Vlado Šantić
Izvor: Wikipedija
Vlado Šantić (Vedro Polje kraj Bihaća, 29.10.1952 - Kidnapiran 8. ožujka 1995. iz Hotela Sedra od vojnika Petog bihaćkog korpusa, vjerojatno ubijen), zapovjednik HVO-a Bihać
Prije rata u BiH knjigovođa u poduzeću Bihacit. Jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Općinskog HDZ-a Bihać. Bio dopredsjednik HDZ-a BiH.
Isključen iz članstva HDZ-a odlukom Predsjedništva Općinskog HDZ-a Bihać zbog destruktivnog djelovanja preko svojih simpatizera. Podrivao je akcije HDZ-a i nagovaro na opstruiranje odluka novokonstituirane Skupštine i njenih organa, što je bilo izravno onemogućavanje obrambenih priprema hrvatskog naroda. Osim toga unosio je smutnje u bošnjacko - hrvatske međunacionalne odnose, što je bilo pogubno po 7 postotnu populaciju Hrvata u Bihaću. No, voljom Mate Bobana nastavio obnašati funkciju potpredsjednika HDZ-a BiH. Otišao u tzv. "Herceg-Bosnu" i ondje obnašao dužnost Zapovjednika bojišnice kod Kupresa, koji je izgubio. Po tome vraća se u Bihać. Postavljen je od strane bošnjackih čelnika Irfana Ljubijankića i Nenada Ibrahimpašića, bez suglasnosti, ali uz otvoreno protivljenje hrvatskih predstavnika, za Načelnika štaba novoosnovane 2. Hrvatsko-muslimanske pješačke brigade. Zapovjednik brigade bio je Atif Dudaković, koji je došao ravno iz štaba Mladićeve, već otvoreno srpske i četničke JNA, gdje je bio zapovjednik artiljerijskih postrojbi i to još u vrijeme najžešćih topničkih razaranja Škabrnje i drugih hrvatskih sela u jadranskom zaleđu. Sa Šantićem je dolazio više puta u otvoreni fizički sukob.
Ljubijankić i Ibrahimpašić opravdavali su svoje ponašanje željom da se sačuva jedinstvo Hrvata. Bilo je to igranje na dvije karte koje je završilo pogubno i po Šantića i po Ljubijankića. Obojica su nestali u opskurnim okolnostima.
Vlado Šantić je postao zapovjednikom HVO-a Bihać i Okruga Bihać u prilično nategnutim, ali ipak tolerantnim i općenito dobrim odnosima Armije BiH i HVO Bihać, dviju sastavnica jedne zajedničke vojske na području Bihaća.
Šantić je u jeku najžešće i posljednje četničke ofanzive povukao hrvatske snage sa zavaljskog platoa što je ostavilo otvoren prostor četnicima za ulazak u grad. Nastradala su gotovo sva hrvatska sela, a da bi se popravila ta šteta i povratila zauzeta terotorija izgubljeno je nepotrebno dvadesetak ljudskih života, većinom iz postrojbe Tigrovi Armije BiH.
Vlado Šantić nestao je u opskurnim, nikad do kraja istraženim okolnostima iz Hotela "Sedra" nadomak Bihaću, kamo je došao na sastanak s Dudakovićem. Iako je ispaljeno desetak hitaca, Dudaković, koji se nalazio dvadesetak metara udaljen, u istom hotelu izjavljuje da ništa nije ni čuo ni vidio. Tom prilikom ranjeno je nekoliko osoba i među njima poručnik HVO-a Bihać Salko Džanić, nećak junaka hrvatske vojske iz doba NDH Ferida Džanića. Salko Džanić, predratni karatista koji je bio nositelj najvišeg stupnja karataškog umijeća ostao je nepokretni invalid u kolicima. O Šantiću se ne zna još ništa. Ljubijankić je poginuo u helikopteru sa znakom Crvenog križa oborenom od četnika nad Kordunom, a Dudaković je postao zapovjednikom Zajedničkog zapovjedništva Vojske Federacije Bošnjaka i Hrvata.