Wikicitati bswikiquote https://bs.wikiquote.org/wiki/Po%C4%8Detna_strana MediaWiki 1.39.0-wmf.23 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikicitati Razgovor o Wikicitatima Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Gadget Gadget talk Gadget definition Gadget definition talk 0 1528 60227 60226 2022-08-05T17:12:43Z AnToni 3661 Poništena izmjena 60226 korisnika/-ce [[Special:Contributions/37.203.104.132|37.203.104.132]] ([[User talk:37.203.104.132|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija |ime=Ivo Andrić |slika=[[slika:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961.jpg|170px]] |tekst uz sliku= Bosanski književnik rođen u Franjevačkom samostanu u Travniku(Bosna). ;<br>Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. <br>poznatija djela: ''[[Prokleta avlija]]'', ''[[Na Drini ćuprija]]'' i dr. |datum rođenja= 09. oktobar 1892. |mjesto rođenja=Travnik |datum smrti= 13. mart 1975. |mjesto smrti=Beograd }} *"Ako, sa krajnjim naporom, čovjeku koji [[Starost|stari]] pođe za rukom da se održi uredan i čist, to je sterilizovana čistoća apoteke a ne čistoća cvijeta." *"[[Bolest]] je sirotinjska [[sudbina]], ali i bogataška [[kazna]]." *"Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog [[Djetinjstvo|djetinjstva]]." *"Čim jedna [[Vlast|vlada]] osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga." *"[[Čovjek]]a ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno." *"[[Čovjek]] koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe [[ljubav]]i, ni snagu [[Ljubomora|ljubomore]], ni opasnost koja se u njoj krije." *"Čudno je kako je malo potrebno da budemo [[Sreća|sretni]], i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!" *"Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole da pričaju." *"Dugi su i zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba." *"I [[Vrlina|vrline]] jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima." *"Ima izvjesnih mislilaca čija [[filozofija]] nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli." *"Ima ljudi čiji je [[život]] tako dobro ispunjen da ni svojom [[Smrt|smrću]] ne mogu da nas obeshrabe." *"Ima u nekim ljudima bezrazložnih [[Mržnja|mržnji]] i [[zavist]]i, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle." *"Imati veliku [[Snaga|snagu]], fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće." *"Ja sam, Envere, u mojoj literaturi došao do avlinskih vrata, a ti si ušao u kuću." (o [[Enver Čolaković|Enveru Čolakoviću]]) *"Kad počnemo da se pitamo šta ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna šta će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo da poslužimo njegovim nama nepoznatim ciljevima. Poslije toga mi još „živimo„ neko vrijeme, ali samo po inerciji, krećući se sopstvenim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom saobraćaju. Dešava se, naročito na putovanjima i kad ostanem duže sam, da izgubim račun o vremenu i o sebi u njemu, da mi posve nestane utvrđeno osjećanje vremena, kao što čovjeku nestaje daha, da gubim brzinu i padam kao mrtav predmet, sopstvenom težinom. Tada se gubi najprije sjećanje, pa svijest o sebi i svojim dimenzijama, planovima, dužnostima i potrebama, naglo slabi volja i odliva se snaga od nas. U tom stanju, kad bi potrajalo, ne bi se moglo živjeti ni onoliko koliko čovjek može izdržati bez vode ili bez hrane, jer od njega postaje živo ništa koje se gubi u opštem, bezimenom postojanju.“ *"Ko čini dobro, od njega se jos više dobra očekuje." *"Ko je duga vijeka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge." *"Ljepša duša dublje jeca." *"[[Ljubav]], kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja." *"Ljudi često cijelog vijeka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni." *"Ljudi koji ne paze šta govore i ne vode računa kad šta govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o tome kako izgledaju i kakav utisak ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom vjerovatnošću može se kazati da će cijeloga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški.Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa, a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini." *"Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lahko gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu." *"Ljudi male pameti rijetko se boje da ne budu dosadni." *"Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete." *"[[Mir]] i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi." *"[[Mladost]] je sretno doba u kome [[čovjek]] počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima." *"Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe." *"Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni [[strah]]. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri." *"Naročito me veseli tvoja lijepa zbirka pjesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, ljenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni." (o [[Muhamed|Muhammedu a.s.]] u pismu Niki Miroševiću) *"Nisu svi ljudi tako hrđavi i kao što to hrđav čovjek misli." *"Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena [[nesreća]]." *"Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari." *"Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svijet oko sebe očima bivše ljepotice." *"Od svog [[Porijeklo|porijekla]] i [[Djetinjstvo|djetinjstva]] ne može se lahko pobijeći." *"Oko [[Ljepota|ljepote]] su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi." *"Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa ma ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao." *"Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj [[ljubav]]i na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se" *"Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lahko kao oni kamenčići beluci koje je rijeka u toku godina zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ga dijele." *"Primitivni i ograničeni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta moć je, čini mi se, manja." *"Rana koja se krije, sporo i teško zarasta." *"[[Rat]], i najduži, samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo rješenje ostavlja vremenima koja nastupaju poslije sklapanja [[mir]]a." *"Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje." *"[[Smrt]] ne čeka niko odveć dugo". *"Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina" *"Svi pravi [[život]]i su lijepi i teški." *"Svi smo mi [[Smrt|mrtvi]], samo se redom sahranjujemo." *"Što ne boli - to nije [[život]], što ne prolazi - to nije [[sreća]]." *"Tok događaja u [[život]]u ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas." *"Toliko je bilo u [[život]]u stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti." *"U svakoj ženi ima đavo kojeg treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim, a ako se [[žena]] otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu." (pripovjetka "Anikina vremena) *"U zemlji [[Mržnja|mržnje]] najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi." *"Vrijednost [[Ljepota|ljepote]] je u beskrajnoj raznolikosti vidova u kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž." *"Za one koji su nošeni [[Mladost|mladošću]] i gonjeni željom, i dužina očekivanja i gorčina neizvjesnosti samo su sastavni dio velike slasti koju ljubav svakome obećava." *"Zarazna je i razorna moć [[laž]]i." *"Zašto od svih stvorova samo [[čovjek]]u dano da može da zamrzi svoj [[život]]?" *"Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati." *"Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta." *"[[Život]] nam vraća samo ono što mi drugima dajemo." *"Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću [[zaborav]]ljanja." ==Drugi o njemu== *[[Enes Durmišević]] **"Andrić? Užas. Vi danas u Sarajevu ne smijete kritizirati Andrića. [[Mustafa Busuladžić|Busuladžić]] napisao rečenicu koja bi se mogla eventualno tumačiti. Andrić se slika s Hitlerom, Andrić potpisuje Pakt." (promocija knjige "Batonove priče" Saida Štete) *[[Enver Čolaković]] **"Šta da pišem? O čemu? O nenapisanim romanima, o mnogim jalovim odlukama da opišem stvarnost naše današnjice, ili da dokažem Ivi Andriću, kako on ne poznaje dušu Bosne, koju tako majstorski falcificira..." *[[Fahrudin Sinanović]] **"Svako malo tzv. ljevičari potegnu pitanje naziva neke škole po [[Mustafa Busuladžić|Mustafi Busuladžiću]]. Sve njih pitam da li su znali za sljedeće činjenice: :– Ivo Andrić je prisustvovao potpisivanju Trojnog pakta sa Hitlerom. :– Ivo Andrić je pohvalno govorio o nacističkoj Njemačkoj i Hitleru. :– Andrićev govor prilikom predaje akreditiva Hitleru: “Gospodine kancelare, Čast mi je da Vašoj Ekselenciji predam pisma kojima je Kraljevsko Namesništvo, u ime Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije, moga uzvišenog Suverena, izvolelo da me akredituje kod Vaše Ekselencije u svojstvu svoga izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra, kao i opozivna pisma moga prethodnika g. Cincar Markovića. (…) Predajući Vašoj Ekselenciji moja pisma, koristim ovu svečanu priliku da izrazim u ime Njegovog Namesnika, Kraljevskog Namesništva i Kraljevske vlade najlepše želje za ličnu sreću Vaše Ekselencije, koja sa toliko uspeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog Nemačkog Rajha, i napredak nemačkog naroda.” :– [[Adolf Hitler|Hitler]] je odlikovao Ivu Andrića Ordenom njemačkog orla. Isti orden dobio je i [[Ante Pavelić]]. :– U privatnom pismu prijatelju o Višegrađanima Andrić piše:“Toliko ih mrzim da bih im najradije zatrovao vodu da pocrkaju posle ručka.“ (Dakle, ovo Andrić lično govori, a neki njegov književni lik.) :– Ivo Andrić svome prijatelju Niki Miroševiću, koji mu je posvetio pjesmu Kairski bazar (Mujezin pjeva sure svome Bogu/Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva./ :Nije to ljubavi već pjesma gnjeva,/poziva na kavgu a odbija na slogu.) piše:“Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, ljenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u [[Beograd]]u nego u Bosni.’’ :Gospodo, hoćete li tražiti da se i ime Ive Andrića briše iz svih naziva? Ako se sve ovo oprostilo Ivi Andriću, zašto se ne bi sporne rečenice mogle oprostiti i Mustafi Busuladžiću? Ovo moje pisanje nije determinirano mržnjom prema Andriću, veliki je to pisac, nego mi se gadi licemjeran odnos u situacijama u kojima se, zbog znatno manjeg grijeha, osuđuju Busuladžić i drugi Bošnjaci, a abolira Andrić." (reakcija pod naslovom "Moj odgovor njima: O Andriću, Busuladžiću i dvostrukim aršinima" na inicijativu Igora Stojanovića za promjenu naziva škole nazvane po Busuladžiću, Facebook, 16. juna 2020. [https://www.facebook.com/fahrudin.sinanovic/posts/10222546439039660], [http://izdvojeno.ba/moj-odgovor-njima-o-andricu-busuladzicu-i-dvostrukim-arsinima/], [http://www.bh-vijesti.com/moj-odgovor-njima-o-andricu-busuladzicu-i-dvostrukim-arsinima/]) *[[Haris Zahiragić]] **"Kazali ste da ćete mi na pauzi kazati koji su ljudi stupali u stroju NDH. Nadam se da ne mislite na Ivu Andrića koji je sa Adolfom Hitlerom primao agremane ambasadorske. Ivo Andrić uprkos svemu onome što je pisao, mislim da iako je dobitnik Nobelove nagrade i jedan od najboljih književnika svih vremena na ovim prostorima, meni se lično njegova djela sa aspekta naroda kojem pripadam, u značajnoj mjeri ne dopadaju. Uprkos svemu tome što mi se ne dopada šta je pisao, ko sam ja da osporavam njegovo djelo." (Sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, 30.5.2022. [https://depo.ba/clanak/231935/posebno-knjizevno-izlaganje-harisa-zahiragica-u-skupstini-ks-ne-svidaju-mi-se-djela-ive-andrica-s-aspekta-naroda-kojem-pripadam]) *[[Ivan Lovrenović]] **"Tako je Ivo Andrić, njegova književnost – uza sve drugo što jest i čemu “pripada” - danas zapravo jedino čvrsto i sigurno mjesto kompleksnoga bosanskohercegovačkoga identiteta, mjesto u koje je taj identitet pohranjen i iz kojega je razgovijetno čitljiv. I tu nastaje turobni paradoks: proces stvaranja i divergiranja triju zasebnih i odvojenih nacionalnih kultura u Bosni i Hercegovini – koji bi se lako mogao pokazati nepovratnim - proizvodi kulturnu situaciju u kojoj je takva vrsta identiteta, zapravo, nepoželjna. Rezultat: najbosanskiji pisac, k tomu pisac apsolutne, nulte estetske vrijednosti, u Bosni je danas kod jednih na niskoj, kod drugih na pogrešnoj cijeni." (''Ivo Andrić: paradoks o šutnji'') **"Fama o tobožnjem Andrićevom negativnom odnosu prema bosanskim Muslimanima i islamu stvorena je na osnovi pogrešno usmjerenoga čitanja Andrićeve sklonosti istraživanju i oblikovanju nesretnih, bizarnih, pa i mračnih i morbidnih ljudskih karaktera i sudbina, te anatomiji vlasti i njezinih protuljudskih mehanizama, što je on, uostalom, radio i s temama iz drugih razdoblja, i ne samo s muslimanskim likovima, a to se u ovoj interpretaciji sustavno ignorira. Protivno ovoj fami, u cjelokupnoj bosanskoj, pa i bošnjačkomuslimanskoj književnosti teško je naći pisca koji je s uživljavanjem i s takvim tragičkim ko-sentimentom razumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskih Muslimana, kao Andrić. Pisac koji je napisao remek-djelo kakvo je "Most na Žepi", ili "Smrt u Sinanovoj tekiji", koji je napisao malo poznatu a sjajnu priču "Ruđanski begovi" o dvojici braće što ginu u obrani rođene zemlje antički pomireni u samrtnome času, pisac koji je modelirao moćni lik Hamdi-bega Teskeredžića, koji je tako maestralno književno replicirao čudesni višegradski most, a unutar toga djela stvorio plemeniti tragički lik Alihodže Mutevelića, da ne nabrajam dalje, a mogao bih nabrajati k'o Šeherzada - taj pisac je toliko bitno bosanskomuslimanski, da je doista nerazumno i neistinito proglašavati ga antimuslimanskim. Napokon, Andrić je u poetičko-filozofskom ali i u praktično-životnom smislu usvojio, kao dio vlastitoga pogleda na svijet i na temeljna pitanja condition humaine, neke od postulata i tekovina eminentno islamskih: vrijednost dobročinstva, smisao strpljenja, graditeljsku i socijalnu veličinu institucije zadužbine-vakufa, etiku dugovanja zavičaju, itd. A u meditativnoj minijaturi Staze, koja ima ton i karakter duhovnoga creda, Andrić piše: "U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje." Kako se može antimuslimanstvo pripisivati piscu, koji u svome najsublimnijemu ispovjednom tekstu za svoje vjerništvo ne uzima nijednu drugu sliku, nego baš središnju sliku iz islama: "kao vernik molitveni ćilim"? Što tek reći za tvrdnju da su Đerzelez i braća Morići kod Andrića "dehumanizirani", kada stvar stoji upravo obrnuto: u Andrićevu postupku ovi likovi iz narodne pjesme bivaju deheroizirani, delegendarizirani, "spušteni na zemlju", i tako prikazani kao ljudi, "krvavi ispod kože" kao i svi stvarni ljudi, dakle - humanizirani. Podvrgnuto ovoj vrsti istražnoga postupka, najmanje pola najbolje svjetske i evropske književnosti moralo bi biti prokazano kao "dehumaniziranje"." (Za ''Večernji list'', 22.12.2012) *[[Husein Tokić]] "... esejistički šizofreničko–podmetački i morbidna filozofski izobličena prizma o pogrešnom filozofskom viđenju bosanske «drugosti» u krajnjoj inverznoj ishodnici je po; JUDI, ABELU i KAINU je ESEJISTIČKO "naučno"POSTIGNUĆE. Tako Književno-umjetničko djelo (ni)je refleksija piščeve psihe.Esejistička («književno-naučna») metodološka inverzija pravdanja nenamjerne «književne fikcije» «mrke ljepote» Bosne negira definiciju umjetnosti a posebno književnosti.To znači, da kod piščevog ( Andrićevog) djela ne postoji komunikacijsko-korelacijski (duhovni) proces između umjetnika (stvaraoca)-umjetničkog djela (cjelokupnog književnog opusa) ikonzumenta (čitalačke publike). To jeste moguće ali (čitalačka publika) onda mora da nema «percepciju i recepciju». Ako ni(su) zadovoljena ova tri dovoljna i potrebna uslova uumjetničkoj (matematičkoj) logici, onda ono što je napisao književnik(Andrić) nema umjetničku vrijednost. Tako esejističkom «naučnom» prašinom umjetnik,(književnik), stvara (piše) umjetničko djelo ( roman ) bez inspiracije,(nije znao šta će reći) za publiku ( konzumenta) koja je «operisana» od percepcije i recepcije i u duhovnom smislu, pa tako nastaje (književna) umjetnost (Andrićeva) zbog «nulte estetske vrijednosti« da bi bila samo «nagrađena». Po («naučnoj») logici eseja pisac bi pisao što mu naumpadne. Umjetničko (Andrićevo) djelo je tako negacija umjetnosti jer ono nije refleksija umjetničke (piščeve) psihe!!!???..... ...Neoborivo je da Andrićevo djelo ideloško jugoslovenstvo. Ono je egzistiralo duhovno na ideloškoj inverziji i «drugosti» kao „unutarnjem“ neprijatelju a koji je još „beg“ a ne „kmet” u pojačavanju neprijateljstva sa ideološkom socijalnom komponentom. Kod većine ovih Andrićevih ideoloških i inverznih matrica dovoljno bi bilo zamijeniti riječi Istok i Zapad te dobiti pravu refleksije piščeve isfrustrirsne psihe renegata. Te dvije forme antifašizma ne «razlikuje» ni aktuelna HB esejistika, a ako ga