Internazionale Milano F.C.

Izvor: Wikipedija

Inter Milano
Puno Ime Internazionale Milano Football Club SpA
Nadimci Nerrazzuri
Osnovan 9. ožujak 1908.
Stadion Giuseppe Meazza Stadium, Milano
Kapacitet 82.955
Predsjednik Massimo Moratti
Trener Roberto Mancini
Liga Serie A
2005-06 3. (kasnije proglašeni prvacima)


FC Internazionale Milano, talijanski je klub iz Milana, Lombardija. Nadimak mu je Nerrazzuri zbog prepoznatljivih crno-plavih dresova.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Klub je osnovan 9. ožujka 1908. odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe talijana i švicaraca iz kluba, zbog dominacije talijanskih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju internacionalnu momčad Internazionale FC, ili skračeno, Inter. Sudeći po nazivu, kupovali su većinom igrače iz inozemstva. Nadimak je momčadi bio La Beneamata, u prijevodu povlašteni. Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.

Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapetan momčadi bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.

U razdoblju između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter. Ipak, i tad su bili prvaci. Bilo je to 1930. i 1938., a 1940. su uz prvenstvo osvojili i Coppa Italia, tj. talijanski kup. 1942. godine odbacili su ime Ambrosiana-Inter i vratili se prvotnom.

Uslijedilo je potom mitsko razdoblje povijesti kluba. Razdoblje zvano La Grande Inter, kad je Inter bio u samom vrhu europskog nogometa. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg čekanja opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966. Ni uspjesi u europskim natjecanjima nisu izostali. Posebno se pamte godine 1964. i 1965. kada su se 2 puta zaredom popeli na krov Europe. Prvo pobjedom nad madridskim Realom, a zatim na svom San Siru Benficu. Pridodali su tome Interkontinentalni kup. Doba je to bilo legendi Luisa Suareza, Giacinte Facchettija, Sandra Mazzole, Angela Domenghinija i Maria Corsa. Predsjednik je tada bio Angelo Moratti čiji će sin kasnije pokušati vratiti Inter u to razdoblje. Zanimljivost iz tog razdoblja je ta da je Inter ponudio ogromne svote novca Peleu i Eusebiju ne bi li igrali u klubu. Oni su na to pristali, ali se umješala politika i od tih transfera nije bilo ništa. Kasnije, 1967. Inter je poražen u finalu kupa prvaka od škotskog Celtica 1:2. Ubrzo su opet došli do finala, ali je ovog puta prejak bio Cruijffov Ajax.

Godine su prolazile, Interova moć je slabila i više se nije vratio toj slavi. 1971. i 1980. su bili prvaci, a zatim osvojili svoj nesretni 13. Scudetto godine 1989. Od tad su uvijek pri vrhu, ali nikad ispred svih. Zbog tog 16-godišnjeg čekanja dobili su nazive vječnih gubitnika, ili vječno trećih (iza AC Milana i Juventusa). Najgore je bilo to što kad njih nije išlo, dobre je rezultate ostvarivao omraženi AC Milan. 90-e su bile godine bez Scudetta, ali je Inter slavio u Kupu UEFA čak 3 puta u 7 godina. Bilo je to 91., 94. i 98., a padali su AS Roma, Casino Salzburg i SS Lazio. Ali dugo se čekalo do nekog talijanskog trofeja, od 1989. do 2005. nisu osvojili baš ništa. A onda su dva puta za redom pobijedili Romu u kupu, te 2005. osvojili superkup protiv Juventusa, a isti uspjeh ponovili su i 2006. protiv Rome.

Sadašnji je predsjednik Intera Massimo Moratti, sin Angela koji je bio predsjednik tijekom slavnih 60-ih. Moratti jr. je doveo u Inter cijeli niz velikih igrača, ali rezultata nije bilo, što je najvažnije u Seriji A koju i dalje nisu osvojili. To se dogodilo tek 2006. nakon što je taj naslov oduzet Juventusu, te sudskom presudom dan Interu. Naredne sezone nakon malo slabijeg starta i nekoliko neriješenih rezultata, zaredale su pobjede i sasvim je izvjesno da će Inter nakon 1989. prvi puta osvojiti "pravi" naslov prvaka. Sa 17 uzastopnih pobjeda klub je ove sezone srušio rekord Serie A, kao i rekord liga petice koji su držali Real Madrid (1960-61) i Bayern München (2004-05) sa 15 uzastopnih pobjeda.

[uredi] Rivalstva

Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inozemstvu.

[uredi] Derby

Najpoznatije je rivalstvo s gradskim suparnikom Milanom s kojim Inter dijeli stadio Giuseppe Meazza ili San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih iz radničke klase. Do danas su odigrali 265 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 89 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A onda je bolji Inter sa 59 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neodlučena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sustavu jedne skupine 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83. koje je Milan proveo u drugoj ligi.

[uredi] Derby d'Italia

Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana talijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije momčadi nikad nije bila u Seriji B, talijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Seriju B zbog namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina talijanska momčad koja nikad nije bila u Seriji B.

[uredi] Ostala rivalstva

Od inozemnih rivalstava, najpoznatije je ono sa Real Madridom s kojim se često susreću u europskim utakmicama, i one su uvijek spektakularne sa nekad zanimljivim rezultatima.

Derbiji Reala i Intera

  • 1964. finale kupa prvaka: Inter - Real 3:1
  • 1966. 1/2 finale kupa prvaka: Real - Inter 1:0 1:1
  • 1967. 1/4 finale kupa prvaka: Inter - Real 1:0 2:0
  • 1981. 1/2 finale kupa prvaka: Real - Inter 2:0 0:1
  • 1983. 1/4 finale kupa pobjednika kupova: Inter - Real 1:1 1:2
  • 1985. 1/2 finale kupa UEFA: Inter - Real 2:0 0:3
  • 1986. 1/2 finale kupa UEFA: Inter - Real 3:1 1:5
  • 1993. turnir Santiago Bernabeu: Real - Inter 2:2
  • 1999. pretkolo lige prvaka: Real - Inter 2:0 1:3
  • 2001. turnir Santiago Bernabeu: Real - Inter 0:1

Rivale stječu i preko politike. Interovi Ultrasi ( kao Vikings i Boys San ) u sukobu su sa ljevašima iz Atalante i Livorna.

[uredi] Momčad u sezoni 2006/07.

[uredi] Vratari

  • 1 Francesco Toldo
  • 12 Júlio César
  • 22 Paolo Orlandoni
  • 79 Fabian Carini

[uredi] Braniči

  • 2 Iván Córdoba
  • 4 Javier Zanetti (C)
  • 11 Fabio Grosso
  • 13 Maicón
  • 16 Nicolas Burdisso
  • 23 Marco Materazzi
  • 25 Walter Samuel
  • 77 Marco Andreolli

[uredi] Vezni igrači

[uredi] Napadači

  • 8 Zlatan Ibrahimović
  • 9 Julio Ricardo Cruz
  • 10 Adriano
  • 18 Hernan Crespo
  • 20 Alvaro Recoba
  • 99 Lampros Choutos

[uredi] Trener

  • Roberto Mancini

[uredi] Trofeji

  • Serie A: 1910., 1920., 1930., 1938., 1940., 1953., 1954., 1963., 1965., 1966., 1971., 1980., 1989., 2006.
  • Kup prvaka: 1964., 1965.
  • Talijanski kup: 1939., 1978., 1982., 2005., 2006.
  • Kup UEFA: 1991., 1994., 1998.
  • Interkontinentalni kup: 1964., 1965.
  • Talijanski superkup: 1989., 2005., 2006.