Harry S. Truman
Izvor: Wikipedija
Radovi u tijeku! |
---|
Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
![]() |
|
|
|
---|---|
U službi 12. travnja, 1945. – 20. siječnja, 1953. |
|
Pod predsjednik | nitko (1945–1949) Alben W. Barkley (1949–1953) |
Prethodnik | Franklin Delano Roosevelt |
Nasljendik | Dwight David Eisenhower |
|
|
Rođenje | 8. svibnja 1884. Lamar, Missouri, SAD |
Smrt | 26. prosinca 1972. Kansas City, Missouri, SAD |
Politička stranka | Demokrat |
Supruga | Bess Wallace Truman |
Vjera | Baptist |
Potpis | ![]() |
Harry S. Truman (Lamar, Missouri, 8. svibnja 1884. – Kansas City, Missouri, 26. prosinca 1972.) je bio američki političar i 33. predsjednik SAD-a (1945. – 1953.) i 34. potpredsjednik SAD-a, nasljednik Franklina Delana Roosevelta. U domaćoj politici, Truman se suočio sa mnogim izazovima: tumulozna rekonverzija ekonomije obilježena mnogim manjcima i brojnim udarima, i pasus Taft-Hartley čina iznad njegova veta.[1] Nakon iznenađujuće pobjede na izborima 1948.[2], nije bio uspješan u provođenju svog Fair Deal programa.[3] Koristio je izvršne naredbe kako bi započeo desegregaciju američke vojske[4] i kako bi započeo niz testova vjernosti kako bi izbacio stotine simpatizera komunizma iz vlade.[5] No, snažno se protivio mandatornim prisegama vjernosti za vladine zaposlenike[6], stav koji je njegovu vladu stavio na metu kritika koje su je optuživale da je blaga prema komunizmu. Korupcija u njegovoj vladi došla je do njegova kabineta i zaposlenika Bijele kuće. U jednom od mnogih skandala, 166 radnika je dalo otkaz ili je otpušteno naknadno zbog financijskog nepoštivanja u IRS-u.[7] Republikanci su korupciju stavili na vrh liste problema u svojoj kampanji iz 1952.[8]
Trumanovo predjsdništvo bilo je prepuno događaja što se tiče vanjskih poslova, kapitulacija Trećeg Reicha, atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija, kapitulacija Japana, kraj Drugog svjetskog rata, osnivanje Ujedinjenih Naroda, Marshallov plan o obnovi Europe, Trumanova doktrina o zaustavljanju širenja komunizma, početak Hladnog rata, stvaranje NATO-a i Korejski rat. Taj rat je postao situacija bez pobjednika u kojoj je poginulo preko 30,000 Amerikanaca.[9] Nakon obećanja da „će posjetiti Koreju“[10] i stavljanjem prioriteta na rješavanje tzv. „nereda u Washingtonu“[11], republikanac Dwight David Eisenhower je prekinuo 20-godišnju vlast demokrata porazivši Trumanovog izbora za kandidata demokrata Adlaia Stevensona na predsjedničkim izborima 1953. U mirovini, Truman je napisao svoje Memoare.
Truman, čije je ponašanje bilo drugačije nego ono njegovog patricijskog prethodnika Franklin Delana Roosvelta, je bio narodni, skromni predsjednik. Popularizirao je mnoge narodne poslovice i izreke za svog mandata.[12] Nadvisio je sva mala očekivanja koja su mu mnogi politički promatrači nametnuli gledajući njegova prethodnika, od kojega se jako puno očekivalo. Truman je iz trke za svoj 3. mandat ispao izgubivši primarne izbore u New Hampshireu.[13] Jedno vrijeme za njegova mandata mišljenje javnosti o njemu bilo je najniže zabilježeno do danas[14], no učenjaci ga danas rangiraju kao jednog od najboljih američkih predsjednika (uglavnom 8.). Trumanova legendarna, ali iznenađujuća pobjeda, na izborima 1948. često je spominjana od strane nefavoriziranih političara.
[uredi] Rani život
Harry S. Truman rođen je 8. svibnja 1884. u Lamaru kao drugo dijete Johna Andersona Trumana i Marthe Ellen Young Truman. Njegovi djedovi, Anderson Shipp Truman i Solomon Young nisu se mogli složito oko Harryevog srednjeg imena, pa mu je dat srednji inicijal S, koji je označavao ili Shipp ili Solomon, ovisno s čije strane obitelji je član pitao. Uskoro mu se rodio brat John Vivian (1886. - 1965.), a tri godine nakon njega i sestra Mary Jane Truman (1889. - 1978.).
NJegov otac bio je farmer i trgovac živom stokom. Obitelj je živjela u Lamaru sve dok Harry nije napunio 10 mjeseci. Tada su se preselili na farmu u Harrisonvilleu, pa u Belton, pa na farmu njegovih praroditelja u Grandviewu.[15] Kada je Truman imao 6 godina njegova obitelj preselila se u Independence, gdje je Truman pohađao prezbiterijansku školu. Truman nije pohađao redovitu osnovnu školu do svoje osme godine.
Kao dijete Truman je imao 3 zanimacije: glazba, čitanje i povijest, sve tri potaknute od strane njegove majke. Truman je bio blizak sa svojom majkom sve do njezine smrti, a čak i kao predsjednik je tražio njezine savjete.[16] Svako jutro bi se budio u 5 sati da bi vježbao klavir i išao bi u gradsko glazbeno kazalište dva puta tjedno, do svoje petnaeste godine.[17] Truman je također pročitao velik dio popularne povijesti. Nakon diplomiranja na školi u Independenceu, Truman je radio na željeznici u Santa Feu, spavajući u kampovima blizu željeznice.[18] Od tada je radio niz dostavljačkih poslova. U Grandview se vratio 1906., i bio je tamo do 1917. kada je otišao u vojsku.
Do kraja svog života, Truman se nostalgično prisječao godina koje je proveo na farmi, često i sa teatričnim efektima. Godine fizički zahtjevnog rada koje je proveo na Grandview bile su stvarne, ali i jedno formativno iskustvo. U tom periodu upoznao je Bess Wallace koju je i zaprosio 1911, no ona ga je odbila. Truman je rekao da želi zaraditi više novca nego farmer da je idući put zaprosi. Idući put ju je zaprosio 1918. kada se vratio kao satnik iz Prvog svjetskog rata, i to uspješno.
