Jakovljanska partizanska udarna grupa

Izvor: Wikipedija

   Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.
Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Jakovljanska partizanska udarna grupa formirana je koncem ožujka 1943. u Jakovlju, u klijeti Martina Brcka — Starog, koji je tada bio član Kotarskog komiteta KPH Stubica.

Udarna grupa formirana je po direktivi Kotarskog komiteta KPH Stubica. Od strane ovog komiteta formiranju su prisustvovali drugovi Vid Fijan — Nacek, član KK Stubica i Martin Brcko, član KK Stubica. Napominjem da je Vid Fijan — Nacek u to vrijeme bio sekretar mjesne partijske ćelije u Jakovlju.

Pripreme za formiranje udarne grupe tekle su tako da je Ivo Poturica — kao jedini član Partije od omladinaca koji su bili predviđeni da udu u udarnu grupu — dobio zadatak da sa svakim od predviđenih omladinaca razgovara i priprema ih za ulazak u grupu, iako su neki od tih drugova već ranije sudjelovali u akcijama prenoseći propagandni materijal, služeći kao vodiči i izvršavajući druge zadatke za NOP.

Poturica je od druga Vida Fijana — Naceka dobio zadatak da pozove omladince koji su trebali ući u udarnu grupu, na sastanak, radi konačnog dogovora za početak akcija. Na spomenutom sastanku u udarnu grupu ušli su slijedeći drugovi: Rudolf Masnjak, Franjo Poturica — Buncek, Franjo Poturica ml., sin Blaža, Stjepan Fijan, sin Alojza, Mirko Papa, Pavao Papa, Marko Pučić, Stjepan Pučić i Ivo Poturica. Za komandira udarne grupe — odlukom Kotarskog komiteta Stubica — imenovan je Ivo Poturica. Svi ovi drugovi koji su ušli u udarnu grupu bili su iz sela Jakovlja.

U času formiranja u udarnoj grupi bilo je deset drugova i svi su bili naoružani karabinima i pištoljima. Naoružanje za udarnu grupu pripremljeno je već u toku akcije za formiranje grupe. Oružje je nabavljeno tako da smo ga oduzimali neprijateljskim vojnicima, domobranima, ustašama i legionarima koji su dolazili kućama na dopust još u siječnju i veljači 1943. U času formiranja udarna grupa imala je i 50 rezervnih vojničkih odijela koja su također oduzeta neprijateljskim vojnicima još prije formiranja grupe. Većina članova udarne grupe spadala je pod vojnu obavezu NDH, ali se pod utjecajem Partije nisu htjeli odazvati u neprijateljsku vojsku. Zbog toga su, kao pripadnici udarne grupe, morali živjeti u ilegalnosti.

Prva akcija Jakovljanske udarne grupe bila je spaljivanje općinske arhive Općine Donja Bistra. Zadatak za ovu akciju grupa je dobila od Kotarskog komiteta Stubica, a prenio ga je drug Vid Fijan — Nacek. Općinu je u vrijeme našeg napada Čuvao općinski stražar Stjepan Špoljar iz Donje Bistre. Bio je naoružan vojno-državnim pištoljem od 9 mm. Da bi osigurali nesmetano izvođenje naše akcije, odnosno da bi se osigurali od neprijateljskog iznenađenja najprij su presjekli telefonske linije na cesti Pušća — Donja Bistra. Tako su onemogućili bilo kakvo dojavljivanje drugom neprijateljskom uporištu. Nakon toga uputili su patrolu, u jačini 3 borca, do Općine. Oni su razoružali i uhapsili stražara. Bio je budan ali nije davao nikakav otpor. U patroli su bili drugovi Franjo Poturica — Buncek, Mirko Papa i Marko Pučić. Nakon što je patrola izvršila svoj zadatak vratio se drug Mirko Papa i obavijestio me da su stražara uhapsili, da su ga dvojica iz patrole ostali čuvati i da drugih neprijateljskih straža ili vojske tamo nema.

Kada je grupa stigla do Općine pozvn je uhapšeni stražar da pokaže gdje se nalaze spisi za otkup stoke i hrane te pozivi za vojsku i druga općinska arhiva. Odmah je Poturica naredio da se svi ti spisi iznesu napolje, izvan zgrade. Jedino su ostavili katastarske spise koji su ostali sačuvani do danas. Zatim je pitao stražara Špoljara da li negdje ima petroleja. On je odmah donio jednu kantu od cca 5 l, kojim su polili cijelu arhivu i zapalili je. Za potrebe NOP-a iz općine su uzeli pisaći stroj, aparat za umnožavanje i pisaći papir. Ova akcija započela je u 11 sati navečer a završila je oko pola jedan u noći. Narod je ovu prvu akciju naše udarne grupe primio sa zadovoljstvom, naročito radi toga jer smo spalili sve spise na osnovu kojih je ustaška vlast oduzimala hranu i stoku i jer su spalili i sve vojne pozive za neprijateljsku vojsku.

