Dobrodošli, g. Chance

Izvor: Wikipedija

Dobrodošli, g. Chance
Being There
Redatelj Hal Ashby
Scenarist Jerzy Kosinski
Glavne uloge Peter Sellers,
Shirley MacLaine,
Melvyn Douglas
Godina izdanja 1979.
Trajanje 125 minuta
Država SAD
Jezik Engleski
IMDb profil

Dobrodošli, g. Chance (eng. "Being There") američki je film iz 1979., spoj tragikomedije i satire, koji je snimljen po istoimenoj knjizi koju je napisao Jerzy Kosinski. Radnja se vrti oko mentalno zaostalog vrtlara (tumači ga Peter Sellers) kojeg političari smatraju za genija.

Sadržaj

[uredi] Filmska ekipa

Režija: Hal Ashby

Glume: Peter Sellers ( Chance ), Shirley MacLaine ( Eve Rand ), Melvyn Douglas ( Benjamin Rand ), Jack Warden ( Predsjednik SAD-a ), Richard Dysart ( Dr. Allenby ) i drugi.

[uredi] Radnja

Glavni junak je Chance, mentalno zaostali sredovječni čovjek koji je cijeli svoj život radio u vrtu na jednom imanju u Washingtonu, okružen samo dvijema osobama - bezimenim starcem i sluškinjom. Chance ne zna ni čitati ni pisati, nikada nije napustio imanje ili imao ljubavnicu i jedino što ga zanima je gledati televiziju. Ipak, cijeli je život bio sretan i zadovoljan. Kada jednog dana umre starac a sluškinja dobije otkaz, Chance mora prvi put u životu napustiti imanje.

Na ulici ga slučajno lagano udari auto bogate gđe. Eve koja ga poveze u svoju vilu gdje rade liječnici. Tamo je i Evin bogati suprug Ben, koji umire. I Ben i Eve zaključe po Chanceovoj otmjenoj odjeći da se radi o intelektualcu. Kada Bena posjeti predsjednik i on zaključi da je Chance intelektualac koji govori u metaforama. Ubrzo Chance nastupi na televiziji i postaje zvijezda a cijelo društvo njegovo čudno ponašanje interpretira kao šarmantno djelovanje genija. Eve se zaljubi u njega, mediji i političari na jednoj svečanosti mu govore same pohvale, no Chanceu je to sve svejedno. Ben umre a doktor Allenby shvati da je Chance samo običan vrtlar, no odluči ništa nikome ne reči i ostaviti im iluziju. Na raskošnom Benovom sprovodu Chanceova se koncentracija istroši i on napusti pogreb. Otiđe u obližnju šumu dok visoko rangirani političari raspravljaju o tome da ga postave za predsjednika države. Chance hoda po imanju i stigne do jednog jezera. Nastavi i iznenada počne hodati po vodi, dok se u pozadini čuju riječi predsjednika, koji održava govor; "Život je stanje duha".

[uredi] Nagrade

[uredi] Zanimljivosti

  • Peter Sellers je bio toliko fasciniran knjigom "Dobro došli, gospodine Chance" koju je napisao Jerzy Kosinski da je godinama pokušavao snimiti film po njoj. Navodno je to bio jedini film o kojem je zbilja bio strastven.
  • Sellers je modelirao glas Chancea po svojem idolu, Stanu Laurelu.
  • Odjavna špica je pri premijeri sadržavala komične isječke u kojima su pokazane Sellersove greške pri izgovaranju rečenice u jednoj sceni. No kasnije su oni izbačeni i sada, kada god se film emitira na televiziji, odjavna špica sadrži samo melankoičnu glazbu i TV smetnje.
  • Laurence Olivier je bio prvotni izbor za ulogu Benjamina Randa, ali je odbio kada je pročitao da scenarij sadrži scenu u kojoj se implicira da lik Shirley MacLaine masturbira.
  • Hal Ashby je ideju za završnicu dobio navodno potpuno spontano dok je razgovarao sa jednim kolegom o filmu.
  • Slavnu rečenicu u filmu ("Život je stanje duha") Sellers je dao ugravirati na svojem grobu.

