Razgovor:Razlozi propasti

Izvor: Wikipedija

   Ovom članku nedostaju hrvatski dijakritički znakovi.
Članak treba ispraviti dodavanjem znakova č, ć, đ, š, ž.



Ovaj je tekst prebačen sa Razlozi propasti. Tekst je očito odnegdje prepisan,a apo stilu ni približno ne spada u okvire wikipedije. Trentuno nemam volje sve čitat, pa ebo, neka ga ovdje. --Ante Perkovic


O propasti Rimskog carstva


Imperium Romanum rimsko ,svjetsko ,carstvo koje je obuhvatilo gotovo cijeli do tada poznati svijet cijelo Sredozemlje ,najvece i najdugotrajnije carstvo u povijesti ljudskog roda.Kako je nastalo i zasto je propalo ,sto je bila pokretacka snaga ljudi koji su ga stvarali. Toliko neodgovorenih pitanja muce ljude jos uvijek nakon 1500 godina od propasti Zapadnog carstva i 500 godina od propasti Istocnog carstva.Dok je prica o propasti Istocnog dijela carstva jasnija i logicnija jer je ta drzava bila u drugacijem povijesnom kontekstu sa vec ustrojenim europskim drzavama izniklim iz nekadasnjih barbarskih kraljevstava i s druge strane nadolazecom snagom sa istoka koja je jednostavno zbrisala vjecno carstvo s karte. Prica o propasti Antickog Rimskog carstva nije nimalo jednostavna i shvatljiva i onima koji ju poznaju mozda bi bolje pitanje bilo ne zasto je propalo nego zasto i kako se tako dugo odrzalo?

Tocke koje su bitne u rimskoj povijesti na koje se reflektira sudbina carstva:osnutak ,kraljevstvo,republika,punski ratovi,gradjanski ratovi prvog stoljeca pr.ne.e,principat,tehnologija i ekonomija Rimljana,gladijatori,prvo stoljece n.e,adoptivni carevi,administracija i financije,kaos 2 stoljeca n.e i oporavak , propast,krscani.

Ad I

Kako je gradic na 7 brezuljaka na obali Tibera zavladao svijetom ,vjecno pitanje na koje je najbolji odgovor dao slavni rimski povijesnicar Tit Livije.Kako je on zapisao u svom epohalnom djelu Ab Urbe Condita,grad je nastao na najboljem polozaju u samom srcu sredozamlja kojim ce tijekom stoljeca zavladati ,u blizini mora a opet ne na samoj obali tako da je bio zasticen od eventualnog napada neprijteljske mornarice i ono sto je osobito vazno za njegovu brilijantnu buducnost jesu njegovi stanovnici koje su krasile vrline domoljublja ,sloge,postenja , hrabrosti ect .Vrline tih ljudi su ih pretvorile u jednu jezgru koja je jednostavno bila bolja od onih koji su im bili susjedi te su oni bili pobjedjeni i potlaceni.Rimske vrline su dobro o karakterizirane u prici o Cincinatu koji je na svom imanju dobio obavjest da je proglasen diktatrom i da treba dovrsiti rat u kojem se bas konzuli nisu proslavili.Cincinat je obukao svoje ratno odjelo otisao i dovrsio rat i odmah otstupio i vratio se na svoje gospodarstvo, nazalost to ce se stoljecima promjeniti ali ova prica ostaje zapisana u povijesti kako je jednom zivjela jedna drzava i od kakvih je pojedinaca bila sazdana.Rimljani nisu bili samo porobljivaci kako ih se nekada prikazuje oni su za razliku od njihovih kasnijih manje ili vise uspjesnih ucenika znali kako se osvaja i vlada.

Ad II

Kraljevstvo kao jedan po mome sudu los oblik drustvenog uredjenja je u samom pocetku Rimske drzave imao pozitivan odjek zato sto je dao dobru osnovu i pocetak .Kada to spomijem mislim na reforme kraljeva koji su zbog svojih velikih ovlasti imali mogucnost i reformirali ruralno stanovnistvo 7 brezulaka i poceli ga pretvarati u urbanu sredinu takodjer uz uvodjenje pravnih normi i koje cinilo dobru osnovu za procvat rimske republike i njene kasnije vojne moci.Ono sto je u samom startu Rimljane razlikovalo od ostalih susjeda je bila cvrsta izgradnja sustava i njegovo postovanje pod svaku cijenu.Upravo sustav i njegovo odrazavanje kroz cijelu rimsku povijest je omogucilo da sudbina drzave ne ovisi slabom kralju,konzulu ili caru,nego je sustav bio taj koji je odrzao drzavu za vrijeme slabijih magistrata.Zasto je tako savrsen sustav propao da li se zaredalo previse losih ili ga je jednostavno pojela korupcija i ljudska pokvarenost iznutra?

