Nikola Pašić
Izvor: Wikipedija
![]() |
|
|
|
---|---|
U službi 11. studenog 1891. – 1892. 27. studenog 1904. – 1926. (uz prekide) |
|
|
|
U službi 21. ožujka 1892.1904. – 9. kolovoza 1892. 1904. – 1905. 1906. – 1908. 1912. – 1918. |
|
|
|
Rođenje | 18. prosinca 1845. Zaječar, Srbija |
Smrt | 10. prosinca 1926. Beograd, Srbija |
Politička stranka | Radikalna stranka |
Supruga | Đurđina Duković |
Zanimanje | Inženjer |
Nikola Pašić (Zaječar, 18. prosinca 1845. – Beograd, 10. prosinca 1926.), političar, dugogodišnji predsjednik vlade Kraljevine Srbije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, osnivač i vođa Radikalne stranke
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Rođen je 18. prosinca 1845. u Zaječaru u pekarskoj obitelji. Bugarski izvori redovno spominju da je Pašić bio Bugarin i s očeve i s majčine strane, jer mu je majka bila Bugarka iz Vidina, a otac Bugarin iz Gabrova. Tek je preudajom za g. Pašića mali Nikola bio usvojen i dobio svoje sadašnje prezime. Time se objašnjavaju i njegove rodbinske veze i izbjeglištvo u Bugarsku u jednom periodu. Školovao se u vrijeme čestih preseljenja zaječarske gimnazije, tako da je zbog školovanja kao učenik boravio u Negotinu i Kragujevcu. Gimnaziju je završio u 21. godini, uglavnom izvrsnim uspjehom.
Upisao je 1866. Tehnički fakultet Velike škole u Beogradu. Srpska vlada ga je kao izvrsnog studenta 1868. uputila na školovanje u Zürich. Studirao je na Politehničkoj školi u Zürichu tehničke nauke kao državni stipendist. Za vrijeme boravka u Švicarskoj bio je blizak Svetozaru Markoviću, ali se kasnije razišao sa njim. Posle jednogodišnje prakse na izgradnji pruge Budimpešta-Beč vratio se u zemlju. Iako je po obrazovanju bio inženjer, najmanje se bavio svojom strukom.
[uredi] Politička karijera
Političku karijeru otpočeo je 1878. godine kao narodni poslanik, izabran u Zaječaru. U ideološkom smislu, prošao je kroz nekoliko faza: u mladosti je bio socijalist i revolucionar, u zrelim godinama borac za parlamentarnu demokraciju, dok je u kasnim godinama postao konzervativac.
Godine 1881. kad je osnovana Radikalna stranka, Pašić je bio prvi predsjednik Glavnog odbora. Po izbijanju Timočke bune napušta zemlju, a u prosincu 1883. je u odsustvu osuđen na smrt. Poslije abdikacije kralja Milana (1889.), bio je amnestiran, vratio se u zemlju i ponovo preuzeo vodstvo Radikalne stranke.
[uredi] Gradonačelnik
Dva puta je bio gradonačelnik Beograda:
1) 30.prosinca 1889. - 14. siječnja 1891.
2) 10. siječnja 1897. - 13. studenog 1897.
Raspisao je veliki zajam i asfaltirao glavne ulice.
[uredi] Predsjednik Vlade
Predsjednik srpske vlade postao je prvi put 11. studenog 1891. Predsjednik vlade je bio 1891-1892. i ministar vanjskih poslova Srbije od 21. ožujka 1892. do 9. kolovoza 1892.
U periodu od 1893. - 1894. bio je diplomat, predstavnik srpske vlade u Petrogradu. Zbog neslaganja sa unutrašnjom i vanjskom politikom posljednjeg Obrenovića, ubrzo se razišao i sa njim.
Poslije neuspjelog Ivanjdanskog atentata na bivšeg kralja Milana 1899., kao radikalni prvak osuđen je na 5 godina zatvora, ali je odmah pomilovan i pušten. Sljedećih nekoliko godina, do Svibanjskog prevrata 1903., bio je van političke scene. Uključuje se u politički život 1901., a poslije ubojstva Aleksandra Obrenovića i povratka na vlast dinastije Karađorđević (1903.), Pašić ponovo preuzima vodstvo Radikalne stranke.
