Émile Zola

Izvor: Wikipedija

Émile Zola
Émile Zola
Émile Zola
Émile Zola

Émile Zola (Pariz, 2. travnja 1840. - Pariz, 29. rujan 1902.) francuski je romanopisac i osnivač i predstavnik naturalističkog pravca.


[uredi] Biografija

Od oca Talijana nasljeđuje živ temperament i nepresušnu energiju kojom će braniti svoje književne i društvene poglede. Godine 1898. upleten je u "aferu Dreyfus" izravno pišući predsjedniku republike ("Optužujem !" - "J'accuse"), u kojem je tražio reviziju procesa.

Iako je u književnost ušao kao romantičar, Zola se u kasnijim djelima ne zadovoljava metodama objektivnog realizma, nego, pod utjecajem naglog razvoja prirodnih znanosti, pokušava i u literaturi uvesti znanstvene metode te razvija teoriju tzv. eksperimentalnog romana.

Svoje teoretske poglede nastojao je ostvariti u ciklusu Rougon-Macquartovi ili Prirodna i društvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom (Les Rougon-Macquart, 1871. - 1893.), gdje je u 20 romana prikazao fizičko i moralno propadanja pojedinih članova obitelji Rougon-Macquart uslijed njihova hereditarnog opterećenja; ujedno je i dao i presjek kroz razne društvene sredine u doba Drugog carstva i oživio preko 1000 lica.

Među romanima iz tog ciklusa nelaze se i najpoznatija Zolina djela kao Trbuh Pariza (Le Ventre de Paris, 1873.), Jazbina (L'Assommoir, 1877.), Nana (1879.), Germinal (1885.), Čovjek-zvijer (La Bête Humaine, 1890.) i dr.

Manje su značajniji njegovi kasniji ciklusi Tri grada (Trois Villes - Lourdes 1894., Rome 1896., Paris 1898.) i nedovršena tetrologija Četiri evanđelja - Plodnost, Rad, Istina i Pravda (Les Quatres Evangiles - Fécondité (1899.), Travail (1901.), Vérité (1903.),Justice (nedovršeno).

Potpis Émilea Zole
Potpis Émilea Zole

Premda je Zola nesumnjivo jedan od najznačajnijih francuskih književnika, visoku umjetničku vrijednost dostiže jedino o opisima masovnih scena, gdje je pravom epskom snagom znao prikazati instinkt gomile, dok mu je glavni nedostatak u površnoj karakterizaciji likova i pomanjkanju psihološke uvjerljivosti.



[uredi] Bibliografija

  • La Confession de Claude (1865)
  • Thérèse Raquin (1867)
  • Madeleine Férat (1868)
  • Le Roman Experimental (1880)
  • Dobar dan, gospodine Zola (biografija)
  • Tri grada
  • Četiri evanđelja
    • Plodnost (1899)
    • Rad (1901)
    • Istina (1903)
    • Pravda (nedovršeno)