Novi Sad

Izvor: Wikipedija


Novi Sad
(detalji)
Lokacija Vojvodina, Srbija
Izvršna vlast Gradonačelnik
Gradska skupština
Gradonačelnik Maja Gojković (SRS, od 2004)
Površina 129,4 km², širi deo 702,7 km²
Broj stanovnika 255.071 (širi deo grada 333.895) (2005)
Gustoća naseljenosti 1.971/km²,
Osnovan
Status grada
1694.
1. veljače 1748.
Pozivni broj / Poštanski broj 021 / 21101
Zemljopisni položaj 45°15'N
19°51'E
Prosječna temp.
Najniža
Najviša
10.9°C
-30.7°C [24.01.1963.]
+41.5°C [6.7.1950.]
Službena stranica Novog Sada

Novi Sad (sr. Нови Сад/Novi Sad, mađ. Újvidék, sl. Nový Sad, rum. Novi Sad, rusn. Нови Сад, njem. Neusatz (an der Donau), lat. Neoplanta), grad na lijevoj obali Dunava u Srbiji, glavni grad Autonomne Pokrajine Vojvodina. Pored užeg dijela grada, pod dijelove grada se svrstavaju i mjesta na desnoj obali Dunava, Srijemska Kamenica i Petrovaradin; ali i 13 naselja, koja se svrstavaju kao širi dio grada.

Novi Sad predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno središte Autonomne Pokrajine Vojvodine. Grad je i drugi po broju stanovnika u Srbiji, poslije Beograda.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Novi Sad se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1640. godine, kao naselje oko mostobrana na bačkoj strani Dunava, preko puta znamenite Petrovaradinske tvrđave, pod nazivom Racka varoš odnosno Ratzenstadt (od mađarskog imena za Srbe Rasi ili Raci prema staroj srpskoj srednjovjekovnoj državi i gradu Ras). Službeno je uveden u katastar kao naselje 1694. godine. Nastao je kao pomoćno naselje Petrovaradinskom Šancu gdje su bili smješteni vojska, graničari i trgovci. Naseljavali su ga pretežno Srbi, Nijemci, Židovi, Mađari, Armenci i Grci. Godine 1748. bogati građani Racke varoši odlaze u Beč, gdje za 80.000 rajnskih forinti kupuju od carice Marije Terezije status slobodnog kraljevskog grada. Ona tim povodom, 1. veljače 1748. (što je od 1996. i službeni Dan Grada) izdaje uredbu koja kaže:


Mi Marija Terezija, Božjom milošću carica rimska a kraljica Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Rame, Srbije, Galicije, Lodomerije itd. itd. dajemo glasom ovoga pismena na znanje svakome, koga se tiče.
[...]
...da taj toliko puta spominjani naš Petrovaradinski kameralni grad, koji leži na drugoj strani Dunava u bačkoj županiji na zemljištu Sajlovo, silom naše kraljevske moći i ugleda iz ranije navedenih razloga [...] učinimo svojim slobodnim kraljevskim gradom i da ga uvrstimo, primimo i upišemo u broj, krug i red ostalih naših slobodnih kraljevskih gradova našeg kraljevstva Ugarske tako i naših nasljednih zemalja, ukidajući mu dosadašnje ime Petrovaradinski Šanac, nađosmo za dobro da se ubuduće zove i da mu naslov bude Neoplanta, mađarski Uj-Videgh, njemački pak Ney-Satz.


Novi Sad uskoro postaje središte trgovine na Dunavu u južnoj Ugarskoj i najznačajniji kulturni i prosvjetiteljski centar Srba u Ugarskoj, zbog čega dobija i danas često korišten naziv Srpska Atena. U njemu je osnovano Srpsko narodno pozorište 1861., najstarije srpsko profesionalno kazalište, a također je postao i sjedište nedugo prije toga u Budimpešti osnovane Matice srpske.

1918. godine Novi Sad postaje dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, a promjenom Ustava 1929. godine i glavni grad Dunavske banovine. Tijekom II. svjetskog rata njime upravljaju fašisti mađarske hortijevske vojske i u tom razdoblju dolazi do velikog stradanja kako srpskog i židovskog, tako i drugog stanovništva, uključujući i Nijemce i Mađare. Oslobođen je od okupatorske vlasti 23. listopada 1944. godine. U SFRJ postaje glavni grad AP Vojvodine kao i njen najrazvijeniji grad. Prema popisu iz 2002. godine na teritoriju grada živi oko 270.000 stanovnika, a na teritoriju cijele općine Novi Sad oko 400.000.

