportal.hr/sport/clanak/sandra-perkovic-sokirala-konkurenciju-punih-25-godina-nista-slicno-nije-videno-20170719|title=Sandra Perković šokirala konkurenciju: Punih 25 godina ništa slično nije viđeno! |website= tportal.hr |date= 19. 7. 2017|access-date=19. 7. 2017}}</ref> Perković se bavila i [[politika|politikom]]. Nakon [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015.|parlamentarnih izbora 2015.]] postala je zastupnica u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]].<ref>{{cite web |url= http://www.sabor.hr/zastupnici |title= Popis novih saborskih zastupnika koji su dali prisegu |publisher= Hrvatski sabor}}</ref> == Rane godine i juniorska karijera == Počela se baviti atletikom u drugom razredu osnovne škole, a igrala je i [[košarka|košarku]] i [[odbojka|odbojku]].<ref name="Jutarnji"/> Do. 6. razreda atletika je prevagnula i Perković se koncentrirala na [[bacanje kugle]] i diska.<ref name="Jutarnji"/> Godine 2001. postala je član AK Dinamo-Zrinjevac.<ref name="Jutarnji"/> Od 2004. trenirao ju je bivši olimpijac i bacač kugle, [[Ivan Ivančić]], koji je prepoznao njen talent za bacanje diska.<ref name="Jutarnji"/> U prvoj godini s novim trenerom poboljšala je najbolji lični rezultat s 32 na preko 50 m, kao što je Ivančić predvidio.<ref name="Vecernji">{{cite web | url=http://www.vecernji.hr/sport/atletika/sandra-je-vec-dva-puta-bila-rubu-smrti-a-danas-zivi-san-clanak-173304 |title=Sandra je već dva puta bila na rubu smrti, a danas živi san |publisher=[[Večernji list]]|date=29. 7. 2010 |last1=Hebar |first1=Srđan |last2=Mrvec |first2=Damir |access-date=3. 8. 2010}}</ref> Prvi uspjesi u bacanju diska došli su 2006.<ref name="Jutarnji"/> Na njenom prvom većem takmičenju, [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2006.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2006]], Perković nije uspjela ući u finale, ali je nakon toga postala redovna osvajačica medalja na međunarodnim takmičenjima, osvojivši srebrnu medalju i na [[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Svjetskom kadetskom]] i na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2007.|Evropskom juniorskom prvenstvu 2007.]] i bronzanu medalju na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2008.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008.]] U istoj godini zauzela je peto mjesto na svjetskoj juniorskoj listi s hicem 55,89 m.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=o/age=j/season=2008/sex=W/all=n/legal=A/disc=DT/detail.html |title=Top Lists: Outdoor/Junior/2008/Women | date=16. 2. 2009 | website=iaaf.org | publisher=IAAF | access-date=13. 7. 2012}}</ref> Početkom 2009. doživjela je vrlo ozbiljan zastoj u karijeri nakon što su joj ljekari pogrešno dijagnosticirali [[upala crvuljka|upalu crvuljka]].<ref name="Jutarnji"/> Njen crvuljak pukao je nakon tri dana, što je uzrokovalo gotovo kobnu [[sepsa|sepsu]], koja je zahtijevala dvije hitne operacije i dug oporavak.<ref name="Jutarnji"/> Izgubila je 15 kg na težini i u početku se nije očekivalo da se vrati punim treninzima prije kraja godine.<ref name="Jutarnji"/><ref name="Vecernji"/> Međutim, Perković je počela trenirati nakon tromjesečne pauze i vratila se na takmičenja u julu 2009. osvojivši zlatnu medalju na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Evropskom juniorskom prvenstvu]] u [[Novi Sad|Novom Sadu]], gdje je postavila novi državni rekord 62,44&nbsp;m i također ispunila A-normu za Svjetsko prvenstvo.<ref name="SPIKES"/><ref name="ezadar">{{cite web | url=http://www.ezadar.hr/clanak/sandra-perkovic-zlatna-na-juniorskom-ep-u-novom-sadu | title=Sandra Perković zlatna na juniorskom EP u Novom Sadu | date=26. 7. 2009 | work=ezadar.hr | publisher=Elektronski Zadar d.o.o. | access-date=3. 8. 2010}}</ref> Njen hitac bio je najbolji na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici|evropskim juniorskim prvenstvima]] u 20 godina,<ref>{{cite web | url=http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=52333.html | title=Euro Junior Champs, Final Day | date=27. 7. 2009 | last=Minshull | first=Phil | work=iaaf.org | publisher=IAAF | access-date=5. 8. 2010 | archive-date=1. 10. 2009 | archive-url=https://web.archive.org/web/20091001184312/http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=52333.html | url-status=dead }}</ref> a razlika do drugoplasirane bila je 7 m i 33 cm, najveća u historiji ovih prvenstava.<ref name="ezadar"/> Njena ostala dva ispravna hica u finalu također bi bila dovoljna za zlatnu medalju.<ref name="ezadar"/> Mjesec kasnije zauzela je [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – bacanje diska (žene)|9. mjesto]] na svom prvom većem seniorskom takmičenju, [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetskom prvenstvu 2009]], kao najmlađa diskašica u konkurenciji, uključujući i kvalifikacije.<ref name="SPIKES"/><ref>{{cite web | url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/66811/Default.aspx | title=Sandra Perković deveta u finalu diska |publisher=[[Slobodna Dalmacija]]| date=21. 8. 2009 | last=Smolčić | first=Pero | access-date=4. 8. 2010}}</ref> Kasnije iste godine popravila je državni rekord na 62,79&nbsp;m.<ref name="SPIKES"/> Na kraju su njeni rezultati ušli među prvih 11 na svjetskoj juniorskoj listi 2009.<ref>{{cite web | url=http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=o/age=j/season=2009/sex=W/all=n/legal=A/disc=DT/detail.html |title=Top Lists: Outdoor/Junior/2009/Women |date=5. 2. 2010 |publisher= IAAF |access-date=13. 7. 2012}}</ref> Nakon uspješne sezone 2009. magazin ''[[SPIKES (magazin)|SPIKES]]'' proglasio ju je jednom od "deset zvijezda u usponu koje treba pratiti u 2010",<ref name="SPIKES">{{cite web | url=http://www.spikesmag.com/features/tenrisingstarstowatchin2010.aspx | title=Ten rising stars to watch in 2010 | work=SPIKES | publisher=[[Haymarket Network]] |access-date= 23. 3. 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120223212543/http://www.spikesmag.com/features/tenrisingstarstowatchin2010.aspx |archive-date=23. 2. 2012}}</ref> a dobila je i nagradu [[Nagrada "Dražen Petrović"|"Dražen Petrović"]] od [[Hrvatski olimpijski odbor|Hrvatskog olimpijskog odbora]] za hrvatsku atletičarku koja najviše obećava za 2009. godinu.<ref>{{cite web | url=http://www.hoo.hr/downloads/D.Petrovic-dobitnici2007-2010.pdf | title=Pregled dobitnika nagrade "Dražen Petrović" od 2007. do 2010. godine | date=26. 7. 2011 | publisher=Hrvatski olimpijski odbor | format=PDF | access-date=25. 6. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120816164720/http://www.hoo.hr/downloads/D.Petrovic-dobitnici2007-2010.pdf |archive-date=16. 8. 2012}}</ref> == Seniorska karijera == Na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu, održanom 6. marta 2010. u [[Split]]u, Perković je uveliko popravila lični rekord na 66,85&nbsp;m,<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/10th-european-cup-winter-throwing/8393-perkovic-makes-her-plans-for-arles-barcelona-and-split.html |title= Perkovic makes her plans for Arles, Barcelona and Split |publisher= [[Evropska atletska asocijacija]] (EAA) |date= 9. 3. 2010 |access-date= 7. 7. 2012 |archive-url= https://archive.is/20130414194853/http://www.european-athletics.org/10th-european-cup-winter-throwing/8393-perkovic-makes-her-plans-for-arles-barcelona-and-split.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status= dead }}</ref> ostvarivši najbolji rezultat u svijetu u 2010. i nadmašivši najbolji rezultat u svijetu iz 2009 (66,40&nbsp;m), koji je ostvarila [[Li Yanfeng]]. Istog dana postavila je i lični rekord u bacanju kugle na otvorenom, bacivši hitac od 16,02&nbsp;m. Nastavila je sa dobrom formom osvojivši zlatnu medalju u kategoriji U-23 na [[Evropski zimski bacački kup 2010.|Evropskom zimskom bacačkom kupu]] u [[Arles]]u; njen pobjednički hitac (61,93&nbsp;m) bio bi dovoljan za srebrnu medalju u seniorskoj kategoriji.<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/news/335-articles/events-2010/10th-european-cup-winter-throwing/8448-slovenias-ratej-provides-big-surprise-at-european-cup-winter-throwing.html |title= Slovenia's Ratej provides big surprise at European Cup Winter Throwing |publisher= EAA |date= 21. 3. 2010 |access-date= 7. 7. 2012 |archive-url= https://archive.is/20130414171453/http://www.european-athletics.org/news/335-articles/events-2010/10th-european-cup-winter-throwing/8448-slovenias-ratej-provides-big-surprise-at-european-cup-winter-throwing.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status= dead }}</ref> U junu je osvojila zlatnu medalju i u bacanju diska i u bacanju kugle u 2. ligi [[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2010.|Evropskog ekipnog prvenstva]], pomogavši ekipi Hrvatske da izbori ulaz u 1. ligu za sezonu 2011.<ref>{{cite web |url= http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57107.html |title= Strong throwing in Budapest and Belgrade – European Team champs 1st and 2nd Leagues |date= 21. 6. 2010 |last= Ramsak |first= Bob |publisher= IAAF |access-date= 5. 8. 2010 |archive-date= 26. 10. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20121026024416/http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57107.html |url-status= dead }}</ref> Kulminacija njene dobre forme u 2010. desila se na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Evropskom prvenstvu]] u [[Barcelona|Barceloni]], gdje je osvojila zlatnu medalju. U kvalifikacijama se mučila i čak bila blizu eliminacije s obzirom na to da nije prebacila normu (60,00&nbsp;m), zauzevši tek 10. mjesto od 12 takmičarki koje su prošle u finale. Međutim, u finalu je odmah na startu bacila hitac koji ju je držao na drugom mjestu sve do posljednje serije, kad je bacila pobjednički hitac 64,67&nbsp;m, postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska ikad.<ref>{{cite web | url=http://www.european-athletics.org/20th-european-athletics-championships/8995-perkovic-makes-history-for-croatia-with-discus-gold.html | title=Croatia's Perkovic claims discus gold | publisher=EAA | date=9. 3. 2010 | access-date=7. 7. 2012 | archive-url=https://archive.is/20130414220345/http://www.european-athletics.org/20th-european-athletics-championships/8995-perkovic-makes-history-for-croatia-with-discus-gold.html | archive-date=14. 4. 2013 | url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web | url=http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57830.html | title=Lemaitre, Abeylegesse and Perkovic steal centre stage in Barcelona – European champs, day 2 | date=28. 7. 2009 | last=Ramsak | first=Bob | publisher=IAAF | access-date=5. 8. 2010 | archive-date=26. 10. 2012 | archive-url=https://web.archive.org/web/20121026024435/http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57830.html | url-status=dead }}</ref> Na [[Memorijal Van Damme 2010.|završnom mitingu]] [[IAAF Dijamantna liga 2010.|prve sezone]] [[IAAF Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Bruxelles]]u Perković je pobijedila s novim državnim rekordom (66,93&nbsp;m), a u ukupnom poretku Dijamantne lige zauzela je drugo mjesto, iza [[Yarelis Barrios]].<ref>{{cite web | url=http://www.diamondleague.com/IAAF-Diamond-Race/Overview-Disciplines/Discus-Throw-Women-Discipline/Discus-Throw---Women/?Template=News | title=Overview Disciplines – 27. 8. 2010: Discus Throw – Women | date=27. 8. 2010 | publisher=Diamond League AG | access-date=27. 8. 2010 | archive-url= https://web.archive.org/web/20101122085322/http://diamondleague.com/IAAF-Diamond-Race/Overview-Disciplines/Discus-Throw-Women-Discipline/Discus-Throw---Women/?Template=News | archive-date=22. 11. 2010 | url-status=dead }}</ref> Nedugo nakon pobjede na [[Hanžekovićev memorijal|Hanžekovićevom memorijalu]] u Zagrebu 1. septembra zaključila je sezonu osvojivši srebrnu medalju na [[Kontinentalni kup u atletici 2010.|Kontinentalnom kupu]] u [[Split]]u. [[Evropska atletska asocijacija]] prepoznala je njen proboj u prvoj seniorskoj godini dodijelivši joj nagradu [[Evropski atletičar godine#Zvijezda u usponu|"Zvijezda u usponu"]].<ref>{{cite web | url=http://www.european-athletics.org/ea-statistics/european-athlete-of-the-year.html?id=9230 | title=Croatia's Perković voted women's Rising Star of the Year | publisher=EAA | date=28. 9. 2010 | access-date=7. 7. 2012 | archive-url=https://archive.is/20120905212722/http://www.european-athletics.org/ea-statistics/european-athlete-of-the-year.html?id=9230 | archive-date=5. 9. 2012 | url-status=dead}}</ref> U februaru 2011. pobijedila je na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu i dodatno poboljšala državni rekord na 67,96&nbsp;m. Na istom takmičenju postavila je i državni rekord u bacanju kugle: 16,40&nbsp;m.<ref>{{cite web | url=http://www.hrt.hr/index.php?id=37&tx_ttnews%5Btt_news%5D=106546&tx_ttnews%5BbackPid%5D=23&cHash=9852de9c5a | title=Perković do rekorda u disku i kugli | date=26. 2. 2011 | publisher=[[Hrvatska radiotelevizija]] | access-date=26. 2. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20100627143116/http://www.hrt.hr/index.php?id=37 | archive-date=27. 6. 2010}}</ref> Samo nekoliko dana kasnije doživjela je povredu leđa, zbog koje je morala propustiti [[Evropski zimski bacački kup 2011.|Evropski zimski bacački kup]] u martu.<ref>{{cite web | url=http://www.javno.hr/sport/18165/Sandra-Perkovic-ozlijedila-leda.html | title=Sandra Perković ozlijedila leđa | date=3. 3. 2011 | access-date=16. 5. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20120324041548/http://www.javno.hr/sport/18165/Sandra-Perkovic-ozlijedila-leda.html |archive-date=24. 3. 2012}}</ref> Na takmičenja se vratila u maju pobjedom na [[Zlatni Grand Prix Šangaja 2011.|mitingu]] Dijamantne lige u [[Šangaj]]u.<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/youth-athletics-programme-news/364-meetings-2011/diamond-league/9958-finlands-pitkaemaeki-and-croatias-vlai-equal-world-leads-in-shanghai.html |title=Finland’s Pitkämäki and Croatia’s Vlašić equal world leads in Shanghai |publisher=EAA |date=15. 5. 2011 |access-date=7. 7. 2012 |archive-url=https://archive.is/20130414174631/http://www.european-athletics.org/youth-athletics-programme-news/364-meetings-2011/diamond-league/9958-finlands-pitkaemaeki-and-croatias-vlai-equal-world-leads-in-shanghai.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status=dead}}</ref> === Suspenzija zbog dopinga === U junu 2011. objavljeno je da je Perković pala na dva doping-testa izvršena u prethodnom mjesecu na mitinzima Dijamantne lige u Rimu i Šangaju. Bila je pozitivna na [[metilheksanamin]], psihostimulans koji je [[Svjetska antidopinška agencija]] zabranila 2010.<ref name="Reuters">{{cite news | url= http://in.reuters.com/article/2011/06/27/idINIndia-57943520110627 | title=European champion Perkovic faces suspension for failed drugs test | agency=[[Reuters]] | last=Ilić | first=Igor | date=27. 6. 2011 | access-date=31. 7. 2011 | archive-date=29. 6. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110629014542/http://in.reuters.com/article/2011/06/27/idINIndia-57943520110627 | url-status=dead }}</ref><ref name="JL 20110626">{{cite web | url= http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=955479 | title=Sandra Perković bit će suspendirana na šest mjeseci! | publisher=Jutarnji list | date=26. 6. 2011 | last=Gabrovec | first=Gordan | access-date=1. 8. 2011 | archive-date=31. 8. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110831030809/http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=955479 | url-status=dead }}</ref> Perković je rekla da je bila pozitivna zbog "Nox Pumpa", američkog energetskog napitka koji je koristila bez znanja da sadrži zabranjene supstance.<ref name="Zadarski list">{{cite web |url= http://www.zadarskilist.hr/clanci/28062011/ivancic-je-odgovoran-za--sandrinu-dramu |title=Ivančić je odgovoran za Sandrinu dramu |date=28. 6. 2011 | publisher=[[Zadarski list]]|access-date=4. 8. 2011}}</ref> Nije zatražila analizu svog B-uzorka.<ref name="JL 20110626"/> [[Hrvatski atletski savez]] suspendirao ju je na šest mjeseci, a suspenziju je kasnije potvrdio i IAAF, uzevši u obzir da nije imala namjeru uzeti zabranjeni stimulans niti je bila svjesna da ga koristi.<ref name="Reuters"/><ref name="SD">{{cite web |url=http://www.slobodnadalmacija.com/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/144199/Default.aspx |title=Perković ipak smije na Igre: Sretna sam, iako ni šest mjeseci nije malo |date=22. 7. 2011 |last=Smolčić |first=P. |publisher=Slobodna Dalmacija |access-date=4. 8. 2011 |archive-date=30. 3. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120330090451/http://www.slobodnadalmacija.com/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/144199/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> U skladu s IAAF-ovim pravilima, poništeni su joj svi rezultati postignuti nakon njenog prvog pozitivnog testa, uključujući i rezultat 69,99&nbsp;m, postavljen 4. juna 2011. u [[Varaždin]]u, uprkos činjenici da je na tom takmičenju bila negativna na testu.<ref name="JL 20110626"/><ref name="Zadarski list"/> Hitac od 69,99&nbsp;m bio bi najbolji u svijetu u posljednjih 12 godina.<ref>{{cite web |url=http://www.vecernji.hr/sport/atletika/perkovic-varazdinu-rezultata-sezone-hrvatskog-rekorda-clanak-296556 |title= Perković u Varaždinu do rezultata sezone i hrvatskog rekorda! |date=4. 6. 2011 |publisher=Večernji list |access-date=4. 6. 2011}}</ref> Suspenzija je trajala do 7. decembra, spriječivši Perković da se takmiči u ostatku sezone 2011, uključujući i [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]].<ref name="SD"/> === 2012. === Nakon isteka zabrane vratila se i nastavila dobro bacati: pobijedila je u kategoriji U-23 na [[Evropski zimski bacački kup 2012|Evropskom zimskom bacačkom kupu]],<ref>{{cite web |url= http://www.tilastopaja.org/staticresults/eaa12821342.htm |title= 17–18 March Throws, Bar (MNE) |publisher=Tilastopaja|access-date= 29. 3. 2012}}</ref> popravila državni rekord na 68,24&nbsp;m na [[Zlatni Grand Prix Šangaja|Zlatnom Grand Prixu Šangaja]],<ref>{{cite web |author= Len Johnson |date= 19. 5. 2012 |url= http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65015.html |title= Liu Xiang and G. Dibaba the standouts in rainy Shanghai – Samsung Diamond League |publisher= IAAF |access-date= 2. 6. 2012 |archive-date= 28. 8. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120828134305/http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65015.html |url-status= dead }}</ref> zatim srušila rekord mitinga na [[Prefontaine Classic]]u početkom juna.<ref>{{cite web |author= Gains, Paul |date= 2. 6. 2012 |url= http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65154.html |title= Dibaba 30:24.39 and Kiprop 27:01.98 on stunning but wet first night in Eugene – Samsung Diamond League |publisher= IAAF |access-date= 3. 6. 2012 |archive-date= 4. 6. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120604193839/http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65154.html |url-status= dead }}</ref> Ispunivši olimpijsku A-normu od 62,00 m, kvalificirala se za [[Olimpijske igre 2012.]]<ref>{{cite web |url=http://www.novilist.hr/Sport/Ostali-sportovi/Sandra-Perkovic-ispunila-normu-za-Olimpijske-igre |title=Sandra Perković ispunila normu za Olimpijske igre |date=3. 3. 2012 |publisher=[[Novi list]]| last=Bilić | first=Toni |access-date=25. 6. 2012}}</ref> Na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropskom prvenstvu]] u [[Helsinki]]ju njena glavna protivnica bila je Njemica [[Nadine Müller (atletičarka)|Nadine Müller]], svjetska viceprvakinja iz 2011. i vlasnica najboljeg hica sezone (68,89 m).<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11188-preview-women-s-throws-pulsating-discus-battle-between-perkovic-and-mueller-on-the-cards.html |title= Preview – Women's throws: Pulsating discus battle between Perković and Müller on the cards |publisher= EAA |date= |access-date= 13. 7. 2012 |archive-url= https://archive.is/20130414231337/http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11188-preview-women-s-throws-pulsating-discus-battle-between-perkovic-and-mueller-on-the-cards.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status= dead }}</ref> Nakon uspješno odrađenih kvalifikacija, u [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – bacanje diska (žene)|finalu]] se našla u ozbiljnim problemima bacivši dva neispravna hica. Pod pritiskom, bacila je 67,62 m u 3. seriji, što se na kraju ispostavilo nedostižnim za Müller i ostale takmičarke i donijelo Perković odbranu titule evropske prvakinje.<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11247-perkovic-holds-her-nerve-to-retain-the-title.html |title= Perkovic holds her nerve to retain the title |publisher= EAA |date= |access-date= 13. 7. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120703035524/http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11247-perkovic-holds-her-nerve-to-retain-the-title.html |archive-date=3. 7. 2012 |url-status= dead }}</ref> Na OI 2012. osvojila je [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – bacanje diska (žene)|zlatnu medalju]] s novim državnim rekordom (69,11 m). === 2013. === Olimpijskom zlatu dodala je i titulu svjetske prvakinje na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – bacanje diska (žene)|pobjedom]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetskom prvenstvu]] u Moskvi. === 2014. === U sezoni 2014. kompletirala je trostruku krunu na velikim takmičenjima pobijedivši na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – bacanje diska (žene)|Evropskom prvenstvu]] u Zürichu s novim ličnim i državnim rekordom (71,08 m). Dvije sedmice kasnije, na istom stadionu u Zürichu, kompletirala je i [[IAAF Dijamantna liga 2014.|sezonu Dijamantne lige]] novom pobjedom na isti dan kad je preminuo njen prvi trener, Ivan Ivančić. === 2015. === Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetskom prvenstvu]] u [[Peking]]u nastupala na [[Nacionalni stadion (Peking)|Nacionalnom stadionu u Pekingu]]<ref>{{cite web |url= http://m.tportal.hr/sport/393562/Od-Sandre-se-medalja-ocekuje-a-sto-mogu-ostali.html |title= Od Sandre se medalja očekuje, a što mogu ostali? |website= tportal.hr |date= 21. 8. 2015}}</ref> 24. i 25. augusta.<ref>{{cite web |url=http://www.iaafbeijing2015.com/special/iaaf_sch_en/ |title=Beijing 2015: Timetable |date=11. 8. 2015 |access-date=10. 8. 2015 |work=Beijing 2015 |archive-url= https://web.archive.org/web/20150829074020/http://www.iaafbeijing2015.com/special/iaaf_sch_en/ |archive-date=29. 8. 2015}}</ref><ref>{{cite web |url= http://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/4875/AT-DT-W-q----.SL2.pdf |title= Startna lista |publisher= IAAF |access-date= 3. 9. 2015}}</ref> U [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – bacanje diska (žene)|kvalifikacijama]] je bacila 64,51 m u drugoj seriji, što je bilo dovoljno za drugo mjesto.<ref>{{cite web |author= Mihaela Bradovski |url= http://www.hrsport.net/vijesti/488960/ostali-sportovi-atletika/sandra-perkovic-s-drugim-rezultatom-kvalifikacija-do-finala-svjetskog-prvenstva/ |title= Sandra Perković s drugim rezultatom kvalifikacija do finala Svjetskog prvenstva |website= hrsport.hr |date= 24. 8. 2015}}</ref> U finalu je [[Kuba]]nka [[Denia Caballero]] već u prvoj seriji bacila 69,28 m, dok je Perković prestupila. To je ponovila u trećoj i petoj seriji, a u posljednjoj je seriji<ref>{{cite web |author= Marko Pavić |url= http://www.vecernji.hr/ostali-sportovi/sandra-perkovic-na-svjetskom-prvenstvu-u-pekingu-se-bori-za-zlatnu-medalju-1021078 |title= Sandra Perković posljednjim hicem osvojila srebro, Caballero slavila |publisher=Večernji list|date= 25. 8. 2015}}</ref> bacila 67,39 m<ref>{{cite web |url= http://www.germanijak.hr/vijesti/sandra-perkovic-srebrna-na-svjetskom-prvenstvu-zadnjim-hicem-stigla-do-medalje-u-pekingu/12533 |title= Sandra Perković srebrna na Svjetskom prvenstvu! Zadnjim hicem stigla do medalje u Pekingu! |website= germanijak.hr |date= 25. 8. 2015}}</ref> i time osvojila srebrnu medalju.<ref>{{cite web |url= http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/nacionalni-sportski-savezi/15-savezi-olimpijskih-sportova/hrvatski-atletski-savez/3671-sandra-perkovic-osvojila-srebrno-odlicje-na-sp-u |title= Sandra Perković osvojila srebrno odličje na SP-u |publisher= [[Hrvatski olimpijski odbor|HOO]] |date= 25. 8. 2015}}</ref> Dana 8. septembra nastupila je na [[65. memorijal Borisa Hanžekovića|65. Hanžekovićevom memorijalu]] u Zagrebu,<ref>{{cite web |author= Pero Smolčić |url= http://www.slobodnadalmacija.hr/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/298784/Default.aspx |title= Hanžekovićev memorijal: Sandra srušila rekord, Powell ispod 10 sekundi |publisher=Slobodna Dalmacija|date= 8. 9. 2015}}</ref> gdje je pred domaćom publikom potpuno opravdala status najbolje bacačice diska.<ref>{{cite web |url= http://www.vecernji.hr/atletika/asafa-powell-trcao-ispod-10-sekundi-ali-nije-uspio-oboriti-boltov-rekord-1023623 |title= Sandra ispunila obećanje i dva puta rušila rekord Hanžeka! |publisher=Večernji list|date= 8. 9. 2015}}</ref> Dvaput je rušila rekord mitinga,<ref>{{cite web |url= http://www.glasistre.hr/vijesti/specijalna/perkovic-oborila-rekord-hanzeka--359066 |title= Perković oborila rekord Hanžeka! |publisher=[[Glas Istre]]|date= 8. 9. 2015}}</ref> koji je prije držala [[Gia Lewis Smallwood]] (66,29 m)<ref>{{cite web |url= http://www.index.hr/sport/clanak/hanzek-sandra-perkovic-dva-puta-popravljala-rekord-mitinga/840793.aspx |title= Hanžek: Sandra Perković dva puta popravljala rekord mitinga |website= index.hr |date= 8. 9. 2015}}</ref> da bi u posljednjoj seriji bacila 69,88 m,<ref>{{cite web |author= Marko Šnidarić |url= http://www.24sata.hr/atletika/uzivo-sandra-perkovic-lovi-rekord-mitinga-na-hanzeku-280065 |title= Sandra Perković srušila rekord mitinga i slavila na Hanžeku |publisher=24 sata|date= 8. 9. 2015}}</ref> čime je za 3 m oborila rekord mitinga.<ref>{{cite web |url= http://gol.dnevnik.hr/clanak/ostali_sportovi/ovacije-olimpijskoj-pobjednici-perkovic-oborila-rekord-mitinga.html |title= Ovacije olimpijskoj pobjednici: Perković oborila rekord mitinga |website= Gol.hr |date= 8. 9. 2015}}</ref><ref>{{cite web |url= http://www.jutarnji.hr/uzivo--spektakl-na-hanzeku-srusen-rekord-star-14-godina--asafa-powell-isao-ispod-carobne-granice-/1412357/ |title= FANTASTIČNA VEČER ZA HRVATSKU ATLETIKU: Čudesna Sandra Perković dvaput srušila rekord na Hanžeku! |publisher= Jutarnji list |date= 8. 9. 2015 |access-date= 3. 10. 2016 |archive-date= 21. 10. 2015 |archive-url= https://web.archive.org/web/20151021083519/http://www.jutarnji.hr/uzivo--spektakl-na-hanzeku-srusen-rekord-star-14-godina--asafa-powell-isao-ispod-carobne-granice-/1412357 |url-status= dead }}</ref> === 2016. === I sezona 2016. bila je trijumfalna za Perković. Pobijedila je na svim mitinzima [[IAAF Dijamantna liga 2016.|Dijamantne lige]] na kojima je nastupila i još jednom uvjerljivo osvojila prvo mjesto u ukupnom poretku svoje discipline. Također je četvrti put uzastopno postala evropska prvakinja [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – bacanje diska (žene)|pobijedivši]] na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Evropskom prvenstvu]] u [[Amsterdam]]u<ref>{{cite web |url= http://www.vecernji.hr/ostali-sportovi/sandra-perkovic-lovi-cetvrti-naslov-europske-prvakinje-u-nizu-1098009 |title= Sjajna Sandra Perković osvojila četvrti europski naslov u nizu |publisher=Večernji list|date= 8. 7. 2016 |access-date= 3. 10. 2016}}</ref> da bi sve okrunila na [[Olimpijske igre 2016.|Olimpijskim igrama]] u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]] [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – bacanje diska (žene)|odbranivši zlatnu medalju]] iz Londona, i to samo jednim ispravnim hicem, u trećoj seriji, nakon dva prestupa.<ref>{{cite web |url= http://sport.hrt.hr/348154/rio2016/stream-sandra-perkovic-po-obranu-zlata |title= [VIDEO] Sandra Perković s jednim ispravnim hicem obranila zlato |publisher= [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]] |date= 16. 8. 2016 |access-date= 3. 10. 2016 |archive-date= 20. 9. 2016 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160920214842/http://sport.hrt.hr/348154/rio2016/stream-sandra-perkovic-po-obranu-zlata |url-status= dead }}</ref> === 2017. === U ovoj sezoni vratila se na svjetski tron [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – bacanje diska (žene)|deklasiravši]] konkurenciju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetskom prvenstvu]] u Londonu.<ref>{{cite web |url= http://balkans.aljazeera.com/vijesti/atletsko-sp-zlatna-medalja-za-perkovic |title= Atletsko SP: Zlatna medalja za Perković |publisher= [[Al Jazeera Balkans]] |date= 13. 8. 2017 |access-date= 23. 9. 2017}}</ref> U [[IAAF Dijamantna liga 2017.|Dijamantnoj ligi]] nastupila je na četiri mitinga i ostvarila tri pobjede i jedno drugo mjesto. Jedini poraz, prvi nakon 36 uzastopnih pobjeda, doživjela je od Kubanke [[Yaimé Pérez]] u [[Stockholm Bauhaus Athletics 2017.|Stockholmu]].<ref>{{cite web |url= http://drukciji.ba/2017/06/18/iznenadenje-u-stockholmu-perkovic-druga-nakon-36-uzastopnih-pobjeda/ |title= Iznenađenje u Stockholmu: Perković druga nakon 36 uzastopnih pobjeda |website=drukciji.ba|date= 18. 6. 2017 |access-date= 23. 9. 2017}}</ref> == Lični život == Perković je pobožna [[Rimokatoličanstvo|rimokatolkinja]].<ref>{{cite web |url= https://www.youtube.com/watch?v=MVGJNv_9ZOM |title= Saša jači od Sandre Perković |publisher= [[YouTube]]}}</ref> Tečno govori [[engleski jezik|engleski]] i ima osnovno razumijevanje [[italijanski jezik|italijanskog]]. == Politička karijera == Bila je kandidatkinja na [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015.|parlamentarnim izborima 2015]], predstavljajući [[Socijaldemokratija|socijaldemokratsku]] stranku [[Milan Bandić 365 - stranka rada i solidarnosti]] kao druga na stranačkoj listi za [[Izborne jedinice u Hrvatskoj|2. izbornu jedinicu]].<ref>{{cite web |url= http://www.izbori.hr/izbori/ws.nsf/72B3A3DD1A9420E7C1257EE80064F608/$FILE/iz_002.pdf |title= Službena lista kandidata za 2. izbornu jedinicu na Parlamentarnim izborima 2015. |website= izbori.hr |access-date= 3. 10. 2016 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160304094546/http://www.izbori.hr/izbori/ws.nsf/72B3A3DD1A9420E7C1257EE80064F608/$FILE/iz_002.pdf |archive-date= 4. 3. 2016}}</ref> Ta stranka osvojila je jedno zastupničko mjesto iz te izborne jedinice, ali s obzirom na to da nosilac liste, koji je bio gradonačelnik [[Zagreb]]a, sam [[Milan Bandić]], nije preuzeo svoj mandat uslijed nekompatibilnosti pozicija gradonačelnika i saborskog zastupnika, Perković je postala zastupnica u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] i položila zakletvu na prvoj sjednici novog saziva. Međutim, nije učestvovala u radu Sabora jer nije prisustvovala nijednoj sjednici osim prve, konstituirajuće.<ref>{{cite web |url= http://www.index.hr/vijesti/clanak/sandra-perkovic-kuka-jer-nije-dobila-stipendiju-a-za-izostanke-iz-sabora-dobit-ce-63-tisuce-kuna/893709.aspx |title= Sandra Perković kuka jer nije dobila stipendiju, a za izostanke iz Sabora dobit će 63 tisuće kuna |website= index.hr |date= 16. 5. 2016 |access-date= 3. 10. 2016}}</ref> Njen mandat istekao je 15. jula 2016. samoraspuštanjem Sabora, koje je dovelo do održavanja [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2016.|vanrednih parlamentarnih izbora]]. Tokom mandata Perković je bila članica Odbora za porodicu, mlade i sport.<ref>{{cite web |url= http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=6435 |title= Zastupnici 8. saziva Hrvatskoga sabora: Sandra Perković |publisher= Hrvatski sabor |access-date= 3. 10. 2016 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160825135614/http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=6435 |archive-date= 25. 8. 2016}}</ref> == Rezultati == [[Datoteka:London 2012 Women's Discus Throw Victory Ceremony.jpg|mini|desno|250px|Dodjela medalja u ženskom disku na [[OI 2012.]]]] {| {{prettytable}} ! Godina ! Takmičenje ! Mjesto ! Daljina |- align=center | rowspan=2|'''2007.''' | bgcolor=silver align=left |[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Kadetsko SP]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | 51,25 m |- align=center | bgcolor=silver align=left |[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2007.|Juniorsko EP]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | 55,42 m |- align=center | rowspan=2| '''2009.''' | bgcolor=gold align=left |[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Juniorsko EP]] | bgcolor=gold |'''1.''' | bgcolor=gold |62,44 m |- align=center | align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetsko prvenstvo]] | 9. | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – bacanje diska (žene)|60,77 m]] |- align=center | '''2010.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010 – bacanje diska (žene)|64,67 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2012.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – bacanje diska (žene)|67,62 m]] |- align=center | bgcolor=gold align=left | [[Olimpijske igre 2012.|Olimpijske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – bacanje diska (žene)|69,11 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2013.''' | bgcolor=gold align=left | [[Mediteranske igre 2013.|Mediteranske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | 66,21 m |- align=center | bgcolor=gold align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – bacanje diska (žene)|67,99 m]] |- align=center | '''2014.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2014.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – bacanje diska (žene)|71,08 m]] |- align=center | '''2015.''' | bgcolor=silver align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – bacanje diska (žene)|67,39 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2016.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – bacanje diska (žene)|69,97 m]] |- align=center | bgcolor=gold align=left | [[Olimpijske igre 2016.|Olimpijske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – bacanje diska (žene)|69,21 m]] |- align=center | '''2017.''' | bgcolor=gold align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – bacanje diska (žene)|70,31 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2018.''' | bgcolor=gold align=left | [[Mediteranske igre 2018.|Mediteranske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | 66,46 m |-align=center | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2018.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2018 – bacanje diska (žene)|67,62 m]] |- align=center | '''2019.''' | bgcolor=cc9966 align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=cc9966 | '''3.''' | bgcolor=cc9966 | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019 – bacanje diska (žene)|66,72 m]] |- align=center | '''2021.''' | bgcolor=gold align=left | [[Olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] | 4. | bgcolor=gold | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2020 – bacanje diska (žene)|65,01 m]] |- align=center | '''2022.''' | bgcolor=silver align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022 – bacanje diska (žene)|68,45 m]] |} == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Sandra Perković}} * [https://www.iaaf.org/athletes/croatia/sandra-perkovic-226369 Profil] na IAAF.org {{Redoslijed |prethodnik = {{ZD|NOR}} [[Karoline Bjerkeli Grøvdal]] |gl_članak_funkcija = [[Evropski atletičar godine#Zvijezda u usponu|Evropska zvijezda u usponu]] <br/> 2010. |nasljednik = {{ZD|VB}} [[Jodie Williams]] }} {{Redoslijed |prethodnik = {{ZD|KIN}} [[Li Yanfeng]] <br/> {{ZD|KUB}} [[Denia Caballero]] |gl_članak_funkcija = Najbolji svjetski rezultat godine u bacanju diska <br/> 2012–2014. <br/> 2016–2018. |nasljednik = {{ZD|KUB}} [[Denia Caballero]] <br/> {{ZD|KUB}} [[Yaimé Pérez]] }} {{Olimpijske pobjednice u bacanju diska}} {{Svjetske prvakinje u bacanju diska}} {{Evropske prvakinje u bacanju diska}} {{Pobjednice Mediteranskih igara u bacanju diska}} {{Hrvatska sportistica godine}} {{DEFAULTSORT:Perković, Sandra}} [[Kategorija:Rođeni 1990.]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] [[Kategorija:Hrvatski bacači diska]] [[Kategorija:Hrvatski bacači kugle]] [[Kategorija:Hrvatski olimpijci]] [[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]] [[Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Hrvatska)]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (Hrvatska)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2012.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2016.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2020.]] bpnsdb8exf3nawhrdze6t39yhzr0rio 3425392 3425388 2022-07-21T10:15:31Z KWiki 9400 /* Vanjski linkovi */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija atletičar | ime = Sandra Perković | slika = Sandra Perković Doha 2015.jpg | veličina_slike = 250px | opis_slike = Perković na [[Atletski Super Grand Prix Katara|mitingu]] u [[Doha|Dohi]] [[Atletski Super Grand Prix Katara 2015.|2015.]] | puno_ime = | nadimak = | nacionalnost = [[Hrvati]]ca | disciplina = [[Bacanje diska]] | klub = HAAK Mladost<ref>{{cite web |url=http://sport.hrt.hr/perkovic-u-haak-mladost |title=Perković u HAAK Mladosti |date=15. 1. 2014 |publisher=[[Hrvatska radiotelevizija|HRT]] |website=sport.hrt.hr |access-date=7. 4. 2014 |archive-date=8. 4. 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140408224429/http://sport.hrt.hr/perkovic-u-haak-mladost |url-status=dead }}</ref> <br> Dinamo Zrinjevac<ref name=sr>{{cite web |url= http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/pe/sandra-perkovic-1.html |title= Sandra Perković |publisher= [[Sports Reference]] |access-date= 31. 7. 2016 |archive-date= 13. 8. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120813020816/http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/pe/sandra-perkovic-1.html |url-status= dead }}</ref> | trener = [[Edis Elkasević]] | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1990|6|21}} | mjesto_rođenja = [[Zagreb]] | prebivalište = | datum_smrti = <!-- {{datum smrti i godine|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD}} prvo datum smrti, pa datum rođenja--> | mjesto_smrti = | visina = 183 cm<ref name="Jutarnji">{{cite web |url=http://www.jutarnji.hr/sandra-perkovic--dobro-da-nemam-decka--ne-znam-gdje-bih-nasla-jos-i-vremena-za-vezu/780267/ |title=Dobro da nemam dečka, nemam vremena i za vezu |date=18. 5. 2010 |last=Mikolčević |first=Sanja |publisher=[[Jutarnji list]] |access-date=31. 7. 2010 |archive-date=3. 3. 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160303204409/http://www.jutarnji.hr/sandra-perkovic--dobro-da-nemam-decka--ne-znam-gdje-bih-nasla-jos-i-vremena-za-vezu/780267/ |url-status=dead }}</ref> | masa = 85 kg (2012)<ref>{{cite web |url=http://sportski.net.hr/ostalo/zaista-imam-85-kilograma-a-nemam-celulita |title=Zaista imam 85 kilograma, a nemam celulita! |website=sportski.net.hr |last=Hrga |first=T. |date=9. 2. 2012 |access-date=14. 7. 2012 |archive-date=1. 2. 2014 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140201133831/http://sportski.net.hr/ostalo/zaista-imam-85-kilograma-a-nemam-celulita |url-status=dead }}</ref> <!-- ** Možete samo koristiti {{{najbolji_rezultat1}}}; onda je {{{najbolji_rezultat_sport1}}}: "Najbolji lični rezultat" ** Ako koristite {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ili {{{najbolji_rezultat2-4}}} morate upisati nešto u {{{najbolji_rezultat_sport1}}} ** --> | najbolji_rezultat_sport1 = Bacanje diska | najbolji_rezultat1 = 71,41 m '''[[Hrvatski rekordi u atletici|NR]]''' (2017) | najbolji_rezultat_sport2 = Bacanje kugle | najbolji_rezultat2 = '''Na otvorenom:''' 16,40 m (2011) <br/> '''U dvorani:''' 16,99 m (2011) | najbolji_rezultat_sport3 = | najbolji_rezultat3 = | najbolji_rezultat_sport4 = | najbolji_rezultat4 = | šabloni_medalja = {{MedaljaDržava | {{ZID|Hrvatska}} }} {{MedaljaSport|[[Atletika]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{MedaljaZlato|[[OI 2012.|London 2012.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[OI 2016.|Rio de Janeiro 2016.]]|[[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Moskva 2013.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|London 2017.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Peking 2015.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Doha 2019.]]|[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko prvenstvo u atletici|Evropsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Barcelona 2010.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2010 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Helsinki 2012.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014.|Zürich 2014.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Amsterdam 2016.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]|[[Evropsko prvenstvo u atletici 2018 – bacanje diska (žene)|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Mediteranske igre]]}} {{MedaljaZlato|[[Mediteranske igre 2013.|Mersin 2013.]]|[[Atletika na Mediteranskim igrama 2013.|Bacanje diska]]}} {{MedaljaZlato|[[Mediteranske igre 2018.|Tarragona 2018.]]|[[Atletika na Mediteranskim igrama 2018.|Bacanje diska]]}} {{MedaljaTakmičenje|[[Kontinentalni kup u atletici|Kontinentalni kup]]}} {{MedaljaSrebro|[[Kontinentalni kup u atletici 2010.|Split 2010.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaBronza|[[Kontinentalni kup u atletici 2014.|Marrakech 2014.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici|Svjetsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaBronza|[[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2008.|Bydgoszc 2008.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici|Evropsko juniorsko prvenstvo]]}} {{MedaljaZlato|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Novi Sad 2009.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaSrebro|[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2007.|Hengelo 2007.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici|Svjetsko kadetsko prvenstvo]]}} {{MedaljaSrebro|[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Ostrava 2007.]]|Bacanje diska}} {{MedaljaTakmičenje|[[Evropski olimpijski festival mladih]]}} {{MedaljaSrebro|[[Evropski ljetni olimpijski festival mladih 2007.|Beograd 2007.]]|Bacanje diska}} | aktualizirano = 21. 7. 2022. }} '''Sandra Perković''' [[hrvatska]] je [[atletika|atletičarka]] i [[Hrvatski rekordi u atletici|rekorderka]] te zemlje u [[bacanje diska|bacanju diska]]. Aktualna je olimpijska pobjednica (dvostruka uzastopna) i petostruka uzastopna evropska prvakinja u toj disciplini, te dvostruka svjetska prvakinja. Uspješnu juniorsku karijeru krunisala je osvajanjem zlatne medalje na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|EJP-u 2009]], srušivši pritom i hrvatski rekord. Mjesec kasnije ušla je u finale [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetskog prvenstva]] kao najmlađa u konkurenciji. U svojoj prvoj seniorskoj sezoni osvojila je zlatnu medalju na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|EP-u 2010]], postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska u historiji. Šestomjesečna suspenzija zbog dopinga nakon pozitivnog testa na zabranjeni [[psihostimulans]] udaljila ju je s takmičenja većinu sezone 2011, uključujući [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]], ali vratila se u jakoj formi u 2012. i odbranila titulu na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropskom prvenstvu]]. Trener joj je [[Edis Elkasević]]. Svoj najbolji lični rezultat i državni rekord, 71,41 m, ostvarila je u julu 2017. na mitingu Galà dei Castelli u [[Švicarska|švicarskoj]] [[Bellinzona|Bellinzoni]].<ref name="SN">{{cite web|url=http://sportske.jutarnji.hr/sportmix/atletika/ma-bravo-kraljice-nevjerojatan-rezultat-hrvatske-heroine-u-svicarskoj-cudesna-sandra-perkovic-srusila-rekord/6381665/|title=Čudesna Sandra Perković srušila rekord!|publisher=[[Sportske novosti]]|date=18. 7. 2017|access-date=18. 7. 2017}}</ref> Nijedna diskašica nije bacila toliko dugo više od 25 godina (71,68 m – [[Xiao Yanling]], Peking, 14. mart 1992).<ref name="all-time">{{cite web|url=http://www.alltime-athletics.com/wdiscok.htm|title=All-time women's best discus throw|author=Peter Larsson|date=16. 7. 2017|access-date=19. 7. 2017}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tportal.hr/sport/clanak/sandra-perkovic-sokirala-konkurenciju-punih-25-godina-nista-slicno-nije-videno-20170719|title=Sandra Perković šokirala konkurenciju: Punih 25 godina ništa slično nije viđeno! |website= tportal.hr |date= 19. 7. 2017|access-date=19. 7. 2017}}</ref> Perković se bavila i [[politika|politikom]]. Nakon [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015.|parlamentarnih izbora 2015.]] postala je zastupnica u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]].<ref>{{cite web |url= http://www.sabor.hr/zastupnici |title= Popis novih saborskih zastupnika koji su dali prisegu |publisher= Hrvatski sabor}}</ref> == Rane godine i juniorska karijera == Počela se baviti atletikom u drugom razredu osnovne škole, a igrala je i [[košarka|košarku]] i [[odbojka|odbojku]].<ref name="Jutarnji"/> Do. 6. razreda atletika je prevagnula i Perković se koncentrirala na [[bacanje kugle]] i diska.<ref name="Jutarnji"/> Godine 2001. postala je član AK Dinamo-Zrinjevac.<ref name="Jutarnji"/> Od 2004. trenirao ju je bivši olimpijac i bacač kugle, [[Ivan Ivančić]], koji je prepoznao njen talent za bacanje diska.<ref name="Jutarnji"/> U prvoj godini s novim trenerom poboljšala je najbolji lični rezultat s 32 na preko 50 m, kao što je Ivančić predvidio.<ref name="Vecernji">{{cite web | url=http://www.vecernji.hr/sport/atletika/sandra-je-vec-dva-puta-bila-rubu-smrti-a-danas-zivi-san-clanak-173304 |title=Sandra je već dva puta bila na rubu smrti, a danas živi san |publisher=[[Večernji list]]|date=29. 7. 2010 |last1=Hebar |first1=Srđan |last2=Mrvec |first2=Damir |access-date=3. 8. 2010}}</ref> Prvi uspjesi u bacanju diska došli su 2006.<ref name="Jutarnji"/> Na njenom prvom većem takmičenju, [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2006.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2006]], Perković nije uspjela ući u finale, ali je nakon toga postala redovna osvajačica medalja na međunarodnim takmičenjima, osvojivši srebrnu medalju i na [[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Svjetskom kadetskom]] i na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2007.|Evropskom juniorskom prvenstvu 2007.]] i bronzanu medalju na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2008.|Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008.]] U istoj godini zauzela je peto mjesto na svjetskoj juniorskoj listi s hicem 55,89 m.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=o/age=j/season=2008/sex=W/all=n/legal=A/disc=DT/detail.html |title=Top Lists: Outdoor/Junior/2008/Women | date=16. 2. 2009 | website=iaaf.org | publisher=IAAF | access-date=13. 7. 2012}}</ref> Početkom 2009. doživjela je vrlo ozbiljan zastoj u karijeri nakon što su joj ljekari pogrešno dijagnosticirali [[upala crvuljka|upalu crvuljka]].<ref name="Jutarnji"/> Njen crvuljak pukao je nakon tri dana, što je uzrokovalo gotovo kobnu [[sepsa|sepsu]], koja je zahtijevala dvije hitne operacije i dug oporavak.<ref name="Jutarnji"/> Izgubila je 15 kg na težini i u početku se nije očekivalo da se vrati punim treninzima prije kraja godine.<ref name="Jutarnji"/><ref name="Vecernji"/> Međutim, Perković je počela trenirati nakon tromjesečne pauze i vratila se na takmičenja u julu 2009. osvojivši zlatnu medalju na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Evropskom juniorskom prvenstvu]] u [[Novi Sad|Novom Sadu]], gdje je postavila novi državni rekord 62,44&nbsp;m i također ispunila A-normu za Svjetsko prvenstvo.<ref name="SPIKES"/><ref name="ezadar">{{cite web | url=http://www.ezadar.hr/clanak/sandra-perkovic-zlatna-na-juniorskom-ep-u-novom-sadu | title=Sandra Perković zlatna na juniorskom EP u Novom Sadu | date=26. 7. 2009 | work=ezadar.hr | publisher=Elektronski Zadar d.o.o. | access-date=3. 8. 2010}}</ref> Njen hitac bio je najbolji na [[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici|evropskim juniorskim prvenstvima]] u 20 godina,<ref>{{cite web | url=http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=52333.html | title=Euro Junior Champs, Final Day | date=27. 7. 2009 | last=Minshull | first=Phil | work=iaaf.org | publisher=IAAF | access-date=5. 8. 2010 | archive-date=1. 10. 2009 | archive-url=https://web.archive.org/web/20091001184312/http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=52333.html | url-status=dead }}</ref> a razlika do drugoplasirane bila je 7 m i 33 cm, najveća u historiji ovih prvenstava.<ref name="ezadar"/> Njena ostala dva ispravna hica u finalu također bi bila dovoljna za zlatnu medalju.<ref name="ezadar"/> Mjesec kasnije zauzela je [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – bacanje diska (žene)|9. mjesto]] na svom prvom većem seniorskom takmičenju, [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetskom prvenstvu 2009]], kao najmlađa diskašica u konkurenciji, uključujući i kvalifikacije.<ref name="SPIKES"/><ref>{{cite web | url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/66811/Default.aspx | title=Sandra Perković deveta u finalu diska |publisher=[[Slobodna Dalmacija]]| date=21. 8. 2009 | last=Smolčić | first=Pero | access-date=4. 8. 2010}}</ref> Kasnije iste godine popravila je državni rekord na 62,79&nbsp;m.<ref name="SPIKES"/> Na kraju su njeni rezultati ušli među prvih 11 na svjetskoj juniorskoj listi 2009.<ref>{{cite web | url=http://www.iaaf.org/statistics/toplists/inout=o/age=j/season=2009/sex=W/all=n/legal=A/disc=DT/detail.html |title=Top Lists: Outdoor/Junior/2009/Women |date=5. 2. 2010 |publisher= IAAF |access-date=13. 7. 2012}}</ref> Nakon uspješne sezone 2009. magazin ''[[SPIKES (magazin)|SPIKES]]'' proglasio ju je jednom od "deset zvijezda u usponu koje treba pratiti u 2010",<ref name="SPIKES">{{cite web | url=http://www.spikesmag.com/features/tenrisingstarstowatchin2010.aspx | title=Ten rising stars to watch in 2010 | work=SPIKES | publisher=[[Haymarket Network]] |access-date= 23. 3. 2010 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120223212543/http://www.spikesmag.com/features/tenrisingstarstowatchin2010.aspx |archive-date=23. 2. 2012}}</ref> a dobila je i nagradu [[Nagrada "Dražen Petrović"|"Dražen Petrović"]] od [[Hrvatski olimpijski odbor|Hrvatskog olimpijskog odbora]] za hrvatsku atletičarku koja najviše obećava za 2009. godinu.<ref>{{cite web | url=http://www.hoo.hr/downloads/D.Petrovic-dobitnici2007-2010.pdf | title=Pregled dobitnika nagrade "Dražen Petrović" od 2007. do 2010. godine | date=26. 7. 2011 | publisher=Hrvatski olimpijski odbor | format=PDF | access-date=25. 6. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120816164720/http://www.hoo.hr/downloads/D.Petrovic-dobitnici2007-2010.pdf |archive-date=16. 8. 2012}}</ref> == Seniorska karijera == Na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu, održanom 6. marta 2010. u [[Split]]u, Perković je uveliko popravila lični rekord na 66,85&nbsp;m,<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/10th-european-cup-winter-throwing/8393-perkovic-makes-her-plans-for-arles-barcelona-and-split.html |title= Perkovic makes her plans for Arles, Barcelona and Split |publisher= [[Evropska atletska asocijacija]] (EAA) |date= 9. 3. 2010 |access-date= 7. 7. 2012 |archive-url= https://archive.is/20130414194853/http://www.european-athletics.org/10th-european-cup-winter-throwing/8393-perkovic-makes-her-plans-for-arles-barcelona-and-split.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status= dead }}</ref> ostvarivši najbolji rezultat u svijetu u 2010. i nadmašivši najbolji rezultat u svijetu iz 2009 (66,40&nbsp;m), koji je ostvarila [[Li Yanfeng]]. Istog dana postavila je i lični rekord u bacanju kugle na otvorenom, bacivši hitac od 16,02&nbsp;m. Nastavila je sa dobrom formom osvojivši zlatnu medalju u kategoriji U-23 na [[Evropski zimski bacački kup 2010.|Evropskom zimskom bacačkom kupu]] u [[Arles]]u; njen pobjednički hitac (61,93&nbsp;m) bio bi dovoljan za srebrnu medalju u seniorskoj kategoriji.<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/news/335-articles/events-2010/10th-european-cup-winter-throwing/8448-slovenias-ratej-provides-big-surprise-at-european-cup-winter-throwing.html |title= Slovenia's Ratej provides big surprise at European Cup Winter Throwing |publisher= EAA |date= 21. 3. 2010 |access-date= 7. 7. 2012 |archive-url= https://archive.is/20130414171453/http://www.european-athletics.org/news/335-articles/events-2010/10th-european-cup-winter-throwing/8448-slovenias-ratej-provides-big-surprise-at-european-cup-winter-throwing.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status= dead }}</ref> U junu je osvojila zlatnu medalju i u bacanju diska i u bacanju kugle u 2. ligi [[Evropsko ekipno prvenstvo u atletici 2010.|Evropskog ekipnog prvenstva]], pomogavši ekipi Hrvatske da izbori ulaz u 1. ligu za sezonu 2011.<ref>{{cite web |url= http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57107.html |title= Strong throwing in Budapest and Belgrade – European Team champs 1st and 2nd Leagues |date= 21. 6. 2010 |last= Ramsak |first= Bob |publisher= IAAF |access-date= 5. 8. 2010 |archive-date= 26. 10. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20121026024416/http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57107.html |url-status= dead }}</ref> Kulminacija njene dobre forme u 2010. desila se na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Evropskom prvenstvu]] u [[Barcelona|Barceloni]], gdje je osvojila zlatnu medalju. U kvalifikacijama se mučila i čak bila blizu eliminacije s obzirom na to da nije prebacila normu (60,00&nbsp;m), zauzevši tek 10. mjesto od 12 takmičarki koje su prošle u finale. Međutim, u finalu je odmah na startu bacila hitac koji ju je držao na drugom mjestu sve do posljednje serije, kad je bacila pobjednički hitac 64,67&nbsp;m, postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska ikad.<ref>{{cite web | url=http://www.european-athletics.org/20th-european-athletics-championships/8995-perkovic-makes-history-for-croatia-with-discus-gold.html | title=Croatia's Perkovic claims discus gold | publisher=EAA | date=9. 3. 2010 | access-date=7. 7. 2012 | archive-url=https://archive.is/20130414220345/http://www.european-athletics.org/20th-european-athletics-championships/8995-perkovic-makes-history-for-croatia-with-discus-gold.html | archive-date=14. 4. 2013 | url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web | url=http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57830.html | title=Lemaitre, Abeylegesse and Perkovic steal centre stage in Barcelona – European champs, day 2 | date=28. 7. 2009 | last=Ramsak | first=Bob | publisher=IAAF | access-date=5. 8. 2010 | archive-date=26. 10. 2012 | archive-url=https://web.archive.org/web/20121026024435/http://www.iaaf.org/news/kind=100/newsid=57830.html | url-status=dead }}</ref> Na [[Memorijal Van Damme 2010.|završnom mitingu]] [[IAAF Dijamantna liga 2010.|prve sezone]] [[IAAF Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Bruxelles]]u Perković je pobijedila s novim državnim rekordom (66,93&nbsp;m), a u ukupnom poretku Dijamantne lige zauzela je drugo mjesto, iza [[Yarelis Barrios]].<ref>{{cite web | url=http://www.diamondleague.com/IAAF-Diamond-Race/Overview-Disciplines/Discus-Throw-Women-Discipline/Discus-Throw---Women/?Template=News | title=Overview Disciplines – 27. 8. 2010: Discus Throw – Women | date=27. 8. 2010 | publisher=Diamond League AG | access-date=27. 8. 2010 | archive-url= https://web.archive.org/web/20101122085322/http://diamondleague.com/IAAF-Diamond-Race/Overview-Disciplines/Discus-Throw-Women-Discipline/Discus-Throw---Women/?Template=News | archive-date=22. 11. 2010 | url-status=dead }}</ref> Nedugo nakon pobjede na [[Hanžekovićev memorijal|Hanžekovićevom memorijalu]] u Zagrebu 1. septembra zaključila je sezonu osvojivši srebrnu medalju na [[Kontinentalni kup u atletici 2010.|Kontinentalnom kupu]] u [[Split]]u. [[Evropska atletska asocijacija]] prepoznala je njen proboj u prvoj seniorskoj godini dodijelivši joj nagradu [[Evropski atletičar godine#Zvijezda u usponu|"Zvijezda u usponu"]].<ref>{{cite web | url=http://www.european-athletics.org/ea-statistics/european-athlete-of-the-year.html?id=9230 | title=Croatia's Perković voted women's Rising Star of the Year | publisher=EAA | date=28. 9. 2010 | access-date=7. 7. 2012 | archive-url=https://archive.is/20120905212722/http://www.european-athletics.org/ea-statistics/european-athlete-of-the-year.html?id=9230 | archive-date=5. 9. 2012 | url-status=dead}}</ref> U februaru 2011. pobijedila je na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu i dodatno poboljšala državni rekord na 67,96&nbsp;m. Na istom takmičenju postavila je i državni rekord u bacanju kugle: 16,40&nbsp;m.