razumije onda ga «naučno» manipulatorski potura kao inverziju-zamjenu teza. Po analitičkoj književnoj esejistici nastojanja pomirenja gledišta «svebosanskog» Andrića kao neideološkog pisca jer je pisao o Turcima, (čitaj Bošnjacima), pravoslavcimaa, katolicima a u skladu sa «antiideološkom bošnjačkom kazazologijom» ; ima se za cilj ono što jeste namjera esejiste. Ako se u kulturnoj «tranziciji» na bosanskim i bivšim prostorima najgrlatije spominje slovo S i H pa tako se nesuvislo čuje i dostignuće «hrvatska govedina «, «srpska kobasica»; a mnogo stariji je «bosanski lonac» onda dakako postoji i «hrvatski « komad-dio «zajedničkog» Andrića. Meritorna društveno priznata-nagrađena književna esejistika nas nevješto ubjeđuje da nema niti je bilo u bošnjačkom književnom okruženju SH romantizma ,(epike u kojoj se laž i legenda pretvara u istinu), hajdučko-uskočkog naciona, nacionalne ideologije, nacionalsocijalizma-fašizma a što je historijski falsifikat a ne prilog književnoj znanosti u postojanju ideološkog književno umjetničkog smeća estetke vrijednost.". ....Ideološkim «ikonoklasticima» se nazivaju oni,( Bošnjaci-esejisti) što razobličuju i „razbijaju“ i ne poštuju ikonu, (Andrića), jugoideološkog komunističkog antifašizma. Tako, oni (esejisti) što štite ikonu nisu ikonoklastici već su ikonoklastici oni što (anti)ideološki istu razbijaju i esejistički su razbili vjerovanje u nju (ikonu).Sa stanovišta ideološkog antifašizma i metodološkog pristupa (ko negira antifašizam pa i Andrićev jugoslavenski) mogao bi se i optužiti za fašizam. ŠIZOFRENIČNO esejističko-podmetački, ZAR NE!.Navodi Iz eseja "Ivo Andrić-paradoks bosanskog društva-Pamflet u eseju "Ivo Andrić paradoks o šutnji" Preporod,16/906,2009.Knjiga "Jugoslavenstvo je SH agresija" OFF-SET Tuzla,2011.) *[[Michael Martens]] **"Andrić je bio rođeni diplomata. Miran, oprezan, povučen. On je kroz život hodao na prstima. Sve što je rekao bilo je dobro promišljeno. Više je volio da prozbori riječ manje nego jednu previše. I sem u mladim godinama, kada je svom prijatelju Vojmiru Durbešiću napisao kako sanja da siluje kćerke višegradske sitne buržoazije, nikada nije izgovorio nijednu radikalnu misao. Nije želio ni da ulazi u javne polemike." ("Ivo Andrić - U požaru svjetova", 2019) **"Njegov glavni zadatak u Berlinu bio je da sačuva Jugoslaviju od rata. To je izgledalo moguće 1939. godine. Naravno, Andrića su špijunirali u Berlinu, a budući da Nijemci vole arhivirati, postoji mnogo tajnih izvještaja o njemu. Iz tih dokumenata vidljivo je da je Andrić davao sve od sebe da zadobije povjerenje Nijemaca. Službeno nastupajući kao diplomat govorio je o Hitleru i nacionalsocijalizmu u najvišim tonovima, posebno kad je znao da su u blizini skriveni mikrofoni. Ali njegovo hvaljenje Hitlera kao velikog lidera nije odražavalo njegove prave misli i osjećaje. Ono što je zaista mislio vidi se u njegovim privatnim bilješkama. Morao je voditi dvostruki život što je profesionalna deformacija svakog diplomate, a posebno je teško kad vam se dogodi da ste diplomat u Hitlerovom Berlinu ili Staljinovoj Moskvi." ("Ivo Andrić - U požaru svjetova", 2019) *[[Nadan Filipović]] **"Da su naši partizanski osloboditelji bili u pravu u slučaju Alije Nametka, pitam se koliko godina ili smrtnih kazni je trebao dobiti muslimanofob, bosnofob i islamofob Ivo Andrić, koji je, k’o biva, svojim nedjelima širio [[ljubav]] među [[narod]]ima i narodnostima bivše Jugoslavije. Međutim, bilo je po principu Aliju na robiju, a Ivu u obaveznu lektiru." (Kratki uvod u pripovjetku "Za obraz", Mladi dani, 2009. ISBN 978-9958-10-875-4) == Vanjski linkovi == *[http://hr.wikisource.org/wiki/O_pri%C4%8Di_i_pri%C4%8Danju Govor na dodjeli Nobelove nagrade za književnost] *[<ref>http://knizhen-pazar.net/index.php?...Husein%20Toki%26%23263%3B...] *[<ref>http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=47750..] {{Wikipedia|Ivo Andrić}} {{Djela Ive Andrića}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici|Andrić, Ivo]] [[Kategorija:Ivo Andrić|*]] fs79fe51z84osc2e4xp18g1xe0x7edy 60231 60227 2022-08-06T03:09:19Z 37.203.104.132 Poništena izmjena 60227 korisnika/-ce [[Special:Contributions/AnToni|AnToni]] ([[User talk:AnToni|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija |ime=Ivo Andrić |slika=[[slika:S. Kragujevic, Ivo Andric, 1961.jpg|170px]] |tekst uz sliku= Bosanski književnik rođen u Franjevačkom samostanu u Travniku(Bosna). ;<br>Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. <br>poznatija djela: ''[[Prokleta avlija]]'', ''[[Na Drini ćuprija]]'' i dr. |datum rođenja= 09. oktobar 1892. |mjesto rođenja=Travnik |datum smrti= 13. mart 1975. |mjesto smrti=Beograd }} *"Ako, sa krajnjim naporom, čovjeku koji [[Starost|stari]] pođe za rukom da se održi uredan i čist, to je sterilizovana čistoća apoteke a ne čistoća cvijeta." *"[[Bolest]] je sirotinjska [[sudbina]], ali i bogataška [[kazna]]." *"Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog [[Djetinjstvo|djetinjstva]]." *"Čim jedna [[Vlast|vlada]] osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga." *"[[Čovjek]]a ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno." *"[[Čovjek]] koji ne voli nije sposoban da osjeti veličinu tuđe [[ljubav]]i, ni snagu [[Ljubomora|ljubomore]], ni opasnost koja se u njoj krije." *"Čudno je kako je malo potrebno da budemo [[Sreća|sretni]], i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!" *"Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što starci i djeca vole da pričaju." *"Dugi su i zamršeni računi i obračuni između onih koji imaju i ne daju i onih koji nemaju ništa do svojih potreba." *"I [[Vrlina|vrline]] jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima." *"Ima izvjesnih mislilaca čija [[filozofija]] nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli." *"Ima ljudi čiji je [[život]] tako dobro ispunjen da ni svojom [[Smrt|smrću]] ne mogu da nas obeshrabe." *"Ima u nekim ljudima bezrazložnih [[Mržnja|mržnji]] i [[zavist]]i, koje su veće i jače od svega što drugi ljudi mogu da stvore i izmisle." *"Imati veliku [[Snaga|snagu]], fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće." *"Ja sam, Envere, u mojoj literaturi došao do avlinskih vrata, a ti si ušao u kuću." (o [[Enver Čolaković|Enveru Čolakoviću]]) *"Kad počnemo da se pitamo šta ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna šta će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slijepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo da poslužimo njegovim nama nepoznatim ciljevima. Poslije toga mi još „živimo„ neko vrijeme, ali samo po inerciji, krećući se sopstvenim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom saobraćaju. Dešava se, naročito na putovanjima i kad ostanem duže sam, da izgubim račun o vremenu i o sebi u njemu, da mi posve nestane utvrđeno osjećanje vremena, kao što čovjeku nestaje daha, da gubim brzinu i padam kao mrtav predmet, sopstvenom težinom. Tada se gubi najprije sjećanje, pa svijest o sebi i svojim dimenzijama, planovima, dužnostima i potrebama, naglo slabi volja i odliva se snaga od nas. U tom stanju, kad bi potrajalo, ne bi se moglo živjeti ni onoliko koliko čovjek može izdržati bez vode ili bez hrane, jer od njega postaje živo ništa koje se gubi u opštem, bezimenom postojanju.“ *"Ko čini dobro, od njega se jos više dobra očekuje." *"Ko je duga vijeka, taj nadživi sve, pa i svoje zasluge." *"Ljepša duša dublje jeca." *"[[Ljubav]], kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja." *"Ljudi često cijelog vijeka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni." *"Ljudi koji ne paze šta govore i ne vode računa kad šta govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o tome kako izgledaju i kakav utisak ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom vjerovatnošću može se kazati da će cijeloga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški.Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa, a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini." *"Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju ništa u životu, lahko gube strpljenje i padaju u pogreške kad sude o tuđem radu." *"Ljudi male pameti rijetko se boje da ne budu dosadni." *"Ljudi vole razgovore o padu i poniženju onih koji se suviše visoko uzdignu i polete." *"[[Mir]] i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi." *"[[Mladost]] je sretno doba u kome [[čovjek]] počinje da vjeruje u sebe, a još nije prestao da vjeruje drugima." *"Mnogi postignu ono što su htjeli, a izgube sebe." *"Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni [[strah]]. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri." *"Naročito me veseli tvoja lijepa zbirka pjesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, ljenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni." (o [[Muhamed|Muhammedu a.s.]] u pismu Niki Miroševiću) *"Nisu svi ljudi tako hrđavi i kao što to hrđav čovjek misli." *"Ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički i sretno proživljena [[nesreća]]." *"Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari." *"Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svijet oko sebe očima bivše ljepotice." *"Od svog [[Porijeklo|porijekla]] i [[Djetinjstvo|djetinjstva]] ne može se lahko pobijeći." *"Oko [[Ljepota|ljepote]] su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi." *"Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa ma ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao." *"Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj [[ljubav]]i na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo šta što je zlo u nama izčezava, a ono što je dobro ustostručuje se" *"Prekori između starih i harmoničnih supružnika bezazleni su, bez oštrine, ne sudaraju se nego klize lahko kao oni kamenčići beluci koje je rijeka u toku godina zaoblila i uglačala do savršenstva, tako da više vezuju par ljudi nego što ga dijele." *"Primitivni i ograničeni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta moć je, čini mi se, manja." *"Rana koja se krije, sporo i teško zarasta." *"[[Rat]], i najduži, samo protrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo rješenje ostavlja vremenima koja nastupaju poslije sklapanja [[mir]]a." *"Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje." *"[[Smrt]] ne čeka niko odveć dugo". *"Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina" *"Svi pravi [[život]]i su lijepi i teški." *"Svi smo mi [[Smrt|mrtvi]], samo se redom sahranjujemo." *"Što ne boli - to nije [[život]], što ne prolazi - to nije [[sreća]]." *"Tok događaja u [[život]]u ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali način na koji ćemo te događaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas." *"Toliko je bilo u [[život]]u stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti." *"U svakoj ženi ima đavo kojeg treba ubiti ili poslom ili rađanjem ili i jednim i drugim, a ako se [[žena]] otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu." (pripovjetka "Anikina vremena) *"U zemlji [[Mržnja|mržnje]] najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi." *"Vrijednost [[Ljepota|ljepote]] je u beskrajnoj raznolikosti vidova u kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž." *"Za one koji su nošeni [[Mladost|mladošću]] i gonjeni željom, i dužina očekivanja i gorčina neizvjesnosti samo su sastavni dio velike slasti koju ljubav svakome obećava." *"Zarazna je i razorna moć [[laž]]i." *"Zašto od svih stvorova samo [[čovjek]]u dano da može da zamrzi svoj [[život]]?" *"Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati." *"Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta." *"[[Život]] nam vraća samo ono što mi drugima dajemo." *"Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću [[zaborav]]ljanja." ==Drugi o njemu== *[[Enes Durmišević]] **"Andrić? Užas. Vi danas u Sarajevu ne smijete kritizirati Andrića. [[Mustafa Busuladžić|Busuladžić]] napisao rečenicu koja bi se mogla eventualno tumačiti. Andrić se slika s Hitlerom, Andrić potpisuje Pakt." (promocija knjige "Batonove priče" Saida Štete) *[[Enver Čolaković]] **"Šta da pišem? O čemu? O nenapisanim romanima, o mnogim jalovim odlukama da opišem stvarnost naše današnjice, ili da dokažem Ivi Andriću, kako on ne poznaje dušu Bosne, koju tako majstorski falcificira..." *[[Fahrudin Sinanović]] **"Svako malo tzv. ljevičari potegnu pitanje naziva neke škole po [[Mustafa Busuladžić|Mustafi Busuladžiću]]. Sve njih pitam da li su znali za sljedeće činjenice: :– Ivo Andrić je prisustvovao potpisivanju Trojnog pakta sa Hitlerom. :– Ivo Andrić je pohvalno govorio o nacističkoj Njemačkoj i Hitleru. :– Andrićev govor prilikom predaje akreditiva Hitleru: “Gospodine kancelare, Čast mi je da Vašoj Ekselenciji predam pisma kojima je Kraljevsko Namesništvo, u ime Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije, moga uzvišenog Suverena, izvolelo da me akredituje kod Vaše Ekselencije u svojstvu svoga izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra, kao i opozivna pisma moga prethodnika g. Cincar Markovića. (…) Predajući Vašoj Ekselenciji moja pisma, koristim ovu svečanu priliku da izrazim u ime Njegovog Namesnika, Kraljevskog Namesništva i Kraljevske vlade najlepše želje za ličnu sreću Vaše Ekselencije, koja sa toliko uspeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog Nemačkog Rajha, i napredak nemačkog naroda.” :– [[Adolf Hitler|Hitler]] je odlikovao Ivu Andrića Ordenom njemačkog orla. Isti orden dobio je i [[Ante Pavelić]]. :– U privatnom pismu prijatelju o Višegrađanima Andrić piše:“Toliko ih mrzim da bih im najradije zatrovao vodu da pocrkaju posle ručka.“ (Dakle, ovo Andrić lično govori, a neki njegov književni lik.) :– Ivo Andrić svome prijatelju Niki Miroševiću, koji mu je posvetio pjesmu Kairski bazar (Mujezin pjeva sure svome Bogu/Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva./ :Nije to ljubavi već pjesma gnjeva,/poziva na kavgu a odbija na slogu.) piše:“Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, ljenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u [[Beograd]]u nego u Bosni.’’ :Gospodo, hoćete li tražiti da se i ime Ive Andrića briše iz svih naziva? Ako se sve ovo oprostilo Ivi Andriću, zašto se ne bi sporne rečenice mogle oprostiti i Mustafi Busuladžiću? Ovo moje pisanje nije determinirano mržnjom prema Andriću, veliki je to pisac, nego mi se gadi licemjeran odnos u situacijama u kojima se, zbog znatno manjeg grijeha, osuđuju Busuladžić i drugi Bošnjaci, a abolira Andrić." (reakcija pod naslovom "Moj odgovor njima: O Andriću, Busuladžiću i dvostrukim aršinima" na inicijativu Igora Stojanovića za promjenu naziva škole nazvane po Busuladžiću, Facebook, 16. juna 2020. [https://www.facebook.com/fahrudin.sinanovic/posts/10222546439039660], [http://izdvojeno.ba/moj-odgovor-njima-o-andricu-busuladzicu-i-dvostrukim-arsinima/], [http://www.bh-vijesti.com/moj-odgovor-njima-o-andricu-busuladzicu-i-dvostrukim-arsinima/]) *[[Haris Zahiragić]] **"Kazali ste da ćete mi na pauzi kazati koji su ljudi stupali u stroju NDH. Nadam se da ne mislite na Ivu Andrića koji je sa Adolfom Hitlerom primao agremane ambasadorske. Ivo Andrić uprkos svemu onome što je pisao, mislim da iako je dobitnik Nobelove nagrade i jedan od najboljih književnika svih vremena na ovim prostorima, meni se lično njegova djela sa aspekta naroda kojem pripadam, u značajnoj mjeri ne dopadaju. Uprkos svemu tome što mi se ne dopada šta je pisao, ko sam ja da osporavam njegovo djelo." (Sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, 30.5.2022. [https://depo.ba/clanak/231935/posebno-knjizevno-izlaganje-harisa-zahiragica-u-skupstini-ks-ne-svidaju-mi-se-djela-ive-andrica-s-aspekta-naroda-kojem-pripadam]) *[[Ivan Lovrenović]] **"Tako je Ivo Andrić, njegova književnost – uza sve drugo što jest i čemu “pripada” - danas zapravo jedino čvrsto i sigurno mjesto kompleksnoga bosanskohercegovačkoga identiteta, mjesto u koje je taj identitet pohranjen i iz kojega je razgovijetno čitljiv. I tu nastaje turobni paradoks: proces stvaranja i divergiranja triju zasebnih i odvojenih nacionalnih kultura u Bosni i Hercegovini – koji bi se lako mogao pokazati nepovratnim - proizvodi kulturnu situaciju u kojoj je takva vrsta identiteta, zapravo, nepoželjna. Rezultat: najbosanskiji pisac, k tomu pisac apsolutne, nulte estetske vrijednosti, u Bosni je danas kod jednih na niskoj, kod drugih na pogrešnoj cijeni." (''Ivo Andrić: paradoks o šutnji'') **"Fama o tobožnjem Andrićevom negativnom odnosu prema bosanskim Muslimanima i islamu stvorena je na osnovi pogrešno usmjerenoga čitanja Andrićeve sklonosti istraživanju i oblikovanju nesretnih, bizarnih, pa i mračnih i morbidnih ljudskih karaktera i sudbina, te anatomiji vlasti i njezinih protuljudskih mehanizama, što je on, uostalom, radio i s temama iz drugih razdoblja, i ne samo s muslimanskim likovima, a