Novi Sad se može podičiti raznolikim značajnim građevinama, kao što su Gradska kuća iz 19. stoljeća, župna crkva Imena Marijina (popularno zvana katedrala) sagrađena 1896. godine, Saborna crkva i Vladičanski dvor Bačke episkopije Srpske pravoslavne crkve iz 19. st., druga po veličini sinagoga u Europi (nakon budimpeštanske) iz 1905., zgrada Izvršnog vijeća (bivše Banovine) iz 1936. arhitekta Dragiše Brašovana, zgrada Matice srpske (dar Marije Trandafil). Među spomenicima je najznačajniji spomenik gradonačelniku Novog Sada Svetozaru Miletiću ispred Gradske kuće, rad Ivana Meštrovića iz 1936., zatim spomenik žrtvama novosadske racije na Keju žrtava racije, rad Jove Soldatovića i mnogi drugi.

[uredi] Zemljopis

Pogled iz satelita
Pogled iz satelita

[uredi] Položaj

Novi Sad se nalazi na 45°20′0″ N 19°51′0″ E, u središnjem dijelu pokrajne Vojvodine, na sjeveru Srbije, na granici Bačke i Srijema.

Novi Sad se nalazi na lijevoj obali Dunava između (1.252 i 1.262 kilometra toka rijeke). Sa lijeve strane rijeke se nalazi ravničarski kraj - Bačka, sa desne brdoviti kraj, na obroncima Fruške Gore - Srijem. Nadmorska visina, sa Bačke strane je od 72 do 80 m, dok sa Srijemske strane nadmorska visina doseže do oko 250-350 metara. Sa lijeve strane Dunava se ulijeva mali kanal, koji je dio sustava kanala Dunav-Tisa-Dunav.

[uredi] Klima

Klima u Novom Sadu prelazi iz umjereno kontinentalne u kontinentalnu, tako da grad ima sva četiri godišnja doba. Tijekom jeseni i zime zna puhati hladan vjetar, košava, koji obično traje od tri do sedam dana. Košava može tijekom zime stvoriti nanose snijega tijekom vijavica i mećava. Prosječna temperatura zraka u gradu 10,9°C, srednja temperatura u siječnju je –1°C, dok je u srpnju 21,6°C. Godišnje padne 578 mm², broj dana sa padalinama je 122.

Klima
sij. velj. ožu. trav. svi. lip. srp. kol. ruj. lis. stu. pro. godišnje
Sr. maksimalne dnevne temperature (°C) 2,5 5,7 11,5 17,2 22,5 25,2 27,2 27,2 23,7 18,0 10,3 4,5 16,3
Sr. minimalne dnevne temperature (°C) -4,4 -2,3 1,2 5,8 10,6 13,6 14,7 14,2 11,2 6,3 2,2 -1,9 5,9
Sr. mjesečni zbroj (u mm) 38 35 41 47 57 82 61 55 36 35 46 44 578
Izvor: Republičku Državni Hidrometeorološki zavod Srbije

[uredi] Stanovništvo

Prostor Novog Sada je kroz povijest bio privlačan za naseljavanje zbog svog zemljopisnog položaja. Porast stanovništva u cijelom poslijeratnom periodu, koji je u pojedinim periodima bio vrlo intezivan, pri čemu je na porast stanovništva utjecao mehanički priljev nego prirodni priraštaj. Najintezivniji demografski porast, Novi Sad je ostvario u periodu od 1961-1971 godine kada je ostvaren porast stanovništva za oko 37%. Najveći dio doseljenog stanovništva grada potječe s područja Vojvodine (56,2%), zatim s područja Bosne i Hercegovine (15,3%) i Srbije (11,7%).

Prema popisu stanovništva iz 2002 godine, grad je imao 298.139 stanovnika, od kojih je: Srbi (75,50%), Mađari (5,24%), Jugoslaveni (3,17%), Slovaci (2,41%), Hrvati (2,09%), Crnogorci (1,68%) i ostali.

Prema novijim podacima iz registra stanovništva, grad Novi Sad ima 333.895 stanovnika (2005) sa prigradskim naseljima koji spadaju pod teritorij grada. U gradskom dijelu Novog Sada (zajedno sa Petrovaradinom i Srijemskom Kamenicom, koji se zbog blizine grada svrstavaju u gradsko područje) živi 255.071 stanovnika.

U 13 prigradskih naselja oko Novog Sada živi 78.487 stanovnika (23,7% od ukupnog broja stanovnika grada), najveća naselja su Veternik (13.393) i Futog (19.360). Okolna naselja u susjednim općinama Beočin, Srijemski Karlovci, Temerin i Bački Petrovac kojima živi oko 50.000 stanovnika, koji redovito migriraju u Novi Sad i koja su povezana redovnim gradskim autobusnim linijama s gradom.