Druga akcija Jakovljanske udarne grupe bila je napad na Općinu Jablanovac u svibnju 1943. Ta Općina nije imala naoružane straže. Kada smo došli do zgrade nesmetano su u nju ušli, iznijeli ustašku arhivu, pozive za vojsku i spise o razrezu otkupa hrane. Sve smo to također spalili. U toj Općini zaplijenili su jedan pisaći stroj i pisaći pribor.

Daljnji zadatak naše udarne grupe bio je napad na pomoćni ustaški vojni aerodrom u selu Ivanec. Na tom aerodromu ustaški piloti vježbali su gađanje iz aviona, te su imali postavljene drvene mete i razna druga pomagala od drva — sve su to zapalili. Aerodrom nije bio čuvan pa su našu akciju izvršili nesmetano.

Jakovljanska udarna grupa bila je stalno u akcijama. Sve akcije vršili su noću a danju su se odmarali.

Udarna grupa preko dana najviše je boravila na odmoru u zaselcima Fijani, Bresci i Kovačićki, gdje su se i prehranjivali. U ta su sela u vrijeme akcija naše udarne grupe, dolazili i diverzanti na čelu sa Dragutinom Jambrekom i Stjepanom Mršićem. S njima su bili u stalnom kontaktu, obavještavajući jedni druge o kretanju neprijatelja i njegovih špijuna.

U lipnju 1943. po dogovoru sa mjesnom partijskom organizacijom i uz odobrenje Kotarskog komiteta Stubice, Jakovljanska udarna grupa osniva po selima seoske straže koje su pod neposrednom odgovornošću NOO-a. Te su straže našoj udarnoj grupi uvijek javljale o kretanju neprijateljske vojske i sumnjivih lica koja su vršila špijunažu.

Jakovljanska udarna grupa nije vršila akcije samo na svojem području, već i na području Kupljenova, Mokrica, Gornje Stubice i jednog dijela Luke. Ta se grupa povezivala sa Pušćanskom udarnom grupom i njenim komandirom Štefom Mesirom, te sa drugovima Josipom Tucmanom, članom Okružnog komiteta Zagreb i Jurjom Tucmanom — Brkovićem sa kojima smo dogovarali akcije na njihovom području. Odlazak u akcije na njihovo područje bio je uvijek unaprijed dogovaran radi toga što smo mi na našem terenu već bili jako poznati, tako da su onda odlazili u akcije na njihov teren a oni su dolazili na naš teren.

Nakon što je formirana Jakovljanska udarna grupa sve su veze, po odluci Kotarskog komiteta Stubica, išle isključivo preko ove udarne grupe, tako da je grupa imala pune ruke posla, naročito sa prebacivanjem političkih radnika i ljudi koji su iz Zagreba dolazili u NOV, prijenosom sanitetskog i propagandnog materijala, prikupljanjem oružja i municije te vojne opreme. Pošto je ustaška vlast poduzimala sve moguće mjere da onemogući razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u ovom kraju, koji je neposredna okolica Zagreba, ustaše su preko pojedinih domaćih izdajnika organizirale svoju špijunsku mrežu radi otkrivanja odbornika NOO-a i drugih suradnika NOP-a, političkih radnika te ih ubijali. Da bi se takva neprijateljska aktivnost onemogućila, Kotarski komitet Stubica odlučio je da se likvidira određeni broj takvih špijuna na području kotara Stubica, kako bi se narod po selima oslobodio straha od ustaških prepada i hapšenja. Taj je zadatak također izvršila Jakovljanska udarna grupa.

Jakovljanska udarna grupa djelovala je pod Poturičinom komandom do 10. listopada 1943. g., kada je — po odluci Kotarskog komiteta Stubica — izvršena dobrovoljna mobilizacija još 27 omladinaca iz Jakovlja pa smo svi zajedno otišli u Zagrebački partizanski odred. U toj grupi omladinaca koji su tada išli u partizane bile i četiri drugarice, i to Slava Starman, njezina sestra Dragica, Ruža Krsnik i Barica Piškor. Od tada Jakovljanska udarna grupa vise ne postoji.