On je bio jedini predsjednik koji je služio nakon 1870., a da nije imao diplomu sa koledža: njegov slabi vid ga je spriječio da se upiše na West Point, što je bio njegov san iz djetinjstva, a financije su ga spriječile da dobije diplomu negdje drugdje.[16] Truman je studirao pravo 2 godine u Kansas Cityu tijekom 1920ih. Postao je počasni član Lamba Hi Alfa bratstva.
[uredi] Prvi svjetski rat
Truman je bio na popisu članova Missouriske Nacionalne Garde od 1905., a služio je do 1911. Ulaskom SAD-a u Prvi svjetski rat 1917., Truman se ponovno pridružio gardi. Na sistematskom pregledu 1905. njegov vid bio je u lošem stanju. Po nekim izvještajima prošao je tajno tako što je napamet naučio ploču za vid.[19]
Prije polaska u Francusku, Truman je poslan na Fort Sill u Oklahomi. Vodio je kantinu sa svojim prijateljem Edwardom Jacobsonom, koji je imao iskustva kao nosač u Kansas Cityu. Još jedan čovjek koji će mu pomoći nakon rata, a upoznao ga je na Fort Sillu, je bio James M. Pendergast, nečak Thomasa Josepha Pendergasta, istaknutog političara.
Truman je izabran za časnika, a kasnije za nižeg zapovijednika artiljerijske jedinice u Francuskoj. Njegova jedinica bila je poznata po odbijanju autoriteta.[20] Tijekom iznenadnog njmačkog napada na Vogezima, jedinica se počela raštrkavati. Truman im je naredio povratak na pozicije koristeći jezik koji je "naučio dok je radio na željeznici u Santa Feu.".[21] Navodno, šokirano načinom naređemka, trupe su ga poslušale i povukle se sa njim na sigurno. Pod vodstvom satnika Trumana, jedinica nije izgubila niti jednog vojnika.[22] Veliki rat, kako je zvan u to vrijeme, je bilo transformativno iskustvo koje je izbrusilo Trumanove sposobnosti kao vođa. Truman je kasnije dosegao čin podpukovnika u nacionalnoj gardi, čin koji je omogućio njegovu političku karijeru u Missouriu.[23]
[uredi] Ženidba i rana karijera kao biznismen
Nakon što je rat završio, Truman se vratio u Independence i oženio se svojom dugogodišnjom ljubavi, Bess Wallace, 28. lipnja 1919. Par je imao samo jedno dijete, Margaret, rođeno 17. veljače 1924.
Mjesec dana prije vjenčanja, računajući na uspjeh koji su imali u Ft. Sill i prekomora, trgovina za mušku odjeću Truman & Jacobson otvorila je u Kansas Cityu. Nakon par uspješnih godina, trgovina je bankrotirala za vrijeme recesije 1921., koja je uvelike utjecala na farmersku ekonomiju.[16] Manje cijene svile i žita uzrokovale su smanjenje prodaje svilenih majica, jer su farmeri imali manje novca da bi ih kupili. Cijena sjena je u 3 godine pala katastrofalno. Truman je za ekonomske probleme krivio republikansku politiku. Truman je godinama otplačivao dugove. On i njegov bivši poslovni partner Eddie Jacobson su 1923. prihvaćeni na koledž u Washingtonu. Oni su ostali prijatelji do kraja života, a Jacobsonov savjet Trumanu po pitanju zionizma će, desetljećima kasnije, igrati važnu ulogu u odluci američke vlade o priznavanju Izraela.
[uredi] Politika
[uredi] Sudac okruga Jackson
Truman je 1922. uz pomoć demokrata Toma Pendergasta, izabran za vrhovnog suca okruga Jackson[16] - administrativnu, ne pravnu poziciju sličnu onima u drugim okruzima. Iako je izgubio na izborima 1924., godine 1926. izabran je za jednog od glavnih sudaca, a 1930. je izabran ponovno za vrhovnog suca. Truman je soje dužnosti obavljao savjesno i dobio je javnu zahvalu za parradova koji su bili započeti, a uključivali su novu zgradu suda i 12 statua posvećenih ženama. Tijekom njegova mandata, par njegovih kolega osuđeno je zbog zataje poreza, uključujući i samog Pendergasta, koji je eventualno završio u federalnom zatvoru. Truman je unatoč svemu tome ostao častan na svojoj poziciji i odbijao je uzimati mito.[16][24]
Godine 1922. truman je prijatelju dao 10 dolara za inicijaciju u Ku Klux Klan, no kasnije je zatražio svoj novac natrag. Nikad nije primljen, nije prisustvovao nijednom sastanku i nikad se nije deklarirao članom.[25] Iako je Truman u svom dnavniku par puta izrazio ljutnju na Židove, njegov poslovni partner i blizak prijatelj Edward Jacobson je bio Židov.[26] Trumanov stav prema crncima bio je tipičan za Missourijanca u to doba, i bio je izražen tipičnim nazivima kao "crnjo". Godinama poslije, još jedan njegov rasni pogled je izašao na vidjelo: priče o zlostavljanju, vrijeđanju i mučenju afro-američkih veterana koji su se vratili iz Drugog svjetskog rata su utjecale na trumana da podrži politiku u ljudskim pravima i započne desegregaciju vojske.
[uredi] Američki senator

Pendergastov stroj je na izborima 1934. izabrao Trumana za kandidata za američkog senatora iz Missouria. Imao je uspješnu kampanju kao New Dealovski demokrat koji podržava predsjednika Rossevelta. Na demokratskim primarnim izborima, Truman je pobijedio Tucka Milligana, brata federalnog tužitelja Mauricea Mortona Milligana. Milligan je kasnije dotukao Pendergastov stroj. Truman je kasnije porazio republikanca Roscoea Conklinga Pattersona sa preko 20%.
Generalno mišljenje o Trumanu smatralo ga je lutkom Toma Pandergasta, no on je svejedno preuzeo poziciju, ali je dobio nadimak "Pandergastov senator". U maglu nepovjerenja ulazila je i činjenica da su na Kanzaškim izborima ubijene 3 osobe. U tradiciji prema velikim političarima prije i tada, Truman je provodio svoju politiku New Deala preko Pandergasta, no on je zahtjevao da bude nezavisan na glasačkoj listi. Truman je imao svoje standarde, zaključio je povjesničar David McCullough, i bio je voljan držati ih se, čak i kad je bio pod pritiskom čojeka koji je izašao kao vrh političke scene Missouria.
Truman je uvijek branio svoje odluke nudeći Pandergastu pomoć uz riječi da ako se ponudi malo, spasi se puno. Truman je također rekao da mu je Pandergast dao sljedeći savjet kada je prvi put ušao u senat:
- Šuti i odgovaraj na pisma.