[uredi] Kultura

Novi Sad je kulturni centar Vojvodine. Od Turske okupacije Srbije i Balkana, Novi Sad kao slobodni kraljevski grad u Austro-Ugarskoj bio centar srpske kulture u osamnaestom i devetnaestom stoljeću; zbog čega je 1864 godine sjedište Matice Srpske koje je preseljeno iz Pešte u Novi Sad. Grad je bio poznat kao Srpska Atena.

Danas se u gradu nalazi više ustanova kulture. Srpsko narodno kazalište, Kazalište mladih, koji imaju veliki ugled u Srbiji i regiji; knjižnica Marice Srpske sa oko 3.000.000 publikacija, kao i mnogobrojne muzeji i galerije.

Od 2000. godine, početkom srpnja održava se jedan od najvećih glazbenih festivala u Europi, EXIT.

Grad je sveučilišni grad sa državnim sveučilištem, kao i mnogobrojnim privatnim fakultetima i višim školama. Pored viših i visokih škola, na teritoriju Novog Sada se nalazi 51 državna osnovna i srednja škola: 36 osnovnih škola i 15 srednjih (11 strukovnih škola i 4 gimnazije).

[uredi] Znamenitosti

Župna crkva Imena Marijina u središtu grada
Župna crkva Imena Marijina u središtu grada

S obzirom na svoju dugu povijest, Novi Sad je pun mjesta koja vrijedi vidjeti:

  • kip Svetozara Miletića na glavnom gradstvom trgu
  • Župna crkva Imena Marijina u središtu grada
  • gradska Sinagoga
  • Petrovaradinska tvrđava
  • SPENS
  • najznačajnije ulice i trgovi: Trg Slobode, Zmaj Jovina ulica, Dunavska ulica, Trg Mladenaca, Bulevar Oslobođenja

[uredi] Promet

[uredi] Međugradski i inozemni promet

Novi Sad se nalazi 80 km sjevero-zapadno od Beograda i međunarodne zračne luke "Nikola Tesla" i 346 km južno od Budimpešte autoputom E-75. Svakodnevne željezničke linije za Beč, Budimpeštu, Kijev i Moskvu, kao i autobusne linije za Njemačku koje povezuju Novi Sad sa Europskim gradovima. Također, Novi Sad se nalazi u neposrednoj blizini autoputa E-70 i željezničkim koridorom koji povezuje Beograd i Zagreb.

Sjevero-zapad: Bački Petrovac, Osijek Sjever: Vrbas, Subotica, Budimpešta Sjevero-istok: Zrenjanin
Zapad: Bačka Palanka, Ilok, Vukovar Novi Sad Istok: Titel
Jug: Ruma, Srijemska Mitrovica, Šabac Jugo-istok: Inđija, Beograd

[uredi] Gradski prijevoz

Gradom prometuju plavi gradski autobusi koje obavlja ˝Javno gradsko saobraćajno poduzeće˝ (JGSP) [1]. Pored gradskih naselja Gradsko prometno poduzeće redovitim linijama povezuje mjesta u općinama Beočin i Temerin, kao i Srijemske Karlovce.

[uredi] Gradovi prijatelji

[uredi] Gradski praznici

1. veljače Dan grada - Dan kada je 1748. proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Povodom 1. veljače Skupština Grada dodjeljuje Februarsku nagradu za najznačajnija djela i dostignuća građana Novog Sada.
23. listopada Dan oslobođenja od fašizma – Dan kada je 1944. Novi Sad oslobođen od fašističke okupacije. Povodom 23. listopada Skupština Grada dodjeljuje Oktobarsku nagradu za izuzetne rezultate u radu i najviša dostignuća i ostvarenja u području gospodarstva, društvenih i drugih djelatnosti.
9. studenoga Dan kada je 1918. srpska vojska pod zapovjedništvom vojvode Petra Bojovića oslobodila Novi Sad u I. svjetskom ratu.
25. studenoga Dan kada je 1918. godine Velika skupština Srba, Bunjevaca i drugih Slavena Banata, Bačke i Baranje donijela odluku o pripojenju Vojvodine Srbiji. Povodom ovog datuma, kao i povodom [9. studeni|9. studenog]], Skupština Grada dodjeljuje Novembarsku povelju za najviša dostignuća u području društvenih djelatnosti.

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:

Vodič u Novi Sad na Wikitravel-u