Ad III

Kad govorim o Rimskoj republici tesko je uopce u povijesti naci svijetliji primjer dalekoseznosti ljudskog duha sve do danasnjh dana i bez obzira na sve slabosti te demokracije ona je uzor svim kasnijim. Republika je trajala gotovo 500 godina i uglavnom je stvorila ono sto je kasnije postalo carstvo.Sama republika se kroz to dugo vrijeme kako je drzava rasla i kako se drustvo bogatilo transformirala i mjenjala.Razlog propasti republike je bila cinjenica da su bogatstva osvojenih zemalja nagomilala u vrlo uskom krugu ljudi dok je ipak za vrijme carstva i vladavine jednog covjeka raspored bogatstva bio povoljniji.Takodjer republika se izgubila i nestala u sukobu elita koje su njome zavladale, za prevlast u drzavi.

Ad IV

Punski ratovi predstavljeju novu fazu u razvoju rimske drzave.Sukob sa Kartagom Rim izvodi na vjetrometinu svjetske politike i predstavlja Rim kao velesilu sredozemnog svijeta. Da bi bolje razumjeli sukob izmedju Kartage i Rima moramo nesto reci o samoj Kartagi i genezi tog sukoba.Kartaga je bila velesila prije Rima mocna trgovacka drzava koja je suvereno vladala trgovinom na sredozemlju i prije nego je Rim bio bitan faktor u tadasnjem svijetu.Kartaga je bila drzava u kojoj je vladala aristokracija koja je nadzirala trgovinu.Vladajuca elita otudjena od naroda i okruzena placenickom vojskom nije imala onaj kohezioni elemet izmadju drzave i naroda , time je predstavljala potpunu suprotnost u odnosu na Rimljne koji su s druge strane gajili zajednistvo ,domoljublje vlastitu vrlo motiviranu vojsku , vjeru u svoju vlast i senat u obliku maksime S.P.Q.R(Senatus Populusque Romanus – Senat i Rimski narod).Kad razumijemo taj odnos onda shvacamo zasto je Rim prevladao ,a prevladao bi kad tad upravo zbog svog sustava.Povijesno gledano jasno je zasto je Rim pobijedio Kartagu ,a isto tako koliko bi svijet izgubio i koliko bi to promijenilo tokove povijesti da je bilo obrnuto jer Kartaga jednostavno nije sa svojim zatvorenim sustavom mogla iznjeti ono sto je Rim iznjeo za covjecanstvo.Osim ove cinjenice u punskim ratovima se dogodila jedna velika katastrofa od koje se Rim nikada nije oporavio.Za vrijeme Drugog punskog rata nakon upada Hanibala u Italiju i ratnih operacija koje su na podruciju Apeninskog poluotoka trajale godinama doslo je do unistenja malog seoskog posjeda koji je bio osnov blagostanja i ranog uspjeha Rimske drzave.Taj dogadjaj je na neki nacin odredio rimsku povijest ,rimsko gospodarstvo i postao jedan od razloga propasti Rima.Drugi dio toga je bila cinjenica da je Rim postao svjetska velesila , ratista su se udaljila od Rima , vojnici seljci nisu mogli vise vrsiti obje funkcije te za vrijeme dok su vojske ratovale za slavu i bogatstvo Rima bogati veleposjednici su zaposjedali njihovu zemlju te su mnogi vojnici vrativsi se iz rata postajali beskucnici i bezemljasi.To je bilo sjeme dezintegracije Republike i njene propasti.Republika je postala plijen za koji su se borili zapovjednici vojski koje su im postale odanije nego Senatu.Rim je u konacnici pobijedio u trecem punskom ratu Kartagu i razorio ju,u tim slavnim godinama pobjeda na svim frontovima ,Rimljani nisu ni bili svjesni da su s tim ratom i udaljenim osvajackim ratovima dobili nerjesiv problem.Problem udaljenih ratova je rjesen Marijevom reformom vojske koja je profesionalizirana ,ali time je nastao novi maloprije navedeni problem, naime vojske su postale odanije svojim pobjednickim vojskovodjama nego politicarima i birokratima u Rimu.No medjutim problem ekonomije i propast malog seoskog posjeda koji unatoc svim pokusajima nije rjesen tim vise sto je samo gospodarstvo u Italiji osobito poljoprivreda proizvodnja psenice koja unatoc svim subvencijama drzave je bila skuplja i time nekonkurentna jeftinijoj uvoznoj psenici.Taj uvoznicki mentalitet nasuprot proizvodjackom ce skupo kostati Rimljane.