to se u ovoj interpretaciji sustavno ignorira. Protivno ovoj fami, u cjelokupnoj bosanskoj, pa i bošnjačkomuslimanskoj književnosti teško je naći pisca koji je s uživljavanjem i s takvim tragičkim ko-sentimentom razumijevao povijesnu i civilizacijsku sudbinu bosanskih Muslimana, kao Andrić. Pisac koji je napisao remek-djelo kakvo je "Most na Žepi", ili "Smrt u Sinanovoj tekiji", koji je napisao malo poznatu a sjajnu priču "Ruđanski begovi" o dvojici braće što ginu u obrani rođene zemlje antički pomireni u samrtnome času, pisac koji je modelirao moćni lik Hamdi-bega Teskeredžića, koji je tako maestralno književno replicirao čudesni višegradski most, a unutar toga djela stvorio plemeniti tragički lik Alihodže Mutevelića, da ne nabrajam dalje, a mogao bih nabrajati k'o Šeherzada - taj pisac je toliko bitno bosanskomuslimanski, da je doista nerazumno i neistinito proglašavati ga antimuslimanskim. Napokon, Andrić je u poetičko-filozofskom ali i u praktično-životnom smislu usvojio, kao dio vlastitoga pogleda na svijet i na temeljna pitanja condition humaine, neke od postulata i tekovina eminentno islamskih: vrijednost dobročinstva, smisao strpljenja, graditeljsku i socijalnu veličinu institucije zadužbine-vakufa, etiku dugovanja zavičaju, itd. A u meditativnoj minijaturi Staze, koja ima ton i karakter duhovnoga creda, Andrić piše: "U trenucima kad me zamarao i trovao svet u kom sam po zlu slučaju živeo i čudom se održavao u životu, kad se mračio vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobožno prostirao preda se, kao vernik molitveni ćilim, tvrdu, ubogu, uzvišenu višegradsku stazu koja leči svaki bol i potire svako stradanje, jer ih sve sadrži u sebi i sve redom nadvisuje." Kako se može antimuslimanstvo pripisivati piscu, koji u svome najsublimnijemu ispovjednom tekstu za svoje vjerništvo ne uzima nijednu drugu sliku, nego baš središnju sliku iz islama: "kao vernik molitveni ćilim"? Što tek reći za tvrdnju da su Đerzelez i braća Morići kod Andrića "dehumanizirani", kada stvar stoji upravo obrnuto: u Andrićevu postupku ovi likovi iz narodne pjesme bivaju deheroizirani, delegendarizirani, "spušteni na zemlju", i tako prikazani kao ljudi, "krvavi ispod kože" kao i svi stvarni ljudi, dakle - humanizirani. Podvrgnuto ovoj vrsti istražnoga postupka, najmanje pola najbolje svjetske i evropske književnosti moralo bi biti prokazano kao "dehumaniziranje"." (Za ''Večernji list'', 22.12.2012) *[[Husein Tokić]] "... esejistički šizofreničko–podmetački i morbidna filozofski izobličena prizma o pogrešnom filozofskom viđenju bosanske «drugosti» u krajnjoj inverznoj ishodnici je po; JUDI, ABELU i KAINU je ESEJISTIČKO "naučno"POSTIGNUĆE. Tako Književno-umjetničko djelo (ni)je refleksija piščeve psihe.Esejistička («književno-naučna») metodološka inverzija pravdanja nenamjerne «književne fikcije» «mrke ljepote» Bosne negira definiciju umjetnosti a posebno književnosti.To znači, da kod piščevog ( Andrićevog) djela ne postoji komunikacijsko-korelacijski (duhovni) proces između umjetnika (stvaraoca)-umjetničkog djela (cjelokupnog književnog opusa) ikonzumenta (čitalačke publike). To jeste moguće ali (čitalačka publika) onda mora da nema «percepciju i recepciju». Ako ni(su) zadovoljena ova tri dovoljna i potrebna uslova uumjetničkoj (matematičkoj) logici, onda ono što je napisao književnik(Andrić) nema umjetničku vrijednost. Tako esejističkom «naučnom» prašinom umjetnik,(književnik), stvara (piše) umjetničko djelo ( roman ) bez inspiracije,(nije znao šta će reći) za publiku ( konzumenta) koja je «operisana» od percepcije i recepcije i u duhovnom smislu, pa tako nastaje (književna) umjetnost (Andrićeva) zbog «nulte estetske vrijednosti« da bi bila samo «nagrađena». Po («naučnoj») logici eseja pisac bi pisao što mu naumpadne. Umjetničko (Andrićevo) djelo je tako negacija umjetnosti jer ono nije refleksija umjetničke (piščeve) psihe!!!???..... ...Neoborivo je da Andrićevo djelo ideloško jugoslovenstvo. Ono je egzistiralo duhovno na ideloškoj inverziji i «drugosti» kao „unutarnjem“ neprijatelju a koji je još „beg“ a ne „kmet” u pojačavanju neprijateljstva sa ideološkom socijalnom komponentom. Kod većine ovih Andrićevih ideoloških i inverznih matrica dovoljno bi bilo zamijeniti riječi Istok i Zapad te dobiti pravu refleksije piščeve isfrustrirsne psihe renegata. Te dvije forme antifašizma ne «razlikuje» ni aktuelna HB esejistika, a ako ga razumije onda ga «naučno» manipulatorski potura kao inverziju-zamjenu teza. Po analitičkoj književnoj esejistici nastojanja pomirenja gledišta «svebosanskog» Andrića kao neideološkog pisca jer je pisao o Turcima, (čitaj Bošnjacima), pravoslavcimaa, katolicima a u skladu sa «antiideološkom bošnjačkom kazazologijom» ; ima se za cilj ono što jeste namjera esejiste. Ako se u kulturnoj «tranziciji» na bosanskim i bivšim prostorima najgrlatije spominje slovo S i H pa tako se nesuvislo čuje i dostignuće «hrvatska govedina «, «srpska kobasica»; a mnogo stariji je «bosanski lonac» onda dakako postoji i «hrvatski « komad-dio «zajedničkog» Andrića. Meritorna društveno priznata-nagrađena književna esejistika nas nevješto ubjeđuje da nema niti je bilo u bošnjačkom književnom okruženju SH romantizma ,(epike u kojoj se laž i legenda pretvara u istinu), hajdučko-uskočkog naciona, nacionalne ideologije, nacionalsocijalizma-fašizma a što je historijski falsifikat a ne prilog književnoj znanosti u postojanju ideološkog književno umjetničkog smeća estetke vrijednost.". ....Ideološkim «ikonoklasticima» se nazivaju oni,( Bošnjaci-esejisti) što razobličuju i „razbijaju“ i ne poštuju ikonu, (Andrića), jugoideološkog komunističkog antifašizma. Tako, oni (esejisti) što štite ikonu nisu ikonoklastici već su ikonoklastici oni što (anti)ideološki istu razbijaju i esejistički su razbili vjerovanje u nju (ikonu).Sa stanovišta ideološkog antifašizma i metodološkog pristupa (ko negira antifašizam pa i Andrićev jugoslavenski) mogao bi se i optužiti za fašizam. ŠIZOFRENIČNO esejističko-podmetački, ZAR NE!.Navodi Iz eseja "Ivo Andrić-paradoks bosanskog društva-Pamflet u eseju "Ivo Andrić paradoks o šutnji" Preporod,16/906,2009.Knjiga "Jugoslavenstvo je SH agresija" OFF-SET Tuzla,2011.) *[[Michael Martens]] **"Andrić je bio rođeni diplomata. Miran, oprezan, povučen. On je kroz život hodao na prstima. Sve što je rekao bilo je dobro promišljeno. Više je volio da prozbori riječ manje nego jednu previše. I sem u mladim godinama, kada je svom prijatelju Vojmiru Durbešiću napisao kako sanja da siluje kćerke višegradske sitne buržoazije, nikada nije izgovorio nijednu radikalnu misao. Nije želio ni da ulazi u javne polemike." ("Ivo Andrić - U požaru svjetova", 2019) **"Njegov glavni zadatak u Berlinu bio je da sačuva Jugoslaviju od rata. To je izgledalo moguće 1939. godine. Naravno, Andrića su špijunirali u Berlinu, a budući da Nijemci vole arhivirati, postoji mnogo tajnih izvještaja o njemu. Iz tih dokumenata vidljivo je da je Andrić davao sve od sebe da zadobije povjerenje Nijemaca. Službeno nastupajući kao diplomat govorio je o Hitleru i nacionalsocijalizmu u najvišim tonovima, posebno kad je znao da su u blizini skriveni mikrofoni. Ali njegovo hvaljenje Hitlera kao velikog lidera nije odražavalo njegove prave misli i osjećaje. Ono što je zaista mislio vidi se u njegovim privatnim bilješkama. Morao je voditi dvostruki život što je profesionalna deformacija svakog diplomate, a posebno je teško kad vam se dogodi da ste diplomat u Hitlerovom Berlinu ili Staljinovoj Moskvi." ("Ivo Andrić - U požaru svjetova", 2019) *[[Nadan Filipović]] **"Da su naši partizanski osloboditelji bili u pravu u slučaju Alije Nametka, pitam se koliko godina ili smrtnih kazni je trebao dobiti muslimanofob, bosnofob i islamofob Ivo Andrić, koji je, k’o biva, svojim nedjelima širio [[ljubav]] među [[narod]]ima i narodnostima bivše Jugoslavije. Međutim, bilo je po principu Aliju na robiju, a Ivu u obaveznu lektiru." (Kratki uvod u pripovjetku "Za obraz", Mladi dani, 2009. ISBN 978-9958-10-875-4) *[[Sead Zubanović]] **"Ivo Andrić je skrivao ogromnu bol i mržnju u sebi iz razloga što je odrastao kao vanbračno dijete, bez biološkog oca koji je bio oženjen, i nije htio da ga prizna. Zbog toga je u igri sa vršnjacima nazivan kopiletom. Rođen tokom majčinog bijega iz Sarajeva u Travnik, a kasnije bezuspješno sakriven kod tetke u Višegradu, zapamtio je reovne uvrede djece koja su znala da mu je otac Bošnjak, tadašnji musliman, a majka katolkinja. U svakodnevnoj dječijoj igri, borbi „Turaka i hajduka,“ on nije imao mjesta ni na jednoj strani. Zbog toga, kako sam reče, proplakao mnoge noći. Njegova želja da se osveti onom čovjeku koji je kriv za njegov usud prenijela se na cijeli bošnjački muslimanski narod. Kompleks koji je tada stekao, pratio ga je čitav život. Nikada se nije ženio i nije imao potomaka, seksualno je uznemiravao i proganjao supruge svojih prijatelja, samovao, izbjegavao veća društva i diskusije koje su i počinjale ličiti na raspravu. Ukratko, živio je život osobenjaka. Tek u šezdeset i osmoj godini, po smrti njenog muža, vjenčao je svoju posljednju ljubavnicu. U navodnu kuću svoga rođenja u Travniku, nikada, ama baš nikada, nije ušao. Ovog dokazanog masona i ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj, čuvali su, u njegovom stanu, fašistički vojnici u okupiranom Beogradu 1944/45. godinu dok je pisao roman „Na Drini Ćuprija“ koji je nagrađen tek 1963. godine. Neupitni fašista, po završetku rata, ostaje prisutan i u politici Titove Jugoslavije, što je apsurdno. Nikome nije bilo jasno kako se on uspio ponovo vratiti u diplomaciju." ("Ivo Andrić, nenadmašni bosanski dušman", 15. septembra 2021. Bošnjaci.net [http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=73825]) == Vanjski linkovi == *[http://hr.wikisource.org/wiki/O_pri%C4%8Di_i_pri%C4%8Danju Govor na dodjeli Nobelove nagrade za književnost] *[<ref>http://knizhen-pazar.net/index.php?...Husein%20Toki%26%23263%3B...] *[<ref>http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=47750..] {{Wikipedia|Ivo Andrić}} {{Djela Ive Andrića}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački književnici|Andrić, Ivo]] [[Kategorija:Ivo Andrić|*]] hi1o4lwtf6k4r18py1kq4p4o8f36rfe 0 1633 60229 60219 2022-08-05T17:46:45Z AnToni 3661 Poništena izmjena 60219 korisnika/-ce [[Special:Contributions/37.203.102.172|37.203.102.172]] ([[User talk:37.203.102.172|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija| |ime=Josip Broz Tito |slika=[[File:Tito drzi govor2.jpg|200px]] |tekst uz sliku= jugoslovenski političar, državnik i komunistički vođa'' |datum rođenja=07.05.1892. |mjesto rođenja=Kumrovec, Hrvatska |datum smrti=04.05.1980. |mjesto smrti=Ljubljana, Slovenija }} * "Dođe maca na vratanca." * "Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra [[rat]]." * "Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat." - u razgovoru sa [[Hamdija Pozderac|Hamdijom Pozdercem]] o ustavnim promjenama 1971. godine. * "Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nečemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo." == Drugi o njemu == *[[Adi Sarajlić]] **"Danas mnogi pričaju kako je bilo bolje u Titovo vrijeme, da smo se voljeli bez obzira na vjeru i naciju. Ne može to biti istina, da smo se tako voljeli, onda se ne bi međusobno ubijali. Mnogi govore da smo u vrijeme Tita bili sigurni, da smo mogli spavati na klupi u parku. Pa je li normalno da spavamo na klupi u parku?" (emisija "Centralni zatvor", 04. 05. 2017, Radio Otvorena mreža)  *[[Alija Izetbegović]] ** "Pazite, mene su u više mahova pitali o tome. Ja sam mjesec dana manje-više davao istovjetan odgovor. Rekao sam maloprije, ima neke analogije. Meni je bio simpatičan zbog svoje borbe protiv četnika i ustaša. Ono što se kasnije dogodilo u Bosni, borba koju sam ja predvodio i bio njen učesnik, bila je isto tako borba protiv četnika i ustaša. To je ono što ga je meni, na neki način, politički približavalo. Ali, on meni kao čovjek nije bio stran. Jednostavno ga nisam poznavao. Ja sam ga vidio samo jednom u Nikšiću kad se neka centrala puštala u pogon. Vidio sam ga iz blizine od oko desetak metara, dakle, ne mogu reći da sam ga poznavao. Čitao sam nekad njegove govore i onako sam stvarao neki utisak o čovjeku. Ja nisam nikad krio simpatije prema tom čovjeku, jer mi nije davao utisak nekog zloće-čovjeka. Imao sam utisak da je širok čovjek, otvoren prema životu, da je volio da živimo i da je puštao druge da ga žive, za razliku od drugih komunističkih rukovodilaca koji su bili više askete. Znate i vi, pod asketama je teško, sami sebe izlažu patnji, pa to traže i od drugih ljudi. Tito je bio neka druga vrsta čovjeka. I tako, jednom riječju, nemam ja neki negativni odnos prema Titu. Vi znate, mi ovdje ni ulicu koja se zove po njegovom imenu nismo nikad predili, mada smo to mogli da uradimo. Prošli smo kroz vrlo težak period od rata, kada je bilo takvih zahtjeva. Mi to nismo dali. Nisam ni ja dao to. Jednostavno ne smatram da historija počinje od nas. Taj čovjek je uradio neke značajne stvari, stvorio je jednu zemlju, ojačao je. Naravno, napravio je puno grešaka. Ja ne dijelim njegova uvjerenja. Bio je to jednopartijski sistem. Ali, on je 21 godinu, od 1945. do 1966. godine bio u rukama Rankovića i mnoge stvari koje čine hipoteku komunističkog sistema učinjene su baš tada. Goli otok i obračun sa inforbiroovcima, puni zatvori, neimaština, nema se pasoša. Trebate znati, to naš narod ne zna. Danas svaki čovjek ima pasoš. Onda je jedan mali broj ljudi imao pasoš, možda svega 1%. Naravno, da bi došli do pasoša, trebalo je proći procedure i procedure. Dakle, to je jedan sistem u kojem Tito nije sam potpuno vladao u prvom dijelu zbog starosti. Ali period od 1968. do 1978. može se smatrati jednim periodom u kojem je dominirala njegova ličnost i on je mogao da sprovede neke stvari." (sakupljeni intervjui sa Alijom Izetbegovićem, u knjizi Mate Đakovića, "Moji razgovori sa Alijom")  *[[Bakir Izetbegović]] **"Pokušaj da se SDA izbaci iz vlasti je veoma opasan proces. Jer, ko će ostati u toj vlasti: ostaće sljedbenici Josipa Broza, sljedbenici [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i sljedbenici [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]]. To nije dobar proces. Sljedbenici Alije Izetbegovića i branioci ove zemlje moraju biti zastupljeni u vlasti." (7.8.2012., BKC, Tuzla, [http://sda.ba/home/otvoreno-nedvosmisleno-ostro-sta-je-bakir-izetbegovic-kazao-u-tuzli])  *[[Boško Đurovski]] **"Tito i njegovi suradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje "ski" na kraj, umjesto "ić". Moj pradjed bio je Đura i onda su po njemu moji prihvatili prezime Đurovski." (intervjuu za Kurir, 19.12.2021. [https://www.klix.ba/sport/nogomet/legendarni-nogometas-zvezde-zbog-tita-je-moja-porodica-morala-promijeniti-prezime/211220164])   *[[David Rockefeller]] **"Uvijek sam bio impresioniran predsjednikom Titom kao vođom kompleksne države u nemirnom svijetu i dalekovidnim međunarodnim državnikom. Moje kolege u Chase Manhattan banci i ja bili smo duboko dirnuti viješću o njegovoj smrti. On je bio veliki ratni lider, koji je osnovao novu Jugoslaviju u duhu bratstva i jedinstva. Predsjednik Tito dao je ogroman doprinos miru u svijetu, što će trajati u budućnosti. Za svoju ulogu stvaraoca Pokreta nesvrstanih on je svuda zaslužio poštovanje ljudi, ali će se duboko osjećati nedostatak njegove hrabrosti i rukovođenja. Iako je predsjednik Tito otišao, nezavisnost, stabilnost i prosperitet Jugoslavije služiće kao živo svjedočanstvo o njemu." (nakon Titove smrti, [https://www.faktor.ba/vijest/veza-rockefellera-i-tita-sta-je-pokojni-milijarder-govorio-o-jugoslaviji-240916]) *[[Dragoslav Dedović]] **"Kolektivna trauma Jugoslavena, koji u Titu velikom većinom nisu vidjeli samo „oca nacije" već socijalističko polubožanstvo, vrhovnog svećenika partizanskog mita, bila je ravna suočavanju djeteta sa vlastitom smrtnošću kroz smrt roditelja. Poslije Titove smrti mnogi pjesnici su pokušavali izraziti taj trenutak utrnulosti, ali je najčešće sve završavalo u lošoj udvoričkoj poeziji." (za DW, 04. maja 2019., [https://www.dw.com/hr/i-poslije-tita-lo%C5%A1-titoizam/a-48600570]) **"Poznata su Titova nepočinstva kao što je poslijeratno protjerivanje manjina, nasilna kolektivizacija, golootočki kazamat, trpanje disidenata u zatvor počevši s Milovanom Đilasom. Oko Blajburga su stvari složenije, bar što se tiče Josipa Broza. On je izdao naređenje da se zarobljenici ne ubijaju bez vojnog suda. A ubijani su. Danas bi ga Haag teretio po zapovjednoj odgovornosti." (za DW, 04. maja 2019., [https://www.dw.com/hr/i-poslije-tita-lo%C5%A1-titoizam/a-48600570]) *[[Fergus Bordewich]] **"Iako je čak i danas službeno zabranjeno kritizirati Tita, upravo su njegove politike krive za nevolje ove zemlje. U ranim 1970-im godinama, njegove čistke liberala i inovatora iz Komunističke