<ref>{{cite web | url=http://www.hrt.hr/index.php?id=37&tx_ttnews%5Btt_news%5D=106546&tx_ttnews%5BbackPid%5D=23&cHash=9852de9c5a | title=Perković do rekorda u disku i kugli | date=26. 2. 2011 | publisher=[[Hrvatska radiotelevizija]] | access-date=26. 2. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20100627143116/http://www.hrt.hr/index.php?id=37 | archive-date=27. 6. 2010}}</ref> Samo nekoliko dana kasnije doživjela je povredu leđa, zbog koje je morala propustiti [[Evropski zimski bacački kup 2011.|Evropski zimski bacački kup]] u martu.<ref>{{cite web | url=http://www.javno.hr/sport/18165/Sandra-Perkovic-ozlijedila-leda.html | title=Sandra Perković ozlijedila leđa | date=3. 3. 2011 | access-date=16. 5. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20120324041548/http://www.javno.hr/sport/18165/Sandra-Perkovic-ozlijedila-leda.html |archive-date=24. 3. 2012}}</ref> Na takmičenja se vratila u maju pobjedom na [[Zlatni Grand Prix Šangaja 2011.|mitingu]] Dijamantne lige u [[Šangaj]]u.<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/youth-athletics-programme-news/364-meetings-2011/diamond-league/9958-finlands-pitkaemaeki-and-croatias-vlai-equal-world-leads-in-shanghai.html |title=Finland’s Pitkämäki and Croatia’s Vlašić equal world leads in Shanghai |publisher=EAA |date=15. 5. 2011 |access-date=7. 7. 2012 |archive-url=https://archive.is/20130414174631/http://www.european-athletics.org/youth-athletics-programme-news/364-meetings-2011/diamond-league/9958-finlands-pitkaemaeki-and-croatias-vlai-equal-world-leads-in-shanghai.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status=dead}}</ref> === Suspenzija zbog dopinga === U junu 2011. objavljeno je da je Perković pala na dva doping-testa izvršena u prethodnom mjesecu na mitinzima Dijamantne lige u Rimu i Šangaju. Bila je pozitivna na [[metilheksanamin]], psihostimulans koji je [[Svjetska antidopinška agencija]] zabranila 2010.<ref name="Reuters">{{cite news | url= http://in.reuters.com/article/2011/06/27/idINIndia-57943520110627 | title=European champion Perkovic faces suspension for failed drugs test | agency=[[Reuters]] | last=Ilić | first=Igor | date=27. 6. 2011 | access-date=31. 7. 2011 | archive-date=29. 6. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110629014542/http://in.reuters.com/article/2011/06/27/idINIndia-57943520110627 | url-status=dead }}</ref><ref name="JL 20110626">{{cite web | url= http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=955479 | title=Sandra Perković bit će suspendirana na šest mjeseci! | publisher=Jutarnji list | date=26. 6. 2011 | last=Gabrovec | first=Gordan | access-date=1. 8. 2011 | archive-date=31. 8. 2011 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110831030809/http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=955479 | url-status=dead }}</ref> Perković je rekla da je bila pozitivna zbog "Nox Pumpa", američkog energetskog napitka koji je koristila bez znanja da sadrži zabranjene supstance.<ref name="Zadarski list">{{cite web |url= http://www.zadarskilist.hr/clanci/28062011/ivancic-je-odgovoran-za--sandrinu-dramu |title=Ivančić je odgovoran za Sandrinu dramu |date=28. 6. 2011 | publisher=[[Zadarski list]]|access-date=4. 8. 2011}}</ref> Nije zatražila analizu svog B-uzorka.<ref name="JL 20110626"/> [[Hrvatski atletski savez]] suspendirao ju je na šest mjeseci, a suspenziju je kasnije potvrdio i IAAF, uzevši u obzir da nije imala namjeru uzeti zabranjeni stimulans niti je bila svjesna da ga koristi.<ref name="Reuters"/><ref name="SD">{{cite web |url=http://www.slobodnadalmacija.com/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/144199/Default.aspx |title=Perković ipak smije na Igre: Sretna sam, iako ni šest mjeseci nije malo |date=22. 7. 2011 |last=Smolčić |first=P. |publisher=Slobodna Dalmacija |access-date=4. 8. 2011 |archive-date=30. 3. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120330090451/http://www.slobodnadalmacija.com/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/144199/Default.aspx |url-status=dead }}</ref> U skladu s IAAF-ovim pravilima, poništeni su joj svi rezultati postignuti nakon njenog prvog pozitivnog testa, uključujući i rezultat 69,99&nbsp;m, postavljen 4. juna 2011. u [[Varaždin]]u, uprkos činjenici da je na tom takmičenju bila negativna na testu.<ref name="JL 20110626"/><ref name="Zadarski list"/> Hitac od 69,99&nbsp;m bio bi najbolji u svijetu u posljednjih 12 godina.<ref>{{cite web |url=http://www.vecernji.hr/sport/atletika/perkovic-varazdinu-rezultata-sezone-hrvatskog-rekorda-clanak-296556 |title= Perković u Varaždinu do rezultata sezone i hrvatskog rekorda! |date=4. 6. 2011 |publisher=Večernji list |access-date=4. 6. 2011}}</ref> Suspenzija je trajala do 7. decembra, spriječivši Perković da se takmiči u ostatku sezone 2011, uključujući i [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2011.|Svjetsko prvenstvo]].<ref name="SD"/> === 2012. === Nakon isteka zabrane vratila se i nastavila dobro bacati: pobijedila je u kategoriji U-23 na [[Evropski zimski bacački kup 2012|Evropskom zimskom bacačkom kupu]],<ref>{{cite web |url= http://www.tilastopaja.org/staticresults/eaa12821342.htm |title= 17–18 March Throws, Bar (MNE) |publisher=Tilastopaja|access-date= 29. 3. 2012}}</ref> popravila državni rekord na 68,24&nbsp;m na [[Zlatni Grand Prix Šangaja|Zlatnom Grand Prixu Šangaja]],<ref>{{cite web |author= Len Johnson |date= 19. 5. 2012 |url= http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65015.html |title= Liu Xiang and G. Dibaba the standouts in rainy Shanghai – Samsung Diamond League |publisher= IAAF |access-date= 2. 6. 2012 |archive-date= 28. 8. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120828134305/http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65015.html |url-status= dead }}</ref> zatim srušila rekord mitinga na [[Prefontaine Classic]]u početkom juna.<ref>{{cite web |author= Gains, Paul |date= 2. 6. 2012 |url= http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65154.html |title= Dibaba 30:24.39 and Kiprop 27:01.98 on stunning but wet first night in Eugene – Samsung Diamond League |publisher= IAAF |access-date= 3. 6. 2012 |archive-date= 4. 6. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120604193839/http://www.iaaf.org/competitions/dlm/news/newsid=65154.html |url-status= dead }}</ref> Ispunivši olimpijsku A-normu od 62,00 m, kvalificirala se za [[Olimpijske igre 2012.]]<ref>{{cite web |url=http://www.novilist.hr/Sport/Ostali-sportovi/Sandra-Perkovic-ispunila-normu-za-Olimpijske-igre |title=Sandra Perković ispunila normu za Olimpijske igre |date=3. 3. 2012 |publisher=[[Novi list]]| last=Bilić | first=Toni |access-date=25. 6. 2012}}</ref> Na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropskom prvenstvu]] u [[Helsinki]]ju njena glavna protivnica bila je Njemica [[Nadine Müller (atletičarka)|Nadine Müller]], svjetska viceprvakinja iz 2011. i vlasnica najboljeg hica sezone (68,89 m).<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11188-preview-women-s-throws-pulsating-discus-battle-between-perkovic-and-mueller-on-the-cards.html |title= Preview – Women's throws: Pulsating discus battle between Perković and Müller on the cards |publisher= EAA |date= |access-date= 13. 7. 2012 |archive-url= https://archive.is/20130414231337/http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11188-preview-women-s-throws-pulsating-discus-battle-between-perkovic-and-mueller-on-the-cards.html |archive-date=14. 4. 2013 |url-status= dead }}</ref> Nakon uspješno odrađenih kvalifikacija, u [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – bacanje diska (žene)|finalu]] se našla u ozbiljnim problemima bacivši dva neispravna hica. Pod pritiskom, bacila je 67,62 m u 3. seriji, što se na kraju ispostavilo nedostižnim za Müller i ostale takmičarke i donijelo Perković odbranu titule evropske prvakinje.<ref>{{cite web |url= http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11247-perkovic-holds-her-nerve-to-retain-the-title.html |title= Perkovic holds her nerve to retain the title |publisher= EAA |date= |access-date= 13. 7. 2012 |archive-url= https://web.archive.org/web/20120703035524/http://www.european-athletics.org/european-athletics-championships-2012/11247-perkovic-holds-her-nerve-to-retain-the-title.html |archive-date=3. 7. 2012 |url-status= dead }}</ref> Na OI 2012. osvojila je [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – bacanje diska (žene)|zlatnu medalju]] s novim državnim rekordom (69,11 m). === 2013. === Olimpijskom zlatu dodala je i titulu svjetske prvakinje na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – bacanje diska (žene)|pobjedom]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetskom prvenstvu]] u Moskvi. === 2014. === U sezoni 2014. kompletirala je trostruku krunu na velikim takmičenjima pobijedivši na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – bacanje diska (žene)|Evropskom prvenstvu]] u Zürichu s novim ličnim i državnim rekordom (71,08 m). Dvije sedmice kasnije, na istom stadionu u Zürichu, kompletirala je i [[IAAF Dijamantna liga 2014.|sezonu Dijamantne lige]] novom pobjedom na isti dan kad je preminuo njen prvi trener, Ivan Ivančić. === 2015. === Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetskom prvenstvu]] u [[Peking]]u nastupala na [[Nacionalni stadion (Peking)|Nacionalnom stadionu u Pekingu]]<ref>{{cite web |url= http://m.tportal.hr/sport/393562/Od-Sandre-se-medalja-ocekuje-a-sto-mogu-ostali.html |title= Od Sandre se medalja očekuje, a što mogu ostali? |website= tportal.hr |date= 21. 8. 2015}}</ref> 24. i 25. augusta.<ref>{{cite web |url=http://www.iaafbeijing2015.com/special/iaaf_sch_en/ |title=Beijing 2015: Timetable |date=11. 8. 2015 |access-date=10. 8. 2015 |work=Beijing 2015 |archive-url= https://web.archive.org/web/20150829074020/http://www.iaafbeijing2015.com/special/iaaf_sch_en/ |archive-date=29. 8. 2015}}</ref><ref>{{cite web |url= http://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/4875/AT-DT-W-q----.SL2.pdf |title= Startna lista |publisher= IAAF |access-date= 3. 9. 2015}}</ref> U [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – bacanje diska (žene)|kvalifikacijama]] je bacila 64,51 m u drugoj seriji, što je bilo dovoljno za drugo mjesto.<ref>{{cite web |author= Mihaela Bradovski |url= http://www.hrsport.net/vijesti/488960/ostali-sportovi-atletika/sandra-perkovic-s-drugim-rezultatom-kvalifikacija-do-finala-svjetskog-prvenstva/ |title= Sandra Perković s drugim rezultatom kvalifikacija do finala Svjetskog prvenstva |website= hrsport.hr |date= 24. 8. 2015}}</ref> U finalu je [[Kuba]]nka [[Denia Caballero]] već u prvoj seriji bacila 69,28 m, dok je Perković prestupila. To je ponovila u trećoj i petoj seriji, a u posljednjoj je seriji<ref>{{cite web |author= Marko Pavić |url= http://www.vecernji.hr/ostali-sportovi/sandra-perkovic-na-svjetskom-prvenstvu-u-pekingu-se-bori-za-zlatnu-medalju-1021078 |title= Sandra Perković posljednjim hicem osvojila srebro, Caballero slavila |publisher=Večernji list|date= 25. 8. 2015}}</ref> bacila 67,39 m<ref>{{cite web |url= http://www.germanijak.hr/vijesti/sandra-perkovic-srebrna-na-svjetskom-prvenstvu-zadnjim-hicem-stigla-do-medalje-u-pekingu/12533 |title= Sandra Perković srebrna na Svjetskom prvenstvu! Zadnjim hicem stigla do medalje u Pekingu! |website= germanijak.hr |date= 25. 8. 2015}}</ref> i time osvojila srebrnu medalju.<ref>{{cite web |url= http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/nacionalni-sportski-savezi/15-savezi-olimpijskih-sportova/hrvatski-atletski-savez/3671-sandra-perkovic-osvojila-srebrno-odlicje-na-sp-u |title= Sandra Perković osvojila srebrno odličje na SP-u |publisher= [[Hrvatski olimpijski odbor|HOO]] |date= 25. 8. 2015}}</ref> Dana 8. septembra nastupila je na [[65. memorijal Borisa Hanžekovića|65. Hanžekovićevom memorijalu]] u Zagrebu,<ref>{{cite web |author= Pero Smolčić |url= http://www.slobodnadalmacija.hr/Atletika/tabid/110/articleType/ArticleView/articleId/298784/Default.aspx |title= Hanžekovićev memorijal: Sandra srušila rekord, Powell ispod 10 sekundi |publisher=Slobodna Dalmacija|date= 8. 9. 2015}}</ref> gdje je pred domaćom publikom potpuno opravdala status najbolje bacačice diska.<ref>{{cite web |url= http://www.vecernji.hr/atletika/asafa-powell-trcao-ispod-10-sekundi-ali-nije-uspio-oboriti-boltov-rekord-1023623 |title= Sandra ispunila obećanje i dva puta rušila rekord Hanžeka! |publisher=Večernji list|date= 8. 9. 2015}}</ref> Dvaput je rušila rekord mitinga,<ref>{{cite web |url= http://www.glasistre.hr/vijesti/specijalna/perkovic-oborila-rekord-hanzeka--359066 |title= Perković oborila rekord Hanžeka! |publisher=[[Glas Istre]]|date= 8. 9. 2015}}</ref> koji je prije držala [[Gia Lewis Smallwood]] (66,29 m)<ref>{{cite web |url= http://www.index.hr/sport/clanak/hanzek-sandra-perkovic-dva-puta-popravljala-rekord-mitinga/840793.aspx |title= Hanžek: Sandra Perković dva puta popravljala rekord mitinga |website= index.hr |date= 8. 9. 2015}}</ref> da bi u posljednjoj seriji bacila 69,88 m,<ref>{{cite web |author= Marko Šnidarić |url= http://www.24sata.hr/atletika/uzivo-sandra-perkovic-lovi-rekord-mitinga-na-hanzeku-280065 |title= Sandra Perković srušila rekord mitinga i slavila na Hanžeku |publisher=24 sata|date= 8. 9. 2015}}</ref> čime je za 3 m oborila rekord mitinga.<ref>{{cite web |url= http://gol.dnevnik.hr/clanak/ostali_sportovi/ovacije-olimpijskoj-pobjednici-perkovic-oborila-rekord-mitinga.html |title= Ovacije olimpijskoj pobjednici: Perković oborila rekord mitinga |website= Gol.hr |date= 8. 9. 2015}}</ref><ref>{{cite web |url= http://www.jutarnji.hr/uzivo--spektakl-na-hanzeku-srusen-rekord-star-14-godina--asafa-powell-isao-ispod-carobne-granice-/1412357/ |title= FANTASTIČNA VEČER ZA HRVATSKU ATLETIKU: Čudesna Sandra Perković dvaput srušila rekord na Hanžeku! |publisher= Jutarnji list |date= 8. 9. 2015 |access-date= 3. 10. 2016 |archive-date= 21. 10. 2015 |archive-url= https://web.archive.org/web/20151021083519/http://www.jutarnji.hr/uzivo--spektakl-na-hanzeku-srusen-rekord-star-14-godina--asafa-powell-isao-ispod-carobne-granice-/1412357 |url-status= dead }}</ref> === 2016. === I sezona 2016. bila je trijumfalna za Perković. Pobijedila je na svim mitinzima [[IAAF Dijamantna liga 2016.|Dijamantne lige]] na kojima je nastupila i još jednom uvjerljivo osvojila prvo mjesto u ukupnom poretku svoje discipline. Također je četvrti put uzastopno postala evropska prvakinja [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – bacanje diska (žene)|pobijedivši]] na [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Evropskom prvenstvu]] u [[Amsterdam]]u<ref>{{cite web |url= http://www.vecernji.hr/ostali-sportovi/sandra-perkovic-lovi-cetvrti-naslov-europske-prvakinje-u-nizu-1098009 |title= Sjajna Sandra Perković osvojila četvrti europski naslov u nizu |publisher=Večernji list|date= 8. 7. 2016 |access-date= 3. 10. 2016}}</ref> da bi sve okrunila na [[Olimpijske igre 2016.|Olimpijskim igrama]] u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]] [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – bacanje diska (žene)|odbranivši zlatnu medalju]] iz Londona, i to samo jednim ispravnim hicem, u trećoj seriji, nakon dva prestupa.<ref>{{cite web |url= http://sport.hrt.hr/348154/rio2016/stream-sandra-perkovic-po-obranu-zlata |title= [VIDEO] Sandra Perković s jednim ispravnim hicem obranila zlato |publisher= [[Hrvatska radiotelevizija|HRT]] |date= 16. 8. 2016 |access-date= 3. 10. 2016 |archive-date= 20. 9. 2016 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160920214842/http://sport.hrt.hr/348154/rio2016/stream-sandra-perkovic-po-obranu-zlata |url-status= dead }}</ref> === 2017. === U ovoj sezoni vratila se na svjetski tron [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – bacanje diska (žene)|deklasiravši]] konkurenciju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetskom prvenstvu]] u Londonu.<ref>{{cite web |url= http://balkans.aljazeera.com/vijesti/atletsko-sp-zlatna-medalja-za-perkovic |title= Atletsko SP: Zlatna medalja za Perković |publisher= [[Al Jazeera Balkans]] |date= 13. 8. 2017 |access-date= 23. 9. 2017}}</ref> U [[IAAF Dijamantna liga 2017.|Dijamantnoj ligi]] nastupila je na četiri mitinga i ostvarila tri pobjede i jedno drugo mjesto. Jedini poraz, prvi nakon 36 uzastopnih pobjeda, doživjela je od Kubanke [[Yaimé Pérez]] u [[Stockholm Bauhaus Athletics 2017.|Stockholmu]].<ref>{{cite web |url= http://drukciji.ba/2017/06/18/iznenadenje-u-stockholmu-perkovic-druga-nakon-36-uzastopnih-pobjeda/ |title= Iznenađenje u Stockholmu: Perković druga nakon 36 uzastopnih pobjeda |website=drukciji.ba|date= 18. 6. 2017 |access-date= 23. 9. 2017}}</ref> == Lični život == Perković je pobožna [[Rimokatoličanstvo|rimokatolkinja]].<ref>{{cite web |url= https://www.youtube.com/watch?v=MVGJNv_9ZOM |title= Saša jači od Sandre Perković |publisher= [[YouTube]]}}</ref> Tečno govori [[engleski jezik|engleski]] i ima osnovno razumijevanje [[italijanski jezik|italijanskog]]. == Politička karijera == Bila je kandidatkinja na [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015.|parlamentarnim izborima 2015]], predstavljajući [[Socijaldemokratija|socijaldemokratsku]] stranku [[Milan Bandić 365 - stranka rada i solidarnosti]] kao druga na stranačkoj listi za [[Izborne jedinice u Hrvatskoj|2. izbornu jedinicu]].<ref>{{cite web |url= http://www.izbori.hr/izbori/ws.nsf/72B3A3DD1A9420E7C1257EE80064F608/$FILE/iz_002.pdf |title= Službena lista kandidata za 2. izbornu jedinicu na Parlamentarnim izborima 2015. |website= izbori.hr |access-date= 3. 10. 2016 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160304094546/http://www.izbori.hr/izbori/ws.nsf/72B3A3DD1A9420E7C1257EE80064F608/$FILE/iz_002.pdf |archive-date= 4. 3. 2016}}</ref> Ta stranka osvojila je jedno zastupničko mjesto iz te izborne jedinice, ali s obzirom na to da nosilac liste, koji je bio gradonačelnik [[Zagreb]]a, sam [[Milan Bandić]], nije preuzeo svoj mandat uslijed nekompatibilnosti pozicija gradonačelnika i saborskog zastupnika, Perković je postala zastupnica u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] i položila zakletvu na prvoj sjednici novog saziva. Međutim, nije učestvovala u radu Sabora jer nije prisustvovala nijednoj sjednici osim prve, konstituirajuće.<ref>{{cite web |url= http://www.index.hr/vijesti/clanak/sandra-perkovic-kuka-jer-nije-dobila-stipendiju-a-za-izostanke-iz-sabora-dobit-ce-63-tisuce-kuna/893709.aspx |title= Sandra Perković kuka jer nije dobila stipendiju, a za izostanke iz Sabora dobit će 63 tisuće kuna |website= index.hr |date= 16. 5. 2016 |access-date= 3. 10. 2016}}</ref> Njen mandat istekao je 15. jula 2016. samoraspuštanjem Sabora, koje je dovelo do održavanja [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2016.|vanrednih parlamentarnih izbora]]. Tokom mandata Perković je bila članica Odbora za porodicu, mlade i sport.<ref>{{cite web |url= http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=6435 |title= Zastupnici 8. saziva Hrvatskoga sabora: Sandra Perković |publisher= Hrvatski sabor |access-date= 3. 10. 2016 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160825135614/http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=6435 |archive-date= 25. 8. 2016}}</ref> == Rezultati == [[Datoteka:London 2012 Women's Discus Throw Victory Ceremony.jpg|mini|desno|250px|Dodjela medalja u ženskom disku na [[OI 2012.]]]] {| {{prettytable}} ! Godina ! Takmičenje ! Mjesto ! Daljina |- align=center | rowspan=2|'''2007.''' | bgcolor=silver align=left |[[Svjetsko kadetsko prvenstvo u atletici 2007.|Kadetsko SP]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | 51,25 m |- align=center | bgcolor=silver align=left |[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2007.|Juniorsko EP]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | 55,42 m |- align=center | rowspan=2| '''2009.''' | bgcolor=gold align=left |[[Evropsko juniorsko prvenstvo u atletici 2009.|Juniorsko EP]] | bgcolor=gold |'''1.''' | bgcolor=gold |62,44 m |- align=center | align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009.|Svjetsko prvenstvo]] | 9. | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2009 – bacanje diska (žene)|60,77 m]] |- align=center | '''2010.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2010 – bacanje diska (žene)|64,67 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2012.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2012 – bacanje diska (žene)|67,62 m]] |- align=center | bgcolor=gold align=left | [[Olimpijske igre 2012.|Olimpijske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2012 – bacanje diska (žene)|69,11 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2013.''' | bgcolor=gold align=left | [[Mediteranske igre 2013.|Mediteranske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | 66,21 m |- align=center | bgcolor=gold align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 – bacanje diska (žene)|67,99 m]] |- align=center | '''2014.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2014.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2014 – bacanje diska (žene)|71,08 m]] |- align=center | '''2015.''' | bgcolor=silver align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2015 – bacanje diska (žene)|67,39 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2016.''' | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2016 – bacanje diska (žene)|69,97 m]] |- align=center | bgcolor=gold align=left | [[Olimpijske igre 2016.|Olimpijske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2016 – bacanje diska (žene)|69,21 m]] |- align=center | '''2017.''' | bgcolor=gold align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017 – bacanje diska (žene)|70,31 m]] |- align=center | rowspan=2|'''2018.''' | bgcolor=gold align=left | [[Mediteranske igre 2018.|Mediteranske igre]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | 66,46 m |-align=center | bgcolor=gold align=left | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2018.|Evropsko prvenstvo]] | bgcolor=gold | '''1.''' | bgcolor=gold | [[Evropsko prvenstvo u atletici 2018 – bacanje diska (žene)|67,62 m]] |- align=center | '''2019.''' | bgcolor=cc9966 align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=cc9966 | '''3.''' | bgcolor=cc9966 | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019 – bacanje diska (žene)|66,72 m]] |- align=center | '''2021.''' | bgcolor=gold align=left | [[Olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] | 4. | bgcolor=gold | [[Atletika na Olimpijskim igrama 2020 – bacanje diska (žene)|65,01 m]] |- align=center | '''2022.''' | bgcolor=silver align=left | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] | bgcolor=silver | '''2.''' | bgcolor=silver | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022 – bacanje diska (žene)|68,45 m]] |} == Reference == {{refspisak|2}} == Vanjski linkovi == {{Commonscat|Sandra Perković}} * [https://www.iaaf.org/athletes/croatia/sandra-perkovic-226369 Profil] na ''IAAF.org'' {{Redoslijed |prethodnik = {{ZD|NOR}} [[Karoline Bjerkeli Grøvdal]] |gl_članak_funkcija = [[Evropski atletičar godine#Zvijezda u usponu|Evropska zvijezda u usponu]] <br/> 2010. |nasljednik = {{ZD|VB}} [[Jodie Williams]] }} {{Redoslijed |prethodnik = {{ZD|KIN}} [[Li Yanfeng]] <br/> {{ZD|KUB}} [[Denia Caballero]] |gl_članak_funkcija = Najbolji svjetski rezultat godine u bacanju diska <br/> 2012–2014. <br/> 2016–2018. |nasljednik = {{ZD|KUB}} [[Denia Caballero]] <br/> {{ZD|KUB}} [[Yaimé Pérez]] }} {{Olimpijske pobjednice u bacanju diska}} {{Svjetske prvakinje u bacanju diska}} {{Evropske prvakinje u bacanju diska}} {{Pobjednice Mediteranskih igara u bacanju diska}} {{Najbolji rezultat sezone u bacanju diska - žene}} {{Hrvatska sportistica godine}} {{DEFAULTSORT:Perković, Sandra}} [[Kategorija:Rođeni 1990.]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] [[Kategorija:Hrvatski bacači diska]] [[Kategorija:Hrvatski bacači kugle]] [[Kategorija:Hrvatski olimpijci]] [[Kategorija:Dobitnici nagrade Franjo Bučar]] [[Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Hrvatska)]] [[Kategorija:Sportisti na SP u atletici (Hrvatska)]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2012.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2016.]] [[Kategorija:Atletičari na Ljetnim olimpijskim igrama 2020.]] rf2912u13cclm0c9yj1qw79to2gv0wp Šablon:Pobjednice Mediteranskih igara u bacanju diska 10 415322 3425389 2742534 2022-07-21T09:28:34Z KWiki 9400 wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Pobjednice Mediteranskih igara u bacanju diska |naslov = Pobjednice [[Mediteranske igre|Mediteranskih igara]] u [[Bacanje diska|bacanju diska]] |podaciklasa = hlist |podaci1 = * 1971: [[Roberta Grottini]] * 1975: [[Vassiliki Karafylli]] * 1979: [[Renata Scaglia]] * 1983: [[Isabelle Accambray]] * 1987: [[Maria Marello]] * 1991–1993: [[Agnese Maffeis]] * 1997: [[Anastasia Kelesidou]] * 2001: [[Areti Abatzi]] * 2005: [[Dragana Tomašević]] * 2009: [[Mélina Robert-Michon]] * 2013–2018: [[Sandra Perković]] * 2022: [[Marija Tolj]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni atletskih prvaka na Mediteranskim igrama|Disk - žene]] </noinclude> ekxyhe5yuv1gy2803qpstznfgj53ai4 Elitni odredi 0 460014 3425375 3425323 2022-07-20T18:13:13Z 78.1.59.113 /* Biografija */ wikitext text/x-wiki {{Infokutija muzičar | ime = Elitni odredi | pozadina = skupina | slika = Elitni Odredi.jpg | žanr = [[Hip-hop muzika|hip hop]]<br />[[R&B]] | karijera = 2005 - 2015 | bivši_članovi = [[Relja Popović]], [[Vladimir Matović]] | izdavač = | porijeklo = {{ZID|Srbija}} | album1 = | godina1 = | album2 = | godina2 = | najnoviji_album = | godina3 = }} '''Eliti odredi''' je bio naziv [[srbija]]nske [[R&B]], [[Hip-hop muzika|hip hop]] grupe iz [[Beograd]]a koja je djelovala u periodu od [[2005.]] do [[2015.]] godine, a njeni članovi su bili [[Relja Popović]] poznat pod nadimkom "Drima" i Vladimir Matović poznat pod nadimkom "Vonta".<ref>http://tekstomanija.com/biografije/elitni-odredi/</ref> == Biografija == Grupa je osnovana [[2005.]] godine. Prvi singlovi grupe su bili „Ako ste za rakiju“, „Biće ekstra“, „Šale“ i drugi. Godine [[2008.]] sa izdavanjem pesme „Moja jedina“ grupa je stekla popularnost širom Srbije i drugih bivših republika [[SFRJ]], gdje su često održavali koncerte. 2010. godine grupa je izdala svoj prvi studijski album pod nazivom ''Oko sveta'', a izdavač je bila izdavačka kuća Gold Music Production. Album je predstavljao prijelaz sa hip hop muzike do R&B-a. Također značajan uspjeh su ostvarili sa pjesmom "Beograd" koju su izveli zajedno sa DJ Shonetom i pjevačicom [[Anabelom|Anabela Bukva]] 2011. godine, nakon čega slijedi pjesma "Nisi s njom" koju su otpjevali sa Miom Borisavljević. 2012. godine izlaze sa pjesmom "Ne koči", a krajem iste godine su snimili duet sa [[Dado Polumenta|Dadom Polumentom]] pod nazivom "Ljubavi moja". Početkom 2014. godine su održali turneju u [[Australija|Australiji]]. Elitni odredi su ostvarili veliku popularnost na mreži [[YouTube]], naročito u zemljama bivše Jugoslavije. Grupa se raspala 2015. godine, a njeni članovi su nastavili svoje muzičke angažmane kroz solo karijere. ==Singlovi== *[[2005.]] "šale" *[[2006.]] "Moja jedina" *[[2006.]] "Ne možeš da znaš" *[[2008.]] "Klik, klik" *[[2009.]] "Da li, da li" *[[2009.]] "Volela bi da me vidi" *[[2010.]] "Samo da si sa mnom" *[[2010.]] "Nje mi žao" *[[2011.]] "Kao kokain" *[[2011.]] "Beograd" (duet sa Anabelom Bukvom i DJ Shone) *[[2012.]] "Nisi s njom" (duet sa Miom Borisavljević, DJ Silver i DJ Markoni) *[[2012.]] "Ne koči" *[[2012.]] "Ljubavi moja" (duet sa [[Dado Polumenta|Dadom Polumentom]]) *[[2013.]] "Zapali grad" *[[2013.]] "Ima mnogo žena i kafana" *[[2014.]] "Alkohola litar" (duet sa [[Nikolija|Nikolijom]] i DJ Mlađom) *[[2014.]] "Ona sija" (duet sa DJ Mateom) ==Reference== {{reference}} [[Kategorija:Srbijanske muzičke grupe]] [[Kategorija:Muzičke grupe iz Beograda]] [[Kategorija:Muzičke grupe osnovane 2005.]] jk3bdqngobbsrmjrwa7hdvpqp1xdlz8 Nogomet u Peruu 0 492288 3425381 3425028 2022-07-20T20:28:28Z Usuarioeditor9 142863 /* Prvaci */ wikitext text/x-wiki '''Nogomet''' je najpopularniji sport '''u [[Peru]]u'''.<ref>{{Cite web|url=https://www.apnoticias.pe/peru/el-chino/top-10-los-deportes-mas-populares-en-peru-448062|title=Top 10: Los deportes más populares en Perú|work= A. P. Noticias|language=es|access-date=9. 5. 2022}}</ref><ref>{{Cite web |url= https://puntoedu.pucp.edu.pe/investigacion-y-publicaciones/publicaciones/que-convirtio-al-futbol-en-el-deporte-mas-popular-publicacion-del-fondo-editorial-pucp/|title=¿Qué convirtió al fútbol en el deporte más popular? Esta publicación del Fondo Editorial PUCP lo explica|date=17. 9. 2021|language=en-US|access-date=9. 5. 2022}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://top10peru.net/descubre-los-3-deportes-mas-seguidos-en-peru/|title=Descubre los deportes más jugados en Perú – Top 10 Perú|date=10. 5. 2021|language=es|access-date=9. 5. 2022}}</ref> [[Datoteka:Logotipo FPF 2016.png|mini|Grb Peruanskog nogometnog saveza]] == Historija == U zemlju su ga donijeli britanski imigranti, Peruanci koji su se vraćali s [[Britanska ostrva|Britanskih ostrva]] i [[Engleska|engleski]] mornari koji su krajem 19. stoljeća stigli u luku [[Callao]], jednu od najvažnijih na [[Tihi okean|Tihom okeanu]].<ref name="sisbib.unmsm.edu.pe">{{Cite web |url= http://sisbib.unmsm.edu.pe/BibVirtual/Tesis/Human/Alvarez_E_T/Cap2.htm|title=La difusión del fútbol en Lima|website=sisbib.unmsm.edu.pe|language=es|access-date=12. 8. 2008}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.findinternettv.com/Video,item,3956344969.aspx|title=Callao-Peru|website=findinternettv.com|access-date=12. 8. 2007}}</ref> Tokom 20. stoljeća pojavili su se novi klubovi koji su postali najvažniji u zemlji, kao Alianza Lima (1901),<ref>{{Cite web |url= http://www.clubalianzalima.com/pages/hist1901.asp|title=Historia Blanquiazul 1901–1920|website=Clubalianzalima.com|access-date=2008-08-12}}</ref><ref>{{Cite web |url= https://www.infobae.com/america/peru/2021/10/04/alianza-lima-historia-idolos-y-como-se-convirtio-en-club-favorito-de-la-victoria/|title=Alianza Lima: historia, ídolos y cómo se convirtió en club favorito de La Victoria|last=de 2021|first=3 d'octubre|language=es-ES|access-date=2022-05-09}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://andina.pe/agencia/noticia-alianza-lima-cumple-hoy-121-anos-historia-y-celebra-todo-alto-880997.aspx|title=Alianza Lima cumple hoy 121 años de historia y lo celebra por todo lo alto|last=PERÚ|first=Empresa Peruana de Servicios Editoriales S. A. EDITORA|language=es|access-date=2022-05-09}}</ref> Cienciano (Cuzco, 1901),<ref>{{Cite web|url=http://www.elcienciano.com/modules/smartsection/print.php?itemid=91|title=Origines de Cienciano|website=elcienciano.com|access-date=2008-08-12}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.cienciano.com/historia/|title=historia|language=es|access-date=2022-05-09}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://reporteobligado.com/cusco-cienciano-conmemora-120-anos-de-historia-y-tradicion-deportiva|title=Cienciano conmemora 120 años de historia y tradición deportiva|language=es|access-date=2022-05-09}}</ref> FBC Melgar (Arequipa, 1915),<ref>{{Cite web |url= http://www.fbcmelgaraqp.com/entrada1pp.htm|title=Inicios de FBC Melgar|website=fbcmelgaraqp.com|access-date=2008-08-12}}</ref><ref>{{Cite web |url= http://elgrupofiesta.pe/un-dia-como-hoy-25-de-marzo-de-1915-se-funda-club-melgar-de-arequipa-con-el-nombre-de-juventud-melgar/|title=UN DIA COMO HOY 25 DE MARZO DE 1915 SE FUNDA CLUB MELGAR DE AREQUIPA CON EL NOMBRE DE JUVENTUD MELGAR|date=2020-03-25|language=es|access-date=2022-05-09}}</ref><ref>{{Cite web |url= https://fbcmelgar.com.pe/historia/|title=FBC Melgar – Página Oficial|access-date=2022-05-09}}</ref> klub italijanske zajednice Circolo Sportivo Italiano (Lima, 1917),<ref>{{Cite web|url=http://www.mundoandino.com/Peru/Circolo-Sportivo-Italiano|title=Circolo Sportivo Italiano |website= mundoandino.com|access-date=2008-08-12}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://studylib.es/doc/9055444/circolo-italiano|title=Circolo Italiano|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://dechalaca.com/efemerides/1917/100-anos-del-circolo-sportivo-italiano-el-circulo-mas-redondo|title=100 años del Círcolo Sportivo Italiano: El círculo más redondo – De Chalaca {{!}} Futbol para el que la conoce|access-date=2022-05-10}}</ref> Atlético Grau (Piura, 1919),<ref>{{Cite web|url=https://noticiaspiura30.pe/2019/06/atletico-grau-100-anos-de-historia-anecdotas-y-curiosidades/|title=Atlético Grau: 100 años de historia, anécdotas y curiosidades|date=2019-06-05|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.deperu.com/abc/club-de-futbol/3376/atletico-grau|title=Atlético Grau|last=DePeru.com|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.futbolperuano.com/peru/clubes/atletico-grau/|title=Atlético Grau – Clubes del Fútbol Peruano|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref> Alianza Atletico (Sullana, 1920),<ref>{{Cite web|url=https://www.futbolperuano.com/peru/clubes/alianza-atletico/|title=Alianza Atlético – Clubes del Fútbol Peruano |language=es|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.deperu.com/calendario/1525/fundacion-del-club-alianza-atletico-de-sullana|title=20 de gener – Fundación del Club Alianza Atlético de Sullana|last=DePeru.com|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.ceroacero.es/equipa.php?id=2355|title=Club Alianza Atlético Sullana :: Estadísticas :: Títulos :: Títulos :: Historia :: Goles :: Próximos Partidos :: Resultados :: Noticias :: Vídeos :: Fotos :: Plantilla :: ceroacero.es|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref> Universitario de Deportes (Lima, 1924),<ref>{{Cite web |url= http://www.universitario.com.pe/modules.php?name=News&file=article&sid=205|title=Historia de Universitario|website=universitario.com.pe|access-date=2008-08-12}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.ceroacero.es/equipa.php?id=2350&search=1|title=Club Universitario de Deportes :: Estadísticas :: Títulos :: Títulos :: Historia :: Goles :: Próximos Partidos :: Resultados :: Noticias :: Vídeos :: Fotos :: Plantilla :: ceroacero.es|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://universitario.pe/club/historia#:~:text=El%20club%20fue%20fundado%20un,De%20La%20Coba%20106,%20Lima. |title=Universitario de Deportes|language=es|access-date=2022-05-10}}</ref> Sport Boys (Callao, 1927),<ref>{{Cite web|url=https://sportboys.com.pe/site/|title=Club Sport Boys Ass. – Fundado el 28 de Julio de 1927|language=es-PE|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web |url= https://www.hotellimaq.com/blog/historia-del-sport-boys-del-callao/|title=Historia del Sport Boys del Callao {{!}} Hotel Limaq Callao Perú|language=es-PE|access-date=2022-05-10}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.oocities.org/sportboyscallao/historia.html|title=Historia del Sport Boys Association|access-date=2022-05-10}}</ref> i Coronel Bolognesi (Tacna, 1929).<ref>{{Cite web|url=http://www.bolognesifc.com.pe/historia.php|title=Historia del Club |website= Bolognesifc.com|access-date=2008-08-12}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://dechalaca.com/informes/curiosidades/-bolo-es-uno-solo|title='Bolo' es uno solo – De Chalaca {{!}} Futbol para el que la conoce|access-date=2022-05-10}}</ref> Prvu peruansku amatersku ligu (Escudo Dewar) igrali su klubovi iz Lime i El Callaa između 1912. i 1921.<ref>{{Cite web|url=http://www.rsssf.com/tablesp/peruhist.html|title=Peru-List of Final Tables|website=rsssf.com|access-date=2008-08-12}}</ref> Peruanski nogometni savez osnovan je 1922. i počeo je organizirati novu amatersku ligu 1926.<ref>{{Cite web|url=http://fpf.org.pe/ |title= Historia |website=fpf.org.pe|access-date=2008-08-12}}</ref> === Professional Stage === [[Datoteka:Alianza-lima-1933.jpg|mini|220x220piksel|Alianza Lima 1933]] Godine 1925. Nogometni savez Perua pridružio se Južnoameričkoj fudbalskoj konfederaciji (CONMEBOL), međutim, restrukturiranje peruanske lige spriječilo je stvaranje nogometne reprezentacije koja je bila u poziciji da učestvuje na prvenstvu Južne Amerike 1925. ili u Prvenstvo 1926.<ref>{{Cite web|url=https://www.futbolperuano.com/seleccion/noticias/conmebol-y-el-saludo-a-la-fpf-por-su-aniversario-numero-98-278503|title=FPF cumple 98 de años y así lo reconoció Conmebol|last=Castro|first=Diego Medina|date=2020-08-23|website=Futbolperuano.com|language=spanish|access-date=2022-07-16}}</ref> Tokom 1920-ih i 1930-ih, zbog velike potražnje za vještinom svojih igrača, peruanski klubovi su napravili niz međunarodnih turneja po Južnoj Americi, posjećujući mjesta poput [[Kolumbija]] i [[Čile]].<ref>{{Cite web|url=https://dechalaca.com/hemeroteca/producto-peruano/el-rodillo-negro-aplanadora-en-chile|title=El 'Rodillo Negro': Aplanadora en Chile - De Chalaca {{!}} Futbol para el que la conoce|website=dechalaca.com|access-date=2022-07-16}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://alianzalimaysvjodagrone.wordpress.com/2016/11/17/el-rodillo-negro-de-alianza-lima/|title=EL Rodillo Negro de ALianza Lima|date=2016-11-17|website=ALianza Lima y sv Joda Grone|language=es|access-date=2022-07-16}}</ref>[[File:Lima cricket 1912.jpg|thumb|Lima Cricket, prvi šampionski tim peruanske lige 1912]] == Takmičenja == === Prva nogometna liga === Prva peruanska nogometna liga najviši je rang takmičenja u peruanskom nogometu. ==== Prvaci ==== {|class="wikitable" !Godina !Prvak |- |1912. |[[Lima Cricket FBC ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1912.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1913. |[[Club Jorge Chávez ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1913.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1914. |[[Lima Cricket FBC ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1914.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1915. |[[Sport José Gálvez ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1915.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1916. |[[Sport José Gálvez ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1916.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1917. |[[Sport Juan Bielovucic ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1917.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1918. |[[Sport Alianza ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1918.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1919. |[[Sport Alianza ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1919.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1920. |[[Sport Inca ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1920.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1921. |[[Sport Progreso ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1921.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1926. |[[Sport Progreso ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1926.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1927. |[[Sport Alianza ]] (3)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1927.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1928. |[[Alianza Lima ]] (4)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1928.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1929. |[[Universitario de Deportes ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1929.htm|title=Primera División - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1930. |[[Atlético Chalaco ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1930.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1931. |[[Alianza Lima ]] (5)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1931.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1932. |[[Alianza Lima ]] (6)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1932.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1933. |[[Alianza Lima ]] (7)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1933.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1934. |[[Universitario de Deportes ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1934.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1935. |[[Sport Boys ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1935.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1937. |[[Sport Boys ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1937.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1938. |[[Deportivo Municipal ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1938.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1939. |[[Universitario de Deportes ]] (3)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1939.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1940. |[[Deportivo Municipal ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1940.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1941. |[[Universitario de Deportes ]] (4)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1941.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1942. |[[Sport Boys ]] (3)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1942.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1943. |[[Deportivo Municipal ]] (3)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1943.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1944. |[[Mariscal Sucre ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1944.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1945. |[[Universitario de Deportes ]] (5)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1945.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1946. |[[Universitario de Deportes ]] (6)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1946.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1947. |[[Atlético Chalaco ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1947.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1948. |[[Alianza Lima ]] (8)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1948.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1949. |[[Universitario de Deportes ]] (7)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1949.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1950. |[[Deportivo Municipal ]] (3)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1950.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1951. |[[Sport Boys ]] (4)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1951.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1952. |[[Alianza Lima ]] (9)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1952.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1953. |[[Mariscal Sucre ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1953.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1954. |[[Alianza Lima ]] (10)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1954.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1955. |[[Alianza Lima ]] (11)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1955.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1956. |[[Sporting Cristal ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1956.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1957. |[[Centro Iqueño ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1957.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1958. |[[Sport Boys ]] (5)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1958.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1959. |[[Universitario de Deportes ]] (8)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1959.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1960. |[[Universitario de Deportes ]] (9)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1960.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1961. |[[Sporting Cristal ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1961.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-10}}</ref> |- |1962. |[[Alianza Lima ]] (12)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1962.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1963. |[[Alianza Lima ]] (13)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1963.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1964. |[[Universitario de Deportes ]] (10)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1964.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1965. |[[Alianza Lima ]] (14)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/primeradivision1965.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1966. |[[Universitario de Deportes ]] (11)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1966.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1967. |[[Universitario de Deportes ]] (12)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1967.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1968. |[[Sporting Cristal ]] (3)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1968.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1969. |[[Universitario de Deportes ]] (13)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1969.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1970. |[[Sporting Cristal ]] (4)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1970.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1971. |[[Universitario de Deportes ]] (14)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1971.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1972. |[[Sporting Cristal ]] (5)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1972.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1973. |[[Defensor Lima ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1973.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1974. |[[Universitario de Deportes ]] (15)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1974.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1975. |[[Alianza Lima ]] (15)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1975.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1976. |[[Unión Haral ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1976.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1977. |[[Alianza Lima ]] (16)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1977.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1978. |[[Alianza Lima ]] (17)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1978.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1979. |[[Sporting Cristal ]] (6)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1979.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1980. |[[Sporting Cristal ]] (7)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1980.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1981. |[[FBC Melgar ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1981.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1982. |[[Universitario de Deportes ]] (16)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1982.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1983. |[[Sporting Cristal ]] (8)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1983.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1984. |[[Sport Boys ]] (6)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1984.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|access-date=2022-07-11}}</ref> |- |1985. |[[Universitario de Deportes ]] (17)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1985.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1986. |[[Deportivo San Agustín ]] (1)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1986.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1987. |[[Universitario de Deportes ]] (18)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1987.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1988. |[[Sporting Cristal ]] (9)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1988.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1989. |[[Unión Huaral ]] (2)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1989.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1990. |[[Universitario de Deportes ]] (19)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1990.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1991. |[[Sporting Cristal ]] (10)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1991.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1992. |[[Universitario de Deportes ]] (20)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1992.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1993. |[[Universitario de Deportes ]] (21)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1993.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1994. |[[Sporting Cristal ]] (11)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1994.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1995. |[[Sporting Cristal ]] (12)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1995.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1996. |[[Sporting Cristal ]] (13)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1996.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1997. |[[Alianza Lima ]] (18)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1997.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1998. |[[Universitario de Deportes ]] (22)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1998.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |1999. |[[Universitario de Deportes ]] (23)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado1999.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |2000. |[[Universitario de Deportes ]] (24)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado2000.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |2001. |[[Alianza Lima ]] (19)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado2001.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-14}}</ref> |- |2002. |[[Sporting Cristal ]] (14)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado2002.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-20}}</ref> |- |2003. |[[Alianza Lima ]] (20)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado2003.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-20}}</ref> |- |2004. |[[Alianza Lima ]] (21)<ref>{{Cite web|url=http://perufootball.org/descentralizado2004.htm|title=Torneo Descentralizado de Futbol Profesional - PERUFOOTBALL|website=perufootball.org|access-date=2022-07-20}}</ref> |- |2005. |[[Sporting Cristal ]] (15) |- |2006. |[[Alianza Lima ]] (22) |- |2007. |[[Universidad San Martín ]] (1) |- |2008. |[[Universidad San Martín ]] (2) |- |2009. |[[Universitario de Deportes ]] (25) |- |2010. |[[Universidad San Martín ]] (3) |- |2011. |[[Juan Aurich ]] (1) |- |2012. |[[Sporting Cristal ]] (16) |- |2013. |[[Universitario de Deportes ]] (26) |- |2014. |[[Sporting Cristal ]] (17) |- |2015. |[[Melgar ]] (2) |- |2016. |[[Sporting Cristal ]] (18) |- |2017. |[[Alianza Lima ]] (23) |- |2018. |[[Sporting Cristal ]] (19) |- |2019. |[[Binacional ]] (1) |- |2020. |[[Sporting Cristal ]] (20) |- |2021. |[[Alianza Lima ]] (21) |} === Druga peruanska divizija === Druga peruanska nogometna divizija peruansko je profesionalno nogometno takmičenje. To je drugi nivo peruanske nogometne piramide i služi za promociju u Prvu ligu. == Reference == {{refspisak}} {{Nogomet u Južnoj Americi}} [[Kategorija:Nogomet u Peruu]] c8jsghombgsiwhkubsx5nmscdk989oe Aida Hadžialić 0 492393 3425351 2022-07-20T12:19:17Z Dijana71 141530 Napravljeno prevođenjem stranice "[[:en:Special:Redirect/revision/1062901091|Aida Hadžialić]]" wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa|Aida Hadžialić | politička_stranka = [[Social Democrats (Sweden)|Social Democrats]] }} '''Aida Hadžialić''' ( Bosnian pronunciation: [aǐːda hadʒiǎliːt͜ɕ] ; rođena 21. januara 1987.) je [[švedska]] [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]] . Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016. <ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika 2010–2014 u Halmstadu, Haland. <ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019. godine, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|okrugu Stockholm]] . <ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref> <ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo (LL. M.) na Univerzitetu u Lundu, Švedska. Godine 2014. također je započela studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade. <ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori švedski, engleski, bosanski, hrvatski i srpski jezik. <ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. avgusta 2016. nakon posjete Kopenhagenu poslije koje je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na švedskom mostobranu mosta [[Eresundski most|Øresund]] . <ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref> <ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici. Hadžialić je, međutim, vozila legalno danskom stranom [[Eresundski most|Øresundskog mosta]] gdje je dozvoljena granica pijenja alkohola 0,5 promila. <ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> Ubrojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj. <ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> <ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalne poslove, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Ona također služi kao savjetnica BMW fondacije. <ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] 92jxey4vl85du1t94a2kvsh1bujr30i 3425352 3425351 2022-07-20T12:26:49Z Dijana71 141530 Ubacila sam sliku wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Aida Hadžialić 2014.jpg|mini|'''Aida Hadžialić''']] '''Aida Hadžialić''' ( rođena 21. januara 1987.) je [[švedska]] [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]] . Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016. <ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika 2010–2014 u Halmstadu, Haland. <ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019. godine, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|okrugu Stockholm]] . <ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref> <ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo (LL. M.) na Univerzitetu u Lundu, Švedska. Godine 2014. također je započela studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade. <ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori švedski, engleski, bosanski, hrvatski i srpski jezik. <ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. avgusta 2016. nakon posjete Kopenhagenu poslije koje je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na švedskom mostobranu mosta [[Eresundski most|Øresund]] . <ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref> <ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici. Hadžialić je, međutim, vozila legalno danskom stranom [[Eresundski most|Øresundskog mosta]] gdje je dozvoljena granica pijenja alkohola 0,5 promila. <ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> Ubrojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj. <ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> <ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalne poslove, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Ona također služi kao savjetnica BMW fondacije. <ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] 11vpqsong4d31e1hizbfs2e0notxpsh 3425356 3425352 2022-07-20T13:04:46Z 217.75.203.22 Popravka wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Aida Hadžialić 2014.jpg|mini|'''Aida Hadžialić''']] '''Aida Hadžialić''' ( rođena 21. januara 1987.) je [[švedska]] [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]]. Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016. <ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika 2010–2014 u Halmstadu, Haland. <ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019. godine, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|okrugu Stockholm]]. <ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref> <ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo (LL. M.) na Univerzitetu u Lundu, Švedska. Godine 2014. također je započela studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade. <ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori švedski, engleski, bosanski, hrvatski i srpski jezik. <ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. avgusta 2016. nakon posjete Kopenhagenu poslije koje je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na švedskom mostobranu mosta [[Eresundski most|Øresund]] . <ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref> <ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici. Hadžialić je, međutim, vozila legalno danskom stranom [[Eresundski most|Øresundskog mosta]] gdje je dozvoljena granica pijenja alkohola 0,5 promila. <ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> Ubrojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj. <ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> <ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalne poslove, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Ona također služi kao savjetnica BMW fondacije. <ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] iz0qsogl5bp0s8cvql7qkrhj1u8hjz3 3425357 3425356 2022-07-20T14:04:06Z Mhare 481 razne ispravke wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Aida Hadžialić 2014.jpg|mini|'''Aida Hadžialić''']] '''Aida Hadžialić''' (21. januara 1987) [[švedska]] je [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]]. Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016.<ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika od 2010 do 2014 u [[Halmstad|Halmstadu]], [[Haland]].<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|kotaru Stockholm]].<ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref><ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo na Univerzitetu u [[Lund|Lundu]], Švedska. Godine 2014. započela je studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade.<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori [[Švedski jezik|švedski]], [[Engleski jezik|engleski]], [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[Srpski jezik|srpski]] jezik.<ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. augusta 2016. prilikom posjete [[Kopenhagen|Kopenhagenu]] nakon čega je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na švedskom [[Eresundski most|Eresundskom mostu]].<ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Iako se legalno vozila danskom stranom Eresundskog mosta gdje je po danskom zakonu dozvoljena granica 0,5 promila,<ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> na švedskoj strani mosta kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici po švedskom zakonu. Zbog ovoga je švedsko tužilaštvo izreklo novčanu kaznu u iznosu od 4.670 dolara.<ref>{{Cite web|url=https://balkans.aljazeera.net/news/world/2016/9/6/aida-hadzialic-kaznjena-sa-skoro-5000-dolara|title=Aida Hadžialić kažnjena sa skoro 5.000 dolara|website=balkans.aljazeera.net|language=bs|access-date=2022-07-20}}</ref> U brojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj.<ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalna pitanja, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Također je savjetik u BMW fondaciji.<ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] 9u5vrzaapo4lj58b7gbprlbbcdxqwaz 3425379 3425357 2022-07-20T20:00:23Z Mhare 481 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Aida Hadžialić 2014.jpg|mini|'''Aida Hadžialić''']] '''Aida Hadžialić''' (21. januara 1987) [[švedska]] je [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]]. Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016.<ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika od 2010 do 2014 u [[Halmstad|Halmstadu]], [[Haland]].<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|kotaru Stockholm]].<ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref><ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo na Univerzitetu u [[Lund|Lundu]], Švedska. Godine 2014. započela je studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade.<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori [[Švedski jezik|švedski]], [[Engleski jezik|engleski]], [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[Srpski jezik|srpski]] jezik.<ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. augusta 2016. prilikom posjete [[Kopenhagen|Kopenhagenu]] nakon čega je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na [[Eresundski most|Eresundskom mostu]] koji spaja Švedsku i [[Danska|Dansku]].<ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Iako se legalno vozila danskom stranom Eresundskog mosta gdje je po danskom zakonu dozvoljena granica 0,5 promila,<ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> na švedskoj strani mosta kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici po švedskom zakonu. Zbog ovoga je švedsko tužilaštvo izreklo novčanu kaznu u iznosu od 4.670 [[Dolar|dolara]].<ref>{{Cite web|url=https://balkans.aljazeera.net/news/world/2016/9/6/aida-hadzialic-kaznjena-sa-skoro-5000-dolara|title=Aida Hadžialić kažnjena sa skoro 5.000 dolara|website=balkans.aljazeera.net|language=bs|access-date=2022-07-20}}</ref> U brojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj.<ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalna pitanja, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Također je savjetik u BMW fondaciji.<ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] nr7z6ijjf56e5c3klk7yvxa45cx2twu 3425385 3425379 2022-07-21T09:07:24Z Mhare 481 infokutija wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | ime = Aida Hadžialić | slika = Aida Hadžialić 2014.jpg | tekst = | redoslijed = [[Ministarstvo obrazovanje Švedske|Ministarstvo za srednju školu, obrazovanje i obuku odraslih]] | vrijeme_na_vlasti = | prethodnik = uspostavljeno ministarstvo | nasljednik = [[Anna Ekström]] | redoslijed2 = | vrijeme_na_vlasti2 = | prethodnik2 = | nasljednik2 = | redoslijed3 = | vrijeme_na_vlasti3 = | prethodnik3 = | nasljednik3 = | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1987|1|21|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Foča (RS)|Foča]], [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]] | datum_smrti = <!-- {{Datum smrti i godine|GGGG|MM|DD|GGGG|MM|DD}} (datum smrti pa onda datum rođenja) --> | mjesto_smrti = <!-- [[Grad]], [[Država]] --> | puno_ime = | nacionalnost = | etnicitet = | politička_stranka = | supruga = <!-- --> | supružnik = <!-- --> | djeca = | obrazovanje = [[Pravo|Pravnik]] | vjera = | potpis = | veb-sajt = }} '''Aida Hadžialić''' [[švedska]] je [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]]. Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016.<ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika od 2010 do 2014 u [[Halmstad|Halmstadu]], [[Haland]].<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|kotaru Stockholm]].<ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref><ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo na Univerzitetu u [[Lund|Lundu]], Švedska. Godine 2014. započela je studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade.<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori [[Švedski jezik|švedski]], [[Engleski jezik|engleski]], [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[Srpski jezik|srpski]] jezik.<ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. augusta 2016. prilikom posjete [[Kopenhagen|Kopenhagenu]] nakon čega je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na [[Eresundski most|Eresundskom mostu]] koji spaja Švedsku i [[Danska|Dansku]].<ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Iako se legalno vozila danskom stranom Eresundskog mosta gdje je po danskom zakonu dozvoljena granica 0,5 promila,<ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> na švedskoj strani mosta kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici po švedskom zakonu. Zbog ovoga je švedsko tužilaštvo izreklo novčanu kaznu u iznosu od 4.670 [[Dolar|dolara]].<ref>{{Cite web|url=https://balkans.aljazeera.net/news/world/2016/9/6/aida-hadzialic-kaznjena-sa-skoro-5000-dolara|title=Aida Hadžialić kažnjena sa skoro 5.000 dolara|website=balkans.aljazeera.net|language=bs|access-date=2022-07-20}}</ref> U brojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj.<ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalna pitanja, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Također je savjetik u BMW fondaciji.<ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] 722upoxhc8cy0ofkjdi5yswsn12prt7 3425386 3425385 2022-07-21T09:08:58Z Mhare 481 ups... wikitext text/x-wiki {{Infokutija politički vođa | ime = Aida Hadžialić | slika = Aida Hadžialić 2014.jpg | tekst = | redoslijed = [[Ministarstvo obrazovanje Švedske|Ministarstvo za srednju školu, obrazovanje i obuku odraslih]] | vrijeme_na_vlasti = | prethodnik = uspostavljeno ministarstvo | nasljednik = [[Anna Ekström]] | redoslijed2 = | vrijeme_na_vlasti2 = | prethodnik2 = | nasljednik2 = | redoslijed3 = | vrijeme_na_vlasti3 = | prethodnik3 = | nasljednik3 = | datum_rođenja = {{Datum rođenja i godine|1987|1|21|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Foča (RS)|Foča]], [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]] | datum_smrti = <!-- {{Datum smrti i godine|GGGG|MM|DD|GGGG|MM|DD}} (datum smrti pa onda datum rođenja) --> | mjesto_smrti = <!-- [[Grad]], [[Država]] --> | puno_ime = | nacionalnost = | etnicitet = | politička_stranka = | supruga = <!-- --> | supružnik = <!-- --> | djeca = | obrazovanje = [[Pravo|Pravnik]] | vjera = | potpis = | veb-sajt = }} '''Aida Hadžialić''' [[švedska]] je [[Političar|političarka]] porijeklom iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i član [[Švedska socijaldemokratska partija|Socijaldemokrata]]. Obavljala je dužnost ministra za više srednje škole, obrazovanje i obuku odraslih od 3. oktobra 2014. do ostavke 15. avgusta 2016.<ref>{{Cite web|url=http://www.ibtimes.co.uk/swedens-first-muslim-minister-quits-over-drink-driving-scandal-1575907|title=Sweden's first Muslim minister quits over drink-driving scandal|date=13 August 2016|publisher=ibtimes.co.uk|access-date=14 August 2016}}</ref> Prije nego što se pridružila vladi, bila je zamjenica gradonačelnika od 2010 do 2014 u [[Halmstad|Halmstadu]], [[Haland]].<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Od 7. septembra 2019, lider je opozicije u [[Kotar Stockholm|kotaru Stockholm]].<ref>{{Cite web|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/stockholm/aida-hadzialic-s-har-valts-till-nytt-regionrad|title=Aida Hadzialic (S) har valts till nytt regionråd|date=2019-09-07|publisher=Sveriges Television|access-date=2019-09-10}}</ref><ref>{{Cite news|last=Anna Gustafsson|date=2019-09-19|title=Aida Hadzialic om hur S ska vända vinden i Stockholm|url=https://www.dn.se/sthlm/aida-hadzialic-om-hur-s-ska-vanda-vinden-i-stockholm/|work=Dagens Nyheter}}</ref> Magistrirala je pravo na Univerzitetu u [[Lund|Lundu]], Švedska. Godine 2014. započela je studije na Štokholmskoj školi ekonomije prije nego što je postala članica vlade.<ref>{{Cite web|url=https://aidahadzialic.wordpress.com/about/|title=Aida Hadzialic|date=2011-04-26|website=Aida Hadzialic|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref> Hadžialić je alumna međunarodnog bakalaureata, tečno govori [[Švedski jezik|švedski]], [[Engleski jezik|engleski]], [[Bosanski jezik|bosanski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[Srpski jezik|srpski]] jezik.<ref>{{Cite news|url=https://www.svt.se/nyheter/lokalt/halland/kommunalrad-fran-halmstad-blir-minister|title=Kommunalråd från Halmstad blir minister|last=Leverin|first=Sara|date=2014-10-03|access-date=2019-02-23|language=sv}}</ref> Podnijela je ostavku na funkciju ministra 13. augusta 2016. prilikom posjete [[Kopenhagen|Kopenhagenu]] nakon čega je vozila u alkoholiziranom stanju, malo iznad granice, na [[Eresundski most|Eresundskom mostu]] koji spaja Švedsku i [[Danska|Dansku]].<ref>{{Cite web|url=http://www.dn.se/nyheter/politik/aida-hadzialic-avgar-som-minister-efter-rattfylla/|title=Aida Hadzialic avgår som minister efter rattfylla - DN.SE|date=13 August 2016|access-date=13 August 2016}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/news/world-europe-37069609|title=Drink-driving Sweden minister rues 'biggest mistake' - BBC News|publisher=BBC News|access-date=14 August 2016}}</ref> Iako se legalno vozila danskom stranom Eresundskog mosta gdje je po danskom zakonu dozvoljena granica 0,5 promila,<ref>{{Cite web|url=https://www.aftonbladet.se/a/xR7vrR|title=Experterna oeniga: "Gränsen är för låg"|website=Aftonbladet|language=sv|access-date=2019-02-23}}</ref> na švedskoj strani mosta kontrola je pokazala 0,2 promila što je tačno na granici po švedskom zakonu. Zbog ovoga je švedsko tužilaštvo izreklo novčanu kaznu u iznosu od 4.670 [[Dolar|dolara]].<ref>{{Cite web|url=https://balkans.aljazeera.net/news/world/2016/9/6/aida-hadzialic-kaznjena-sa-skoro-5000-dolara|title=Aida Hadžialić kažnjena sa skoro 5.000 dolara|website=balkans.aljazeera.net|language=bs|access-date=2022-07-20}}</ref> U brojnim je prilikama izabrana kao jedna od najtalentovanijih mladih lidera u Švedskoj.<ref>{{Cite web|url=https://www.arbetsvarlden.se/aida-hadzialic-rankad-som-framtidens-maktigaste/|title=Aida Hadzialic rankad som framtidens mäktigaste|website=www.arbetsvarlden.se|language=sv-SE|access-date=2019-02-23}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.va.se/nyheter/2013/12/04/10.-aida-hadzialic/|title=Aida Hadzialic|website=Veckans affärer|access-date=2019-02-23}}</ref> Trenutno vodi konsultantsku firmu specijaliziranu za globalna pitanja, pod nazivom Nordic West Office, koju je osnovala sa Jormom Ollilom, Risto EJ Penttilä, Kristiinom Helenius i Charles C. Adams Jr. Također je savjetnik u BMW fondaciji.<ref>{{Cite web|url=http://www.nordicwestoffice.com/|title=/ NORDIC WEST OFFICE|website=/ NORDIC WEST OFFICE|language=en-US|access-date=2019-02-23}}</ref> == Reference == {{Refspisak}} == Vanjske poveznice == * {{Commonscat-inline|Aida Hadžialić}} [[Kategorija:Švedski ministri]] [[Kategorija:Biografije, Foča]] [[Kategorija:Živi ljudi]] [[Kategorija:Rođeni 1987.]] 8bzb6qvumd5onacpmgu3c8v2kf9qx53 Autonomija 0 492394 3425361 2022-07-20T14:51:39Z 21775198.138-dopisnik 131410 Nova stranica: {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' (starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odl... wikitext text/x-wiki {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' (starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odluke. Autonomne [[organizacije]] ili [[institucije]] su nezavisne ili samoupravne. Autonomija se takođe može definisati iz perspektive [[ljudi|ljudskih resursa]], gdje označava (relativno visok) nivo diskrecije koji se daje zaposlenom u njegovom ili njenom radu.<ref>{{cite book |last=Dewey|first=C.R.|title=Autonomy without a self }}</ref> U takvim slučajevima, poznato je da autonomija općeniuto povećava [[zadovoljstvo poslom|zadovoljstvom poslom]]. Smatra se da [[Samoaktualizacija|Samoaktualizirani]] pojedinci djeluju autonomno od vanjskih očekivanja.<ref>{{Cite journal|last=Bordages|first=John Walter|date=1989-06-01|title=Self-Actualization and Personal Autonomy|journal=Psychological Reports|language=en|volume=64|issue=3_suppl|pages=1263–1266|doi=10.2466/pr0.1989.64.3c.1263|s2cid=146406002|issn=0033-2941}}</ref> U [[Medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije se smatra jednim od mnogih osnovnih [[Medicinska etika|etičkih principa u medicini]]. Uz [[homeostaza|autroregulaciju]] i [[razmnožavanje|autoreprodukciju]], autom+nomija je jedno ot ttri krucijalna obilježja svih pblika živih sistema, po čemu se razlikuju od nežive prirode. ==Sociologija== U [[sociologija|sociologiji znanja]], kontroverza oko granica autonomije inhibirala je analizu bilo kojeg koncepta izvan relativne autonomije,<ref>Pierre Bourdieu (Maranhão, 2005; [http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66 2006] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008165230/http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66|date=October 8, 2010}}; [https://web.archive.org/web/20070610214637/http://www.sbsociologia.com.br/congresso_v02/papers/GT3%20Ci%C3%AAncia%2C%20Tecnologia%20e%20Inova%C3%A7%C3%A3o%20Social/A%20Autonomia%20Reflexiva%20e%20o%20Fomento%20do%20CNPq%20%C3%A0%20Pesquisa%20no%20Campo%20da%20Sociologia%20%282000-2006%29.pdf 2007]; [http://www.flacsoandes.org/dspace/bitstream/10469/382/1/Íconos%20no.31%20-%20mayo%202008.pdf SOBRAL & MARANHÃO, 2008]{{dead link|date=August 2017|bot=medic}}){{cbignore|bot=medic}}</ref> sve dok tipologija autonomije nije stvorena i razvijena u okviru [[studija nauke i tehnologije]]. Prema njoj, institucija postojeće autonomije nauke je „[[refleksivna autonomija]]”: akteri i strukture unutar [[naučne]] oblasti su u stanju da prevode ili odražavaju različite teme predstavljene u društvenim i političkim oblastima, kao i utiču na njih u pogledu tematskih izbora na istraživačkim projektima. ===Institucionalna autonomija=== [Institucija|Institucijska]] autonomija je posjedovanje kapaciteta kao zakonodavca da može usaditi i slijediti službene ciljeve. Autonomne institucije odgovorne su za pronalaženje dovoljnih resursa ili za modifikaciju svojih planova, programa, kurseva, odgovornosti i usluga u skladu s tim.<ref>Evans, P. B., Rueschemeyer, D., & Skocpol, T. (1985). Bringing the state back in.</ref> Ali čineći to, moraju se boriti sa svim preprekama koje se mogu pojaviti, kao što je društveni pritisak protiv smanjenja ili socioekonomske poteškoće. Sa zakonodavne tačke gledišta, da bi se povećala institucijska autonomija, moraju se uspostaviti uslovi [[samoupravljana privreda|samoupravljanja]] i institucijske samouprave. Povećanje vođstva i preraspodjela odgovornosti za donošenje odluka bili bi korisni za istraživanje resursa.<ref>Neave, G. (2012). The evaluative state, institutional autonomy and re-engineering higher education in Western Europe: The prince and his pleasure.</ref> Institucijska autonomija se često smatrala sinonimom za [[samoopredeljenje]], a mnoge vlade su se plašile da će to dovesti institucije u [[iredentizam|iredentistički]] ili [[secesionizam|secesionistički]] region. Ali autonomiju treba posmatrati kao rešenje za borbu za samoopredeljenje. Samoopredjeljenje je kretanje ka nezavisnosti, dok je autonomija način da se prilagodi različitim regijama/grupama unutar zemlje. Institucijska autonomija može raspršiti sukobe u vezi sa manjinama i etničkim grupama u društvu. Omogućavanje veće autonomije grupama i institucijama pomaže u stvaranju diplomatskih odnosa između njih i centralne vlade.<ref>Weller, M., & Wolff, S. (2014). Autonomy, self-governance, and conflict resolution: Innovative approaches to institutional design in divided societies.</ref> ==Politika== {{glavni|Autonomizam (politička doktrina)|Politička sloboda}}{{Također pogledajte|Autonomna administrativna podjela}} U državnom jeziku, autonomija se odnosi na samoupravu. Primjer autonomne jurisdikcije bila je bivša vlada Sjedinjenih Država nad [[Filipini|Filipinskim otocima]]. ''Zakon o autonomiji Filipina iz 1916. godine'' pružio je okvir za stvaranje autonomne vlade pod kojom je [[Filipinski narod]] imao širu domaću autonomiju nego ranije, iako je rezervirao određene privilegije Sjedinjenim Državama da zaštite svoja [[suverenitet|suverena]] prava i interese.<ref name=CorpusJuris>{{Cite encyclopedia|title=Philippine Bill of 1902 (note: Philippine Autonomy Act) |encyclopedia=Corpus Juris |url=http://thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160525075502/http://www.thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |archive-date=2016-05-25 |date=July 1902 }}</ref> Drugi primjeri uključuju [[Kosovo]] (kao [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo]]) pod bivšom jugoslovenskom vladom [[Josip Broz Tito|Maršala Tita]]<ref>{{Cite book |first1=Melissa Katherine |last1=Bokovoy |first2=Jill A. |last2=Irvine |first3=Carol S. |last3=Lilly |year=1997 |title=State-society relations in Yugoslavia, 1945–1992 |location=New York |publisher=St. Martin's Press |pages=[https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 295–301] |isbn=978-0-312-12690-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 }}</ref> i [[Puntland]] Autonomna regija unutar [[Savezna Republika Somalija|Savezne Republike Somalije]]. ==Filozofija== Autonomija je ključni koncept koji ima širok uticaj na različita polja [[filozofija|filozofije]]. U [[metafizika|metafizičkoj filozofiji]], koncept autonomije se pominje u raspravama o [[slobodna volja|slobodnoj volji]], [[fatalizam|fatalizmu]], [[determinizam|determinizmu]] i [[Agencija (filozofija)|agenciji]]. U [[moralna filozofija|moralnoj filozofiji]], autonomija se odnosi na podvrgavanje objektivnom moralnom zakonu.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/autonomy-moral/#BasDis Autonomy in Moral and Political Philosophy (Stanford Encyclopedia of Philosophy)]. Plato.stanford.edu. Retrieved on 2013-07-12.</ref> === Prema Kantu === [[Immanuel Kant]] (1724–1804) definisao je autonomiju sa tri teme u vezi sa [[etika|svremenom etikom]]. Prvo, autonomija kao pravo na donošenje vlastitih odluka isključujući bilo kakvo uplitanje drugih. Drugo, autonomija kao sposobnost donošenja takvih odluka kroz vlastitu neovisnost uma i nakon lične refleksije. Treće, kao idealan način autonomnog življenja. Ukratko, autonomija je [[Moralna prava|moralno pravo]] koju neko posjeduje ili sposobnost koju imamo da sami razmišljamo i donosimo odluke, pružajući određeni stepen kontrole ili moći nad događajima koji se odvijaju u svakodnevnom životu.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=HlJ8BbjLXSAC&q=philosophy+and+autonomy+and+kant|title=Kant on Moral Autonomy|last=Sensen|first=Oliver|date=2013|publisher=Cambridge University Press|isbn=9781107004863}}</ref> Kontekst u kojem se Kant bavi autonomijom odnosi se na [[teorija morala|teoriju morala]], postavljajući i temeljna i apstraktna pitanja. Vjerovao je da da bi postojao [[moral]], mora postojati autonomija. On autonomiju dijeli na dvije različite komponente. ''Auto'' se može definirati kao negativan oblik [[nezavisnost]]i ili biti slobodan u negativnom smislu. Ovo je aspekt u kojem se odluke donose sami. Pritom, ''nomos'' je pozitivan smisao, [[sloboda]] ili zakonitost, gdje birate zakon koji ćete slijediti. Kantovska autonomija takođe pruža osećaj [[Racionalnost|racionalne]] autonomije, što jednostavno znači da neko racionalno poseduje [[motivacija|motivaciju]] da upravlja sopstvenim životom. Racionalna autonomija podrazumijeva donošenje vlastitih odluka, ali to se ne može učiniti samo u [[Socijalna izolacija|izolaciji]]. Kooperativne racionalne interakcije su potrebne kako bismo razvili i iskoristili našu [[sposobnost]] da živimo u svijetu s drugima. Kant je tvrdio da moral pretpostavlja ovu autonomiju ([[njemački|Autonomie]]) u moralnim agentima, pošto su moralni zahtjevi izraženi u [[kategorički imperativ|kategoričkim imperativima]]. Imperativ je kategoričan ako izdaje valjanu naredbu neovisnu o ličnim željama ili interesima koja bi dala razlog za pokoravanje naredbi. Hipotetski je ako je valjanost njegove naredbe, ako je razlog zašto se može očekivati da je poslušamo, činjenica da neko želi ili je zainteresiran za nešto dalje što bi pokornost naredbi podrazumijevalo. "Nemojte juriti autoputem ako ne želite da vas policija zaustavi" hipotetski je imperativ. „Pogrešno je kršiti zakon, zato nemoj juriti autoputem“ kategorički je imperativ. Za vas ne važi hipotetska naredba da ne prebrzate na autoputu ako vam je svejedno hoće li vas zaustaviti policija. Kategorična komanda važi za vas u svakom slučaju. Može se očekivati da se od autonomnih moralnih agenata povinuju naredbi kategoričkog imperativa čak i ako im nedostaje lična želja ili interes za to. Kantovski koncept autonomije se često pogrešno tumači, izostavljajući važnu tačku o samopotvrđenosti autonomnog agenta moralnom zakonu. Smatra se da se autonomija u potpunosti objašnjava kao sposobnost pokoravanja kategoričkoj naredbi nezavisno od lične želje ili interesa za to – ili još gore, da je autonomija „poslušnost“ kategoričke naredbe nezavisno od prirodne želje ili interesa; a ta heteronomija, njena suprotnost, djeluje umjesto toga na lične motive one vrste o kojima se govori u hipotetskim imperativima. U svom djelu „[[Osnove metafizike morala]]“, Kant je primijenio koncept autonomije i da definiše koncept ličnosti i ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]]. Autonomiju, zajedno sa [[racionalnost|racionalnošću]], Kant vidi kao dva kriterijuma za smislen život. Kant bi smatrao da život koji se živi bez njih nije vrijedan življenja; to bi bio život vrijedan život [[biljke]] ili [[insekt]]a.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161">Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 161</ref> Prema Kantu, autonomija je dio razloga zbog kojeg druge smatramo moralno odgovornim za svoje postupke. Ljudska djela su moralno vrijedna hvale ili krivice zbog naše autonomije. Neautonomna bića kao što su biljke ili životinje nisu vrijedna krivice jer njihova djela nisu autonomna.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161"/> Kantov stav o zločinu i kazni pod uticajem je njegovih pogleda na autonomiju. Ispiranje mozga ili drogiranje kriminalaca da budu građani koji poštuju zakon bilo bi nemoralno jer ne bi poštivalo njihovu autonomiju. Rehabilitacija se mora tražiti na način koji poštuje njihovu autonomiju i dostojanstvo kao ljudskih bića.<ref>Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 163</ref> === Prema Nietzscheu === [[Friedrich Nietzsche]] pisao je o autonomiji i moralnoj borbi.<ref>{{cite journal|url=https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |title=Review of ''Nietzsche on Freedom and Autonomy'' |access-date=2014-04-02 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407061713/https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |archive-date=2014-04-07 |date=2011-07-31 |last1=Reginster |first1=Bernard }}</ref> Autonomija se u ovom smislu naziva slobodnim ja i uključuje nekoliko aspekata sopstva, uključujući samopoštovanje, pa čak i samoljublje. Ovo se može protumačiti kao pod uticajem [[Immanuel Kant|Kanta]] ([[Samopoštovanje|samopoštovanje]]) i [[Aristotel]]ovo ([[samoljublje]]). Za Nietzschea, vrednovanje [[etika|etičke]] autonomije može da razreši sukob između ljubavi (samoljublja) i zakona (samopoštovanja) koji se onda može prevesti u stvarnost kroz iskustva samoodgovornosti. Budući da Nietzsche definira osjećaj slobode kao [[Lična odgovornost|odgovornost]] za vlastiti život, sloboda i samoodgovornost mogu biti u velikoj mjeri povezani s autonomijom.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=D2a9e-FarAYC&q=philosophy+and+autonomy|title=Nietzsche on Freedom and Autonomy|last1=Gemes|first1=Ken|last2=May|first2=Simon|date=2009-05-07|publisher=OUP Oxford|isbn=9780191607882}}</ref> ==Razvoj djeteta== Autonomija u detinjstvu i [[adolescencija|adolescenciji]] je kada neko teži da stekne osećaj sebe kao odvojenog, samoupravnog pojedinca.<ref name="Berk">{{cite book|last1=Berk|first1=Laura|title=Child Development|date=2013|publisher=Pearson|edition=9}}</ref> Između 1. i 3. godine, tokom druge faze Eriksonove i Frojdove faze razvoja, psihosocijalna kriza koja se javlja je autonomija naspram stida i sumnje.<ref name="Shaffer">{{cite book|last1=Shaffer|first1=David|title=Social and Personality Development|edition=6}}</ref> Značajan događaj koji se dešava tokom ove faze je da djeca moraju da nauče da budu autonomna, a neuspeh u tome može dovesti do toga da dijete sumnja u sopstvene sposobnosti i da se stidi.<ref name="Shaffer"/> Kada djeca postanu autonomna, to omogućava im da istražuju i stiču nove vještine. Autonomija ima dva vitalna aspekta u kojima postoji emocionalna komponenta u kojoj se više oslanjamo na sebe nego na roditelje i komponentu ponašanja u kojoj odlučujemo samostalno koristeći svoje prosuđivanje.<ref name="Berk"/> Stilovi odgoja djece utiču na razvoj autonomije djeteta. Autoritativno podizanje djece je najuspješniji pristup, gdje se roditelji angažuju u autonomiji koja odgovara njihovom uzrastu i sposobnostima.<ref name="Berk"/> Autonomija u adolescenciji je usko povezana s njihovom potragom za identitetom.<ref name="Berk "/> U [[adolescencija|adolescenciji]] roditelji i vršnjaci djeluju kao agenti utjecaja. Utjecaj vršnjaka u ranoj adolescenciji može pomoći procesu adolescenta da postepeno postane autonomniji tako što će biti manje podložan utjecaju roditelja ili vršnjaka kako stari.<ref name="Shaffer"/> U adolescenciji je najvažniji razvojni zadatak razvijanje zdrav osjećaj autonomije.<ref name="Shaffer"/> ==Religija== U [[kršćanstvo|kršćanstvu]], autonomija se manifestuje kao djelomična samouprava na različitim nivoima crkvene uprave. Tokom historije hrišćanstva postojala su dva osnovna tipa autonomije. Neke važne parohije i manastiri su dobili posebna autonomna prava i privilegije, a najpoznatiji primer monaške autonomije je čuvena [[Pravoslavlje|pravoslavna]] monaška zajednica na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] u [[Grčka|Grčkoj]]. S druge strane, administrativna autonomija čitavih crkvenih pokrajina je kroz istoriju uključivala različite stepene unutrašnje samouprave. U [[eklisiologija|eklisiologiji]] [[istočna pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne crkve]] postoji jasna razlika između autonomije i [[autokefalnost|autokefalije]], budući da autokefalne crkve imaju punu samoupravu i nezavisnost, dok je svaka autonomna crkva podložna nekoj autokefalnoj crkva, koja ima određeni stepen unutrašnje samouprave. Pošto je svaka autonomna crkva imala svoj historijski put do crkvene autonomije, postoje značajne razlike između različitih autonomnih crkava u pogledu njihovog određenog stepena samouprave. Naprimjer, crkve koje su autonomne mogu imati svoje biskupe najvišeg ranga, kao što su [[arhiepiskop]] ili [[episkop mitropolit|mitropolit]], koje imenuje ili potvrđuje [[patrijarh]] [[majka crkva|majke crkve]] od koje mu je dodijeljena autonomija, ali općenito ostaju samoupravni u mnogim drugim aspektima. U historiji [[zapadno kršćanstvo|zapadnog hrišćanstva]] pitanje crkvene autonomije također je bilo jedno od najvažnijih pitanja, posebno tokom prvih stoljeća hrišćanstva, budući da su se razni nadbiskupi i mitropoliti u [[zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] često suprotstavljali tendencijama centralizacije [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]].{{sfn|Meyendorff|1989|pp=59-66, 130-139}} Od 2019., [[Katolička crkva]] sastoji se od 24 autonomne (''[[sui iuris]]'') Crkve u zajednici sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. Različite denominacije [[protestantska crkva|protestantske crkve]] obično imaju više decentralizovane moći, a crkve mogu biti autonomne, tako da imaju svoja pravila ili zakone vlasti, na nacionalnom, lokalnom ili čak individualnom nivou. [[Jean-Paul Sartre|Sartre]] donosi koncept kartezijanskog boga koji je potpuno slobodan i autonoman. On navodi da postojanje prethodi suštini pri čemu je bog tvorac suštine, vječnih istina i božanske volje. Ova čista sloboda Boga odnosi se na ljudsku slobodu i autonomiju; gdje čovjek nije podvrgnut već postojećim idejama i vrijednostima.<ref name=":2">{{cite web|last=Macken|first=John|date=2008|title=The Autonomy Theme in the Church Dogmatics: Karl Barth and his Critics|url=https://g.co/kgs/LtyCjq|url-status=live}}</ref> Prema [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|Prvom amandmanu]], u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], savezna vlada je ograničena u izgradnji nacionalne crkve. To je zbog [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|prvog amandmana]] koji priznaje slobodu ljudi da obožavaju svoju vjeru u skladu sa svojim uvjerenjima. Naprimjer, [[Savezna vlada Sjedinjenih Država|američka vlada]] je uklonila crkvu iz njihove "sfere vlasti"<ref>{{cite web|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/nkenlr35&div=11&id=&page=&collection=journals|title=Spheres of Sovereignty: Church Autonomy Doctrine and the Theological Heritage of the Separation of Church and State|last1=Renaud|first1=Robert Joseph|last2=Weinberger|first2=Laed Daniel|date=2008|website=heinonline.org|access-date=2018-03-17}}</ref> zbog historijskog uticaja crkava na politiku i njihovog autoriteta u javnosti. Ovo je bio početak procesa ukidanja. Protestantske crkve u Sjedinjenim Državama imale su značajan uticaj na američku kulturu u devetnaestom stoljeću, kada su organizovale osnivanje škola, bolnica, sirotišta, koledža, časopisa i tako dalje.<ref>{{Cite book|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America.|last=Hammond|first=Phillip|year=1992}}</ref> Ovo je dovelo do poznatog, međutim, pogrešno protumačenog izraza [[razdvajanje crkve i države]]. Ove crkve su izgubile zakonodavnu i finansijsku podršku države. === Proces ukidanja === Prvo ukidanje počelo je uvođenjem [[Zakon o pravima|Zakona o pravima]].<ref name=":1">{{cite web|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America|last=Hammond|first=Phillip|date=1992}}</ref> U dvadesetom stoljeću, usljed [[Velika depresija|Velike depresije]] iz 1930-ih i završetka Drugog svetskog rata, američke crkve su ponovo oživjele. Konkretno protestantske crkve. Ovo je bio početak drugog raspada<ref name=":1"/> kada su crkve ponovo postale popularne, ali nisu imale zakonodavnu moć. Jedan od razloga zašto su crkve stekle posjećenost i popularnost bio je [[baby boom]], kada su se vojnici vratili iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i osnovali svoje porodice. Veliki priliv novorođenčadi dao je crkvama novi val sljedbenika. Međutim, ovi sljedbenici nisu imali ista uvjerenja kao njihovi roditelji i doveli su do političkih i vjerskih revolucija 1960-ih. Tokom 1960-ih, kolaps vjerske i kulturne sredine doveo je do trećeg raspada.<ref name=":1"/> Religija je postala važnija za pojedinca, a manje za zajednicu. Promjene koje su donijele ove revolucije značajno su povećale ličnu autonomiju pojedinaca zbog nedostatka strukturnih ograničenja koja im daju dodatnu slobodu izbora. Ovaj koncept je poznat kao "novi voluntarizam",<ref name=":1"/> gdje pojedinci imaju slobodan izbor kako da budu religiozni i slobodan izbor da li će biti religiozni ili ne. ==Medicina== U [[medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije [[medicinska etika|smatra se]] jednim od mnogih fundamentalnih etičkih principa u medicini.<ref>{{Cite journal|last=Varelius|first=Jukka|date=December 2006|title=The value of autonomy in medical ethics|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=9|issue=3|pages=377–388|doi=10.1007/s11019-006-9000-z|issn=1386-7423|pmc=2780686|pmid=17033883}}</ref> Autonomija se može definirati kao sposobnost osobe da donosi vlastite odluke. Ova vjera u autonomiju je centralna premisa koncepata [[informisani pristanak]] i [[zajedničko donošenje odluka]]. Ova ideja, iako se smatra ključnom za današnju praksu medicine, razvijena je u posljednjih 50 godina. Prema [[Tom Beauchamp|Tomu Beauchampu]] i [[James Childress|Jamesu Childressu]] (u ''Principima biomedicinske etike''), [[Doktorsko suđenje|Nürnberško suđenje]] detaljno opisuje zastrašujuće eksploatativne medicinske "eksperimente" koji su prekršili fizički [[integritet]] i ličnu autonomiju ispitanika.<ref>{{Cite book|title=Principles of biomedical ethics|last=Beauchamp|first=Tom L.|date=2013|publisher=Oxford University Press|others=Childress, James F.|isbn=9780199924585|edition=7th |location=New York|oclc=808107441}}</ref> Ovi slučajevi podstakli su pozive na zaštitne mjere u [[medicinska istraživanja|medicinskim istraživanjima]], kao što je [[Nürnberški kodeks]] koji naglašava važnost dobrovoljnog učešća u medicinskim istraživanjima. Vjeruje se da je Nirnberški kodeks poslužio kao premisa za mnoge aktuelne dokumente koji se tiču istraživačke etike.<ref>{{Cite journal|last=Fischer|first=Bernard A|date=January 2006|title=A Summary of Important Documents in the Field of Research Ethics|journal=Schizophrenia Bulletin|volume=32|issue=1|pages=69–80|doi=10.1093/schbul/sbj005|issn=0586-7614|pmc=2632196|pmid=16192409}}</ref> Poštovanje autonomije postalo je ugrađeno u zdravstvenu zaštitu i pacijentima bi se moglo dozvoliti da donose lične odluke o zdravstvenim uslugama koje primaju.<ref>{{Cite journal|last=Leo|first=Raphael J.|date=October 1999|title=Competency and the Capacity to Make Treatment Decisions: A Primer for Primary Care Physicians|journal=Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry|volume=1|issue=5|pages=131–141|issn=1523-5998|pmid=15014674|pmc=181079|doi=10.4088/PCC.v01n0501}}</ref> Posebno, autonomija ima nekoliko aspekata, kao i izazove koji utiču na poslovanje zdravstvene zaštite. Način na koji se postupa s pacijentom može potkopati ili podržati autonomiju pacijenta i iz tog razloga, način na koji se pacijentu komunicira postaje vrlo presudan. Dobar odnos između pacijenta i zdravstvenog radnika mora biti dobro definiran, kako bi se osiguralo poštovanje autonomije pacijenta.<ref>{{cite book|last1=Riis|first1=A.H|title=Autonomy, culture and healthcare}}</ref> Kao i u svakoj životnoj situaciji, pacijent ne bi volio da bude pod kontrolom druge osobe. Potez da se naglasi poštovanje autonomije pacijenata proizašao je iz ranjivosti na koje je ukazano u pogledu autonomije. Međutim, autonomija se ne primjenjuje samo u kontekstu istraživanja. Korisnici zdravstvenog sistema imaju pravo da se prema njima postupa uz poštovanje njihove autonomije, umjesto da njima dominiraju [https://books.google.com/books?id=x1DNCNNX8AIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=silent%20world%20of%20doctor%20and%20patient&f=the physician]. Ovo se naziva paternalizmom. Iako je paternalizam zamišljen da bude sveukupno dobar za pacijenta, to može vrlo lahko ometati autonomiju.<ref>{{cite journal|last1=Sandman|first1=Lars|title=Adherence, Shared Decision-Making and Patient Autonomy|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|date=2012|volume=15|issue=2|pages=115–27|doi=10.1007/s11019-011-9336-x|pmid=21678125|s2cid=30120495}}</ref> Kroz [[terapeutski odnos]], promišljen dijalog između klijenta i lekara može dovesti do boljih ishoda za klijenta, jer on ili ona više učestvuje u [[donošenje odluka|donošenju odluka]]. Postoji mnogo različitih definicija autonomije, od kojih mnoge stavljaju pojedinca u društveni kontekst. Vidi također: autonomija odnosa, što sugerira da je osoba definirana kroz svoje odnose s drugima, i "podržana autonomija"<ref name="library.yorku.ca">{{cite web|url=https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|title=Archived copy|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524174134/https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|archive-date=2015-05-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> što sugerira da u određenim okolnostima može biti potrebno privremeno ugroziti autonomiju osobe u kratkom roku, kako bi se njena autonomija očuvala na duži rok. Druge definicije autonomije zamišljaju osobu kao zatvoreno i samodovoljno biće čija prava ne bi trebalo da budu ugrožena ni pod kojim okolnostima.<ref>{{cite web|url=http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|title=The Inner Citadel|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924145857/http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|archive-date=2015-09-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> Postoje i različita gledišta oko toga da li savremeni zdravstveni sistemi treba da se prebace na veću autonomiju pacijenata ili na paternalistički pristup. Naprimjer, postoje takvi argumenti koji sugeriraju da je postojeća autonomija pacijenata opterećena nedostacima kao što su pogrešna shvatanja liječenja i kulturološke razlike, te da bi zdravstveni sistemi trebali prijeći na veći paternalizam od strane liječnika s obzirom na njihovu stručnost.<ref>{{Cite journal|last=Caplan|first=Arthur L|date=2014|title=Why autonomy needs help|journal=Journal of Medical Ethics|volume=40|issue=5|pages=301–302|issn=0306-6800|jstor=43282987|doi=10.1136/medethics-2012-100492|pmid=22337604|s2cid=207010293}}</ref> S druge strane, drugi pristupi sugeriraju da jednostavno mora postojati povećanje razumijevanja odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika, kako bi se poboljšala autonomija pacijenata.<ref>{{Cite journal|last1=Entwistle|first1=Vikki A.|last2=Carter|first2=Stacy M.|last3=Cribb|first3=Alan|last4=McCaffery|first4=Kirsten|date=July 2010|title=Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships|journal=Journal of General Internal Medicine|volume=25|issue=7|pages=741–745|doi=10.1007/s11606-010-1292-2|issn=0884-8734|pmc=2881979|pmid=20213206}}</ref> Jedan od argumenata u prilog veće autonomije pacijenata i njenih prednosti je Dave deBronkart, koji vjeruje da su u doba tehnološkog napretka pacijenti sposobni da mnoga istraživanja o medicinskim pitanjima obavljaju od kuće. Prema deBronkartu, ovo pomaže da se promovišu bolji razgovori između pacijenata i ljekara tokom posjeta bolnici, što na kraju olakšava rad ljekara.<ref name=":0">{{Cite journal|last=deBronkart|first=Dave|date=2015|title=From patient centred to people powered: autonomy on the rise|journal=BMJ: British Medical Journal|volume=350|issn=0959-8138|jstor=26518242}}</ref> deBronkart tvrdi da to dovodi do većeg osnaživanja pacijenata i edukativnijeg zdravstvenog sistema.<ref name=":0"/> Nasuprot ovom mišljenju, tehnološki napredak se ponekad može posmatrati kao nepovoljan način promoviranja autonomije pacijenata. Naprimjer, Greaney et al. misle da povećanje autonomije pacijenta, međutim, možda neće promovirati ono što je najbolje za pacijenta. U ovom argumentu, suprotno DeBronkartu, sadašnje percepcije autonomije pacijenata pretjerano pridaju prednosti individualne autonomije i nije najprikladniji način liječenja pacijenata.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Greaney|first1=Anna-Marie|last2=O’Mathúna|first2=Dónal P.|last3=Scott|first3=P. Anne|date=2012-11-01|title=Patient autonomy and choice in healthcare: self-testing devices as a case in point|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=15|issue=4|pages=383–395|doi=10.1007/s11019-011-9356-6|pmid=22038653|s2cid=915117|issn=1572-8633|url=http://doras.dcu.ie/19339/1/AMG_Patient_autonomy_and_choice_in_healthcare_Self-testing_devices_as_a_case_in_point_Revised_Manuscript__MHEP.pdf}}</ref> Umjesto toga, trebalo bi implementirati inkluzivniji oblik autonomije, autonomiju odnosa, koja uzima u obzir one koji su bliski pacijentu kao i ljekaru.<ref name=":3"/> Ovi različiti koncepti autonomije mogu biti problematični jer vršitelj dužnosti je suočen sa odlukom koji koncept će implementirati u svoju kliničku praksu.<ref>{{Cite journal|last1=Ross|first1=Lainie Friedman|last2=Walter|first2=Jennifer K.|date=2014-02-01|title=Relational Autonomy: Moving Beyond the Limits of Isolated Individualism|url=https://pediatrics.aappublications.org/content/133/Supplement_1/S16|journal=Pediatrics|volume=133|issue=Supplement 1|pages=S16–S23|doi=10.1542/peds.2013-3608D|issn=0031-4005|pmid=24488536|doi-access=free}}</ref> Autonomija se razlikuje i neki pacijenti smatraju da je to neotuđivo, posebno maloljetnici kada se suoče s hitnim situacijama. Problemi se javljaju u situacijama hitne pomoći kada možda nema vremena za razmatranje principa autonomije pacijenta. Različiti etički izazovi susreću se u ovim situacijama kada je vrijeme kritično, a svijest pacijenata može biti ograničena. Međutim, u takvim okruženjima gdje informirani pristanak može biti ugrožen, radni liječnik procjenjuje svaki pojedinačni slučaj, kako bi donio najprofesionalniju i etički najispravniju odluku.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Muskens|first1=Ivo S.|last2=Gupta|first2=Saksham|last3=Robertson|first3=Faith C.|last4=Moojen|first4=Wouter A.|last5=Kolias|first5=Angelos G.|last6=Peul|first6=Wilco C.|last7=Broekman|first7=Marike L. D.|date=2019-01-26|title=When Time Is Critical, Is Informed Consent Less So? A Discussion of Patient Autonomy in Emergency Neurosurgery|journal=World Neurosurgery|volume=125|pages=e336–e340|doi=10.1016/j.wneu.2019.01.074|issn=1878-8769|pmid=30690144|url=https://www.repository.cam.ac.uk/handle/1810/288856|hdl=1887/3195421|s2cid=59339055|hdl-access=free}}</ref> Naprimjer, vjeruje se da bi neurohirurzi u takvim situacijama općenito trebali učiniti sve što mogu da poštuju autonomiju pacijenta. U situaciji u kojoj pacijent nije u mogućnosti donijeti autonomnu odluku, neurohirurg bi trebao razgovarati sa surogat donosiocem odluke kako bi pomogao u procesu donošenja odluke.<ref name=":4"/> Izvođenje operacije na pacijentu bez informiranog pristanka općenito se smatra da je etički opravdano samo kada neurohirurg i njegov/njen tim dovedu do toga da pacijent nema sposobnost da donosi autonomne odluke. Ako je pacijent sposoban donijeti autonomnu odluku, ove situacije su općenito manje etički naporne jer se odluka obično poštuje.<ref name=":4"/> Važno je napomenuti da nije svaki pacijent sposoban samostalno donijeti odluku. Naprimjer, često se postavlja pitanje u kojoj dobi djeca treba da učestvuju u donošenju odluka o liječenju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/09/19/well/family/when-should-children-take-part-in-medical-decisions.html|title=When Should Children Take Part in Medical Decisions?|last1=Klass|first1=Perri|date=2016-09-20|work=The New York Times|access-date=2019-04-21|issn=0362-4331}}</ref> Ovo pitanje se postavlja kako se djeca različito razvijaju, što otežava uspostavljanje standardne dobi u kojoj bi trebala postati autonomnija.<ref name=":5"/> Oni koji nisu u stanju da donesu odluke postavljaju izazov ljekarima jer postaje teško odrediti sposobnost pacijenta da donese odluku.<ref>{{cite journal|last1=Cole|first1=Clare|last2=Wellard|first2=Sally|last3=Mummery|first3=Jane|title=Problematising autonomy and advocacy in nursing|journal=Nursing Ethics|volume=21|issue=5|pages=576–582|doi=10.1177/0969733013511362|pmid=24399831|year=2014|s2cid=10485758}}</ref> U određenoj mjeri, rečeno je da je naglasak na autonomiji u zdravstvenoj zaštiti potkopao praksu zdravstvenih radnika da po potrebi poboljšaju zdravlje svojih pacijenata. Scenario je doveo do napetosti u odnosu između pacijenta i zdravstvenog radnika. To je zato što koliko god ljekar želi da spriječi da pacijent pati, on ili ona ipak mora da poštuje autonomiju. Dobročinstvo je princip koji dozvoljava ljekarima da se ponašaju odgovorno u svojoj praksi iu najboljem interesu svojih pacijenata, što može uključivati previđanje autonomije.<ref>{{Cite journal|last=MacKenzie|first=C. Ronald|date=September 2009|title=What Would a Good Doctor Do? Reflections on the Ethics of Medicine|journal=HSS Journal|volume=5|issue=2|pages=196–199|doi=10.1007/s11420-009-9126-7|issn=1556-3316|pmc=2744764|pmid=19626379}}</ref> Međutim, jaz između pacijenta i ljekara doveo je do problema jer su se u drugim slučajevima pacijenti žalili da nisu dovoljno informirani. Sedam elemenata informiranog pristanka (kako su definirali Beauchamp i Childress) uključuju elemente praga (kompetentnost i dobrovoljnost), elemente informacija (otkrivanje, preporuka i razumijevanje) i elemente pristanka (odluka i ovlaštenje).<ref>[https://books.google.com/books?id=b6w7V7gCkSIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=informed%20consent Informed Consent : Legal Theory and Clinical Practice: Legal Theory and ...] - Schools of Law and Medicine Jessica W. Berg Assistant Professor of Law and Bioethics Case Western Reserve University, Paul S. Appelbaum A. F. Zeleznik Distinguished Professor and Chair University of Massachusetts, Medical School and Director of the Center for Mental Health Services Research Charles W. Lidz Research Professor of Psychiatry University of Massachusetts, Center for Bioethics and Health Law University of Pittsburgh Lisa S. Parker Associate Professor and Director of Graduate Education - Google Books. Books.google.ca. Retrieved on 2013-07-12.</ref> Neki filozofi poput Harryja Frankfurta smatraju kriterije Beauchampa i Childressa nedovoljnim. Oni tvrde da se radnja može smatrati autonomnom samo ako uključuje vježbanje sposobnosti formiranja vrijednosti višeg reda o željama kada se djeluje namjerno.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). Pp54-55</ref> To znači da pacijenti mogu razumjeti svoju situaciju i izbore, ali ne bi bili autonomni osim ako pacijent nije u stanju da formira vrijednosne sudove o svojim razlozima za odabir opcija liječenja, oni ne bi djelovali autonomno. U određenim jedinstvenim okolnostima, vlada može imati pravo da privremeno nadjača pravo na [[tjelesni integritet]] kako bi očuvala život i dobrobit osobe. Takvo djelovanje se može opisati korištenjem principa "podržane autonomije",<ref name="library.yorku.ca"/> koncepta koji je razvijen da opiše jedinstvene situacije u mentalnom zdravlju (primjeri uključuju [[prisilno hranjenje]] osoba koja umiru od [[poremećaj ishrane|poremećaja ishrane]] [[anoreksija|anoreksije nervoze]] ili privremenog liječenja osobe koja živi s [[psihotični poremećaj|psihotičnim poremećajem]] [[antipsihotik|antipsihotičnim lijekovima]]). Iako je kontroverzan, princip podržane autonomije usklađen je s ulogom vlade da zaštiti život i slobodu svojih građana. Terrence F. Ackerman je istakao probleme sa ovim situacijama, on tvrdi da preduzimanjem ovog pravca djelovanja ljekar ili vlade rizikuju da pogrešno protumače sukob vrijednosti kao ograničavajući efekat bolesti na autonomiju pacijenta.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). pp62</ref> Od 1960-ih godina postojali su pokušaji da se poveća autonomija pacijenata, uključujući i zahtjev da ljekari pohađaju kurseve bioetike tokom svog vremena na medicinskom fakultetu.<ref>{{cite journal|last1=Pilnick|first1=Alison|last2=Dingwall|first2=Robert|title=On the Remarkable Persistence of Asymmetry in Doctor/Patient Interaction: A Critical Review|journal=Social Science & Medicine|date=April 2011|volume=72|issue=8|pages=1374–82|doi=10.1016/j.socscimed.2011.02.033|pmid=21454003}}</ref> Uprkos velikoj posvećenosti promociji autonomije pacijenata, nepovjerenje javnosti u medicinu u razvijenim zemljama je ostalo.<ref>O'neill, Onora. Autonomy and Trust in bioethics. Cambridge University Press, 2002. Pp3</ref> [[Onora O'Neill]] je pripisala ovaj nedostatak povjerenja medicinskim institucijama i profesionalcima koji uvode mjere koje koriste njima, a ne pacijentu. O'Neill tvrdi da je ovaj fokus na promociji autonomije bio na štetu pitanja poput raspodjele zdravstvenih resursa i javnog zdravlja. Jedan od prijedloga za povećanje autonomije pacijenata je korištenje pomoćnog osoblja. Korištenje pomoćnog osoblja uključujući medicinske asistente, liječničke asistente, medicinske sestre, medicinske tehničare i drugo osoblje koje može promovirati interese pacijenata i bolju njegu pacijenata.<ref>{{cite journal|last1=Sheather|first1=Julian|title=Patient Autonomy|journal=Student BMJ; London|date=2011|volume=19}}</ref> Medicinske sestre posebno mogu naučiti o uvjerenjima i vrijednostima pacijenata kako bi povećale informirani pristanak i eventualno uvjerile pacijenta putem logike i razloga da se zainteresira za određeni plan liječenja.<ref>{{cite journal|last1=Charles|first1=Sonya|title=The Moral Agency of Institutions: Effectively Using Expert Nurses to Support Patient Autonomy|journal=Journal of Medical Ethics|date=2017|volume=43|issue=8|pages=506–509|doi=10.1136/medethics-2016-103448|pmid=27934774|s2cid=11731579}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Humphreys|first1=Sally|title=Patient Autonomy|journal=British Journal of Perioperative Nursing|date=January 2005|volume=15|issue=1|pages=35–38, 40–41, 43|doi=10.1177/175045890501500103|pmid=15719905|s2cid=11528632}}</ref> Ovo bi promovisalo i autonomiju i dobročinstvo, dok bi integritet ljekara bio netaknut. Nadalje, Humphreys tvrdi da medicinske sestre treba da imaju profesionalnu autonomiju u okviru svog djelokruga prakse. Humphreys tvrdi da ako medicinske sestre više koriste svoju profesionalnu autonomiju, onda će doći do povećanja autonomije pacijenata. ==Međunarodni zakon o ljudskim pravima== Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podsticanja međunarodnih ljudskih prava koje je dolazilo u mnogo valova. Autonomija kao osnovno ljudsko pravo je postavila temelj na početku ovih slojeva uz slobodu.<ref>{{Cite book|title=Personal freedom through human rights law? : autonomy, identity and integrity under the European Convention on Human Rights|last=Marshall|first=Jill|date=2009|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=978-9004170599|location=Leiden|oclc=567444414}}</ref> [[Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948. pominju autonomiju ili zakonski zaštićeno pravo na individualno samoopredjeljenje u članu 22.<ref>{{cite web|url=http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/|title=Universal Declaration of Human Rights|date=2015-10-06|website=www.un.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Dokumenti kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda ponovo potvrđuju međunarodno pravo u aspektu ljudskih prava jer su ti zakoni već postojali, ali je također odgovorna da osigura da zakoni istaknuti kada su u pitanju autonomija, kultura i integritet i zemljišna prava se stvaraju unutar autohtonog konteksta obraćanjem posebne pažnje na njihove historijske i savremene događaje<ref>{{Cite journal|last=Geoff|first=G.|date=1997-02-01|title=Religious Minorities and Their Rights: A Problem of Approach |journal=International Journal on Minority and Group Rights |volume=5 |issue=2 |pages=97–134 |doi=10.1163/15718119720907435 |issn=1571-8115}}</ref> [[Deklaracija o pravima autohtonih naroda|Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda]] član 3 također kroz međunarodno pravo obezbjeđuje ljudska prava za autohtone pojedince kroz svoj treći član dajući im pravo na samoopredjeljenje, što znači da imaju sve slobode da biraju svoj politički status, i sposobni su da unaprijede svoj ekonomski društveni i kulturni status u društvu razvijajući ga. Drugi primjer za to je član 4 istog dokumenta koji im daje autonomna prava kada su u pitanju njihovi unutrašnji ili lokalni poslovi i kako se mogu finansirati kako bi mogli sami sebi upravljati.<ref>{{cite web|url=https://undocs.org/A/RES/61/295|title=A/RES/61/295 - E|website=undocs.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Manjine u zemljama su takođe zaštićene međunarodnim pravom; 27. član [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima]] ili ICCPR-a to čini dozvoljavajući ovim pojedincima da uživaju u sopstvenoj kulturi ili da koriste svoj jezik. Manjine su na taj način ljudi iz etničkih vjerskih ili jezičkih grupa prema dokumentu.<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx|title=OHCHR {{!}} International Covenant on Civil and Political Rights|website=www.ohchr.org|access-date=2018-03-15}}</ref> [[Evropski sud za ljudska prava|Evropski sud za ljudska prava]], je međunarodni sud koji je osnovan u ime Evropskih konvencija o ljudskim pravima. Međutim, kada je riječ o autonomiji, nisu je eksplicitno naveli kada su u pitanju prava koja pojedinci imaju. Sadašnji član 8 je ispravio to u slučaju ''[[Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva|Pretty protiv Ujedinjenih nacija]]'', iz 2002. koji uključuje [[potpomognuto samoubistvo]], gdje je autonomija korištena kao pravni osnov u zakonu. Tu je istaknuta autonomija i označen njen domet u pravo, čime je postala osnova za pravni presedan u stvaranju sudske prakse koja potiče od Evropskog suda za ljudska prava.<ref>{{Cite book|title=Caring autonomy : European human rights law and the challenge of individualism|last=Lõhmus |first=Katri |isbn=978-1107081772 |location=Cambridge, United Kingdom|oclc=898273667|date = 2015-04-16}}</ref> [[Principi iz Yogyakarte]], dokument koji nema obavezujući učinak u [[međunarodno pravo o ljudskim pravima|međunarodnom pravu o ljudskim pravima]], tvrdi da se "samoopredjeljenje" koristi kao značenje autonomije u vlastitim stvarima, uključujući informirani pristanak ili seksualna i [[reproduktivna prava ]], sastavni je dio nečijeg samodefiniranog ili [[rodni identitet|rodnog identiteta]] i odbija bilo kakve medicinske procedure kao uvjet za pravno priznavanje rodnog identiteta transrodne osobe.<ref>The Yogyakarta Principles, Principle 3, The Right to Recognition before the Law</ref> Ako ih na kraju prihvati međunarodna zajednica u odgovarajućem [[ugovor]]u, to bi ove ideje učinilo ljudskim pravima u zakonu. [[Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom]] također definiše autonomiju kao principe prava osobe sa invalidnošću, uključujući „slobodu da donosi sopstveni izbor i nezavisnost osoba".<ref>Convention on the Rights of Persons with Disabilities Article 3, (a)</ref> ==Kultura slavnih o autonomiji tinejdžera== Studija koju su proveli David C. Giles i John Maltby pokazala je da nakon uklanjanja faktora koji utiču na starost, visoka emocijska autonomija je značajan prediktor interesovanja za slavne ličnosti, kao i visoka privrženost vršnjacima sa niskom privrženošću roditeljima. Utvrđeno je da su obrasci intenzivnog ličnog interesovanja za poznate ličnosti povezani sa niskim nivoom bliskosti i sigurnosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da se odrasli sa sekundarnom grupom pseudoprijatelja tokom razvoja iz roditeljske privrženosti obično fokusiraju samo na jednu određenu slavnu ličnost, što bi moglo biti posljedica poteškoća u tranziciji.<ref>{{Cite journal |doi=10.1016/S0191-8869(03)00154-5|title=The role of media figures in adolescent development: Relations between autonomy, attachment, and interest in celebrities|journal=Personality and Individual Differences|volume=36|issue=4|pages=813–822|year=2004|last1=Giles|first1=David C.