[uredi] Teme i analiza

Iako film na prvi pogled izgleda jednostavno, njegova simbolična priča i struktura su pomno razrađeni i podložni raznim egzistencijalnim (pa i religioznim) interpretacijama. Jedna od njegovih tema je površnost društva i medija ( Chance je retardiran ali ga svi drže za intelektualca jer nosi otmjenu odjeću i ima suzdržan govor ) koje i od budala stvara zvijezde. Druga tema je načelo i apsurd egzistencije, na što se nadovezuje i originalni naslov "Being There" ( slobodno prevedno kao "Biti tamo" ) pošto Chance dokazuje da jedan čovjek ne treba imati ništa da bi postigao sve u životu, izuzev biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, dok drugi koji bi to zaslužili za to nikada nisu dobili šansu. Treća je da se svaka rečenica, pa i gesta, može krivo protumačiti. Tako svi krivo shvate Chancea i proglase ga genijem, tj. daju mu veće zasluge nego što on zaslužuje ( Ruski ambasador ga upita: "Jeste li čuli za pjesnika Krilofa?" Chance se samo nasmiješi a ambasador odmah zaključi: "Aha! Znači čuli ste za njega!" ).Redatelj Hal Ashby vodi priču suzdržano i humano, dajući gledatelju prostora da sam izvodi zaključke.

Po nekima mišljenjima razlog Chancove hipnotične privlačnosti na ljude leži u tome što je on jednostavno sretan bez ičega. To zbunjuje i fascinira ljude oko njega koji su bogati i imućni, ali su im životi isprazni. Chance je osoba bez prošlosti i budučnosti ali na to ne mari. Kao što to završnica suptilno naglašava ( "Život je stanje duha." ) percepcija o sreći i svemu je relativna. Chance je neka vrsta "slobodnog duha" po Nietzscheu, odvojena od svega u strukturi društva koja ne mari za materijalne vrijednosti ili norme (jer ih i ne zna) dok su svi drugi ovisni o njima, te tako nema problema u tome što se sve vrijednosti života raspadaju, što filmu daje i metafizičku dimenziju.

[uredi] Kritike

Svi kritičari su hvalili film. Ken Hanke je napisao: "Poput većine velikih filmova, i "Dobrodošli, gospodine Chance" je jedan od onih koji se uvijek doimaju svježi i relevantni. U stvari, ovo je jedan primjer gdje se film čini više relevantnim u današnje doba nego u doba kada je nastao...Sellersov portert junaka Chancea kao neke vrste "svete nevinosti" (na što se nadovezuje i zadnja scena filma) je daleko udaljena od mimike lica kakva se inače koriste u opisu mentalno zaostalih, kakve nalazimo kod Toma Hanksa u filmu "Forrest Gump", Seana Penna u "Ja sam Sam" ili Cube Goodinga J.r-a u "Radio"...Chance uopće nije dubok. Ono što on govori nema nekog značenja za njega. Ako je pametniji od ljudi oko njega, onda je to samo zato što su oni toliko očajni za nekim koga bi sljedili da bi spremno slijedili čovjeka sa jedva jednom misli u glavi. No Chance nikada nije figura ismijavanja zato što je toliko jedinstven i stvaran - i to se odnosi na cijeli film, koji je iznenađujuče human". Robert Vaux je utvrdio: "Ovaj film je sve što je "Forrest Gump" trebao biti, ali nije bio".

Analizirajući misterioznu, fantazmagoričnu zadnju scenu filma, kritičar Roger Ebert je napisao: "Da li to znači da mi nikada ne razmišljamo za sebe, nego samo djelujemo po normama? Posljednje riječi filma su "Život je stanje duha". Dakle, nijedan kompjuter nikada neće biti živ. Ali do stupnja u kojem smo mi ograničeni našim ljudskim "programiranjem", nećemo biti niti mi. Pitanje nije hoće li kompjuter ikada misliti kao čovjek, nego hoćemo li mi izabrati osloboditi se razmišljanja poput kompjutera".

[uredi] Vanjske poveznice