partije ostavile su traga." (13.04.1986, New York Times, may 1986. godine, [http://www.nytimes.com/1986/04/13/magazine/yugoslavia-since-tito.html?pagewanted=all]) *[[Frank Magil]] **"U mnogim aspektima provodio je (op.a. Tito) samovolju i uzgajao kult ličnosti kao i njegov protivnik Staljin. Njegova netolerancija prema kritikama, čak i od ideološki srodnih suradnika poput Đilasa, okaljala je njegovu tvrdnju da je zagovornik egalitarne demokracije. Njegova ekonomska politika dovela je sedamdesetih do gospodarske stagnacije, nezaposlenosti i inflacije. Nije uspio razriješiti probleme Jugoslavije, a njegove neosporne zasluge mogu se uvelike pripisati okolnostima vremena i mjesta." ("The 20th Century O-Z: Dictionary of World Biography", 1. novembra 1999., Routledge, {{ISBN|978-1579580483}})  *[[Geoffrey Swain]] **"Tito snosi glavni dio odgovornosti za propast samoupravljanja i Jugoslavije: u ključnom trenutku 1968. kada su svijet tresli masovni prosvjedi, Tito je poručio radnicima i studentima da će slušati njihove zahtjeve - umjesto toga, zaustavio je razvoj samoupravljanja i prebacio još veću moć u ruke republičkih elita, što je samo raspirilo nacionalističke strasti. Titov neuspjeh potvrda je da se komunizam i diktatura ne mogu kombinirati." ("Tito: A Biography (Communist Lives)", I.B. Tauris, 15. novembra 2010., {{ISBN|978-1845117276}} *[[Goran Milić]] **"On bi održao tri govora, pohapsio pola svijeta i ako bi preživo Facebook vladao bi 20 godina. Ali mislim da Tito ne bi preživio Facebook." (odgovor na pitanje "kako bi Tito danas riješio probleme" u emisiji Pressing, na N1 TV, 14.01.2016, [http://ba.n1info.com/a122539/Vijesti/Vijesti/Goran-Milic-o-Aliji-Izetbegovicu.html]) *[[Halid Muslimović]] **"Oživio bih Josipa Broza Tita i Goli otok stavio u funkciju." (Dnevni Avaz, 15.2.2018.) *[[Ivo Banac]] **"Ironija Titovog izvanrednog života to što je kreirao uvjete za konačno uništenje njegova životnog pothvata. Umjesto da dopusti demokratizaciju, stalno je ometao napore reformista, dok u isto vrijeme nije uspio zadovoljiti njihove protivnike. Stvorio je federalnu državu, ali u isto vrijeme stalno je izražavao strah od posljedica decentralizacije. Znao je da se Hrvati, Srbi, Slovenci i ostali ne mogu integrirati u neku nad-naciju, ali njegov je "jugoslavizam" nalikovao na unitarizam. Promicao je samoupravljanje, ali nikad nije prepustio monopol moći Komunističke partije. Dopustio je slobodu znanosti, umjetnosti i kulture nečuvenu u sovjetskom bloku, ali svejedno je osuđivao Zapad. Propovijedao je miroljubivu koegzistenciju, ali je izgradio Jugoslavensku narodnu armiju koja je 1991. dokrajčila umiruću Jugoslaviju. Nakon smrti je ostavio državnu riznicu praznom, a političke oportuniste izvan kontrole. Umro je prekasno za konstruktivne promjene, a prerano da spriječi kaos." ("Encyclopedia Britannica", 20. jula 1998., [https://www.britannica.com/biography/Josip-Broz-Tito]) *[[Jakov Sedlar]] **"Titova komunistička država učinila je najveće zlo hrvatskome narodu u povijesti i morbidno je kada neki još brane masovnog ubicu Tita i njegov morbidni sistem." (14. aprila 2016, Vijenac 577, "Tito je bio antisemit", Matica Hrvatska, u razgovoru sa Andrijom Tunjićem [https://www.matica.hr/vijenac/577/tito-je-bio-antisemit-25524/]) *[[Karl-Peter Schwarz]] **"Prije 35 godina je godišnjica njemačke kapitulacije stajala u znaku - maršala Josipa Broza Tita. Osmog maja 1980, taj diktator je sahranjen u Beogradu. Dobio je najveći pogreb koji je svijet ikada vidio. Šefovi država i vlada 128 zemalja su doputovali, među njima Leonid Brežnjev, Hua Guo Feng, Margaret Tačer, Sandro Pertini, Karl Karstens, Helmut Šmit, Erih Honeker, Kim Il Sung, Gustav Husak i Sadam Husein. Istok, Zapad i Jug su se poklonili pred grobom jednog od najvećih masovnih ubica 20. vijeka. I poslije Tita-Tito - glasila je tada parola jugoslovenskih komunista." (Die Frankfurter Allgemeine Zeitung,[http://www.dw.com/sr/sklanjajte-tog-tita/a-18427218]) *[[Nataša Zimonjić-Čengić]] **"...saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika...' A Tito: 'Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci se nalazi preko 95 odsto Srba.' Odgovorio sam: 'Ali, to nije protusrpska, to je protukoljačka politika...'"." (Ispovijest jedne partizanke, Nataša Zimonjić-Čengić, BH Dani, br. 263, [https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/263/t26302.shtml]) *[[Noel Malcolm]] **"Ja ne mislim da je Tito našao pravo rješenje; naprotiv, on je stvorio dobar dio problema. Višenacionalne federacije mogu funkcionirati samo ako posjeduju istinske demokratske institucije i tradicije. A ono što je Tito stvorio bilo je sve duboko nedemokratski. Politička struktura koju je on stvorio pripremila je najmanje na tri načina teren za nasilje u devedesetim godinama. Prvo, oduzela je običnim nacionalnim osjećajima pravu demokratsku mogućnost izražavanja; stoga su se neke vrste nacionalizma, posebno u Srbiji, na kraju izrodile u ekstremizam i nasilje. Drugo, upravo je komunistički sistem proizveo onaj tip političara manipulatora koji nastupa s pozicija moći, čiji je karakteristični predstavnik [[Slobodan Milošević]]. I treće, ekonomski neuspjesi Titova sistema ostavili su za sobom siromašno i razočarano stanovništvo, savršen materijal kojim se političar kao Milošević mogao poslužiti da provede u praksi svoju demagošku politiku." ("Bosna kratka povijest", Buybook, 2011., u predgovoru, {{ISBN|9789958301117}}) *[[Pero Simić]] **"Jedan od posljednjih uslova je bio da Tito sve one jugoslovenske komuniste o kojima je pisao negativne karakteristike i doprinosio njihovom tragičnom kraju na taj način, sve više ih sumnjičeći. Oni su već bili osumnjičeni, tad je sumnja bila dovoljna za likvidaciju. Takva su vremena bila u sovjetskom savezu. Sve ih je isključio iz Komunističke partije Jugoslavije. Ja sam našao u arhivi Komentarne u Moskvi, odlazeći tamo 8 puta od 1990. do 2008 godine i našao imena 12 najistaknutijih jugoslovenskih komunista koji su bili živi kada ih je Tito marta '39.-e isključio iz KPJ a strijeljani su samo mjesec dana kasnije. Dakle, kada je u Moskvu stigla vijest da ih je sopstvena partija isključila iz partije i proglasila neprijateljima... Tito je bio na sistemu uslovljavanja. Jedan od posljednjih uslova jeste da rasčisti sa onima koji su likvidirani, jer je taj cinični sovjetski režim, staljinistički, htio da ima čiste ruke, pa su partije preuzimale odgovornost za likvidacije ljudi koji su NKVD-ovci. '38-e godine on piše karakteristiku jedne od najistaknutijih ličnosti KPJ, jednom od njenih osnivača i po mom mišljenju najobrazovanijem jugoslovenskom komunisti, između Prvog i Drugog svjetskog rata, profesoru beogradskog univerziteta Simi Markoviću. Njegove rečenice su brutalne. Kaže, ja sam od početka sumnjao u njega. To je bilo sasvim dovoljno da ostane bez glave. Isključen je marta '39, ubijen aprila '39. Tako da Titovo učešće u tragedijama svojih partijskih drugova je bivalo sve veće i on se zapravo na tome dokazao. (o Titovim likvidacijama partijskih drugova i dolasku na vlast, u emisiji "Nekad bilo", na TV RTRS, sa voditeljem Sinišom Mihajlovićem)  *[[Richard Eder]] **"Jasno je, pa i u razgovoru s dužnosnicima ovdje, da je Titov žestoki napad na Izrael i njegovo savezništvo s Arapima stvorilo atmosferu neslaganja, čak i među članovima njegove Vlade. Postoji opravdana zabrinutost da bi Jugoslavija, koja gleda prema zapadu po pitanju ekonomskog, društvenog i političkog razvoja, mogla ugroziti svoj položaj ako nastavi s optužbama protiv Izraela, a samim time i protiv SAD-a i Velike Britanije. Ono što najviše zabrinjava je sve glasniji anti-američki stav kojeg zauzima jugoslavenska štampa i radio. Povrh toga, po prvi put, beogradski list zauzeo je snažno stajalište protiv američkih Židova. U listu stoji: "6 milijuna američkih Židova, zahvaljujući svojem obrazovanju i poslovnim položajima, imaju znatno veću moć nego što bi to bilo normalno za jednu manjinu u moru od 200 milijuna stanovnika. Izraelski ciljevi su stalno u krupnom planu. Stvoren je dojam kako su izraelski ciljevi moralna odgovornost cijelog SAD-a i da bi taj SAD morao stalno davati snažnu potporu židovskoj državi unutar arapskog svijeta." (New York Times, 12.6.1967. u Beogradu) *[[Srđan Dragojević]] **"Jedan tip iz Višegrada, ne sjećam mu se imena a i ne želim da se sjetim, u vrijeme dok smo snimali film, jedne večeri u kafani je pričao kao šaljivu, jednu odvratnu priču kako su se muslimanske izbjeglice - žene i djeca, krili u tunelima. I oni su gađali iz topova te tunele da pogode što više ljudi. To je bilo vrijeme kada su se takve priče pričale kao anegdote. I taj isti tip nešto kasnije ispriča kako je išao Titu pješke na sahranu. Taj isti zločinac koji je pucao na tunel u kome se kriju žene i deca ispriča to o Titovoj sahrani i ja zabilježim priču za kafanskim stolom, a Bata Živojinović to izgovori u filmu." (o dešavanjima za vrijeme snimanja filma "Lepa sela lepo gore" za Nedjeljnik.rs) *[[Zdravko Čolić]] **"Ja i dalje stojim iza te pjesme (op.a. "Druže Tito mi ti se kunemo"). Ta pjesma je bila dio jednog vremena, za nekog dobrog za nekog lošeg. Ne stidim se i ne kajem se što sam je pjevao. Nisam čovjek koji će uljepšavati ili negirati svoju prošlost. Ja sam volio Tita."  *[[Zilhad Ključanin]] **"Naši očevi prestali su biti očevi kada su za Oca cjelokupne nacije ustoličili Titu." *[[Zlatko Vitez]] **"Lahko je poslije Tita bilo glumiti Tita. Možeš se danas s njegovim likom i djelom šprdati do mile volje. Možeš nazvati i zagorske kiseliše njegovim imenom. Ali u vrijeme kada se za sve pitala partija, komesari i udbaši, Tita su mogli glumiti samo odabrani. A, meni su udbaši zabranili da glumim Tita." (za ''Večernji list'') {{wikipedia|Josip Broz Tito}} [[Kategorija:Politika|Tito,Josip Broz]] [[Kategorija:Historija|Tito,Josip Broz]] o5nuoj732bcor7fg1gdv077lxs10kcz 60233 60229 2022-08-06T03:10:00Z 37.203.104.132 Poništena izmjena 60229 korisnika/-ce [[Special:Contributions/AnToni|AnToni]] ([[User talk:AnToni|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija| |ime=Josip Broz Tito |slika=[[File:Tito drzi govor2.jpg|200px]] |tekst uz sliku= jugoslovenski političar, državnik i komunistički vođa'' |datum rođenja=07.05.1892. |mjesto rođenja=Kumrovec, Hrvatska |datum smrti=04.05.1980. |mjesto smrti=Ljubljana, Slovenija }} * "Dođe maca na vratanca." * "Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra [[rat]]." * "Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani [[Jugoslavija|Jugoslavije]]. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat." - u razgovoru sa [[Hamdija Pozderac|Hamdijom Pozdercem]] o ustavnim promjenama 1971. godine. * "Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nečemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo." == Drugi o njemu == *[[Adi Sarajlić]] **"Danas mnogi pričaju kako je bilo bolje u Titovo vrijeme, da smo se voljeli bez obzira na vjeru i naciju. Ne može to biti istina, da smo se tako voljeli, onda se ne bi međusobno ubijali. Mnogi govore da smo u vrijeme Tita bili sigurni, da smo mogli spavati na klupi u parku. Pa je li normalno da spavamo na klupi u parku?" (emisija "Centralni zatvor", 04. 05. 2017, Radio Otvorena mreža)  *[[Alija Izetbegović]] ** "Pazite, mene su u više mahova pitali o tome. Ja sam mjesec dana manje-više davao istovjetan odgovor. Rekao sam maloprije, ima neke analogije. Meni je bio simpatičan zbog svoje borbe protiv četnika i ustaša. Ono što se kasnije dogodilo u Bosni, borba koju sam ja predvodio i bio njen učesnik, bila je isto tako borba protiv četnika i ustaša. To je ono što ga je meni, na neki način, politički približavalo. Ali, on meni kao čovjek nije bio stran. Jednostavno ga nisam poznavao. Ja sam ga vidio samo jednom u Nikšiću kad se neka centrala puštala u pogon. Vidio sam ga iz blizine od oko desetak metara, dakle, ne mogu reći da sam ga poznavao. Čitao sam nekad njegove govore i onako sam stvarao neki utisak o čovjeku. Ja nisam nikad krio simpatije prema tom čovjeku, jer mi nije davao utisak nekog zloće-čovjeka. Imao sam utisak da je širok čovjek, otvoren prema životu, da je volio da živimo i da je puštao druge da ga žive, za razliku od drugih komunističkih rukovodilaca koji su bili više askete. Znate i vi, pod asketama je teško, sami sebe izlažu patnji, pa to traže i od drugih ljudi. Tito je bio neka druga vrsta čovjeka. I tako, jednom riječju, nemam ja neki negativni odnos prema Titu. Vi znate, mi ovdje ni ulicu koja se zove po njegovom imenu nismo nikad predili, mada smo to mogli da uradimo. Prošli smo kroz vrlo težak period od rata, kada je bilo takvih zahtjeva. Mi to nismo dali. Nisam ni ja dao to. Jednostavno ne smatram da historija počinje od nas. Taj čovjek je uradio neke značajne stvari, stvorio je jednu zemlju, ojačao je. Naravno, napravio je puno grešaka. Ja ne dijelim njegova uvjerenja. Bio je to jednopartijski sistem. Ali, on je 21 godinu, od 1945. do 1966. godine bio u rukama Rankovića i mnoge stvari koje čine hipoteku komunističkog sistema učinjene su baš tada. Goli otok i obračun sa inforbiroovcima, puni zatvori, neimaština, nema se pasoša. Trebate znati, to naš narod ne zna. Danas svaki čovjek ima pasoš. Onda je jedan mali broj ljudi imao pasoš, možda svega 1%. Naravno, da bi došli do pasoša, trebalo je proći procedure i procedure. Dakle, to je jedan sistem u kojem Tito nije sam potpuno vladao u prvom dijelu zbog starosti. Ali period od 1968. do 1978. može se smatrati jednim periodom u kojem je dominirala njegova ličnost i on je mogao da sprovede neke stvari." (sakupljeni intervjui sa Alijom Izetbegovićem, u knjizi Mate Đakovića, "Moji razgovori sa Alijom")  *[[Bakir Izetbegović]] **"Pokušaj da se SDA izbaci iz vlasti je veoma opasan proces. Jer, ko će ostati u toj vlasti: ostaće sljedbenici Josipa Broza, sljedbenici [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i sljedbenici [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]]. To nije dobar proces. Sljedbenici Alije Izetbegovića i branioci ove zemlje moraju biti zastupljeni u vlasti." (7.8.2012., BKC, Tuzla, [http://sda.ba/home/otvoreno-nedvosmisleno-ostro-sta-je-bakir-izetbegovic-kazao-u-tuzli])  *[[Boško Đurovski]] **"Tito i njegovi suradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje "ski" na kraj, umjesto "ić". Moj pradjed bio je Đura i onda su po njemu moji prihvatili prezime Đurovski." (intervjuu za Kurir, 19.12.2021. [https://www.klix.ba/sport/nogomet/legendarni-nogometas-zvezde-zbog-tita-je-moja-porodica-morala-promijeniti-prezime/211220164])   *[[David Rockefeller]] **"Uvijek sam bio impresioniran predsjednikom Titom kao vođom kompleksne države u nemirnom svijetu i dalekovidnim međunarodnim državnikom. Moje kolege u Chase Manhattan banci i ja bili smo duboko dirnuti viješću o njegovoj smrti. On je bio veliki ratni lider, koji je osnovao novu Jugoslaviju u duhu bratstva i jedinstva. Predsjednik Tito dao je ogroman doprinos miru u svijetu, što će trajati u budućnosti. Za svoju ulogu stvaraoca Pokreta nesvrstanih on je svuda zaslužio poštovanje ljudi, ali će se duboko osjećati nedostatak njegove hrabrosti i rukovođenja. Iako je predsjednik Tito otišao, nezavisnost, stabilnost i prosperitet Jugoslavije služiće kao živo svjedočanstvo o njemu." (nakon Titove smrti, [https://www.faktor.ba/vijest/veza-rockefellera-i-tita-sta-je-pokojni-milijarder-govorio-o-jugoslaviji-240916]) *[[Dragoslav Dedović]] **"Kolektivna trauma Jugoslavena, koji u Titu velikom većinom nisu vidjeli samo „oca nacije" već socijalističko polubožanstvo, vrhovnog svećenika partizanskog mita, bila je ravna suočavanju djeteta sa vlastitom smrtnošću kroz smrt roditelja. Poslije Titove smrti mnogi pjesnici su pokušavali izraziti taj trenutak utrnulosti, ali je najčešće sve završavalo u lošoj udvoričkoj poeziji." (za DW, 04. maja 2019., [https://www.dw.com/hr/i-poslije-tita-lo%C5%A1-titoizam/a-48600570]) **"Poznata su Titova nepočinstva kao što je poslijeratno protjerivanje manjina, nasilna kolektivizacija, golootočki kazamat, trpanje disidenata u zatvor počevši s Milovanom Đilasom. Oko Blajburga su stvari složenije, bar što se tiče Josipa Broza. On je izdao naređenje da se zarobljenici ne ubijaju bez vojnog suda. A ubijani su. Danas bi ga Haag teretio po zapovjednoj odgovornosti." (za DW, 04. maja 2019., [https://www.dw.com/hr/i-poslije-tita-lo%C5%A1-titoizam/a-48600570]) *[[Fergus Bordewich]] **"Iako je čak i danas službeno zabranjeno kritizirati Tita, upravo su njegove politike krive za nevolje ove zemlje. U ranim 1970-im godinama, njegove čistke liberala i inovatora iz Komunističke partije ostavile su traga." (13.04.1986, New York Times, may 1986. godine, [http://www.nytimes.com/1986/04/13/magazine/yugoslavia-since-tito.html?pagewanted=all]) *[[Frank Magil]] **"U mnogim aspektima provodio je (op.a. Tito) samovolju i uzgajao kult ličnosti kao i njegov