Predsjednik vlade po drugi put postaje 27. studenog 1904. Na ovom položaju je uglavnom bio sve do svoje smrti 1926. godine. Preciznije, predsjednik vlade Srbije je bio 1904-1918 sa tri prekida i predsjednik vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u periodu 1921-1926 sa jednim prekidom.
Osim ove velike funkcije bio je pet puta predsjednik Narodne skupštine, zatim ministar vanjskih poslova u periodima 1904.-05., 1906.-08., 1912.-18. i potom u Kraljevini SHS 1921. Osim toga, Pašić je od osnivanja 1881. do svoje smrti, vodio Narodnu radikalnu stranku.
Uspješno je vodio Srbiju kroz dva balkanska rata i kroz Prvi svjetski rat. Bio je predsjednik delegacije Srbije na Konferenciji mira u Bukureštu 1913. Početkom 1915. godine, kao predsjednik srpske vlade, Nikola Pašić poziva Nikolaja Velimirovića u Niš i upućuje ga u Englesku i Ameriku da propagira srpsku pravednu borbu i da suzbija austrijsku propagandu protiv Srbije. Bio je jedan od potpisnika Krfske deklaracije 1917. Bio je predsjednik delegacije Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919.
Godine 1923. postao je počasni građanin Pančeva.
[uredi] Vidovdanski Ustav
Bio je jedan od glavnih tvoraca Vidovdanskog ustava iz 1921. godine, kojim je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca dobila oblik unitarne monarhije. Kasnije je kralju Aleksandru Karađorđeviću počela smetati Pašićeva ličnost, odvojio se od njega i uklonio ga sa položaja predsjednika vlade.
Bio je na audijenciji kod kralja Aleksandra 9. prosinca 1926. tijkom koje je kralj iznio neke kritike na račun Pašićevog sina i nije mu povjerio novi mandat predsjednika vlade. Potresen ovim događajem Pašić je iznenada preminuo sutradan 10. prosinca 1926. od srčanog udara, u 81. godini života. Sahranjen na Novom groblju u Beogradu. U političkom životu Srbije, Pašić je proveo 48 godina. Aktivno se bavio politikom do smrti.
[uredi] Carinski rat
Izašao je kao pobjednik u Carinskom ratu sa Austrougarskom (1906.-1911.), izvukavši Srbiju iz zagrljaja ekonomske blokade velika susjedna carstva i omogućivši srpskoj privredi da se probije "iz balkanskog kotla na svjetsku tržnicu". U svojoj politici oslanjao se na Rusiju, a poslije Oktobarske revolucije na Francusku.
U politici se dokazao kao mudar, staložen i uporan političar. Govorio je: "Srbi jesu mali narod, ali većeg između Beča i Carigrada nemamo". Osim toga on je bio šutljiv po prirodi i imao je uzrečicu "ovaj". Bio je poznat po nadimku Baja.
U siječnju 1939. otkrivena je spomen-ploča u Zürichu na kući u kojoj je kao student stanovao Nikola Pašić, događaju je prisustvovao predsjednik vlade Milan Stojadinović, a "Politika" od 13. siječnja 1939. posvetila je tome cijelu naslovnu stranu.
O životu i radu Nikole Pašića objavljeno je više knjiga, pomenimo neke od njih:
- Miodrag Dimitrijević: "Nikola Pašić u hodu povijesti" 2005. g. (190 str)
- Živorad Lazić: "Pašić i četiri kralja" 2005. g. (320 str)
- Latinka Perović: "Nikola Pašić u narodnoj skupštini" 1997. g. (780 str)
U Zaječaru je 1992. osnovana zadužbina "Nikola Pašić". U Srbiji danas postoji Radikalna stranka "Nikola Pašić", kao i Srpska radikalna stranka koje nemaju kontinuitet sa Narodne radikalne stranke, budući da je dugo vremena u Jugoslaviji postojao jednopartijski sistem.