Ad V

Rimska republika je bila dinamicni politicki organizam.Svaki gradjanin je imao zakonom zajamcena prava koja su se ocitavala u :1.Jus suffragii(pravo glasa),2.Jus militiae(pravo na vojnu sluzbu),3.Jus honorem(pravo pocasnog izbora u upravnu vlast),4.Jus provocationis(pravo priziva naroda na osporavanja nepravedne odluke),5.Jus census(pravo vlasnistva).Kao sto se iz predhodnog moze uociti organizacija naroda radi prosvjeda ili opozivanja protunarodne odluke bila zakonom zajamceno pravo i ona nije Rimljanima bila strana nije im bio ni stran sukob suprostavljenih strana koji je obicno bio popracen batinjanjem i tek laksim povredama a u najgorem slucaju je bio izabran diktator koji je ponovno uspostavio red, no sa bracom Grakho koja su svojom reformom zemljisnih knjiga krajem 2 stoljeca pr.n.e htjeli vratiti neposteno uzurpiranu zemlju od strane velikih veleposjednika njenim vlasnicima, malim poljoprivrednicima.Sukob oko zemljista je zavrsio puno strasnije od svih predhodnih.Ubojstvo brace Grakho i njihovih pristasa bio je samo uvod strasnog stoljeca krvoprolica i gradjanskih ratova .To je bilo prijelomno razdoblje koje je zavrsilo uspostavom novih politickih odnosa.To je bilo takodjer slavno doba svjetske povijesti i pokazalo je zasto je Rimska drzava najveca od svih jer je u vremenu unutarnjh krvavih sukoba uspjesno ratovala i osvajala neslucena prostranstva,tako je bila jaka pokretacka snaga toga naroda da to nije nikada prije ni poslije zabiljezeno,a osim toga je pokazalo jednu drugu dimenziju svoje velicine.Druga dimenzija te velicine je to sto i kada se cijeli svijet ujedinio protiv Rima uz unutarnje krvave razdore ,Rim je izasao kao pobjednik kao sto ce i u 3.stoljecu n.e ponovno izaci kao pobjednik.Necu se sada zadrzavati na opisu mnogih velikih Rimljana toga vremena poput :Cezara,Cicerona,Pompeja,Sule ,Marija,Lukula,ect,ect.,jer to nije predmet ove rasprave.

Ad VI

Principat je ingeniozna izum Oktavijana Augusta prvog rimskog cara.Rim nikada nije u pravom smislu bio prava apsolutna monarhija osobito ne u svom pocetku.Principat je oblik vlasti koji zadrzava stare republikanske institucije a princeps je samo prvi medju jednakima (primus inter pares)osoba koja vrsi republikanske magistrature zajedno s drugim izabranim gardjanima on je uz to vrhovni zapovjednik vojske i iz toga crpi svoju moc, upravo ta pozicija ce mnogim buducim carevima omoguciti ce zlouparabu vlasti.Takodjer postoji odredjeni paralelizam izmedju dvije vlasti Senata i Cara.Senat upravlja mirnim provincijama saljuci tamo svoje prokonzule,kuje broncani novac i upravlje svojom blagajnom.Nasuprot tome Car je zaduzen za nemirne provincije , u njima djeluje poput diktatora salje u njih svoje legate ,koje placa iz svog fiscusa, kuje zlatni i srebrni novac.Iz prethodono navedenog moze se zakljuciti da je car ipak dominantna licnost koja najvaznije poluge vlasti drzi u svojim rukama ,ali ipak ostavlja dovoljno prostora za tradiciju , zadrzava sustav koji je bio uspjesan kroz stoljeca, to u ljudima kojima je ima kralja bilo omarazeno uljeva vjeru u taj susutav a i ostavlja dio slobode u upravi ogromnom drzavom.Zajednicko djelovanje Senata i Cara za vrijeme onih careva koji su drzali do vazne uloge senata ,slusali njegove prijedloge i savjete izvjestavali ga sa vojnih pohoda predstavljaju ne rjetke dalokosezne domete drzavnistva i sklada izmedju zakonodavne i izvrsne vlasti.Postoji mnostvo careva koji su senatu davali siroku i vaznu ulogu, neumorno pisali izvjesca i odrzavali korespondenciju bez okljevanja davali supotpis na zakone donesene u Senatu ne namecuci svoja rjesenja.Kao i svaki sustav tako je i ovaj imao svoje nedostatke po meni je jedan od nejvecih bio taj sto zakonski nije rijesio izbor novog cara na nacin da je to bila ustavna obaveza koja bi u startu onemogucila svaki pokusaj uspostavljanja dinastije,po meni najbolje je bilo rjesenje adopcije koje je primjenjivano bez vecih potresa u 2 stoljecu n.e .Adopcija je nakon smrti cara na tron dovodila najboljeg i najzasluznijeg gradjanina u drzavi.Drugi problem je bila progresivna militarizacija drzave kojam se odgovaralo na vanjske prijetnje i unutarnje slabosti tjekom stoljeca.Drzava u kojoj se vojska otme kontroli sigurno ce propasti.Sto je Rimsko carstvo bilo ugrozenije izvana to se vise militariziralo a kako nije bilo rjeseno nasljedjivanje carskog trona takva atmosfera je rezultirala kaosom 3 stoljeca n.e kada je Rim postao nagrada za koju su se borili carski generali.