protivnik Staljin. Njegova netolerancija prema kritikama, čak i od ideološki srodnih suradnika poput Đilasa, okaljala je njegovu tvrdnju da je zagovornik egalitarne demokracije. Njegova ekonomska politika dovela je sedamdesetih do gospodarske stagnacije, nezaposlenosti i inflacije. Nije uspio razriješiti probleme Jugoslavije, a njegove neosporne zasluge mogu se uvelike pripisati okolnostima vremena i mjesta." ("The 20th Century O-Z: Dictionary of World Biography", 1. novembra 1999., Routledge, {{ISBN|978-1579580483}})  *[[Geoffrey Swain]] **"Tito snosi glavni dio odgovornosti za propast samoupravljanja i Jugoslavije: u ključnom trenutku 1968. kada su svijet tresli masovni prosvjedi, Tito je poručio radnicima i studentima da će slušati njihove zahtjeve - umjesto toga, zaustavio je razvoj samoupravljanja i prebacio još veću moć u ruke republičkih elita, što je samo raspirilo nacionalističke strasti. Titov neuspjeh potvrda je da se komunizam i diktatura ne mogu kombinirati." ("Tito: A Biography (Communist Lives)", I.B. Tauris, 15. novembra 2010., {{ISBN|978-1845117276}} *[[Goran Milić]] **"On bi održao tri govora, pohapsio pola svijeta i ako bi preživo Facebook vladao bi 20 godina. Ali mislim da Tito ne bi preživio Facebook." (odgovor na pitanje "kako bi Tito danas riješio probleme" u emisiji Pressing, na N1 TV, 14.01.2016, [http://ba.n1info.com/a122539/Vijesti/Vijesti/Goran-Milic-o-Aliji-Izetbegovicu.html]) *[[Halid Muslimović]] **"Oživio bih Josipa Broza Tita i Goli otok stavio u funkciju." (Dnevni Avaz, 15.2.2018.) *[[Husein Tokić]] ** "Tito je u Bosni na račun Bošnjaka pomirio četnike i ustaše"... Historijski je evidentno, ustvari da je Tito ovako riješeno bosanstvo pripremio za budući odstrjel u slučaju za naknadno historijsko potvrđivanje nacije za dio bosanskog naroda koji je prihvatio islam kao vjeru u onim vremenima kada su pravoslavlje i katoličanstvo isto tako agresivno i duhovno jurišali na starobosansku crkvu. Titova Bosna, je autohtonim pravoslavcima i katolicima potvrdila šahovnicu i ocil. Titov bosanski grb i zastava ustvari i jest grubo rečeno obilježje ljiljana falus-dimnjakom. S njime najbrojniji narod u BiH sa Titom dobija nacionalni kompleks bosanske državotvornosti i po Ustavu iz 1974.... (iz eseja "Tito i bošnjačka nacionalna šizofrenija" Preporod,2005,knjiga "Jugoslavenstvo je SH agresija" OFF-SET Tuzla , 2011) *[[Ivan Pernar]] **"Tito je radio dobre i loše stvari. Za ono što je dobro radio, što je gradio tvornice, štitio prava radnika, skidam mu kapu, ali za to što je poslije 2. svjetskog rata likvidirao desetke hiljada Hrvata, za to bih mu skinuo glavu." (za Večernji list, 06. decembra 2016.) *[[Ivo Banac]] **"Ironija Titovog izvanrednog života to što je kreirao uvjete za konačno uništenje njegova životnog pothvata. Umjesto da dopusti demokratizaciju, stalno je ometao napore reformista, dok u isto vrijeme nije uspio zadovoljiti njihove protivnike. Stvorio je federalnu državu, ali u isto vrijeme stalno je izražavao strah od posljedica decentralizacije. Znao je da se Hrvati, Srbi, Slovenci i ostali ne mogu integrirati u neku nad-naciju, ali njegov je "jugoslavizam" nalikovao na unitarizam. Promicao je samoupravljanje, ali nikad nije prepustio monopol moći Komunističke partije. Dopustio je slobodu znanosti, umjetnosti i kulture nečuvenu u sovjetskom bloku, ali svejedno je osuđivao Zapad. Propovijedao je miroljubivu koegzistenciju, ali je izgradio Jugoslavensku narodnu armiju koja je 1991. dokrajčila umiruću Jugoslaviju. Nakon smrti je ostavio državnu riznicu praznom, a političke oportuniste izvan kontrole. Umro je prekasno za konstruktivne promjene, a prerano da spriječi kaos." ("Encyclopedia Britannica", 20. jula 1998., [https://www.britannica.com/biography/Josip-Broz-Tito]) *[[Jakov Sedlar]] **"Titova komunistička država učinila je najveće zlo hrvatskome narodu u povijesti i morbidno je kada neki još brane masovnog ubicu Tita i njegov morbidni sistem." (14. aprila 2016, Vijenac 577, "Tito je bio antisemit", Matica Hrvatska, u razgovoru sa Andrijom Tunjićem [https://www.matica.hr/vijenac/577/tito-je-bio-antisemit-25524/]) *[[Karl-Peter Schwarz]] **"Prije 35 godina je godišnjica njemačke kapitulacije stajala u znaku - maršala Josipa Broza Tita. Osmog maja 1980, taj diktator je sahranjen u Beogradu. Dobio je najveći pogreb koji je svijet ikada vidio. Šefovi država i vlada 128 zemalja su doputovali, među njima Leonid Brežnjev, Hua Guo Feng, Margaret Tačer, Sandro Pertini, Karl Karstens, Helmut Šmit, Erih Honeker, Kim Il Sung, Gustav Husak i Sadam Husein. Istok, Zapad i Jug su se poklonili pred grobom jednog od najvećih masovnih ubica 20. vijeka. I poslije Tita-Tito - glasila je tada parola jugoslovenskih komunista." (Die Frankfurter Allgemeine Zeitung,[http://www.dw.com/sr/sklanjajte-tog-tita/a-18427218]) *[[Nataša Zimonjić-Čengić]] **"...saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika...' A Tito: 'Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci se nalazi preko 95 odsto Srba.' Odgovorio sam: 'Ali, to nije protusrpska, to je protukoljačka politika...'"." (Ispovijest jedne partizanke, Nataša Zimonjić-Čengić, BH Dani, br. 263, [https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/263/t26302.shtml]) *[[Noel Malcolm]] **"Ja ne mislim da je Tito našao pravo rješenje; naprotiv, on je stvorio dobar dio problema. Višenacionalne federacije mogu funkcionirati samo ako posjeduju istinske demokratske institucije i tradicije. A ono što je Tito stvorio bilo je sve duboko nedemokratski. Politička struktura koju je on stvorio pripremila je najmanje na tri načina teren za nasilje u devedesetim godinama. Prvo, oduzela je običnim nacionalnim osjećajima pravu demokratsku mogućnost izražavanja; stoga su se neke vrste nacionalizma, posebno u Srbiji, na kraju izrodile u ekstremizam i nasilje. Drugo, upravo je komunistički sistem proizveo onaj tip političara manipulatora koji nastupa s pozicija moći, čiji je karakteristični predstavnik [[Slobodan Milošević]]. I treće, ekonomski neuspjesi Titova sistema ostavili su za sobom siromašno i razočarano stanovništvo, savršen materijal kojim se političar kao Milošević mogao poslužiti da provede u praksi svoju demagošku politiku." ("Bosna kratka povijest", Buybook, 2011., u predgovoru, {{ISBN|9789958301117}}) *[[Pero Simić]] **"Jedan od posljednjih uslova je bio da Tito sve one jugoslovenske komuniste o kojima je pisao negativne karakteristike i doprinosio njihovom tragičnom kraju na taj način, sve više ih sumnjičeći. Oni su već bili osumnjičeni, tad je sumnja bila dovoljna za likvidaciju. Takva su vremena bila u sovjetskom savezu. Sve ih je isključio iz Komunističke partije Jugoslavije. Ja sam našao u arhivi Komentarne u Moskvi, odlazeći tamo 8 puta od 1990. do 2008 godine i našao imena 12 najistaknutijih jugoslovenskih komunista koji su bili živi kada ih je Tito marta '39.-e isključio iz KPJ a strijeljani su samo mjesec dana kasnije. Dakle, kada je u Moskvu stigla vijest da ih je sopstvena partija isključila iz partije i proglasila neprijateljima... Tito je bio na sistemu uslovljavanja. Jedan od posljednjih uslova jeste da rasčisti sa onima koji su likvidirani, jer je taj cinični sovjetski režim, staljinistički, htio da ima čiste ruke, pa su partije preuzimale odgovornost za likvidacije ljudi koji su NKVD-ovci. '38-e godine on piše karakteristiku jedne od najistaknutijih ličnosti KPJ, jednom od njenih osnivača i po mom mišljenju najobrazovanijem jugoslovenskom komunisti, između Prvog i Drugog svjetskog rata, profesoru beogradskog univerziteta Simi Markoviću. Njegove rečenice su brutalne. Kaže, ja sam od početka sumnjao u njega. To je bilo sasvim dovoljno da ostane bez glave. Isključen je marta '39, ubijen aprila '39. Tako da Titovo učešće u tragedijama svojih partijskih drugova je bivalo sve veće i on se zapravo na tome dokazao. (o Titovim likvidacijama partijskih drugova i dolasku na vlast, u emisiji "Nekad bilo", na TV RTRS, sa voditeljem Sinišom Mihajlovićem)  *[[Richard Eder]] **"Jasno je, pa i u razgovoru s dužnosnicima ovdje, da je Titov žestoki napad na Izrael i njegovo savezništvo s Arapima stvorilo atmosferu neslaganja, čak i među članovima njegove Vlade. Postoji opravdana zabrinutost da bi Jugoslavija, koja gleda prema zapadu po pitanju ekonomskog, društvenog i političkog razvoja, mogla ugroziti svoj položaj ako nastavi s optužbama protiv Izraela, a samim time i protiv SAD-a i Velike Britanije. Ono što najviše zabrinjava je sve glasniji anti-američki stav kojeg zauzima jugoslavenska štampa i radio. Povrh toga, po prvi put, beogradski list zauzeo je snažno stajalište protiv američkih Židova. U listu stoji: "6 milijuna američkih Židova, zahvaljujući svojem obrazovanju i poslovnim položajima, imaju znatno veću moć nego što bi to bilo normalno za jednu manjinu u moru od 200 milijuna stanovnika. Izraelski ciljevi su stalno u krupnom planu. Stvoren je dojam kako su izraelski ciljevi moralna odgovornost cijelog SAD-a i da bi taj SAD morao stalno davati snažnu potporu židovskoj državi unutar arapskog svijeta." (New York Times, 12.6.1967. u Beogradu) *[[Sanin Musa]] **"Smiješna je komunistička izjava po kojoj si mogao u džamiju ići i u Titinom vaktu. Tom konstrukcijom su nas varali i prali svoju savjest. Da, mogao si ići, ali te onda nigdje nije bilo! Bio si osuđen, bez suda! Ko je tada rahat mogao reći da posti, i da se ne brine za eventualne posljedice gubitka radnog mjesta, npr.?! Kompletan sistem bio je zasnovan na sintagmi da Bog ne postoji, dok se u isti vakat Josip Broz profilirao kao Bog koji se obožava, preuzevši sve prerogative koji pripadaju istinskom Stvoritelju i Gospodaru: s Titom se zaklinjalo, Tito se nije smio opsovati... Zaostavština Josipa Broza u BiH i Sarajevu, pored novih pionira koji su njime zadojili svoja srca, jeste glavna ulica u glavnom bh gradu. Velika se prašina podigla ovih dana oko te ulice i njenog preimenovanja u ulicu Alije Izetbegovića. Postkomunistički kadrovi su u jedan glas graknuli i skočili, kao na federima, protiv te ideje! Džaba, doći će i taj dan kada ćemo joj promijeniti ime, nadam se i vjerujem brzo, Titini pioniri, stari i ovi mladi, koji mu se zakleše da sa njegova puta neće skrenuti, ništa tu neće moći učiniti! I ne samo nju... Nego i Mis Irbina, Valtera Perića i svih drugih zaduženih da od Bošnjaka naprave ovce koje o sebi ništa znati neće, kojima će drugi pisati i poturati historiju i porijeklo i kojima Gospodar neće biti Allah, nego Josip Broz Tito, a alkohol i kocka nerazdvojni drugovi. U isto vrijeme ne zna se ništa o istinskim oslobodiocima Sarajeva, 16.muslimanskoj brigadi, koji su prvi ušli u Sarajevo i oslobodili ga 05.aprila '45. Njihova, komunistička, ostavština je i tzv. Vječna vatra u već spomenutoj ulici glavnog grada. Instalirano i podmetnuto kako Bošnjaci ne bi znali za pravu Vječnu vatru, Džehennem, i kako bi hrlili ka njoj! I pokrenućemo inicijativu za postavljanje stuba sama na kojem će biti ispisana imena onih koji su direktno ili indirektno doprinijeli agresiji i genocidu nad Bošnjacima. Sve više mladih i svjesnih Bošnjaka stoji iza ovih ideja!" (19.08.2017. na ofijcijelnoj Facebook stranici, komentar profesora na reakcije zbog ideje Tarika Dautovića o preimenovanju Titove ulice u Sarajevu, [https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1687761117902396&id=495374460474407]) *[[Slaven Knezović]] **"Zlotvor Tito je pobio oko 18.000 ljudi u zapadnoj Hercegovini nakon završenog rata." (komentar na SDP-ove "osude rušenja spomenika antifašistima i kulturocida" u Širokom Brijegu, HR Svijet, 06.05.2013., [http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=27406:slaven-knezovi-zlotvor-tito-je-pobio-oko-18000-ljudi-u-zapadnoj-hercegovini-nakon-zavrenog-rata]) *[[Srđan Dragojević]] **"Jedan tip iz Višegrada, ne sjećam mu se imena a i ne želim da se sjetim, u vrijeme dok smo snimali film, jedne večeri u kafani je pričao kao šaljivu, jednu odvratnu priču kako su se muslimanske izbjeglice - žene i djeca, krili u tunelima. I oni su gađali iz topova te tunele da pogode što više ljudi. To je bilo vrijeme kada su se takve priče pričale kao anegdote. I taj isti tip nešto kasnije ispriča kako je išao Titu pješke na sahranu. Taj isti zločinac koji je pucao na tunel u kome se kriju žene i deca ispriča to o Titovoj sahrani i ja zabilježim priču za kafanskim stolom, a Bata Živojinović to izgovori u filmu." (o dešavanjima za vrijeme snimanja filma "Lepa sela lepo gore" za Nedjeljnik.rs) *[[Tarik Dautović]] **"I Allaha mi ćemo uraditi sve da preimenujemo Titovu ulicu! Neće glavna sarajevska ulica nositi ime tog zločinca, diktatora, vođe totalitarističko-komunističko-zločinačko-ateističkog sistema koji je zatirao svako sjeme muslimanskog, bošnjačkog intelekta. Zvat će se Alije Izetbegovića. I nikome se nećemo pravdati i prilagođavati. Ovo govorim u ime nove generacije Bošnjaka." (na svom Facebook profilu, 17.08.2017, prenosi Klix.ba [https://www.klix.ba/vijesti/bih/sda-ov-podmladak-tarik-dautovic-titovu-ulicu-u-sarajevu-preimenovat-cemo-u-ulicu-alije-izetbegovica/170817056]) *[[Zdravko Čolić]] **"Ja i dalje stojim iza te pjesme (op.a. "Druže Tito mi ti se kunemo"). Ta pjesma je bila dio jednog vremena, za nekog dobrog za nekog lošeg. Ne stidim se i ne kajem se što sam je pjevao. Nisam čovjek koji će uljepšavati ili negirati svoju prošlost. Ja sam volio Tita."  *[[Zilhad Ključanin]] **"Naši očevi prestali su biti očevi kada su za Oca cjelokupne nacije ustoličili Titu." *[[Zlatko Vitez]] **"Lahko je poslije Tita bilo glumiti Tita. Možeš se danas s njegovim likom i djelom šprdati do mile volje. Možeš nazvati i zagorske kiseliše njegovim imenom. Ali u vrijeme kada se za sve pitala partija, komesari i udbaši, Tita su mogli glumiti samo odabrani. A, meni su udbaši zabranili da glumim Tita." (za ''Večernji list'') *[[Željko Pervan]] **"Pol Pot, koji je ubio dva milijuna ljudi, bio je na radnim akcijama Ora-Sava u Titovoj Jugoslaviji." (emisija "Bujica", 11. jula 2018. Z1 TV) {{wikipedia|Josip Broz Tito}} [[Kategorija:Politika|Tito,Josip Broz]] [[Kategorija:Historija|Tito,Josip Broz]] lyqnpujoe0z7xkf14z77ywvrns3a1wp 0 3809 60230 59906 2022-08-05T20:00:46Z CommonsDelinker 84 Removing [[:c:File:Tolkien_1916.jpg|Tolkien_1916.jpg]], it has been deleted from Commons by [[:c:User:Rosenzweig|Rosenzweig]] because: per [[:c:Commons:Deletion requests/File:Tolkien 1916.jpg|]]. wikitext text/x-wiki '''John Ronald Reuel Tolkien''' (3. januar 1892 – 2. septembar 1973), engleski književnik ------------ *"...Vilenjaci, ljudi i orkovi. Svi mrtvi. Svi raspadnuti... " ([[Dvije kule]]) *"Sutra će biti veći jad nego što je bio danas, i tako će biti još dugo. Nema više ništa što ja mogu uraditi da to promijenim. Tabla je postavljena, figure se miču." ([[Povratak kralja]]) [[Kategorija:Britanski pisci]] {{wikipedia|J. R. R. Tolkien}} 9lft11duzbf1yq9ebjdmzoqr2cotj9d 0 10460 60228 60220 2022-08-05T17:13:11Z AnToni 3661 Poništena izmjena 60220 korisnika/-ce [[Special:Contributions/37.203.102.172|37.203.102.172]] ([[User talk:37.203.102.172|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija2 |ime = Mustafa Busuladžić |pravo ime = |slika = |tekst uz sliku = bošnjački intelektualac, pisac, nosilac ideje Mladi muslimani, poliglota |datum rođenja = 1. aprila 1914. |mjesto rođenja = Trebinje, BiH |datum smrti = 29. juna 1945. |mjesto smrti = Velešići, Sarajevo, BiH |počasti = }} [[File:Mustafa Busuladzic.jpg|thumb|Mustafa Busuladžić]] * "Mi smo uvijek znali što hoćemo i danas znademo: da se održimo kao muslimani i kao Hrvati, da živimo na prostoru koji je naš i da podržavamo najbolje susjedske odnose sa svima dobronamjernim ljudima".