|last2=Maltby|first2=John}}</ref> == Razne upotrebe== *U računarstvu, [[autonomna periferija]] je ona koja se može koristiti kada je računar isključen. *Unutar [[teorija samoopredeljenja]] u psihologiji, autonomija se odnosi na 'podršku autonomiji nasuprot kontroli', "hipotezujući da društveni konteksti koji podržavaju autonomiju imaju tendenciju da olakšaju samoodređenu motivaciju, zdrav razvoj i optimalno funkcionisanje." *U matematičkoj analizi, za [[diferencijalna jednačina|običnu diferencijalnu jednačinu]] kaže se da je [[Autonomni sistem (matematika)|autonomna]] ako je vremenski nezavisna. *U [[lingvistika|lingvistici]], [[autonomni jezik]] je onaj koji je nezavisan od drugih jezika, naprimjer, ima standardnu raznolikost, gramatičke knjige, rječnike ili literaturu, itd. *U [[robotika|robotici]], "autonomija znači nezavisnost kontrole. Ova karakterizacija implicira da je autonomija svojstvo odnosa između dva agenta, u slučaju robotike, odnosa između dizajnera i [[autonomni robot|autonomnog robota]] Samodovoljnost, pozicioniranost, učenje ili razvoj i evolucija povećavaju stepen autonomije agenta.“, kaže Rolf Pfeifer. *U [[svemirski let|svwemirskim letovima]], autonomija se može odnositi i na misije s posadom koje rade bez kontrole zemaljskih kontrolora. *U [[ekonomija|ekonomiji]], [[autonomna potrošnja]] je potrošnja kada su nivoi prihoda nula, što potrošnju čini „autonomnom“ u odnosu na prihod. *U [[politika|politici]], [[Teritorijalna autonomija|autonomne teritorije]] su države koje žele zadržati teritorijalni integritet u suprotnosti s etničkim ili autohtonim zahtjevima za [[samoopredjeljenje]] ili [[nezavisnost]] ([[suverenitet] ]). *U [[antiestablišment|antiestablišmentskom]] [[aktivizam|aktivizmu]], [[autonomni prostor]] je drugo ime za nevladin [[društveni centar]] ili slobodan prostor (za interakciju u zajednici). *U [[socijalna psihologija|socijalnoj psihologiji]], autonomija je osobina ličnosti koju karakteriše fokus na lično postignuće, nezavisnost i sklonost samoći, često označena kao suprotnost [[sociotropija|sociotropiji]].<ref>{{Cite journal |last=Bieling |first=Peter J. |year=2000 |title=The Sociotropy–Autonomy Scale: Structure and Implications |journal=Cognitive Therapy and Research |volume=24 |issue=6 |pages=763–780 |doi=10.1023/A:1005599714224|s2cid=38957013 }}</ref> == Granice autonomije == Autonomija može biti ograničena. Naprimjer, putem invalidnosti, organizacije civilnog društva mogu postići određeni stepen autonomije, iako ugniježđene unutar – i u odnosu na – formalne birokratske i administrativne režime. Partneri u zajednici stoga mogu pretpostaviti hibridnost zauzimanja i autonomije – ili uzajamnost – koja je prilično nijansirana.<ref>{{Cite journal|last=O’Hare|first=Paul|date=March 2018|title=Resisting the 'Long-Arm' of the State? Spheres of Capture and Opportunities for Autonomy in Community Governance: RESISTING THE 'LONG-ARM' OF THE STATE?|journal=International Journal of Urban and Regional Research|volume=42|issue=2|pages=210–225|doi=10.1111/1468-2427.12606|url=https://e-space.mmu.ac.uk/620226/1/Resisting%20the%20long%20arm%20of%20the%20state.pdf}}</ref> ===Poluautonomija=== Termin ''poluautonomija'' (skovan s prefiksom hemi- /„pola“) označava djelomičnu ili ograničenu autonomiju. Kao relativni pojam, obično se primjenjuje na različite poluautonomne entitete ili procese koji su suštinski ili funkcionalno ograničeni, u poređenju sa drugim potpuno autonomnim entitetima ili procesima. ===Kvaziautonomija=== Termin ''kvaziautonomija'' (skovan s [[prefiks]]om kvazi- /„sličan“ ili „pojavljujući“) označava formalno stečenu ili proglašenu, ali funkcionalno ograničenu ili ograničavajuću autonomiju. Kao deskriptivni termin, obično se primjenjuje na različite kvaziautonomne entitete ili procese koji su formalno označeni ili označeni kao autonomni, ali u stvarnosti ostaju funkcionalno zavisni ili pod uticajem nekog drugog [[entitet]]a ili procesa. Primjer za takvu upotrebu termina može se vidjeti u uobičajenom nazivu za [[kvaziautonomne nevladine organizacije]]. ==Također pogledajte== {{Wikisource1911Enc|Autonomy}} * [[Autonomizam]] * [[Lista autonomnih oblasti po zemljama]] * [[Dan autonomije]] * [[Tjelesni integritet]] * [[Cornelius Castoriadis]] * [[Direktna demokratija]] * [[Jednakost autonomije]] * [[Flat organizacija]] * [[Takis Fotopoulos]] * [[Kućno pravilo]] * [[Nezavisnost]] * [[Lične granice]] * [[Teorija samoodređenja]] * [[Samoupravna kolonija]] * ''[[Sui iuris]]'' * [[Nastava za socijalnu pravdu]] * [[Model održivog sistema]] * [[Demokratija na radnom mjestu]] * [[Sreća na poslu#Autonomija posla|Autonomija posla]] == Bilješke == {{NoteFoot}} == Reference == {{Reflist}} === Izvori === {{refbegin}} * {{cite book |last = Meyendorff |first = John |author-link = John Meyendorff |year = 1989 |title = Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. |series = The Church in history |volume = 2 |location = Crestwood, NY |publisher = St. Vladimir's Seminary Press |isbn = 978-0-88-141056-3 |url = https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ }} {{refend}} == Vanjski linkovi == {{Wiktionary}} {{Wikiquote}} * Kastner, Jens. [http://www.uni-bielefeld.de/cias/wiki/a_Autonomy.html "Autonomy"] (2015). University Bielefeld - Center for InterAmerican Studies. * [http://www.autonomy.viainteraxion.org "Development initiatives strategies for self-sustainability"] {{Authority control}} [[Kategorija:Autonomija| ]] [[Kategorija:Etički principi]] [[Kategorija:Kibernetika]] [[Kategorija:Individualizam]] [[Kategorija:Koncepti u etici]] gxayn8zmo7twn9wy3mc0m472vfwft38 3425362 3425361 2022-07-20T14:53:10Z 21775198.138-dopisnik 131410 /* Razne upotrebe */ wikitext text/x-wiki {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' (starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odluke. Autonomne [[organizacije]] ili [[institucije]] su nezavisne ili samoupravne. Autonomija se takođe može definisati iz perspektive [[ljudi|ljudskih resursa]], gdje označava (relativno visok) nivo diskrecije koji se daje zaposlenom u njegovom ili njenom radu.<ref>{{cite book |last=Dewey|first=C.R.|title=Autonomy without a self }}</ref> U takvim slučajevima, poznato je da autonomija općeniuto povećava [[zadovoljstvo poslom|zadovoljstvom poslom]]. Smatra se da [[Samoaktualizacija|Samoaktualizirani]] pojedinci djeluju autonomno od vanjskih očekivanja.<ref>{{Cite journal|last=Bordages|first=John Walter|date=1989-06-01|title=Self-Actualization and Personal Autonomy|journal=Psychological Reports|language=en|volume=64|issue=3_suppl|pages=1263–1266|doi=10.2466/pr0.1989.64.3c.1263|s2cid=146406002|issn=0033-2941}}</ref> U [[Medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije se smatra jednim od mnogih osnovnih [[Medicinska etika|etičkih principa u medicini]]. Uz [[homeostaza|autroregulaciju]] i [[razmnožavanje|autoreprodukciju]], autom+nomija je jedno ot ttri krucijalna obilježja svih pblika živih sistema, po čemu se razlikuju od nežive prirode. ==Sociologija== U [[sociologija|sociologiji znanja]], kontroverza oko granica autonomije inhibirala je analizu bilo kojeg koncepta izvan relativne autonomije,<ref>Pierre Bourdieu (Maranhão, 2005; [http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66 2006] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008165230/http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66|date=October 8, 2010}}; [https://web.archive.org/web/20070610214637/http://www.sbsociologia.com.br/congresso_v02/papers/GT3%20Ci%C3%AAncia%2C%20Tecnologia%20e%20Inova%C3%A7%C3%A3o%20Social/A%20Autonomia%20Reflexiva%20e%20o%20Fomento%20do%20CNPq%20%C3%A0%20Pesquisa%20no%20Campo%20da%20Sociologia%20%282000-2006%29.pdf 2007]; [http://www.flacsoandes.org/dspace/bitstream/10469/382/1/Íconos%20no.31%20-%20mayo%202008.pdf SOBRAL & MARANHÃO, 2008]{{dead link|date=August 2017|bot=medic}}){{cbignore|bot=medic}}</ref> sve dok tipologija autonomije nije stvorena i razvijena u okviru [[studija nauke i tehnologije]]. Prema njoj, institucija postojeće autonomije nauke je „[[refleksivna autonomija]]”: akteri i strukture unutar [[naučne]] oblasti su u stanju da prevode ili odražavaju različite teme predstavljene u društvenim i političkim oblastima, kao i utiču na njih u pogledu tematskih izbora na istraživačkim projektima. ===Institucionalna autonomija=== [Institucija|Institucijska]] autonomija je posjedovanje kapaciteta kao zakonodavca da može usaditi i slijediti službene ciljeve. Autonomne institucije odgovorne su za pronalaženje dovoljnih resursa ili za modifikaciju svojih planova, programa, kurseva, odgovornosti i usluga u skladu s tim.<ref>Evans, P. B., Rueschemeyer, D., & Skocpol, T. (1985). Bringing the state back in.</ref> Ali čineći to, moraju se boriti sa svim preprekama koje se mogu pojaviti, kao što je društveni pritisak protiv smanjenja ili socioekonomske poteškoće. Sa zakonodavne tačke gledišta, da bi se povećala institucijska autonomija, moraju se uspostaviti uslovi [[samoupravljana privreda|samoupravljanja]] i institucijske samouprave. Povećanje vođstva i preraspodjela odgovornosti za donošenje odluka bili bi korisni za istraživanje resursa.<ref>Neave, G. (2012). The evaluative state, institutional autonomy and re-engineering higher education in Western Europe: The prince and his pleasure.</ref> Institucijska autonomija se često smatrala sinonimom za [[samoopredeljenje]], a mnoge vlade su se plašile da će to dovesti institucije u [[iredentizam|iredentistički]] ili [[secesionizam|secesionistički]] region. Ali autonomiju treba posmatrati kao rešenje za borbu za samoopredeljenje. Samoopredjeljenje je kretanje ka nezavisnosti, dok je autonomija način da se prilagodi različitim regijama/grupama unutar zemlje. Institucijska autonomija može raspršiti sukobe u vezi sa manjinama i etničkim grupama u društvu. Omogućavanje veće autonomije grupama i institucijama pomaže u stvaranju diplomatskih odnosa između njih i centralne vlade.<ref>Weller, M., & Wolff, S. (2014). Autonomy, self-governance, and conflict resolution: Innovative approaches to institutional design in divided societies.</ref> ==Politika== {{glavni|Autonomizam (politička doktrina)|Politička sloboda}}{{Također pogledajte|Autonomna administrativna podjela}} U državnom jeziku, autonomija se odnosi na samoupravu. Primjer autonomne jurisdikcije bila je bivša vlada Sjedinjenih Država nad [[Filipini|Filipinskim otocima]]. ''Zakon o autonomiji Filipina iz 1916. godine'' pružio je okvir za stvaranje autonomne vlade pod kojom je [[Filipinski narod]] imao širu domaću autonomiju nego ranije, iako je rezervirao određene privilegije Sjedinjenim Državama da zaštite svoja [[suverenitet|suverena]] prava i interese.<ref name=CorpusJuris>{{Cite encyclopedia|title=Philippine Bill of 1902 (note: Philippine Autonomy Act) |encyclopedia=Corpus Juris |url=http://thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160525075502/http://www.thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |archive-date=2016-05-25 |date=July 1902 }}</ref> Drugi primjeri uključuju [[Kosovo]] (kao [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo]]) pod bivšom jugoslovenskom vladom [[Josip Broz Tito|Maršala Tita]]<ref>{{Cite book |first1=Melissa Katherine |last1=Bokovoy |first2=Jill A. |last2=Irvine |first3=Carol S. |last3=Lilly |year=1997 |title=State-society relations in Yugoslavia, 1945–1992 |location=New York |publisher=St. Martin's Press |pages=[https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 295–301] |isbn=978-0-312-12690-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 }}</ref> i [[Puntland]] Autonomna regija unutar [[Savezna Republika Somalija|Savezne Republike Somalije]]. ==Filozofija== Autonomija je ključni koncept koji ima širok uticaj na različita polja [[filozofija|filozofije]]. U [[metafizika|metafizičkoj filozofiji]], koncept autonomije se pominje u raspravama o [[slobodna volja|slobodnoj volji]], [[fatalizam|fatalizmu]], [[determinizam|determinizmu]] i [[Agencija (filozofija)|agenciji]]. U [[moralna filozofija|moralnoj filozofiji]], autonomija se odnosi na podvrgavanje objektivnom moralnom zakonu.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/autonomy-moral/#BasDis Autonomy in Moral and Political Philosophy (Stanford Encyclopedia of Philosophy)]. Plato.stanford.edu. Retrieved on 2013-07-12.</ref> === Prema Kantu === [[Immanuel Kant]] (1724–1804) definisao je autonomiju sa tri teme u vezi sa [[etika|svremenom etikom]]. Prvo, autonomija kao pravo na donošenje vlastitih odluka isključujući bilo kakvo uplitanje drugih. Drugo, autonomija kao sposobnost donošenja takvih odluka kroz vlastitu neovisnost uma i nakon lične refleksije. Treće, kao idealan način autonomnog življenja. Ukratko, autonomija je [[Moralna prava|moralno pravo]] koju neko posjeduje ili sposobnost koju imamo da sami razmišljamo i donosimo odluke, pružajući određeni stepen kontrole ili moći nad događajima koji se odvijaju u svakodnevnom životu.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=HlJ8BbjLXSAC&q=philosophy+and+autonomy+and+kant|title=Kant on Moral Autonomy|last=Sensen|first=Oliver|date=2013|publisher=Cambridge University Press|isbn=9781107004863}}</ref> Kontekst u kojem se Kant bavi autonomijom odnosi se na [[teorija morala|teoriju morala]], postavljajući i temeljna i apstraktna pitanja. Vjerovao je da da bi postojao [[moral]], mora postojati autonomija. On autonomiju dijeli na dvije različite komponente. ''Auto'' se može definirati kao negativan oblik [[nezavisnost]]i ili biti slobodan u negativnom smislu. Ovo je aspekt u kojem se odluke donose sami. Pritom, ''nomos'' je pozitivan smisao, [[sloboda]] ili zakonitost, gdje birate zakon koji ćete slijediti. Kantovska autonomija takođe pruža osećaj [[Racionalnost|racionalne]] autonomije, što jednostavno znači da neko racionalno poseduje [[motivacija|motivaciju]] da upravlja sopstvenim životom. Racionalna autonomija podrazumijeva donošenje vlastitih odluka, ali to se ne može učiniti samo u [[Socijalna izolacija|izolaciji]]. Kooperativne racionalne interakcije su potrebne kako bismo razvili i iskoristili našu [[sposobnost]] da živimo u svijetu s drugima. Kant je tvrdio da moral pretpostavlja ovu autonomiju ([[njemački|Autonomie]]) u moralnim agentima, pošto su moralni zahtjevi izraženi u [[kategorički imperativ|kategoričkim imperativima]]. Imperativ je kategoričan ako izdaje valjanu naredbu neovisnu o ličnim željama ili interesima koja bi dala razlog za pokoravanje naredbi. Hipotetski je ako je valjanost njegove naredbe, ako je razlog zašto se može očekivati da je poslušamo, činjenica da neko želi ili je zainteresiran za nešto dalje što bi pokornost naredbi podrazumijevalo. "Nemojte juriti autoputem ako ne želite da vas policija zaustavi" hipotetski je imperativ. „Pogrešno je kršiti zakon, zato nemoj juriti autoputem“ kategorički je imperativ. Za vas ne važi hipotetska naredba da ne prebrzate na autoputu ako vam je svejedno hoće li vas zaustaviti policija. Kategorična komanda važi za vas u svakom slučaju. Može se očekivati da se od autonomnih moralnih agenata povinuju naredbi kategoričkog imperativa čak i ako im nedostaje lična želja ili interes za to. Kantovski koncept autonomije se često pogrešno tumači, izostavljajući važnu tačku o samopotvrđenosti autonomnog agenta moralnom zakonu. Smatra se da se autonomija u potpunosti objašnjava kao sposobnost pokoravanja kategoričkoj naredbi nezavisno od lične želje ili interesa za to – ili još gore, da je autonomija „poslušnost“ kategoričke naredbe nezavisno od prirodne želje ili interesa; a ta heteronomija, njena suprotnost, djeluje umjesto toga na lične motive one vrste o kojima se govori u hipotetskim imperativima. U svom djelu „[[Osnove metafizike morala]]“, Kant je primijenio koncept autonomije i da definiše koncept ličnosti i ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]]. Autonomiju, zajedno sa [[racionalnost|racionalnošću]], Kant vidi kao dva kriterijuma za smislen život. Kant bi smatrao da život koji se živi bez njih nije vrijedan življenja; to bi bio život vrijedan život [[biljke]] ili [[insekt]]a.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161">Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 161</ref> Prema Kantu, autonomija je dio razloga zbog kojeg druge smatramo moralno odgovornim za svoje postupke. Ljudska djela su moralno vrijedna hvale ili krivice zbog naše autonomije. Neautonomna bića kao što su biljke ili životinje nisu vrijedna krivice jer njihova djela nisu autonomna.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161"/> Kantov stav o zločinu i kazni pod uticajem je njegovih pogleda na autonomiju. Ispiranje mozga ili drogiranje kriminalaca da budu građani koji poštuju zakon bilo bi nemoralno jer ne bi poštivalo njihovu autonomiju. Rehabilitacija se mora tražiti na način koji poštuje njihovu autonomiju i dostojanstvo kao ljudskih bića.<ref>Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 163</ref> === Prema Nietzscheu === [[Friedrich Nietzsche]] pisao je o autonomiji i moralnoj borbi.<ref>{{cite journal|url=https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |title=Review of ''Nietzsche on Freedom and Autonomy'' |access-date=2014-04-02 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407061713/https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |archive-date=2014-04-07 |date=2011-07-31 |last1=Reginster |first1=Bernard }}</ref> Autonomija se u ovom smislu naziva slobodnim ja i uključuje nekoliko aspekata sopstva, uključujući samopoštovanje, pa čak i samoljublje. Ovo se može protumačiti kao pod uticajem [[Immanuel Kant|Kanta]] ([[Samopoštovanje|samopoštovanje]]) i [[Aristotel]]ovo ([[samoljublje]]). Za Nietzschea, vrednovanje [[etika|etičke]] autonomije može da razreši sukob između ljubavi (samoljublja) i zakona (samopoštovanja) koji se onda može prevesti u stvarnost kroz iskustva samoodgovornosti. Budući da Nietzsche definira osjećaj slobode kao [[Lična odgovornost|odgovornost]] za vlastiti život, sloboda i samoodgovornost mogu biti u velikoj mjeri povezani s autonomijom.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=D2a9e-FarAYC&q=philosophy+and+autonomy|title=Nietzsche on Freedom and Autonomy|last1=Gemes|first1=Ken|last2=May|first2=Simon|date=2009-05-07|publisher=OUP Oxford|isbn=9780191607882}}</ref> ==Razvoj djeteta== Autonomija u detinjstvu i [[adolescencija|adolescenciji]] je kada neko teži da stekne osećaj sebe kao odvojenog, samoupravnog pojedinca.<ref name="Berk">{{cite book|last1=Berk|first1=Laura|title=Child Development|date=2013|publisher=Pearson|edition=9}}</ref> Između 1. i 3. godine, tokom druge faze Eriksonove i Frojdove faze razvoja, psihosocijalna kriza koja se javlja je autonomija naspram stida i sumnje.<ref name="Shaffer">{{cite book|last1=Shaffer|first1=David|title=Social and Personality Development|edition=6}}</ref> Značajan događaj koji se dešava tokom ove faze je da djeca moraju da nauče da budu autonomna, a neuspeh u tome može dovesti do toga da dijete sumnja u sopstvene sposobnosti i da se stidi.<ref name="Shaffer"/> Kada djeca postanu autonomna, to omogućava im da istražuju i stiču nove vještine. Autonomija ima dva vitalna aspekta u kojima postoji emocionalna komponenta u kojoj se više oslanjamo na sebe nego na roditelje i komponentu ponašanja u kojoj odlučujemo samostalno koristeći svoje prosuđivanje.<ref name="Berk"/> Stilovi odgoja djece utiču na razvoj autonomije djeteta. Autoritativno podizanje djece je najuspješniji pristup, gdje se roditelji angažuju u autonomiji koja odgovara njihovom uzrastu i sposobnostima.<ref name="Berk"/> Autonomija u adolescenciji je usko povezana s njihovom potragom za identitetom.<ref name="Berk "/> U [[adolescencija|adolescenciji]] roditelji i vršnjaci djeluju kao agenti utjecaja. Utjecaj vršnjaka u ranoj adolescenciji može pomoći procesu adolescenta da postepeno postane autonomniji tako što će biti manje podložan utjecaju roditelja ili vršnjaka kako stari.<ref name="Shaffer"/> U adolescenciji je najvažniji razvojni zadatak razvijanje zdrav osjećaj autonomije.<ref name="Shaffer"/> ==Religija== U [[kršćanstvo|kršćanstvu]], autonomija se manifestuje kao djelomična samouprava na različitim nivoima crkvene uprave. Tokom historije hrišćanstva postojala su dva osnovna tipa autonomije. Neke važne parohije i manastiri su dobili posebna autonomna prava i privilegije, a najpoznatiji primer monaške autonomije je čuvena [[Pravoslavlje|pravoslavna]] monaška zajednica na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] u [[Grčka|Grčkoj]]. S druge strane, administrativna autonomija čitavih crkvenih pokrajina je kroz istoriju uključivala različite stepene unutrašnje samouprave. U [[eklisiologija|eklisiologiji]] [[istočna pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne crkve]] postoji jasna razlika između autonomije i [[autokefalnost|autokefalije]], budući da autokefalne crkve imaju punu samoupravu i nezavisnost, dok je svaka autonomna crkva podložna nekoj autokefalnoj crkva, koja ima određeni stepen unutrašnje samouprave. Pošto je svaka autonomna crkva imala svoj historijski put do crkvene autonomije, postoje značajne razlike između različitih autonomnih crkava u pogledu njihovog određenog stepena samouprave. Naprimjer, crkve koje su autonomne mogu imati svoje biskupe najvišeg ranga, kao što su [[arhiepiskop]] ili [[episkop mitropolit|mitropolit]], koje imenuje ili potvrđuje [[patrijarh]] [[majka crkva|majke crkve]] od koje mu je dodijeljena autonomija, ali općenito ostaju samoupravni u mnogim drugim aspektima. U historiji [[zapadno kršćanstvo|zapadnog hrišćanstva]] pitanje crkvene autonomije također je bilo jedno od najvažnijih pitanja, posebno tokom prvih stoljeća hrišćanstva, budući da su se razni nadbiskupi i mitropoliti u [[zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] često suprotstavljali tendencijama centralizacije [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]].{{sfn|Meyendorff|1989|pp=59-66, 130-139}} Od 2019., [[Katolička crkva]] sastoji se od 24 autonomne (''[[sui iuris]]'') Crkve u zajednici sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. Različite denominacije [[protestantska crkva|protestantske crkve]] obično imaju više decentralizovane moći, a crkve mogu biti autonomne, tako da imaju svoja pravila ili zakone vlasti, na nacionalnom, lokalnom ili čak individualnom nivou. [[Jean-Paul Sartre|Sartre]] donosi koncept kartezijanskog boga koji je potpuno slobodan i autonoman. On navodi da postojanje prethodi suštini pri čemu je bog tvorac suštine, vječnih istina i božanske volje. Ova čista sloboda Boga odnosi se na ljudsku slobodu i autonomiju; gdje čovjek nije podvrgnut već postojećim idejama i vrijednostima.<ref name=":2">{{cite web|last=Macken|first=John|date=2008|title=The Autonomy Theme in the Church Dogmatics: Karl Barth and his Critics|url=https://g.co/kgs/LtyCjq|url-status=live}}</ref> Prema [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|Prvom amandmanu]], u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], savezna vlada je ograničena u izgradnji nacionalne crkve. To je zbog [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|prvog amandmana]] koji priznaje slobodu ljudi da obožavaju svoju vjeru u skladu sa svojim uvjerenjima. Naprimjer, [[Savezna vlada Sjedinjenih Država|američka vlada]] je uklonila crkvu iz njihove "sfere vlasti"<ref>{{cite web|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/nkenlr35&div=11&id=&page=&collection=journals|title=Spheres of Sovereignty: Church Autonomy Doctrine and the Theological Heritage of the Separation of Church and State|last1=Renaud|first1=Robert Joseph|last2=Weinberger|first2=Laed Daniel|date=2008|website=heinonline.org|access-date=2018-03-17}}</ref> zbog historijskog uticaja crkava na politiku i njihovog autoriteta u javnosti. Ovo je bio početak procesa ukidanja. Protestantske crkve u Sjedinjenim Državama imale su značajan uticaj na američku kulturu u devetnaestom stoljeću, kada su organizovale osnivanje škola, bolnica, sirotišta, koledža, časopisa i tako dalje.<ref>{{Cite book|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America.|last=Hammond|first=Phillip|year=1992}}</ref> Ovo je dovelo do poznatog, međutim, pogrešno protumačenog izraza [[razdvajanje crkve i države]]. Ove crkve su izgubile zakonodavnu i finansijsku podršku države. === Proces ukidanja === Prvo ukidanje počelo je uvođenjem [[Zakon o pravima|Zakona o pravima]].<ref name=":1">{{cite web|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America|last=Hammond|first=Phillip|date=1992}}</ref> U dvadesetom stoljeću, usljed [[Velika depresija|Velike depresije]] iz 1930-ih i završetka Drugog svetskog rata, američke crkve su ponovo oživjele. Konkretno protestantske crkve. Ovo je bio početak drugog raspada<ref name=":1"/> kada su crkve ponovo postale popularne, ali nisu imale zakonodavnu moć. Jedan od razloga zašto su crkve stekle posjećenost i popularnost bio je [[baby boom]], kada su se vojnici vratili iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i osnovali svoje porodice. Veliki priliv novorođenčadi dao je crkvama novi val sljedbenika. Međutim, ovi sljedbenici nisu imali ista uvjerenja kao njihovi roditelji i doveli su do političkih i vjerskih revolucija 1960-ih. Tokom 1960-ih, kolaps vjerske i kulturne sredine doveo je do trećeg raspada.<ref name=":1"/> Religija je postala važnija za pojedinca, a manje za zajednicu. Promjene koje su donijele ove revolucije značajno su povećale ličnu autonomiju pojedinaca zbog nedostatka strukturnih ograničenja koja im daju dodatnu slobodu izbora. Ovaj koncept je poznat kao "novi voluntarizam",<ref name=":1"/> gdje pojedinci imaju slobodan izbor kako da budu religiozni i slobodan izbor da li će biti religiozni ili ne. ==Medicina== U [[medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije [[medicinska etika|smatra se]] jednim od mnogih fundamentalnih etičkih principa u medicini.<ref>{{Cite journal|last=Varelius|first=Jukka|date=December 2006|title=The value of autonomy in medical ethics|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=9|issue=3|pages=377–388|doi=10.1007/s11019-006-9000-z|issn=1386-7423|pmc=2780686|pmid=17033883}}</ref> Autonomija se može definirati kao sposobnost osobe da donosi vlastite odluke. Ova vjera u autonomiju je centralna premisa koncepata [[informisani pristanak]] i [[zajedničko donošenje odluka]]. Ova ideja, iako se smatra ključnom za današnju praksu medicine, razvijena je u posljednjih 50 godina. Prema [[Tom Beauchamp|Tomu Beauchampu]] i [[James Childress|Jamesu Childressu]] (u ''Principima biomedicinske etike''), [[Doktorsko suđenje|Nürnberško suđenje]] detaljno opisuje zastrašujuće eksploatativne medicinske "eksperimente" koji su prekršili fizički [[integritet]] i ličnu autonomiju ispitanika.<ref>{{Cite book|title=Principles of biomedical ethics|last=Beauchamp|first=Tom L.|date=2013|publisher=Oxford University Press|others=Childress, James F.|isbn=9780199924585|edition=7th |location=New York|oclc=808107441}}</ref> Ovi slučajevi podstakli su pozive na zaštitne mjere u [[medicinska istraživanja|medicinskim istraživanjima]], kao što je [[Nürnberški kodeks]] koji naglašava važnost dobrovoljnog učešća u medicinskim istraživanjima. Vjeruje se da je Nirnberški kodeks poslužio kao premisa za mnoge aktuelne dokumente koji se tiču istraživačke etike.<ref>{{Cite journal|last=Fischer|first=Bernard A|date=January 2006|title=A Summary of Important Documents in the Field of Research Ethics|journal=Schizophrenia Bulletin|volume=32|issue=1|pages=69–80|doi=10.1093/schbul/sbj005|issn=0586-7614|pmc=2632196|pmid=16192409}}</ref> Poštovanje autonomije postalo je ugrađeno u zdravstvenu zaštitu i pacijentima bi se moglo dozvoliti da donose lične odluke o zdravstvenim uslugama koje primaju.<ref>{{Cite journal|last=Leo|first=Raphael J.|date=October 1999|title=Competency and the Capacity to Make Treatment Decisions: A Primer for Primary Care Physicians|journal=Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry|volume=1|issue=5|pages=131–141|issn=1523-5998|pmid=15014674|pmc=181079|doi=10.4088/PCC.v01n0501}}</ref> Posebno, autonomija ima nekoliko aspekata, kao i izazove koji utiču na poslovanje zdravstvene zaštite. Način na koji se postupa s pacijentom može potkopati ili podržati autonomiju pacijenta i iz tog razloga, način na koji se pacijentu komunicira postaje vrlo presudan. Dobar odnos između pacijenta i zdravstvenog radnika mora biti dobro definiran, kako bi se osiguralo poštovanje autonomije pacijenta.<ref>{{cite book|last1=Riis|first1=A.H|title=Autonomy, culture and healthcare}}</ref> Kao i u svakoj životnoj situaciji, pacijent ne bi volio da bude pod kontrolom druge osobe. Potez da se naglasi poštovanje autonomije pacijenata proizašao je iz ranjivosti na koje je ukazano u pogledu autonomije. Međutim, autonomija se ne primjenjuje samo u kontekstu istraživanja. Korisnici zdravstvenog sistema imaju pravo da se prema njima postupa uz poštovanje njihove autonomije, umjesto da njima dominiraju [https://books.google.com/books?id=x1DNCNNX8AIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=silent%20world%20of%20doctor%20and%20patient&f=the physician]. Ovo se naziva paternalizmom. Iako je paternalizam zamišljen da bude sveukupno dobar za pacijenta, to može vrlo lahko ometati autonomiju.<ref>{{cite journal|last1=Sandman|first1=Lars|title=Adherence, Shared Decision-Making and Patient Autonomy|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|date=2012|volume=15|issue=2|pages=115–27|doi=10.1007/s11019-011-9336-x|pmid=21678125|s2cid=30120495}}</ref> Kroz [[terapeutski odnos]], promišljen dijalog između klijenta i lekara može dovesti do boljih ishoda za klijenta, jer on ili ona više učestvuje u [[donošenje odluka|donošenju odluka]]. Postoji mnogo različitih definicija autonomije, od kojih mnoge stavljaju pojedinca u društveni kontekst. Vidi također: autonomija odnosa, što sugerira da je osoba definirana kroz svoje odnose s drugima, i "podržana autonomija"<ref name="library.yorku.ca">{{cite web|url=https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|title=Archived copy|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524174134/https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|archive-date=2015-05-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> što sugerira da u određenim okolnostima može biti potrebno privremeno ugroziti autonomiju osobe u kratkom roku, kako bi se njena autonomija očuvala na duži rok. Druge definicije autonomije zamišljaju osobu kao zatvoreno i samodovoljno biće čija prava ne bi trebalo da budu ugrožena ni pod kojim okolnostima.<ref>{{cite web|url=http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|title=The Inner Citadel|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924145857/http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|archive-date=2015-09-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> Postoje i različita gledišta oko toga da li savremeni zdravstveni sistemi treba da se prebace na veću autonomiju pacijenata ili na paternalistički pristup. Naprimjer, postoje takvi argumenti koji sugeriraju da je postojeća autonomija pacijenata opterećena nedostacima kao što su pogrešna shvatanja liječenja i kulturološke razlike, te da bi zdravstveni sistemi trebali prijeći na veći paternalizam od strane liječnika s obzirom na njihovu stručnost.<ref>{{Cite journal|last=Caplan|first=Arthur L|date=2014|title=Why autonomy needs help|journal=Journal of Medical Ethics|volume=40|issue=5|pages=301–302|issn=0306-6800|jstor=43282987|doi=10.1136/medethics-2012-100492|pmid=22337604|s2cid=207010293}}</ref> S druge strane, drugi pristupi sugeriraju da jednostavno mora postojati povećanje razumijevanja odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika, kako bi se poboljšala autonomija pacijenata.<ref>{{Cite journal|last1=Entwistle|first1=Vikki A.|last2=Carter|first2=Stacy M.|last3=Cribb|first3=Alan|last4=McCaffery|first4=Kirsten|date=July 2010|title=Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships|journal=Journal of General Internal Medicine|volume=25|issue=7|pages=741–745|doi=10.1007/s11606-010-1292-2|issn=0884-8734|pmc=2881979|pmid=20213206}}</ref> Jedan od argumenata u prilog veće autonomije pacijenata i njenih prednosti je Dave deBronkart, koji vjeruje da su u doba tehnološkog napretka pacijenti sposobni da mnoga istraživanja o medicinskim pitanjima obavljaju od kuće. Prema deBronkartu, ovo pomaže da se promovišu bolji razgovori između pacijenata i ljekara tokom posjeta bolnici, što na kraju olakšava rad ljekara.<ref name=":0">{{Cite journal|last=deBronkart|first=Dave|date=2015|title=From patient centred to people powered: autonomy on the rise|journal=BMJ: British Medical Journal|volume=350|issn=0959-8138|jstor=26518242}}</ref> deBronkart tvrdi da to dovodi do većeg osnaživanja pacijenata i edukativnijeg zdravstvenog sistema.<ref name=":0"/> Nasuprot ovom mišljenju, tehnološki napredak se ponekad može posmatrati kao nepovoljan način promoviranja autonomije pacijenata. Naprimjer, Greaney et al. misle da povećanje autonomije pacijenta, međutim, možda neće promovirati ono što je najbolje za pacijenta. U ovom argumentu, suprotno DeBronkartu, sadašnje percepcije autonomije pacijenata pretjerano pridaju prednosti individualne autonomije i nije najprikladniji način liječenja pacijenata.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Greaney|first1=Anna-Marie|last2=O’Mathúna|first2=Dónal P.|last3=Scott|first3=P. Anne|date=2012-11-01|title=Patient autonomy and choice in healthcare: self-testing devices as a case in point|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=15|issue=4|pages=383–395|doi=10.1007/s11019-011-9356-6|pmid=22038653|s2cid=915117|issn=1572-8633|url=http://doras.dcu.ie/19339/1/AMG_Patient_autonomy_and_choice_in_healthcare_Self-testing_devices_as_a_case_in_point_Revised_Manuscript__MHEP.pdf}}</ref> Umjesto toga, trebalo bi implementirati inkluzivniji oblik autonomije, autonomiju odnosa, koja uzima u obzir one koji su bliski pacijentu kao i ljekaru.<ref name=":3"/> Ovi različiti koncepti autonomije mogu biti problematični jer vršitelj dužnosti je suočen sa odlukom koji koncept će implementirati u svoju kliničku praksu.<ref>{{Cite journal|last1=Ross|first1=Lainie Friedman|last2=Walter|first2=Jennifer K.|date=2014-02-01|title=Relational Autonomy: Moving Beyond the Limits of Isolated Individualism|url=https://pediatrics.aappublications.org/content/133/Supplement_1/S16|journal=Pediatrics|volume=133|issue=Supplement 1|pages=S16–S23|doi=10.1542/peds.2013-3608D|issn=0031-4005|pmid=24488536|doi-access=free}}</ref> Autonomija se razlikuje i neki pacijenti smatraju da je to neotuđivo, posebno maloljetnici kada se suoče s hitnim situacijama. Problemi se javljaju u situacijama hitne pomoći kada možda nema vremena za razmatranje principa autonomije pacijenta. Različiti etički izazovi susreću se u ovim situacijama kada je vrijeme kritično, a svijest pacijenata može biti ograničena. Međutim, u takvim okruženjima gdje informirani pristanak može biti ugrožen, radni liječnik procjenjuje svaki pojedinačni slučaj, kako bi donio najprofesionalniju i etički najispravniju odluku.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Muskens|first1=Ivo S.|last2=Gupta|first2=Saksham|last3=Robertson|first3=Faith C.|last4=Moojen|first4=Wouter A.|last5=Kolias|first5=Angelos G.|last6=Peul|first6=Wilco C.|last7=Broekman|first7=Marike L. D.|date=2019-01-26|title=When Time Is Critical, Is Informed Consent Less So? A Discussion of Patient Autonomy in Emergency Neurosurgery|journal=World Neurosurgery|volume=125|pages=e336–e340|doi=10.1016/j.wneu.2019.01.074|issn=1878-8769|pmid=30690144|url=https://www.repository.cam.ac.uk/handle/1810/288856|hdl=1887/3195421|s2cid=59339055|hdl-access=free}}</ref> Naprimjer, vjeruje se da bi neurohirurzi u takvim situacijama općenito trebali učiniti sve što mogu da poštuju autonomiju pacijenta. U situaciji u kojoj pacijent nije u mogućnosti donijeti autonomnu odluku, neurohirurg bi trebao razgovarati sa surogat donosiocem odluke kako bi pomogao u procesu donošenja odluke.<ref name=":4"/> Izvođenje operacije na pacijentu bez informiranog pristanka općenito se smatra da je etički opravdano samo kada neurohirurg i njegov/njen tim dovedu do toga da pacijent nema sposobnost da donosi autonomne odluke. Ako je pacijent sposoban donijeti autonomnu odluku, ove situacije su općenito manje etički naporne jer se odluka obično poštuje.<ref name=":4"/> Važno je napomenuti da nije svaki pacijent sposoban samostalno donijeti odluku. Naprimjer, često se postavlja pitanje u kojoj dobi djeca treba da učestvuju u donošenju odluka o liječenju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/09/19/well/family/when-should-children-take-part-in-medical-decisions.html|title=When Should Children Take Part in Medical Decisions?|last1=Klass|first1=Perri|date=2016-09-20|work=The New York Times|access-date=2019-04-21|issn=0362-4331}}</ref> Ovo pitanje se postavlja kako se djeca različito razvijaju, što otežava uspostavljanje standardne dobi u kojoj bi trebala postati autonomnija.<ref name=":5"/> Oni koji nisu u stanju da donesu odluke postavljaju izazov ljekarima jer postaje teško odrediti sposobnost pacijenta da donese odluku.<ref>{{cite journal|last1=Cole|first1=Clare|last2=Wellard|first2=Sally|last3=Mummery|first3=Jane|title=Problematising autonomy and advocacy in nursing|journal=Nursing Ethics|volume=21|issue=5|pages=576–582|doi=10.1177/0969733013511362|pmid=24399831|year=2014|s2cid=10485758}}</ref> U određenoj mjeri, rečeno je da je naglasak na autonomiji u zdravstvenoj zaštiti potkopao praksu zdravstvenih radnika da po potrebi poboljšaju zdravlje svojih pacijenata. Scenario je doveo do napetosti u odnosu između pacijenta i zdravstvenog radnika. To je zato što koliko god ljekar želi da spriječi da pacijent pati, on ili ona ipak mora da poštuje autonomiju. Dobročinstvo je princip koji dozvoljava ljekarima da se ponašaju odgovorno u svojoj praksi iu najboljem interesu svojih pacijenata, što može uključivati previđanje autonomije.<ref>{{Cite journal|last=MacKenzie|first=C. Ronald|date=September 2009|title=What Would a Good Doctor Do? Reflections on the Ethics of Medicine|journal=HSS Journal|volume=5|issue=2|pages=196–199|doi=10.1007/s11420-009-9126-7|issn=1556-3316|pmc=2744764|pmid=19626379}}</ref> Međutim, jaz između pacijenta i ljekara doveo je do problema jer su se u drugim slučajevima pacijenti žalili da nisu dovoljno informirani. Sedam elemenata informiranog pristanka (kako su definirali Beauchamp i Childress) uključuju elemente praga (kompetentnost i dobrovoljnost), elemente informacija (otkrivanje, preporuka i razumijevanje) i elemente pristanka (odluka i ovlaštenje).<ref>[https://books.google.com/books?id=b6w7V7gCkSIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=informed%20consent Informed Consent : Legal Theory and Clinical Practice: Legal Theory and ...] - Schools of Law and Medicine Jessica W. Berg Assistant Professor of Law and Bioethics Case Western Reserve University, Paul S. Appelbaum A. F. Zeleznik Distinguished Professor and Chair University of Massachusetts, Medical School and Director of the Center for Mental Health Services Research Charles W. Lidz Research Professor of Psychiatry University of Massachusetts, Center for Bioethics and Health Law University of Pittsburgh Lisa S. Parker Associate Professor and Director of Graduate Education - Google Books. Books.google.ca. Retrieved on 2013-07-12.</ref> Neki filozofi poput Harryja Frankfurta smatraju kriterije Beauchampa i Childressa nedovoljnim. Oni tvrde da se radnja može smatrati autonomnom samo ako uključuje vježbanje sposobnosti formiranja vrijednosti višeg reda o željama kada se djeluje namjerno.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). Pp54-55</ref> To znači da pacijenti mogu razumjeti svoju situaciju i izbore, ali ne bi bili autonomni osim ako pacijent nije u stanju da formira vrijednosne sudove o svojim razlozima za odabir opcija liječenja, oni ne bi djelovali autonomno. U određenim jedinstvenim okolnostima, vlada može imati pravo da privremeno nadjača pravo na [[tjelesni integritet]] kako bi očuvala život i dobrobit osobe. Takvo djelovanje se može opisati korištenjem principa "podržane autonomije",<ref name="library.yorku.ca"/> koncepta koji je razvijen da opiše jedinstvene situacije u mentalnom zdravlju (primjeri uključuju [[prisilno hranjenje]] osoba koja umiru od [[poremećaj ishrane|poremećaja ishrane]] [[anoreksija|anoreksije nervoze]] ili privremenog liječenja osobe koja živi s [[psihotični poremećaj|psihotičnim poremećajem]] [[antipsihotik|antipsihotičnim lijekovima]]). Iako je kontroverzan, princip podržane autonomije usklađen je s ulogom vlade da zaštiti život i slobodu svojih građana. Terrence F. Ackerman je istakao probleme sa ovim situacijama, on tvrdi da preduzimanjem ovog pravca djelovanja ljekar ili vlade rizikuju da pogrešno protumače sukob vrijednosti kao ograničavajući efekat bolesti na autonomiju pacijenta.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). pp62</ref> Od 1960-ih godina postojali su pokušaji da se poveća autonomija pacijenata, uključujući i zahtjev da ljekari pohađaju kurseve bioetike tokom svog vremena na medicinskom fakultetu.<ref>{{cite journal|last1=Pilnick|first1=Alison|last2=Dingwall|first2=Robert|title=On the Remarkable Persistence of Asymmetry in Doctor/Patient Interaction: A Critical Review|journal=Social Science & Medicine|date=April 2011|volume=72|issue=8|pages=1374–82|doi=10.1016/j.socscimed.2011.02.033|pmid=21454003}}</ref> Uprkos velikoj posvećenosti promociji autonomije pacijenata, nepovjerenje javnosti u medicinu u razvijenim zemljama je ostalo.<ref>O'neill, Onora. Autonomy and Trust in bioethics. Cambridge University Press, 2002. Pp3</ref> [[Onora O'Neill]] je pripisala ovaj nedostatak povjerenja medicinskim institucijama i profesionalcima koji uvode mjere koje koriste njima, a ne pacijentu. O'Neill tvrdi da je ovaj fokus na promociji autonomije bio na štetu pitanja poput raspodjele zdravstvenih resursa i javnog zdravlja. Jedan od prijedloga za povećanje autonomije pacijenata je korištenje pomoćnog osoblja. Korištenje pomoćnog osoblja uključujući medicinske asistente, liječničke asistente, medicinske sestre, medicinske tehničare i drugo osoblje koje može promovirati interese pacijenata i bolju njegu pacijenata.<ref>{{cite journal|last1=Sheather|first1=Julian|title=Patient Autonomy|journal=Student BMJ; London|date=2011|volume=19}}</ref> Medicinske sestre posebno mogu naučiti o uvjerenjima i vrijednostima pacijenata kako bi povećale informirani pristanak i eventualno uvjerile pacijenta putem logike i razloga da se zainteresira za određeni plan liječenja.<ref>{{cite journal|last1=Charles|first1=Sonya|title=The Moral Agency of Institutions: Effectively Using Expert Nurses to Support Patient Autonomy|journal=Journal of Medical Ethics|date=2017|volume=43|issue=8|pages=506–509|doi=10.1136/medethics-2016-103448|pmid=27934774|s2cid=11731579}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Humphreys|first1=Sally|title=Patient Autonomy|journal=British Journal of Perioperative Nursing|date=January 2005|volume=15|issue=1|pages=35–38, 40–41, 43|doi=10.1177/175045890501500103|pmid=15719905|s2cid=11528632}}</ref> Ovo bi promovisalo i autonomiju i dobročinstvo, dok bi integritet ljekara bio netaknut. Nadalje, Humphreys tvrdi da medicinske sestre treba da imaju profesionalnu autonomiju u okviru svog djelokruga prakse. Humphreys tvrdi da ako medicinske sestre više koriste svoju profesionalnu autonomiju, onda će doći do povećanja autonomije pacijenata. ==Međunarodni zakon o ljudskim pravima== Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podsticanja međunarodnih ljudskih prava koje je dolazilo u mnogo valova. Autonomija kao osnovno ljudsko pravo je postavila temelj na početku ovih slojeva uz slobodu.<ref>{{Cite book|title=Personal freedom through human rights law? : autonomy, identity and integrity under the European Convention on Human Rights|last=Marshall|first=Jill|date=2009|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=978-9004170599|location=Leiden|oclc=567444414}}</ref> [[Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948. pominju autonomiju ili zakonski zaštićeno pravo na individualno samoopredjeljenje u članu 22.<ref>{{cite web|url=http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/|title=Universal Declaration of Human Rights|date=2015-10-06|website=www.un.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Dokumenti kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda ponovo potvrđuju međunarodno pravo u aspektu ljudskih prava jer su ti zakoni već postojali, ali je također odgovorna da osigura da zakoni istaknuti kada su u pitanju autonomija, kultura i integritet i zemljišna prava se stvaraju unutar autohtonog konteksta obraćanjem posebne pažnje na njihove historijske i savremene događaje<ref>{{Cite journal|last=Geoff|first=G.|date=1997-02-01|title=Religious Minorities and Their Rights: A Problem of Approach |journal=International Journal on Minority and Group Rights |volume=5 |issue=2 |pages=97–134 |doi=10.1163/15718119720907435 |issn=1571-8115}}</ref> [[Deklaracija o pravima autohtonih naroda|Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda]] član 3 također kroz međunarodno pravo obezbjeđuje ljudska prava za autohtone pojedince kroz svoj treći član dajući im pravo na samoopredjeljenje, što znači da imaju sve slobode da biraju svoj politički status, i sposobni su da unaprijede svoj ekonomski društveni i kulturni status u društvu razvijajući ga. Drugi primjer za to je član 4 istog dokumenta koji im daje autonomna prava kada su u pitanju njihovi unutrašnji ili lokalni poslovi i kako se mogu finansirati kako bi mogli sami sebi upravljati.<ref>{{cite web|url=https://undocs.org/A/RES/61/295|title=A/RES/61/295 - E|website=undocs.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Manjine u zemljama su takođe zaštićene međunarodnim pravom; 27. član [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima]] ili ICCPR-a to čini dozvoljavajući ovim pojedincima da uživaju u sopstvenoj kulturi ili da koriste svoj jezik. Manjine su na taj način ljudi iz etničkih vjerskih ili jezičkih grupa prema dokumentu.<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx|title=OHCHR {{!}} International Covenant on Civil and Political Rights|website=www.ohchr.org|access-date=2018-03-15}}</ref> [[Evropski sud za ljudska prava|Evropski sud za ljudska prava]], je međunarodni sud koji je osnovan u ime Evropskih konvencija o ljudskim pravima. Međutim, kada je riječ o autonomiji, nisu je eksplicitno naveli kada su u pitanju prava koja pojedinci imaju. Sadašnji član 8 je ispravio to u slučaju ''[[Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva|Pretty protiv Ujedinjenih nacija]]'', iz 2002. koji uključuje [[potpomognuto samoubistvo]], gdje je autonomija korištena kao pravni osnov u zakonu. Tu je istaknuta autonomija i označen njen domet u pravo, čime je postala osnova za pravni presedan u stvaranju sudske prakse koja potiče od Evropskog suda za ljudska prava.<ref>{{Cite book|title=Caring autonomy : European human rights law and the challenge of individualism|last=Lõhmus |first=Katri |isbn=978-1107081772 |location=Cambridge, United Kingdom|oclc=898273667|date = 2015-04-16}}</ref> [[Principi iz Yogyakarte]], dokument koji nema obavezujući učinak u [[međunarodno pravo o ljudskim pravima|međunarodnom pravu o ljudskim pravima]], tvrdi da se "samoopredjeljenje" koristi kao značenje autonomije u vlastitim stvarima, uključujući informirani pristanak ili seksualna i [[reproduktivna prava ]], sastavni je dio nečijeg samodefiniranog ili [[rodni identitet|rodnog identiteta]] i odbija bilo kakve medicinske procedure kao uvjet za pravno priznavanje rodnog identiteta transrodne osobe.<ref>The Yogyakarta Principles, Principle 3, The Right to Recognition before the Law</ref> Ako ih na kraju prihvati međunarodna zajednica u odgovarajućem [[ugovor]]u, to bi ove ideje učinilo ljudskim pravima u zakonu. [[Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom]] također definiše autonomiju kao principe prava osobe sa invalidnošću, uključujući „slobodu da donosi sopstveni izbor i nezavisnost osoba".<ref>Convention on the Rights of Persons with Disabilities Article 3, (a)</ref> ==Kultura slavnih o autonomiji tinejdžera== Studija koju su proveli David C. Giles i John Maltby pokazala je da nakon uklanjanja faktora koji utiču na starost, visoka emocijska autonomija je značajan prediktor interesovanja za slavne ličnosti, kao i visoka privrženost vršnjacima sa niskom privrženošću roditeljima. Utvrđeno je da su obrasci intenzivnog ličnog interesovanja za poznate ličnosti povezani sa niskim nivoom bliskosti i sigurnosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da se odrasli sa sekundarnom grupom pseudoprijatelja tokom razvoja iz roditeljske privrženosti obično fokusiraju samo na jednu određenu slavnu ličnost, što bi moglo biti posljedica poteškoća u tranziciji.<ref>{{Cite journal |doi=10.1016/S0191-8869(03)00154-5|title=The role of media figures in adolescent development: Relations between autonomy, attachment, and interest in celebrities|journal=Personality and Individual Differences|volume=36|issue=4|pages=813–822|year=2004|last1=Giles|first1=David C.|last2=Maltby|first2=John}}</ref> == Razne upotrebe== *U računarstvu, [[autonomna periferija]] je ona koja se može koristiti kada je računar isključen. *Unutar [[teorija samoopredeljenja]] u psihologiji, autonomija se odnosi na 'podršku autonomiji nasuprot kontroli', "hipotezujući da društveni konteksti koji podržavaju autonomiju imaju tendenciju da olakšaju samoodređenu motivaciju, zdrav razvoj i optimalno funkcionisanje." *U matematičkoj analizi, za [[diferencijalna jednačina|običnu diferencijalnu jednačinu]] kaže se da je [[Autonomni sistem (matematika)|autonomna]] ako je vremenski nezavisna. *U [[lingvistika|lingvistici]], [[autonomni jezik]] je onaj koji je nezavisan od drugih jezika, naprimjer, ima standardnu raznolikost, gramatičke knjige, rječnike ili literaturu, itd. *U [[robotika|robotici]], "autonomija znači nezavisnost kontrole. Ova karakterizacija implicira da je autonomija svojstvo odnosa između dva agenta, u slučaju robotike, odnosa između dizajnera i [[autonomni robot|autonomnog robota]] Samodovoljnost, pozicioniranost, učenje ili razvoj i evolucija povećavaju stepen autonomije agenta.“, kaže Rolf Pfeifer. *U [[svemirski letovi|svemirskim letovima]], autonomija se može odnositi i na misije s posadom koje rade bez kontrole zemaljskih kontrolora. *U [[ekonomija|ekonomiji]], [[autonomna potrošnja]] je potrošnja kada su nivoi prihoda nula, što potrošnju čini „autonomnom“ u odnosu na prihod. *U [[politika|politici]], [[Teritorijalna autonomija|autonomne teritorije]] su države koje žele zadržati teritorijalni integritet u suprotnosti s etničkim ili autohtonim zahtjevima za [[samoopredjeljenje]] ili [[nezavisnost]] ([[suverenitet] ]). *U [[antiestablišment|antiestablišmentskom]] [[aktivizam|aktivizmu]], [[autonomni prostor]] je drugo ime za nevladin [[društveni centar]] ili slobodan prostor (za interakciju u zajednici). *U [[socijalna psihologija|socijalnoj psihologiji]], autonomija je osobina ličnosti koju karakteriše fokus na lično postignuće, nezavisnost i sklonost samoći, često označena kao suprotnost [[sociotropija|sociotropiji]].<ref>{{Cite journal |last=Bieling |first=Peter J. |year=2000 |title=The Sociotropy–Autonomy Scale: Structure and Implications |journal=Cognitive Therapy and Research |volume=24 |issue=6 |pages=763–780 |doi=10.1023/A:1005599714224|s2cid=38957013 }}</ref> == Granice autonomije == Autonomija može biti ograničena. Naprimjer, putem invalidnosti, organizacije civilnog društva mogu postići određeni stepen autonomije, iako ugniježđene unutar – i u odnosu na – formalne birokratske i administrativne režime. Partneri u zajednici stoga mogu pretpostaviti hibridnost zauzimanja i autonomije – ili uzajamnost – koja je prilično nijansirana.<ref>{{Cite journal|last=O’Hare|first=Paul|date=March 2018|title=Resisting the 'Long-Arm' of the State? Spheres of Capture and Opportunities for Autonomy in Community Governance: RESISTING THE 'LONG-ARM' OF THE STATE?|journal=International Journal of Urban and Regional Research|volume=42|issue=2|pages=210–225|doi=10.1111/1468-2427.12606|url=https://e-space.mmu.ac.uk/620226/1/Resisting%20the%20long%20arm%20of%20the%20state.pdf}}</ref> ===Poluautonomija=== Termin ''poluautonomija'' (skovan s prefiksom hemi- /„pola“) označava djelomičnu ili ograničenu autonomiju. Kao relativni pojam, obično se primjenjuje na različite poluautonomne entitete ili procese koji su suštinski ili funkcionalno ograničeni, u poređenju sa drugim potpuno autonomnim entitetima ili procesima. ===Kvaziautonomija=== Termin ''kvaziautonomija'' (skovan s [[prefiks]]om kvazi- /„sličan“ ili „pojavljujući“) označava formalno stečenu ili proglašenu, ali funkcionalno ograničenu ili ograničavajuću autonomiju. Kao deskriptivni termin, obično se primjenjuje na različite kvaziautonomne entitete ili procese koji su formalno označeni ili označeni kao autonomni, ali u stvarnosti ostaju funkcionalno zavisni ili pod uticajem nekog drugog [[entitet]]a ili procesa. Primjer za takvu upotrebu termina može se vidjeti u uobičajenom nazivu za [[kvaziautonomne nevladine organizacije]]. ==Također pogledajte== {{Wikisource1911Enc|Autonomy}} * [[Autonomizam]] * [[Lista autonomnih oblasti po zemljama]] * [[Dan autonomije]] * [[Tjelesni integritet]] * [[Cornelius Castoriadis]] * [[Direktna demokratija]] * [[Jednakost autonomije]] * [[Flat organizacija]] * [[Takis Fotopoulos]] * [[Kućno pravilo]] * [[Nezavisnost]] * [[Lične granice]] * [[Teorija samoodređenja]] * [[Samoupravna kolonija]] * ''[[Sui iuris]]'' * [[Nastava za socijalnu pravdu]] * [[Model održivog sistema]] * [[Demokratija na radnom mjestu]] * [[Sreća na poslu#Autonomija posla|Autonomija posla]] == Bilješke == {{NoteFoot}} == Reference == {{Reflist}} === Izvori === {{refbegin}} * {{cite book |last = Meyendorff |first = John |author-link = John Meyendorff |year = 1989 |title = Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. |series = The Church in history |volume = 2 |location = Crestwood, NY |publisher = St. Vladimir's Seminary Press |isbn = 978-0-88-141056-3 |url = https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ }} {{refend}} == Vanjski linkovi == {{Wiktionary}} {{Wikiquote}} * Kastner, Jens. [http://www.uni-bielefeld.de/cias/wiki/a_Autonomy.html "Autonomy"] (2015). University Bielefeld - Center for InterAmerican Studies. * [http://www.autonomy.viainteraxion.org "Development initiatives strategies for self-sustainability"] {{Authority control}} [[Kategorija:Autonomija| ]] [[Kategorija:Etički principi]] [[Kategorija:Kibernetika]] [[Kategorija:Individualizam]] [[Kategorija:Koncepti u etici]] n2plibjev0bb5ttcyc5ffrefbhn7p4m 3425363 3425362 2022-07-20T14:54:04Z 21775198.138-dopisnik 131410 /* Razne upotrebe */ wikitext text/x-wiki {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' (starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odluke. Autonomne [[organizacije]] ili [[institucije]] su nezavisne ili samoupravne. Autonomija se takođe može definisati iz perspektive [[ljudi|ljudskih resursa]], gdje označava (relativno visok) nivo diskrecije koji se daje zaposlenom u njegovom ili njenom radu.<ref>{{cite book |last=Dewey|first=C.R.|title=Autonomy without a self }}</ref> U takvim slučajevima, poznato je da autonomija općeniuto povećava [[zadovoljstvo poslom|zadovoljstvom poslom]]. Smatra se da [[Samoaktualizacija|Samoaktualizirani]] pojedinci djeluju autonomno od vanjskih očekivanja.<ref>{{Cite journal|last=Bordages|first=John Walter|date=1989-06-01|title=Self-Actualization and Personal Autonomy|journal=Psychological Reports|language=en|volume=64|issue=3_suppl|pages=1263–1266|doi=10.2466/pr0.1989.64.3c.1263|s2cid=146406002|issn=0033-2941}}</ref> U [[Medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije se smatra jednim od mnogih osnovnih [[Medicinska etika|etičkih principa u medicini]]. Uz [[homeostaza|autroregulaciju]] i [[razmnožavanje|autoreprodukciju]], autom+nomija je jedno ot ttri krucijalna obilježja svih pblika živih sistema, po čemu se razlikuju od nežive prirode. ==Sociologija== U [[sociologija|sociologiji znanja]], kontroverza oko granica autonomije inhibirala je analizu bilo kojeg koncepta izvan relativne autonomije,<ref>Pierre Bourdieu (Maranhão, 2005; [http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66 2006] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008165230/http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66|date=October 8, 2010}}; [https://web.archive.org/web/20070610214637/http://www.sbsociologia.com.br/congresso_v02/papers/GT3%20Ci%C3%AAncia%2C%20Tecnologia%20e%20Inova%C3%A7%C3%A3o%20Social/A%20Autonomia%20Reflexiva%20e%20o%20Fomento%20do%20CNPq%20%C3%A0%20Pesquisa%20no%20Campo%20da%20Sociologia%20%282000-2006%29.pdf 2007]; [http://www.flacsoandes.org/dspace/bitstream/10469/382/1/Íconos%20no.31%20-%20mayo%202008.pdf SOBRAL & MARANHÃO, 2008]{{dead link|date=August 2017|bot=medic}}){{cbignore|bot=medic}}</ref> sve dok tipologija autonomije nije stvorena i razvijena u okviru [[studija nauke i tehnologije]]. Prema njoj, institucija postojeće autonomije nauke je „[[refleksivna autonomija]]”: akteri i strukture unutar [[naučne]] oblasti su u stanju da prevode ili odražavaju različite teme predstavljene u društvenim i političkim oblastima, kao i utiču na njih u pogledu tematskih izbora na istraživačkim projektima. ===Institucionalna autonomija=== [Institucija|Institucijska]] autonomija je posjedovanje kapaciteta kao zakonodavca da može usaditi i slijediti službene ciljeve. Autonomne institucije odgovorne su za pronalaženje dovoljnih resursa ili za modifikaciju svojih planova, programa, kurseva, odgovornosti i usluga u skladu s tim.