Ad VII

Dokle god je Rim donosio nove tehnologije i napredak on je prosperirao kada je Rim posustao s novinama a kako su njegovi protivnici ovladavali njegovim tehnologijama primjenili su to protiv njega.Ako se promatra razvoj gospodarstva Rimske drzave onda je uocljivo da su kasnija stoljeca carstva vrlo siromasna inovacijama te se vec postojece tehnologije primjenjuju u smanjenom intenzitetu i dolazi do zaostajanja a barbari se sve vise romaniziraju i ovladavaju rimskim znanjima tehnaloska barijera se smanjuje i do dovodi do gubitka rimske moci na svim podrucijima.Rimski vojnik 2 stoljeca n.e je vrhunski treniran i opremljen ima najboju opremu daleko napredniju od svojih neprijatelja.S druge strane rimski vojnik 4 stoljeca n.e slabo je uvjezban manje fizicki aktivan ne gradi logor kod svakog nocenja vise nalikuje na srednjevjekovnog vojnika slabo je opremljen ima nekvalitetnu opremu.Samo za ilustraciju Trajanovi vojnici imaju vrhunske oklope koji si izmisljeni u Tiberijevo vrijeme,Dioklecijanov vojnik opet nosi zicanu kosulju i ne kvalitetnu kacigu kao iz ranijh razdoblja republike.Drzava zaostaje tehnoloski ali i ekonomski jer jednostavno gospodarstvo vise ne moze izfinancirati kvalitetne stvari.To se takodjer uocava u arhitekturi gdje su zgrade u doba kasnog carstva samo blijeda kopija zlatne proslosti, ponovno se vise gradi sa ciglom a manje sa mramorom.Najbolja je ilustracija posljednji slavoluk sagradjen u rimsko doba ,slavoluk cara Konstantina,osim sto je podignut u slavu pobjede ali ne one protiv barbara kako je to bilo u proslosti nego u slavu pobjede u gradjanskom ratu protiv svoje brace,pokazuje sav jad i ogranicenost toga doba jer su reljefi uzeti sa Trajanovih spomenika a oni koji su radjeni u to doba drasticno odskacu svojom niskom umjetnickom kvalitetom.Stalni gradjanski ratovi porazavajuce djeluju na sposobnost gospodarstva da iznese troskove ogromne drzavne administracije i vojske ,pogotovo sto vise nema injekcija ogromnih kolicina novca koje je imalo kud i kamo razvijenije gospodarstvo 1 i 2 stoljeca n.e koje je i tada bilo ovisno o ratnom plijenu.To rezultira galopirajucom inflacijom koja je doslovno unistila gospodarstvo i vratila ga 1000 godina unazad na naturalnu privredu.Inaflacija je bila tolika da se iz dana u dan nije zanala vrijednost novca i uz sve napore careva nije ukrocena.Za ilustraciju denar pocetkom 2 stoljeca n.e imao preko 90% srebra,pocetkom 3 stoljeca n.e imao je manje od 50% srebra a 70 tih godina 3 stoljeca n.e imao je manje od 2% srebra.Takodjer Rim je znao osvajati i vladati ne zato sto je samo uzimao nego je osvojenim zemljama izvozio svoje civilizacijske plodove poput kulture,jezika ,gradova ,vodovoda, cesta,igara,termi,ect,ect…Zapravo pokoreni narodi su saznali da su u pravom smislu pokoreni ne na bojnom polju nego kada bi na mjestu njihovog nekada malog sela poceo nicati grad sa svom pratecom infrastrukturom.Prednosti zivota u Carstvu bili su golemi ,jedna valuta od sjevera Engleske pa do istoka Mezopotamije, posta kojoj je za predhodono navedenu relaciju trebalo najmanje 9 dana,slobodno kretanje i slobodno gospodarstvo.Samo na takav nacin ,sirenjem romanizacije se moglo opstati kao okupacijski vojnik tako dugo.Kada je to prestalo i kada je Rim poceo cijediti svoje provincije koje su bile unistene ratovima tada je doslo do propasti gradova i propadanja civilizacije.Tacit pisuci zivotopis velikog Agrikole koji je zavrsio osvajenje Britanije uocio kako stanovnistvo uziva u plodovima rimske civilizacije kako obozavaju nositi toge a zapravo nisu ni svjesni da je to samo instrument njihovog potlacivanja.



