Phoenix dactilyfera

Izvor: Wikipedija

   Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Phoenix dactylifera. (Rasprava)


Potjeće iz sjeverne Afrike. Poznata je kroz stotinjak formi i kultivara te je danas raširena po svim suptropskim područjima ,prvenstveno iz komercijalnih razloga. Uzgaja se i u tropskim područjima, ali tamo plodovi ne dozrijevaju dobro zbog velike vlage.Stablo je nešto uže nego kod Phoenix canariensis, te stvara svake godine bočne izdanke pri osnovi ali i naviše. Ovi izdanci usporavaju palmu u rastu.Ukoliko se skidaju(koriste se za razmnožavanje tako da se zakorjenjuju),stablo dostiže maksimalnu visinu od 20-30 m. Na samom stablu su primjetni izraženi usjeci, pravilno raspoređeni te formiraju horizontalne romboide.Pri vrhu su ostaci peteljki pretvoreni u bodlje,koje se nalaze i na bazi samih peteljki. Krošnja je nešto rjeđa u odnosu na Phoenix canariensis sa listovima dugim 5-6m,zelenoplavim ili zelenosivim. Segmenti su raspoređeni u V rasporedu.Plodovi sadrže jako puno šećera i veoma su važni u prehrani lokalnog stanovništva.Ponegdje se može naći podatak da je ova vrsta otpornija od Phoenix canariensis, što treba uzeti s rezervom,jer ona svoju otpornost iskazuje u uvjetima dosta suhe klime. Inaće je otporna do -10C. Na jadranskoj obali nalazi se tek u neznatnim količinama, najviše u okolici Splita i na otocima, iako su mogućnosti za njezin uzgoj mnogo veće te bi ova vrsta mogla na Jadranu donositi plodove. Postoji i varijanta atlantica, koja se u zadnje vreme izdvaja kao posebna vrsta,jer se vjeruje da je prirodni hibrid između P.dactylifera i P.reclinata(Senegalska datulja).Raste na Zelenortskim ostrvima i na planinskom masivu Atlas u Maroku(do 2100m),s tim da je ovaj drugi oblik otporniji.