Povijest Mađarske

Izvor: Wikipedija


Mađari su ugrofinskog podrijekla a u Panonsku nizinu došli su pod vodstvom Arpada iz područja Dnjepra i Dona potkraj 9. stoljeća i tu su se pomiješali sa zatečenim Slavenima, Avarima i drugima. Tek potkraj 10. stoljeća organizirali su se u državu i prešli na kršćanstvo. Prvi mađarski kralj bio je Stjepan I. (Ištvan). Značajni mađarski kralj iz druge polovice 15. stoljeća bio je Matija (Matijaš) Korvin.

1102. godine potpisan je ugovor (Pacta convenat) o uniji između mađarskih i hrvatskih feudalaca, koji je trajao do 1918.g 1526.godine Turci su pobijedili mađarsku vojsku kod Morača i tada započinje stopedesetgodišnje ropstvo većeg dijela zemlje. Zapadni dijelovi Mađarske bili su u to doba pod vlašću Hasburgovaca.

Urote i pobune mađarskog i hrvatskog plemstva su bile česte. Najpoznatija je urota Zrinskih i Frankopana 1671. godine. Nikola Zrinski, (mađarskim imenom Zrinyi Miklos) koji je živio od 1620 do 1664., bio je i hrvatski ban, majka mu je bila Mađarica a otac Hrvat. Petar Zrinski je bio njegov brat, također hrvatski ban i političar.

Godine 1867. sklopljena je Austro-Ugarska nagodba o dvojnoj monarhiji, ali na štetu Hrvata i drugih Slavena u monarhiji. Nakon prvog svjetskog rata, raspadom Austro-ugarske, u Mađarskoj je započela revolucija kojom je pod utjecajem ruske Oktobarske revolucije uspostavljena 1919. Mađarska Sovjetska Republika, ali ta država trajala je samo 133 dana.

Između dvaju svjetskih ratova Mađarska je bila kraljevina. Nakon drugog svjetskog rata stvorena je Narodna Republika Mađarska u kojoj je na vlasti bila komunistička partija. Mađari su se pokušali 1956. osloboditi sovjetske dominacije, ali je to spriječila sovjetska vojska. 1990. su na izborima komunisti izgubili vlast.


Nedovršeni članak Povijest Mađarske koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.