Internazionale Milano F.C.
Izvor: Wikipedija
![]() |
|
Puno Ime | Internazionale Milano Football Club SpA |
Nadimci | Nerrazzuri |
Osnovan | 9. ožujak 1908. |
Stadion | Giuseppe Meazza Stadium, Milano |
Kapacitet | 82.955 |
Predsjednik | ![]() |
Trener | ![]() |
Liga | Serie A |
2005-06 | 3. (kasnije proglašeni prvacima) |
FC Internazionale Milano, talijanski je klub iz Milana, Lombardija. Nadimak mu je Nerrazzuri zbog prepoznatljivih crno-plavih dresova.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Klub je osnovan 9. ožujka 1908. odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe talijana i švicaraca iz kluba, zbog dominacije talijanskih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju internacionalnu momčad Internazionale FC, ili skračeno, Inter. Sudeći po nazivu, kupovali su većinom igrače iz inozemstva. Nadimak je momčadi bio La Beneamata, u prijevodu povlašteni. Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.
Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapetan momčadi bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.
U razdoblju između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter. Ipak, i tad su bili prvaci. Bilo je to 1930. i 1938., a 1940. su uz prvenstvo osvojili i Coppa Italia, tj. talijanski kup. 1942. godine odbacili su ime Ambrosiana-Inter i vratili se prvotnom.
Uslijedilo je potom mitsko razdoblje povijesti kluba. Razdoblje zvano La Grande Inter, kad je Inter bio u samom vrhu europskog nogometa. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg čekanja opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966. Ni uspjesi u europskim natjecanjima nisu izostali. Posebno se pamte godine 1964. i 1965. kada su se 2 puta zaredom popeli na krov Europe. Prvo pobjedom nad madridskim Realom, a zatim na svom San Siru Benficu. Pridodali su tome Interkontinentalni kup. Doba je to bilo legendi Luisa Suareza, Giacinte Facchettija, Sandra Mazzole, Angela Domenghinija i Maria Corsa. Predsjednik je tada bio Angelo Moratti čiji će sin kasnije pokušati vratiti Inter u to razdoblje. Zanimljivost iz tog razdoblja je ta da je Inter ponudio ogromne svote novca Peleu i Eusebiju ne bi li igrali u klubu. Oni su na to pristali, ali se umješala politika i od tih transfera nije bilo ništa. Kasnije, 1967. Inter je poražen u finalu kupa prvaka od škotskog Celtica 1:2. Ubrzo su opet došli do finala, ali je ovog puta prejak bio Cruijffov Ajax.
Godine su prolazile, Interova moć je slabila i više se nije vratio toj slavi. 1971. i 1980. su bili prvaci, a zatim osvojili svoj nesretni 13. Scudetto godine 1989. Od tad su uvijek pri vrhu, ali nikad ispred svih. Zbog tog 16-godišnjeg čekanja dobili su nazive vječnih gubitnika, ili vječno trećih (iza AC Milana i Juventusa). Najgore je bilo to što kad njih nije išlo, dobre je rezultate ostvarivao omraženi AC Milan. 90-e su bile godine bez Scudetta, ali je Inter slavio u Kupu UEFA čak 3 puta u 7 godina. Bilo je to 91., 94. i 98., a padali su AS Roma, Casino Salzburg i SS Lazio. Ali dugo se čekalo do nekog talijanskog trofeja, od 1989. do 2005. nisu osvojili baš ništa. A onda su dva puta za redom pobijedili Romu u kupu, te 2005. osvojili superkup protiv Juventusa, a isti uspjeh ponovili su i 2006. protiv Rome.
