Francis Bacon

Izvor: Wikipedija

Francis Bacon
Francis Bacon

Francis Bacon, (London, 22. siječnja 1561. - Highgate 9. travanj 1626.) je engleski filozof.

F. Bacon živi u vrijeme prvobitne akumulacije kapitala, razvoja industrije i trgovine. Suvremenik je W. Shakespearea i kraljice Elizabete. Za Jamesa I. popeo se čak do položaja lorda kancelara.

Jedan od osnivača moderne znanosti i moderne filozofije. U dijelu »Novi organon znanosti« ukratko je izložio osnovne principe svoje filozofije. Postavio je princip eksperimenta koji najviši princip svakog znanstvenog istraživanja, a razradio je induktivnu metodu spoznaje. Prema njegovim načelima osnovano je 1662. u Engleskoj »Učeno društvo«.

Bacon teži »velikoj obnovi«, temeljitoj preobrazbi znanosti i života uopće. Naslov njegovog glavnog, ne dovršenog djela i je »Instauratio magna«, a »Novi organon ili upute za tumačenje prirode« dio je te zamisli. Cilj znanosti i filozofije jest opskrbiti ljudski život novim pronalascima i dobrima, ovladati prirodom, povećati čovjekovu moć nad prirodom, jer znanje je moć.

Kritizirao je staru logiku i metodu dedukcije. On uvodi metodu indukcije koja je jedinstvo eksperimenta i racionalne spoznaje. Bacon je smatrao da se prije metode indukcije treba očistiti razum od predrasuda (zabluda, "idola") koje su se nagomilale:

  1. Predrasude plemena - one su u ljudskoj prirodi, jer su svi ljudi nesavršeni i prema tome skloni greškama.
  2. Predrasude pećine - to su zablude pojedinca. One nastaju zbog toga što čovjek sudi prema sebi, pa misli da ono kako on nešto doživljava da tako to doživljavaju i drugi, a zaboravlja da je svaki čovjek zasebna "pećina".
  3. Predrasude trga - pogrešno razumijevanje riječi. One nastaju na ulicama, trgovima gdje se razmijenjuju riječi, a one mogu izazvati različita značenja a to može dovesti do pogreške, nesporazuma.
  4. Predrasude kazališta - nastaju iz poštovanja autoriteta. Bacon je smatrao da su ove predrasude najopasnije jer nastaju iz poštovanja autoriteta. Čovjek poštujući neki autoritet prihvata sve što taj autoritet misli i radi, pa tako i njegove greške. To je kao u kazalištu kada autoritet glumaca stvori atmosferu, za koju publika misli da je stvarna, a u stvari ona je umjetna.