<ref>Evans, P. B., Rueschemeyer, D., & Skocpol, T. (1985). Bringing the state back in.</ref> Ali čineći to, moraju se boriti sa svim preprekama koje se mogu pojaviti, kao što je društveni pritisak protiv smanjenja ili socioekonomske poteškoće. Sa zakonodavne tačke gledišta, da bi se povećala institucijska autonomija, moraju se uspostaviti uslovi [[samoupravljana privreda|samoupravljanja]] i institucijske samouprave. Povećanje vođstva i preraspodjela odgovornosti za donošenje odluka bili bi korisni za istraživanje resursa.<ref>Neave, G. (2012). The evaluative state, institutional autonomy and re-engineering higher education in Western Europe: The prince and his pleasure.</ref> Institucijska autonomija se često smatrala sinonimom za [[samoopredeljenje]], a mnoge vlade su se plašile da će to dovesti institucije u [[iredentizam|iredentistički]] ili [[secesionizam|secesionistički]] region. Ali autonomiju treba posmatrati kao rešenje za borbu za samoopredeljenje. Samoopredjeljenje je kretanje ka nezavisnosti, dok je autonomija način da se prilagodi različitim regijama/grupama unutar zemlje. Institucijska autonomija može raspršiti sukobe u vezi sa manjinama i etničkim grupama u društvu. Omogućavanje veće autonomije grupama i institucijama pomaže u stvaranju diplomatskih odnosa između njih i centralne vlade.<ref>Weller, M., & Wolff, S. (2014). Autonomy, self-governance, and conflict resolution: Innovative approaches to institutional design in divided societies.</ref> ==Politika== {{glavni|Autonomizam (politička doktrina)|Politička sloboda}}{{Također pogledajte|Autonomna administrativna podjela}} U državnom jeziku, autonomija se odnosi na samoupravu. Primjer autonomne jurisdikcije bila je bivša vlada Sjedinjenih Država nad [[Filipini|Filipinskim otocima]]. ''Zakon o autonomiji Filipina iz 1916. godine'' pružio je okvir za stvaranje autonomne vlade pod kojom je [[Filipinski narod]] imao širu domaću autonomiju nego ranije, iako je rezervirao određene privilegije Sjedinjenim Državama da zaštite svoja [[suverenitet|suverena]] prava i interese.<ref name=CorpusJuris>{{Cite encyclopedia|title=Philippine Bill of 1902 (note: Philippine Autonomy Act) |encyclopedia=Corpus Juris |url=http://thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160525075502/http://www.thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |archive-date=2016-05-25 |date=July 1902 }}</ref> Drugi primjeri uključuju [[Kosovo]] (kao [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo]]) pod bivšom jugoslovenskom vladom [[Josip Broz Tito|Maršala Tita]]<ref>{{Cite book |first1=Melissa Katherine |last1=Bokovoy |first2=Jill A. |last2=Irvine |first3=Carol S. |last3=Lilly |year=1997 |title=State-society relations in Yugoslavia, 1945–1992 |location=New York |publisher=St. Martin's Press |pages=[https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 295–301] |isbn=978-0-312-12690-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 }}</ref> i [[Puntland]] Autonomna regija unutar [[Savezna Republika Somalija|Savezne Republike Somalije]]. ==Filozofija== Autonomija je ključni koncept koji ima širok uticaj na različita polja [[filozofija|filozofije]]. U [[metafizika|metafizičkoj filozofiji]], koncept autonomije se pominje u raspravama o [[slobodna volja|slobodnoj volji]], [[fatalizam|fatalizmu]], [[determinizam|determinizmu]] i [[Agencija (filozofija)|agenciji]]. U [[moralna filozofija|moralnoj filozofiji]], autonomija se odnosi na podvrgavanje objektivnom moralnom zakonu.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/autonomy-moral/#BasDis Autonomy in Moral and Political Philosophy (Stanford Encyclopedia of Philosophy)]. Plato.stanford.edu. Retrieved on 2013-07-12.</ref> === Prema Kantu === [[Immanuel Kant]] (1724–1804) definisao je autonomiju sa tri teme u vezi sa [[etika|svremenom etikom]]. Prvo, autonomija kao pravo na donošenje vlastitih odluka isključujući bilo kakvo uplitanje drugih. Drugo, autonomija kao sposobnost donošenja takvih odluka kroz vlastitu neovisnost uma i nakon lične refleksije. Treće, kao idealan način autonomnog življenja. Ukratko, autonomija je [[Moralna prava|moralno pravo]] koju neko posjeduje ili sposobnost koju imamo da sami razmišljamo i donosimo odluke, pružajući određeni stepen kontrole ili moći nad događajima koji se odvijaju u svakodnevnom životu.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=HlJ8BbjLXSAC&q=philosophy+and+autonomy+and+kant|title=Kant on Moral Autonomy|last=Sensen|first=Oliver|date=2013|publisher=Cambridge University Press|isbn=9781107004863}}</ref> Kontekst u kojem se Kant bavi autonomijom odnosi se na [[teorija morala|teoriju morala]], postavljajući i temeljna i apstraktna pitanja. Vjerovao je da da bi postojao [[moral]], mora postojati autonomija. On autonomiju dijeli na dvije različite komponente. ''Auto'' se može definirati kao negativan oblik [[nezavisnost]]i ili biti slobodan u negativnom smislu. Ovo je aspekt u kojem se odluke donose sami. Pritom, ''nomos'' je pozitivan smisao, [[sloboda]] ili zakonitost, gdje birate zakon koji ćete slijediti. Kantovska autonomija takođe pruža osećaj [[Racionalnost|racionalne]] autonomije, što jednostavno znači da neko racionalno poseduje [[motivacija|motivaciju]] da upravlja sopstvenim životom. Racionalna autonomija podrazumijeva donošenje vlastitih odluka, ali to se ne može učiniti samo u [[Socijalna izolacija|izolaciji]]. Kooperativne racionalne interakcije su potrebne kako bismo razvili i iskoristili našu [[sposobnost]] da živimo u svijetu s drugima. Kant je tvrdio da moral pretpostavlja ovu autonomiju ([[njemački|Autonomie]]) u moralnim agentima, pošto su moralni zahtjevi izraženi u [[kategorički imperativ|kategoričkim imperativima]]. Imperativ je kategoričan ako izdaje valjanu naredbu neovisnu o ličnim željama ili interesima koja bi dala razlog za pokoravanje naredbi. Hipotetski je ako je valjanost njegove naredbe, ako je razlog zašto se može očekivati da je poslušamo, činjenica da neko želi ili je zainteresiran za nešto dalje što bi pokornost naredbi podrazumijevalo. "Nemojte juriti autoputem ako ne želite da vas policija zaustavi" hipotetski je imperativ. „Pogrešno je kršiti zakon, zato nemoj juriti autoputem“ kategorički je imperativ. Za vas ne važi hipotetska naredba da ne prebrzate na autoputu ako vam je svejedno hoće li vas zaustaviti policija. Kategorična komanda važi za vas u svakom slučaju. Može se očekivati da se od autonomnih moralnih agenata povinuju naredbi kategoričkog imperativa čak i ako im nedostaje lična želja ili interes za to. Kantovski koncept autonomije se često pogrešno tumači, izostavljajući važnu tačku o samopotvrđenosti autonomnog agenta moralnom zakonu. Smatra se da se autonomija u potpunosti objašnjava kao sposobnost pokoravanja kategoričkoj naredbi nezavisno od lične želje ili interesa za to – ili još gore, da je autonomija „poslušnost“ kategoričke naredbe nezavisno od prirodne želje ili interesa; a ta heteronomija, njena suprotnost, djeluje umjesto toga na lične motive one vrste o kojima se govori u hipotetskim imperativima. U svom djelu „[[Osnove metafizike morala]]“, Kant je primijenio koncept autonomije i da definiše koncept ličnosti i ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]]. Autonomiju, zajedno sa [[racionalnost|racionalnošću]], Kant vidi kao dva kriterijuma za smislen život. Kant bi smatrao da život koji se živi bez njih nije vrijedan življenja; to bi bio život vrijedan život [[biljke]] ili [[insekt]]a.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161">Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 161</ref> Prema Kantu, autonomija je dio razloga zbog kojeg druge smatramo moralno odgovornim za svoje postupke. Ljudska djela su moralno vrijedna hvale ili krivice zbog naše autonomije. Neautonomna bića kao što su biljke ili životinje nisu vrijedna krivice jer njihova djela nisu autonomna.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161"/> Kantov stav o zločinu i kazni pod uticajem je njegovih pogleda na autonomiju. Ispiranje mozga ili drogiranje kriminalaca da budu građani koji poštuju zakon bilo bi nemoralno jer ne bi poštivalo njihovu autonomiju. Rehabilitacija se mora tražiti na način koji poštuje njihovu autonomiju i dostojanstvo kao ljudskih bića.<ref>Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 163</ref> === Prema Nietzscheu === [[Friedrich Nietzsche]] pisao je o autonomiji i moralnoj borbi.<ref>{{cite journal|url=https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |title=Review of ''Nietzsche on Freedom and Autonomy'' |access-date=2014-04-02 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407061713/https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |archive-date=2014-04-07 |date=2011-07-31 |last1=Reginster |first1=Bernard }}</ref> Autonomija se u ovom smislu naziva slobodnim ja i uključuje nekoliko aspekata sopstva, uključujući samopoštovanje, pa čak i samoljublje. Ovo se može protumačiti kao pod uticajem [[Immanuel Kant|Kanta]] ([[Samopoštovanje|samopoštovanje]]) i [[Aristotel]]ovo ([[samoljublje]]). Za Nietzschea, vrednovanje [[etika|etičke]] autonomije može da razreši sukob između ljubavi (samoljublja) i zakona (samopoštovanja) koji se onda može prevesti u stvarnost kroz iskustva samoodgovornosti. Budući da Nietzsche definira osjećaj slobode kao [[Lična odgovornost|odgovornost]] za vlastiti život, sloboda i samoodgovornost mogu biti u velikoj mjeri povezani s autonomijom.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=D2a9e-FarAYC&q=philosophy+and+autonomy|title=Nietzsche on Freedom and Autonomy|last1=Gemes|first1=Ken|last2=May|first2=Simon|date=2009-05-07|publisher=OUP Oxford|isbn=9780191607882}}</ref> ==Razvoj djeteta== Autonomija u detinjstvu i [[adolescencija|adolescenciji]] je kada neko teži da stekne osećaj sebe kao odvojenog, samoupravnog pojedinca.<ref name="Berk">{{cite book|last1=Berk|first1=Laura|title=Child Development|date=2013|publisher=Pearson|edition=9}}</ref> Između 1. i 3. godine, tokom druge faze Eriksonove i Frojdove faze razvoja, psihosocijalna kriza koja se javlja je autonomija naspram stida i sumnje.<ref name="Shaffer">{{cite book|last1=Shaffer|first1=David|title=Social and Personality Development|edition=6}}</ref> Značajan događaj koji se dešava tokom ove faze je da djeca moraju da nauče da budu autonomna, a neuspeh u tome može dovesti do toga da dijete sumnja u sopstvene sposobnosti i da se stidi.<ref name="Shaffer"/> Kada djeca postanu autonomna, to omogućava im da istražuju i stiču nove vještine. Autonomija ima dva vitalna aspekta u kojima postoji emocionalna komponenta u kojoj se više oslanjamo na sebe nego na roditelje i komponentu ponašanja u kojoj odlučujemo samostalno koristeći svoje prosuđivanje.<ref name="Berk"/> Stilovi odgoja djece utiču na razvoj autonomije djeteta. Autoritativno podizanje djece je najuspješniji pristup, gdje se roditelji angažuju u autonomiji koja odgovara njihovom uzrastu i sposobnostima.<ref name="Berk"/> Autonomija u adolescenciji je usko povezana s njihovom potragom za identitetom.<ref name="Berk "/> U [[adolescencija|adolescenciji]] roditelji i vršnjaci djeluju kao agenti utjecaja. Utjecaj vršnjaka u ranoj adolescenciji može pomoći procesu adolescenta da postepeno postane autonomniji tako što će biti manje podložan utjecaju roditelja ili vršnjaka kako stari.<ref name="Shaffer"/> U adolescenciji je najvažniji razvojni zadatak razvijanje zdrav osjećaj autonomije.<ref name="Shaffer"/> ==Religija== U [[kršćanstvo|kršćanstvu]], autonomija se manifestuje kao djelomična samouprava na različitim nivoima crkvene uprave. Tokom historije hrišćanstva postojala su dva osnovna tipa autonomije. Neke važne parohije i manastiri su dobili posebna autonomna prava i privilegije, a najpoznatiji primer monaške autonomije je čuvena [[Pravoslavlje|pravoslavna]] monaška zajednica na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] u [[Grčka|Grčkoj]]. S druge strane, administrativna autonomija čitavih crkvenih pokrajina je kroz istoriju uključivala različite stepene unutrašnje samouprave. U [[eklisiologija|eklisiologiji]] [[istočna pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne crkve]] postoji jasna razlika između autonomije i [[autokefalnost|autokefalije]], budući da autokefalne crkve imaju punu samoupravu i nezavisnost, dok je svaka autonomna crkva podložna nekoj autokefalnoj crkva, koja ima određeni stepen unutrašnje samouprave. Pošto je svaka autonomna crkva imala svoj historijski put do crkvene autonomije, postoje značajne razlike između različitih autonomnih crkava u pogledu njihovog određenog stepena samouprave. Naprimjer, crkve koje su autonomne mogu imati svoje biskupe najvišeg ranga, kao što su [[arhiepiskop]] ili [[episkop mitropolit|mitropolit]], koje imenuje ili potvrđuje [[patrijarh]] [[majka crkva|majke crkve]] od koje mu je dodijeljena autonomija, ali općenito ostaju samoupravni u mnogim drugim aspektima. U historiji [[zapadno kršćanstvo|zapadnog hrišćanstva]] pitanje crkvene autonomije također je bilo jedno od najvažnijih pitanja, posebno tokom prvih stoljeća hrišćanstva, budući da su se razni nadbiskupi i mitropoliti u [[zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] često suprotstavljali tendencijama centralizacije [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]].{{sfn|Meyendorff|1989|pp=59-66, 130-139}} Od 2019., [[Katolička crkva]] sastoji se od 24 autonomne (''[[sui iuris]]'') Crkve u zajednici sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. Različite denominacije [[protestantska crkva|protestantske crkve]] obično imaju više decentralizovane moći, a crkve mogu biti autonomne, tako da imaju svoja pravila ili zakone vlasti, na nacionalnom, lokalnom ili čak individualnom nivou. [[Jean-Paul Sartre|Sartre]] donosi koncept kartezijanskog boga koji je potpuno slobodan i autonoman. On navodi da postojanje prethodi suštini pri čemu je bog tvorac suštine, vječnih istina i božanske volje. Ova čista sloboda Boga odnosi se na ljudsku slobodu i autonomiju; gdje čovjek nije podvrgnut već postojećim idejama i vrijednostima.<ref name=":2">{{cite web|last=Macken|first=John|date=2008|title=The Autonomy Theme in the Church Dogmatics: Karl Barth and his Critics|url=https://g.co/kgs/LtyCjq|url-status=live}}</ref> Prema [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|Prvom amandmanu]], u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], savezna vlada je ograničena u izgradnji nacionalne crkve. To je zbog [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|prvog amandmana]] koji priznaje slobodu ljudi da obožavaju svoju vjeru u skladu sa svojim uvjerenjima. Naprimjer, [[Savezna vlada Sjedinjenih Država|američka vlada]] je uklonila crkvu iz njihove "sfere vlasti"<ref>{{cite web|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/nkenlr35&div=11&id=&page=&collection=journals|title=Spheres of Sovereignty: Church Autonomy Doctrine and the Theological Heritage of the Separation of Church and State|last1=Renaud|first1=Robert Joseph|last2=Weinberger|first2=Laed Daniel|date=2008|website=heinonline.org|access-date=2018-03-17}}</ref> zbog historijskog uticaja crkava na politiku i njihovog autoriteta u javnosti. Ovo je bio početak procesa ukidanja. Protestantske crkve u Sjedinjenim Državama imale su značajan uticaj na američku kulturu u devetnaestom stoljeću, kada su organizovale osnivanje škola, bolnica, sirotišta, koledža, časopisa i tako dalje.<ref>{{Cite book|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America.|last=Hammond|first=Phillip|year=1992}}</ref> Ovo je dovelo do poznatog, međutim, pogrešno protumačenog izraza [[razdvajanje crkve i države]]. Ove crkve su izgubile zakonodavnu i finansijsku podršku države. === Proces ukidanja === Prvo ukidanje počelo je uvođenjem [[Zakon o pravima|Zakona o pravima]].<ref name=":1">{{cite web|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America|last=Hammond|first=Phillip|date=1992}}</ref> U dvadesetom stoljeću, usljed [[Velika depresija|Velike depresije]] iz 1930-ih i završetka Drugog svetskog rata, američke crkve su ponovo oživjele. Konkretno protestantske crkve. Ovo je bio početak drugog raspada<ref name=":1"/> kada su crkve ponovo postale popularne, ali nisu imale zakonodavnu moć. Jedan od razloga zašto su crkve stekle posjećenost i popularnost bio je [[baby boom]], kada su se vojnici vratili iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i osnovali svoje porodice. Veliki priliv novorođenčadi dao je crkvama novi val sljedbenika. Međutim, ovi sljedbenici nisu imali ista uvjerenja kao njihovi roditelji i doveli su do političkih i vjerskih revolucija 1960-ih. Tokom 1960-ih, kolaps vjerske i kulturne sredine doveo je do trećeg raspada.<ref name=":1"/> Religija je postala važnija za pojedinca, a manje za zajednicu. Promjene koje su donijele ove revolucije značajno su povećale ličnu autonomiju pojedinaca zbog nedostatka strukturnih ograničenja koja im daju dodatnu slobodu izbora. Ovaj koncept je poznat kao "novi voluntarizam",<ref name=":1"/> gdje pojedinci imaju slobodan izbor kako da budu religiozni i slobodan izbor da li će biti religiozni ili ne. ==Medicina== U [[medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije [[medicinska etika|smatra se]] jednim od mnogih fundamentalnih etičkih principa u medicini.<ref>{{Cite journal|last=Varelius|first=Jukka|date=December 2006|title=The value of autonomy in medical ethics|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=9|issue=3|pages=377–388|doi=10.1007/s11019-006-9000-z|issn=1386-7423|pmc=2780686|pmid=17033883}}</ref> Autonomija se može definirati kao sposobnost osobe da donosi vlastite odluke. Ova vjera u autonomiju je centralna premisa koncepata [[informisani pristanak]] i [[zajedničko donošenje odluka]]. Ova ideja, iako se smatra ključnom za današnju praksu medicine, razvijena je u posljednjih 50 godina. Prema [[Tom Beauchamp|Tomu Beauchampu]] i [[James Childress|Jamesu Childressu]] (u ''Principima biomedicinske etike''), [[Doktorsko suđenje|Nürnberško suđenje]] detaljno opisuje zastrašujuće eksploatativne medicinske "eksperimente" koji su prekršili fizički [[integritet]] i ličnu autonomiju ispitanika.<ref>{{Cite book|title=Principles of biomedical ethics|last=Beauchamp|first=Tom L.|date=2013|publisher=Oxford University Press|others=Childress, James F.|isbn=9780199924585|edition=7th |location=New York|oclc=808107441}}</ref> Ovi slučajevi podstakli su pozive na zaštitne mjere u [[medicinska istraživanja|medicinskim istraživanjima]], kao što je [[Nürnberški kodeks]] koji naglašava važnost dobrovoljnog učešća u medicinskim istraživanjima. Vjeruje se da je Nirnberški kodeks poslužio kao premisa za mnoge aktuelne dokumente koji se tiču istraživačke etike.<ref>{{Cite journal|last=Fischer|first=Bernard A|date=January 2006|title=A Summary of Important Documents in the Field of Research Ethics|journal=Schizophrenia Bulletin|volume=32|issue=1|pages=69–80|doi=10.1093/schbul/sbj005|issn=0586-7614|pmc=2632196|pmid=16192409}}</ref> Poštovanje autonomije postalo je ugrađeno u zdravstvenu zaštitu i pacijentima bi se moglo dozvoliti da donose lične odluke o zdravstvenim uslugama koje primaju.<ref>{{Cite journal|last=Leo|first=Raphael J.|date=October 1999|title=Competency and the Capacity to Make Treatment Decisions: A Primer for Primary Care Physicians|journal=Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry|volume=1|issue=5|pages=131–141|issn=1523-5998|pmid=15014674|pmc=181079|doi=10.4088/PCC.v01n0501}}</ref> Posebno, autonomija ima nekoliko aspekata, kao i izazove koji utiču na poslovanje zdravstvene zaštite. Način na koji se postupa s pacijentom može potkopati ili podržati autonomiju pacijenta i iz tog razloga, način na koji se pacijentu komunicira postaje vrlo presudan. Dobar odnos između pacijenta i zdravstvenog radnika mora biti dobro definiran, kako bi se osiguralo poštovanje autonomije pacijenta.<ref>{{cite book|last1=Riis|first1=A.H|title=Autonomy, culture and healthcare}}</ref> Kao i u svakoj životnoj situaciji, pacijent ne bi volio da bude pod kontrolom druge osobe. Potez da se naglasi poštovanje autonomije pacijenata proizašao je iz ranjivosti na koje je ukazano u pogledu autonomije. Međutim, autonomija se ne primjenjuje samo u kontekstu istraživanja. Korisnici zdravstvenog sistema imaju pravo da se prema njima postupa uz poštovanje njihove autonomije, umjesto da njima dominiraju [https://books.google.com/books?id=x1DNCNNX8AIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=silent%20world%20of%20doctor%20and%20patient&f=the physician]. Ovo se naziva paternalizmom. Iako je paternalizam zamišljen da bude sveukupno dobar za pacijenta, to može vrlo lahko ometati autonomiju.<ref>{{cite journal|last1=Sandman|first1=Lars|title=Adherence, Shared Decision-Making and Patient Autonomy|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|date=2012|volume=15|issue=2|pages=115–27|doi=10.1007/s11019-011-9336-x|pmid=21678125|s2cid=30120495}}</ref> Kroz [[terapeutski odnos]], promišljen dijalog između klijenta i lekara može dovesti do boljih ishoda za klijenta, jer on ili ona više učestvuje u [[donošenje odluka|donošenju odluka]]. Postoji mnogo različitih definicija autonomije, od kojih mnoge stavljaju pojedinca u društveni kontekst. Vidi također: autonomija odnosa, što sugerira da je osoba definirana kroz svoje odnose s drugima, i "podržana autonomija"<ref name="library.yorku.ca">{{cite web|url=https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|title=Archived copy|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524174134/https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|archive-date=2015-05-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> što sugerira da u određenim okolnostima može biti potrebno privremeno ugroziti autonomiju osobe u kratkom roku, kako bi se njena autonomija očuvala na duži rok. Druge definicije autonomije zamišljaju osobu kao zatvoreno i samodovoljno biće čija prava ne bi trebalo da budu ugrožena ni pod kojim okolnostima.<ref>{{cite web|url=http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|title=The Inner Citadel|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924145857/http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|archive-date=2015-09-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> Postoje i različita gledišta oko toga da li savremeni zdravstveni sistemi treba da se prebace na veću autonomiju pacijenata ili na paternalistički pristup. Naprimjer, postoje takvi argumenti koji sugeriraju da je postojeća autonomija pacijenata opterećena nedostacima kao što su pogrešna shvatanja liječenja i kulturološke razlike, te da bi zdravstveni sistemi trebali prijeći na veći paternalizam od strane liječnika s obzirom na njihovu stručnost.<ref>{{Cite journal|last=Caplan|first=Arthur L|date=2014|title=Why autonomy needs help|journal=Journal of Medical Ethics|volume=40|issue=5|pages=301–302|issn=0306-6800|jstor=43282987|doi=10.1136/medethics-2012-100492|pmid=22337604|s2cid=207010293}}</ref> S druge strane, drugi pristupi sugeriraju da jednostavno mora postojati povećanje razumijevanja odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika, kako bi se poboljšala autonomija pacijenata.<ref>{{Cite journal|last1=Entwistle|first1=Vikki A.|last2=Carter|first2=Stacy M.|last3=Cribb|first3=Alan|last4=McCaffery|first4=Kirsten|date=July 2010|title=Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships|journal=Journal of General Internal Medicine|volume=25|issue=7|pages=741–745|doi=10.1007/s11606-010-1292-2|issn=0884-8734|pmc=2881979|pmid=20213206}}</ref> Jedan od argumenata u prilog veće autonomije pacijenata i njenih prednosti je Dave deBronkart, koji vjeruje da su u doba tehnološkog napretka pacijenti sposobni da mnoga istraživanja o medicinskim pitanjima obavljaju od kuće. Prema deBronkartu, ovo pomaže da se promovišu bolji razgovori između pacijenata i ljekara tokom posjeta bolnici, što na kraju olakšava rad ljekara.<ref name=":0">{{Cite journal|last=deBronkart|first=Dave|date=2015|title=From patient centred to people powered: autonomy on the rise|journal=BMJ: British Medical Journal|volume=350|issn=0959-8138|jstor=26518242}}</ref> deBronkart tvrdi da to dovodi do većeg osnaživanja pacijenata i edukativnijeg zdravstvenog sistema.<ref name=":0"/> Nasuprot ovom mišljenju, tehnološki napredak se ponekad može posmatrati kao nepovoljan način promoviranja autonomije pacijenata. Naprimjer, Greaney et al. misle da povećanje autonomije pacijenta, međutim, možda neće promovirati ono što je najbolje za pacijenta. U ovom argumentu, suprotno DeBronkartu, sadašnje percepcije autonomije pacijenata pretjerano pridaju prednosti individualne autonomije i nije najprikladniji način liječenja pacijenata.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Greaney|first1=Anna-Marie|last2=O’Mathúna|first2=Dónal P.|last3=Scott|first3=P. Anne|date=2012-11-01|title=Patient autonomy and choice in healthcare: self-testing devices as a case in point|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=15|issue=4|pages=383–395|doi=10.1007/s11019-011-9356-6|pmid=22038653|s2cid=915117|issn=1572-8633|url=http://doras.dcu.ie/19339/1/AMG_Patient_autonomy_and_choice_in_healthcare_Self-testing_devices_as_a_case_in_point_Revised_Manuscript__MHEP.pdf}}</ref> Umjesto toga, trebalo bi implementirati inkluzivniji oblik autonomije, autonomiju odnosa, koja uzima u obzir one koji su bliski pacijentu kao i ljekaru.<ref name=":3"/> Ovi različiti koncepti autonomije mogu biti problematični jer vršitelj dužnosti je suočen sa odlukom koji koncept će implementirati u svoju kliničku praksu.<ref>{{Cite journal|last1=Ross|first1=Lainie Friedman|last2=Walter|first2=Jennifer K.|date=2014-02-01|title=Relational Autonomy: Moving Beyond the Limits of Isolated Individualism|url=https://pediatrics.aappublications.org/content/133/Supplement_1/S16|journal=Pediatrics|volume=133|issue=Supplement 1|pages=S16–S23|doi=10.1542/peds.2013-3608D|issn=0031-4005|pmid=24488536|doi-access=free}}</ref> Autonomija se razlikuje i neki pacijenti smatraju da je to neotuđivo, posebno maloljetnici kada se suoče s hitnim situacijama. Problemi se javljaju u situacijama hitne pomoći kada možda nema vremena za razmatranje principa autonomije pacijenta. Različiti etički izazovi susreću se u ovim situacijama kada je vrijeme kritično, a svijest pacijenata može biti ograničena. Međutim, u takvim okruženjima gdje informirani pristanak može biti ugrožen, radni liječnik procjenjuje svaki pojedinačni slučaj, kako bi donio najprofesionalniju i etički najispravniju odluku.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Muskens|first1=Ivo S.|last2=Gupta|first2=Saksham|last3=Robertson|first3=Faith C.|last4=Moojen|first4=Wouter A.|last5=Kolias|first5=Angelos G.|last6=Peul|first6=Wilco C.|last7=Broekman|first7=Marike L. D.|date=2019-01-26|title=When Time Is Critical, Is Informed Consent Less So? A Discussion of Patient Autonomy in Emergency Neurosurgery|journal=World Neurosurgery|volume=125|pages=e336–e340|doi=10.1016/j.wneu.2019.01.074|issn=1878-8769|pmid=30690144|url=https://www.repository.cam.ac.uk/handle/1810/288856|hdl=1887/3195421|s2cid=59339055|hdl-access=free}}</ref> Naprimjer, vjeruje se da bi neurohirurzi u takvim situacijama općenito trebali učiniti sve što mogu da poštuju autonomiju pacijenta. U situaciji u kojoj pacijent nije u mogućnosti donijeti autonomnu odluku, neurohirurg bi trebao razgovarati sa surogat donosiocem odluke kako bi pomogao u procesu donošenja odluke.<ref name=":4"/> Izvođenje operacije na pacijentu bez informiranog pristanka općenito se smatra da je etički opravdano samo kada neurohirurg i njegov/njen tim dovedu do toga da pacijent nema sposobnost da donosi autonomne odluke. Ako je pacijent sposoban donijeti autonomnu odluku, ove situacije su općenito manje etički naporne jer se odluka obično poštuje.<ref name=":4"/> Važno je napomenuti da nije svaki pacijent sposoban samostalno donijeti odluku. Naprimjer, često se postavlja pitanje u kojoj dobi djeca treba da učestvuju u donošenju odluka o liječenju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/09/19/well/family/when-should-children-take-part-in-medical-decisions.html|title=When Should Children Take Part in Medical Decisions?|last1=Klass|first1=Perri|date=2016-09-20|work=The New York Times|access-date=2019-04-21|issn=0362-4331}}</ref> Ovo pitanje se postavlja kako se djeca različito razvijaju, što otežava uspostavljanje standardne dobi u kojoj bi trebala postati autonomnija.<ref name=":5"/> Oni koji nisu u stanju da donesu odluke postavljaju izazov ljekarima jer postaje teško odrediti sposobnost pacijenta da donese odluku.<ref>{{cite journal|last1=Cole|first1=Clare|last2=Wellard|first2=Sally|last3=Mummery|first3=Jane|title=Problematising autonomy and advocacy in nursing|journal=Nursing Ethics|volume=21|issue=5|pages=576–582|doi=10.1177/0969733013511362|pmid=24399831|year=2014|s2cid=10485758}}</ref> U određenoj mjeri, rečeno je da je naglasak na autonomiji u zdravstvenoj zaštiti potkopao praksu zdravstvenih radnika da po potrebi poboljšaju zdravlje svojih pacijenata. Scenario je doveo do napetosti u odnosu između pacijenta i zdravstvenog radnika. To je zato što koliko god ljekar želi da spriječi da pacijent pati, on ili ona ipak mora da poštuje autonomiju. Dobročinstvo je princip koji dozvoljava ljekarima da se ponašaju odgovorno u svojoj praksi iu najboljem interesu svojih pacijenata, što može uključivati previđanje autonomije.<ref>{{Cite journal|last=MacKenzie|first=C. Ronald|date=September 2009|title=What Would a Good Doctor Do? Reflections on the Ethics of Medicine|journal=HSS Journal|volume=5|issue=2|pages=196–199|doi=10.1007/s11420-009-9126-7|issn=1556-3316|pmc=2744764|pmid=19626379}}</ref> Međutim, jaz između pacijenta i ljekara doveo je do problema jer su se u drugim slučajevima pacijenti žalili da nisu dovoljno informirani. Sedam elemenata informiranog pristanka (kako su definirali Beauchamp i Childress) uključuju elemente praga (kompetentnost i dobrovoljnost), elemente informacija (otkrivanje, preporuka i razumijevanje) i elemente pristanka (odluka i ovlaštenje).<ref>[https://books.google.com/books?id=b6w7V7gCkSIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=informed%20consent Informed Consent : Legal Theory and Clinical Practice: Legal Theory and ...] - Schools of Law and Medicine Jessica W. Berg Assistant Professor of Law and Bioethics Case Western Reserve University, Paul S. Appelbaum A. F. Zeleznik Distinguished Professor and Chair University of Massachusetts, Medical School and Director of the Center for Mental Health Services Research Charles W. Lidz Research Professor of Psychiatry University of Massachusetts, Center for Bioethics and Health Law University of Pittsburgh Lisa S. Parker Associate Professor and Director of Graduate Education - Google Books. Books.google.ca. Retrieved on 2013-07-12.</ref> Neki filozofi poput Harryja Frankfurta smatraju kriterije Beauchampa i Childressa nedovoljnim. Oni tvrde da se radnja može smatrati autonomnom samo ako uključuje vježbanje sposobnosti formiranja vrijednosti višeg reda o željama kada se djeluje namjerno.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). Pp54-55</ref> To znači da pacijenti mogu razumjeti svoju situaciju i izbore, ali ne bi bili autonomni osim ako pacijent nije u stanju da formira vrijednosne sudove o svojim razlozima za odabir opcija liječenja, oni ne bi djelovali autonomno. U određenim jedinstvenim okolnostima, vlada može imati pravo da privremeno nadjača pravo na [[tjelesni integritet]] kako bi očuvala život i dobrobit osobe. Takvo djelovanje se može opisati korištenjem principa "podržane autonomije",<ref name="library.yorku.ca"/> koncepta koji je razvijen da opiše jedinstvene situacije u mentalnom zdravlju (primjeri uključuju [[prisilno hranjenje]] osoba koja umiru od [[poremećaj ishrane|poremećaja ishrane]] [[anoreksija|anoreksije nervoze]] ili privremenog liječenja osobe koja živi s [[psihotični poremećaj|psihotičnim poremećajem]] [[antipsihotik|antipsihotičnim lijekovima]]). Iako je kontroverzan, princip podržane autonomije usklađen je s ulogom vlade da zaštiti život i slobodu svojih građana. Terrence F. Ackerman je istakao probleme sa ovim situacijama, on tvrdi da preduzimanjem ovog pravca djelovanja ljekar ili vlade rizikuju da pogrešno protumače sukob vrijednosti kao ograničavajući efekat bolesti na autonomiju pacijenta.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). pp62</ref> Od 1960-ih godina postojali su pokušaji da se poveća autonomija pacijenata, uključujući i zahtjev da ljekari pohađaju kurseve bioetike tokom svog vremena na medicinskom fakultetu.<ref>{{cite journal|last1=Pilnick|first1=Alison|last2=Dingwall|first2=Robert|title=On the Remarkable Persistence of Asymmetry in Doctor/Patient Interaction: A Critical Review|journal=Social Science & Medicine|date=April 2011|volume=72|issue=8|pages=1374–82|doi=10.1016/j.socscimed.2011.02.033|pmid=21454003}}</ref> Uprkos velikoj posvećenosti promociji autonomije pacijenata, nepovjerenje javnosti u medicinu u razvijenim zemljama je ostalo.<ref>O'neill, Onora. Autonomy and Trust in bioethics. Cambridge University Press, 2002. Pp3</ref> [[Onora O'Neill]] je pripisala ovaj nedostatak povjerenja medicinskim institucijama i profesionalcima koji uvode mjere koje koriste njima, a ne pacijentu. O'Neill tvrdi da je ovaj fokus na promociji autonomije bio na štetu pitanja poput raspodjele zdravstvenih resursa i javnog zdravlja. Jedan od prijedloga za povećanje autonomije pacijenata je korištenje pomoćnog osoblja. Korištenje pomoćnog osoblja uključujući medicinske asistente, liječničke asistente, medicinske sestre, medicinske tehničare i drugo osoblje koje može promovirati interese pacijenata i bolju njegu pacijenata.<ref>{{cite journal|last1=Sheather|first1=Julian|title=Patient Autonomy|journal=Student BMJ; London|date=2011|volume=19}}</ref> Medicinske sestre posebno mogu naučiti o uvjerenjima i vrijednostima pacijenata kako bi povećale informirani pristanak i eventualno uvjerile pacijenta putem logike i razloga da se zainteresira za određeni plan liječenja.<ref>{{cite journal|last1=Charles|first1=Sonya|title=The Moral Agency of Institutions: Effectively Using Expert Nurses to Support Patient Autonomy|journal=Journal of Medical Ethics|date=2017|volume=43|issue=8|pages=506–509|doi=10.1136/medethics-2016-103448|pmid=27934774|s2cid=11731579}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Humphreys|first1=Sally|title=Patient Autonomy|journal=British Journal of Perioperative Nursing|date=January 2005|volume=15|issue=1|pages=35–38, 40–41, 43|doi=10.1177/175045890501500103|pmid=15719905|s2cid=11528632}}</ref> Ovo bi promovisalo i autonomiju i dobročinstvo, dok bi integritet ljekara bio netaknut. Nadalje, Humphreys tvrdi da medicinske sestre treba da imaju profesionalnu autonomiju u okviru svog djelokruga prakse. Humphreys tvrdi da ako medicinske sestre više koriste svoju profesionalnu autonomiju, onda će doći do povećanja autonomije pacijenata. ==Međunarodni zakon o ljudskim pravima== Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podsticanja međunarodnih ljudskih prava koje je dolazilo u mnogo valova. Autonomija kao osnovno ljudsko pravo je postavila temelj na početku ovih slojeva uz slobodu.<ref>{{Cite book|title=Personal freedom through human rights law? : autonomy, identity and integrity under the European Convention on Human Rights|last=Marshall|first=Jill|date=2009|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=978-9004170599|location=Leiden|oclc=567444414}}</ref> [[Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948. pominju autonomiju ili zakonski zaštićeno pravo na individualno samoopredjeljenje u članu 22.<ref>{{cite web|url=http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/|title=Universal Declaration of Human Rights|date=2015-10-06|website=www.un.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Dokumenti kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda ponovo potvrđuju međunarodno pravo u aspektu ljudskih prava jer su ti zakoni već postojali, ali je također odgovorna da osigura da zakoni istaknuti kada su u pitanju autonomija, kultura i integritet i zemljišna prava se stvaraju unutar autohtonog konteksta obraćanjem posebne pažnje na njihove historijske i savremene događaje<ref>{{Cite journal|last=Geoff|first=G.|date=1997-02-01|title=Religious Minorities and Their Rights: A Problem of Approach |journal=International Journal on Minority and Group Rights |volume=5 |issue=2 |pages=97–134 |doi=10.1163/15718119720907435 |issn=1571-8115}}</ref> [[Deklaracija o pravima autohtonih naroda|Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda]] član 3 također kroz međunarodno pravo obezbjeđuje ljudska prava za autohtone pojedince kroz svoj treći član dajući im pravo na samoopredjeljenje, što znači da imaju sve slobode da biraju svoj politički status, i sposobni su da unaprijede svoj ekonomski društveni i kulturni status u društvu razvijajući ga. Drugi primjer za to je član 4 istog dokumenta koji im daje autonomna prava kada su u pitanju njihovi unutrašnji ili lokalni poslovi i kako se mogu finansirati kako bi mogli sami sebi upravljati.<ref>{{cite web|url=https://undocs.org/A/RES/61/295|title=A/RES/61/295 - E|website=undocs.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Manjine u zemljama su takođe zaštićene međunarodnim pravom; 27. član [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima]] ili ICCPR-a to čini dozvoljavajući ovim pojedincima da uživaju u sopstvenoj kulturi ili da koriste svoj jezik. Manjine su na taj način ljudi iz etničkih vjerskih ili jezičkih grupa prema dokumentu.<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx|title=OHCHR {{!}} International Covenant on Civil and Political Rights|website=www.ohchr.org|access-date=2018-03-15}}</ref> [[Evropski sud za ljudska prava|Evropski sud za ljudska prava]], je međunarodni sud koji je osnovan u ime Evropskih konvencija o ljudskim pravima. Međutim, kada je riječ o autonomiji, nisu je eksplicitno naveli kada su u pitanju prava koja pojedinci imaju. Sadašnji član 8 je ispravio to u slučaju ''[[Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva|Pretty protiv Ujedinjenih nacija]]'', iz 2002. koji uključuje [[potpomognuto samoubistvo]], gdje je autonomija korištena kao pravni osnov u zakonu. Tu je istaknuta autonomija i označen njen domet u pravo, čime je postala osnova za pravni presedan u stvaranju sudske prakse koja potiče od Evropskog suda za ljudska prava.<ref>{{Cite book|title=Caring autonomy : European human rights law and the challenge of individualism|last=Lõhmus |first=Katri |isbn=978-1107081772 |location=Cambridge, United Kingdom|oclc=898273667|date = 2015-04-16}}</ref> [[Principi iz Yogyakarte]], dokument koji nema obavezujući učinak u [[međunarodno pravo o ljudskim pravima|međunarodnom pravu o ljudskim pravima]], tvrdi da se "samoopredjeljenje" koristi kao značenje autonomije u vlastitim stvarima, uključujući informirani pristanak ili seksualna i [[reproduktivna prava ]], sastavni je dio nečijeg samodefiniranog ili [[rodni identitet|rodnog identiteta]] i odbija bilo kakve medicinske procedure kao uvjet za pravno priznavanje rodnog identiteta transrodne osobe.<ref>The Yogyakarta Principles, Principle 3, The Right to Recognition before the Law</ref> Ako ih na kraju prihvati međunarodna zajednica u odgovarajućem [[ugovor]]u, to bi ove ideje učinilo ljudskim pravima u zakonu. [[Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom]] također definiše autonomiju kao principe prava osobe sa invalidnošću, uključujući „slobodu da donosi sopstveni izbor i nezavisnost osoba".<ref>Convention on the Rights of Persons with Disabilities Article 3, (a)</ref> ==Kultura slavnih o autonomiji tinejdžera== Studija koju su proveli David C. Giles i John Maltby pokazala je da nakon uklanjanja faktora koji utiču na starost, visoka emocijska autonomija je značajan prediktor interesovanja za slavne ličnosti, kao i visoka privrženost vršnjacima sa niskom privrženošću roditeljima. Utvrđeno je da su obrasci intenzivnog ličnog interesovanja za poznate ličnosti povezani sa niskim nivoom bliskosti i sigurnosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da se odrasli sa sekundarnom grupom pseudoprijatelja tokom razvoja iz roditeljske privrženosti obično fokusiraju samo na jednu određenu slavnu ličnost, što bi moglo biti posljedica poteškoća u tranziciji.<ref>{{Cite journal |doi=10.1016/S0191-8869(03)00154-5|title=The role of media figures in adolescent development: Relations between autonomy, attachment, and interest in celebrities|journal=Personality and Individual Differences|volume=36|issue=4|pages=813–822|year=2004|last1=Giles|first1=David C.|last2=Maltby|first2=John}}</ref> == Razne upotrebe== *U računarstvu, [[autonomna periferija]] je ona koja se može koristiti kada je računar isključen. *Unutar [[teorija samoopredeljenja]] u psihologiji, autonomija se odnosi na 'podršku autonomiji nasuprot kontroli', "hipotezujući da društveni konteksti koji podržavaju autonomiju imaju tendenciju da olakšaju samoodređenu motivaciju, zdrav razvoj i optimalno funkcionisanje." *U matematičkoj analizi, za [[diferencijalna jednačina|običnu diferencijalnu jednačinu]] kaže se da je [[Autonomni sistem (matematika)|autonomna]] ako je vremenski nezavisna. *U [[lingvistika|lingvistici]], [[autonomni jezik]] je onaj koji je nezavisan od drugih jezika, naprimjer, ima standardnu raznolikost, gramatičke knjige, rječnike ili literaturu, itd. *U [[robotika|robotici]], "autonomija znači nezavisnost kontrole. Ova karakterizacija implicira da je autonomija svojstvo odnosa između dva agenta, u slučaju robotike, odnosa između dizajnera i [[autonomni robot|autonomnog robota]] Samodovoljnost, pozicioniranost, učenje ili razvoj i evolucija povećavaju stepen autonomije agenta.“, kaže Rolf Pfeifer. *U [[svemirski letovi|svemirskim letovima]], autonomija se može odnositi i na misije s posadom koje rade bez kontrole zemaljskih kontrolora. *U [[ekonomija|ekonomiji]], [[autonomna potrošnja]] je potrošnja kada su nivoi prihoda nula, što potrošnju čini „autonomnom“ u odnosu na prihod. *U [[politika|politici]], [[Teritorijalna autonomija|autonomne teritorije]] su države koje žele zadržati teritorijalni integritet u suprotnosti s etničkim ili autohtonim zahtjevima za [[samoopredjeljenje]] ili [[nezavisnost]] ([[suverenitet]]). *U [[antiestablišment|antiestablišmentskom]] [[aktivizam|aktivizmu]], [[autonomni prostor]] je drugo ime za nevladin [[društveni centar]] ili slobodan prostor (za interakciju u zajednici). *U [[socijalna psihologija|socijalnoj psihologiji]], autonomija je osobina ličnosti koju karakteriše fokus na lično postignuće, nezavisnost i sklonost samoći, često označena kao suprotnost [[sociotropija|sociotropiji]].<ref>{{Cite journal |last=Bieling |first=Peter J. |year=2000 |title=The Sociotropy–Autonomy Scale: Structure and Implications |journal=Cognitive Therapy and Research |volume=24 |issue=6 |pages=763–780 |doi=10.1023/A:1005599714224|s2cid=38957013 }}</ref> == Granice autonomije == Autonomija može biti ograničena. Naprimjer, putem invalidnosti, organizacije civilnog društva mogu postići određeni stepen autonomije, iako ugniježđene unutar – i u odnosu na – formalne birokratske i administrativne režime. Partneri u zajednici stoga mogu pretpostaviti hibridnost zauzimanja i autonomije – ili uzajamnost – koja je prilično nijansirana.<ref>{{Cite journal|last=O’Hare|first=Paul|date=March 2018|title=Resisting the 'Long-Arm' of the State? Spheres of Capture and Opportunities for Autonomy in Community Governance: RESISTING THE 'LONG-ARM' OF THE STATE?|journal=International Journal of Urban and Regional Research|volume=42|issue=2|pages=210–225|doi=10.1111/1468-2427.12606|url=https://e-space.mmu.ac.uk/620226/1/Resisting%20the%20long%20arm%20of%20the%20state.pdf}}</ref> ===Poluautonomija=== Termin ''poluautonomija'' (skovan s prefiksom hemi- /„pola“) označava djelomičnu ili ograničenu autonomiju. Kao relativni pojam, obično se primjenjuje na različite poluautonomne entitete ili procese koji su suštinski ili funkcionalno ograničeni, u poređenju sa drugim potpuno autonomnim entitetima ili procesima. ===Kvaziautonomija=== Termin ''kvaziautonomija'' (skovan s [[prefiks]]om kvazi- /„sličan“ ili „pojavljujući“) označava formalno stečenu ili proglašenu, ali funkcionalno ograničenu ili ograničavajuću autonomiju. Kao deskriptivni termin, obično se primjenjuje na različite kvaziautonomne entitete ili procese koji su formalno označeni ili označeni kao autonomni, ali u stvarnosti ostaju funkcionalno zavisni ili pod uticajem nekog drugog [[entitet]]a ili procesa. Primjer za takvu upotrebu termina može se vidjeti u uobičajenom nazivu za [[kvaziautonomne nevladine organizacije]]. ==Također pogledajte== {{Wikisource1911Enc|Autonomy}} * [[Autonomizam]] * [[Lista autonomnih oblasti po zemljama]] * [[Dan autonomije]] * [[Tjelesni integritet]] * [[Cornelius Castoriadis]] * [[Direktna demokratija]] * [[Jednakost autonomije]] * [[Flat organizacija]] * [[Takis Fotopoulos]] * [[Kućno pravilo]] * [[Nezavisnost]] * [[Lične granice]] * [[Teorija samoodređenja]] * [[Samoupravna kolonija]] * ''[[Sui iuris]]'' * [[Nastava za socijalnu pravdu]] * [[Model održivog sistema]] * [[Demokratija na radnom mjestu]] * [[Sreća na poslu#Autonomija posla|Autonomija posla]] == Bilješke == {{NoteFoot}} == Reference == {{Reflist}} === Izvori === {{refbegin}} * {{cite book |last = Meyendorff |first = John |author-link = John Meyendorff |year = 1989 |title = Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. |series = The Church in history |volume = 2 |location = Crestwood, NY |publisher = St. Vladimir's Seminary Press |isbn = 978-0-88-141056-3 |url = https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ }} {{refend}} == Vanjski linkovi == {{Wiktionary}} {{Wikiquote}} * Kastner, Jens. [http://www.uni-bielefeld.de/cias/wiki/a_Autonomy.html "Autonomy"] (2015). University Bielefeld - Center for InterAmerican Studies. * [http://www.autonomy.viainteraxion.org "Development initiatives strategies for self-sustainability"] {{Authority control}} [[Kategorija:Autonomija| ]] [[Kategorija:Etički principi]] [[Kategorija:Kibernetika]] [[Kategorija:Individualizam]] [[Kategorija:Koncepti u etici]] qhkf1e3g8sflpawmbjg5eshypnmfatx 3425364 3425363 2022-07-20T14:59:31Z 21775198.138-dopisnik 131410 wikitext text/x-wiki {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' ([[starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odluke. Autonomne [[organizacije]] ili [[institucije]] su nezavisne ili samoupravne. Autonomija se takođe može definisati iz perspektive [[ljudi|ljudskih resursa]], gdje označava (relativno visok) nivo diskrecije koji se daje zaposlenom u njegovom ili njenom radu.<ref>{{cite book |last=Dewey|first=C.R.|title=Autonomy without a self }}</ref> U takvim slučajevima, poznato je da autonomija općeniuto povećava [[zadovoljstvo poslom|zadovoljstvom poslom]]. Smatra se da [[Samoaktualizacija|Samoaktualizirani]] pojedinci djeluju autonomno od vanjskih očekivanja.<ref>{{Cite journal|last=Bordages|first=John Walter|date=1989-06-01|title=Self-Actualization and Personal Autonomy|journal=Psychological Reports|language=en|volume=64|issue=3_suppl|pages=1263–1266|doi=10.2466/pr0.1989.64.3c.1263|s2cid=146406002|issn=0033-2941}}</ref> U [[Medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije se smatra jednim od mnogih osnovnih [[Medicinska etika|etičkih principa u medicini]]. Uz [[homeostaza|autroregulaciju]] i [[razmnožavanje|autoreprodukciju]], automnomija je jedno ot tri krucijalna obilježja svih pblika živih sistema, po čemu se razlikuju od nežive prirode. ==Sociologija== U [[sociologija|sociologiji znanja]], kontroverza oko granica autonomije inhibirala je analizu bilo kojeg koncepta izvan relativne autonomije,<ref>Pierre Bourdieu (Maranhão, 2005; [http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66 2006] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008165230/http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66|date=October 8, 2010}}; [https://web.archive.org/web/20070610214637/http://www.sbsociologia.com.br/congresso_v02/papers/GT3%20Ci%C3%AAncia%2C%20Tecnologia%20e%20Inova%C3%A7%C3%A3o%20Social/A%20Autonomia%20Reflexiva%20e%20o%20Fomento%20do%20CNPq%20%C3%A0%20Pesquisa%20no%20Campo%20da%20Sociologia%20%282000-2006%29.pdf 2007]; [http://www.flacsoandes.org/dspace/bitstream/10469/382/1/Íconos%20no.31%20-%20mayo%202008.pdf SOBRAL & MARANHÃO, 2008]{{dead link|date=August 2017|bot=medic}}){{cbignore|bot=medic}}</ref> sve dok tipologija autonomije nije stvorena i razvijena u okviru [[studija nauke i tehnologije]]. Prema njoj, institucija postojeće autonomije nauke je „[[refleksivna autonomija]]”: akteri i strukture unutar [[naučne]] oblasti su u stanju da prevode ili odražavaju različite teme predstavljene u društvenim i političkim oblastima, kao i utiču na njih u pogledu tematskih izbora na istraživačkim projektima. ===Institucionalna autonomija=== [Institucija|Institucijska]] autonomija je posjedovanje kapaciteta kao zakonodavca da može usaditi i slijediti službene ciljeve. Autonomne institucije odgovorne su za pronalaženje dovoljnih resursa ili za modifikaciju svojih planova, programa, kurseva, odgovornosti i usluga u skladu s tim.<ref>Evans, P. B., Rueschemeyer, D., & Skocpol, T. (1985). Bringing the state back in.</ref> Ali čineći to, moraju se boriti sa svim preprekama koje se mogu pojaviti, kao što je društveni pritisak protiv smanjenja ili socioekonomske poteškoće. Sa zakonodavne tačke gledišta, da bi se povećala institucijska autonomija, moraju se uspostaviti uslovi [[samoupravljana privreda|samoupravljanja]] i institucijske samouprave. Povećanje vođstva i preraspodjela odgovornosti za donošenje odluka bili bi korisni za istraživanje resursa.<ref>Neave, G. (2012). The evaluative state, institutional autonomy and re-engineering higher education in Western Europe: The prince and his pleasure.</ref> Institucijska autonomija se često smatrala sinonimom za [[samoopredeljenje]], a mnoge vlade su se plašile da će to dovesti institucije u [[iredentizam|iredentistički]] ili [[secesionizam|secesionistički]] region. Ali autonomiju treba posmatrati kao rešenje za borbu za samoopredeljenje. Samoopredjeljenje je kretanje ka nezavisnosti, dok je autonomija način da se prilagodi različitim regijama/grupama unutar zemlje. Institucijska autonomija može raspršiti sukobe u vezi sa manjinama i etničkim grupama u društvu. Omogućavanje veće autonomije grupama i institucijama pomaže u stvaranju diplomatskih odnosa između njih i centralne vlade.<ref>Weller, M., & Wolff, S. (2014). Autonomy, self-governance, and conflict resolution: Innovative approaches to institutional design in divided societies.</ref> ==Politika== {{glavni|Autonomizam (politička doktrina)|Politička sloboda}}{{Također pogledajte|Autonomna administrativna podjela}} U državnom jeziku, autonomija se odnosi na samoupravu. Primjer autonomne jurisdikcije bila je bivša vlada Sjedinjenih Država nad [[Filipini|Filipinskim otocima]]. ''Zakon o autonomiji Filipina iz 1916. godine'' pružio je okvir za stvaranje autonomne vlade pod kojom je [[Filipinski narod]] imao širu domaću autonomiju nego ranije, iako je rezervirao određene privilegije Sjedinjenim Državama da zaštite svoja [[suverenitet|suverena]] prava i interese.<ref name=CorpusJuris>{{Cite encyclopedia|title=Philippine Bill of 1902 (note: Philippine Autonomy Act) |encyclopedia=Corpus Juris |url=http://thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160525075502/http://www.thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |archive-date=2016-05-25 |date=July 1902 }}</ref> Drugi primjeri uključuju [[Kosovo]] (kao [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo]]) pod bivšom jugoslovenskom vladom [[Josip Broz Tito|Maršala Tita]]<ref>{{Cite book |first1=Melissa Katherine |last1=Bokovoy |first2=Jill A. |last2=Irvine |first3=Carol S. |last3=Lilly |year=1997 |title=State-society relations in Yugoslavia, 1945–1992 |location=New York |publisher=St. Martin's Press |pages=[https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 295–301] |isbn=978-0-312-12690-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 }}</ref> i [[Puntland]] Autonomna regija unutar [[Savezna Republika Somalija|Savezne Republike Somalije]]. ==Filozofija== Autonomija je ključni koncept koji ima širok uticaj na različita polja [[filozofija|filozofije]]. U [[metafizika|metafizičkoj filozofiji]], koncept autonomije se pominje u raspravama o [[slobodna volja|slobodnoj volji]], [[fatalizam|fatalizmu]], [[determinizam|determinizmu]] i [[Agencija (filozofija)|agenciji]]. U [[moralna filozofija|moralnoj filozofiji]], autonomija se odnosi na podvrgavanje objektivnom moralnom zakonu.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/autonomy-moral/#BasDis Autonomy in Moral and Political Philosophy (Stanford Encyclopedia of Philosophy)]. Plato.stanford.edu. Retrieved on 2013-07-12.</ref> === Prema Kantu === [[Immanuel Kant]] (1724–1804) definisao je autonomiju sa tri teme u vezi sa [[etika|svremenom etikom]]. Prvo, autonomija kao pravo na donošenje vlastitih odluka isključujući bilo kakvo uplitanje drugih. Drugo, autonomija kao sposobnost donošenja takvih odluka kroz vlastitu neovisnost uma i nakon lične refleksije. Treće, kao idealan način autonomnog življenja. Ukratko, autonomija je [[Moralna prava|moralno pravo]] koju neko posjeduje ili sposobnost koju imamo da sami razmišljamo i donosimo odluke, pružajući određeni stepen kontrole ili moći nad događajima koji se odvijaju u svakodnevnom životu.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=HlJ8BbjLXSAC&q=philosophy+and+autonomy+and+kant|title=Kant on Moral Autonomy|last=Sensen|first=Oliver|date=2013|publisher=Cambridge University Press|isbn=9781107004863}}</ref> Kontekst u kojem se Kant bavi autonomijom odnosi se na [[teorija morala|teoriju morala]], postavljajući i temeljna i apstraktna pitanja. Vjerovao je da da bi postojao [[moral]], mora postojati autonomija. On autonomiju dijeli na dvije različite komponente. ''Auto'' se može definirati kao negativan oblik [[nezavisnost]]i ili biti slobodan u negativnom smislu. Ovo je aspekt u kojem se odluke donose sami. Pritom, ''nomos'' je pozitivan smisao, [[sloboda]] ili zakonitost, gdje birate zakon koji ćete slijediti. Kantovska autonomija takođe pruža osećaj [[Racionalnost|racionalne]] autonomije, što jednostavno znači da neko racionalno poseduje [[motivacija|motivaciju]] da upravlja sopstvenim životom. Racionalna autonomija podrazumijeva donošenje vlastitih odluka, ali to se ne može učiniti samo u [[Socijalna izolacija|izolaciji]]. Kooperativne racionalne interakcije su potrebne kako bismo razvili i iskoristili našu [[sposobnost]] da živimo u svijetu s drugima. Kant je tvrdio da moral pretpostavlja ovu autonomiju ([[njemački|Autonomie]]) u moralnim agentima, pošto su moralni zahtjevi izraženi u [[kategorički imperativ|kategoričkim imperativima]]. Imperativ je kategoričan ako izdaje valjanu naredbu neovisnu o ličnim željama ili interesima koja bi dala razlog za pokoravanje naredbi. Hipotetski je ako je valjanost njegove naredbe, ako je razlog zašto se može očekivati da je poslušamo, činjenica da neko želi ili je zainteresiran za nešto dalje što bi pokornost naredbi podrazumijevalo. "Nemojte juriti autoputem ako ne želite da vas policija zaustavi" hipotetski je imperativ. „Pogrešno je kršiti zakon, zato nemoj juriti autoputem“ kategorički je imperativ. Za vas ne važi hipotetska naredba da ne prebrzate na autoputu ako vam je svejedno hoće li vas zaustaviti policija. Kategorična komanda važi za vas u svakom slučaju. Može se očekivati da se od autonomnih moralnih agenata povinuju naredbi kategoričkog imperativa čak i ako im nedostaje lična želja ili interes za to. Kantovski koncept autonomije se često pogrešno tumači, izostavljajući važnu tačku o samopotvrđenosti autonomnog agenta moralnom zakonu. Smatra se da se autonomija u potpunosti objašnjava kao sposobnost pokoravanja kategoričkoj naredbi nezavisno od lične želje ili interesa za to – ili još gore, da je autonomija „poslušnost“ kategoričke naredbe nezavisno od prirodne želje ili interesa; a ta heteronomija, njena suprotnost, djeluje umjesto toga na lične motive one vrste o kojima se govori u hipotetskim imperativima. U svom djelu „[[Osnove metafizike morala]]“, Kant je primijenio koncept autonomije i da definiše koncept ličnosti i ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]]. Autonomiju, zajedno sa [[racionalnost|racionalnošću]], Kant vidi kao dva kriterijuma za smislen život. Kant bi smatrao da život koji se živi bez njih nije vrijedan življenja; to bi bio život vrijedan život [[biljke]] ili [[insekt]]a.