Ad VIII

Gladiatori i igre u starom Rimu ne upuceni vide u krivom svjetlu ,predtsavljajuci to kao hladnokrvno ubijanje a Rimljane kao bolesne fanatike.Ja to vidim u drugom svjetlu.Istina to je bilo okrutno ali tada nije bilo televizije i masovnih medija koje danasnjem covjeku zapadnog svijeta dok zavaljen u svoj topli naslonjac uziva u obilju prezentira mucenje,sakacenje ubijanje ,glad i smrt nije li to jednako okrutno ako ne i okrutnije.Rimski amfitetri su bili tadasnji nacin da se prikazu vojni uspjesi rimskih legija jer populacija koja je zivjela u miru gradova uz obalu Sredozemlja nije mogla svjedociti pobjede legionara nad Germanima.Akteri borbi u amfitetrima nisu bili nevini kao danas nego u najvecoj vecini to su bili razbojnici ,silovatelji ,ubojice.Drzava se na taj nacin rjesavala najgoreg soja ljudi ,a ujedno slala jasnu poruku onima koji podju s druge strane zakona.Ne treba zaboraviti da je Rim u isto vrijeme imao kazalista sa po pet tisuca mjesta takva kazalista ni danas ne postoje.Postojali su takodjer mnogi koji su se zgrazali nad tim oblikom zabave ali Rimski carevi su znali kakva je poruka igara i da one doprinose unutarnjem miru i redu carstva kao sto danasnja kina i filmski spektakli danasnjim ljudima omogucuju da utaze svoju zedj za krvlju i nasiljem.

Ad IX

Prvo stoljece nove ere je pokazalo velike prednosti principata kao uredjenja i pax romane kao odredjenja u unautrasnjoj politici, no pokazale su se i slabosti.Rezultat slabosti u prvih sto godina principata, su jedan gradjanski rat i pojava careva poput Caligule ,Nerona ect.Unatoc tome doslo je razvoja i napretka na svim podrucijima djelatnosti i stabilizacije drzavne uprave.Rimska drzava postaje vrlo razlicita na svim svojim podrucijima ,decentralizirana zemlja koja svojim gradjanima omogucila da na podruciju svojih municipija uredjuju odnose i upravljaju u skladu sa svojim potrebama a sve u skladu sa zakonima vrhovne vlasti i rimske kulture koja je povezivala i ujedinjavala sve stanovnike carstva.Takodjer moram naglasiti da tada u carstvu jos uvijek glavnu rijec vode one snage pravih istinskih Rimljana koji su poticali od od onih predaka koji svojim vrlinama u krvavim bitkama stvarali svjetsko carstvo.Bez obzira na predhodnu cinjenicu postaje uocljiva cinjenica da je sve manje vojnika bilo iz Italije ali oni su jos uvijek znacajna komponentna vojske,ova cinjenica ce se tijekom stoljeca mijenjati te ce prvo vojnici postajati nerimljani ,a zapovjedni kadar ce bit Rimski do toga da ce barbarski zapovjednici postati i zapovjednici carskih legija.Ta opasna politika uvodjenja stranih elemenata u drzavne strukture koliko god bili romanizirani i vjerni Rimu oni nece biti dovoljno sposobni, odvajati ce se od onih koji su tu drzavu stvarali jednostavno nece biti sazdani od od tako kvalitetnog ljudskog materijala i vrlina koje su krasile prave stare Latine i Rimljane.