U Beogradu postoji Trg Nikole Pašića i na njemu impozantan spomenik Nikoli Pašiću od bronce, visine 420cm.
[uredi] Obiteljski život
Nikola Pašić se oženio Đurđinom Duković, kćerkom bogatog tršćanskog trgovca žitom, Srbina. Vjenčali su se u Firenci, u ruskoj crkvi, a ne u Trstu, u srpskoj, jer je tako želio mladoženja, da se ne bi mnogobrojni Srbi koji žive u Trstu sjatili na dan vjenčanja. Nikola Pašić je imao sina Radomira i kćerke Daru i Pavu.
Njegov sin Radomir bio je poznat po raznim korupcijskim aferama i zagorčavao je Pašiću život. Radomir je imao dva sina Nikolu (završio pravo na Oxfordu, rođen 1918) i Vladislava (arhitekta, umro ' 80. godina u Ženevi). Nikola Pašić Drugi živi u Torontu gdje je osnovao i dugo godina vodio Srpsku nacionalnu akademiju.
[uredi] Kritike Nikole Pašića
Bilo je i u njegovo vrijeme i kasnije raznih kritika na račun Nikole Pašića. Pera Todorović, raniji suborac iz Radikalne stranke, dao je sljedeći opis: "Pašić je do vijeka bio strašan smetenjak, šeprtlja i oklijevalo. Vječito šeprtljanje i kubura - to je najvažnija karakterna crta Pašićeva. On nikada ne zna jasno ni što hoće ni što neće. On hoće sve i neće ništa. On događajima ne izlazi u susret, on uvijek šetucka za njima". Archibald Rudolph Reiss u svojoj knjizi "Čujte Srbi!" zamjera Pašiću na prevelikoj popustljivosti prema svom sinu Radomiru koji je pod izgovorom bolesti bio oslobođen sudjelovanja u ratu i provodio se po Parizu. O Pašićevom velikom bogatstvu Reiss kaže:


[uredi] Anegdote i zanimljivosti
Nadimak Nikole Pašića bio je Baja.
Bio je poznat kao duhovit čovjek i iza njega su ostale mnoge anegdote.
- Na pitanje novinara prilikom jednog izlaska iz skupštine, posle zasjedanja, "Što ima novo?" odgovorio je: "Ne znam. Nisam još čitao Politiku".
- Prilikom jednog zasjedanja iznerviran upotrijebio je neke "jače" riječi. Jedan poslanik iz klupe je dobacio "Ovako nešto Gladstone (tadašnji predsjednik engleskog parlamenta) nikad ne bi rekao u skupštini!". Pašić je odgovorio "Kakvi ste vi Englezi, takav sam Gladstone!"
[uredi] Bibliografija
Kazimirović, Vasa. Nikola Pašić i njegovo doba, 1845-1926, klj 1 i 2. (Beograd, Nova Evropa, 1990)
Radenković, Đorđe. Pašić i Jugoslavija. (Beograd: Službeni List SRJ, 1999.) ISBN 86-355-0428-3
Stanković, Đorđe Đ. Nikola Pašić i Hrvati: (1918-1923). (Beograd: BIGZ, 1995.) ISBN 86-13-00828-3
[uredi] Vanjke poveznice
- Znamenite ličnosti Zaječara
- Feljton "Pašić i četiri kralja" u 'Novostima', autor Živorad Lazić
- Pašićeva biografija na sajtu Arhiva Srbije
- Djetinjstvo i školovanje Nikola Pašića, odlomak iz knjige "Nikola Pašić u hodu povijesti"
- Informacija o njegovom grobu
- Spomenik Nikoli Pašiću u Beogradu
- Vladimir Jovanović: Misija Nikole Pašića u Sofiji 1889. godine
- Slobodan Turlakov: Vodič za Srbe početnike (1804 u. 1941)
- Anketa za izbor političara stoljeća
- Pašić u anegdotama
- Pašić u anegdotama
- Nikola Pašić Drugi (unuk Nikole Pašića)
- Pašić po drugi put među Srbima - Nikola Pašić, unuk