Tijekom Trumanovog prvog mandata u senatu, Milligan je započeo masivnu istragu o Missouriskim guvernatskim izborima 1936. koji su izabrali Lloyda C. Starka. Istraga je rezultirala sa 258 osuda. Važniji dio istrage bilo je Milliganovo otkriće da Pandergast nije platio federalne poreze između 1927. i 1937. i da je izveo prevaru sa osiguranjem. Krenuo je za Trumanovim poliičkim zaštitnikom. Godine 1939. Pandergast je priznao krivnju i osuđen je sa 10,000 dolara kazne i 15 mjeseci zatvora. Stark, koji je dobio Pandergastov blagoslov na izborima 1936., okrenuo se protiv njega i eventualno je preuzeo kontrolu nad fondovima od Trumana i Pandergasta.
Trumanovi izgledi za ponovni izbor za senatora izgledali su slabo. Godine 1940., i Stark i Maurice Milligan suprostavili su se senatoru Trumanu na demokratskim primarnim izborima. Robert E. Hannegan, koji je kontrolirao političku scenu u St. Louisu, dao je podršku Trumanu. Hannegan je brokirao dogovor iz 1944. koji je postavio Trumana za Rooseveltova potpredsjednika. Truman je kampanju vodio borbeno i neumorivo. Na kraju su Stark i Milligan podijelili anti-Pandergastovske glasove, i Truman je pobijedio na izborima. Truman je i bez pomoći Pandergasta i njeogva stroja pobijedio na izborima. U to vrijeme Pandetgast je bio u zatvoru zbog zataje poreza.[16] Uspješna kampanja za senat iz 1940. smatra se od mnogih biografa kao Trumanov osobni uspjeh, i kao preteča poznate kapmanje iz 1948. koja mu je donijela još jedan mandat, a u kojoj nije bio favorit.[27] Ti izbori bili su prekretnica u njegovoj političkoj karijeri.
Kao senator Truman je više volio raditi na komitetima nego držati govore. Njegov rani rad došao je u obliku legislacije transporta i međudržavne trgovine. Bio je pobornik New Deala, i dao je ključnu potporu za ostvarivanje njegovih ključnih točaka: Wagnerov akt, socijalno osiguranje, Akt o standardima poštenog rada, pa čak i neuspjeli "sudsko-pakovni" račun, koji je trebao preobratiti Vrhovni sud da zavoli Roosevelta.[16]
[uredi] Obrambena politika i Trumanov komitet
Dana 23. lipnja 1941., samo dan nakon početka njemačkog napada na SSSR, senator Truman je izjavio:

Izjava se slagala se općim mišljenjem Amerikanaca u to doba, no Trumanovi protivnici su je često citirali kao dokaz za njegov neprikladan pristup vanjskoj politici.[29] Ovo zapažanje bilo je prvo u nizu prominentnih oštrih izjava koje je Truman u krivo vrijeme rekao nacionalnim novinama.
Slavu i poštovanje zadobio je svojim komitetom (znanim kao Trumanov komitet) sa kojim je istraživao skandal vojne rastrošnosti tako što je razotkrio prevare i loše vodstvo. Njegova advokacija o pravilnoj štednjiza vojsku je privukla veliku pozornost. Iako su se neki bojali da će komitet naštetiti ratnom moralu, smatran je uspjehom i izvještaji govore da je uštedio oko 11 milijiardi dolara. Godine 1943., njegov rad kao predsjedavajući u komitetu donio mu je naslovnicu časopisa Time. Truman se na naslonici Timea pojavio ukupno 9 puta, a 1945. i 1948. izabran je za Timeovog čovjeka godine.[30]
Trumanov ustrajani, široko-pogledni, i istaknuto antipartizanski rad na Senatovom kominetu koji je imenovan po njemu, učinio je od Trumana nacionalnu ikonu. Roosevelt ga vjerojatno ne bi uzeo za kandidata za potpredsjednika 1944., da bivši "Pendergastov senator" (jedan od Trumanovih nadimaka tada) nije zadobio novu reputaciju u Senatu - reputacioju radišnog, moralnog čovjeka voljnog da postavi moćnim ljudima teška pitanja.
[uredi] Potpredsjednik

Nakon mjeseci neizvjesnosti o tome koga će predsjednik izabrati za svog novog potpredsjednika. Kao rezultat dogovra kojeg je sredio Hannegan, tadašnji predsjednik demokrata, Truman je izabran za potpredsjedničkog kandidata 1944.
Roosevelt, koji je bio lako lomljiv, pristao je da zamjeni Hanrya Wallacea za novog potpredsjednika, jer je smatran preliberalan za stranku. Sačuvani dokazi govore da je Roosevelt izbore za svog potpredsjednika događao sve do ljeta 1944. James F. Byrnes iz Južne Karoline, bio je glavni favorit, no kao katolik koji je napustio crkvu, bio je neprikladan za predominantne katoličke organizacije. Prije nego je konvencija za potpredsjednika započela, Roosevelt je napisao poruku u kojoj je rekao da će za potpredsjednika prihvatiti samo Trumana ili suca u Vrhovnom sudu Williama O. Douglasa. Državni i federalni vođe preferirali su Trumana. Truman sam nije izgledao da direktno ili indirektno vodi kampanju za drugo najveće mjesto u državi, i kasnije je uvijek govorio da nije želio biti potpredsjednik.
Trumanova kampanaj je humoristično podnaslovljena kao Drugi "Missourijski kompromis" na Demokratskoj konvenciji 1944. u Chicagu, jer je njegov apel vodstvu stranke bio kontrast liberalnog Wallacea i prekonzervativnog Byrnesa. Niminacija je dobro prihvaćena, i Roosevelt-Truman tim je pobijedio sa rasponom glasova 432-99 na predsjedničkim izborima 1944., pobijedivši njujorškog guvernera Thomasa E. Deweya i ohioškog guvernera Johna Brickera. Truman je prisegao za potpredsjednika 20. siječnja 1945. i bio je na toj poziciji manje od 3 mjeseca.
Trumanovo potpredsjedništvo bilo je relativno monotono, i kontakt sa Bijelom kućum bio je minimalan. Nije pitan za nikakve savjete i nije informiran o bilo kojim većim događajima. Truman je sve šokirao time što je samo par dana nakon prisege pristustvovao pogrebu svog osramoćenog zaštitnika Toma Pendergasta. Truman je po nekim izvještajima bio jedini viši dužnosnik u državi koji je prisustvovao pogrebu. Truman je kritike "pomeo" riječima:
Dana 12. travnja 1945. Truman je hitno pozvan u Bijelu kuću, gdje ga je Eleanor Roosevelt informirala da je Franklin Delano Roosevelt preminuo od masivnog udara. Trumanova prva briga bila je gđa. Roosevelt. Pitao ju je može li on što učiniti za nju, no ona mu je odgovorila:
[uredi] Predsjedništvo 1945. - 1953.