Ad X

Veliki povjesnicar i teoreticar propasti Rimskog carstva Edward Gibbon je u svom epohalnom djelu o propasti Rimskog carstva zapisao:”Kada bi najuceniji ljudi bili pozvani da odrede vrijeme kada je ljudski rod bio najsretniji tada bi sigurno odabrali vrijme od vladavine Trajana pa do smrti Marka Aurelija.” Ne treba zaboraviti mnoge potlacene i robove,ali doista to je vrijeme nevjerovatnog sklada i srece najveceg dijela stanovnika Rimske drzave.Adoptivni sustav nasljedjivanja koji je sasvim slucajno ali briljantno inaugurirao Car Nerva koji je za cara izabran u senatu uz negodovanje legija.Nerva koji je vec bio star i nije imao sina koji bi ga nasljedio ,da umiri vojsku odlucio je pozvati najboljeg i najcjenjeijeg gradjanina i vojnika od svih Marka Ulpija Trajana da mu se pridruzi u upravljanju drzavom i da ga nasljedi na prjestolju.Legije su ovakvu razumnu odluku docekale sa odusevljenjem ,a ovaj postupak dati ce Rimu stoljece mira slave i napretka kakvo nikada do tada nije zabiljezeno.Trajan je mirno nakon Nervine smrti preuzeo vlast i poveo Rimljane u najsjajnije pobjede u ratovima protiv Germana ,Dacana,Parta.Za vrijeme vladavine Trajana Rimska drzava ce se prostirati na najvecem podruciju.Rim ce biti obasut tonama i tonama zlata, srebra i drugim dragocjenostima biti ce izgradjeni najvelebniji spomenici rimskoj slavi i sreci,ali posljednji put.Tadasnji stanovnici carstva uzivajuci u blagostanju toga vremena sigurno nisu ni pomislili da su presli svoji najvisu tocku i da se silnica srece i bogatstva okrenula prema dolje tesko je odrediti kada je pocelo nestajati blagostanje ali taj dan sigurno kako je mirno dosao i mirno je prosao, no svakim sljedecima danom novac je lagano gubio svoju vrijednost cijene su lagano rasle a samostalni municipiji uzdavajuci se u trenutacene dobre careve olako su svoju autonomiju prebacivali na centralnu vlast zeleci uz manje rada i obaveza zadrzati istu razinu blagostanja ,to ce se pokazati kobnim onoga trenutka kada vise nece biti dobrih adoptivnih careva.Trajana je mirno naslijedio Hadrijan koji se okrenuo unutrasnjim poslovima ,utvrdjivanju granica carstva.Neumorno je putovao carstvom i obilazio gradjene ,slusao njihove prijedloge i primjedbe ,nadgledao izgradnju infrastrukture drzao vojsku zaposlenu.Savrsena drzava je stvorena sve se cinilo kao da ide samo od sebe,to potvrdjuje Car Antonin Pije koji u 23 godine svoje vladavine ni jednom nije napustio Italiju.Njega je nasalijedio jedan od najvecih stoik Marko Aurelije koji u svojoj 20 godisnjoj vladavini nije radio nista drugo nego tragao za mirom.Nakon uobicajenog istocnog pohoda na Parte koje je stalnim napadima trebalo slabiti rimski legionari donjeli su sa sobom strasnu posat ,kugu,koja je opustosila carstvo i ubila cetvrtinu populacije.Cetvrtina manje poreznih obveznika istotoliko manje poreza za drzavu.Na sjevernim graniacama pokrece se lavina seobe naroda.Barbari kao da su osjetili slabost tadasnjih Rimljana.Rimljani su tada odbili barbare na sjeveru i sprjecili pustosenje provincija ali zadnji put.Marko Aurelije je pokrenuo ofenzivu na Germaniju nadajuci se da ce pomaknuti granicu rimskog svijata na Elbu i Labu i time stvoriti tampon zonu izmedju bogatih provincija zapadne Europe.On bi u tome uspio da ga nije zadesila smrt.Marka Aurelija nije nasljedio najbolji covjek u carstvu nego njegov nezreli sin Komod koji nije bio spreman za toliku odgovornost i to je karakteristika svih mladih careva poput Nerona ,Heliogabala jednostavno nisu bili spremni upravljati tim ogromnih mehanizmom ,zato su lutali ,donosili krive i megalomanske odluke koje su samo slabile drzavu.Komod je napustio spasonosnu politiku svoga oca i posvetio se svojoj borbi sa pokvarenim politicarima u Rimu,zeleci njih popravljati upleo se u sukob sa puno iskusnijim od sebe,koji je jedino mogao zavrsiti kobno za njega,uvodeci cijelu drzavu u eru kaosa.

