Banjani (Crnogorci)
Izvor: Wikipedija
Banjani.- Plemenu Banjani domovina je istoimeno područje (nekadašnja 'opštine' Banjsko-vučedolska), koje se prostire na kojih 380 četvornih kilometara, u omeđen brdima Zaljuta, Bradina, Vardar, Golo brdo. Prvi pua u povijesti se spominju 1319. godine,a Crnoj Gori pripali su tek odlukom Berlinskog kongresa 1878. Banjani su po svoj prilici bili snažno pleme koje je moglo brojati oko 14,000 duša, a organizirani su po brojnim bratstvima među kojima su najsnažniji Koprivice (Koprivica), za koje Željko Vukmirović, po pričama iz druge ruke, navodi da bi ih danas raseljenih po svijetu i u Banjanima moglo biti oko 8,000. Sela ovog bratstva su Renovac, Čista Vlaka, Crni Kuk, Brekovac i još neka. Ostala bratstva su Mirkovići i Perovići u selu Macavare; Ognjenovići u selu Rusenovići; Milovići i Miljanići iz Dubočke; Papići i Radojevići u Velimlju; Bijelovići, već spomenuti Milovići i Radojevići u selu Podljut; Baćovići, selo Klenak. U Banjanima se nalazi i arheološko nalazište Crvena Stijena. Poznatiji pripadnik Banjana je pisac Živko Đurković.
[uredi] Kratka povijest
Centar Banjana je varosica Velimlje. Pod najezdom Turaka, Banjane su naseljavale izbjeglice iz Srbije, Kosova, Crne Gore. Dva najveca prezimena u Banjanima su Miljanići i Koprivice. Miljanići su dosli iz Velestova, iz stare Crne Gore, sredinom 15. vijeka, a vode porijeklo od Stanojevića. Koprivice su došli sa Kosova, pred turskom najezdom, takodje u 15.vijeku. Banjani su se također i raseljavali, pa su tako stizali i do Zagreba. Miljanići su veoma brojni u Dubrovniku, selo Mihanići, Konavli. Ima ih u Škabrnji, Zemuniku, kod Zadra. Ima ih kod Šibenika, Golubiću kod Knina, kao i Pisarovini kod Zagreba i u Hercegovini. Ima ih dosta i u Vojvodini, gdje su došli kao kolonisti. Miljanića ima dosta u SAD-Washington, Argentini i Australiji.