<ref>[https://books.google.ba/books?id=0Ii5AAAAIAAJ&q=%22Mi+smo+uvijek+znali+%C5%A1to+ho%C4%87emo+i+danas+znademo:+da+se+odr%C5%BEimo+kao+muslimani+i+kao+Hrvati%22&dq=%22Mi+smo+uvijek+znali+%C5%A1to+ho%C4%87emo+i+danas+znademo:+da+se+odr%C5%BEimo+kao+muslimani+i+kao+Hrvati%22&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwiTuvbZm5f5AhVoh_0HHVdZALgQ6AF6BAgCEAI Muslimani u Evropi: izabrani spisi], Mustafa Busuladžić</ref> *"Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak, države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su komunizam, [[fašizam]], nacionalsocijalizam". (“Paradoksi u svijetu“) *"Fašizmi, da bi opčarali gomile i prikrili nutarnje vrenje i nezadovoljstvo, bacili su se u ratne pustolovine i avanture. Dakle, treba poći novim putevima". (“Paradoksi u svijetu“) *"[[Islam]] je prirodni protivnik i komunizma i fašističko-rasističkih shvatanja. Da bi se uklonila svaka propaganda, dolazila ona slijeva ili sdesna, [[musliman]]i moraju prije svega da se orijentiraju isključivo prema islamu i jačaju svoje duhovne veze. Prvi islamski kongres koji bude zasjedao treba da se pozabavi pitanjem strane propagande u islamskim zemljama i iznađe metode komunističko-fašistički utjecaj među muslimanima, a naručito omladinom i radničkim staležom." ("Muslimani u Evropi - izabrani spisi", Sejtarija, 1997.) *"Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova." (''Trgovačko poslovanje i privređivanje u svjetlu islamskih vjerskih propisa'', 1944.) *"Mi smo malobrojna zajednica, koja živi na razbojištu povijesnih antagonizama. Naša teška sadašnjost a još više budućnost od nas neumitno traže, da sve stvari postavimo na mjesto i da se ne zavaravamo zabludama." (časopis El-Hidaje, 7. mart 1943.) *"Muslimanska žena neka se povrati svom prirodnom pozivu majke i odgajateljice (...) Nama, kao i svima narodima, uvijek je potrebno više žena majki koje će odgajati čovjeka nego liječnica i učiteljica. Nakon teških i skupo plaćenih iskustava prošlosti ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca." (''Kult golotinje'', 1944.) *"Nikad nismo bili pobornici šovinizma. Naše domoljublje nikad nije bilo obilježeno ekskluzivizmom, nego je uvijek bilo kulturno i tolerantno, pa je kao takvo omogućavalo život i razvitak i drugima osim nas. Ali naša [[tolerancija]] ne može ići dotle da mi mirno gledamo uništenje." ("Naša tolerancija", list "Osvit", 26. marta 1944. godine.) *"Potpuna sloboda u odijevanju žene, moderni plesovi nedostojni ozbiljnosti, mješovite plaže, čak i nudističke, upadljiva kozmetika (...) sve su to dolazi spolne raskalašenosti i moralne podivljalosti naših abnormalnih vremena." (''Kult golotinje'', 1944.) *"Temelj porodice je žena-majka. Materinstvo je suština ženina bića. Po tome je žena nositeljka životnog kontinuiteta. Materinstvo je najuzvišeniji i prirodni poziv žene, njezina glavna uloga na zemlji. Na području materinstva [[žena]] je superiorna (ima veću vlast) nad muškarcem." (časopis El-Hidaje, 7. marta 1943.) *"U pitanju demokracije islam se razilazi s marksizmom. Dok komunizam teži za diktaturom proleterijata, islam je demokratski i jednako gleda sve ljude i isključuje svaku klasnu i rasnu razliku. U pitanju univerzalnosti dodiruju se, jer islam kao i marksizam zabacuje fašističko-rasistička shvatanja i nacionalni šovinizam". ("Islam prema marksističko-komunističkoj doktrini") *"Islam je naravni protivnik komunizma. Nauk islama nespojiv je s duhom komunizma. Oni su vječni protivnici i gdje jedan vlada nema mjesta drugome. Gdje se primjenjuju islamska društvovna učenja zakrčeni su putevi komunizmu. Upravo se o tu činjenicu razbijala svaka promičba treće internacionale u islamskim zemljama. Tako je uvijek bilo, jeste i bit će. Sama narav islama odredila je stav muslimana u borbi protiv boljševizma jer je islam kao božanska vjera svojim društvovnim zasadama izgradio most između utopije i života i skladno riješio, prije svih socijalno-filozofskih doktrina, pitanje vječnog sukoba čovjeka kao jedinke i ljudskog društva." (Osvit, 27. rujna 1942. Podlistak, Mustafa Busuladžić: Iz povijesti muslimana u boljševičkoj Rusiji) == Drugi o njemu == *[[Amar Dovadžija]] **"Sporno je to što se stalno od te iste grupe ljudi kritikuju naši bošnjački intelektualci i heroji. Oni su nastupili sa konstatacijom da je Mustafa Busuladžić bio fašista, da je bio ustaša. Nismo mogli prešutiti to. Safet je tražio riječ kada se vratio sa pauze, ali mu Ana Babić nije dozvolila da priča. Kolege iz opozicije uradile su fašizam prema Bošnjacima, jer ne dozvoljavaju da se škola nazove po jednom takvom intelektualcu." (za Source, 8. septembra 2016., [http://www.source.ba/clanak/Haris/415113/Na-izlasku-iz-sale-u-hodniku-sam-prolazio-pored-kolege-Mesanovica-koji-je-Bibiji-Kerli-govorio-da-je-budala-luda])  *[[Aziz Alili]] **"Ako mogu ubit' tebe, tvoje knjige neće moć', Ya Mustafa, rana zvijezdo, duge noći, Sarajevo, nijemo strijepi crni dan, odvedoše nam Mustafu u zindan..." (poznata ilahija u kojoj se spominje Busuladžić, koju je napisao Džemaludin Latić) *[[Aziz Kadribegović]] **"Sudbina rahmetli Mustafe Busuladžića je tipična sudbina muslimanskog intelektualca, gotovo sasvim svejedno u kojem je vremenu živio i koji je režim bio na vlasti: ako probaš misliti svojom glavom, ode ti glava! (u zaključku knjizi "Muslimani u Rusiji" pod naslovom "Umjesto pogovora", pretisak iz Osvita, objavljenog u Sarajevu 1943. godine u tiskari "Bosanska pošta", izdaje Rijaset IZ RBiH (El-Kalem, Preporod), Sarajevo 1996., str. 56)  *[[Bakir Izetbegović]] **"I Muhameda ef. Pandže, da ne zaboravimo i prevodioca Kur'ana čiji se primjerak nalazio u skoro svakoj muslimanskoj kući. Busuladžić, Đozo i Pandža su u tadašnjem globalnom i historijskom kontekstu napravili pogrešne izbore, kao i milioni drugih ljudi, a među njima hiljade uglednih intelektualaca. Recimo, poput Martina Heideggera, Ezre Pounda ili Ive Andrića, a po svakom od njih su nazvane ulice, univerziteti, nagrade. U to vrijeme se Velika Britanija bavila islamskim svijetom tako da je unosila razdor između Arapa i Turaka, izazivala sukobe i snažno podržavala osnivanje Izraela na teritoriji Palestine. Hitler je bio protivnik Engleza i nije se još uvijek znalo za zločine koje je njegov režim činio nad Jevrejima. Hitler je bio i protivnik Staljina, a zločini Staljinovog režima nad muslimanima u tadašnjem SSSR-u bili su neupitni. Dakle, napravili su pogrešne izbore iz neznanja i želje da se uz nekog jakog suprotstave silama koje su u to vrijeme činile nepravdu i nanosile patnju muslimanima i muslimanskim narodima. Busuladžić je svoju mladalačku grešku platio glavom, [[Husein Đozo|Đozo]] i Pandža slobodom. Dvojica potonjih izdržali su kazne, bili amnestirani, zatim dali veliki doprinos radu Islamske zajednice, ali i tadašnjoj jugoslavenskoj zajednici. Narod ih s pravom pamti kao muslimanske uglednike i prvake koji nipošto ne mogu biti stavljeni u isti koš s ratnim zločincima i ubicama." (stajalište povodom inicijative Damira Arnauta o "preimenovanju ulica, škola i drugih javnih površina", Stav br.307, 21.januara 2021.)   *[[Džemaludin Latić]] **"Bio je najljepši primjer intelektualca. To je mislilac koji je govorio istine o svome narodu, koji se hrabro i kritički sučeljavao sa prošlošću i osvjetljavao je, ali u istom trenutku imao i vizije. Zato je Busuladžić dragocjen." ([http://www.mm.co.ba/index.php/bs/aktuelno/vijesti-iz-bih/586-na-dananji-dan-29061945-ubijen-je-mustafa-busuladi]) **"Busuladžić je pisao lucidne i dalekosežne eseje. Za mene dojmljiv kao pisac, musliman, ali i istinski Evropljanin. On je bio veliki po tome što je, pogotovo u svojim esejima o socijalizmu, upozoravao na to kuda čovječanstvo vode dvije najkrvavije svjetske ideologije, [[fašizam]] i [[komunizam]]. On ih je izjednačavao, dokazujući da su u suštini jednako pogubne. U svojoj knjizi ‘Muslimani u sovjetskoj Rusiji’, zbog koje će biti i ubijen, on je zapravo pokazao kako su se te njegove vizije ekstremno materijalističke ideologije u stvarnosti i ostvarile. Pisao je o nezamislivim zločinima boljševika nad muslimanima u Rusiji. No da apsurd bude potpun, nakon sukoba Tita sa Staljinom 1948. godine Mustafa Busuladžić je rehabilitiran. Dakle, svega tri godine nakon što je ubijen." (Dnevni Avaz, 27. juni 2009. godine; članak novinara Faruka Vele pod nazivom "Komunisti su ga ubili zbog knjige o Staljinovoj Rusiji") **"Da je taj brilijantni um ostao živ i da Komunistička partija nije pobila cvijet muslimanske inteligencije, vjerujem da bi sudbina Bošnjaka bila za jotu bolja. Tada bi sigurno bila pametnija i možda bismo i izbjegli genocid koji nam se dogodio 90-ih. Porazno je da su komunisti krajem Drugog svjetskog rata pobili cvijet partizanske muslimanske inteligencije, a poslije rata cvijet naše građanske inteligencije. Služeći četništvu i velikosrbizmu, Partija je pobila ili zatvorila sve što je mislilo kao musliman ili Bošnjak." ([http://www.mm.co.ba/index.php/bs/aktuelno/vijesti-iz-bih/586-na-dananji-dan-29061945-ubijen-je-mustafa-busuladi])   *[[Enes Durmišević]] **"Ja se brinem za nas i za duh bošnjačke inteligencije. Kada se govori protiv Mustafe Busuladžića, zapravo se govori protiv muslimana i Bošnjaka." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309]) *[[Enes Karić]] **"U ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova." (Intervju Dana, 19. aprila 2002.godine. BH Dani, br. 25 *[[Faruk Ajdinović]] **"Mustufa Busuladžić je, bez imalo pretjerivanja, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca 20. stoljeća... Mustafa Busuladžić je jedan od potpisnika Rezolucija o osudi ustaških zločina u BiH kojom se od vlasti tzv. „NDH“ traži da prestanu činiti zločine nad Jevrejima, Srbima, Bošnjacima, komunistima i drugima." (pristupljeno 26. novembar 2019., objavljeno 18.06.2015. za Cazin.net [https://www.cazin.net/vijesti/faruk-ajdinovic-mustafu-nema-ko-da-rehabilitira])  *[[Filip Mursel Begović]] **"Čini se da je za sve ove pojave neka vrsta lakmus-papira posljednje dvije godine Mustafa Busuladžić. On je na stipendiju u Italiju otišao prije 2. svjetskog rata, a jedini krimen mu je što je bio spiker na rimskom radiju, što je istovjetan krimen poznatom interpretatoru sevdalinki Zaimu Imamoviću (dedi LGBT vokala Damira Imamovića), koji je pjevao sevdah na ustaškim krugovalnim postajama. Busuladžić je bio u Italiji kada su stvarni zločinci Tolj i Heinrich u [[Sarajevo|Sarajevu]] potpisali antisemitske genocidne odluke i započeli deportacije Jevreja i time ne može imati nikakve veze s konačnim rješenjima. Busuladžić je, prema dokumentaciji ustaških službi, koja je vjerodostojna i nalazi se dostupna po arhivama, bio pod njihovim nadzorom, a prema svjedočenjima njegove porodice, i privođen je od istih tih ustaša kao sumnjivo lice. U dokumentaciji "Merhameta" iz tog perioda vidimo i da je tražena pomoć za ovog alima koji "ima dvoje djece, ženu, i teško živi"... I sada neko želi reći da je ovaj čovjek bio centralna ličnost i personifikacija ustaštva i fašizma među Bošnjacima. Amerikanci bi trebali biti oprezniji u svojim kvalifikacijama prema Busuladžiću, a ako ništa drugo, imamo i neku nenadanu korist od svega – pred našim očima odvija se politička dramska predstava u kojoj nepogrešivo možemo detektirati i razobličiti hemafroditnu licemjernu masu koja se naziva opozicijom." ("Ideologija i politika: Izdajnici, patriote i niko i ništa", Stav br. 276, 11. juna 2020., [https://stav.ba/ideologija-i-politika-izdajnici-patriote-i-niko-i-nista/])  *[[Hamza Ridžal]] **"Zbog ugleda koji je uživao među svim slojevima društva, komunisti su njegovo tijelo zakopali u tajnosti. Ni danas se ne zna gdje mu je mezar. Ipak, ime Mustafe Busuladžića nadživjelo je sistem koji ga je osudio na smrt. Bez nišana na biljegu zemlje, Mustafa je ostao živjeti u jeziku i kolektivnom pamćenju. A onima koji se tamo nastane, mezar nije ni potreban." (Stav, 09. septembar 2016.) *[[Haris Zahiragić]] **"Čitajući neke fragmente djela i kritike tadašnjeg društva koje je pisao Mustafa, koji je bio jedan od najoštroumnijih i najobrazovanijih umova 20. stoljeća, obuze me jeza. Prije svega zbog činjenice da je kristalno jasno predvidio opasnost koja se nalazila pred [[musliman]]ima u Bosni, ali i u cijelom svijetu." ("Kroz Mustafu Busuladžića do spoznaje o uzvišenosti istine", Akos, 30. juna 2017. [https://akos.ba/kroz-mustafu-busuladzica-do-spoznaje-o-uzvisenosti-istine/])  *[[Hazim Šabanović]] **"Znao je na njemačkom stranice i stranice Spenglerovih djela napamet. Pisao je lahko, tečno, kristalno jasno i inspirativno." (o Busuladžiću, "Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30-31.) *[[Hifzija Suljkić]] **"Bio je jedan od najplodnijih autora predratnog muslimanskog intelektualnog kruga. Objavio je preko stotinu različitih napisa, rasutih diljem tada šarolike muslimanske i jugoslovenske štampe. Njegova prva i osnovna ideja, izvor svake inspiracije bio je islam – kristalno čist, nepatvoren i jasan, jednako distanciran i od sinkretizma modernista i od učmalog formalizma niže uleme." (Hikmet) **"...predstavlja jednog od najvećih ovovjekovnih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima; čovjek koji je, za svojih tridesetak godina, koliko je živio, učinio za muslimansku stvar u Bosni više od mnogih za čitavog života; bio je pisac, prevodilac, publicista, kritičar i recenzent, orator i mislilac, poliglot - a nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu posvetio sav svoj životni vijek. O Mustafi Busuladžiću se danas među muslimanima malo šta zna, jer se o njemu, kao rijetko kome, pedeset godina nije smjelo ni pisati ni govoriti." (u uvodu knjizi "Muslimani u Rusiji" pod naslovom "Mustafa Busuladžić - šehid na putu istine", pretisak iz Osvita, objavljenog u Sarajevu 1943. godine u tiskari "Bosanska pošta", izdaje Rijaset IZ RBiH (El-Kalem, Preporod), Sarajevo 1996., str. 5)  *[[Ismet Kasumagić]] **"Mustafa Busuladžić jedan je od najvećih ovovjekih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima. U svom kratkom životu učinio je za muslimane u Bosni i Hercegovini više od mnogih koji su znatno duže živjeli. Bio je pisac, prevodilac, publicist, kritičar i recenzent, govornik i mislilac, poliglot, nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu posvetio cio svoj životni vijek." ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30)  *[[Mevludin Dizdarević]] **"Mnoge važne ličnosti iz naše kulturne i intelektualne historije bile su potpuno ignorirane i nisu bile utkane i učitane u našu kolektivnu memoriju, upravo da bi se redefinirao bošnjački identitet. Cilj je bio, po istraživanjima do kojih sam došao, da se na bošnjački torzo nakalemi neka druga glava, instalira neka druga elita, kvazi, vještačka elita, kako bi se lakše manipuliralo bošnjačkim narodom. Mustafa Busuladžić žrtva je tih procesa, žrtva ambicije da se s bošnjačkog tijela otkine i eliminira njihova glava, jer eliminiranje i uklanjanje elite jednog naroda nije samo zločin nad tim pojedincem već zločin nad čitavim narodom... Nažalost, Mustafa Busuladžić nije usamljen kada je riječ o elitocidu, zato što je samovoljno, jasno artikulirao pitanje bošnjačkog opstanka. To je njegova najznačajnija karakteristika. Njegovi najvažniji radovi jesu oni koji se dotiču bošnjačke budućnosti. On je, prema mojim nalazima, jedini muslimanski intelektualac koji je tada rekao da muslimani ovdje nemaju budućnost, nemaju opstanka ako ne uzmu puške u ruke. Ja sam u jednoj od svojih teza pokušao kazati to da su [[Bošnjaci]] muslimani mogli na vrijeme čitati Mustafu Busuladžića, kao što nisu smjeli, oni su mogli izbjeći klanje od 1992. do 1995. godine, ili ga barem smanjiti u velikoj mjeri." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309]) **Želi se predstaviti kao da je Busuladžić lično i personalno potpaljivao gasne komore u Jasenovcu što je strašno i nedopustivo pojednostavljivanje. (11.11.2016., za Radio Sarajevo, tekst "Za i protiv" / Ko je bio Mustafa Busuladžić")  *[[Muhamed Hadžijahić]] **"Mene je posebno čudilo njegovo poznavanje jezika. Mustafa je tečno govorio svaki od tih jezika, i zato je moja ocjena da smo izgubili dva velika čovjeka: hadži Mehmed-ef. Handžića i Mustafu Busuladžića. Handžić je učenjak kakav se nije rodio u posljednjih sto godina, vrlo je značajan za muslimane Bosne i Hercegovine, no, smatram da je Busuladžić još i značajniji zato što je pored velike učenosti, poznavao i evropske jezike." ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30)  *[[Mustafa Spahić]] **"Mustafa Busuladžić kažnjen je smrtnom kaznom u maju 1945. godine. Sudbonosna inkriminacija koja ga je odvela u smrt bila je knjiga Muslimani u sovjetskoj Rusiji. Da je tu knjigu napisao i štampao 1949. ili 1950. godine, poslije sukoba Staljina i Tita, možda bi dobio nagradu ZAVNOBiH-a, ako ne i AVNOJ-a. Životna briga i misija Mustafe Busuladžića bio je vjerski, kulturni, biološki i teritorijalni opstanak islama, Bošnjaka i [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Za svaki narod i za svaku državu i zemlju i religiju u Evropi to je samorazumljivo i to se pretpostavlja, a to je kod nas uvijek upitnik i uskličnik. Pošto su komunisti osudili i strijeljali Busuladžića za antikomunizam, antisocijalizam, profašizam i pronacizam, a danas ta roba uopće ne prolazi na tržištu ideja, sadašnji din-dušmani islama, muslimana, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine osuđuju ga za ono od čega danas na dunjaluku nema odbrane osim kod Boga, za antisemitizam. Na tu temu ja ću samo reći: Ako je Mustafa Busuladžić bio antisemit, ja sam Hitler i Mussolini istovremeno." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309])  *[[Osman Sušić]] **"Kada konkretno govorimo o imenima Srba i Hrvata u ovoj inicijativi govorimo o ljudima koji su bili predvodnici dva fašistička projekta, koji su potekli od velikodržavnih projekata. Ustaški pokret i četnički pokret Draže Mihajlovića su, na osnovu relevatnih dokumenata, bili saradnici fašisitičkog okupatora. Kroz spominjanje imena Mustafe Busuladžića i Huseina Đoze zajedno se ljudima koji su potpisivali naloge za direktno ubijane poput Draže Mihajlovića, ili Mile Budaka koji je kao ministar u takozvanoj NDH potpisivao zakone po uzoru na Njemačku u kojima se jasno ističe rasna nejednakosti, se pokušavaju stvari predstaviti na način da su i Bošnjaci imali svoj fašistički pokret. Husein Đozo i Mustafa Busuladžić nisu učestvovali u izvršenju zločina, niti potpisivali naredbe za takvo nešto. Đozo nije ni bio u Bosni i Hercegovini za vrijeme djelovanja Handžar divizije. On je osuđen za saradnju sa okupatorom i svoju kaznu odslužio." (intervju za Politički.ba, 23.01.2021, [https://politicki.ba/news/read/14608]  *[[Safet Mešanović]] **"Čovjek je strijeljan samo zato što je govorio, pisao i zalagao se za spas poklanih i pobijenih ljudi od tadašnje NDH-azije. Ubijen je zbog navodne saradnje s fašistima. A antisemitizam kod Bošnjaka nikada nije ni postojao." (05. marta 2018. kao zastupnik u skupštini Kantona Sarajevo, o stavljanju van snage Odluke o izmjeni naziva osnovnoj školi na području općine Novi Grad) *[[Safvet Halilović]] **"Busuladžić, kao i Kutb, u svojim spisima razmatraju stanje ljudskog duha, koji u savremom dobu proživljava veliku krizu. Kazano Busuladžićevim mislima, u savremenom dobu čovjek postaje supstancija, on je a ne Bog subjekt povijesti, materija zamjenjuje duh, ropstvo slobodu, profanost svetost, nadu nihilizam. Takvo je stanje ljudske savremenosti i to su sve pokazatelji krize ljudskog duha. U takvom razumijevanju svijeta čovjek ne može da nađe svoje stajalište, svoj oslonac, usmjeritelja, načelo i tačku koja će mu omogućiti da taj svijet razumije i sebe odredi i usmjeri u njemu. 'Nauka i filozofija nisu mogle otkriti smisao života', kategoričan je Busuladžić, a ateizam je, po njemu, 'žig sramote otisnut na ljudski razum'. Zapad je izgubio religiju i moral, smatra Busuladžić. To je zbog toga što je Zapad zaboravio na Boga i zato se tamo, nastavlja on, dešavaju socijalni paradoksi koji daju žig našoj epohi... U doba grandioznih uspjeha tehnike i džinovskih napredaka industrije, kad jedni umiru od presitosti, u svijetu vlada strahovita bijeda i nezaposlenost, milioni umiru od gladi. Europa se našla pred pogibeljnim posrtajima. Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su: komunizam, fašizam i nacional-socijalizam." ([http://www.mm.co.ba/index.php/bs/aktuelno/vijesti-iz-bih/586-na-dananji-dan-29061945-ubijen-je-mustafa-busuladi])  *[[Senija Milišić]] **"U tom smislu, jedno od važnijih djela, koje je za mene kao historičara posebno interesantno, jeste Islam i socijalizam iz 1938. godine. U njemu Busuladžić decidno tvrdi da se marksističko-komunistička doktrina urušila, da ju je život demantirao, da se komunizam iskazao kao nesposoban i neostvariv, kao surov i jednostran. Busuladžić je u ovoj svojoj knjizi procjenjivao da komunizam i fašizam nisu riješili socijalno pitanje te ih je smatrao neuspješnim, što se, vidjeli smo, padom Berlinskog zida i desilo. Busuladžić je smatrao da je tadašnja kriza u svijetu posljedica dublje duhovne krize. On je pisao o islamskoj koncepciji socijalizma, o odnosu islama prema marksističko-komunističkoj doktrini, socijalnom duhu islama, temeljima islamskog socijalizma i drugim temama. Prema Busuladžiću, islam nema ništa protiv onog socijalizma koji se bori za višu istinu i socijalnu pravdu koja ljudima donosi pomoć, a ne vlast; bratstvo, a ne klasnu mržnju; čovjekoljublje, a ne brutalnost; slobodu, a ne diktaturu; jednakost, a ne nasilje." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309]) *[[Šaćir Filandra]] **"Busuladžić ima sposobnost da i najsitnije detalje, naoko neupadljive pojave života muslimana u Bosni, islamski misli. On ne misli islam, već islamski misli svijet i pojave u njemu. On zato nije teolog, već pregnuće pojedinačnog duha ka Savršenom Čovjeku; nije ni filozof, jer sve misli sa stajališta njegovog božanskog porijekla, ali zato jeste sustavni mislilac, baš zbog toga što svaku stvar i pojavu u svijetu vrjednuje i procjenjuje s aspekta njene arhetipske uzoritosti, božanskog određenja, sad samo sukladno vremenskim i prostornim okvirima. On islamski misli Bosnu i Bošnjake kao Bošnjak, musliman, u Bosni, kroz njene geografske, kulturne, nacionalne, vjerske i strategijske određenosti." (predgovoru knjige Mustafe Busuladžića "Muslimani u Evropi", Sejtarija, 1997.)  *[[Vedran Jakupović]] **"Tragajući po policama, pred očima mi se pojavi knjiga Muslimani u Evropi Mustafe Busuladžića, pa rekoh da vidim šta se može pročitati u toj knjizi, poštujući onu staru “ne pričaj o bureku kojeg nisi jeo”. I uzeh knjigu uz izraze čuđenja na licu iste one bibliotekarke. Da i ja pročitam šta je to bogohulno i ljudohulno u Mustafinim spisima pročitao jedan “Naš” pseudoakademik, izvadio i citirao, pa od njega preuzeo sarajevski kantonalni zastupnik, pa predsjednici jedne, druge, treće političke partije, pa novinari, sarajevski, banjalučki, splitski kolumnisti, furkaši komunisti, profesori i šegrti s filozofije, i previše ih spomenuh, a ima ih k’o kusih pasa, posebno onih društveno umreženih. Ispade u dvadeset i prvom stoljeću da je onaj ubijeni i sakriveni opet otkriven i progonjen, a oni što misle da su živi opet se skupljaju u čopor i proganjaju. Ali nisu oni morali ni pročitati ni citirati, znali su i prije čitanja i citiranja jer su naučili a da nisu ni pročitali." (Stav, broj 89, [https://stav.ba/naglo-usutjeli-sta-je-vedran-jakupovic-pisao-o-mustafi-busuladzicu-za-stav/]) [[Kategorija: Bosanskohercegovački književnici]] {{Wikipedia}} a89h7alo2xfe9q9iymt7hv814q94m6f 60232 60228 2022-08-06T03:09:40Z 37.203.104.132 Poništena izmjena 60228 korisnika/-ce [[Special:Contributions/AnToni|AnToni]] ([[User talk:AnToni|razgovor]]) wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija2 |ime = Mustafa Busuladžić |pravo ime = |slika = |tekst uz sliku = bošnjački intelektualac, pisac, nosilac ideje Mladi muslimani, poliglota |datum rođenja = 1. aprila 1914. |mjesto rođenja = Trebinje, BiH |datum smrti = 29. juna 1945. |mjesto smrti = Velešići, Sarajevo, BiH |počasti = }} [[File:Mustafa Busuladzic.jpg|thumb|Mustafa Busuladžić]] * "Mi smo uvijek znali što hoćemo i danas znademo: da se održimo kao muslimani i kao Hrvati, da živimo na prostoru koji je naš i da podržavamo najbolje susjedske odnose sa svima dobronamjernim ljudima".<ref>[https://books.google.ba/books?id=0Ii5AAAAIAAJ&q=%22Mi+smo+uvijek+znali+%C5%A1to+ho%C4%87emo+i+danas+znademo:+da+se+odr%C5%BEimo+kao+muslimani+i+kao+Hrvati%22&dq=%22Mi+smo+uvijek+znali+%C5%A1to+ho%C4%87emo+i+danas+znademo:+da+se+odr%C5%BEimo+kao+muslimani+i+kao+Hrvati%22&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwiTuvbZm5f5AhVoh_0HHVdZALgQ6AF6BAgCEAI Muslimani u Evropi: izabrani spisi], Mustafa Busuladžić</ref> *"Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak, države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su komunizam, [[fašizam]], nacionalsocijalizam". (“Paradoksi u svijetu“) *"Fašizmi, da bi opčarali gomile i prikrili nutarnje vrenje i nezadovoljstvo, bacili su se u ratne pustolovine i avanture. Dakle, treba poći novim putevima". (“Paradoksi u svijetu“) *"[[Islam]] je prirodni protivnik i komunizma i fašističko-rasističkih shvatanja. Da bi se uklonila svaka propaganda, dolazila ona slijeva ili sdesna, [[musliman]]i moraju prije svega da se orijentiraju isključivo prema islamu i jačaju svoje duhovne veze. Prvi islamski kongres koji bude zasjedao treba da se pozabavi pitanjem strane propagande u islamskim zemljama i iznađe metode komunističko-fašistički utjecaj među muslimanima, a naručito omladinom i radničkim staležom." ("Muslimani u Evropi - izabrani spisi", Sejtarija, 1997.) *"Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova." (''Trgovačko poslovanje i privređivanje u svjetlu islamskih vjerskih propisa'', 1944.) *"Mi smo malobrojna zajednica, koja živi na razbojištu povijesnih antagonizama. Naša teška sadašnjost a još više budućnost od nas neumitno traže, da sve stvari postavimo na mjesto i da se ne zavaravamo zabludama." (časopis El-Hidaje, 7. mart 1943.) *"Muslimanska žena neka se povrati svom prirodnom pozivu majke i odgajateljice (...) Nama, kao i svima narodima, uvijek je potrebno više žena majki koje će odgajati čovjeka nego liječnica i učiteljica. Nakon teških i skupo plaćenih iskustava prošlosti ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškarca." (''Kult golotinje'', 1944.) *"Nikad nismo bili pobornici šovinizma. Naše domoljublje nikad nije bilo obilježeno ekskluzivizmom, nego je uvijek bilo kulturno i tolerantno, pa je kao takvo omogućavalo život i razvitak i drugima osim nas. Ali naša [[tolerancija]] ne može ići dotle da mi mirno gledamo uništenje." ("Naša tolerancija", list "Osvit", 26. marta 1944. godine.) *"Potpuna sloboda u odijevanju žene, moderni plesovi nedostojni ozbiljnosti, mješovite plaže, čak i nudističke, upadljiva kozmetika (...) sve su to dolazi spolne raskalašenosti i moralne podivljalosti naših abnormalnih vremena." (''Kult golotinje'', 1944.) *"Temelj porodice je žena-majka. Materinstvo je suština ženina bića. Po tome je žena nositeljka životnog kontinuiteta. Materinstvo je najuzvišeniji i prirodni poziv žene, njezina glavna uloga na zemlji. Na području materinstva [[žena]] je superiorna (ima veću vlast) nad muškarcem." (časopis El-Hidaje, 7. marta 1943.) *"U pitanju demokracije islam se razilazi s marksizmom. Dok komunizam teži za diktaturom proleterijata, islam je demokratski i jednako gleda sve ljude i isključuje svaku klasnu i rasnu razliku. U pitanju univerzalnosti dodiruju se, jer islam kao i marksizam zabacuje fašističko-rasistička shvatanja i nacionalni šovinizam". ("Islam prema marksističko-komunističkoj doktrini") *"Islam je naravni protivnik komunizma. Nauk islama nespojiv je s duhom komunizma. Oni su vječni protivnici i gdje jedan vlada nema mjesta drugome. Gdje se primjenjuju islamska društvovna učenja zakrčeni su putevi komunizmu. Upravo se o tu činjenicu razbijala svaka promičba treće internacionale u islamskim zemljama. Tako je uvijek bilo, jeste i bit će. Sama narav islama odredila je stav muslimana u borbi protiv boljševizma jer je islam kao božanska vjera svojim društvovnim zasadama izgradio most između utopije i života i skladno riješio, prije svih socijalno-filozofskih doktrina, pitanje vječnog sukoba čovjeka kao jedinke i ljudskog društva." (Osvit, 27. rujna 1942. Podlistak, Mustafa Busuladžić: Iz povijesti muslimana u boljševičkoj Rusiji) == Drugi o njemu == *[[Amar Dovadžija]] **"Sporno je to što se stalno od te iste grupe ljudi kritikuju naši bošnjački intelektualci i heroji. Oni su nastupili sa konstatacijom da je Mustafa Busuladžić bio fašista, da je bio ustaša. Nismo mogli prešutiti to. Safet je tražio riječ kada se vratio sa pauze, ali mu Ana Babić nije dozvolila da priča. Kolege iz opozicije uradile su fašizam prema Bošnjacima, jer ne dozvoljavaju da se škola nazove po jednom takvom intelektualcu." (za Source, 8. septembra 2016., [http://www.source.ba/clanak/Haris/415113/Na-izlasku-iz-sale-u-hodniku-sam-prolazio-pored-kolege-Mesanovica-koji-je-Bibiji-Kerli-govorio-da-je-budala-luda])  *[[Aziz Alili]] **"Ako mogu ubit' tebe, tvoje knjige neće moć', Ya Mustafa, rana zvijezdo, duge noći, Sarajevo, nijemo strijepi crni dan, odvedoše nam Mustafu u zindan..." (poznata ilahija u kojoj se spominje Busuladžić, koju je napisao Džemaludin Latić) *[[Aziz Kadribegović]] **"Sudbina rahmetli Mustafe Busuladžića je tipična sudbina muslimanskog intelektualca, gotovo sasvim svejedno u kojem je vremenu živio i koji je režim bio na vlasti: ako probaš misliti svojom glavom, ode ti glava! (u zaključku knjizi "Muslimani u Rusiji" pod naslovom "Umjesto pogovora", pretisak iz Osvita, objavljenog u Sarajevu 1943. godine u tiskari "Bosanska pošta", izdaje Rijaset IZ RBiH (El-Kalem, Preporod), Sarajevo 1996., str. 56)  *[[Bakir Izetbegović]] **"I Muhameda ef. Pandže, da ne zaboravimo i prevodioca Kur'ana čiji se primjerak nalazio u skoro svakoj muslimanskoj kući. Busuladžić, Đozo i Pandža su u tadašnjem globalnom i historijskom kontekstu napravili pogrešne izbore, kao i milioni drugih ljudi, a među njima hiljade uglednih intelektualaca. Recimo, poput Martina Heideggera, Ezre Pounda ili Ive Andrića, a po svakom od njih su nazvane ulice, univerziteti, nagrade. U to vrijeme se Velika Britanija bavila islamskim svijetom tako da je unosila razdor između Arapa i Turaka, izazivala sukobe i snažno podržavala osnivanje Izraela na teritoriji Palestine. Hitler je bio protivnik Engleza i nije se još uvijek znalo za zločine koje je njegov režim činio nad Jevrejima. Hitler je bio i protivnik Staljina, a zločini Staljinovog režima nad muslimanima u tadašnjem SSSR-u bili su neupitni. Dakle, napravili su pogrešne izbore iz neznanja i želje da se uz nekog jakog suprotstave silama koje su u to vrijeme činile nepravdu i nanosile patnju muslimanima i muslimanskim narodima. Busuladžić je svoju mladalačku grešku platio glavom, [[Husein Đozo|Đozo]] i Pandža slobodom. Dvojica potonjih izdržali su kazne, bili amnestirani, zatim dali veliki doprinos radu Islamske zajednice, ali i tadašnjoj jugoslavenskoj zajednici. Narod ih s pravom pamti kao muslimanske uglednike i prvake koji nipošto ne mogu biti stavljeni u isti koš s ratnim zločincima i ubicama." (stajalište povodom inicijative Damira Arnauta o "preimenovanju ulica, škola i drugih javnih površina", Stav br.307, 21.januara 2021.)   *[[Džemaludin Latić]] **"Bio je najljepši primjer intelektualca. To je mislilac koji je govorio istine o svome narodu, koji se hrabro i kritički sučeljavao sa prošlošću i osvjetljavao je, ali u istom trenutku imao i vizije. Zato je Busuladžić dragocjen." ([http://www.mm.co.ba/index.php/bs/aktuelno/vijesti-iz-bih/586-na-dananji-dan-29061945-ubijen-je-mustafa-busuladi]) **"Busuladžić je pisao lucidne i dalekosežne eseje. Za mene dojmljiv kao pisac, musliman, ali i istinski Evropljanin. On je bio veliki po tome što je, pogotovo u svojim esejima o socijalizmu, upozoravao na to kuda čovječanstvo vode dvije najkrvavije svjetske ideologije, [[fašizam]] i [[komunizam]]. On ih je izjednačavao, dokazujući da su u suštini jednako pogubne. U svojoj knjizi ‘Muslimani u sovjetskoj Rusiji’, zbog koje će biti i ubijen, on je zapravo pokazao kako su se te njegove vizije ekstremno materijalističke ideologije u stvarnosti i ostvarile. Pisao je o nezamislivim zločinima boljševika nad muslimanima u Rusiji. No da apsurd bude potpun, nakon sukoba Tita sa Staljinom 1948. godine Mustafa Busuladžić je rehabilitiran. Dakle, svega tri godine nakon što je ubijen." (Dnevni Avaz, 27. juni 2009. godine; članak novinara Faruka Vele pod nazivom "Komunisti su ga ubili zbog knjige o Staljinovoj Rusiji") **"Da je taj brilijantni um ostao živ i da Komunistička partija nije pobila cvijet muslimanske inteligencije, vjerujem da bi sudbina Bošnjaka bila za jotu bolja. Tada bi sigurno bila pametnija i možda bismo i izbjegli genocid koji nam se dogodio 90-ih. Porazno je da su komunisti krajem Drugog svjetskog rata pobili cvijet partizanske muslimanske inteligencije, a poslije rata cvijet naše građanske inteligencije. Služeći četništvu i velikosrbizmu, Partija je pobila ili zatvorila sve što je mislilo kao musliman ili Bošnjak." ([http://www.mm.co.ba/index.php/bs/aktuelno/vijesti-iz-bih/586-na-dananji-dan-29061945-ubijen-je-mustafa-busuladi])   *[[Enes Durmišević]] **"Ja se brinem za nas i za duh bošnjačke inteligencije. Kada se govori protiv Mustafe Busuladžića, zapravo se govori protiv muslimana i Bošnjaka." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309]) *[[Enes Karić]] **"U ovoj svojoj knjizi ne donosim zaključke o ideologiji "Mladih Muslimana" na temelju iskaza njihovih protivnika, komunista. To bi bilo isto kao kada biste o bogumilima zaključivali na temelju dokumenata koje je pisala inkvizicija ili papinski istražitelji. Ili o Jevrejima na temelju gestapovskih izvještaja. Izuzimajući oštroumnog Mustafu Busuladžića, stoji činjenica da u prvo vrijeme (zaključujem, naravno, na temelju "mladomuslimanskih" tekstova iz El-Hidaje od 1942. i 1943. pa dalje) "Mladi Muslimani" nisu razvijali islamsko mišljenje koje bi se kulturno profiliralo kao "islam u Bosni". Mladomuslimanski tekstovi objavljeni u El-Hidaji mogli su biti podjednako čitani muslimanima i u Egiptu, Ugandi, ili Sri Lanki... Bili su najčešće bezvremenski i "bezmjesno" intonirani. Govorim ovdje, naravno, o prvoj fazi "mladomuslimanskih" tekstova." (Intervju Dana, 19. aprila 2002.godine. BH Dani, br. 253)  *[[Fahrudin Sinanović]] **"Svako malo tzv. ljevičari potegnu pitanje naziva neke škole po Mustafi Busuladžiću. Sve njih pitam da li su znali za sljedeće činjenice: :– [[Ivo Andrić]] je prisustvovao potpisivanju Trojnog pakta sa Hitlerom. :– Ivo Andrić je pohvalno govorio o nacističkoj Njemačkoj i Hitleru. :– Andrićev govor prilikom predaje akreditiva Hitleru: “Gospodine kancelare, Čast mi je da Vašoj Ekselenciji predam pisma kojima je Kraljevsko Namesništvo, u ime Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije, moga uzvišenog Suverena, izvolelo da me akredituje kod Vaše Ekselencije u svojstvu svoga izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra, kao i opozivna pisma moga prethodnika g. Cincar Markovića. (…) Predajući Vašoj Ekselenciji moja pisma, koristim ovu svečanu priliku da izrazim u ime Njegovog Namesnika, Kraljevskog Namesništva i Kraljevske vlade najlepše želje za ličnu sreću Vaše Ekselencije, koja sa toliko uspeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog Nemačkog Rajha, i napredak nemačkog naroda.” :– [[Adolf Hitler|Hitler]] je odlikovao Ivu Andrića Ordenom njemačkog orla. Isti orden dobio je i [[Ante Pavelić]]. :– U privatnom pismu prijatelju o Višegrađanima Andrić piše:“Toliko ih mrzim da bih im najradije zatrovao vodu da pocrkaju posle ručka.