Ad XI

Administraciju i financije kasnijeg carstva karakterizira nemogucnost rjesavanja deficita u blagajni, galopirajuca inflacija i bujajuca birokracija.Naocigled Rimska drzava je bila drzava u kojoj se zivjelo po strogim zakonima ali svi segmenti zivota su bili zahvaceni korupcijom.Propadanje gospodarstva zbog kuge ,rata i pustosenja provincija je bilo osjetno,takvo gospodarstvo nije moglo iznjeti potrebe drzave koja je bila ugrozena i trazila sve vise.Opadanju gospodarske aktivnosti carevi su pokusali doskociti tako je car Dioklecijan ediktom proglasio sva zanimanja u carstvu nasljednima.Nezamisliva tranzicija iz izrazito slobodne ekonomije u kojoj su postojale velika poduzeca koja su gradila po cijelom carstvu radeci za privatne poduzetnike i drzavu npr.amfiteatrum Flavium najveci amfitetar u carstvu gradilo je pet zasebnih poduzeca svako zaduzeno za svoj segment posla ,a nadziralo ih je posebno tijelo koje je kontroliralo troskove,nadalje najveca ciglana u Rimu je bila u privatnom vlasnistvu ect.Sve to nestaje Dioklecijanovim ediktom koji ukida slobodu izbora zanimanja sto porazavajuce djeluje na motivaciju,propala privatna poduzeca preuzimaju drzavni mastodonti koji sve stavljaju u sluzbu obrane drzave od barbara.Taj pokusaj je bio nista drugo nego posljednji pokusaj koji je samo produzio agoniju carstva koji je neminovno vodio u propast.Takodjer robovlasnici sustav se s vremenom transformira u kolonatski sustav koji slobodnjeke veze za zemlju koju obradjuju i zemljoposjednika.Smanjenjem gospodarskog zivota dolazi do tehnoloskog zaostajanje ,a takav sustav ovisan o besplatnoj radnoj snazi nije mogao izvesti novi iskorak u tehnoloskoj revoluciji koja bi Rimu vratila primat u tadasnjem svijetu.

Ad XII

Drugo stoljece u rimskoj povijesti je obiljezeno katastrofama svih vrsta.Barbarski upadi opustosili su gotovo cijelo zapadno carstvo, gospodarstvo je bilo na koljenima provincije opustosene a populacija desetkovana sto od kuge sto od rata.Rim se nikada od toga nece oporaviti.Drzavom je vladao kaos od jednom je bilo po nekoliko pretendenata za carsko prestolje na razlicitim dijelovima carstva u isto vrijeme horde barbara su navirale preko granica i pustosile bogate gradove.Carstvo ce opstati ali cijena koja je placena je bila skupa.Drugo stoljece takodjer pokazuje novu dimenziju slabljenja ,a to je bila dezintegracija carstva,koja se ocitovala u svim sferama.Dovoljno je samo uzeti popis careva i uocljivo je da su izvorni rimski korjeni careva iz prva dva stoljeca carstva neupitni, sto se ne moze reci za kasnije careve a takvi su u vecini poput Severa,Maksimina,Filipa ect,ect.Od tada Rimom vladaju izdanci romaniziranih naroda koji se trude spasiti drzavu ali oni jednostavno nisu imali isti onaj pokretacki mehanizam koji su imali njihovi predhodnici.Oporavak carstva pocinje sa briljantnim Klaudijem Gotskim,nastavlja s njegovim nasljednicima.Od tada Rim postaje drzava straha za vlastitu sudbinu i taj problem muci sve od obicnog gradjanina do Cara,svi ljudski i materijalni resursi su mobilizirani za tu svrhu.

Ad XIII

Svi dogadjaji iz predhodnih stoljeca kulminirati ce u petom stoljecu kada nestaje Zapadno rimsko carstvo.Obiljezja zadnjih stoljeca su depopulacija, dezintegracija ,barbarizacija,osiromasenje.Barbarskim upadima i cestim epidemijama kuge stanovnistvo carstva se drasticno smanjilo to je utjecalo na gospodarske i vojne odnose.Carevi sve vise novace barbare u vojsku i naseljavaju pogranicne provincije barbarima od kojih traze da brane granicu obradjuju zemlju i naravno placaju porez.Malo po malo oni ce postati sve znacajniji faktor a bivse provincije, federalne jedinice unutar carstva a zatim kraljevstva koja nominalno priznaju ili ne priznaju cara u Rimu.Za razliku od 1.stoljeca pr.n.e kada vojsku cine uglavnom Rimljani,2.stoljeca n.e kada su vojnici pripadnici romaniziraniziranih naroda a casnici Rimljani.U 4 i 5 stoljecu n.e vojska je u potpuno barbarizirana ,barbarizacija je isla do te mjere da su barbarski zapovjednici vojske imali toliku moc da su mijenjali careve kako su to htjeli sve dok Odoakar nije zbacio posljednjeg cara i proglasio se Kraljem Germana u Italiji.Stanje Rimskog carstva u to doba dobro je opisao Alarik predvodeci svoje barbare kroz Italiju na putu prema Rimu.Zapisao je tada da na cijelom putu nisu sreli ni jednog rimskog legionara,vidjeli su samo zapustena polja i sirotinju koja je bila tako brutalno popljackana da je u njima vidjela osloboditelje,jednostavno nikome vise nije bilo stalo, sirotinji je bilo svejedno a bogatima je bilo bolje jer nikome nisu morali polagati racune.