[uredi] Prvi mandat (1945. - 1949.)
[uredi] Preuzimanje pozicije
Truman je bio potpredsjednik samo 82 dana prije nego što je predsjednik Roosevelet umro. Imao je jako malo značajnih razgovora o svjetskim aferama i domaćoj politici nakon što je prisegao za Rooseveltovog potpredsjednika i bio je skorz neizvještavan o velikim incijativama o daljnjem uspješnom vođenju rata - ponajprije o tajom projektu Manhattan, koji je za vrijeme Rooseveltove smrti, bio na vrhuncu testiranja prve atomske bombe.

Ubrzo nakon što je preuzeo poziciju, Truman je rekao novinama:

Samo par dana nakon njegovog službenog obračanja narodu, Truman je pisao svojoj supruzi Bess: "Neće trebati dugo dok neću moći sjesti i nasloniti se, te proučiti cijelu sliku i... neće biti većih problema sa ovim poslom nego što je bilo sa onim u okrugu Jackson i neće više biti briga"[32] No, jednostavnost koju je Truman predvidio bila je teško ostvariva u Bijeloj kući.
[uredi] Atomsko bombardiranje
Glavni članak: Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija
Truman je brzo upoznat sa projektom Manhattan i odobrio je korištenje nuklearnog oružja protiv Japana u kolovozu 1945., nakon što je Japansko Carstvo odbilo Potsdamsku deklaraciju. Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija je do danas ostalo prvi, ali i jednio korištenje nuklearng oružja u ratne svrhe. Nakon bombardiranja je uslijedila brza kapitulacija Japana (2. rujna 1945.) i kraj Drugog svjetskog rata. Korištenje nuklearnog oružja u to vrijeme nije bilo nimalo kontroverzalno, kako u SAD-u tako i u njegovim saveznicima. Na Potsdamskoj konferenciji je Staljin savjetovao Trumanu da što prije iskoristi atomsku bombu. U godinama nakon bombardiranja, Trumanova odluka je postala izuteno kontroverzna i govorilo se zašto je on tako odlučio. Oni koji su podržavali Trumanovu odluku objašnjavali su da je to bombardiranje spasilo na tisuće ljudi koji bi inače stradali invazijom Japana koja se trabala dogoditi ako se ne nađe drugo rješenje. Anna Eleanor Roosevelt je 1945. podržala Trumana rekavši da je "odabrao jedno moguće rješenje" i njime izbjegao "enormno žrtvovanje američkih života".[33] No drugi, kao profesor Gar Alperovitz, tvrde da je korištenje atomskog oružja bilo nepotrebno i nemoralno. [34]
[uredi] Udari i ekonomske promjene
Kraj Drugog svjetskog rata u SAD-u dočekan je sa velikim razgovorima o poratnoj ekonomiji. Predsjednik je suočen sa iznenednom renovacijom konflikata radnog meneđmenta koji su bili mirni tijekom ratnih godina, i reširenim nezadovoljstvom sa inflacijom, koja je u jednom trenuttku dosegla 6% u samo mjesec dana.[35] U ovoj polariziranoj sredini, dogodio se val destabilizirajućih udara u većim industrijskim pogonima, a Trumanov odgovor na njih je generalno smatran neučinkovitim.[35] Na proljeće 1946., dogodio se nacionalni željeznički štrajk - najveći u povijesti SAD-a - koji je sve vlakove naveo da stanu. Država je doslovno bila u zastoju u periodu od preko mjesec dana. Kada su žaljazničari odbili ponuđeni im dogovor, Truman je najavio da će preuzeti kontrolu nad željeznicom i da će sve štrajkaše regrutirati u vojsku.[36] Dok je držao govor prije nego je Kongres zatražio autoritet za taj plan, Truman je dobio informaciju da se štrajk smirio.[36] Taj ishod je odmah rekao Kongresu i dobio je bučne ovacije koje su se nastavile tjednima. Iako je rezolucija izgledala izvrsno, ona je Trumana puno koštala politički: mnogi su Trumanov plan za zaustavljanje štrajka smatrali prenaglim i preoštrim što je umanjilo njegovu reputaciju kod radnika, koji već tada nisu bili zadovoljni njihovim tretmenom njih.[35]
[uredi] Ujedinjeni Narodi i Marshallov plan
Kao Wilsonijanski internacionalist, Truman je snažno podržavao stvaranje Ujedinjenih Naroda, te je uključio bivšu prvu damu Eleanor Roosevelt u delegaciji na prvoj Glavnoj skupštini UN-a da bi zadovoljio javnu želju za mir nakon Drugog svjetskog rata. Suočen s komunističkom napuštanjem demokracije što je dogovoreno na Potsdamskoj konferenciji, te komunističkom prodiranjem u Grčku i Tursku što je sugestiralo glad za globalnom dominacijom, Truman i njegovi suradnici za vanjske poslove ubrzo su shvatili da Sovjetski Savez nema jednake interese kao i SAD. Trumanova administracija artikulirala je povećavajuće probleme protiv Sovjeta.
Iako nije bio posebno stručan u vanjskoj politici, a opozicijski republikanci su imali većinu u Kongresu, Truman je uspio dobiti potporu i za Trumanovu doktrinu i za Marshallov plan. Da bi nagovorio Kongres da odobri toliku količinu novca da se Europa ekonomski obnovi, Truman je koristio ideološki argument, u kojem je rekao da se komunizam širi u ekonomski nerazvijenim zemljama. Njegov cilj je bio da "na smrt preplaši Kongres".[37] Da bi ojačao SAD tijekom Hladnog rata u borbi protiv komunizma, Truman je potpisao Akt o državnoj sigurnosti iz 1947. i reorganizirao je američku vojsku stvorivši Ministarstvo obrane, CIA-u, Američko ratno zrakoplovstvo (neovisno od američke vojske) i Odbor za nacionalnu sigurnost.
[uredi] Fair Deal
Nakon dosta godina demokratske većine u kongresu i 2 demokratska predsjednika, 1946. republikanci dobivaju većinu, sa 55 mjesta u Kući reprezentativaca i dosta mjesta u Senatu. Iako je Truman dosta surađivao sa republikancima što se tiče vanjske politike, snažno im se suprostavljao u njihovim pogledima za unutarnju politiku. Nije uspio u zaustavljanju rezanja poreza i ukidanju provjere cijena. Moć cehova je bila znatno smanjena Taft-Hartley činom, koji je usvojen nakon što je Trumanov veto odbijen.