“ (Dakle, ovo Andrić lično govori, a neki njegov književni lik.) :– Ivo Andrić svome prijatelju Niki Miroševiću, koji mu je posvetio pjesmu Kairski bazar (Mujezin pjeva sure svome Bogu/Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva./ :Nije to ljubavi već pjesma gnjeva,/poziva na kavgu a odbija na slogu.) piše:“Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, ljenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u [[Beograd]]u nego u Bosni.’’ :Gospodo, hoćete li tražiti da se i ime Ive Andrića briše iz svih naziva? Ako se sve ovo oprostilo Ivi Andriću, zašto se ne bi sporne rečenice mogle oprostiti i Mustafi Busuladžiću? Ovo moje pisanje nije determinirano mržnjom prema Andriću, veliki je to pisac, nego mi se gadi licemjeran odnos u situacijama u kojima se, zbog znatno manjeg grijeha, osuđuju Busuladžić i drugi Bošnjaci, a abolira Andrić." (reakcija pod naslovom "Moj odgovor njima: O Andriću, Busuladžiću i dvostrukim aršinima" na inicijativu Igora Stojanovića za promjenu naziva škole nazvane po Busuladžiću, Facebook, 16. juna 2020. [https://www.facebook.com/fahrudin.sinanovic/posts/10222546439039660], [http://izdvojeno.ba/moj-odgovor-njima-o-andricu-busuladzicu-i-dvostrukim-arsinima/], [http://www.bh-vijesti.com/moj-odgovor-njima-o-andricu-busuladzicu-i-dvostrukim-arsinima/])  *[[Faruk Ajdinović]] **"Mustufa Busuladžić je, bez imalo pretjerivanja, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca 20. stoljeća... Mustafa Busuladžić je jedan od potpisnika Rezolucija o osudi ustaških zločina u BiH kojom se od vlasti tzv. „NDH“ traži da prestanu činiti zločine nad Jevrejima, Srbima, Bošnjacima, komunistima i drugima." (pristupljeno 26. novembar 2019., objavljeno 18.06.2015. za Cazin.net [https://www.cazin.net/vijesti/faruk-ajdinovic-mustafu-nema-ko-da-rehabilitira])  *[[Filip Mursel Begović]] **"Čini se da je za sve ove pojave neka vrsta lakmus-papira posljednje dvije godine Mustafa Busuladžić. On je na stipendiju u Italiju otišao prije 2. svjetskog rata, a jedini krimen mu je što je bio spiker na rimskom radiju, što je istovjetan krimen poznatom interpretatoru sevdalinki Zaimu Imamoviću (dedi LGBT vokala Damira Imamovića), koji je pjevao sevdah na ustaškim krugovalnim postajama. Busuladžić je bio u Italiji kada su stvarni zločinci Tolj i Heinrich u [[Sarajevo|Sarajevu]] potpisali antisemitske genocidne odluke i započeli deportacije Jevreja i time ne može imati nikakve veze s konačnim rješenjima. Busuladžić je, prema dokumentaciji ustaških službi, koja je vjerodostojna i nalazi se dostupna po arhivama, bio pod njihovim nadzorom, a prema svjedočenjima njegove porodice, i privođen je od istih tih ustaša kao sumnjivo lice. U dokumentaciji "Merhameta" iz tog perioda vidimo i da je tražena pomoć za ovog alima koji "ima dvoje djece, ženu, i teško živi"... I sada neko želi reći da je ovaj čovjek bio centralna ličnost i personifikacija ustaštva i fašizma među Bošnjacima. Amerikanci bi trebali biti oprezniji u svojim kvalifikacijama prema Busuladžiću, a ako ništa drugo, imamo i neku nenadanu korist od svega – pred našim očima odvija se politička dramska predstava u kojoj nepogrešivo možemo detektirati i razobličiti hemafroditnu licemjernu masu koja se naziva opozicijom." ("Ideologija i politika: Izdajnici, patriote i niko i ništa", Stav br. 276, 11. juna 2020., [https://stav.ba/ideologija-i-politika-izdajnici-patriote-i-niko-i-nista/])  *[[Hamza Ridžal]] **"Zbog ugleda koji je uživao među svim slojevima društva, komunisti su njegovo tijelo zakopali u tajnosti. Ni danas se ne zna gdje mu je mezar. Ipak, ime Mustafe Busuladžića nadživjelo je sistem koji ga je osudio na smrt. Bez nišana na biljegu zemlje, Mustafa je ostao živjeti u jeziku i kolektivnom pamćenju. A onima koji se tamo nastane, mezar nije ni potreban." (Stav, 09. septembar 2016.) *[[Haris Zahiragić]] **"Čitajući neke fragmente djela i kritike tadašnjeg društva koje je pisao Mustafa, koji je bio jedan od najoštroumnijih i najobrazovanijih umova 20. stoljeća, obuze me jeza. Prije svega zbog činjenice da je kristalno jasno predvidio opasnost koja se nalazila pred [[musliman]]ima u Bosni, ali i u cijelom svijetu." ("Kroz Mustafu Busuladžića do spoznaje o uzvišenosti istine", Akos, 30. juna 2017. [https://akos.ba/kroz-mustafu-busuladzica-do-spoznaje-o-uzvisenosti-istine/])  *[[Hazim Šabanović]] **"Znao je na njemačkom stranice i stranice Spenglerovih djela napamet. Pisao je lahko, tečno, kristalno jasno i inspirativno." (o Busuladžiću, "Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30-31.) *[[Hifzija Suljkić]] **"Bio je jedan od najplodnijih autora predratnog muslimanskog intelektualnog kruga. Objavio je preko stotinu različitih napisa, rasutih diljem tada šarolike muslimanske i jugoslovenske štampe. Njegova prva i osnovna ideja, izvor svake inspiracije bio je islam – kristalno čist, nepatvoren i jasan, jednako distanciran i od sinkretizma modernista i od učmalog formalizma niže uleme." (Hikmet) **"...predstavlja jednog od najvećih ovovjekovnih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima; čovjek koji je, za svojih tridesetak godina, koliko je živio, učinio za muslimansku stvar u Bosni više od mnogih za čitavog života; bio je pisac, prevodilac, publicista, kritičar i recenzent, orator i mislilac, poliglot - a nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu posvetio sav svoj životni vijek. O Mustafi Busuladžiću se danas među muslimanima malo šta zna, jer se o njemu, kao rijetko kome, pedeset godina nije smjelo ni pisati ni govoriti." (u uvodu knjizi "Muslimani u Rusiji" pod naslovom "Mustafa Busuladžić - šehid na putu istine", pretisak iz Osvita, objavljenog u Sarajevu 1943. godine u tiskari "Bosanska pošta", izdaje Rijaset IZ RBiH (El-Kalem, Preporod), Sarajevo 1996., str. 5)  *[[Ismet Kasumagić]] **"Mustafa Busuladžić jedan je od najvećih ovovjekih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima. U svom kratkom životu učinio je za muslimane u Bosni i Hercegovini više od mnogih koji su znatno duže živjeli. Bio je pisac, prevodilac, publicist, kritičar i recenzent, govornik i mislilac, poliglot, nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu posvetio cio svoj životni vijek." ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30)  *[[Mevludin Dizdarević]] **"Mnoge važne ličnosti iz naše kulturne i intelektualne historije bile su potpuno ignorirane i nisu bile utkane i učitane u našu kolektivnu memoriju, upravo da bi se redefinirao bošnjački identitet. Cilj je bio, po istraživanjima do kojih sam došao, da se na bošnjački torzo nakalemi neka druga glava, instalira neka druga elita, kvazi, vještačka elita, kako bi se lakše manipuliralo bošnjačkim narodom. Mustafa Busuladžić žrtva je tih procesa, žrtva ambicije da se s bošnjačkog tijela otkine i eliminira njihova glava, jer eliminiranje i uklanjanje elite jednog naroda nije samo zločin nad tim pojedincem već zločin nad čitavim narodom... Nažalost, Mustafa Busuladžić nije usamljen kada je riječ o elitocidu, zato što je samovoljno, jasno artikulirao pitanje bošnjačkog opstanka. To je njegova najznačajnija karakteristika. Njegovi najvažniji radovi jesu oni koji se dotiču bošnjačke budućnosti. On je, prema mojim nalazima, jedini muslimanski intelektualac koji je tada rekao da muslimani ovdje nemaju budućnost, nemaju opstanka ako ne uzmu puške u ruke. Ja sam u jednoj od svojih teza pokušao kazati to da su [[Bošnjaci]] muslimani mogli na vrijeme čitati Mustafu Busuladžića, kao što nisu smjeli, oni su mogli izbjeći klanje od 1992. do 1995. godine, ili ga barem smanjiti u velikoj mjeri." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309]) **Želi se predstaviti kao da je Busuladžić lično i personalno potpaljivao gasne komore u Jasenovcu što je strašno i nedopustivo pojednostavljivanje. (11.11.2016., za Radio Sarajevo, tekst "Za i protiv" / Ko je bio Mustafa Busuladžić")  *[[Muhamed Hadžijahić]] **"Mene je posebno čudilo njegovo poznavanje jezika. Mustafa je tečno govorio svaki od tih jezika, i zato je moja ocjena da smo izgubili dva velika čovjeka: hadži Mehmed-ef. Handžića i Mustafu Busuladžića. Handžić je učenjak kakav se nije rodio u posljednjih sto godina, vrlo je značajan za muslimane Bosne i Hercegovine, no, smatram da je Busuladžić još i značajniji zato što je pored velike učenosti, poznavao i evropske jezike." ("Trinaest mladomuslimanskih šehida", II izdanje, Sarajevo, 2007., "Udruženje građana MLADI MUSLIMANI", ISBN 978-9958-9181-2-4, str.30)  *[[Mustafa Spahić]] **"Mustafa Busuladžić kažnjen je smrtnom kaznom u maju 1945. godine. Sudbonosna inkriminacija koja ga je odvela u smrt bila je knjiga Muslimani u sovjetskoj Rusiji. Da je tu knjigu napisao i štampao 1949. ili 1950. godine, poslije sukoba Staljina i Tita, možda bi dobio nagradu ZAVNOBiH-a, ako ne i AVNOJ-a. Životna briga i misija Mustafe Busuladžića bio je vjerski, kulturni, biološki i teritorijalni opstanak islama, Bošnjaka i [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Za svaki narod i za svaku državu i zemlju i religiju u Evropi to je samorazumljivo i to se pretpostavlja, a to je kod nas uvijek upitnik i uskličnik. Pošto su komunisti osudili i strijeljali Busuladžića za antikomunizam, antisocijalizam, profašizam i pronacizam, a danas ta roba uopće ne prolazi na tržištu ideja, sadašnji din-dušmani islama, muslimana, Bošnjaka i Bosne i Hercegovine osuđuju ga za ono od čega danas na dunjaluku nema odbrane osim kod Boga, za antisemitizam. Na tu temu ja ću samo reći: Ako je Mustafa Busuladžić bio antisemit, ja sam Hitler i Mussolini istovremeno." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309])  *[[Osman Sušić]] **"Kada konkretno govorimo o imenima Srba i Hrvata u ovoj inicijativi govorimo o ljudima koji su bili predvodnici dva fašistička projekta, koji su potekli od velikodržavnih projekata. Ustaški pokret i četnički pokret Draže Mihajlovića su, na osnovu relevatnih dokumenata, bili saradnici fašisitičkog okupatora. Kroz spominjanje imena Mustafe Busuladžića i Huseina Đoze zajedno se ljudima koji su potpisivali naloge za direktno ubijane poput Draže Mihajlovića, ili Mile Budaka koji je kao ministar u takozvanoj NDH potpisivao zakone po uzoru na Njemačku u kojima se jasno ističe rasna nejednakosti, se pokušavaju stvari predstaviti na način da su i Bošnjaci imali svoj fašistički pokret. Husein Đozo i Mustafa Busuladžić nisu učestvovali u izvršenju zločina, niti potpisivali naredbe za takvo nešto. Đozo nije ni bio u Bosni i Hercegovini za vrijeme djelovanja Handžar divizije. On je osuđen za saradnju sa okupatorom i svoju kaznu odslužio." (intervju za Politički.ba, 23.01.2021, [https://politicki.ba/news/read/14608]  *[[Safet Mešanović]] **"Čovjek je strijeljan samo zato što je govorio, pisao i zalagao se za spas poklanih i pobijenih ljudi od tadašnje NDH-azije. Ubijen je zbog navodne saradnje s fašistima. A antisemitizam kod Bošnjaka nikada nije ni postojao." (05. marta 2018. kao zastupnik u skupštini Kantona Sarajevo, o stavljanju van snage Odluke o izmjeni naziva osnovnoj školi na području općine Novi Grad) *[[Safvet Halilović]] **"Busuladžić, kao i Kutb, u svojim spisima razmatraju stanje ljudskog duha, koji u savremom dobu proživljava veliku krizu. Kazano Busuladžićevim mislima, u savremenom dobu čovjek postaje supstancija, on je a ne Bog subjekt povijesti, materija zamjenjuje duh, ropstvo slobodu, profanost svetost, nadu nihilizam. Takvo je stanje ljudske savremenosti i to su sve pokazatelji krize ljudskog duha. U takvom razumijevanju svijeta čovjek ne može da nađe svoje stajalište, svoj oslonac, usmjeritelja, načelo i tačku koja će mu omogućiti da taj svijet razumije i sebe odredi i usmjeri u njemu. 'Nauka i filozofija nisu mogle otkriti smisao života', kategoričan je Busuladžić, a ateizam je, po njemu, 'žig sramote otisnut na ljudski razum'. Zapad je izgubio religiju i moral, smatra Busuladžić. To je zbog toga što je Zapad zaboravio na Boga i zato se tamo, nastavlja on, dešavaju socijalni paradoksi koji daju žig našoj epohi... U doba grandioznih uspjeha tehnike i džinovskih napredaka industrije, kad jedni umiru od presitosti, u svijetu vlada strahovita bijeda i nezaposlenost, milioni umiru od gladi. Europa se našla pred pogibeljnim posrtajima. Da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su: komunizam, fašizam i nacional-socijalizam." ([http://www.mm.co.ba/index.php/bs/aktuelno/vijesti-iz-bih/586-na-dananji-dan-29061945-ubijen-je-mustafa-busuladi])  *[[Senija Milišić]] **"U tom smislu, jedno od važnijih djela, koje je za mene kao historičara posebno interesantno, jeste Islam i socijalizam iz 1938. godine. U njemu Busuladžić decidno tvrdi da se marksističko-komunistička doktrina urušila, da ju je život demantirao, da se komunizam iskazao kao nesposoban i neostvariv, kao surov i jednostran. Busuladžić je u ovoj svojoj knjizi procjenjivao da komunizam i fašizam nisu riješili socijalno pitanje te ih je smatrao neuspješnim, što se, vidjeli smo, padom Berlinskog zida i desilo. Busuladžić je smatrao da je tadašnja kriza u svijetu posljedica dublje duhovne krize. On je pisao o islamskoj koncepciji socijalizma, o odnosu islama prema marksističko-komunističkoj doktrini, socijalnom duhu islama, temeljima islamskog socijalizma i drugim temama. Prema Busuladžiću, islam nema ništa protiv onog socijalizma koji se bori za višu istinu i socijalnu pravdu koja ljudima donosi pomoć, a ne vlast; bratstvo, a ne klasnu mržnju; čovjekoljublje, a ne brutalnost; slobodu, a ne diktaturu; jednakost, a ne nasilje." (28.juna 2018. godine na promociji knjige "Islam i Zapad u mišljenju Mustafe Busuladžića" autora Mevludina Dizdarevića, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, [http://stav.ba/ako-je-mustafa-busuladzic-bio-antisemit-ja-sam-hitler-i-mussolini-istovremeno], [https://www.youtube.com/watch?v=dOKiaBF1qg4], [https://www.facebook.com/AKOS.ba.portal/videos/vb.222626677769844/2004065182959309]) *[[Šaćir Filandra]] **"Busuladžić ima sposobnost da i najsitnije detalje, naoko neupadljive pojave života muslimana u Bosni, islamski misli. On ne misli islam, već islamski misli svijet i pojave u njemu. On zato nije teolog, već pregnuće pojedinačnog duha ka Savršenom Čovjeku; nije ni filozof, jer sve misli sa stajališta njegovog božanskog porijekla, ali zato jeste sustavni mislilac, baš zbog toga što svaku stvar i pojavu u svijetu vrjednuje i procjenjuje s aspekta njene arhetipske uzoritosti, božanskog određenja, sad samo sukladno vremenskim i prostornim okvirima. On islamski misli Bosnu i Bošnjake kao Bošnjak, musliman, u Bosni, kroz njene geografske, kulturne, nacionalne, vjerske i strategijske određenosti." (predgovoru knjige Mustafe Busuladžića "Muslimani u Evropi", Sejtarija, 1997.)  *[[Vedran Jakupović]] **"Tragajući po policama, pred očima mi se pojavi knjiga Muslimani u Evropi Mustafe Busuladžića, pa rekoh da vidim šta se može pročitati u toj knjizi, poštujući onu staru “ne pričaj o bureku kojeg nisi jeo”. I uzeh knjigu uz izraze čuđenja na licu iste one bibliotekarke. Da i ja pročitam šta je to bogohulno i ljudohulno u Mustafinim spisima pročitao jedan “Naš” pseudoakademik, izvadio i citirao, pa od njega preuzeo sarajevski kantonalni zastupnik, pa predsjednici jedne, druge, treće političke partije, pa novinari, sarajevski, banjalučki, splitski kolumnisti, furkaši komunisti, profesori i šegrti s filozofije, i previše ih spomenuh, a ima ih k’o kusih pasa, posebno onih društveno umreženih. Ispade u dvadeset i prvom stoljeću da je onaj ubijeni i sakriveni opet otkriven i progonjen, a oni što misle da su živi opet se skupljaju u čopor i proganjaju. Ali nisu oni morali ni pročitati ni citirati, znali su i prije čitanja i citiranja jer su naučili a da nisu ni pročitali." (Stav, broj 89, [https://stav.ba/naglo-usutjeli-sta-je-vedran-jakupovic-pisao-o-mustafi-busuladzicu-za-stav/]) [[Kategorija: Bosanskohercegovački književnici]] {{Wikipedia}} tdzep8kzpi49gfgmwe5hxhu63i9ilp8