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161">Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 161</ref> Prema Kantu, autonomija je dio razloga zbog kojeg druge smatramo moralno odgovornim za svoje postupke. Ljudska djela su moralno vrijedna hvale ili krivice zbog naše autonomije. Neautonomna bića kao što su biljke ili životinje nisu vrijedna krivice jer njihova djela nisu autonomna.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161"/> Kantov stav o zločinu i kazni pod uticajem je njegovih pogleda na autonomiju. Ispiranje mozga ili drogiranje kriminalaca da budu građani koji poštuju zakon bilo bi nemoralno jer ne bi poštivalo njihovu autonomiju. Rehabilitacija se mora tražiti na način koji poštuje njihovu autonomiju i dostojanstvo kao ljudskih bića.<ref>Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 163</ref> === Prema Nietzscheu === [[Friedrich Nietzsche]] pisao je o autonomiji i moralnoj borbi.<ref>{{cite journal|url=https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |title=Review of ''Nietzsche on Freedom and Autonomy'' |access-date=2014-04-02 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407061713/https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |archive-date=2014-04-07 |date=2011-07-31 |last1=Reginster |first1=Bernard }}</ref> Autonomija se u ovom smislu naziva slobodnim ja i uključuje nekoliko aspekata sopstva, uključujući samopoštovanje, pa čak i samoljublje. Ovo se može protumačiti kao pod uticajem [[Immanuel Kant|Kanta]] ([[Samopoštovanje|samopoštovanje]]) i [[Aristotel]]ovo ([[samoljublje]]). Za Nietzschea, vrednovanje [[etika|etičke]] autonomije može da razreši sukob između ljubavi (samoljublja) i zakona (samopoštovanja) koji se onda može prevesti u stvarnost kroz iskustva samoodgovornosti. Budući da Nietzsche definira osjećaj slobode kao [[Lična odgovornost|odgovornost]] za vlastiti život, sloboda i samoodgovornost mogu biti u velikoj mjeri povezani s autonomijom.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=D2a9e-FarAYC&q=philosophy+and+autonomy|title=Nietzsche on Freedom and Autonomy|last1=Gemes|first1=Ken|last2=May|first2=Simon|date=2009-05-07|publisher=OUP Oxford|isbn=9780191607882}}</ref> ==Razvoj djeteta== Autonomija u detinjstvu i [[adolescencija|adolescenciji]] je kada neko teži da stekne osećaj sebe kao odvojenog, samoupravnog pojedinca.<ref name="Berk">{{cite book|last1=Berk|first1=Laura|title=Child Development|date=2013|publisher=Pearson|edition=9}}</ref> Između 1. i 3. godine, tokom druge faze Eriksonove i Frojdove faze razvoja, psihosocijalna kriza koja se javlja je autonomija naspram stida i sumnje.<ref name="Shaffer">{{cite book|last1=Shaffer|first1=David|title=Social and Personality Development|edition=6}}</ref> Značajan događaj koji se dešava tokom ove faze je da djeca moraju da nauče da budu autonomna, a neuspeh u tome može dovesti do toga da dijete sumnja u sopstvene sposobnosti i da se stidi.<ref name="Shaffer"/> Kada djeca postanu autonomna, to omogućava im da istražuju i stiču nove vještine. Autonomija ima dva vitalna aspekta u kojima postoji emocionalna komponenta u kojoj se više oslanjamo na sebe nego na roditelje i komponentu ponašanja u kojoj odlučujemo samostalno koristeći svoje prosuđivanje.<ref name="Berk"/> Stilovi odgoja djece utiču na razvoj autonomije djeteta. Autoritativno podizanje djece je najuspješniji pristup, gdje se roditelji angažuju u autonomiji koja odgovara njihovom uzrastu i sposobnostima.<ref name="Berk"/> Autonomija u adolescenciji je usko povezana s njihovom potragom za identitetom.<ref name="Berk "/> U [[adolescencija|adolescenciji]] roditelji i vršnjaci djeluju kao agenti utjecaja. Utjecaj vršnjaka u ranoj adolescenciji može pomoći procesu adolescenta da postepeno postane autonomniji tako što će biti manje podložan utjecaju roditelja ili vršnjaka kako stari.<ref name="Shaffer"/> U adolescenciji je najvažniji razvojni zadatak razvijanje zdrav osjećaj autonomije.<ref name="Shaffer"/> ==Religija== U [[kršćanstvo|kršćanstvu]], autonomija se manifestuje kao djelomična samouprava na različitim nivoima crkvene uprave. Tokom historije hrišćanstva postojala su dva osnovna tipa autonomije. Neke važne parohije i manastiri su dobili posebna autonomna prava i privilegije, a najpoznatiji primer monaške autonomije je čuvena [[Pravoslavlje|pravoslavna]] monaška zajednica na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] u [[Grčka|Grčkoj]]. S druge strane, administrativna autonomija čitavih crkvenih pokrajina je kroz istoriju uključivala različite stepene unutrašnje samouprave. U [[eklisiologija|eklisiologiji]] [[istočna pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne crkve]] postoji jasna razlika između autonomije i [[autokefalnost|autokefalije]], budući da autokefalne crkve imaju punu samoupravu i nezavisnost, dok je svaka autonomna crkva podložna nekoj autokefalnoj crkva, koja ima određeni stepen unutrašnje samouprave. Pošto je svaka autonomna crkva imala svoj historijski put do crkvene autonomije, postoje značajne razlike između različitih autonomnih crkava u pogledu njihovog određenog stepena samouprave. Naprimjer, crkve koje su autonomne mogu imati svoje biskupe najvišeg ranga, kao što su [[arhiepiskop]] ili [[episkop mitropolit|mitropolit]], koje imenuje ili potvrđuje [[patrijarh]] [[majka crkva|majke crkve]] od koje mu je dodijeljena autonomija, ali općenito ostaju samoupravni u mnogim drugim aspektima. U historiji [[zapadno kršćanstvo|zapadnog hrišćanstva]] pitanje crkvene autonomije također je bilo jedno od najvažnijih pitanja, posebno tokom prvih stoljeća hrišćanstva, budući da su se razni nadbiskupi i mitropoliti u [[zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] često suprotstavljali tendencijama centralizacije [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]].{{sfn|Meyendorff|1989|pp=59-66, 130-139}} Od 2019., [[Katolička crkva]] sastoji se od 24 autonomne (''[[sui iuris]]'') Crkve u zajednici sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. Različite denominacije [[protestantska crkva|protestantske crkve]] obično imaju više decentralizovane moći, a crkve mogu biti autonomne, tako da imaju svoja pravila ili zakone vlasti, na nacionalnom, lokalnom ili čak individualnom nivou. [[Jean-Paul Sartre|Sartre]] donosi koncept kartezijanskog boga koji je potpuno slobodan i autonoman. On navodi da postojanje prethodi suštini pri čemu je bog tvorac suštine, vječnih istina i božanske volje. Ova čista sloboda Boga odnosi se na ljudsku slobodu i autonomiju; gdje čovjek nije podvrgnut već postojećim idejama i vrijednostima.<ref name=":2">{{cite web|last=Macken|first=John|date=2008|title=The Autonomy Theme in the Church Dogmatics: Karl Barth and his Critics|url=https://g.co/kgs/LtyCjq|url-status=live}}</ref> Prema [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|Prvom amandmanu]], u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], savezna vlada je ograničena u izgradnji nacionalne crkve. To je zbog [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|prvog amandmana]] koji priznaje slobodu ljudi da obožavaju svoju vjeru u skladu sa svojim uvjerenjima. Naprimjer, [[Savezna vlada Sjedinjenih Država|američka vlada]] je uklonila crkvu iz njihove "sfere vlasti"<ref>{{cite web|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/nkenlr35&div=11&id=&page=&collection=journals|title=Spheres of Sovereignty: Church Autonomy Doctrine and the Theological Heritage of the Separation of Church and State|last1=Renaud|first1=Robert Joseph|last2=Weinberger|first2=Laed Daniel|date=2008|website=heinonline.org|access-date=2018-03-17}}</ref> zbog historijskog uticaja crkava na politiku i njihovog autoriteta u javnosti. Ovo je bio početak procesa ukidanja. Protestantske crkve u Sjedinjenim Državama imale su značajan uticaj na američku kulturu u devetnaestom stoljeću, kada su organizovale osnivanje škola, bolnica, sirotišta, koledža, časopisa i tako dalje.<ref>{{Cite book|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America.|last=Hammond|first=Phillip|year=1992}}</ref> Ovo je dovelo do poznatog, međutim, pogrešno protumačenog izraza [[razdvajanje crkve i države]]. Ove crkve su izgubile zakonodavnu i finansijsku podršku države. === Proces ukidanja === Prvo ukidanje počelo je uvođenjem [[Zakon o pravima|Zakona o pravima]].<ref name=":1">{{cite web|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America|last=Hammond|first=Phillip|date=1992}}</ref> U dvadesetom stoljeću, usljed [[Velika depresija|Velike depresije]] iz 1930-ih i završetka Drugog svetskog rata, američke crkve su ponovo oživjele. Konkretno protestantske crkve. Ovo je bio početak drugog raspada<ref name=":1"/> kada su crkve ponovo postale popularne, ali nisu imale zakonodavnu moć. Jedan od razloga zašto su crkve stekle posjećenost i popularnost bio je [[baby boom]], kada su se vojnici vratili iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i osnovali svoje porodice. Veliki priliv novorođenčadi dao je crkvama novi val sljedbenika. Međutim, ovi sljedbenici nisu imali ista uvjerenja kao njihovi roditelji i doveli su do političkih i vjerskih revolucija 1960-ih. Tokom 1960-ih, kolaps vjerske i kulturne sredine doveo je do trećeg raspada.<ref name=":1"/> Religija je postala važnija za pojedinca, a manje za zajednicu. Promjene koje su donijele ove revolucije značajno su povećale ličnu autonomiju pojedinaca zbog nedostatka strukturnih ograničenja koja im daju dodatnu slobodu izbora. Ovaj koncept je poznat kao "novi voluntarizam",<ref name=":1"/> gdje pojedinci imaju slobodan izbor kako da budu religiozni i slobodan izbor da li će biti religiozni ili ne. ==Medicina== U [[medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije [[medicinska etika|smatra se]] jednim od mnogih fundamentalnih etičkih principa u medicini.<ref>{{Cite journal|last=Varelius|first=Jukka|date=December 2006|title=The value of autonomy in medical ethics|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=9|issue=3|pages=377–388|doi=10.1007/s11019-006-9000-z|issn=1386-7423|pmc=2780686|pmid=17033883}}</ref> Autonomija se može definirati kao sposobnost osobe da donosi vlastite odluke. Ova vjera u autonomiju je centralna premisa koncepata [[informisani pristanak]] i [[zajedničko donošenje odluka]]. Ova ideja, iako se smatra ključnom za današnju praksu medicine, razvijena je u posljednjih 50 godina. Prema [[Tom Beauchamp|Tomu Beauchampu]] i [[James Childress|Jamesu Childressu]] (u ''Principima biomedicinske etike''), [[Doktorsko suđenje|Nürnberško suđenje]] detaljno opisuje zastrašujuće eksploatativne medicinske "eksperimente" koji su prekršili fizički [[integritet]] i ličnu autonomiju ispitanika.<ref>{{Cite book|title=Principles of biomedical ethics|last=Beauchamp|first=Tom L.|date=2013|publisher=Oxford University Press|others=Childress, James F.|isbn=9780199924585|edition=7th |location=New York|oclc=808107441}}</ref> Ovi slučajevi podstakli su pozive na zaštitne mjere u [[medicinska istraživanja|medicinskim istraživanjima]], kao što je [[Nürnberški kodeks]] koji naglašava važnost dobrovoljnog učešća u medicinskim istraživanjima. Vjeruje se da je Nirnberški kodeks poslužio kao premisa za mnoge aktuelne dokumente koji se tiču istraživačke etike.<ref>{{Cite journal|last=Fischer|first=Bernard A|date=January 2006|title=A Summary of Important Documents in the Field of Research Ethics|journal=Schizophrenia Bulletin|volume=32|issue=1|pages=69–80|doi=10.1093/schbul/sbj005|issn=0586-7614|pmc=2632196|pmid=16192409}}</ref> Poštovanje autonomije postalo je ugrađeno u zdravstvenu zaštitu i pacijentima bi se moglo dozvoliti da donose lične odluke o zdravstvenim uslugama koje primaju.<ref>{{Cite journal|last=Leo|first=Raphael J.|date=October 1999|title=Competency and the Capacity to Make Treatment Decisions: A Primer for Primary Care Physicians|journal=Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry|volume=1|issue=5|pages=131–141|issn=1523-5998|pmid=15014674|pmc=181079|doi=10.4088/PCC.v01n0501}}</ref> Posebno, autonomija ima nekoliko aspekata, kao i izazove koji utiču na poslovanje zdravstvene zaštite. Način na koji se postupa s pacijentom može potkopati ili podržati autonomiju pacijenta i iz tog razloga, način na koji se pacijentu komunicira postaje vrlo presudan. Dobar odnos između pacijenta i zdravstvenog radnika mora biti dobro definiran, kako bi se osiguralo poštovanje autonomije pacijenta.<ref>{{cite book|last1=Riis|first1=A.H|title=Autonomy, culture and healthcare}}</ref> Kao i u svakoj životnoj situaciji, pacijent ne bi volio da bude pod kontrolom druge osobe. Potez da se naglasi poštovanje autonomije pacijenata proizašao je iz ranjivosti na koje je ukazano u pogledu autonomije. Međutim, autonomija se ne primjenjuje samo u kontekstu istraživanja. Korisnici zdravstvenog sistema imaju pravo da se prema njima postupa uz poštovanje njihove autonomije, umjesto da njima dominiraju [https://books.google.com/books?id=x1DNCNNX8AIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=silent%20world%20of%20doctor%20and%20patient&f=the physician]. Ovo se naziva paternalizmom. Iako je paternalizam zamišljen da bude sveukupno dobar za pacijenta, to može vrlo lahko ometati autonomiju.<ref>{{cite journal|last1=Sandman|first1=Lars|title=Adherence, Shared Decision-Making and Patient Autonomy|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|date=2012|volume=15|issue=2|pages=115–27|doi=10.1007/s11019-011-9336-x|pmid=21678125|s2cid=30120495}}</ref> Kroz [[terapeutski odnos]], promišljen dijalog između klijenta i lekara može dovesti do boljih ishoda za klijenta, jer on ili ona više učestvuje u [[donošenje odluka|donošenju odluka]]. Postoji mnogo različitih definicija autonomije, od kojih mnoge stavljaju pojedinca u društveni kontekst. Vidi također: autonomija odnosa, što sugerira da je osoba definirana kroz svoje odnose s drugima, i "podržana autonomija"<ref name="library.yorku.ca">{{cite web|url=https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|title=Archived copy|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524174134/https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|archive-date=2015-05-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> što sugerira da u određenim okolnostima može biti potrebno privremeno ugroziti autonomiju osobe u kratkom roku, kako bi se njena autonomija očuvala na duži rok. Druge definicije autonomije zamišljaju osobu kao zatvoreno i samodovoljno biće čija prava ne bi trebalo da budu ugrožena ni pod kojim okolnostima.<ref>{{cite web|url=http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|title=The Inner Citadel|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924145857/http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|archive-date=2015-09-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> Postoje i različita gledišta oko toga da li savremeni zdravstveni sistemi treba da se prebace na veću autonomiju pacijenata ili na paternalistički pristup. Naprimjer, postoje takvi argumenti koji sugeriraju da je postojeća autonomija pacijenata opterećena nedostacima kao što su pogrešna shvatanja liječenja i kulturološke razlike, te da bi zdravstveni sistemi trebali prijeći na veći paternalizam od strane liječnika s obzirom na njihovu stručnost.<ref>{{Cite journal|last=Caplan|first=Arthur L|date=2014|title=Why autonomy needs help|journal=Journal of Medical Ethics|volume=40|issue=5|pages=301–302|issn=0306-6800|jstor=43282987|doi=10.1136/medethics-2012-100492|pmid=22337604|s2cid=207010293}}</ref> S druge strane, drugi pristupi sugeriraju da jednostavno mora postojati povećanje razumijevanja odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika, kako bi se poboljšala autonomija pacijenata.<ref>{{Cite journal|last1=Entwistle|first1=Vikki A.|last2=Carter|first2=Stacy M.|last3=Cribb|first3=Alan|last4=McCaffery|first4=Kirsten|date=July 2010|title=Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships|journal=Journal of General Internal Medicine|volume=25|issue=7|pages=741–745|doi=10.1007/s11606-010-1292-2|issn=0884-8734|pmc=2881979|pmid=20213206}}</ref> Jedan od argumenata u prilog veće autonomije pacijenata i njenih prednosti je Dave deBronkart, koji vjeruje da su u doba tehnološkog napretka pacijenti sposobni da mnoga istraživanja o medicinskim pitanjima obavljaju od kuće. Prema deBronkartu, ovo pomaže da se promovišu bolji razgovori između pacijenata i ljekara tokom posjeta bolnici, što na kraju olakšava rad ljekara.<ref name=":0">{{Cite journal|last=deBronkart|first=Dave|date=2015|title=From patient centred to people powered: autonomy on the rise|journal=BMJ: British Medical Journal|volume=350|issn=0959-8138|jstor=26518242}}</ref> deBronkart tvrdi da to dovodi do većeg osnaživanja pacijenata i edukativnijeg zdravstvenog sistema.<ref name=":0"/> Nasuprot ovom mišljenju, tehnološki napredak se ponekad može posmatrati kao nepovoljan način promoviranja autonomije pacijenata. Naprimjer, Greaney et al. misle da povećanje autonomije pacijenta, međutim, možda neće promovirati ono što je najbolje za pacijenta. U ovom argumentu, suprotno DeBronkartu, sadašnje percepcije autonomije pacijenata pretjerano pridaju prednosti individualne autonomije i nije najprikladniji način liječenja pacijenata.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Greaney|first1=Anna-Marie|last2=O’Mathúna|first2=Dónal P.|last3=Scott|first3=P. Anne|date=2012-11-01|title=Patient autonomy and choice in healthcare: self-testing devices as a case in point|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=15|issue=4|pages=383–395|doi=10.1007/s11019-011-9356-6|pmid=22038653|s2cid=915117|issn=1572-8633|url=http://doras.dcu.ie/19339/1/AMG_Patient_autonomy_and_choice_in_healthcare_Self-testing_devices_as_a_case_in_point_Revised_Manuscript__MHEP.pdf}}</ref> Umjesto toga, trebalo bi implementirati inkluzivniji oblik autonomije, autonomiju odnosa, koja uzima u obzir one koji su bliski pacijentu kao i ljekaru.<ref name=":3"/> Ovi različiti koncepti autonomije mogu biti problematični jer vršitelj dužnosti je suočen sa odlukom koji koncept će implementirati u svoju kliničku praksu.<ref>{{Cite journal|last1=Ross|first1=Lainie Friedman|last2=Walter|first2=Jennifer K.|date=2014-02-01|title=Relational Autonomy: Moving Beyond the Limits of Isolated Individualism|url=https://pediatrics.aappublications.org/content/133/Supplement_1/S16|journal=Pediatrics|volume=133|issue=Supplement 1|pages=S16–S23|doi=10.1542/peds.2013-3608D|issn=0031-4005|pmid=24488536|doi-access=free}}</ref> Autonomija se razlikuje i neki pacijenti smatraju da je to neotuđivo, posebno maloljetnici kada se suoče s hitnim situacijama. Problemi se javljaju u situacijama hitne pomoći kada možda nema vremena za razmatranje principa autonomije pacijenta. Različiti etički izazovi susreću se u ovim situacijama kada je vrijeme kritično, a svijest pacijenata može biti ograničena. Međutim, u takvim okruženjima gdje informirani pristanak može biti ugrožen, radni liječnik procjenjuje svaki pojedinačni slučaj, kako bi donio najprofesionalniju i etički najispravniju odluku.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Muskens|first1=Ivo S.|last2=Gupta|first2=Saksham|last3=Robertson|first3=Faith C.|last4=Moojen|first4=Wouter A.|last5=Kolias|first5=Angelos G.|last6=Peul|first6=Wilco C.|last7=Broekman|first7=Marike L. D.|date=2019-01-26|title=When Time Is Critical, Is Informed Consent Less So? A Discussion of Patient Autonomy in Emergency Neurosurgery|journal=World Neurosurgery|volume=125|pages=e336–e340|doi=10.1016/j.wneu.2019.01.074|issn=1878-8769|pmid=30690144|url=https://www.repository.cam.ac.uk/handle/1810/288856|hdl=1887/3195421|s2cid=59339055|hdl-access=free}}</ref> Naprimjer, vjeruje se da bi neurohirurzi u takvim situacijama općenito trebali učiniti sve što mogu da poštuju autonomiju pacijenta. U situaciji u kojoj pacijent nije u mogućnosti donijeti autonomnu odluku, neurohirurg bi trebao razgovarati sa surogat donosiocem odluke kako bi pomogao u procesu donošenja odluke.<ref name=":4"/> Izvođenje operacije na pacijentu bez informiranog pristanka općenito se smatra da je etički opravdano samo kada neurohirurg i njegov/njen tim dovedu do toga da pacijent nema sposobnost da donosi autonomne odluke. Ako je pacijent sposoban donijeti autonomnu odluku, ove situacije su općenito manje etički naporne jer se odluka obično poštuje.<ref name=":4"/> Važno je napomenuti da nije svaki pacijent sposoban samostalno donijeti odluku. Naprimjer, često se postavlja pitanje u kojoj dobi djeca treba da učestvuju u donošenju odluka o liječenju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/09/19/well/family/when-should-children-take-part-in-medical-decisions.html|title=When Should Children Take Part in Medical Decisions?|last1=Klass|first1=Perri|date=2016-09-20|work=The New York Times|access-date=2019-04-21|issn=0362-4331}}</ref> Ovo pitanje se postavlja kako se djeca različito razvijaju, što otežava uspostavljanje standardne dobi u kojoj bi trebala postati autonomnija.<ref name=":5"/> Oni koji nisu u stanju da donesu odluke postavljaju izazov ljekarima jer postaje teško odrediti sposobnost pacijenta da donese odluku.<ref>{{cite journal|last1=Cole|first1=Clare|last2=Wellard|first2=Sally|last3=Mummery|first3=Jane|title=Problematising autonomy and advocacy in nursing|journal=Nursing Ethics|volume=21|issue=5|pages=576–582|doi=10.1177/0969733013511362|pmid=24399831|year=2014|s2cid=10485758}}</ref> U određenoj mjeri, rečeno je da je naglasak na autonomiji u zdravstvenoj zaštiti potkopao praksu zdravstvenih radnika da po potrebi poboljšaju zdravlje svojih pacijenata. Scenario je doveo do napetosti u odnosu između pacijenta i zdravstvenog radnika. To je zato što koliko god ljekar želi da spriječi da pacijent pati, on ili ona ipak mora da poštuje autonomiju. Dobročinstvo je princip koji dozvoljava ljekarima da se ponašaju odgovorno u svojoj praksi iu najboljem interesu svojih pacijenata, što može uključivati previđanje autonomije.<ref>{{Cite journal|last=MacKenzie|first=C. Ronald|date=September 2009|title=What Would a Good Doctor Do? Reflections on the Ethics of Medicine|journal=HSS Journal|volume=5|issue=2|pages=196–199|doi=10.1007/s11420-009-9126-7|issn=1556-3316|pmc=2744764|pmid=19626379}}</ref> Međutim, jaz između pacijenta i ljekara doveo je do problema jer su se u drugim slučajevima pacijenti žalili da nisu dovoljno informirani. Sedam elemenata informiranog pristanka (kako su definirali Beauchamp i Childress) uključuju elemente praga (kompetentnost i dobrovoljnost), elemente informacija (otkrivanje, preporuka i razumijevanje) i elemente pristanka (odluka i ovlaštenje).<ref>[https://books.google.com/books?id=b6w7V7gCkSIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=informed%20consent Informed Consent : Legal Theory and Clinical Practice: Legal Theory and ...] - Schools of Law and Medicine Jessica W. Berg Assistant Professor of Law and Bioethics Case Western Reserve University, Paul S. Appelbaum A. F. Zeleznik Distinguished Professor and Chair University of Massachusetts, Medical School and Director of the Center for Mental Health Services Research Charles W. Lidz Research Professor of Psychiatry University of Massachusetts, Center for Bioethics and Health Law University of Pittsburgh Lisa S. Parker Associate Professor and Director of Graduate Education - Google Books. Books.google.ca. Retrieved on 2013-07-12.</ref> Neki filozofi poput Harryja Frankfurta smatraju kriterije Beauchampa i Childressa nedovoljnim. Oni tvrde da se radnja može smatrati autonomnom samo ako uključuje vježbanje sposobnosti formiranja vrijednosti višeg reda o željama kada se djeluje namjerno.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). Pp54-55</ref> To znači da pacijenti mogu razumjeti svoju situaciju i izbore, ali ne bi bili autonomni osim ako pacijent nije u stanju da formira vrijednosne sudove o svojim razlozima za odabir opcija liječenja, oni ne bi djelovali autonomno. U određenim jedinstvenim okolnostima, vlada može imati pravo da privremeno nadjača pravo na [[tjelesni integritet]] kako bi očuvala život i dobrobit osobe. Takvo djelovanje se može opisati korištenjem principa "podržane autonomije",<ref name="library.yorku.ca"/> koncepta koji je razvijen da opiše jedinstvene situacije u mentalnom zdravlju (primjeri uključuju [[prisilno hranjenje]] osoba koja umiru od [[poremećaj ishrane|poremećaja ishrane]] [[anoreksija|anoreksije nervoze]] ili privremenog liječenja osobe koja živi s [[psihotični poremećaj|psihotičnim poremećajem]] [[antipsihotik|antipsihotičnim lijekovima]]). Iako je kontroverzan, princip podržane autonomije usklađen je s ulogom vlade da zaštiti život i slobodu svojih građana. Terrence F. Ackerman je istakao probleme sa ovim situacijama, on tvrdi da preduzimanjem ovog pravca djelovanja ljekar ili vlade rizikuju da pogrešno protumače sukob vrijednosti kao ograničavajući efekat bolesti na autonomiju pacijenta.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). pp62</ref> Od 1960-ih godina postojali su pokušaji da se poveća autonomija pacijenata, uključujući i zahtjev da ljekari pohađaju kurseve bioetike tokom svog vremena na medicinskom fakultetu.<ref>{{cite journal|last1=Pilnick|first1=Alison|last2=Dingwall|first2=Robert|title=On the Remarkable Persistence of Asymmetry in Doctor/Patient Interaction: A Critical Review|journal=Social Science & Medicine|date=April 2011|volume=72|issue=8|pages=1374–82|doi=10.1016/j.socscimed.2011.02.033|pmid=21454003}}</ref> Uprkos velikoj posvećenosti promociji autonomije pacijenata, nepovjerenje javnosti u medicinu u razvijenim zemljama je ostalo.<ref>O'neill, Onora. Autonomy and Trust in bioethics. Cambridge University Press, 2002. Pp3</ref> [[Onora O'Neill]] je pripisala ovaj nedostatak povjerenja medicinskim institucijama i profesionalcima koji uvode mjere koje koriste njima, a ne pacijentu. O'Neill tvrdi da je ovaj fokus na promociji autonomije bio na štetu pitanja poput raspodjele zdravstvenih resursa i javnog zdravlja. Jedan od prijedloga za povećanje autonomije pacijenata je korištenje pomoćnog osoblja. Korištenje pomoćnog osoblja uključujući medicinske asistente, liječničke asistente, medicinske sestre, medicinske tehničare i drugo osoblje koje može promovirati interese pacijenata i bolju njegu pacijenata.<ref>{{cite journal|last1=Sheather|first1=Julian|title=Patient Autonomy|journal=Student BMJ; London|date=2011|volume=19}}</ref> Medicinske sestre posebno mogu naučiti o uvjerenjima i vrijednostima pacijenata kako bi povećale informirani pristanak i eventualno uvjerile pacijenta putem logike i razloga da se zainteresira za određeni plan liječenja.<ref>{{cite journal|last1=Charles|first1=Sonya|title=The Moral Agency of Institutions: Effectively Using Expert Nurses to Support Patient Autonomy|journal=Journal of Medical Ethics|date=2017|volume=43|issue=8|pages=506–509|doi=10.1136/medethics-2016-103448|pmid=27934774|s2cid=11731579}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Humphreys|first1=Sally|title=Patient Autonomy|journal=British Journal of Perioperative Nursing|date=January 2005|volume=15|issue=1|pages=35–38, 40–41, 43|doi=10.1177/175045890501500103|pmid=15719905|s2cid=11528632}}</ref> Ovo bi promovisalo i autonomiju i dobročinstvo, dok bi integritet ljekara bio netaknut. Nadalje, Humphreys tvrdi da medicinske sestre treba da imaju profesionalnu autonomiju u okviru svog djelokruga prakse. Humphreys tvrdi da ako medicinske sestre više koriste svoju profesionalnu autonomiju, onda će doći do povećanja autonomije pacijenata. ==Međunarodni zakon o ljudskim pravima== Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podsticanja međunarodnih ljudskih prava koje je dolazilo u mnogo valova. Autonomija kao osnovno ljudsko pravo je postavila temelj na početku ovih slojeva uz slobodu.<ref>{{Cite book|title=Personal freedom through human rights law? : autonomy, identity and integrity under the European Convention on Human Rights|last=Marshall|first=Jill|date=2009|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=978-9004170599|location=Leiden|oclc=567444414}}</ref> [[Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948. pominju autonomiju ili zakonski zaštićeno pravo na individualno samoopredjeljenje u članu 22.<ref>{{cite web|url=http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/|title=Universal Declaration of Human Rights|date=2015-10-06|website=www.un.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Dokumenti kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda ponovo potvrđuju međunarodno pravo u aspektu ljudskih prava jer su ti zakoni već postojali, ali je također odgovorna da osigura da zakoni istaknuti kada su u pitanju autonomija, kultura i integritet i zemljišna prava se stvaraju unutar autohtonog konteksta obraćanjem posebne pažnje na njihove historijske i savremene događaje<ref>{{Cite journal|last=Geoff|first=G.|date=1997-02-01|title=Religious Minorities and Their Rights: A Problem of Approach |journal=International Journal on Minority and Group Rights |volume=5 |issue=2 |pages=97–134 |doi=10.1163/15718119720907435 |issn=1571-8115}}</ref> [[Deklaracija o pravima autohtonih naroda|Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda]] član 3 također kroz međunarodno pravo obezbjeđuje ljudska prava za autohtone pojedince kroz svoj treći član dajući im pravo na samoopredjeljenje, što znači da imaju sve slobode da biraju svoj politički status, i sposobni su da unaprijede svoj ekonomski društveni i kulturni status u društvu razvijajući ga. Drugi primjer za to je član 4 istog dokumenta koji im daje autonomna prava kada su u pitanju njihovi unutrašnji ili lokalni poslovi i kako se mogu finansirati kako bi mogli sami sebi upravljati.<ref>{{cite web|url=https://undocs.org/A/RES/61/295|title=A/RES/61/295 - E|website=undocs.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Manjine u zemljama su takođe zaštićene međunarodnim pravom; 27. član [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima]] ili ICCPR-a to čini dozvoljavajući ovim pojedincima da uživaju u sopstvenoj kulturi ili da koriste svoj jezik. Manjine su na taj način ljudi iz etničkih vjerskih ili jezičkih grupa prema dokumentu.<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx|title=OHCHR {{!}} International Covenant on Civil and Political Rights|website=www.ohchr.org|access-date=2018-03-15}}</ref> [[Evropski sud za ljudska prava|Evropski sud za ljudska prava]], je međunarodni sud koji je osnovan u ime Evropskih konvencija o ljudskim pravima. Međutim, kada je riječ o autonomiji, nisu je eksplicitno naveli kada su u pitanju prava koja pojedinci imaju. Sadašnji član 8 je ispravio to u slučaju ''[[Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva|Pretty protiv Ujedinjenih nacija]]'', iz 2002. koji uključuje [[potpomognuto samoubistvo]], gdje je autonomija korištena kao pravni osnov u zakonu. Tu je istaknuta autonomija i označen njen domet u pravo, čime je postala osnova za pravni presedan u stvaranju sudske prakse koja potiče od Evropskog suda za ljudska prava.<ref>{{Cite book|title=Caring autonomy : European human rights law and the challenge of individualism|last=Lõhmus |first=Katri |isbn=978-1107081772 |location=Cambridge, United Kingdom|oclc=898273667|date = 2015-04-16}}</ref> [[Principi iz Yogyakarte]], dokument koji nema obavezujući učinak u [[međunarodno pravo o ljudskim pravima|međunarodnom pravu o ljudskim pravima]], tvrdi da se "samoopredjeljenje" koristi kao značenje autonomije u vlastitim stvarima, uključujući informirani pristanak ili seksualna i [[reproduktivna prava ]], sastavni je dio nečijeg samodefiniranog ili [[rodni identitet|rodnog identiteta]] i odbija bilo kakve medicinske procedure kao uvjet za pravno priznavanje rodnog identiteta transrodne osobe.<ref>The Yogyakarta Principles, Principle 3, The Right to Recognition before the Law</ref> Ako ih na kraju prihvati međunarodna zajednica u odgovarajućem [[ugovor]]u, to bi ove ideje učinilo ljudskim pravima u zakonu. [[Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom]] također definiše autonomiju kao principe prava osobe sa invalidnošću, uključujući „slobodu da donosi sopstveni izbor i nezavisnost osoba".<ref>Convention on the Rights of Persons with Disabilities Article 3, (a)</ref> ==Kultura slavnih o autonomiji tinejdžera== Studija koju su proveli David C. Giles i John Maltby pokazala je da nakon uklanjanja faktora koji utiču na starost, visoka emocijska autonomija je značajan prediktor interesovanja za slavne ličnosti, kao i visoka privrženost vršnjacima sa niskom privrženošću roditeljima. Utvrđeno je da su obrasci intenzivnog ličnog interesovanja za poznate ličnosti povezani sa niskim nivoom bliskosti i sigurnosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da se odrasli sa sekundarnom grupom pseudoprijatelja tokom razvoja iz roditeljske privrženosti obično fokusiraju samo na jednu određenu slavnu ličnost, što bi moglo biti posljedica poteškoća u tranziciji.<ref>{{Cite journal |doi=10.1016/S0191-8869(03)00154-5|title=The role of media figures in adolescent development: Relations between autonomy, attachment, and interest in celebrities|journal=Personality and Individual Differences|volume=36|issue=4|pages=813–822|year=2004|last1=Giles|first1=David C.|last2=Maltby|first2=John}}</ref> == Razne upotrebe== *U računarstvu, [[autonomna periferija]] je ona koja se može koristiti kada je računar isključen. *Unutar [[teorija samoopredeljenja]] u psihologiji, autonomija se odnosi na 'podršku autonomiji nasuprot kontroli', "hipotezujući da društveni konteksti koji podržavaju autonomiju imaju tendenciju da olakšaju samoodređenu motivaciju, zdrav razvoj i optimalno funkcionisanje." *U matematičkoj analizi, za [[diferencijalna jednačina|običnu diferencijalnu jednačinu]] kaže se da je [[Autonomni sistem (matematika)|autonomna]] ako je vremenski nezavisna. *U [[lingvistika|lingvistici]], [[autonomni jezik]] je onaj koji je nezavisan od drugih jezika, naprimjer, ima standardnu raznolikost, gramatičke knjige, rječnike ili literaturu, itd. *U [[robotika|robotici]], "autonomija znači nezavisnost kontrole. Ova karakterizacija implicira da je autonomija svojstvo odnosa između dva agenta, u slučaju robotike, odnosa između dizajnera i [[autonomni robot|autonomnog robota]] Samodovoljnost, pozicioniranost, učenje ili razvoj i evolucija povećavaju stepen autonomije agenta.“, kaže Rolf Pfeifer. *U [[svemirski letovi|svemirskim letovima]], autonomija se može odnositi i na misije s posadom koje rade bez kontrole zemaljskih kontrolora. *U [[ekonomija|ekonomiji]], [[autonomna potrošnja]] je potrošnja kada su nivoi prihoda nula, što potrošnju čini „autonomnom“ u odnosu na prihod. *U [[politika|politici]], [[Teritorijalna autonomija|autonomne teritorije]] su države koje žele zadržati teritorijalni integritet u suprotnosti s etničkim ili autohtonim zahtjevima za [[samoopredjeljenje]] ili [[nezavisnost]] ([[suverenitet]]). *U [[antiestablišment|antiestablišmentskom]] [[aktivizam|aktivizmu]], [[autonomni prostor]] je drugo ime za nevladin [[društveni centar]] ili slobodan prostor (za interakciju u zajednici). *U [[socijalna psihologija|socijalnoj psihologiji]], autonomija je osobina ličnosti koju karakteriše fokus na lično postignuće, nezavisnost i sklonost samoći, često označena kao suprotnost [[sociotropija|sociotropiji]].<ref>{{Cite journal |last=Bieling |first=Peter J. |year=2000 |title=The Sociotropy–Autonomy Scale: Structure and Implications |journal=Cognitive Therapy and Research |volume=24 |issue=6 |pages=763–780 |doi=10.1023/A:1005599714224|s2cid=38957013 }}</ref> == Granice autonomije == Autonomija može biti ograničena. Naprimjer, putem invalidnosti, organizacije civilnog društva mogu postići određeni stepen autonomije, iako ugniježđene unutar – i u odnosu na – formalne birokratske i administrativne režime. Partneri u zajednici stoga mogu pretpostaviti hibridnost zauzimanja i autonomije – ili uzajamnost – koja je prilično nijansirana.<ref>{{Cite journal|last=O’Hare|first=Paul|date=March 2018|title=Resisting the 'Long-Arm' of the State? Spheres of Capture and Opportunities for Autonomy in Community Governance: RESISTING THE 'LONG-ARM' OF THE STATE?|journal=International Journal of Urban and Regional Research|volume=42|issue=2|pages=210–225|doi=10.1111/1468-2427.12606|url=https://e-space.mmu.ac.uk/620226/1/Resisting%20the%20long%20arm%20of%20the%20state.pdf}}</ref> ===Poluautonomija=== Termin ''poluautonomija'' (skovan s prefiksom hemi- /„pola“) označava djelomičnu ili ograničenu autonomiju. Kao relativni pojam, obično se primjenjuje na različite poluautonomne entitete ili procese koji su suštinski ili funkcionalno ograničeni, u poređenju sa drugim potpuno autonomnim entitetima ili procesima. ===Kvaziautonomija=== Termin ''kvaziautonomija'' (skovan s [[prefiks]]om kvazi- /„sličan“ ili „pojavljujući“) označava formalno stečenu ili proglašenu, ali funkcionalno ograničenu ili ograničavajuću autonomiju. Kao deskriptivni termin, obično se primjenjuje na različite kvaziautonomne entitete ili procese koji su formalno označeni ili označeni kao autonomni, ali u stvarnosti ostaju funkcionalno zavisni ili pod uticajem nekog drugog [[entitet]]a ili procesa. Primjer za takvu upotrebu termina može se vidjeti u uobičajenom nazivu za [[kvaziautonomne nevladine organizacije]]. ==Također pogledajte== {{Wikisource1911Enc|Autonomy}} * [[Autonomizam]] * [[Lista autonomnih oblasti po zemljama]] * [[Dan autonomije]] * [[Tjelesni integritet]] * [[Cornelius Castoriadis]] * [[Direktna demokratija]] * [[Jednakost autonomije]] * [[Flat organizacija]] * [[Takis Fotopoulos]] * [[Kućno pravilo]] * [[Nezavisnost]] * [[Lične granice]] * [[Teorija samoodređenja]] * [[Samoupravna kolonija]] * ''[[Sui iuris]]'' * [[Nastava za socijalnu pravdu]] * [[Model održivog sistema]] * [[Demokratija na radnom mjestu]] * [[Sreća na poslu#Autonomija posla|Autonomija posla]] == Reference == {{Reflist}} === Izvori === {{refbegin}} * {{cite book |last = Meyendorff |first = John |author-link = John Meyendorff |year = 1989 |title = Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. |series = The Church in history |volume = 2 |location = Crestwood, NY |publisher = St. Vladimir's Seminary Press |isbn = 978-0-88-141056-3 |url = https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ }} {{refend}} == Vanjski linkovi == {{Wiktionary}} {{Wikiquote}} * Kastner, Jens. [http://www.uni-bielefeld.de/cias/wiki/a_Autonomy.html "Autonomy"] (2015). University Bielefeld - Center for InterAmerican Studies. * [http://www.autonomy.viainteraxion.org "Development initiatives strategies for self-sustainability"] {{Authority control}} [[Kategorija:Autonomija| ]] [[Kategorija:Etički principi]] [[Kategorija:Kibernetika]] [[Kategorija:Individualizam]] [[Kategorija:Koncepti u etici]] 143ep0z7cizsbcjvgybakb23linqyr9 3425365 3425364 2022-07-20T15:01:40Z 21775198.138-dopisnik 131410 wikitext text/x-wiki {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' ([[starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odluke. Autonomne [[organizacije]] ili [[institucije]] su nezavisne ili samoupravne. Autonomija se takođe može definisati iz perspektive [[ljudi|ljudskih resursa]], gdje označava (relativno visok) nivo diskrecije koji se daje zaposlenom u njegovom ili njenom radu.<ref>{{cite book |last=Dewey|first=C.R.|title=Autonomy without a self }}</ref> U takvim slučajevima, poznato je da autonomija općeniuto povećava [[zadovoljstvo poslom|zadovoljstvom poslom]]. Smatra se da [[Samoaktualizacija|samoaktualizirani]] pojedinci djeluju autonomno od vanjskih očekivanja.<ref>{{Cite journal|last=Bordages|first=John Walter|date=1989-06-01|title=Self-Actualization and Personal Autonomy|journal=Psychological Reports|language=en|volume=64|issue=3_suppl|pages=1263–1266|doi=10.2466/pr0.1989.64.3c.1263|s2cid=146406002|issn=0033-2941}}</ref> U [[Medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije se smatra jednim od mnogih osnovnih [[Medicinska etika|etičkih principa u medicini]]. Uz [[homeostaza|autroregulaciju]] i [[razmnožavanje|autoreprodukciju]], automnomija je jedno ot tri krucijalna obilježja svih pblika živih sistema, po čemu se razlikuju od nežive prirode. ==Sociologija== U [[sociologija|sociologiji znanja]], kontroverza oko granica autonomije inhibirala je analizu bilo kojeg koncepta izvan relativne autonomije,<ref>Pierre Bourdieu (Maranhão, 2005; [http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66 2006] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008165230/http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66|date=October 8, 2010}}; [https://web.archive.org/web/20070610214637/http://www.sbsociologia.com.br/congresso_v02/papers/GT3%20Ci%C3%AAncia%2C%20Tecnologia%20e%20Inova%C3%A7%C3%A3o%20Social/A%20Autonomia%20Reflexiva%20e%20o%20Fomento%20do%20CNPq%20%C3%A0%20Pesquisa%20no%20Campo%20da%20Sociologia%20%282000-2006%29.pdf 2007]; [http://www.flacsoandes.org/dspace/bitstream/10469/382/1/Íconos%20no.31%20-%20mayo%202008.pdf SOBRAL & MARANHÃO, 2008]{{dead link|date=August 2017|bot=medic}}){{cbignore|bot=medic}}</ref> sve dok tipologija autonomije nije stvorena i razvijena u okviru [[studija nauke i tehnologije]]. Prema njoj, institucija postojeće autonomije nauke je „[[refleksivna autonomija]]”: akteri i strukture unutar [[naučne]] oblasti su u stanju da prevode ili odražavaju različite teme predstavljene u društvenim i političkim oblastima, kao i utiču na njih u pogledu tematskih izbora na istraživačkim projektima. ===Institucionalna autonomija=== [Institucija|Institucijska]] autonomija je posjedovanje kapaciteta kao zakonodavca da može usaditi i slijediti službene ciljeve. Autonomne institucije odgovorne su za pronalaženje dovoljnih resursa ili za modifikaciju svojih planova, programa, kurseva, odgovornosti i usluga u skladu s tim.<ref>Evans, P. B., Rueschemeyer, D., & Skocpol, T. (1985). Bringing the state back in.</ref> Ali čineći to, moraju se boriti sa svim preprekama koje se mogu pojaviti, kao što je društveni pritisak protiv smanjenja ili socioekonomske poteškoće. Sa zakonodavne tačke gledišta, da bi se povećala institucijska autonomija, moraju se uspostaviti uslovi [[samoupravljana privreda|samoupravljanja]] i institucijske samouprave. Povećanje vođstva i preraspodjela odgovornosti za donošenje odluka bili bi korisni za istraživanje resursa.<ref>Neave, G. (2012). The evaluative state, institutional autonomy and re-engineering higher education in Western Europe: The prince and his pleasure.</ref> Institucijska autonomija se često smatrala sinonimom za [[samoopredeljenje]], a mnoge vlade su se plašile da će to dovesti institucije u [[iredentizam|iredentistički]] ili [[secesionizam|secesionistički]] region. Ali autonomiju treba posmatrati kao rešenje za borbu za samoopredeljenje. Samoopredjeljenje je kretanje ka nezavisnosti, dok je autonomija način da se prilagodi različitim regijama/grupama unutar zemlje. Institucijska autonomija može raspršiti sukobe u vezi sa manjinama i etničkim grupama u društvu. Omogućavanje veće autonomije grupama i institucijama pomaže u stvaranju diplomatskih odnosa između njih i centralne vlade.<ref>Weller, M., & Wolff, S. (2014). Autonomy, self-governance, and conflict resolution: Innovative approaches to institutional design in divided societies.</ref> ==Politika== {{glavni|Autonomizam (politička doktrina)|Politička sloboda}}{{Također pogledajte|Autonomna administrativna podjela}} U državnom jeziku, autonomija se odnosi na samoupravu. Primjer autonomne jurisdikcije bila je bivša vlada Sjedinjenih Država nad [[Filipini|Filipinskim otocima]]. ''Zakon o autonomiji Filipina iz 1916. godine'' pružio je okvir za stvaranje autonomne vlade pod kojom je [[Filipinski narod]] imao širu domaću autonomiju nego ranije, iako je rezervirao određene privilegije Sjedinjenim Državama da zaštite svoja [[suverenitet|suverena]] prava i interese.<ref name=CorpusJuris>{{Cite encyclopedia|title=Philippine Bill of 1902 (note: Philippine Autonomy Act) |encyclopedia=Corpus Juris |url=http://thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160525075502/http://www.thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |archive-date=2016-05-25 |date=July 1902 }}</ref> Drugi primjeri uključuju [[Kosovo]] (kao [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo]]) pod bivšom jugoslovenskom vladom [[Josip Broz Tito|Maršala Tita]]<ref>{{Cite book |first1=Melissa Katherine |last1=Bokovoy |first2=Jill A. |last2=Irvine |first3=Carol S. |last3=Lilly |year=1997 |title=State-society relations in Yugoslavia, 1945–1992 |location=New York |publisher=St. Martin's Press |pages=[https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 295–301] |isbn=978-0-312-12690-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 }}</ref> i [[Puntland]] Autonomna regija unutar [[Savezna Republika Somalija|Savezne Republike Somalije]]. ==Filozofija== Autonomija je ključni koncept koji ima širok uticaj na različita polja [[filozofija|filozofije]]. U [[metafizika|metafizičkoj filozofiji]], koncept autonomije se pominje u raspravama o [[slobodna volja|slobodnoj volji]], [[fatalizam|fatalizmu]], [[determinizam|determinizmu]] i [[Agencija (filozofija)|agenciji]]. U [[moralna filozofija|moralnoj filozofiji]], autonomija se odnosi na podvrgavanje objektivnom moralnom zakonu.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/autonomy-moral/#BasDis Autonomy in Moral and Political Philosophy (Stanford Encyclopedia of Philosophy)]. Plato.stanford.edu. Retrieved on 2013-07-12.</ref> === Prema Kantu === [[Immanuel Kant]] (1724–1804) definisao je autonomiju sa tri teme u vezi sa [[etika|svremenom etikom]]. Prvo, autonomija kao pravo na donošenje vlastitih odluka isključujući bilo kakvo uplitanje drugih. Drugo, autonomija kao sposobnost donošenja takvih odluka kroz vlastitu neovisnost uma i nakon lične refleksije. Treće, kao idealan način autonomnog življenja. Ukratko, autonomija je [[Moralna prava|moralno pravo]] koju neko posjeduje ili sposobnost koju imamo da sami razmišljamo i donosimo odluke, pružajući određeni stepen kontrole ili moći nad događajima koji se odvijaju u svakodnevnom životu.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=HlJ8BbjLXSAC&q=philosophy+and+autonomy+and+kant|title=Kant on Moral Autonomy|last=Sensen|first=Oliver|date=2013|publisher=Cambridge University Press|isbn=9781107004863}}</ref> Kontekst u kojem se Kant bavi autonomijom odnosi se na [[teorija morala|teoriju morala]], postavljajući i temeljna i apstraktna pitanja. Vjerovao je da da bi postojao [[moral]], mora postojati autonomija. On autonomiju dijeli na dvije različite komponente. ''Auto'' se može definirati kao negativan oblik [[nezavisnost]]i ili biti slobodan u negativnom smislu. Ovo je aspekt u kojem se odluke donose sami. Pritom, ''nomos'' je pozitivan smisao, [[sloboda]] ili zakonitost, gdje birate zakon koji ćete slijediti. Kantovska autonomija takođe pruža osećaj [[Racionalnost|racionalne]] autonomije, što jednostavno znači da neko racionalno poseduje [[motivacija|motivaciju]] da upravlja sopstvenim životom. Racionalna autonomija podrazumijeva donošenje vlastitih odluka, ali to se ne može učiniti samo u [[Socijalna izolacija|izolaciji]]. Kooperativne racionalne interakcije su potrebne kako bismo razvili i iskoristili našu [[sposobnost]] da živimo u svijetu s drugima. Kant je tvrdio da moral pretpostavlja ovu autonomiju ([[njemački|Autonomie]]) u moralnim agentima, pošto su moralni zahtjevi izraženi u [[kategorički imperativ|kategoričkim imperativima]]. Imperativ je kategoričan ako izdaje valjanu naredbu neovisnu o ličnim željama ili interesima koja bi dala razlog za pokoravanje naredbi. Hipotetski je ako je valjanost njegove naredbe, ako je razlog zašto se može očekivati da je poslušamo, činjenica da neko želi ili je zainteresiran za nešto dalje što bi pokornost naredbi podrazumijevalo. "Nemojte juriti autoputem ako ne želite da vas policija zaustavi" hipotetski je imperativ. „Pogrešno je kršiti zakon, zato nemoj juriti autoputem“ kategorički je imperativ. Za vas ne važi hipotetska naredba da ne prebrzate na autoputu ako vam je svejedno hoće li vas zaustaviti policija. Kategorična komanda važi za vas u svakom slučaju. Može se očekivati da se od autonomnih moralnih agenata povinuju naredbi kategoričkog imperativa čak i ako im nedostaje lična želja ili interes za to. Kantovski koncept autonomije se često pogrešno tumači, izostavljajući važnu tačku o samopotvrđenosti autonomnog agenta moralnom zakonu. Smatra se da se autonomija u potpunosti objašnjava kao sposobnost pokoravanja kategoričkoj naredbi nezavisno od lične želje ili interesa za to – ili još gore, da je autonomija „poslušnost“ kategoričke naredbe nezavisno od prirodne želje ili interesa; a ta heteronomija, njena suprotnost, djeluje umjesto toga na lične motive one vrste o kojima se govori u hipotetskim imperativima. U svom djelu „[[Osnove metafizike morala]]“, Kant je primijenio koncept autonomije i da definiše koncept ličnosti i ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]]. Autonomiju, zajedno sa [[racionalnost|racionalnošću]], Kant vidi kao dva kriterijuma za smislen život. Kant bi smatrao da život koji se živi bez njih nije vrijedan življenja; to bi bio život vrijedan život [[biljke]] ili [[insekt]]a.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161">Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 161</ref> Prema Kantu, autonomija je dio razloga zbog kojeg druge smatramo moralno odgovornim za svoje postupke. Ljudska djela su moralno vrijedna hvale ili krivice zbog naše autonomije. Neautonomna bića kao što su biljke ili životinje nisu vrijedna krivice jer njihova djela nisu autonomna.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161"/> Kantov stav o zločinu i kazni pod uticajem je njegovih pogleda na autonomiju. Ispiranje mozga ili drogiranje kriminalaca da budu građani koji poštuju zakon bilo bi nemoralno jer ne bi poštivalo njihovu autonomiju. Rehabilitacija se mora tražiti na način koji poštuje njihovu autonomiju i dostojanstvo kao ljudskih bića.<ref>Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 163</ref> === Prema Nietzscheu === [[Friedrich Nietzsche]] pisao je o autonomiji i moralnoj borbi.<ref>{{cite journal|url=https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |title=Review of ''Nietzsche on Freedom and Autonomy'' |access-date=2014-04-02 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407061713/https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |archive-date=2014-04-07 |date=2011-07-31 |last1=Reginster |first1=Bernard }}</ref> Autonomija se u ovom smislu naziva slobodnim ja i uključuje nekoliko aspekata sopstva, uključujući samopoštovanje, pa čak i samoljublje. Ovo se može protumačiti kao pod uticajem [[Immanuel Kant|Kanta]] ([[Samopoštovanje|samopoštovanje]]) i [[Aristotel]]ovo ([[samoljublje]]). Za Nietzschea, vrednovanje [[etika|etičke]] autonomije može da razreši sukob između ljubavi (samoljublja) i zakona (samopoštovanja) koji se onda može prevesti u stvarnost kroz iskustva samoodgovornosti. Budući da Nietzsche definira osjećaj slobode kao [[Lična odgovornost|odgovornost]] za vlastiti život, sloboda i samoodgovornost mogu biti u velikoj mjeri povezani s autonomijom.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=D2a9e-FarAYC&q=philosophy+and+autonomy|title=Nietzsche on Freedom and Autonomy|last1=Gemes|first1=Ken|last2=May|first2=Simon|date=2009-05-07|publisher=OUP Oxford|isbn=9780191607882}}</ref> ==Razvoj djeteta== Autonomija u detinjstvu i [[adolescencija|adolescenciji]] je kada neko teži da stekne osećaj sebe kao odvojenog, samoupravnog pojedinca.<ref name="Berk">{{cite book|last1=Berk|first1=Laura|title=Child Development|date=2013|publisher=Pearson|edition=9}}</ref> Između 1. i 3. godine, tokom druge faze Eriksonove i Frojdove faze razvoja, psihosocijalna kriza koja se javlja je autonomija naspram stida i sumnje.<ref name="Shaffer">{{cite book|last1=Shaffer|first1=David|title=Social and Personality Development|edition=6}}</ref> Značajan događaj koji se dešava tokom ove faze je da djeca moraju da nauče da budu autonomna, a neuspeh u tome može dovesti do toga da dijete sumnja u sopstvene sposobnosti i da se stidi.<ref name="Shaffer"/> Kada djeca postanu autonomna, to omogućava im da istražuju i stiču nove vještine. Autonomija ima dva vitalna aspekta u kojima postoji emocionalna komponenta u kojoj se više oslanjamo na sebe nego na roditelje i komponentu ponašanja u kojoj odlučujemo samostalno koristeći svoje prosuđivanje.<ref name="Berk"/> Stilovi odgoja djece utiču na razvoj autonomije djeteta. Autoritativno podizanje djece je najuspješniji pristup, gdje se roditelji angažuju u autonomiji koja odgovara njihovom uzrastu i sposobnostima.<ref name="Berk"/> Autonomija u adolescenciji je usko povezana s njihovom potragom za identitetom.<ref name="Berk "/> U [[adolescencija|adolescenciji]] roditelji i vršnjaci djeluju kao agenti utjecaja. Utjecaj vršnjaka u ranoj adolescenciji može pomoći procesu adolescenta da postepeno postane autonomniji tako što će biti manje podložan utjecaju roditelja ili vršnjaka kako stari.<ref name="Shaffer"/> U adolescenciji je najvažniji razvojni zadatak razvijanje zdrav osjećaj autonomije.<ref name="Shaffer"/> ==Religija== U [[kršćanstvo|kršćanstvu]], autonomija se manifestuje kao djelomična samouprava na različitim nivoima crkvene uprave. Tokom historije hrišćanstva postojala su dva osnovna tipa autonomije. Neke važne parohije i manastiri su dobili posebna autonomna prava i privilegije, a najpoznatiji primer monaške autonomije je čuvena [[Pravoslavlje|pravoslavna]] monaška zajednica na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] u [[Grčka|Grčkoj]]. S druge strane, administrativna autonomija čitavih crkvenih pokrajina je kroz istoriju uključivala različite stepene unutrašnje samouprave. U [[eklisiologija|eklisiologiji]] [[istočna pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne crkve]] postoji jasna razlika između autonomije i [[autokefalnost|autokefalije]], budući da autokefalne crkve imaju punu samoupravu i nezavisnost, dok je svaka autonomna crkva podložna nekoj autokefalnoj crkva, koja ima određeni stepen unutrašnje samouprave. Pošto je svaka autonomna crkva imala svoj historijski put do crkvene autonomije, postoje značajne razlike između različitih autonomnih crkava u pogledu njihovog određenog stepena samouprave. Naprimjer, crkve koje su autonomne mogu imati svoje biskupe najvišeg ranga, kao što su [[arhiepiskop]] ili [[episkop mitropolit|mitropolit]], koje imenuje ili potvrđuje [[patrijarh]] [[majka crkva|majke crkve]] od koje mu je dodijeljena autonomija, ali općenito ostaju samoupravni u mnogim drugim aspektima. U historiji [[zapadno kršćanstvo|zapadnog hrišćanstva]] pitanje crkvene autonomije također je bilo jedno od najvažnijih pitanja, posebno tokom prvih stoljeća hrišćanstva, budući da su se razni nadbiskupi i mitropoliti u [[zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] često suprotstavljali tendencijama centralizacije [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]].{{sfn|Meyendorff|1989|pp=59-66, 130-139}} Od 2019., [[Katolička crkva]] sastoji se od 24 autonomne (''[[sui iuris]]'') Crkve u zajednici sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. Različite denominacije [[protestantska crkva|protestantske crkve]] obično imaju više decentralizovane moći, a crkve mogu biti autonomne, tako da imaju svoja pravila ili zakone vlasti, na nacionalnom, lokalnom ili čak individualnom nivou. [[Jean-Paul Sartre|Sartre]] donosi koncept kartezijanskog boga koji je potpuno slobodan i autonoman. On navodi da postojanje prethodi suštini pri čemu je bog tvorac suštine, vječnih istina i božanske volje. Ova čista sloboda Boga odnosi se na ljudsku slobodu i autonomiju; gdje čovjek nije podvrgnut već postojećim idejama i vrijednostima.<ref name=":2">{{cite web|last=Macken|first=John|date=2008|title=The Autonomy Theme in the Church Dogmatics: Karl Barth and his Critics|url=https://g.co/kgs/LtyCjq|url-status=live}}</ref> Prema [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|Prvom amandmanu]], u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], savezna vlada je ograničena u izgradnji nacionalne crkve. To je zbog [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|prvog amandmana]] koji priznaje slobodu ljudi da obožavaju svoju vjeru u skladu sa svojim uvjerenjima. Naprimjer, [[Savezna vlada Sjedinjenih Država|američka vlada]] je uklonila crkvu iz njihove "sfere vlasti"<ref>{{cite web|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/nkenlr35&div=11&id=&page=&collection=journals|title=Spheres of Sovereignty: Church Autonomy Doctrine and the Theological Heritage of the Separation of Church and State|last1=Renaud|first1=Robert Joseph|last2=Weinberger|first2=Laed Daniel|date=2008|website=heinonline.org|access-date=2018-03-17}}</ref> zbog historijskog uticaja crkava na politiku i njihovog autoriteta u javnosti. Ovo je bio početak procesa ukidanja. Protestantske crkve u Sjedinjenim Državama imale su značajan uticaj na američku kulturu u devetnaestom stoljeću, kada su organizovale osnivanje škola, bolnica, sirotišta, koledža, časopisa i tako dalje.