Sadašnji je predsjednik Intera Massimo Moratti, sin Angela koji je bio predsjednik tijekom slavnih 60-ih. Moratti jr. je doveo u Inter cijeli niz velikih igrača, ali rezultata nije bilo, što je najvažnije u Seriji A koju i dalje nisu osvojili. To se dogodilo tek 2006. nakon što je taj naslov oduzet Juventusu, te sudskom presudom dan Interu. Naredne sezone nakon malo slabijeg starta i nekoliko neriješenih rezultata, zaredale su pobjede i sasvim je izvjesno da će Inter nakon 1989. prvi puta osvojiti "pravi" naslov prvaka. Sa 17 uzastopnih pobjeda klub je ove sezone srušio rekord Serie A, kao i rekord liga petice koji su držali Real Madrid (1960-61) i Bayern München (2004-05) sa 15 uzastopnih pobjeda.
[uredi] Rivalstva
Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inozemstvu.
[uredi] Derby
Najpoznatije je rivalstvo s gradskim suparnikom Milanom s kojim Inter dijeli stadio Giuseppe Meazza ili San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih iz radničke klase. Do danas su odigrali 265 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 89 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A onda je bolji Inter sa 59 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neodlučena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sustavu jedne skupine 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83. koje je Milan proveo u drugoj ligi.
[uredi] Derby d'Italia
Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana talijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije momčadi nikad nije bila u Seriji B, talijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Seriju B zbog namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina talijanska momčad koja nikad nije bila u Seriji B.
[uredi] Ostala rivalstva
Od inozemnih rivalstava, najpoznatije je ono sa Real Madridom s kojim se često susreću u europskim utakmicama, i one su uvijek spektakularne sa nekad zanimljivim rezultatima.
Derbiji Reala i Intera
- 1964. finale kupa prvaka: Inter - Real 3:1
- 1966. 1/2 finale kupa prvaka: Real - Inter 1:0 1:1
- 1967. 1/4 finale kupa prvaka: Inter - Real 1:0 2:0
- 1981. 1/2 finale kupa prvaka: Real - Inter 2:0 0:1
- 1983. 1/4 finale kupa pobjednika kupova: Inter - Real 1:1 1:2
- 1985. 1/2 finale kupa UEFA: Inter - Real 2:0 0:3
- 1986. 1/2 finale kupa UEFA: Inter - Real 3:1 1:5
- 1993. turnir Santiago Bernabeu: Real - Inter 2:2
- 1999. pretkolo lige prvaka: Real - Inter 2:0 1:3
- 2001. turnir Santiago Bernabeu: Real - Inter 0:1
Rivale stječu i preko politike. Interovi Ultrasi ( kao Vikings i Boys San ) u sukobu su sa ljevašima iz Atalante i Livorna.
[uredi] Momčad u sezoni 2006/07.
[uredi] Vratari
[uredi] Braniči
- 2
Iván Córdoba
- 4
Javier Zanetti (C)
- 11
Fabio Grosso
- 13
Maicón
- 16
Nicolas Burdisso
- 23
Marco Materazzi
- 25
Walter Samuel
- 77
Marco Andreolli
[uredi] Vezni igrači
- 5
Dejan Stanković
- 6
Maxwell
- 7
Luis Figo ( na ljeto odlazi u Al-Ittihad )
- 14
Patrick Vieira
- 15
Olivier Dacourt
- 19
Estebán Cambiasso
- 21
Santiago Solari
- 91
Mariano González
[uredi] Napadači
- 8
Zlatan Ibrahimović
- 9
Julio Ricardo Cruz
- 10
Adriano
- 18
Hernan Crespo
- 20
Alvaro Recoba
- 99
Lampros Choutos
[uredi] Trener
[uredi] Trofeji
- Serie A: 1910., 1920., 1930., 1938., 1940., 1953., 1954., 1963., 1965., 1966., 1971., 1980., 1989., 2006.
- Kup prvaka: 1964., 1965.
- Talijanski kup: 1939., 1978., 1982., 2005., 2006.
- Kup UEFA: 1991., 1994., 1998.
- Interkontinentalni kup: 1964., 1965.
- Talijanski superkup: 1989., 2005., 2006.
Ascoli • Atalanta • Cagliari • Catania • Chievo • Empoli • Fiorentina • Inter • Lazio • Livorno • Messina • Milan • Palermo • Parma • Reggina • Roma • Sampdoria • Siena • Torino • Udinese