Ad XIV

Krscanstvo je cesto predstavljano kao novi kohezioni element kasnog carstva koji ga je ujedinio oko nove jedinstvene vjere.Moje misljenje je da krscanstvo je samo pridonjelo propasti carstva iz vise razloga.Vjera onih Rimljana koji su stvarali Rim je bila ratnicka koja je poticala isticanje ,hrabrost uz slobodu osobnog zivota,nasuprot tome krscani su uklopljeni u prosjecnost ,njihov mentalitet je gubitnicki ,mentalitet ravnodusnosti i bijeg od stvarnosti.Sto se tice jedinstva to je potpuno netocno jer nikada prije u rimskoj povijesti nije bio ubijanja i pokolja zbog vjere a sada uz stare sukobe oko nasljedjivanja prijestolja,postoje pokolji sukobljenih vjerskih frakcija unutar crkve.Sto se tice samih krscana i njihovog puta ka priznatoj vjeri Rimskoga carstva postoje dva lica.Prvo lice je prije 313.godine n.e kada se prezentiraju kao mucenici koji umiru u arenama diljem carstva ,oni se zgrazaju nad surovosti koja vlada oko njih.Drugo lice nakon 313 godine n.e kada krscani koji su jos uvijek manjina postaju agresivni prema drugacijima od sebe ,zauzimaju vodeca mjesta u administraciji i to iskoristavaju kao oruzije u borbi za neistomisljenicima.Samo priznavanje krscanske vjere bi opisao kao krscansku revoluciju jer je manjina dosla u ravnopravan polozaj odlucivanja sa vecinom.Konstanitn kojeg oni nazivaju velikim nije bio ni blizu svojim nacinom zivota krscanskoj ideologiji ali je kao pametan covjek uvidio odredjene prednosti krscanstva koje je on iskoristio za svoju osobnu promociju a ne iz ljubavi prema njima.Dakle prica o misticnom ukazanju prije bitke sa Maksencijem ostaje samo prica ali cinjenice koje je kasnije zastupao Car Konstantin odaju njegove namjere one ce postati odrednice koje ce prozimati zivot srednjevjekovnog Bizantskog carstva.Konstantin se predstavljo na sljedeci nacin, jedan bog ,jedan car koji je njegov zastupnik na ovome svijetu nitko tu postavku ne moze opzivati ni dovoditi u pitanje.Iz ovoga se da zakljuciti da je to bio izvor iz kojih je ce buduci vladari srednjega vijeka crpsti svoja prava i moc.Takav stav dovodi o odstupanja od postavki principata koji Rimsko carstvo pretvaraju u apsolutnu monarhiju u kojoj jedan apsolutni vladar uz bozansku providnost upravlja svim sferama zivota,drzava je u svima vidjela neprijatelje spiuni su preplavili drustvo,uloga Senata je apsolutno marginalizirana na i trivijna.Stara rimska religija koja se sastojala od mostva bogova i bozanstava je zastupala partnerski odnos gotovo poslovni odnos te svojim poklonicima ostavlja siroke slobode ,rimski bogovi ne djeluju sputavajuce nego poticajno,s druge strane krscanin nije poduzetan one se povlaci u sebe nije motiviran za stvaranje neceg novog, boljeg jer za njega je ovozemaljski zivot samo blijeda sjena nakon kojeg dolazi vjecni nebeski zivot,on se predaje i promjene u svijetu oko sebe shvaca kao neizbjezne.Krscanstvo je takodjer pogubno djelovalo na znanje i kulturu antickog svijeta koja su bila smetnja dogmatskom pristupu crkve i krscana koje je sada samo gonila glad za moci i vlascu.