<ref>{{Cite book|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America.|last=Hammond|first=Phillip|year=1992}}</ref> Ovo je dovelo do poznatog, međutim, pogrešno protumačenog izraza [[razdvajanje crkve i države]]. Ove crkve su izgubile zakonodavnu i finansijsku podršku države. === Proces ukidanja === Prvo ukidanje počelo je uvođenjem [[Zakon o pravima|Zakona o pravima]].<ref name=":1">{{cite web|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America|last=Hammond|first=Phillip|date=1992}}</ref> U dvadesetom stoljeću, usljed [[Velika depresija|Velike depresije]] iz 1930-ih i završetka Drugog svetskog rata, američke crkve su ponovo oživjele. Konkretno protestantske crkve. Ovo je bio početak drugog raspada<ref name=":1"/> kada su crkve ponovo postale popularne, ali nisu imale zakonodavnu moć. Jedan od razloga zašto su crkve stekle posjećenost i popularnost bio je [[baby boom]], kada su se vojnici vratili iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i osnovali svoje porodice. Veliki priliv novorođenčadi dao je crkvama novi val sljedbenika. Međutim, ovi sljedbenici nisu imali ista uvjerenja kao njihovi roditelji i doveli su do političkih i vjerskih revolucija 1960-ih. Tokom 1960-ih, kolaps vjerske i kulturne sredine doveo je do trećeg raspada.<ref name=":1"/> Religija je postala važnija za pojedinca, a manje za zajednicu. Promjene koje su donijele ove revolucije značajno su povećale ličnu autonomiju pojedinaca zbog nedostatka strukturnih ograničenja koja im daju dodatnu slobodu izbora. Ovaj koncept je poznat kao "novi voluntarizam",<ref name=":1"/> gdje pojedinci imaju slobodan izbor kako da budu religiozni i slobodan izbor da li će biti religiozni ili ne. ==Medicina== U [[medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije [[medicinska etika|smatra se]] jednim od mnogih fundamentalnih etičkih principa u medicini.<ref>{{Cite journal|last=Varelius|first=Jukka|date=December 2006|title=The value of autonomy in medical ethics|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=9|issue=3|pages=377–388|doi=10.1007/s11019-006-9000-z|issn=1386-7423|pmc=2780686|pmid=17033883}}</ref> Autonomija se može definirati kao sposobnost osobe da donosi vlastite odluke. Ova vjera u autonomiju je centralna premisa koncepata [[informisani pristanak]] i [[zajedničko donošenje odluka]]. Ova ideja, iako se smatra ključnom za današnju praksu medicine, razvijena je u posljednjih 50 godina. Prema [[Tom Beauchamp|Tomu Beauchampu]] i [[James Childress|Jamesu Childressu]] (u ''Principima biomedicinske etike''), [[Doktorsko suđenje|Nürnberško suđenje]] detaljno opisuje zastrašujuće eksploatativne medicinske "eksperimente" koji su prekršili fizički [[integritet]] i ličnu autonomiju ispitanika.<ref>{{Cite book|title=Principles of biomedical ethics|last=Beauchamp|first=Tom L.|date=2013|publisher=Oxford University Press|others=Childress, James F.|isbn=9780199924585|edition=7th |location=New York|oclc=808107441}}</ref> Ovi slučajevi podstakli su pozive na zaštitne mjere u [[medicinska istraživanja|medicinskim istraživanjima]], kao što je [[Nürnberški kodeks]] koji naglašava važnost dobrovoljnog učešća u medicinskim istraživanjima. Vjeruje se da je Nirnberški kodeks poslužio kao premisa za mnoge aktuelne dokumente koji se tiču istraživačke etike.<ref>{{Cite journal|last=Fischer|first=Bernard A|date=January 2006|title=A Summary of Important Documents in the Field of Research Ethics|journal=Schizophrenia Bulletin|volume=32|issue=1|pages=69–80|doi=10.1093/schbul/sbj005|issn=0586-7614|pmc=2632196|pmid=16192409}}</ref> Poštovanje autonomije postalo je ugrađeno u zdravstvenu zaštitu i pacijentima bi se moglo dozvoliti da donose lične odluke o zdravstvenim uslugama koje primaju.<ref>{{Cite journal|last=Leo|first=Raphael J.|date=October 1999|title=Competency and the Capacity to Make Treatment Decisions: A Primer for Primary Care Physicians|journal=Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry|volume=1|issue=5|pages=131–141|issn=1523-5998|pmid=15014674|pmc=181079|doi=10.4088/PCC.v01n0501}}</ref> Posebno, autonomija ima nekoliko aspekata, kao i izazove koji utiču na poslovanje zdravstvene zaštite. Način na koji se postupa s pacijentom može potkopati ili podržati autonomiju pacijenta i iz tog razloga, način na koji se pacijentu komunicira postaje vrlo presudan. Dobar odnos između pacijenta i zdravstvenog radnika mora biti dobro definiran, kako bi se osiguralo poštovanje autonomije pacijenta.<ref>{{cite book|last1=Riis|first1=A.H|title=Autonomy, culture and healthcare}}</ref> Kao i u svakoj životnoj situaciji, pacijent ne bi volio da bude pod kontrolom druge osobe. Potez da se naglasi poštovanje autonomije pacijenata proizašao je iz ranjivosti na koje je ukazano u pogledu autonomije. Međutim, autonomija se ne primjenjuje samo u kontekstu istraživanja. Korisnici zdravstvenog sistema imaju pravo da se prema njima postupa uz poštovanje njihove autonomije, umjesto da njima dominiraju [https://books.google.com/books?id=x1DNCNNX8AIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=silent%20world%20of%20doctor%20and%20patient&f=the physician]. Ovo se naziva paternalizmom. Iako je paternalizam zamišljen da bude sveukupno dobar za pacijenta, to može vrlo lahko ometati autonomiju.<ref>{{cite journal|last1=Sandman|first1=Lars|title=Adherence, Shared Decision-Making and Patient Autonomy|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|date=2012|volume=15|issue=2|pages=115–27|doi=10.1007/s11019-011-9336-x|pmid=21678125|s2cid=30120495}}</ref> Kroz [[terapeutski odnos]], promišljen dijalog između klijenta i lekara može dovesti do boljih ishoda za klijenta, jer on ili ona više učestvuje u [[donošenje odluka|donošenju odluka]]. Postoji mnogo različitih definicija autonomije, od kojih mnoge stavljaju pojedinca u društveni kontekst. Vidi također: autonomija odnosa, što sugerira da je osoba definirana kroz svoje odnose s drugima, i "podržana autonomija"<ref name="library.yorku.ca">{{cite web|url=https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|title=Archived copy|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524174134/https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|archive-date=2015-05-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> što sugerira da u određenim okolnostima može biti potrebno privremeno ugroziti autonomiju osobe u kratkom roku, kako bi se njena autonomija očuvala na duži rok. Druge definicije autonomije zamišljaju osobu kao zatvoreno i samodovoljno biće čija prava ne bi trebalo da budu ugrožena ni pod kojim okolnostima.<ref>{{cite web|url=http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|title=The Inner Citadel|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924145857/http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|archive-date=2015-09-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> Postoje i različita gledišta oko toga da li savremeni zdravstveni sistemi treba da se prebace na veću autonomiju pacijenata ili na paternalistički pristup. Naprimjer, postoje takvi argumenti koji sugeriraju da je postojeća autonomija pacijenata opterećena nedostacima kao što su pogrešna shvatanja liječenja i kulturološke razlike, te da bi zdravstveni sistemi trebali prijeći na veći paternalizam od strane liječnika s obzirom na njihovu stručnost.<ref>{{Cite journal|last=Caplan|first=Arthur L|date=2014|title=Why autonomy needs help|journal=Journal of Medical Ethics|volume=40|issue=5|pages=301–302|issn=0306-6800|jstor=43282987|doi=10.1136/medethics-2012-100492|pmid=22337604|s2cid=207010293}}</ref> S druge strane, drugi pristupi sugeriraju da jednostavno mora postojati povećanje razumijevanja odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika, kako bi se poboljšala autonomija pacijenata.<ref>{{Cite journal|last1=Entwistle|first1=Vikki A.|last2=Carter|first2=Stacy M.|last3=Cribb|first3=Alan|last4=McCaffery|first4=Kirsten|date=July 2010|title=Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships|journal=Journal of General Internal Medicine|volume=25|issue=7|pages=741–745|doi=10.1007/s11606-010-1292-2|issn=0884-8734|pmc=2881979|pmid=20213206}}</ref> Jedan od argumenata u prilog veće autonomije pacijenata i njenih prednosti je Dave deBronkart, koji vjeruje da su u doba tehnološkog napretka pacijenti sposobni da mnoga istraživanja o medicinskim pitanjima obavljaju od kuće. Prema deBronkartu, ovo pomaže da se promovišu bolji razgovori između pacijenata i ljekara tokom posjeta bolnici, što na kraju olakšava rad ljekara.<ref name=":0">{{Cite journal|last=deBronkart|first=Dave|date=2015|title=From patient centred to people powered: autonomy on the rise|journal=BMJ: British Medical Journal|volume=350|issn=0959-8138|jstor=26518242}}</ref> deBronkart tvrdi da to dovodi do većeg osnaživanja pacijenata i edukativnijeg zdravstvenog sistema.<ref name=":0"/> Nasuprot ovom mišljenju, tehnološki napredak se ponekad može posmatrati kao nepovoljan način promoviranja autonomije pacijenata. Naprimjer, Greaney et al. misle da povećanje autonomije pacijenta, međutim, možda neće promovirati ono što je najbolje za pacijenta. U ovom argumentu, suprotno DeBronkartu, sadašnje percepcije autonomije pacijenata pretjerano pridaju prednosti individualne autonomije i nije najprikladniji način liječenja pacijenata.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Greaney|first1=Anna-Marie|last2=O’Mathúna|first2=Dónal P.|last3=Scott|first3=P. Anne|date=2012-11-01|title=Patient autonomy and choice in healthcare: self-testing devices as a case in point|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=15|issue=4|pages=383–395|doi=10.1007/s11019-011-9356-6|pmid=22038653|s2cid=915117|issn=1572-8633|url=http://doras.dcu.ie/19339/1/AMG_Patient_autonomy_and_choice_in_healthcare_Self-testing_devices_as_a_case_in_point_Revised_Manuscript__MHEP.pdf}}</ref> Umjesto toga, trebalo bi implementirati inkluzivniji oblik autonomije, autonomiju odnosa, koja uzima u obzir one koji su bliski pacijentu kao i ljekaru.<ref name=":3"/> Ovi različiti koncepti autonomije mogu biti problematični jer vršitelj dužnosti je suočen sa odlukom koji koncept će implementirati u svoju kliničku praksu.<ref>{{Cite journal|last1=Ross|first1=Lainie Friedman|last2=Walter|first2=Jennifer K.|date=2014-02-01|title=Relational Autonomy: Moving Beyond the Limits of Isolated Individualism|url=https://pediatrics.aappublications.org/content/133/Supplement_1/S16|journal=Pediatrics|volume=133|issue=Supplement 1|pages=S16–S23|doi=10.1542/peds.2013-3608D|issn=0031-4005|pmid=24488536|doi-access=free}}</ref> Autonomija se razlikuje i neki pacijenti smatraju da je to neotuđivo, posebno maloljetnici kada se suoče s hitnim situacijama. Problemi se javljaju u situacijama hitne pomoći kada možda nema vremena za razmatranje principa autonomije pacijenta. Različiti etički izazovi susreću se u ovim situacijama kada je vrijeme kritično, a svijest pacijenata može biti ograničena. Međutim, u takvim okruženjima gdje informirani pristanak može biti ugrožen, radni liječnik procjenjuje svaki pojedinačni slučaj, kako bi donio najprofesionalniju i etički najispravniju odluku.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Muskens|first1=Ivo S.|last2=Gupta|first2=Saksham|last3=Robertson|first3=Faith C.|last4=Moojen|first4=Wouter A.|last5=Kolias|first5=Angelos G.|last6=Peul|first6=Wilco C.|last7=Broekman|first7=Marike L. D.|date=2019-01-26|title=When Time Is Critical, Is Informed Consent Less So? A Discussion of Patient Autonomy in Emergency Neurosurgery|journal=World Neurosurgery|volume=125|pages=e336–e340|doi=10.1016/j.wneu.2019.01.074|issn=1878-8769|pmid=30690144|url=https://www.repository.cam.ac.uk/handle/1810/288856|hdl=1887/3195421|s2cid=59339055|hdl-access=free}}</ref> Naprimjer, vjeruje se da bi neurohirurzi u takvim situacijama općenito trebali učiniti sve što mogu da poštuju autonomiju pacijenta. U situaciji u kojoj pacijent nije u mogućnosti donijeti autonomnu odluku, neurohirurg bi trebao razgovarati sa surogat donosiocem odluke kako bi pomogao u procesu donošenja odluke.<ref name=":4"/> Izvođenje operacije na pacijentu bez informiranog pristanka općenito se smatra da je etički opravdano samo kada neurohirurg i njegov/njen tim dovedu do toga da pacijent nema sposobnost da donosi autonomne odluke. Ako je pacijent sposoban donijeti autonomnu odluku, ove situacije su općenito manje etički naporne jer se odluka obično poštuje.<ref name=":4"/> Važno je napomenuti da nije svaki pacijent sposoban samostalno donijeti odluku. Naprimjer, često se postavlja pitanje u kojoj dobi djeca treba da učestvuju u donošenju odluka o liječenju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/09/19/well/family/when-should-children-take-part-in-medical-decisions.html|title=When Should Children Take Part in Medical Decisions?|last1=Klass|first1=Perri|date=2016-09-20|work=The New York Times|access-date=2019-04-21|issn=0362-4331}}</ref> Ovo pitanje se postavlja kako se djeca različito razvijaju, što otežava uspostavljanje standardne dobi u kojoj bi trebala postati autonomnija.<ref name=":5"/> Oni koji nisu u stanju da donesu odluke postavljaju izazov ljekarima jer postaje teško odrediti sposobnost pacijenta da donese odluku.<ref>{{cite journal|last1=Cole|first1=Clare|last2=Wellard|first2=Sally|last3=Mummery|first3=Jane|title=Problematising autonomy and advocacy in nursing|journal=Nursing Ethics|volume=21|issue=5|pages=576–582|doi=10.1177/0969733013511362|pmid=24399831|year=2014|s2cid=10485758}}</ref> U određenoj mjeri, rečeno je da je naglasak na autonomiji u zdravstvenoj zaštiti potkopao praksu zdravstvenih radnika da po potrebi poboljšaju zdravlje svojih pacijenata. Scenario je doveo do napetosti u odnosu između pacijenta i zdravstvenog radnika. To je zato što koliko god ljekar želi da spriječi da pacijent pati, on ili ona ipak mora da poštuje autonomiju. Dobročinstvo je princip koji dozvoljava ljekarima da se ponašaju odgovorno u svojoj praksi iu najboljem interesu svojih pacijenata, što može uključivati previđanje autonomije.<ref>{{Cite journal|last=MacKenzie|first=C. Ronald|date=September 2009|title=What Would a Good Doctor Do? Reflections on the Ethics of Medicine|journal=HSS Journal|volume=5|issue=2|pages=196–199|doi=10.1007/s11420-009-9126-7|issn=1556-3316|pmc=2744764|pmid=19626379}}</ref> Međutim, jaz između pacijenta i ljekara doveo je do problema jer su se u drugim slučajevima pacijenti žalili da nisu dovoljno informirani. Sedam elemenata informiranog pristanka (kako su definirali Beauchamp i Childress) uključuju elemente praga (kompetentnost i dobrovoljnost), elemente informacija (otkrivanje, preporuka i razumijevanje) i elemente pristanka (odluka i ovlaštenje).<ref>[https://books.google.com/books?id=b6w7V7gCkSIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=informed%20consent Informed Consent : Legal Theory and Clinical Practice: Legal Theory and ...] - Schools of Law and Medicine Jessica W. Berg Assistant Professor of Law and Bioethics Case Western Reserve University, Paul S. Appelbaum A. F. Zeleznik Distinguished Professor and Chair University of Massachusetts, Medical School and Director of the Center for Mental Health Services Research Charles W. Lidz Research Professor of Psychiatry University of Massachusetts, Center for Bioethics and Health Law University of Pittsburgh Lisa S. Parker Associate Professor and Director of Graduate Education - Google Books. Books.google.ca. Retrieved on 2013-07-12.</ref> Neki filozofi poput Harryja Frankfurta smatraju kriterije Beauchampa i Childressa nedovoljnim. Oni tvrde da se radnja može smatrati autonomnom samo ako uključuje vježbanje sposobnosti formiranja vrijednosti višeg reda o željama kada se djeluje namjerno.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). Pp54-55</ref> To znači da pacijenti mogu razumjeti svoju situaciju i izbore, ali ne bi bili autonomni osim ako pacijent nije u stanju da formira vrijednosne sudove o svojim razlozima za odabir opcija liječenja, oni ne bi djelovali autonomno. U određenim jedinstvenim okolnostima, vlada može imati pravo da privremeno nadjača pravo na [[tjelesni integritet]] kako bi očuvala život i dobrobit osobe. Takvo djelovanje se može opisati korištenjem principa "podržane autonomije",<ref name="library.yorku.ca"/> koncepta koji je razvijen da opiše jedinstvene situacije u mentalnom zdravlju (primjeri uključuju [[prisilno hranjenje]] osoba koja umiru od [[poremećaj ishrane|poremećaja ishrane]] [[anoreksija|anoreksije nervoze]] ili privremenog liječenja osobe koja živi s [[psihotični poremećaj|psihotičnim poremećajem]] [[antipsihotik|antipsihotičnim lijekovima]]). Iako je kontroverzan, princip podržane autonomije usklađen je s ulogom vlade da zaštiti život i slobodu svojih građana. Terrence F. Ackerman je istakao probleme sa ovim situacijama, on tvrdi da preduzimanjem ovog pravca djelovanja ljekar ili vlade rizikuju da pogrešno protumače sukob vrijednosti kao ograničavajući efekat bolesti na autonomiju pacijenta.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). pp62</ref> Od 1960-ih godina postojali su pokušaji da se poveća autonomija pacijenata, uključujući i zahtjev da ljekari pohađaju kurseve bioetike tokom svog vremena na medicinskom fakultetu.<ref>{{cite journal|last1=Pilnick|first1=Alison|last2=Dingwall|first2=Robert|title=On the Remarkable Persistence of Asymmetry in Doctor/Patient Interaction: A Critical Review|journal=Social Science & Medicine|date=April 2011|volume=72|issue=8|pages=1374–82|doi=10.1016/j.socscimed.2011.02.033|pmid=21454003}}</ref> Uprkos velikoj posvećenosti promociji autonomije pacijenata, nepovjerenje javnosti u medicinu u razvijenim zemljama je ostalo.<ref>O'neill, Onora. Autonomy and Trust in bioethics. Cambridge University Press, 2002. Pp3</ref> [[Onora O'Neill]] je pripisala ovaj nedostatak povjerenja medicinskim institucijama i profesionalcima koji uvode mjere koje koriste njima, a ne pacijentu. O'Neill tvrdi da je ovaj fokus na promociji autonomije bio na štetu pitanja poput raspodjele zdravstvenih resursa i javnog zdravlja. Jedan od prijedloga za povećanje autonomije pacijenata je korištenje pomoćnog osoblja. Korištenje pomoćnog osoblja uključujući medicinske asistente, liječničke asistente, medicinske sestre, medicinske tehničare i drugo osoblje koje može promovirati interese pacijenata i bolju njegu pacijenata.<ref>{{cite journal|last1=Sheather|first1=Julian|title=Patient Autonomy|journal=Student BMJ; London|date=2011|volume=19}}</ref> Medicinske sestre posebno mogu naučiti o uvjerenjima i vrijednostima pacijenata kako bi povećale informirani pristanak i eventualno uvjerile pacijenta putem logike i razloga da se zainteresira za određeni plan liječenja.<ref>{{cite journal|last1=Charles|first1=Sonya|title=The Moral Agency of Institutions: Effectively Using Expert Nurses to Support Patient Autonomy|journal=Journal of Medical Ethics|date=2017|volume=43|issue=8|pages=506–509|doi=10.1136/medethics-2016-103448|pmid=27934774|s2cid=11731579}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Humphreys|first1=Sally|title=Patient Autonomy|journal=British Journal of Perioperative Nursing|date=January 2005|volume=15|issue=1|pages=35–38, 40–41, 43|doi=10.1177/175045890501500103|pmid=15719905|s2cid=11528632}}</ref> Ovo bi promovisalo i autonomiju i dobročinstvo, dok bi integritet ljekara bio netaknut. Nadalje, Humphreys tvrdi da medicinske sestre treba da imaju profesionalnu autonomiju u okviru svog djelokruga prakse. Humphreys tvrdi da ako medicinske sestre više koriste svoju profesionalnu autonomiju, onda će doći do povećanja autonomije pacijenata. ==Međunarodni zakon o ljudskim pravima== Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podsticanja međunarodnih ljudskih prava koje je dolazilo u mnogo valova. Autonomija kao osnovno ljudsko pravo je postavila temelj na početku ovih slojeva uz slobodu.<ref>{{Cite book|title=Personal freedom through human rights law? : autonomy, identity and integrity under the European Convention on Human Rights|last=Marshall|first=Jill|date=2009|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=978-9004170599|location=Leiden|oclc=567444414}}</ref> [[Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948. pominju autonomiju ili zakonski zaštićeno pravo na individualno samoopredjeljenje u članu 22.<ref>{{cite web|url=http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/|title=Universal Declaration of Human Rights|date=2015-10-06|website=www.un.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Dokumenti kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda ponovo potvrđuju međunarodno pravo u aspektu ljudskih prava jer su ti zakoni već postojali, ali je također odgovorna da osigura da zakoni istaknuti kada su u pitanju autonomija, kultura i integritet i zemljišna prava se stvaraju unutar autohtonog konteksta obraćanjem posebne pažnje na njihove historijske i savremene događaje<ref>{{Cite journal|last=Geoff|first=G.|date=1997-02-01|title=Religious Minorities and Their Rights: A Problem of Approach |journal=International Journal on Minority and Group Rights |volume=5 |issue=2 |pages=97–134 |doi=10.1163/15718119720907435 |issn=1571-8115}}</ref> [[Deklaracija o pravima autohtonih naroda|Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda]] član 3 također kroz međunarodno pravo obezbjeđuje ljudska prava za autohtone pojedince kroz svoj treći član dajući im pravo na samoopredjeljenje, što znači da imaju sve slobode da biraju svoj politički status, i sposobni su da unaprijede svoj ekonomski društveni i kulturni status u društvu razvijajući ga. Drugi primjer za to je član 4 istog dokumenta koji im daje autonomna prava kada su u pitanju njihovi unutrašnji ili lokalni poslovi i kako se mogu finansirati kako bi mogli sami sebi upravljati.<ref>{{cite web|url=https://undocs.org/A/RES/61/295|title=A/RES/61/295 - E|website=undocs.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Manjine u zemljama su takođe zaštićene međunarodnim pravom; 27. član [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima]] ili ICCPR-a to čini dozvoljavajući ovim pojedincima da uživaju u sopstvenoj kulturi ili da koriste svoj jezik. Manjine su na taj način ljudi iz etničkih vjerskih ili jezičkih grupa prema dokumentu.<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx|title=OHCHR {{!}} International Covenant on Civil and Political Rights|website=www.ohchr.org|access-date=2018-03-15}}</ref> [[Evropski sud za ljudska prava|Evropski sud za ljudska prava]], je međunarodni sud koji je osnovan u ime Evropskih konvencija o ljudskim pravima. Međutim, kada je riječ o autonomiji, nisu je eksplicitno naveli kada su u pitanju prava koja pojedinci imaju. Sadašnji član 8 je ispravio to u slučaju ''[[Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva|Pretty protiv Ujedinjenih nacija]]'', iz 2002. koji uključuje [[potpomognuto samoubistvo]], gdje je autonomija korištena kao pravni osnov u zakonu. Tu je istaknuta autonomija i označen njen domet u pravo, čime je postala osnova za pravni presedan u stvaranju sudske prakse koja potiče od Evropskog suda za ljudska prava.<ref>{{Cite book|title=Caring autonomy : European human rights law and the challenge of individualism|last=Lõhmus |first=Katri |isbn=978-1107081772 |location=Cambridge, United Kingdom|oclc=898273667|date = 2015-04-16}}</ref> [[Principi iz Yogyakarte]], dokument koji nema obavezujući učinak u [[međunarodno pravo o ljudskim pravima|međunarodnom pravu o ljudskim pravima]], tvrdi da se "samoopredjeljenje" koristi kao značenje autonomije u vlastitim stvarima, uključujući informirani pristanak ili seksualna i [[reproduktivna prava ]], sastavni je dio nečijeg samodefiniranog ili [[rodni identitet|rodnog identiteta]] i odbija bilo kakve medicinske procedure kao uvjet za pravno priznavanje rodnog identiteta transrodne osobe.<ref>The Yogyakarta Principles, Principle 3, The Right to Recognition before the Law</ref> Ako ih na kraju prihvati međunarodna zajednica u odgovarajućem [[ugovor]]u, to bi ove ideje učinilo ljudskim pravima u zakonu. [[Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom]] također definiše autonomiju kao principe prava osobe sa invalidnošću, uključujući „slobodu da donosi sopstveni izbor i nezavisnost osoba".<ref>Convention on the Rights of Persons with Disabilities Article 3, (a)</ref> ==Kultura slavnih o autonomiji tinejdžera== Studija koju su proveli David C. Giles i John Maltby pokazala je da nakon uklanjanja faktora koji utiču na starost, visoka emocijska autonomija je značajan prediktor interesovanja za slavne ličnosti, kao i visoka privrženost vršnjacima sa niskom privrženošću roditeljima. Utvrđeno je da su obrasci intenzivnog ličnog interesovanja za poznate ličnosti povezani sa niskim nivoom bliskosti i sigurnosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da se odrasli sa sekundarnom grupom pseudoprijatelja tokom razvoja iz roditeljske privrženosti obično fokusiraju samo na jednu određenu slavnu ličnost, što bi moglo biti posljedica poteškoća u tranziciji.<ref>{{Cite journal |doi=10.1016/S0191-8869(03)00154-5|title=The role of media figures in adolescent development: Relations between autonomy, attachment, and interest in celebrities|journal=Personality and Individual Differences|volume=36|issue=4|pages=813–822|year=2004|last1=Giles|first1=David C.|last2=Maltby|first2=John}}</ref> == Razne upotrebe== *U računarstvu, [[autonomna periferija]] je ona koja se može koristiti kada je računar isključen. *Unutar [[teorija samoopredeljenja]] u psihologiji, autonomija se odnosi na 'podršku autonomiji nasuprot kontroli', "hipotezujući da društveni konteksti koji podržavaju autonomiju imaju tendenciju da olakšaju samoodređenu motivaciju, zdrav razvoj i optimalno funkcionisanje." *U matematičkoj analizi, za [[diferencijalna jednačina|običnu diferencijalnu jednačinu]] kaže se da je [[Autonomni sistem (matematika)|autonomna]] ako je vremenski nezavisna. *U [[lingvistika|lingvistici]], [[autonomni jezik]] je onaj koji je nezavisan od drugih jezika, naprimjer, ima standardnu raznolikost, gramatičke knjige, rječnike ili literaturu, itd. *U [[robotika|robotici]], "autonomija znači nezavisnost kontrole. Ova karakterizacija implicira da je autonomija svojstvo odnosa između dva agenta, u slučaju robotike, odnosa između dizajnera i [[autonomni robot|autonomnog robota]] Samodovoljnost, pozicioniranost, učenje ili razvoj i evolucija povećavaju stepen autonomije agenta.“, kaže Rolf Pfeifer. *U [[svemirski letovi|svemirskim letovima]], autonomija se može odnositi i na misije s posadom koje rade bez kontrole zemaljskih kontrolora. *U [[ekonomija|ekonomiji]], [[autonomna potrošnja]] je potrošnja kada su nivoi prihoda nula, što potrošnju čini „autonomnom“ u odnosu na prihod. *U [[politika|politici]], [[Teritorijalna autonomija|autonomne teritorije]] su države koje žele zadržati teritorijalni integritet u suprotnosti s etničkim ili autohtonim zahtjevima za [[samoopredjeljenje]] ili [[nezavisnost]] ([[suverenitet]]). *U [[antiestablišment|antiestablišmentskom]] [[aktivizam|aktivizmu]], [[autonomni prostor]] je drugo ime za nevladin [[društveni centar]] ili slobodan prostor (za interakciju u zajednici). *U [[socijalna psihologija|socijalnoj psihologiji]], autonomija je osobina ličnosti koju karakteriše fokus na lično postignuće, nezavisnost i sklonost samoći, često označena kao suprotnost [[sociotropija|sociotropiji]].<ref>{{Cite journal |last=Bieling |first=Peter J. |year=2000 |title=The Sociotropy–Autonomy Scale: Structure and Implications |journal=Cognitive Therapy and Research |volume=24 |issue=6 |pages=763–780 |doi=10.1023/A:1005599714224|s2cid=38957013 }}</ref> == Granice autonomije == Autonomija može biti ograničena. Naprimjer, putem invalidnosti, organizacije civilnog društva mogu postići određeni stepen autonomije, iako ugniježđene unutar – i u odnosu na – formalne birokratske i administrativne režime. Partneri u zajednici stoga mogu pretpostaviti hibridnost zauzimanja i autonomije – ili uzajamnost – koja je prilično nijansirana.<ref>{{Cite journal|last=O’Hare|first=Paul|date=March 2018|title=Resisting the 'Long-Arm' of the State? Spheres of Capture and Opportunities for Autonomy in Community Governance: RESISTING THE 'LONG-ARM' OF THE STATE?|journal=International Journal of Urban and Regional Research|volume=42|issue=2|pages=210–225|doi=10.1111/1468-2427.12606|url=https://e-space.mmu.ac.uk/620226/1/Resisting%20the%20long%20arm%20of%20the%20state.pdf}}</ref> ===Poluautonomija=== Termin ''poluautonomija'' (skovan s prefiksom hemi- /„pola“) označava djelomičnu ili ograničenu autonomiju. Kao relativni pojam, obično se primjenjuje na različite poluautonomne entitete ili procese koji su suštinski ili funkcionalno ograničeni, u poređenju sa drugim potpuno autonomnim entitetima ili procesima. ===Kvaziautonomija=== Termin ''kvaziautonomija'' (skovan s [[prefiks]]om kvazi- /„sličan“ ili „pojavljujući“) označava formalno stečenu ili proglašenu, ali funkcionalno ograničenu ili ograničavajuću autonomiju. Kao deskriptivni termin, obično se primjenjuje na različite kvaziautonomne entitete ili procese koji su formalno označeni ili označeni kao autonomni, ali u stvarnosti ostaju funkcionalno zavisni ili pod uticajem nekog drugog [[entitet]]a ili procesa. Primjer za takvu upotrebu termina može se vidjeti u uobičajenom nazivu za [[kvaziautonomne nevladine organizacije]]. ==Također pogledajte== {{Wikisource1911Enc|Autonomy}} * [[Autonomizam]] * [[Lista autonomnih oblasti po zemljama]] * [[Dan autonomije]] * [[Tjelesni integritet]] * [[Cornelius Castoriadis]] * [[Direktna demokratija]] * [[Jednakost autonomije]] * [[Flat organizacija]] * [[Takis Fotopoulos]] * [[Kućno pravilo]] * [[Nezavisnost]] * [[Lične granice]] * [[Teorija samoodređenja]] * [[Samoupravna kolonija]] * ''[[Sui iuris]]'' * [[Nastava za socijalnu pravdu]] * [[Model održivog sistema]] * [[Demokratija na radnom mjestu]] * [[Sreća na poslu#Autonomija posla|Autonomija posla]] == Reference == {{Reflist}} === Izvori === {{refbegin}} * {{cite book |last = Meyendorff |first = John |author-link = John Meyendorff |year = 1989 |title = Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. |series = The Church in history |volume = 2 |location = Crestwood, NY |publisher = St. Vladimir's Seminary Press |isbn = 978-0-88-141056-3 |url = https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ }} {{refend}} == Vanjski linkovi == {{Wiktionary}} {{Wikiquote}} * Kastner, Jens. [http://www.uni-bielefeld.de/cias/wiki/a_Autonomy.html "Autonomy"] (2015). University Bielefeld - Center for InterAmerican Studies. * [http://www.autonomy.viainteraxion.org "Development initiatives strategies for self-sustainability"] {{Authority control}} [[Kategorija:Autonomija| ]] [[Kategorija:Etički principi]] [[Kategorija:Kibernetika]] [[Kategorija:Individualizam]] [[Kategorija:Koncepti u etici]] 9xmbx5fiywxftvn5sn53bnm13ge5ekw 3425370 3425365 2022-07-20T16:25:44Z 21775198.138-dopisnik 131410 /* Institucionalna autonomija */ wikitext text/x-wiki {{distinguish|Autotomija}} U [[psihologija|razvojnoj psihologiji]] i [[moral|moralu]], [[politika|politi i]], [[bioetika|bioetici]] i [[filozofija|filozofiji]], termin '''autonomija''' ([[starogrčki|stgrč.]] αὐτονομία – ''autonomia'', od αὐτόνομος –''autonomos'', od αὐτο- ''auto-'' = ja, sopstvenost + νόμος – ''nomos'' = zakon, u kombinaciji znači "onaj koji sebi daje svoj [[zakon]]") je sposobnost donošenja informirane, neprinudne odluke. Autonomne [[organizacije]] ili [[institucije]] su nezavisne ili samoupravne. Autonomija se takođe može definisati iz perspektive [[ljudi|ljudskih resursa]], gdje označava (relativno visok) nivo diskrecije koji se daje zaposlenom u njegovom ili njenom radu.<ref>{{cite book |last=Dewey|first=C.R.|title=Autonomy without a self }}</ref> U takvim slučajevima, poznato je da autonomija općeniuto povećava [[zadovoljstvo poslom|zadovoljstvom poslom]]. Smatra se da [[Samoaktualizacija|samoaktualizirani]] pojedinci djeluju autonomno od vanjskih očekivanja.<ref>{{Cite journal|last=Bordages|first=John Walter|date=1989-06-01|title=Self-Actualization and Personal Autonomy|journal=Psychological Reports|language=en|volume=64|issue=3_suppl|pages=1263–1266|doi=10.2466/pr0.1989.64.3c.1263|s2cid=146406002|issn=0033-2941}}</ref> U [[Medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije se smatra jednim od mnogih osnovnih [[Medicinska etika|etičkih principa u medicini]]. Uz [[homeostaza|autroregulaciju]] i [[razmnožavanje|autoreprodukciju]], automnomija je jedno ot tri krucijalna obilježja svih pblika živih sistema, po čemu se razlikuju od nežive prirode. ==Sociologija== U [[sociologija|sociologiji znanja]], kontroverza oko granica autonomije inhibirala je analizu bilo kojeg koncepta izvan relativne autonomije,<ref>Pierre Bourdieu (Maranhão, 2005; [http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66 2006] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101008165230/http://www.encontroanpocs.org.br/2006/lista_gt.asp?atvid=26&entid=66|date=October 8, 2010}}; [https://web.archive.org/web/20070610214637/http://www.sbsociologia.com.br/congresso_v02/papers/GT3%20Ci%C3%AAncia%2C%20Tecnologia%20e%20Inova%C3%A7%C3%A3o%20Social/A%20Autonomia%20Reflexiva%20e%20o%20Fomento%20do%20CNPq%20%C3%A0%20Pesquisa%20no%20Campo%20da%20Sociologia%20%282000-2006%29.pdf 2007]; [http://www.flacsoandes.org/dspace/bitstream/10469/382/1/Íconos%20no.31%20-%20mayo%202008.pdf SOBRAL & MARANHÃO, 2008]{{dead link|date=August 2017|bot=medic}}){{cbignore|bot=medic}}</ref> sve dok tipologija autonomije nije stvorena i razvijena u okviru [[studija nauke i tehnologije]]. Prema njoj, institucija postojeće autonomije nauke je „[[refleksivna autonomija]]”: akteri i strukture unutar [[naučne]] oblasti su u stanju da prevode ili odražavaju različite teme predstavljene u društvenim i političkim oblastima, kao i utiču na njih u pogledu tematskih izbora na istraživačkim projektima. ===Institucionalna autonomija=== [[Institucija|Institucijska]] autonomija je posjedovanje kapaciteta kao zakonodavca da može usaditi i slijediti službene ciljeve. Autonomne institucije odgovorne su za pronalaženje dovoljnih resursa ili za modifikaciju svojih planova, programa, kurseva, odgovornosti i usluga u skladu s tim.<ref>Evans, P. B., Rueschemeyer, D., & Skocpol, T. (1985). Bringing the state back in.</ref> Ali čineći to, moraju se boriti sa svim preprekama koje se mogu pojaviti, kao što je društveni pritisak protiv smanjenja ili socioekonomske poteškoće. Sa zakonodavne tačke gledišta, da bi se povećala institucijska autonomija, moraju se uspostaviti uslovi [[samoupravljana privreda|samoupravljanja]] i institucijske samouprave. Povećanje vođstva i preraspodjela odgovornosti za donošenje odluka bili bi korisni za istraživanje resursa.<ref>Neave, G. (2012). The evaluative state, institutional autonomy and re-engineering higher education in Western Europe: The prince and his pleasure.</ref> Institucijska autonomija se često smatrala sinonimom za [[samoopredeljenje]], a mnoge vlade su se plašile da će to dovesti institucije u [[iredentizam|iredentistički]] ili [[secesionizam|secesionistički]] region. Ali autonomiju treba posmatrati kao rešenje za borbu za samoopredeljenje. Samoopredjeljenje je kretanje ka nezavisnosti, dok je autonomija način da se prilagodi različitim regijama/grupama unutar zemlje. Institucijska autonomija može raspršiti sukobe u vezi sa manjinama i etničkim grupama u društvu. Omogućavanje veće autonomije grupama i institucijama pomaže u stvaranju diplomatskih odnosa između njih i centralne vlade.<ref>Weller, M., & Wolff, S. (2014). Autonomy, self-governance, and conflict resolution: Innovative approaches to institutional design in divided societies.</ref> ==Politika== {{glavni|Autonomizam (politička doktrina)|Politička sloboda}}{{Također pogledajte|Autonomna administrativna podjela}} U državnom jeziku, autonomija se odnosi na samoupravu. Primjer autonomne jurisdikcije bila je bivša vlada Sjedinjenih Država nad [[Filipini|Filipinskim otocima]]. ''Zakon o autonomiji Filipina iz 1916. godine'' pružio je okvir za stvaranje autonomne vlade pod kojom je [[Filipinski narod]] imao širu domaću autonomiju nego ranije, iako je rezervirao određene privilegije Sjedinjenim Državama da zaštite svoja [[suverenitet|suverena]] prava i interese.<ref name=CorpusJuris>{{Cite encyclopedia|title=Philippine Bill of 1902 (note: Philippine Autonomy Act) |encyclopedia=Corpus Juris |url=http://thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20160525075502/http://www.thecorpusjuris.com/constitutions/philippine-autonomy-act.php |archive-date=2016-05-25 |date=July 1902 }}</ref> Drugi primjeri uključuju [[Kosovo]] (kao [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo]]) pod bivšom jugoslovenskom vladom [[Josip Broz Tito|Maršala Tita]]<ref>{{Cite book |first1=Melissa Katherine |last1=Bokovoy |first2=Jill A. |last2=Irvine |first3=Carol S. |last3=Lilly |year=1997 |title=State-society relations in Yugoslavia, 1945–1992 |location=New York |publisher=St. Martin's Press |pages=[https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 295–301] |isbn=978-0-312-12690-2 |url-access=registration |url=https://archive.org/details/statesocietyrela00meli/page/295 }}</ref> i [[Puntland]] Autonomna regija unutar [[Savezna Republika Somalija|Savezne Republike Somalije]]. ==Filozofija== Autonomija je ključni koncept koji ima širok uticaj na različita polja [[filozofija|filozofije]]. U [[metafizika|metafizičkoj filozofiji]], koncept autonomije se pominje u raspravama o [[slobodna volja|slobodnoj volji]], [[fatalizam|fatalizmu]], [[determinizam|determinizmu]] i [[Agencija (filozofija)|agenciji]]. U [[moralna filozofija|moralnoj filozofiji]], autonomija se odnosi na podvrgavanje objektivnom moralnom zakonu.<ref>[http://plato.stanford.edu/entries/autonomy-moral/#BasDis Autonomy in Moral and Political Philosophy (Stanford Encyclopedia of Philosophy)]. Plato.stanford.edu. Retrieved on 2013-07-12.</ref> === Prema Kantu === [[Immanuel Kant]] (1724–1804) definisao je autonomiju sa tri teme u vezi sa [[etika|svremenom etikom]]. Prvo, autonomija kao pravo na donošenje vlastitih odluka isključujući bilo kakvo uplitanje drugih. Drugo, autonomija kao sposobnost donošenja takvih odluka kroz vlastitu neovisnost uma i nakon lične refleksije. Treće, kao idealan način autonomnog življenja. Ukratko, autonomija je [[Moralna prava|moralno pravo]] koju neko posjeduje ili sposobnost koju imamo da sami razmišljamo i donosimo odluke, pružajući određeni stepen kontrole ili moći nad događajima koji se odvijaju u svakodnevnom životu.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=HlJ8BbjLXSAC&q=philosophy+and+autonomy+and+kant|title=Kant on Moral Autonomy|last=Sensen|first=Oliver|date=2013|publisher=Cambridge University Press|isbn=9781107004863}}</ref> Kontekst u kojem se Kant bavi autonomijom odnosi se na [[teorija morala|teoriju morala]], postavljajući i temeljna i apstraktna pitanja. Vjerovao je da da bi postojao [[moral]], mora postojati autonomija. On autonomiju dijeli na dvije različite komponente. ''Auto'' se može definirati kao negativan oblik [[nezavisnost]]i ili biti slobodan u negativnom smislu. Ovo je aspekt u kojem se odluke donose sami. Pritom, ''nomos'' je pozitivan smisao, [[sloboda]] ili zakonitost, gdje birate zakon koji ćete slijediti. Kantovska autonomija takođe pruža osećaj [[Racionalnost|racionalne]] autonomije, što jednostavno znači da neko racionalno poseduje [[motivacija|motivaciju]] da upravlja sopstvenim životom. Racionalna autonomija podrazumijeva donošenje vlastitih odluka, ali to se ne može učiniti samo u [[Socijalna izolacija|izolaciji]]. Kooperativne racionalne interakcije su potrebne kako bismo razvili i iskoristili našu [[sposobnost]] da živimo u svijetu s drugima. Kant je tvrdio da moral pretpostavlja ovu autonomiju ([[njemački|Autonomie]]) u moralnim agentima, pošto su moralni zahtjevi izraženi u [[kategorički imperativ|kategoričkim imperativima]]. Imperativ je kategoričan ako izdaje valjanu naredbu neovisnu o ličnim željama ili interesima koja bi dala razlog za pokoravanje naredbi. Hipotetski je ako je valjanost njegove naredbe, ako je razlog zašto se može očekivati da je poslušamo, činjenica da neko želi ili je zainteresiran za nešto dalje što bi pokornost naredbi podrazumijevalo. "Nemojte juriti autoputem ako ne želite da vas policija zaustavi" hipotetski je imperativ. „Pogrešno je kršiti zakon, zato nemoj juriti autoputem“ kategorički je imperativ. Za vas ne važi hipotetska naredba da ne prebrzate na autoputu ako vam je svejedno hoće li vas zaustaviti policija. Kategorična komanda važi za vas u svakom slučaju. Može se očekivati da se od autonomnih moralnih agenata povinuju naredbi kategoričkog imperativa čak i ako im nedostaje lična želja ili interes za to. Kantovski koncept autonomije se često pogrešno tumači, izostavljajući važnu tačku o samopotvrđenosti autonomnog agenta moralnom zakonu. Smatra se da se autonomija u potpunosti objašnjava kao sposobnost pokoravanja kategoričkoj naredbi nezavisno od lične želje ili interesa za to – ili još gore, da je autonomija „poslušnost“ kategoričke naredbe nezavisno od prirodne želje ili interesa; a ta heteronomija, njena suprotnost, djeluje umjesto toga na lične motive one vrste o kojima se govori u hipotetskim imperativima. U svom djelu „[[Osnove metafizike morala]]“, Kant je primijenio koncept autonomije i da definiše koncept ličnosti i ljudskog [[dostojanstvo|dostojanstva]]. Autonomiju, zajedno sa [[racionalnost|racionalnošću]], Kant vidi kao dva kriterijuma za smislen život. Kant bi smatrao da život koji se živi bez njih nije vrijedan življenja; to bi bio život vrijedan život [[biljke]] ili [[insekt]]a.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161">Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 161</ref> Prema Kantu, autonomija je dio razloga zbog kojeg druge smatramo moralno odgovornim za svoje postupke. Ljudska djela su moralno vrijedna hvale ili krivice zbog naše autonomije. Neautonomna bića kao što su biljke ili životinje nisu vrijedna krivice jer njihova djela nisu autonomna.<ref name="Shafer-Landau, Russ 2010 Pp161"/> Kantov stav o zločinu i kazni pod uticajem je njegovih pogleda na autonomiju. Ispiranje mozga ili drogiranje kriminalaca da budu građani koji poštuju zakon bilo bi nemoralno jer ne bi poštivalo njihovu autonomiju. Rehabilitacija se mora tražiti na način koji poštuje njihovu autonomiju i dostojanstvo kao ljudskih bića.<ref>Shafer-Landau, Russ. "The fundamentals of ethics." (2010). p. 163</ref> === Prema Nietzscheu === [[Friedrich Nietzsche]] pisao je o autonomiji i moralnoj borbi.<ref>{{cite journal|url=https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |title=Review of ''Nietzsche on Freedom and Autonomy'' |access-date=2014-04-02 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20140407061713/https://ndpr.nd.edu/news/24779-nietzsche-on-freedom-and-autonomy/ |archive-date=2014-04-07 |date=2011-07-31 |last1=Reginster |first1=Bernard }}</ref> Autonomija se u ovom smislu naziva slobodnim ja i uključuje nekoliko aspekata sopstva, uključujući samopoštovanje, pa čak i samoljublje. Ovo se može protumačiti kao pod uticajem [[Immanuel Kant|Kanta]] ([[Samopoštovanje|samopoštovanje]]) i [[Aristotel]]ovo ([[samoljublje]]). Za Nietzschea, vrednovanje [[etika|etičke]] autonomije može da razreši sukob između ljubavi (samoljublja) i zakona (samopoštovanja) koji se onda može prevesti u stvarnost kroz iskustva samoodgovornosti. Budući da Nietzsche definira osjećaj slobode kao [[Lična odgovornost|odgovornost]] za vlastiti život, sloboda i samoodgovornost mogu biti u velikoj mjeri povezani s autonomijom.<ref>{{Cite book|url=https://books.google.com/books?id=D2a9e-FarAYC&q=philosophy+and+autonomy|title=Nietzsche on Freedom and Autonomy|last1=Gemes|first1=Ken|last2=May|first2=Simon|date=2009-05-07|publisher=OUP Oxford|isbn=9780191607882}}</ref> ==Razvoj djeteta== Autonomija u detinjstvu i [[adolescencija|adolescenciji]] je kada neko teži da stekne osećaj sebe kao odvojenog, samoupravnog pojedinca.<ref name="Berk">{{cite book|last1=Berk|first1=Laura|title=Child Development|date=2013|publisher=Pearson|edition=9}}</ref> Između 1. i 3. godine, tokom druge faze Eriksonove i Frojdove faze razvoja, psihosocijalna kriza koja se javlja je autonomija naspram stida i sumnje.<ref name="Shaffer">{{cite book|last1=Shaffer|first1=David|title=Social and Personality Development|edition=6}}</ref> Značajan događaj koji se dešava tokom ove faze je da djeca moraju da nauče da budu autonomna, a neuspeh u tome može dovesti do toga da dijete sumnja u sopstvene sposobnosti i da se stidi.<ref name="Shaffer"/> Kada djeca postanu autonomna, to omogućava im da istražuju i stiču nove vještine. Autonomija ima dva vitalna aspekta u kojima postoji emocionalna komponenta u kojoj se više oslanjamo na sebe nego na roditelje i komponentu ponašanja u kojoj odlučujemo samostalno koristeći svoje prosuđivanje.<ref name="Berk"/> Stilovi odgoja djece utiču na razvoj autonomije djeteta. Autoritativno podizanje djece je najuspješniji pristup, gdje se roditelji angažuju u autonomiji koja odgovara njihovom uzrastu i sposobnostima.<ref name="Berk"/> Autonomija u adolescenciji je usko povezana s njihovom potragom za identitetom.<ref name="Berk "/> U [[adolescencija|adolescenciji]] roditelji i vršnjaci djeluju kao agenti utjecaja. Utjecaj vršnjaka u ranoj adolescenciji može pomoći procesu adolescenta da postepeno postane autonomniji tako što će biti manje podložan utjecaju roditelja ili vršnjaka kako stari.<ref name="Shaffer"/> U adolescenciji je najvažniji razvojni zadatak razvijanje zdrav osjećaj autonomije.<ref name="Shaffer"/> ==Religija== U [[kršćanstvo|kršćanstvu]], autonomija se manifestuje kao djelomična samouprava na različitim nivoima crkvene uprave. Tokom historije hrišćanstva postojala su dva osnovna tipa autonomije. Neke važne parohije i manastiri su dobili posebna autonomna prava i privilegije, a najpoznatiji primer monaške autonomije je čuvena [[Pravoslavlje|pravoslavna]] monaška zajednica na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] u [[Grčka|Grčkoj]]. S druge strane, administrativna autonomija čitavih crkvenih pokrajina je kroz istoriju uključivala različite stepene unutrašnje samouprave. U [[eklisiologija|eklisiologiji]] [[istočna pravoslavna crkva|Istočne pravoslavne crkve]] postoji jasna razlika između autonomije i [[autokefalnost|autokefalije]], budući da autokefalne crkve imaju punu samoupravu i nezavisnost, dok je svaka autonomna crkva podložna nekoj autokefalnoj crkva, koja ima određeni stepen unutrašnje samouprave. Pošto je svaka autonomna crkva imala svoj historijski put do crkvene autonomije, postoje značajne razlike između različitih autonomnih crkava u pogledu njihovog određenog stepena samouprave. Naprimjer, crkve koje su autonomne mogu imati svoje biskupe najvišeg ranga, kao što su [[arhiepiskop]] ili [[episkop mitropolit|mitropolit]], koje imenuje ili potvrđuje [[patrijarh]] [[majka crkva|majke crkve]] od koje mu je dodijeljena autonomija, ali općenito ostaju samoupravni u mnogim drugim aspektima. U historiji [[zapadno kršćanstvo|zapadnog hrišćanstva]] pitanje crkvene autonomije također je bilo jedno od najvažnijih pitanja, posebno tokom prvih stoljeća hrišćanstva, budući da su se razni nadbiskupi i mitropoliti u [[zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]] često suprotstavljali tendencijama centralizacije [[Katolička crkva|Rimokatoličke crkve]].{{sfn|Meyendorff|1989|pp=59-66, 130-139}} Od 2019., [[Katolička crkva]] sastoji se od 24 autonomne (''[[sui iuris]]'') Crkve u zajednici sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]]. Različite denominacije [[protestantska crkva|protestantske crkve]] obično imaju više decentralizovane moći, a crkve mogu biti autonomne, tako da imaju svoja pravila ili zakone vlasti, na nacionalnom, lokalnom ili čak individualnom nivou. [[Jean-Paul Sartre|Sartre]] donosi koncept kartezijanskog boga koji je potpuno slobodan i autonoman. On navodi da postojanje prethodi suštini pri čemu je bog tvorac suštine, vječnih istina i božanske volje. Ova čista sloboda Boga odnosi se na ljudsku slobodu i autonomiju; gdje čovjek nije podvrgnut već postojećim idejama i vrijednostima.<ref name=":2">{{cite web|last=Macken|first=John|date=2008|title=The Autonomy Theme in the Church Dogmatics: Karl Barth and his Critics|url=https://g.co/kgs/LtyCjq|url-status=live}}</ref> Prema [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|Prvom amandmanu]], u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]], savezna vlada je ograničena u izgradnji nacionalne crkve. To je zbog [[Prvi amandman na Ustav Sjedinjenih Država|prvog amandmana]] koji priznaje slobodu ljudi da obožavaju svoju vjeru u skladu sa svojim uvjerenjima. Naprimjer, [[Savezna vlada Sjedinjenih Država|američka vlada]] je uklonila crkvu iz njihove "sfere vlasti"<ref>{{cite web|url=http://heinonline.org/HOL/Page?handle=hein.journals/nkenlr35&div=11&id=&page=&collection=journals|title=Spheres of Sovereignty: Church Autonomy Doctrine and the Theological Heritage of the Separation of Church and State|last1=Renaud|first1=Robert Joseph|last2=Weinberger|first2=Laed Daniel|date=2008|website=heinonline.org|access-date=2018-03-17}}</ref> zbog historijskog uticaja crkava na politiku i njihovog autoriteta u javnosti. Ovo je bio početak procesa ukidanja. Protestantske crkve u Sjedinjenim Državama imale su značajan uticaj na američku kulturu u devetnaestom stoljeću, kada su organizovale osnivanje škola, bolnica, sirotišta, koledža, časopisa i tako dalje.<ref>{{Cite book|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America.|last=Hammond|first=Phillip|year=1992}}</ref> Ovo je dovelo do poznatog, međutim, pogrešno protumačenog izraza [[razdvajanje crkve i države]]. Ove crkve su izgubile zakonodavnu i finansijsku podršku države. === Proces ukidanja === Prvo ukidanje počelo je uvođenjem [[Zakon o pravima|Zakona o pravima]].<ref name=":1">{{cite web|title=Religion and personal autonomy: the third disestablishment in America|last=Hammond|first=Phillip|date=1992}}</ref> U dvadesetom stoljeću, usljed [[Velika depresija|Velike depresije]] iz 1930-ih i završetka Drugog svetskog rata, američke crkve su ponovo oživjele. Konkretno protestantske crkve. Ovo je bio početak drugog raspada<ref name=":1"/> kada su crkve ponovo postale popularne, ali nisu imale zakonodavnu moć. Jedan od razloga zašto su crkve stekle posjećenost i popularnost bio je [[baby boom]], kada su se vojnici vratili iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i osnovali svoje porodice. Veliki priliv novorođenčadi dao je crkvama novi val sljedbenika. Međutim, ovi sljedbenici nisu imali ista uvjerenja kao njihovi roditelji i doveli su do političkih i vjerskih revolucija 1960-ih. Tokom 1960-ih, kolaps vjerske i kulturne sredine doveo je do trećeg raspada.<ref name=":1"/> Religija je postala važnija za pojedinca, a manje za zajednicu. Promjene koje su donijele ove revolucije značajno su povećale ličnu autonomiju pojedinaca zbog nedostatka strukturnih ograničenja koja im daju dodatnu slobodu izbora. Ovaj koncept je poznat kao "novi voluntarizam",<ref name=":1"/> gdje pojedinci imaju slobodan izbor kako da budu religiozni i slobodan izbor da li će biti religiozni ili ne. ==Medicina== U [[medicina|medicinskom]] kontekstu, poštovanje pacijentove lične autonomije [[medicinska etika|smatra se]] jednim od mnogih fundamentalnih etičkih principa u medicini.<ref>{{Cite journal|last=Varelius|first=Jukka|date=December 2006|title=The value of autonomy in medical ethics|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=9|issue=3|pages=377–388|doi=10.1007/s11019-006-9000-z|issn=1386-7423|pmc=2780686|pmid=17033883}}</ref> Autonomija se može definirati kao sposobnost osobe da donosi vlastite odluke. Ova vjera u autonomiju je centralna premisa koncepata [[informisani pristanak]] i [[zajedničko donošenje odluka]]. Ova ideja, iako se smatra ključnom za današnju praksu medicine, razvijena je u posljednjih 50 godina. Prema [[Tom Beauchamp|Tomu Beauchampu]] i [[James Childress|Jamesu Childressu]] (u ''Principima biomedicinske etike''), [[Doktorsko suđenje|Nürnberško suđenje]] detaljno opisuje zastrašujuće eksploatativne medicinske "eksperimente" koji su prekršili fizički [[integritet]] i ličnu autonomiju ispitanika.<ref>{{Cite book|title=Principles of biomedical ethics|last=Beauchamp|first=Tom L.|date=2013|publisher=Oxford University Press|others=Childress, James F.|isbn=9780199924585|edition=7th |location=New York|oclc=808107441}}</ref> Ovi slučajevi podstakli su pozive na zaštitne mjere u [[medicinska istraživanja|medicinskim istraživanjima]], kao što je [[Nürnberški kodeks]] koji naglašava važnost dobrovoljnog učešća u medicinskim istraživanjima. Vjeruje se da je Nirnberški kodeks poslužio kao premisa za mnoge aktuelne dokumente koji se tiču istraživačke etike.<ref>{{Cite journal|last=Fischer|first=Bernard A|date=January 2006|title=A Summary of Important Documents in the Field of Research Ethics|journal=Schizophrenia Bulletin|volume=32|issue=1|pages=69–80|doi=10.1093/schbul/sbj005|issn=0586-7614|pmc=2632196|pmid=16192409}}</ref> Poštovanje autonomije postalo je ugrađeno u zdravstvenu zaštitu i pacijentima bi se moglo dozvoliti da donose lične odluke o zdravstvenim uslugama koje primaju.<ref>{{Cite journal|last=Leo|first=Raphael J.|date=October 1999|title=Competency and the Capacity to Make Treatment Decisions: A Primer for Primary Care Physicians|journal=Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry|volume=1|issue=5|pages=131–141|issn=1523-5998|pmid=15014674|pmc=181079|doi=10.4088/PCC.v01n0501}}</ref> Posebno, autonomija ima nekoliko aspekata, kao i izazove koji utiču na poslovanje zdravstvene zaštite. Način na koji se postupa s pacijentom može potkopati ili podržati autonomiju pacijenta i iz tog razloga, način na koji se pacijentu komunicira postaje vrlo presudan. Dobar odnos između pacijenta i zdravstvenog radnika mora biti dobro definiran, kako bi se osiguralo poštovanje autonomije pacijenta.<ref>{{cite book|last1=Riis|first1=A.H|title=Autonomy, culture and healthcare}}</ref> Kao i u svakoj životnoj situaciji, pacijent ne bi volio da bude pod kontrolom druge osobe. Potez da se naglasi poštovanje autonomije pacijenata proizašao je iz ranjivosti na koje je ukazano u pogledu autonomije. Međutim, autonomija se ne primjenjuje samo u kontekstu istraživanja. Korisnici zdravstvenog sistema imaju pravo da se prema njima postupa uz poštovanje njihove autonomije, umjesto da njima dominiraju [https://books.google.com/books?id=x1DNCNNX8AIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=silent%20world%20of%20doctor%20and%20patient&f=the physician]. Ovo se naziva paternalizmom. Iako je paternalizam zamišljen da bude sveukupno dobar za pacijenta, to može vrlo lahko ometati autonomiju.<ref>{{cite journal|last1=Sandman|first1=Lars|title=Adherence, Shared Decision-Making and Patient Autonomy|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|date=2012|volume=15|issue=2|pages=115–27|doi=10.1007/s11019-011-9336-x|pmid=21678125|s2cid=30120495}}</ref> Kroz [[terapeutski odnos]], promišljen dijalog između klijenta i lekara može dovesti do boljih ishoda za klijenta, jer on ili ona više učestvuje u [[donošenje odluka|donošenju odluka]]. Postoji mnogo različitih definicija autonomije, od kojih mnoge stavljaju pojedinca u društveni kontekst. Vidi također: autonomija odnosa, što sugerira da je osoba definirana kroz svoje odnose s drugima, i "podržana autonomija"<ref name="library.yorku.ca">{{cite web|url=https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|title=Archived copy|archive-url=https://web.archive.org/web/20150524174134/https://www.library.yorku.ca/find/Record/2376624|archive-date=2015-05-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> što sugerira da u određenim okolnostima može biti potrebno privremeno ugroziti autonomiju osobe u kratkom roku, kako bi se njena autonomija očuvala na duži rok. Druge definicije autonomije zamišljaju osobu kao zatvoreno i samodovoljno biće čija prava ne bi trebalo da budu ugrožena ni pod kojim okolnostima.<ref>{{cite web|url=http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|title=The Inner Citadel|archive-url=https://web.archive.org/web/20150924145857/http://www.goodreads.com/book/show/634749.The_Inner_Citadel|archive-date=2015-09-24|url-status=live|access-date=2015-05-24}}</ref> Postoje i različita gledišta oko toga da li savremeni zdravstveni sistemi treba da se prebace na veću autonomiju pacijenata ili na paternalistički pristup. Naprimjer, postoje takvi argumenti koji sugeriraju da je postojeća autonomija pacijenata opterećena nedostacima kao što su pogrešna shvatanja liječenja i kulturološke razlike, te da bi zdravstveni sistemi trebali prijeći na veći paternalizam od strane liječnika s obzirom na njihovu stručnost.