Pripremajući se za izbore 1948. Truman je sebe prikazao kao snažanog demokrata u Rooseveltovom stilu, advokatirajući univerzalno zdravstveno osiguranje, da ukine Taft-Hertley čin i započne agresivan program ljudskih prava. Sve ovo spojeno u jedno dalo je novi politički program nazvan "Fair Deal" (Pošteni dogovor).
Trumanovi prijedlozi iz Fair Deala napravljeni su za kampanju retorički, no oni nisu dobro prihvaćenu u Kongresu, čak i nakon pobjede demokrata na ozborima 1948. Samo je jedan od većih prijedloga Fair Deala usvojen - inicijativa da se povećaju prednosti nezaposlenosti.
[uredi] Priznavanje Izraela

Truman je bio ključna figura u osnivanju židovske države u Palestini.
Godine 1946. jedan Anglo-američki komitet predložio je postupno osnivanje dvaju država u Palestini, bez Židovske i Arapske dominacije. No, javnost nije podržala dvodržavni prijedlog, i Britanija, čije je carstvo već bilo u raspadu, bila je pod pritiskom da se brzo povuće iz Palestine zbog napada zionističkih trupa na britsnake vojne jedinice.[38] Na molbe Britanasa, Glavna skupština UN-a predložila je trenutno dijeljenje Palestine na dvije države, i sa Trumanovom podrškom, Glavna skupština je 1947. odobrila ovu inicijativu.
Britanci su najavili povlačenje iz palestine 15. svibnja 1948. i države čelnice Arapske lige počele su slati svije trupe na palestinsku granicu. Ideja os tvaranju židovske države na Bliskom istoku bila je izuzetno popularna u SAD-u, a posebno među jednim od Trmanovih najvažnijih konstituencija, urbanih židovskih glasača.
No, drugi problem bilo je Državno tajništvo. Državni tajnik George Marshall i mnogi drugi stručnjaci za vanjsku politiku su bili strogo protiv osnivanja židovske države u Palestini.[39][40] Truman se pristankom na susret sa Chaimom Weizmannom usprotivio vlastitom državnom tajniku. Naposlijetku, Marshall nije javno doveo u pitanje Trumanovu odluku, kako je Truman mislio da hoće. Truman je priznao Izrael 14. svibnja 1948., nakon što se sam Izrael proglsio državom.[41]
[uredi] Berlinski let
Glavni članak: Berlinska blokada
Dana 24. lipnja 1948. SSSR je blokirao ulaz u tri okupacijske zone Berlina koje su kontrolirale zapadne sile. Saveznici nikad nisu sklopili ugovor koji bi im jamčio opskrbu sektora koji su bili duboko u sovjetskom teritoriju. Vođa američke okupacijske zone, general Lucius Dubignon Clay, predložio je slanje velike naoružane kolone koja bi se, kao moralno pravo, vozila mirno preko autoceste do Zapadnog Berlina, no ako bi bila napadnuta ili zaustavljena bila bi slobodna uzvratiti pucnjavom. No Truman je, nakon konsenzusa u Washingtonu, vjerovao je da se time izlaže nepotrebnom riziku rata. Smislio je plan da se okupirani grad opskrbi zrakom. Dana 25. lipnja Saveznici su započeli tzv. Berlinski let koji je opskrbljivao Saveznike u sovjetskom teritoriju hranom i raznim drugim sredstvima (kao npr. ugljen) koristeći ratne zrakoplove. Ništa slično tome nije napravljeno nikad u povijesti do tog dana. Let je uspio. Kopnena blokada ukinuta je 11. svibnja 1949. Unatoč tome, letovi su se nastavili još par mjeseci nakon ukinuća blokade.
Berlinski let se danas smatra Trumanovim najvećim uspjehom na području vanjske politike, a ujedno mi je i pomogao u kampanji za izbore 1948.
[uredi] Obrambene redukcije
[uredi] Ljudska prava
Glavni članak: Predsjdenički komitet o ljudskim pravima
Izvještaj Trumanove administracije iz 1947. naslovljen Da osiguraju ta prava predstavio je agendu od 10 točaka koja je govorila o reformama što se tiče ljuskih prava. U veljači 1948., Truman je Kongresu predstavio agendu u ljudskim pravima koja je predlagala da se osnuje više federalnih ureda koji bi rješavalo probleme kao što su pravo glasovanja i praksa poštenog zapošljavanja. Ovo je izazvalo val kritika od strane južnih demokrata u to vrijeme što je dovelo do nacionalne nominacijske konvencije, no Truman je odbio kompromis uz riječi:

[uredi] Izbori 1948.
[uredi] Drugi mandat (1949. - 1953.)
Trumanov drugi mandat bio je izuzetni težak i zamoran, ponajprije zbog izazova u vanjskoj politici koji su direktno ili indirektno bili povezani sa njegovom politikom širenja. Na primjer, morao je jako brzo završiti američki nuklearni monopol. pomoću informacija koje su njegovi špijuni prikupili iz SAD-a, SSSR je napravio atomsku bombu puno prije nego što je to bilo očekivano i testirao ju je 29. kolovoza 1949. Truman je 7. siječnja 1953. objavio kako je SAD detonirala svoju prvu H-bombu.
[uredi] Narodna Republika Kina
Dana 21. prosinca 1949., Čang Kai-Šek i njegovi nacionalisti pobjegli su na Tajvan u strahu od daljnih napada Maovih komunista. U lipnju 1950. Truman je naredio 7. floti američke ratne mornarice da zaustavi bilo kakve daljnje konflikte između NR Kine i Republike Kine. Truman je također zahtijevao od Tajvana da zaustavi bilo kakve daljnje napade na kopnu.[43]
[uredi] Sovjetska špijunaža i McCarthyzam
[uredi] Korejski sukob
[uredi] Vijetnam
Uplitanje SAD-a u Vijetnamski rat započelo je za vrijeme Trumanove administracije. Na V-J dan 1945., vijetnamski komunistički vođa Ho Ši Min je proglasio neovisnost, no SAD je najavio podršku u ponovnom uspostavljanju francuske vlasti. Ho je 1950. opet proglasio neovisnost, koja je ovaj put priznata od strane Sovjetskog Saveza i Komunističke Kine. Hoov Vijetnam je zauzimao samo malen teritorij uz kinesku granicu, dok je Francuska kontrolirala ostatak Vijetnama. Trumanova "politika širenja" (koja je zvala opoziciju zbog komunističke ekspanzije) tjerala je SAD da i dalje daje podršku Francuzima i njihovoj kolonijalnoj vlasti u Vijetnamu. Truman je 1950. odobrio 10,000,000$ za pomoć Francuskoj, a u Vijetnam je poslao i 123 ne-borbere jedinice kao pomoć. Do 1951. suma se povećala do 150,000,000$. Do 1953. iznos pomoći popeo se na 1,000,000,000$, što je iznosilo trećinu sveukupne američke pomoći drugim zemljama.[44]
Iz ovoga se izrodio osnovni problem: Amerikanci su željeli snažan i neovisan Vijetnam, dok Francuzi nisu nimalo marili za Kinu već su samo htjeli uvesti Vijetnam pod francuski sistem.
