Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941.

Izvor: Wikipedija

Položaj Bosanskog Petrovca; Krnjeuša je na samom sjeveru
Položaj Bosanskog Petrovca; Krnjeuša je na samom sjeveru

Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. je bio organizirani napad na područje rimokatoličke župe Krnjeuša, s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, mahom Hrvata katolika.

Počinitelji su bili četnici, koje je predvodio Mane Rokvić.

U tom pogromu spaljena cijela župa, koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući i župnu crkvu i kuću. Župa je temeljito uništena, tako da danas nema nikakva traga toj župi.

Točan broj ubijenih stanovnika nikad se nije utvrdilo. Četnici su, nakon što su ubili župljane, bacali ih u kraške jame (najviše u jamu Kaluđerica kod Skakavca) ili u rijeku Unu.

Istraživanjima (vidi autore u referencama; autori Josip Jurjević i Ana Došen su osobe koje su "neplanirano" preživjele ovaj pokolj) se došlo do preliminarne brojke od 240 bestijalno ubijenih nedužnog civilnog hrvatskog stanovništva.
Brojka od 240 osoba, koja nije konačnam, se odnosi na uži dijel župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali; južni dijel oko Kulen-Vakufa i Vrtoča sa pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane.

Struktura identificiranih 240 ubijenih je bila:

  • 35 djece do 7 godina
  • 14 djece od 8 do 12 godina
  • 72 žene (znatan broj trudnica u visokom stadiju trudnoće)
  • 119 ostalih (nerazvrstano)

Pokolj u župi Krnjeuši je bio dijelom organiziranog etničkog čišćenja zapadne Bosne i istočne Like od Hrvata. Tada su posve zatrti Hrvati u župama Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo u zapadnoj Bosni (Bosanska Krajina, Turska Hrvatska), a u Hrvatskoj (u Lici) župa Boričevac.

[uredi] Poslije rata

Zločin je u ovom slučaju veći, jer za ovo nedjelo nitko nikad nije odgovarao, a potom se trajno podržavao memoricid. Poslije rata, preživjelima nije bio dopušten povratak na posjede; zabilježen je slučaj da je 15 godina nakon pogroma, jednom povratniku rečeno, kad je došao se vratiti, "da je nastupila zastara, da nije na vrijeme zatražio povrat svoje imovine" (koja je u međuvremenu dobila novog vlasnika).

Izlike pod kojima i razlozi zbog kojeg se u bivšoj Jugoslaviji nije zadiralo u ispitivanje ovog događaja se nalaze u tome što je vrijeme počinjenja ovog pogroma (9. i 10. kolovoz 1941.) se poklapalo sa početkom "ustanka naroda protiv okupatora" u ovom dijelu zapadne BiH i Like u susjedstvu, čime bi se dovelo u pitanje i poštenost motiva "prvoboraca" odnosno "ustanka" stanovništva tog kraja i susjedstva, odnosno partizanskost, antifašizam i status prvoboraca za "bratstvo i jedinstvo" tamošnjih Srba.

Župa Krnjeuša se nalazi na 20 km sjeveroistočno od Kulen-Vakufa i 18 km sjeverozapadno od Bosanskog Petrovca, na prometnicama koje vode prema Bosanskoj Krupi; Krnjeuša se nalazi 30 km južnije.

[uredi] Reference

  • Anto Orlovac: Hommage uništenom zavičaju, članak iz Hrvatskog slova od 6. travnja 2007., str. 22.
  • Ana Došen: Krnjeuša u srcu i sjećanju, Matica hrvatska, ogranak Rijeka, Rijeka, 1994., ISBN: 953-6035-01-4
  • Ana Došen: To je bilo onda, Vlastita naklada, Zagreb, 2007., ISBN: 953-95354-0-9
  • Josip Jurjević: Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941.', Vikarijat Banjalučke biskupije, Zagreb, 1999., ISBN: 953-97841-0-7