<ref>{{Cite journal|last=Caplan|first=Arthur L|date=2014|title=Why autonomy needs help|journal=Journal of Medical Ethics|volume=40|issue=5|pages=301–302|issn=0306-6800|jstor=43282987|doi=10.1136/medethics-2012-100492|pmid=22337604|s2cid=207010293}}</ref> S druge strane, drugi pristupi sugeriraju da jednostavno mora postojati povećanje razumijevanja odnosa između pacijenata i zdravstvenih radnika, kako bi se poboljšala autonomija pacijenata.<ref>{{Cite journal|last1=Entwistle|first1=Vikki A.|last2=Carter|first2=Stacy M.|last3=Cribb|first3=Alan|last4=McCaffery|first4=Kirsten|date=July 2010|title=Supporting Patient Autonomy: The Importance of Clinician-patient Relationships|journal=Journal of General Internal Medicine|volume=25|issue=7|pages=741–745|doi=10.1007/s11606-010-1292-2|issn=0884-8734|pmc=2881979|pmid=20213206}}</ref> Jedan od argumenata u prilog veće autonomije pacijenata i njenih prednosti je Dave deBronkart, koji vjeruje da su u doba tehnološkog napretka pacijenti sposobni da mnoga istraživanja o medicinskim pitanjima obavljaju od kuće. Prema deBronkartu, ovo pomaže da se promovišu bolji razgovori između pacijenata i ljekara tokom posjeta bolnici, što na kraju olakšava rad ljekara.<ref name=":0">{{Cite journal|last=deBronkart|first=Dave|date=2015|title=From patient centred to people powered: autonomy on the rise|journal=BMJ: British Medical Journal|volume=350|issn=0959-8138|jstor=26518242}}</ref> deBronkart tvrdi da to dovodi do većeg osnaživanja pacijenata i edukativnijeg zdravstvenog sistema.<ref name=":0"/> Nasuprot ovom mišljenju, tehnološki napredak se ponekad može posmatrati kao nepovoljan način promoviranja autonomije pacijenata. Naprimjer, Greaney et al. misle da povećanje autonomije pacijenta, međutim, možda neće promovirati ono što je najbolje za pacijenta. U ovom argumentu, suprotno DeBronkartu, sadašnje percepcije autonomije pacijenata pretjerano pridaju prednosti individualne autonomije i nije najprikladniji način liječenja pacijenata.<ref name=":3">{{Cite journal|last1=Greaney|first1=Anna-Marie|last2=O’Mathúna|first2=Dónal P.|last3=Scott|first3=P. Anne|date=2012-11-01|title=Patient autonomy and choice in healthcare: self-testing devices as a case in point|journal=Medicine, Health Care and Philosophy|volume=15|issue=4|pages=383–395|doi=10.1007/s11019-011-9356-6|pmid=22038653|s2cid=915117|issn=1572-8633|url=http://doras.dcu.ie/19339/1/AMG_Patient_autonomy_and_choice_in_healthcare_Self-testing_devices_as_a_case_in_point_Revised_Manuscript__MHEP.pdf}}</ref> Umjesto toga, trebalo bi implementirati inkluzivniji oblik autonomije, autonomiju odnosa, koja uzima u obzir one koji su bliski pacijentu kao i ljekaru.<ref name=":3"/> Ovi različiti koncepti autonomije mogu biti problematični jer vršitelj dužnosti je suočen sa odlukom koji koncept će implementirati u svoju kliničku praksu.<ref>{{Cite journal|last1=Ross|first1=Lainie Friedman|last2=Walter|first2=Jennifer K.|date=2014-02-01|title=Relational Autonomy: Moving Beyond the Limits of Isolated Individualism|url=https://pediatrics.aappublications.org/content/133/Supplement_1/S16|journal=Pediatrics|volume=133|issue=Supplement 1|pages=S16–S23|doi=10.1542/peds.2013-3608D|issn=0031-4005|pmid=24488536|doi-access=free}}</ref> Autonomija se razlikuje i neki pacijenti smatraju da je to neotuđivo, posebno maloljetnici kada se suoče s hitnim situacijama. Problemi se javljaju u situacijama hitne pomoći kada možda nema vremena za razmatranje principa autonomije pacijenta. Različiti etički izazovi susreću se u ovim situacijama kada je vrijeme kritično, a svijest pacijenata može biti ograničena. Međutim, u takvim okruženjima gdje informirani pristanak može biti ugrožen, radni liječnik procjenjuje svaki pojedinačni slučaj, kako bi donio najprofesionalniju i etički najispravniju odluku.<ref name=":4">{{Cite journal|last1=Muskens|first1=Ivo S.|last2=Gupta|first2=Saksham|last3=Robertson|first3=Faith C.|last4=Moojen|first4=Wouter A.|last5=Kolias|first5=Angelos G.|last6=Peul|first6=Wilco C.|last7=Broekman|first7=Marike L. D.|date=2019-01-26|title=When Time Is Critical, Is Informed Consent Less So? A Discussion of Patient Autonomy in Emergency Neurosurgery|journal=World Neurosurgery|volume=125|pages=e336–e340|doi=10.1016/j.wneu.2019.01.074|issn=1878-8769|pmid=30690144|url=https://www.repository.cam.ac.uk/handle/1810/288856|hdl=1887/3195421|s2cid=59339055|hdl-access=free}}</ref> Naprimjer, vjeruje se da bi neurohirurzi u takvim situacijama općenito trebali učiniti sve što mogu da poštuju autonomiju pacijenta. U situaciji u kojoj pacijent nije u mogućnosti donijeti autonomnu odluku, neurohirurg bi trebao razgovarati sa surogat donosiocem odluke kako bi pomogao u procesu donošenja odluke.<ref name=":4"/> Izvođenje operacije na pacijentu bez informiranog pristanka općenito se smatra da je etički opravdano samo kada neurohirurg i njegov/njen tim dovedu do toga da pacijent nema sposobnost da donosi autonomne odluke. Ako je pacijent sposoban donijeti autonomnu odluku, ove situacije su općenito manje etički naporne jer se odluka obično poštuje.<ref name=":4"/> Važno je napomenuti da nije svaki pacijent sposoban samostalno donijeti odluku. Naprimjer, često se postavlja pitanje u kojoj dobi djeca treba da učestvuju u donošenju odluka o liječenju.<ref name=":5">{{Cite news|url=https://www.nytimes.com/2016/09/19/well/family/when-should-children-take-part-in-medical-decisions.html|title=When Should Children Take Part in Medical Decisions?|last1=Klass|first1=Perri|date=2016-09-20|work=The New York Times|access-date=2019-04-21|issn=0362-4331}}</ref> Ovo pitanje se postavlja kako se djeca različito razvijaju, što otežava uspostavljanje standardne dobi u kojoj bi trebala postati autonomnija.<ref name=":5"/> Oni koji nisu u stanju da donesu odluke postavljaju izazov ljekarima jer postaje teško odrediti sposobnost pacijenta da donese odluku.<ref>{{cite journal|last1=Cole|first1=Clare|last2=Wellard|first2=Sally|last3=Mummery|first3=Jane|title=Problematising autonomy and advocacy in nursing|journal=Nursing Ethics|volume=21|issue=5|pages=576–582|doi=10.1177/0969733013511362|pmid=24399831|year=2014|s2cid=10485758}}</ref> U određenoj mjeri, rečeno je da je naglasak na autonomiji u zdravstvenoj zaštiti potkopao praksu zdravstvenih radnika da po potrebi poboljšaju zdravlje svojih pacijenata. Scenario je doveo do napetosti u odnosu između pacijenta i zdravstvenog radnika. To je zato što koliko god ljekar želi da spriječi da pacijent pati, on ili ona ipak mora da poštuje autonomiju. Dobročinstvo je princip koji dozvoljava ljekarima da se ponašaju odgovorno u svojoj praksi iu najboljem interesu svojih pacijenata, što može uključivati previđanje autonomije.<ref>{{Cite journal|last=MacKenzie|first=C. Ronald|date=September 2009|title=What Would a Good Doctor Do? Reflections on the Ethics of Medicine|journal=HSS Journal|volume=5|issue=2|pages=196–199|doi=10.1007/s11420-009-9126-7|issn=1556-3316|pmc=2744764|pmid=19626379}}</ref> Međutim, jaz između pacijenta i ljekara doveo je do problema jer su se u drugim slučajevima pacijenti žalili da nisu dovoljno informirani. Sedam elemenata informiranog pristanka (kako su definirali Beauchamp i Childress) uključuju elemente praga (kompetentnost i dobrovoljnost), elemente informacija (otkrivanje, preporuka i razumijevanje) i elemente pristanka (odluka i ovlaštenje).<ref>[https://books.google.com/books?id=b6w7V7gCkSIC&printsec=frontcover#v=onepage&q=informed%20consent Informed Consent : Legal Theory and Clinical Practice: Legal Theory and ...] - Schools of Law and Medicine Jessica W. Berg Assistant Professor of Law and Bioethics Case Western Reserve University, Paul S. Appelbaum A. F. Zeleznik Distinguished Professor and Chair University of Massachusetts, Medical School and Director of the Center for Mental Health Services Research Charles W. Lidz Research Professor of Psychiatry University of Massachusetts, Center for Bioethics and Health Law University of Pittsburgh Lisa S. Parker Associate Professor and Director of Graduate Education - Google Books. Books.google.ca. Retrieved on 2013-07-12.</ref> Neki filozofi poput Harryja Frankfurta smatraju kriterije Beauchampa i Childressa nedovoljnim. Oni tvrde da se radnja može smatrati autonomnom samo ako uključuje vježbanje sposobnosti formiranja vrijednosti višeg reda o željama kada se djeluje namjerno.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). Pp54-55</ref> To znači da pacijenti mogu razumjeti svoju situaciju i izbore, ali ne bi bili autonomni osim ako pacijent nije u stanju da formira vrijednosne sudove o svojim razlozima za odabir opcija liječenja, oni ne bi djelovali autonomno. U određenim jedinstvenim okolnostima, vlada može imati pravo da privremeno nadjača pravo na [[tjelesni integritet]] kako bi očuvala život i dobrobit osobe. Takvo djelovanje se može opisati korištenjem principa "podržane autonomije",<ref name="library.yorku.ca"/> koncepta koji je razvijen da opiše jedinstvene situacije u mentalnom zdravlju (primjeri uključuju [[prisilno hranjenje]] osoba koja umiru od [[poremećaj ishrane|poremećaja ishrane]] [[anoreksija|anoreksije nervoze]] ili privremenog liječenja osobe koja živi s [[psihotični poremećaj|psihotičnim poremećajem]] [[antipsihotik|antipsihotičnim lijekovima]]). Iako je kontroverzan, princip podržane autonomije usklađen je s ulogom vlade da zaštiti život i slobodu svojih građana. Terrence F. Ackerman je istakao probleme sa ovim situacijama, on tvrdi da preduzimanjem ovog pravca djelovanja ljekar ili vlade rizikuju da pogrešno protumače sukob vrijednosti kao ograničavajući efekat bolesti na autonomiju pacijenta.<ref>Mappes Thomas, A., and David DeGrazia. "Biomedical Ethics." (2006). pp62</ref> Od 1960-ih godina postojali su pokušaji da se poveća autonomija pacijenata, uključujući i zahtjev da ljekari pohađaju kurseve bioetike tokom svog vremena na medicinskom fakultetu.<ref>{{cite journal|last1=Pilnick|first1=Alison|last2=Dingwall|first2=Robert|title=On the Remarkable Persistence of Asymmetry in Doctor/Patient Interaction: A Critical Review|journal=Social Science & Medicine|date=April 2011|volume=72|issue=8|pages=1374–82|doi=10.1016/j.socscimed.2011.02.033|pmid=21454003}}</ref> Uprkos velikoj posvećenosti promociji autonomije pacijenata, nepovjerenje javnosti u medicinu u razvijenim zemljama je ostalo.<ref>O'neill, Onora. Autonomy and Trust in bioethics. Cambridge University Press, 2002. Pp3</ref> [[Onora O'Neill]] je pripisala ovaj nedostatak povjerenja medicinskim institucijama i profesionalcima koji uvode mjere koje koriste njima, a ne pacijentu. O'Neill tvrdi da je ovaj fokus na promociji autonomije bio na štetu pitanja poput raspodjele zdravstvenih resursa i javnog zdravlja. Jedan od prijedloga za povećanje autonomije pacijenata je korištenje pomoćnog osoblja. Korištenje pomoćnog osoblja uključujući medicinske asistente, liječničke asistente, medicinske sestre, medicinske tehničare i drugo osoblje koje može promovirati interese pacijenata i bolju njegu pacijenata.<ref>{{cite journal|last1=Sheather|first1=Julian|title=Patient Autonomy|journal=Student BMJ; London|date=2011|volume=19}}</ref> Medicinske sestre posebno mogu naučiti o uvjerenjima i vrijednostima pacijenata kako bi povećale informirani pristanak i eventualno uvjerile pacijenta putem logike i razloga da se zainteresira za određeni plan liječenja.<ref>{{cite journal|last1=Charles|first1=Sonya|title=The Moral Agency of Institutions: Effectively Using Expert Nurses to Support Patient Autonomy|journal=Journal of Medical Ethics|date=2017|volume=43|issue=8|pages=506–509|doi=10.1136/medethics-2016-103448|pmid=27934774|s2cid=11731579}}</ref><ref>{{cite journal|last1=Humphreys|first1=Sally|title=Patient Autonomy|journal=British Journal of Perioperative Nursing|date=January 2005|volume=15|issue=1|pages=35–38, 40–41, 43|doi=10.1177/175045890501500103|pmid=15719905|s2cid=11528632}}</ref> Ovo bi promovisalo i autonomiju i dobročinstvo, dok bi integritet ljekara bio netaknut. Nadalje, Humphreys tvrdi da medicinske sestre treba da imaju profesionalnu autonomiju u okviru svog djelokruga prakse. Humphreys tvrdi da ako medicinske sestre više koriste svoju profesionalnu autonomiju, onda će doći do povećanja autonomije pacijenata. ==Međunarodni zakon o ljudskim pravima== Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podsticanja međunarodnih ljudskih prava koje je dolazilo u mnogo valova. Autonomija kao osnovno ljudsko pravo je postavila temelj na početku ovih slojeva uz slobodu.<ref>{{Cite book|title=Personal freedom through human rights law? : autonomy, identity and integrity under the European Convention on Human Rights|last=Marshall|first=Jill|date=2009|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|isbn=978-9004170599|location=Leiden|oclc=567444414}}</ref> [[Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948. pominju autonomiju ili zakonski zaštićeno pravo na individualno samoopredjeljenje u članu 22.<ref>{{cite web|url=http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/|title=Universal Declaration of Human Rights|date=2015-10-06|website=www.un.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Dokumenti kao što je Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima starosjedilačkih naroda ponovo potvrđuju međunarodno pravo u aspektu ljudskih prava jer su ti zakoni već postojali, ali je također odgovorna da osigura da zakoni istaknuti kada su u pitanju autonomija, kultura i integritet i zemljišna prava se stvaraju unutar autohtonog konteksta obraćanjem posebne pažnje na njihove historijske i savremene događaje<ref>{{Cite journal|last=Geoff|first=G.|date=1997-02-01|title=Religious Minorities and Their Rights: A Problem of Approach |journal=International Journal on Minority and Group Rights |volume=5 |issue=2 |pages=97–134 |doi=10.1163/15718119720907435 |issn=1571-8115}}</ref> [[Deklaracija o pravima autohtonih naroda|Deklaracija Ujedinjenih nacija o pravima autohtonih naroda]] član 3 također kroz međunarodno pravo obezbjeđuje ljudska prava za autohtone pojedince kroz svoj treći član dajući im pravo na samoopredjeljenje, što znači da imaju sve slobode da biraju svoj politički status, i sposobni su da unaprijede svoj ekonomski društveni i kulturni status u društvu razvijajući ga. Drugi primjer za to je član 4 istog dokumenta koji im daje autonomna prava kada su u pitanju njihovi unutrašnji ili lokalni poslovi i kako se mogu finansirati kako bi mogli sami sebi upravljati.<ref>{{cite web|url=https://undocs.org/A/RES/61/295|title=A/RES/61/295 - E|website=undocs.org|access-date=2018-03-15}}</ref> Manjine u zemljama su takođe zaštićene međunarodnim pravom; 27. član [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima|Međunarodnog pakta Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima]] ili ICCPR-a to čini dozvoljavajući ovim pojedincima da uživaju u sopstvenoj kulturi ili da koriste svoj jezik. Manjine su na taj način ljudi iz etničkih vjerskih ili jezičkih grupa prema dokumentu.<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/en/professionalinterest/pages/ccpr.aspx|title=OHCHR {{!}} International Covenant on Civil and Political Rights|website=www.ohchr.org|access-date=2018-03-15}}</ref> [[Evropski sud za ljudska prava|Evropski sud za ljudska prava]], je međunarodni sud koji je osnovan u ime Evropskih konvencija o ljudskim pravima. Međutim, kada je riječ o autonomiji, nisu je eksplicitno naveli kada su u pitanju prava koja pojedinci imaju. Sadašnji član 8 je ispravio to u slučaju ''[[Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva|Pretty protiv Ujedinjenih nacija]]'', iz 2002. koji uključuje [[potpomognuto samoubistvo]], gdje je autonomija korištena kao pravni osnov u zakonu. Tu je istaknuta autonomija i označen njen domet u pravo, čime je postala osnova za pravni presedan u stvaranju sudske prakse koja potiče od Evropskog suda za ljudska prava.<ref>{{Cite book|title=Caring autonomy : European human rights law and the challenge of individualism|last=Lõhmus |first=Katri |isbn=978-1107081772 |location=Cambridge, United Kingdom|oclc=898273667|date = 2015-04-16}}</ref> [[Principi iz Yogyakarte]], dokument koji nema obavezujući učinak u [[međunarodno pravo o ljudskim pravima|međunarodnom pravu o ljudskim pravima]], tvrdi da se "samoopredjeljenje" koristi kao značenje autonomije u vlastitim stvarima, uključujući informirani pristanak ili seksualna i [[reproduktivna prava ]], sastavni je dio nečijeg samodefiniranog ili [[rodni identitet|rodnog identiteta]] i odbija bilo kakve medicinske procedure kao uvjet za pravno priznavanje rodnog identiteta transrodne osobe.<ref>The Yogyakarta Principles, Principle 3, The Right to Recognition before the Law</ref> Ako ih na kraju prihvati međunarodna zajednica u odgovarajućem [[ugovor]]u, to bi ove ideje učinilo ljudskim pravima u zakonu. [[Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom]] također definiše autonomiju kao principe prava osobe sa invalidnošću, uključujući „slobodu da donosi sopstveni izbor i nezavisnost osoba".<ref>Convention on the Rights of Persons with Disabilities Article 3, (a)</ref> ==Kultura slavnih o autonomiji tinejdžera== Studija koju su proveli David C. Giles i John Maltby pokazala je da nakon uklanjanja faktora koji utiču na starost, visoka emocijska autonomija je značajan prediktor interesovanja za slavne ličnosti, kao i visoka privrženost vršnjacima sa niskom privrženošću roditeljima. Utvrđeno je da su obrasci intenzivnog ličnog interesovanja za poznate ličnosti povezani sa niskim nivoom bliskosti i sigurnosti. Nadalje, rezultati sugeriraju da se odrasli sa sekundarnom grupom pseudoprijatelja tokom razvoja iz roditeljske privrženosti obično fokusiraju samo na jednu određenu slavnu ličnost, što bi moglo biti posljedica poteškoća u tranziciji.<ref>{{Cite journal |doi=10.1016/S0191-8869(03)00154-5|title=The role of media figures in adolescent development: Relations between autonomy, attachment, and interest in celebrities|journal=Personality and Individual Differences|volume=36|issue=4|pages=813–822|year=2004|last1=Giles|first1=David C.|last2=Maltby|first2=John}}</ref> == Razne upotrebe== *U računarstvu, [[autonomna periferija]] je ona koja se može koristiti kada je računar isključen. *Unutar [[teorija samoopredeljenja]] u psihologiji, autonomija se odnosi na 'podršku autonomiji nasuprot kontroli', "hipotezujući da društveni konteksti koji podržavaju autonomiju imaju tendenciju da olakšaju samoodređenu motivaciju, zdrav razvoj i optimalno funkcionisanje." *U matematičkoj analizi, za [[diferencijalna jednačina|običnu diferencijalnu jednačinu]] kaže se da je [[Autonomni sistem (matematika)|autonomna]] ako je vremenski nezavisna. *U [[lingvistika|lingvistici]], [[autonomni jezik]] je onaj koji je nezavisan od drugih jezika, naprimjer, ima standardnu raznolikost, gramatičke knjige, rječnike ili literaturu, itd. *U [[robotika|robotici]], "autonomija znači nezavisnost kontrole. Ova karakterizacija implicira da je autonomija svojstvo odnosa između dva agenta, u slučaju robotike, odnosa između dizajnera i [[autonomni robot|autonomnog robota]] Samodovoljnost, pozicioniranost, učenje ili razvoj i evolucija povećavaju stepen autonomije agenta.“, kaže Rolf Pfeifer. *U [[svemirski letovi|svemirskim letovima]], autonomija se može odnositi i na misije s posadom koje rade bez kontrole zemaljskih kontrolora. *U [[ekonomija|ekonomiji]], [[autonomna potrošnja]] je potrošnja kada su nivoi prihoda nula, što potrošnju čini „autonomnom“ u odnosu na prihod. *U [[politika|politici]], [[Teritorijalna autonomija|autonomne teritorije]] su države koje žele zadržati teritorijalni integritet u suprotnosti s etničkim ili autohtonim zahtjevima za [[samoopredjeljenje]] ili [[nezavisnost]] ([[suverenitet]]). *U [[antiestablišment|antiestablišmentskom]] [[aktivizam|aktivizmu]], [[autonomni prostor]] je drugo ime za nevladin [[društveni centar]] ili slobodan prostor (za interakciju u zajednici). *U [[socijalna psihologija|socijalnoj psihologiji]], autonomija je osobina ličnosti koju karakteriše fokus na lično postignuće, nezavisnost i sklonost samoći, često označena kao suprotnost [[sociotropija|sociotropiji]].<ref>{{Cite journal |last=Bieling |first=Peter J. |year=2000 |title=The Sociotropy–Autonomy Scale: Structure and Implications |journal=Cognitive Therapy and Research |volume=24 |issue=6 |pages=763–780 |doi=10.1023/A:1005599714224|s2cid=38957013 }}</ref> == Granice autonomije == Autonomija može biti ograničena. Naprimjer, putem invalidnosti, organizacije civilnog društva mogu postići određeni stepen autonomije, iako ugniježđene unutar – i u odnosu na – formalne birokratske i administrativne režime. Partneri u zajednici stoga mogu pretpostaviti hibridnost zauzimanja i autonomije – ili uzajamnost – koja je prilično nijansirana.<ref>{{Cite journal|last=O’Hare|first=Paul|date=March 2018|title=Resisting the 'Long-Arm' of the State? Spheres of Capture and Opportunities for Autonomy in Community Governance: RESISTING THE 'LONG-ARM' OF THE STATE?|journal=International Journal of Urban and Regional Research|volume=42|issue=2|pages=210–225|doi=10.1111/1468-2427.12606|url=https://e-space.mmu.ac.uk/620226/1/Resisting%20the%20long%20arm%20of%20the%20state.pdf}}</ref> ===Poluautonomija=== Termin ''poluautonomija'' (skovan s prefiksom hemi- /„pola“) označava djelomičnu ili ograničenu autonomiju. Kao relativni pojam, obično se primjenjuje na različite poluautonomne entitete ili procese koji su suštinski ili funkcionalno ograničeni, u poređenju sa drugim potpuno autonomnim entitetima ili procesima. ===Kvaziautonomija=== Termin ''kvaziautonomija'' (skovan s [[prefiks]]om kvazi- /„sličan“ ili „pojavljujući“) označava formalno stečenu ili proglašenu, ali funkcionalno ograničenu ili ograničavajuću autonomiju. Kao deskriptivni termin, obično se primjenjuje na različite kvaziautonomne entitete ili procese koji su formalno označeni ili označeni kao autonomni, ali u stvarnosti ostaju funkcionalno zavisni ili pod uticajem nekog drugog [[entitet]]a ili procesa. Primjer za takvu upotrebu termina može se vidjeti u uobičajenom nazivu za [[kvaziautonomne nevladine organizacije]]. ==Također pogledajte== {{Wikisource1911Enc|Autonomy}} * [[Autonomizam]] * [[Lista autonomnih oblasti po zemljama]] * [[Dan autonomije]] * [[Tjelesni integritet]] * [[Cornelius Castoriadis]] * [[Direktna demokratija]] * [[Jednakost autonomije]] * [[Flat organizacija]] * [[Takis Fotopoulos]] * [[Kućno pravilo]] * [[Nezavisnost]] * [[Lične granice]] * [[Teorija samoodređenja]] * [[Samoupravna kolonija]] * ''[[Sui iuris]]'' * [[Nastava za socijalnu pravdu]] * [[Model održivog sistema]] * [[Demokratija na radnom mjestu]] * [[Sreća na poslu#Autonomija posla|Autonomija posla]] == Reference == {{Reflist}} === Izvori === {{refbegin}} * {{cite book |last = Meyendorff |first = John |author-link = John Meyendorff |year = 1989 |title = Imperial unity and Christian divisions: The Church 450-680 A.D. |series = The Church in history |volume = 2 |location = Crestwood, NY |publisher = St. Vladimir's Seminary Press |isbn = 978-0-88-141056-3 |url = https://books.google.com/books?id=6J_YAAAAMAAJ }} {{refend}} == Vanjski linkovi == {{Wiktionary}} {{Wikiquote}} * Kastner, Jens. [http://www.uni-bielefeld.de/cias/wiki/a_Autonomy.html "Autonomy"] (2015). University Bielefeld - Center for InterAmerican Studies. * [http://www.autonomy.viainteraxion.org "Development initiatives strategies for self-sustainability"] {{Authority control}} [[Kategorija:Autonomija| ]] [[Kategorija:Etički principi]] [[Kategorija:Kibernetika]] [[Kategorija:Individualizam]] [[Kategorija:Koncepti u etici]] ciysgk6qstnb2l8oy6k79g8qbvyxy31 Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme 0 492395 3425367 2022-07-20T15:37:21Z Nerko65 55647 Nova stranica: {{Infokutija album | | Ime = Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme<br>Hari mata Hari | Tip izdanja = Studijski album | Artist = Hari mata Hari | Cover = | Background = orange | Izdat = 2002. | Produciran = | Žanr = [[Pop-muzika|pop]] , balada | Dužina = | Kuća = [[Croatia Records]] | Producent(i) = | Kritike = | Prošli album = [[Sve najljepše od Hari Mata Hari]]<br />(2001... wikitext text/x-wiki {{Infokutija album | | Ime = Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme<br>Hari mata Hari | Tip izdanja = Studijski album | Artist = Hari mata Hari | Cover = | Background = orange | Izdat = 2002. | Produciran = | Žanr = [[Pop-muzika|pop]] , balada | Dužina = | Kuća = [[Croatia Records]] | Producent(i) = | Kritike = | Prošli album = [[Sve najljepše od Hari Mata Hari]]<br />(2001) | Ovaj album = '''''Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme'''''<br />(2002) | Sljedeći album = [[Balade 1992–2002 (Hari Mata Hari)]]<br />(2002) }} '''''Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme''''' peti je kompilacijski album [[Sarajevo|sarajevske]] [[Pop-muzika|pop]] grupe [[Hari Mata Hari]]. Objavila ga je izdavačka kuća [[Croatia Records]] iz [[Zagreb]]a u [[Compact disc|CD]] izdanju i na kaseti 2002. godine. Album sadrži 14 pjesama, koje predstavljaju pregled nekih od važnijih radova snimljenih tokom do tada njihove osamnaestogodišnje karijere. Na njemu su zastupljene življe plesne pop pjesme i balade, koje su uvijek bile dio pjevačkog repertoara [[Hajrudin Varešanović|Hajrudina Varešanovića]], pjevača i predvodnika ovog pop sastava. Album ''"Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme"'' objavljen je godinu dana nakon njihovog studijskog albuma pod nazivom ''"[[Baš ti lijepo stoje suze]]"''. <ref>{{Cite web|url= https://www.discogs.com/master/2374360-Hari-Mata-Hari-Ru%C5%BEmarin-I-Najljep%C5%A1e-Neobjavljene-Pjesme|title= ''Hari Mata Hari - Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme''|work= discogs.com|access-date= 20. 7. 2022}}</ref> == Spisak pjesama == # Ružmarin # Ja ne pijem # Sedamnaest mi je godina # Emina # Ostavi suze za kraj # Nek nebo nam sudi # Nije čudo # Crni snijeg # Ti si mi droga # K'o prvi dan # Ruža bez trna # Bilo je lijepo dok je trajalo # Poslije nas # Ja te volim najviše na svijetu == Izvori == {{Refspisak}} [[Kategorija:Albumi Hari Mata Harija]] [[Kategorija:Albumi iz 2002.]] bpmj7ji12ux2ik46a87k7du5rx37yo0 3425368 3425367 2022-07-20T15:46:39Z Nerko65 55647 wikitext text/x-wiki {{Infokutija album | | Ime = Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme<br>Hari mata Hari | Tip izdanja = Studijski album | Artist = Hari mata Hari | Cover = | Background = orange | Izdat = 2002. | Produciran = | Žanr = [[Pop-muzika|pop]] , balada | Dužina = | Kuća = [[Croatia Records]] | Producent(i) = | Kritike = | Prošli album = [[Sve najljepše od Hari Mata Hari]]<br />(2001) | Ovaj album = '''''Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme'''''<br />(2002) | Sljedeći album = [[Balade 1992–2002 (Hari Mata Hari)]]<br />(2002) }} '''''Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme''''' peti je kompilacijski album [[Sarajevo|sarajevske]] [[Pop-muzika|pop]] grupe [[Hari Mata Hari]]. Objavila ga je izdavačka kuća [[Croatia Records]] iz [[Zagreb]]a u [[Compact disc|CD]] izdanju i na kaseti 2002. godine. Album sadrži 14 pjesama, koje predstavljaju pregled nekih od važnijih radova snimljenih tokom do tada njihove osamnaestogodišnje karijere. Na njemu su zastupljene življe plesne pop pjesme i balade, koje su uvijek bile dio pjevačkog repertoara [[Hajrudin Varešanović|Hajrudina Varešanovića]], pjevača i predvodnika ovog pop sastava. Album ''"Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme"'' objavljen je godinu dana nakon njihovog studijskog albuma pod nazivom ''"[[Baš ti lijepo stoje suze]]"''. <ref name="discogs">{{Cite web|url= https://www.discogs.com/master/2374360-Hari-Mata-Hari-Ru%C5%BEmarin-I-Najljep%C5%A1e-Neobjavljene-Pjesme|title= ''Hari Mata Hari - Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme''|work= discogs.com|access-date= 20. 7. 2022}}</ref> == Spisak pjesama == # Ružmarin # Ja ne pijem # Sedamnaest mi je godina # Emina # Ostavi suze za kraj # Nek nebo nam sudi # Nije čudo # Crni snijeg # Ti si mi droga # K'o prvi dan # Ruža bez trna # Bilo je lijepo dok je trajalo # Poslije nas # Ja te volim najviše na svijetu == Članovi grupe == * [[Hajrudin Varešanović]] - pjevač * [[Miki Bodlović]] - bas-gitara * [[Izudin Kolečić]] - bubnjevi * [[Karlo Martinović]] - solo gitara * [[Emir Mehić]] - klavijature <ref name="discogs"/> == Izvori == {{Refspisak}} [[Kategorija:Albumi Hari Mata Harija]] [[Kategorija:Albumi iz 2002.]] lv50bjg82rfywbi95edon50gfs0sq15 3425369 3425368 2022-07-20T15:56:44Z Nerko65 55647 wikitext text/x-wiki {{Infokutija album | | Ime = Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme<br>Hari mata Hari | Tip izdanja = Studijski album | Artist = Hari mata Hari | Cover = | Background = orange | Izdat = 2002. | Produciran = | Žanr = [[Pop-muzika|pop]] , balada | Dužina = | Kuća = [[Croatia Records]] | Producent(i) = | Kritike = | Prošli album = [[Sve najljepše od Hari Mata Hari]]<br />(2001) | Ovaj album = '''''Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme'''''<br />(2002) | Sljedeći album = [[Balade 1992–2002 (Hari Mata Hari)]]<br />(2002) }} '''''Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme''''' peti je kompilacijski album [[Sarajevo|sarajevske]] [[Pop-muzika|pop]] grupe [[Hari Mata Hari]]. Sniman je u studijima ''In Takt'' iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ''Matrix'' iz [[München]]a i ''JM Studiju'' iz Zagreba, a bjavila ga je izdavačka kuća [[Croatia Records]] iz [[Zagreb]]a u [[Compact disc|CD]] izdanju i na kaseti 2002. godine. Album sadrži 14 pjesama, koje predstavljaju pregled nekih od važnijih radova snimljenih tokom do tada njihove osamnaestogodišnje karijere. Na njemu su zastupljene življe plesne pop pjesme i balade, koje su uvijek bile dio pjevačkog repertoara [[Hajrudin Varešanović|Hajrudina Varešanovića]], pjevača i predvodnika ovog pop sastava. Album ''"Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme"'' objavljen je godinu dana nakon njihovog studijskog albuma pod nazivom ''"[[Baš ti lijepo stoje suze]]"''. <ref name="discogs">{{Cite web|url= https://www.discogs.com/master/2374360-Hari-Mata-Hari-Ru%C5%BEmarin-I-Najljep%C5%A1e-Neobjavljene-Pjesme|title= ''Hari Mata Hari - Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme''|work= discogs.com|access-date= 20. 7. 2022}}</ref> == Spisak pjesama == # Ružmarin # Ja ne pijem # Sedamnaest mi je godina # Emina # Ostavi suze za kraj # Nek nebo nam sudi # Nije čudo # Crni snijeg # Ti si mi droga # K'o prvi dan # Ruža bez trna # Bilo je lijepo dok je trajalo # Poslije nas # Ja te volim najviše na svijetu == Članovi grupe == * [[Hajrudin Varešanović]] - pjevač * [[Miki Bodlović]] - bas-gitara * [[Izudin Kolečić]] - bubnjevi * [[Karlo Martinović]] - solo gitara * [[Emir Mehić]] - klavijature <ref name="discogs"/> == Izvori == {{Refspisak}} [[Kategorija:Albumi Hari Mata Harija]] [[Kategorija:Albumi iz 2002.]] eljez2kc49rq6ghue23dejje9plgcjy Korisnik:Usuarioeditor9 2 492397 3425382 2022-07-20T20:29:05Z Usuarioeditor9 142863 Nova stranica: Peruvian wikitext text/x-wiki Peruvian 5et3nv9w25k1q17bj93edo7qv58a4ws Balade 1992–2002 (Hari Mata Hari) 0 492399 3425384 2022-07-20T23:43:35Z Nerko65 55647 Nova stranica: {{Infokutija album | | Ime = Balade 1992–2002<br>Hari mata Hari | Tip izdanja = Studijski album | Artist = Hari mata Hari | Cover = | Background = orange | Izdat = 2002. | Produciran = | Žanr = [[Pop-muzika|pop]] , balada | Dužina = 76:44 | Kuća = Hi Fi Centar | Producent(i) = | Kritike = | Prošli album = [[Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme]]<br />(2002) | Ovaj album... wikitext text/x-wiki {{Infokutija album | | Ime = Balade 1992–2002<br>Hari mata Hari | Tip izdanja = Studijski album | Artist = Hari mata Hari | Cover = | Background = orange | Izdat = 2002. | Produciran = | Žanr = [[Pop-muzika|pop]] , balada | Dužina = 76:44 | Kuća = Hi Fi Centar | Producent(i) = | Kritike = | Prošli album = [[Ružmarin i najljepše neobjavljene pjesme]]<br />(2002) | Ovaj album = '''''Balade 1992–2002 (Hari Mata Hari)'''''<br />(2002) | Sljedeći album = [[Zakon jačega (Hari Mata Hari)|Zakon jačega]]<br />(2004) }} '''''Balade 1992–2002''''' sedmi je kompilacijski album [[Sarajevo|sarajevske]] [[Pop-muzika|pop]] grupe [[Hari Mata Hari]]. Objavila ga je izdavačka kuća ''Hi Fi Centar'' iz [[Beograd]]a u [[Compact disc|CD]] izdanju 2002. godine. Album sadrži 19 pjesama, koje predstavljaju pregled nekih od važnijih radova snimljenih tokom do tada njihove osamnaestogodišnje karijere. Na njemu su zastupljene življe plesne pop pjesme i balade, koje su uvijek bile dio pjevačkog repertoara [[Hajrudin Varešanović|Hajrudina Varešanovića]], pjevača i predvodnika ovog pop sastava. Tekstove pjesama napisali su [[Fahrudin Pecikoza]] i [[Faruk Buljubašić]], a muziku i aranžmane Hajrudin Varešanović (osim pjesme ''"Kad dođe oktobar"'' - [[Adi Mulahalilović]]). Kompilacijski album ''"Balade 1992–2002"'' objavljen je godinu dana nakon njihovog studijskog albuma pod nazivom ''"[[Baš ti lijepo stoje suze]]"''. Dizajn omota na CD uradila je Ilinka Radić, a fotografiju Zoran Ivanović. <ref name="discogs">{{Cite web|url= https://www.discogs.com/release/15558544-Hari-Mata-Hari-Balade-1992-2002|title= ''Hari Mata Hari - Balade 1992–2002''|work= discogs.com|access-date= 20. 7. 2022}}</ref> == Spisak pjesama == # Bilo je lijepo dok je trajalo # Kad izgorim # Znam priču o sreći # Starac i more # Baš ti lijepo stoje suze # Gdje li si sada ljubavi # Otkad tebe nema # Rođena si samo za mene # Ružmarin # Kad dođe oktobar (verzija 2000) # Znam da te gubim # Ja nemam snage da te ne volim # Kao domine # Nije čudo što te volim ludo # Proklet sam što ti opraštam # Ja sam kriv što te moram voljeti # Ostaj mi zbogom ljubavi # Poslije nas # Emina <ref name="discogs"/> == Članovi grupe == * [[Hajrudin Varešanović]] - pjevač * [[Miki Bodlović]] - bas-gitara * [[Izudin Kolečić]] - bubnjevi * [[Karlo Martinović]] - solo gitara * [[Emir Mehić]] - klavijature <ref name="discogs"/> == Izvori == {{Refspisak}} [[Kategorija:Albumi Hari Mata Harija]] [[Kategorija:Albumi iz 2002.]] t915qotpvd2osmlfa7vbibqyt61pp11 Tvrđava Werk 9 0 492400 3425390 2022-07-21T10:07:09Z 21775198.138-dopisnik 131410 Nova stranica: [[slika:Tvrđava Werk-9.jpg|280px|]] '''Tvrđava Werk 9''' bila je [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|austro-ugarska]] [[tvrđava|utvrđena]] vojna utvrda na [[Podveležje|Podveležju]], istočno od [[Mostar]]a. Podignuta je nakon austro-ugarske [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|aneksije BiH|Bosne i Hercegovine]]. Mostar je bio pozadinsko uporište sa 19 utvrđenih objekata, što je bilo najviše u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Bio je pojasna tv... wikitext text/x-wiki [[slika:Tvrđava Werk-9.jpg|280px|]] '''Tvrđava Werk 9''' bila je [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|austro-ugarska]] [[tvrđava|utvrđena]] vojna utvrda na [[Podveležje|Podveležju]], istočno od [[Mostar]]a. Podignuta je nakon austro-ugarske [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|aneksije BiH|Bosne i Hercegovine]]. Mostar je bio pozadinsko uporište sa 19 utvrđenih objekata, što je bilo najviše u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Bio je [[pojasna tvrđava]], jedna od četiri koje je sagradila [[Austro-Ugarska]] u BiH.<ref>[http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2016/01/Manuel-Martinovic_-_Hercegovina_A-U_utvrde_fortice.pdf CIDOM] Manuel Martinović: Austro-ugarske utvrde u Hercegovini; Hercegovina, 1 (26) - 2015., p. 156 (pristupljeno 22. 2019.)</ref> Za potrebe pristupa i obilaska ove vojne stanice, kao onih na Svetigori (877 m) i Guberači (624 m), ali i u cilju eksploatacije drvne građe, Austro-Ugarska je sa svojim postojećim stručnim osobljem napravila put iz Mostara uz [[Fortica (brdo)|Forticu]]. U izvođenju radova, nisu angažirali lokalno [[stanovništvo]]. Put je izgrađen preko Šipovca na Brasinu, uz odvojak za Merdžan glavu. Služio je i za za izvlačenje šumske građe s [[Velež]]a. Asfaltiran poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], a pretpostavlja se da je to zasluga [[Džemal Bijedić|Džemala Bijedića]].<ref>[https://www.velezistan.de/povijest/ Udruženje Veležistan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190420061150/https://www.velezistan.de/povijest/ |date=20. travnja 2019. }} Povijest (pristupljeno 20. travnja 2019.)</ref> Od mnoštva austro-ugarskih vojnih tvrđava oko Mostara sačuvano je vrlo malo i to u sasvim lošem stanju. Istočno od [[Mostar]]a su ostatci na obroncima i na platou Podveležja. Do njih se dolazi od [[Opine|Opina]] a povezuje ih cesta dužine oko 14 kilometara: Werk 9, [[Tvrđava Mali grad |Mali grad]], [[Tvrđava Guberača|Guberača]], [[Tvrđava Merdžan glava|Merdžan glava]], [[Tvrđava Sveta gora|Sveta gora (Svetigora)]] i [[Tvrđava Fortica|Fortica]].<ref>[https://www.vecernji.ba/vijesti/strani-turisti-uzivaju-u-svakom-metru-ove-staze-zastanu-snimiti-selfie-smostarskom-panoramom-u-pozadini-1234937 Večernji list BiH] Željko Milićević: ''Strani turisti uživaju u svakom metru ove staze, zastanu snimiti ‘selfie’ s mostarskom panoramom u pozadini'', 25. ožujka 2018. (pristupljeno 22. aprila 2019.)</ref> == Reference== {{reflist}} == Vanjski linkovi == *[https://mostarski.ba/foto-bijeg-iz-grada-tvrdava-merdzan-glava/ Mostarski.ba] FOTO: Bijeg iz grada – Tvrđava Merdžan glava, 27. svibnja 2018. *[https://mostarski.ba/foto-bijeg-iz-grada-tvrdava-werk-9/ Mostarski.ba] FOTO: Bijeg iz grada – Tvrđava Werk 9 [[Kategorija:Građevine u Mostaru‎]] [[Kategorija:Austro-Ugarska u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Tvrđave u Bosni i Hercegovini]] bouwd5zgt7t4bkmwamitzf2r668uamq 3425393 3425390 2022-07-21T10:23:29Z KWiki 9400 wikitext text/x-wiki '''Tvrđava Werk 9''' bila je [[Austrougarskо osvajanje Bosne i Hercegovine|austro-ugarska]] [[tvrđava|utvrđena]] vojna utvrda na [[Podveležje|Podveležju]], istočno od [[Mostar]]a. Podignuta je nakon austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine. Mostar je bio pozadinsko uporište s 19 utvrđenih objekata, što je bilo najviše u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Bio je [[pojasna tvrđava]], jedna od četiri koje je sagradila [[Austro-Ugarska]] u Bosni i Hercegovini.<ref>[http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2016/01/Manuel-Martinovic_-_Hercegovina_A-U_utvrde_fortice.pdf CIDOM] Manuel Martinović: Austro-ugarske utvrde u Hercegovini; Hercegovina, 1 (26) - 2015, str. 156.</ref> Za potrebe pristupa i obilaska ove vojne stanice, kao onih na Svetigori (877 m) i Guberači (624 m), ali i u cilju eksploatacije drvne građe, Austro-Ugarska je napravila put iz Mostara uz [[Fortica (brdo)|Forticu]]. U izvođenju radova nisu angažirali lokalno [[stanovništvo]]. Put je izgrađen preko Šipovca na Brasinu, uz odvojak za Merdžan-glavu. Služio je i za izvlačenje šumske građe s [[Velež (planina)|Veleži]]. Asfaltiran je poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], a pretpostavlja se da je to zasluga [[Džemal Bijedić|Džemala Bijedića]].<ref>[https://www.velezistan.de/povijest/ Udruženje Veležistan] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190420061150/https://www.velezistan.de/povijest/ |date=20. 4. 2019}}</ref> Od mnoštva austro-ugarskih vojnih tvrđava oko Mostara sačuvano je vrlo malo, i to u sasvim lošem stanju. Istočno od [[Mostar]]a su ostaci na obroncima i na platou Podveležja. Do njih se dolazi od [[Opine|Opina]], a povezuje ih cesta dužine 14 kilometara: Werk 9, [[Tvrđava Mali grad |Mali grad]], [[Tvrđava Guberača|Guberača]], [[Tvrđava Merdžan-glava|Merdžan-glava]], [[Tvrđava Sveta gora|Sveta gora (Svetigora)]] i [[Tvrđava Fortica|Fortica]].<ref>[https://www.vecernji.ba/vijesti/strani-turisti-uzivaju-u-svakom-metru-ove-staze-zastanu-snimiti-selfie-smostarskom-panoramom-u-pozadini-1234937 Večernji list BiH] Željko Milićević: ''Strani turisti uživaju u svakom metru ove staze, zastanu snimiti ‘selfie’ s mostarskom panoramom u pozadini'', 25. 3. 2018. (pristupljeno 22. 4. 2019)</ref> == Reference== {{reflist}} == Vanjski linkovi == *[https://mostarski.ba/foto-bijeg-iz-grada-tvrdava-merdzan-glava/ Mostarski.ba] FOTO: Bijeg iz grada – Tvrđava Merdžan-glava, 27. 5. 2018. *[https://mostarski.ba/foto-bijeg-iz-grada-tvrdava-werk-9/ Mostarski.ba] FOTO: Bijeg iz grada – Tvrđava Werk 9 [[Kategorija:Građevine u Mostaru‎]] [[Kategorija:Austro-Ugarska u Bosni i Hercegovini]] [[Kategorija:Tvrđave u Bosni i Hercegovini]] 7703bdn8y9g6qoxmzvk606yhgw42826 Šablon:Najbolji rezultat sezone u bacanju diska - žene 10 492401 3425391 2022-07-21T10:14:53Z KWiki 9400 Nova stranica: {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u bacanju diska - žene |naslov = Najbolji rezultat sezone u bacanju diska – žene |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1968–1969: [[Liesel Westermann|Westermann]] * 1970: [[Karin Illgen|Illgen]] * 1971: [[Faina Melnik|Melnik]] * 1972: [[Argentina Menis|Menis]] * 1973–1976: [[Faina Melnik|Melnik]] * 1977: [[Sabine Engel|Engel]] * 1978–1979: Evelin Schlaak|Jah... wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u bacanju diska - žene |naslov = Najbolji rezultat sezone u bacanju diska – žene |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1968–1969: [[Liesel Westermann|Westermann]] * 1970: [[Karin Illgen|Illgen]] * 1971: [[Faina Melnik|Melnik]] * 1972: [[Argentina Menis|Menis]] * 1973–1976: [[Faina Melnik|Melnik]] * 1977: [[Sabine Engel|Engel]] * 1978–1979: [[Evelin Schlaak|Jahl]] * 1980: [[Marija Petkova|Petkova]] * 1981: [[Evelin Schlaak|Jahl]] * 1982: [[Irina Meszynski|Meszynski]] * 1983: [[Galina Savinkova|Savinkova]] * 1984: [[Zdeňka Šilhavá|Šilhavá]] * 1985: [[Galina Savinkova|Savinkova]] * 1986–1987: [[Diana Gansky|Gansky]] * 1988: [[Gabriele Reinsch|Reinsch]] * 1989–1990: [[Ilke Wyludda|Wyludda]] * 1991: [[Cvetanka Hristova|Hristova]] * 1992: [[Xiao Yanling|Xiao]] * 1993: [[Larisa Korotkevič|Korotkevič]] * 1994: [[Daniela Costian|Costian]] * 1995: [[Mette Bergmann|Bergmann]] * 1996: [[Ilke Wyludda|Wyludda]] * 1997: [[Xiao Yanling|Xiao]] * 1998: [[Franka Dietzsch|Dietzsch]] * 1999: [[Natalija Sadova|Sadova]] * 2000: [[Nicoleta Grasu|Grasu]] * 2001–2003: [[Natalija Sadova|Sadova]] * 2004: [[Irina Jačenko|Jačenko]] * 2005: [[Věra Pospíšilová-Cechlová|Cechlová]] * 2006–2007: [[Franka Dietzsch|Dietzsch]] * 2008: [[Nicoleta Grasu|Grasu]] * 2009: [[Li Yanfeng|Li]] * 2010: [[Nadine Müller|Müller]] * 2011: [[Li Yanfeng|Li]] * 2012–2014: [[Sandra Perković|Perković]] * 2015: [[Denia Caballero|Caballero]] * 2016–2018: [[Sandra Perković|Perković]] * 2019: [[Yaimé Pérez|Pérez]] * 2020–2021: [[Valarie Allman|Allman]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|Disk - žene]] </noinclude> f3ttwppip2gjir94525doqii4kta398 Šablon:Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - muškarci 10 492402 3425395 2022-07-21T11:07:59Z KWiki 9400 Nova stranica: {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone u [[skok u dalj|skoku u dalj]] – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1960–1961: [[Ralph Boston|Boston]] * 1962: [[Igor Ter-Ovanesjan|Ter-Ovanesjan]] * 1963: [[Phil Shinnick|Shinnick]] * 1964–1965: [[Ralph Boston|Boston]] * 1966–1967: [[Igor Ter-Ovanesjan|Ter-Ovanesjan]] * 1968: Bob Beamon... wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone u [[skok u dalj|skoku u dalj]] – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1960–1961: [[Ralph Boston|Boston]] * 1962: [[Igor Ter-Ovanesjan|Ter-Ovanesjan]] * 1963: [[Phil Shinnick|Shinnick]] * 1964–1965: [[Ralph Boston|Boston]] * 1966–1967: [[Igor Ter-Ovanesjan|Ter-Ovanesjan]] * 1968: [[Bob Beamon|Beamon]] * 1969: [[Igor Ter-Ovanesjan|Ter-Ovanesjan]] / [[Waldemar Stępień|Stępień]] * 1970: [[Josef Schwarz (atletičar)|Schwarz]] * 1971: [[Jan Kobuszewski (atletičar)|Kobuszewski]] * 1972: [[Randy Williams|Williams]] * 1973: [[James McAlister|McAlister]] * 1974: [[Arnie Robinson|Robinson]] * 1975: [[Nenad Stekić|Stekić]] * 1976: [[Arnie Robinson|Robinson]] * 1977–1978: [[Nenad Stekić|Stekić]] * 1979: [[Larry Myricks|Myricks]] * 1980: [[Lutz Dombrowski|Dombrowski]] * 1981–1985: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1986–1987: [[Robert Emijan|Emijan]] * 1988: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1989: [[Larry Myricks|Myricks]] * 1990–1991: [[Mike Powell (atletičar)|Powell]] * 1992: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1993: [[Mike Powell (atletičar)|Powell]] * 1994: [[Erick Walder|Walder]] * 1995: [[Iván Pedroso|Pedroso]] * 1996: [[Erick Walder|Walder]] * 1997: [[Iván Pedroso|Pedroso]] * 1998: [[James Beckford (atletičar)|Beckford]] * 1999–2001: [[Iván Pedroso|Pedroso]] * 2002: [[Miguel Pate|Pate]] * 2003: [[Yago Lamela|Lamela]] * 2004–2005: [[Dwight Phillips|Phillips]] * 2006: [[Irving Saladino|Saladino]] * 2007: [[Luis Tsatoumas|Tsatoumas]] * 2008: [[Irving Saladino|Saladino]] * 2009: [[Dwight Phillips|Phillips]] * 2010: [[Christian Reif|Reif]] * 2011: [[Mitchell Watt|Watt]] * 2012: [[Greg Rutherford|Rutherford]] / [[Sergej Morgunov|Morgunov]] * 2013: [[Aleksandar Menjkov|Menjkov]] * 2014: [[Greg Rutherford|Rutherford]] * 2015–2016: [[Jeff Henderson (atletičar)|Henderson]] * 2017: [[Luvo Manyonga|Manyonga]] * 2018: [[Juan Miguel Echevarría|Echevarría]] * 2019: [[Tajay Gayle|Gayle]] * 2020: [[Juan Miguel Echevarría|Echevarría]] * 2021: [[Miltiadis Tentoglou|Tentoglou]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|Dalj - muškarci]] </noinclude> fji7ivtb7uk6qbq5u3zylqxmq0j5hy9 Šablon:Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - žene 10 492403 3425398 2022-07-21T11:18:26Z KWiki 9400 Nova stranica: {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - žene |naslov = Najbolji rezultat sezone u [[skok u dalj|skoku u dalj]] – žene |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1960: [[Hildrun Laufer|Claus]] * 1961–1963: [[Tatjana Ščelkanova|Ščelkanova]] * 1964: [[Mary Rand|Rand]] * 1965–1966: [[Tatjana Ščelkanova|Ščelkanova]] * 1967: [[Ingrid Mickler-Becker|Becker]] * 1968: Viorica Viscopoleanu|... wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u skoku udalj - žene |naslov = Najbolji rezultat sezone u [[skok u dalj|skoku u dalj]] – žene |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1960: [[Hildrun Laufer|Claus]] * 1961–1963: [[Tatjana Ščelkanova|Ščelkanova]] * 1964: [[Mary Rand|Rand]] * 1965–1966: [[Tatjana Ščelkanova|Ščelkanova]] * 1967: [[Ingrid Mickler-Becker|Becker]] * 1968: [[Viorica Viscopoleanu|Viscopoleanu]] * 1969–1970: [[Heide Rosendahl|Rosendahl]] * 1971: [[Margrit Olfert|Olfert]] * 1972: [[Heide Rosendahl|Rosendahl]] * 1973–1974: [[Angela Voigt|Schmalfeld]] * 1975: [[Lidija Alfejeva|Alfejeva]] * 1976: [[Siegrun Siegl|Siegl]] * 1977–1978: [[Vilma Bardauskienė|Bardauskienė]] * 1979: [[Brigitte Wujak|Wujak]] * 1980: [[Tatjana Kolpakova|Kolpakova]] * 1981: [[Jodi Anderson|Anderson]] * 1982: [[Vali Ionescu|Ionescu]] * 1983: [[Anișoara Cușmir-Stanciu|Cușmir]] * 1984–1986: [[Heike Drechsler|Drechsler]] * 1987: [[Jackie Joyner-Kersee|Joyner-Kersee]] * 1988–1990: [[Galina Čistjakova|Čistjakova]] * 1991–1993: [[Heike Drechsler|Drechsler]] * 1994: [[Jackie Joyner-Kersee|Joyner-Kersee]] * 1995: [[Heike Drechsler|Drechsler]] * 1996: [[Chioma Ajunwa|Ajunwa]] * 1997: [[Ljudmila Galkina|Galkina]] * 1998: [[Marion Jones|Jones]] * 1999: [[Maurren Maggi|Maggi]] * 2000: [[Fiona May|May]] * 2001–2002: [[Tatjana Kotova|Kotova]] * 2003: [[Maurren Maggi|Maggi]] * 2004: [[Tatjana Lebedjeva|Lebedjeva]] * 2005: [[Irina Simagina|Simagina]] * 2006: [[Tatjana Kotova|Kotova]] * 2007: [[Ljudmila Kolčanova|Kolčanova]] * 2008: [[Naide Gomes|Gomes]] * 2009: [[Brittney Reese|Reese]] * 2010: [[Olga Kučerenko|Kučerenko]] * 2011–2013: [[Brittney Reese|Reese]] * 2014–2015: [[Tianna Bartoletta|Bartoletta]] * 2016: [[Brittney Reese|Reese]] * 2017: [[Ivana Vuleta|Španović]] * 2018: [[Lorraine Ugen|Ugen]] * 2019–2020: [[Malaika Mihambo|Mihambo]] * 2021: [[Ese Brume|Brume]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|Dalj - žene]] </noinclude> 860sa53oio86u9dhadicw7np4tv9gen Šablon:Najbolji rezultat sezone na 100 m - muškarci 10 492404 3425400 2022-07-21T11:26:00Z KWiki 9400 Nova stranica: {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone na 100 m - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone na 100 m – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1972: [[Valerij Borzov|Borzov]] * 1973–1974: [[Steve Williams (sprinter)|Williams]] * 1975: [[Steven Riddick|Riddick]] * 1976: [[Hasely Crawford|Crawford]] * 1977: [[Silvio Leonard|Leonard]] * 1978: [[Clancy Edwards|Edwards]] / [[Edward Hart|Hart]] / ... wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone na 100 m - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone na 100 m – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1972: [[Valerij Borzov|Borzov]] * 1973–1974: [[Steve Williams (sprinter)|Williams]] * 1975: [[Steven Riddick|Riddick]] * 1976: [[Hasely Crawford|Crawford]] * 1977: [[Silvio Leonard|Leonard]] * 1978: [[Clancy Edwards|Edwards]] / [[Edward Hart|Hart]] / [[Steve Williams (sprinter)|Williams]] * 1979: [[Pietro Mennea|Mennea]] * 1980: [[James Sanford|Sanford]] * 1981–1982: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1983: [[Calvin Smith|Smith]] * 1984: [[Mel Lattany|Lattany]] * 1985: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1986: [[Chidi Imoh|Imoh]] * 1987–1988: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1989–1990: [[Leroy Burrell|Burrell]] * 1991: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1992: [[Michael Marsh|Marsh]] * 1993: [[Linford Christie|Christie]] * 1994: [[Leroy Burrell|Burrell]] * 1995–1996: [[Donovan Bailey|Bailey]] * 1997: [[Maurice Greene (atletičar)|Greene]] * 1998: [[Ato Boldon|Boldon]] * 1999–2002: [[Maurice Greene (atletičar)|Greene]] * 2003: [[Patrick Johnson (sprinter)|Johnson]] * 2004: [[Justin Gatlin|Gatlin]] * 2005–2009: [[Asafa Powell|Powell]] * 2010: [[Nesta Carter|Carter]] / [[Tyson Gay|Gay]] * 2011–2013: [[Usain Bolt|Bolt]] * 2014–2016: [[Justin Gatlin|Gatlin]] * 2017–2019: [[Christian Coleman|Coleman]] * 2020: [[Michael Norman (sprinter)|Norman]] * 2021: [[Trayvon Bromell|Bromell]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|100 m - muškarci]] </noinclude> l89yrfwsr28j1iguf5ms80mfjld7yo1 Šablon:Najbolji rezultat sezone na 200 m - muškarci 10 492405 3425403 2022-07-21T11:34:21Z KWiki 9400 Nova stranica: {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone na 200 m - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone na 200 m – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1966–1968: [[Tommie Smith|Smith]] * 1969–1970: [[John Carlos|Carlos]] * 1971: [[Don Quarrie|Quarrie]] * 1972: [[Valerij Borzov|Borzov]] * 1973: [[Steve Williams (sprinter)|Williams]] * 1974–1975: [[Don Quarrie|Quarrie]] * 1976: Millard Hampton|Ham... wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone na 200 m - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone na 200 m – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1966–1968: [[Tommie Smith|Smith]] * 1969–1970: [[John Carlos|Carlos]] * 1971: [[Don Quarrie|Quarrie]] * 1972: [[Valerij Borzov|Borzov]] * 1973: [[Steve Williams (sprinter)|Williams]] * 1974–1975: [[Don Quarrie|Quarrie]] * 1976: [[Millard Hampton|Hampton]] * 1977: [[Silvio Leonard|Leonard]] * 1978: [[Clancy Edwards|Edwards]] * 1979–1980: [[Pietro Mennea|Mennea]] * 1981: [[James Sanford|Sanford]] * 1982: [[Mike Miller (sprinter)|Miller]] * 1983–1984: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1985: [[Lorenzo Daniel|Daniel]] * 1986: [[Floyd Heard|Heard]] * 1987: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1988: [[Joe DeLoach|DeLoach]] * 1989: [[Robson da Silva|da Silva]] * 1990–1991: [[Michael Johnson (sprinter)|M. Johnson]] * 1992: [[Michael Marsh|Marsh]] * 1993: [[Frankie Fredericks|Fredericks]] * 1994: [[John Regis|Regis]] * 1995–1996: [[Michael Johnson (sprinter)|M. Johnson]] * 1997–1998: [[Ato Boldon|Boldon]] * 1999: [[Francis Obikwelu|Obikwelu]] * 2000: [[Michael Johnson (sprinter)|M. Johnson]] * 2001: [[Joshua J. Johnson|J. Johnson]] * 2002: [[Shawn Crawford|Crawford]] / [[Konstandinos Kenteris|Kenteris]] * 2003: [[Bernard Williams (sprinter)|Williams]] * 2004: [[Shawn Crawford|Crawford]] * 2005: [[Wallace Spearmon|Spearmon]] * 2006: [[Xavier Carter|Carter]] * 2007: [[Tyson Gay|Gay]] * 2008–2013: [[Usain Bolt|Bolt]] * 2014: [[Justin Gatlin|Gatlin]] * 2015: [[Usain Bolt|Bolt]] * 2016: [[LaShawn Merritt|Merritt]] * 2017: [[Isaac Makwala|Makwala]] * 2018–2021: [[Noah Lyles|Lyles]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|200 m - muškarci]] </noinclude> 4obp8n3n6e6781muat9ebvfp08hz10g 3425404 3425403 2022-07-21T11:34:39Z KWiki 9400 wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone na 200 m - muškarci |naslov = Najbolji rezultat sezone na 200 m – muškarci |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1966–1968: [[Tommie Smith|Smith]] * 1969–1970: [[John Carlos|Carlos]] * 1971: [[Don Quarrie|Quarrie]] * 1972: [[Valerij Borzov|Borzov]] * 1973: [[Steve Williams (sprinter)|Williams]] * 1974–1975: [[Don Quarrie|Quarrie]] * 1976: [[Millard Hampton|Hampton]] * 1977: [[Silvio Leonard|Leonard]] * 1978: [[Clancy Edwards|Edwards]] * 1979–1980: [[Pietro Mennea|Mennea]] * 1981: [[James Sanford|Sanford]] * 1982: [[Mike Miller (sprinter)|Miller]] * 1983–1984: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1985: [[Lorenzo Daniel|Daniel]] * 1986: [[Floyd Heard|Heard]] * 1987: [[Carl Lewis|Lewis]] * 1988: [[Joe DeLoach|DeLoach]] * 1989: [[Robson da Silva|Da Silva]] * 1990–1991: [[Michael Johnson (sprinter)|M. Johnson]] * 1992: [[Michael Marsh|Marsh]] * 1993: [[Frankie Fredericks|Fredericks]] * 1994: [[John Regis|Regis]] * 1995–1996: [[Michael Johnson (sprinter)|M. Johnson]] * 1997–1998: [[Ato Boldon|Boldon]] * 1999: [[Francis Obikwelu|Obikwelu]] * 2000: [[Michael Johnson (sprinter)|M. Johnson]] * 2001: [[Joshua J. Johnson|J. Johnson]] * 2002: [[Shawn Crawford|Crawford]] / [[Konstandinos Kenteris|Kenteris]] * 2003: [[Bernard Williams (sprinter)|Williams]] * 2004: [[Shawn Crawford|Crawford]] * 2005: [[Wallace Spearmon|Spearmon]] * 2006: [[Xavier Carter|Carter]] * 2007: [[Tyson Gay|Gay]] * 2008–2013: [[Usain Bolt|Bolt]] * 2014: [[Justin Gatlin|Gatlin]] * 2015: [[Usain Bolt|Bolt]] * 2016: [[LaShawn Merritt|Merritt]] * 2017: [[Isaac Makwala|Makwala]] * 2018–2021: [[Noah Lyles|Lyles]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|200 m - muškarci]] </noinclude> jujpnp2j7jofvmrhb1mfpgu2p8wk2ia Šablon:Najbolji rezultat sezone u skoku uvis - žene 10 492406 3425405 2022-07-21T11:45:38Z KWiki 9400 Nova stranica: {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u skoku uvis - žene |naslov = Najbolji rezultat sezone u [[skok u vis|skoku u vis]] – žene |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1970: [[Antonina Lazareva|Lazareva]] * 1971: [[Ilona Gusenbauer|Gusenbauer]] * 1972–1973: [[Jordanka Blagoeva|Blagoeva]] * 1974–1977: [[Rosemarie Ackermann|Ackermann]] * 1978: [[Sara Simeoni|Simeoni]] * 1979: Rosemarie Ackermann|Acke... wikitext text/x-wiki {{Navkutija |ime = Najbolji rezultat sezone u skoku uvis - žene |naslov = Najbolji rezultat sezone u [[skok u vis|skoku u vis]] – žene |podaciklasa = hlist |nowrapitems = yes |naslovstil = background:#F0F8FF |podaci1 = * 1970: [[Antonina Lazareva|Lazareva]] * 1971: [[Ilona Gusenbauer|Gusenbauer]] * 1972–1973: [[Jordanka Blagoeva|Blagoeva]] * 1974–1977: [[Rosemarie Ackermann|Ackermann]] * 1978: [[Sara Simeoni|Simeoni]] * 1979: [[Rosemarie Ackermann|Ackermann]] * 1980: [[Sara Simeoni|Simeoni]] * 1981: [[Pam Spencer|Spencer]] * 1982: [[Ulrike Meyfarth|Meyfarth]] * 1983: [[Tamara Bikova|Bikova]] * 1984: [[Ljudmila Andonova|Andonova]] * 1985–1988: [[Stefka Kostadinova|Kostadinova]] * 1989: [[Stefka Kostadinowa|Kostadinowa]] / [[Silvia Costa (atletičarka)|Costa]] * 1990: [[Jelena Jelesina|Jelesina]] * 1991–1992: [[Heike Henkel|Henkel]] * 1993: [[Stefka Kostadinova|Kostadinova]] * 1994: [[Alina Astafei|Astafei]] * 1995: [[Inga Babakova|Babakova]] * 1996: [[Stefka Kostadinova|Kostadinova]] * 1997: [[Stefka Kostadinova|Kostadinova]] / [[Inga Babakova|Babakova]] * 1998: [[Venelina Veneva-Mateeva|Veneva]] * 1999: [[Hestrie Cloete|Cloete]] * 2000: [[Monica Iagăr|Iagăr]] * 2001: [[Venelina Veneva-Mateeva|Veneva]] * 2002: [[Kajsa Bergqvist|Bergqvist]] * 2003: [[Kajsa Bergqvist|Bergqvist]] / [[Hestrie Cloete|Cloete]] * 2004: [[Jelena Sljesarenko|Sljesarenko]] * 2005–2006: [[Kajsa Bergqvist|Bergqvist]] * 2007–2010: [[Blanka Vlašić|Vlašić]] * 2011–2012: [[Ana Čičerova|Čičerova]] * 2013: [[Brigetta Barrett|Barrett]] * 2014: [[Ana Čičerova|Čičerova]] / [[Marija Lasickene|Kučina]] / [[Ruth Beitia|Beitia]] * 2015: [[Ana Čičerova|Čičerova]] * 2016: [[Chaunté Howard|Lowe]] * 2017–2020: [[Marija Lasickene|Lasickene]] * 2021: [[Jaroslava Mahučih|Mahučih]] }}<noinclude> [[Kategorija:Šabloni za najbolje rezultate sezone (atletika)|Vis - žene]] </noinclude> bm90womcuyiix9za0395n3ec36ywcl5