[uredi] Renovacija Bijele kuće

Truman je 1948. je naredio kontroverzno[45] uređenje Bijele kuće tako što je eksterijeru kuće želio nadodati: balkon na drugom kati i balkon na jugu danas poznat kao "Trumanov balkon".
No u to vrijeme je bilo jasno da je kuća, stara preko 130 godina, bila u jako lošem stanju. U kolovozu te godine jedan dio kata se srušio i Trumanova vlastita spavaća soba i kupaonica su obilježene kao nesigurne. Nije bilo nikakve javne objave sve dok nije ostvarena izborna pobjeda, no Truman je u to vrijeme bio informiran da je njegov balokn bio jedini sigurni dio Bijele kuće. Obitelj Truman se preselila u Blair kuću, dok su Zapadno krilo i Ovalni ured jedini djelovi Bijele kuće koji su ostali otvoreni. Truman je od tada svako jutro morao ići na posao preko ulice. Ubrzo je donešena odluka da se sruši i renovira cijeli interijer Bijele kuće. Svjetski poznati eksterijer Bijele kuće ostao je kakav je dok su se radovi vršili iznutra. Radoi su trajali od prosinca 1949. dio ožujka 1952.[46]
[uredi] Pokušaj atentata
Glavni članak: Pokušaj atentata na Harrya Trumana
Dana 1. studenog 1950., portorikasnki nacionalisti Griselio Torresola i Oscar Collazo pokušali su ubiti Trumana kod Blair Housea. Na ulici, ispred rezidencije, Torresola je smrtno ranio policajca iz Bijele kuće Lesliea Coffelta, koji je Torresolu upucao prije nego je umro. Collazo je kao suradnik predan uredu za homocide i 1952. mu je suđeno i osuđen je na smrtnu kaznu. Truman je njegovu kaznu kasnije preinačio u doživotni zatvor.
Tada shvativši važnost portorikanske nezavisnosti, Truman je dopustio demokratsko glasovanje portorikanaca na kojem su oni trebali odlučiti status Portorika prema SAD-u.
Napad, koji je lako mogao oduzeti Trumanov život, skrenuo je pažnju na poboljšavanje osiguranja kod Blair Housea. Truman je za vrijeme napada spavao, no probudio se kada je čuo pucnjavu i promatrao ju je sa prozora (koji je gledao baš na tu ulicu) sve dok mu jedan prolaznik nije viknuo da se sakrije.[47]
[uredi] Skandali
[uredi] Veći potpisani zakoni
- Akt o državnoj sigurnosti — 26. srpnja 1947.
- Trumanova doktrina — 12. ožujka 1947.
- Marshallov plan/Plan europske obnove — 3. travnja 1948.
[uredi] Važne izvršne naredbe
- Izvršna naredba 9981
[uredi] Administracija i kabinet
Napomena: Svi članovi Trumanovog kabineta koji su bili tu kada je on postao predsjednik 1945. su bili i u kabintu Franklina delana Roosevelta.

SLUŽBA | IME | MANDAT |
Predsjednik | Harry S. Truman | 1945. – 1953. |
Potpredsjednik | nitko | 1945. – 1949. |
Alben W. Barkley | 1949. – 1953. | |
Držani tajnik | Edward R. Stettinius, Jr. | 1945. |
James F. Byrnes | 1945. – 1947. | |
George Marshall | 1947. – 1949. | |
Dean G. Acheson | 1949. – 1953. | |
Tajnik državne blagajne | Henry Morgenthau, Jr. | 1945. |
Fred M. Vinson | 1945. – 1946. | |
John W. Snyder | 1946. – 1953. | |
Ministar rata | Henry L. Stimson | 1945. |
Robert P. Patterson | 1945. –1 947. | |
Kenneth C. Royall | 1947. | |
Ministar obrane | James V. Forrestal | 1947. – 1949. |
Louis A. Johnson | 1949. – 1950. | |
George Marshall | 1950. – 1951. | |
Robert A. Lovett | 1951. – 1953. | |
Državni odvjetnik | Francis Biddle | 1945. |
Tom C. Clark | 1945. – 1949. | |
J. Howard McGrath | 1949. – 1952. | |
James P. McGranery | 1952. – 1953. | |
Vrhovni general | Frank C. Walker | 1945. |
Robert E. Hannegan | 1945. – 1947. | |
Jesse M. Donaldson | 1947. – 1953. | |
Ministar mornarice | James V. Forrestal | 1945. – 1947. |
Ministar unutarnjih poslova | Harold L. Ickes | 1945. – 1946. |
Julius A. Krug | 1946. – 1949. | |
Oscar L. Chapman | 1949. – 1953. | |
Ministar poljoprivrede | Claude R. Wickard | 1945. |
Clinton P. Anderson | 1945. – 1948. | |
Charles F. Brannan | 1948. – 1953. | |
Ministar industrije | Henry A. Wallace | 1945. – 1946. |
W. Averell Harriman | 1946. – 1948. | |
Charles W. Sawyer | 1948. – 1953. | |
Ministar rada | Frances Perkins | 1945. |
Lewis B. Schwellenbach | 1945. – 1948. | |
Maurice J. Tobin | 1948. - 1953. |
[uredi] Postavljanje Vrhovnih sudaca
Truman je sljedeće suce postavio u Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država:
- Harold Hitz Burton — 1945.
- Fred M. Vinson (Vrhovni sudac) — 1946.
- Tom Campbell Clark — 1949.
- Sherman Minton — 1949.
[uredi] Izbori 1952.
Godine 1951., SAD je usvojila 22. amandman, koji nije dopuštao da predsjednik bude biran treći put na tu poziciju, ili da bude izabran drugi put ako je nasljedio predsjedništvo i služio više od 2 godine. Ova klauzila dočekala je Trumana 1952., no Truman se još uvijek mogao kandidirati zbog izuzetka koji je od 22. amandmana isključivao trenutnog predsjednika.
Do 1952., nijedan kandidat sa New Hampshireskih primarnih izbora nije zadobio Trumanovu potporu. Vrhovni sudac Fred Vinson je rekao ne, guverner Illinoisa Adlai Stevenson je također odbio, potpredsjednik Barkley je bio prestar, a Truman nije volio senatora Estesa Kefauvera, kojeg je privatno zvao "Gnjavaža".[48]
Trumanovo ime bilo je na primarnim izborima u New Hampshireu, no Kefauver je pobijedio i Truman je objavio da se neće ponovno natjecati za predsjednika.[49] Stevenson, koji se nakon razmišljanja odlučio kandidirati za predsjednika, te je dobio Trumanovu potporu i postao je kandidat demokrata. Eisenhower je krenuo u pohod protiv Trumanovih "neuspjeha" sa "Korejom, komunizmom i korupcijom" - i pobijedio je na izborima i postao 34. predsjednik SAD-a.
[uredi] Nakon predsjedništva
[uredi] Trumanova biblioteka, memoari i život kao građanin
[uredi] Kasniji život i smrt
[uredi] Ostavština
[uredi] Povijesna baština
- Trumanova nacionalna baština sadrži dvije kuće koje su pripadaje Harryu Trumanu
- Trumanova rodna kuća u Lamaru gdje je proveo prvih 11 mjeseci svog života.
- Predsjednička biblioteka i muzej Harrya Trumana - predsjednička biblioteka
- Trumanova mala Bijela kuća - Trumanov ljetnikovac na Floridi
[uredi] Trumanovo srednje ime
Truma nije imao srednje ime, nego samo srednji inicijal. Bilo je često da se u južnim državama, uključujući i Missouri, koriste inicijali češće nego imena. U svojoj autobiografiji napisao je: "Trebao sam se zvati... Harrison Young. No za me sam dobio deminutiv Harry, a da bih imao dva inicijala u imenu ododan mu je inicijal S. Ime očevog djeda bilo je Anderson Shippe Truman, a ime majčnog bilo je Solomon Young, tako da sam dobio inicijal S. po obojici." Jednom se našalio da S nije inicijal i da ne bi trebao imati točku poslije, no u svim službenim dokumentima dodana je točka nakon S. Također Trumanova biblioteka ima podosta primjera gdje je sam Truman pisao točku nakon S. Asocirani tisak zahtjevao je korištenje točke nakon S za vrijeme 1960ih, kada je Truman izjavio da nema preferenca.[50] Korištenje točke nakon inicijala S je univerzalno, dok na primjer službena biografija Bijele kuće ne koristi točku nakon Trumanova inicijala S.
Trumanov inicijal bez imena uzrokovao je neobičan problem kada je Truman trebao prisegnuti za predsjednika. Na sastanku nakon prisege, vrhovni sudac Harlan Stone počeo je čitati Trumanovu prisegu: "Ja, Harry Shippe Truman...", no Truman ga je prekinuo i ispravio: "Ja, Harry S. Truman...".[51]
[uredi] Mediji
- Kolekcija video isječaka o predsjedniku
- Godine 1995. HBO je izao film o Trumanovom životu, u kojem je Gary Sinise glumio predsjednika. Snimljen prema biografiji Davida McCullougha, film govori o tome kako je Truman od prosječnog građanina došao do predsjednika SAD-a. Naslov filma je samo Truman, a osvojio je mnogobrojne nagrade.[52]
[uredi] Zanimljivosti
- Nijedna prva dama nije živjela dugo koliko i Trumanova supruga Bess Wallace Truman. Kada je umrla 18. listopada 1982., imala je 97 godina.
- Harry Truman je bio član Alfa Hi Lamba bratstva.
- Harry i Bess Truman su predsjednički par koji je živio najduže. Skupa su imali 185 godina. Od 2007. Gerald i Betty Ford su na 2. mjestu sa 181 godinom, dok su Ronald i Nancy Reagan 3. sa 178 godina.
- Za vrijeme Trumanova mandata izdana je revizirana standardna verzija Biblije čiji je prvi primjerak dobio baš on.
- Po Trumanou je snimljena istoimena pjesma koju izvodi grupa Mindless Self Indulgence.
- U TV seriji Simpsoni Truman je prikazan na novčanici od trilijun dolara.
- Harry i Bess Truman su bili prvi primatelji medicinske zaštite 1966.
- U epizodi Roswell That Ends Well iz serije Futurama, Truman je prikazan kako osobno preuzima istragu o Roswellskom NLO incidentu.
[uredi] Vidi i
- Hladni rat
- Predsjednici Sjedinjenih Američkih Država
- George Marshall
- Joseph McCarthy
- Korejski rat
- Atomsko bombardiranje Hirošime i Nagasakija
- Franklin Delano Roosevelt
[uredi] Bilješke
- ↑ [http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,869269,00.html članak it Timea iz 1959. koji se odnosi na Trumanov veto: TAFT-HARTLEY ČIN: KAKO RADI I KAKO JE RADIO
- ↑ Najveće iznenađenje u američkoj političkoj politici: Harry Truman i izbori iz 1948., Ken Hechler, George M. Elsey: Studije iz Bijele kuće, zima 2006.
- ↑ Time iz 1949.: UMJETNOST MOGUĆEG
- ↑ Izvršna naredba 9981: Desegregacija američke vojske (1948.)
- ↑ Izvršna naredba 9300 (1947.)
- ↑ Newman, Roger K.: Hugo Black: Biografija',' Fordham University Press, 1997., str. 382.: Trumanova želja da "zaustavi nešto još gore" provodeći svoj program testa odanosti.
- ↑ Neovisni sud:pogled iznutra, Georgetown Law Journal, srpanj 1998., Donald C. Smaltz
- ↑ Time iz 1956.: KORUPCIJSKI PROBLEM: PANDORINA KUTIJA, referira na predsjedničku kampanju 1952.
- ↑ [1]
- ↑ Hurwood, Bernhardt J, i Gosfield, Frank: Koreja: Zemlja 38. paralele Parents Magazine Press, 1969.str.123
- ↑ Time 1952.:DALEKI ZAPAD
- ↑ McCullough, David: Truman (1992.), biografija, str. 717.
- ↑ Paul T. David, Politika nominiranja predsjednika (1954.) 1. izdanje: str. 33-40.
- ↑ [2]
- ↑ "Birthplace of Harry S. Truman," Truman Presidential Museum & Library.
- ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 16,4 16,5 16,6 16,7 Oshinsky, David M. "Harry S. Truman." Američko predsjedništvo: Autoritativna referenca. Ed. Alan Brinkley i Davis Dyer. New York: Houghton Mifflin Company, 2004. 365-380.
- ↑ McCullough, str. 38
- ↑ http://www.trumanlibrary.org/whistlestop/trumanfile/drugstorearticle1.htm
- ↑ http://www.trumanlibrary.org/anniversaries/nationalguard.htm
- ↑ http://www.worldwar1.com/dbc/truman.htm
- ↑ http://www.worldwar1.com/dbc/truman.htm
- ↑ http://www.worldwar1.com/dbc/truman.htm
- ↑ McCullough
- ↑ McCullough
- ↑ Truman, Margaret. Harry S. Truman. William Morrow and Co. (1973.); Hamby, Alonzo L. Čovjek naroda: Život Harrya S. Trumana (1995.)
- ↑ Ovi izrazi ljutnje najistaknutiji su u isječku iz dnevnika napisanog 21. srpnja 1947., dostupnog na predsjedničkom muzeju. ADL-ov nacionalni direktor Abe Foxman komentirao ove bilješke u eseju dostupnom na ADL-ovoj stranici.
- ↑ McCullough
- ↑ New York Times, 24. lipnja 1941.
- ↑ "Truman pobjeđuje Kennana," Alonzo Hamby, Weekly Standard, 10/23/06, http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-152953899.html
- ↑ Truman na naslovnicama Timea, Time Inc.
- ↑ http://www.trumanlibrary.org/eleanor/
- ↑ Oshinsky, David M. "Harry S. Truman." Američko predsjedništvo: Autoritativna referenca. Ed. Alan Brinkley i Davis Dyer. New York: Houghton Mifflin Company, 2004. 365-380.
- ↑ [3]
- ↑ Ibid.
- ↑ 35,0 35,1 35,2 Američko iskustvo: Truman (PBS Documentary, 1997.; napisao i produciraoy David Grubin
- ↑ 36,0 36,1 http://historymatters.gmu.edu/d/5137/
- ↑ Ole R. Holsti, Javno mišljenje i američka vanjska politika (1996.) str. 214.
- ↑ Bombardiranje Hotela kralja Davida
- ↑ McCullough, str. 614.-620.
- ↑ Clark Clifford i Richard Holbrooke, Savjet predsjedniku, Random House, 1991.
- ↑ Sjećanje na priznavanje Izraela
- ↑ Truman, Margaret. Harry S. Truman. (1974.) str. 429
- ↑ Status Tajvana: Od Grotiusa do WTO-a, Geocities.
- ↑ Kronologija Vijetnama, UNI FrontPage pomoć.
- ↑ http://www.whitehousemuseum.org/special/renovation-1948.htm Muzej Bijele kuće: "izazvalo je veliko javno nezadovoljstvo"
- ↑ McCullough, 593., 652., 725., 875.
- ↑ McCullough, David: Truman (1992.), biografija
- ↑ Novinart Arthur Krock je dobio informaciju od 3. osobe da je 1951. Truman privatno ponudio najviše mjesto u demokratskoj stranci Dwightu Eisenhoweru, no Eisenhower, koji je kako se otkrilo bio republikanac, je navodno odbio. Truman i Eisenhower su obijca negirali točnost te priče. McCullough 887; Stephen E. Ambrose. Eisenhower: 1890. - 1952. (1983.) 515
- ↑ McCullough, David: Truman (1992.), biografija str. 887-93.
- ↑ Goldstein, Norm, ed. Associated Press Stylebook 2003. New York; The Associated Press, 2003., 256.
- ↑ McCullough, 347.
- ↑ Nagrade za Truman, IMDB.com.
[uredi] Vanjske poveznice
- Full audio of over 15 Truman speeches via the Miller Center of Public Affairs (UVa)
- Audio clips of Truman's speeches
- How Truman spelled his name
- Peter M. Carrozzo on Michael R. Gardner, Harry Truman and Civil Rights: Moral Courage and Political Risks
- An analysis of Harry Truman's personality
- Medical and Health history of Harry Truman
George Washington • John Adams • Thomas Jefferson • James Madison • James Monroe • John Quincy Adams • Andrew Jackson • Martin Van Buren • William Henry Harrison • John Tyler • James Knox Polk • Zachary Taylor • Millard Fillmore • Franklin Pierce • James Buchanan • Abraham Lincoln • Andrew Johnson • Ulysses Simpson Grant • Rutherford Birchard Hayes • James Abram Garfield • Chester Alan Arthur • Stephen Grover Cleveland • Benjamin Harrison • Stephen Grover Cleveland • William McKinley • Theodore Roosevelt • William Howard Taft • Thomas Woodrow Wilson • Warren Gamaliel Harding • John Calvin Coolidge • Herbert Clark Hoover • Franklin Delano Roosevelt • Harry S. Truman • Dwight David Eisenhower • John Fitzgerald Kennedy • Lyndon Baines Johnson • Richard Milhous Nixon • Gerald Rudolph Ford • Jimmy Carter • Ronald Wilson Reagan • George Herbert Walker Bush • Bill Clinton • George W. Bush
John Adams • Thomas Jefferson • Aaron Burr • George Clinton • Elbridge Gerry • Daniel D. Tompkins • John C. Calhoun • Martin Van Buren • Richard Mentor Johnson • John Tyler • George M. Dallas • Millard Fillmore • William R. King • John C. Breckinridge • Hannibal Hamlin • Andrew Johnson • Schuyler Colfax • Henry Wilson • William A. Wheeler • Chester A. Arthur • Thomas A. Hendricks • Levi P. Morton • Adlai E. Stevenson • Garret Hobart • Theodore Roosevelt • Charles W. Fairbanks • James S. Sherman • Thomas R. Marshall • Calvin Coolidge • Charles G. Dawes • Charles Curtis • John Nance Garner • Henry A. Wallace • Harry S. Truman • Alben W. Barkley • Richard Nixon • Lyndon B. Johnson • Hubert Humphrey • Spiro Agnew • Gerald Ford • Nelson Rockefeller • Walter Mondale • George H. W. Bush • Dan Quayle • Al Gore • Dick Cheney
Glavni događaji (1945-1967) | Glavni događaji (1968-1991) | Specifični članci | Primarni sudionici | Ostale važne osobe |
1940-e:
1950-e:
1960-e:
|
1960-e (nastavak):
1970-e:
1980-e:
1990-e:
|
Ostali sukobi:
|
Politički vođe:
|
Politički vođe:
|