Epifitne biljke

Izvor: Wikipedija

epifitna biljka
epifitna biljka

Izraz epifitni se odnosi na sve biljke koje su pričvršćene ili rastu na drugog živoj biljci. Ovaj izraz dolazi od grčke riječi epi-koja znači (na, gore, odozgo) i riječi phyton-(biljka). Ove biljke se ponekad nazivaju i "zračne biljke" zbog toga jer one nemaju korijenje u tlu.

Epifitne biljke koriste fotosintezu za dobivanje energije,a vlagu dobivaju iz zraka (kiša) ili putem svoga domačina (druga biljka).

Korijenje se može razviti prvenstveno pričvršćivanjem na drugu biljku, i ono ima specijalnu strukuturu koju koristi za skupljanje ili zadržavanje vlage.

Epifitne biljke nisu paraziti na svojim domaćinima, rastu samostalno, a domaćina koriste samo za tjelesnu potporu. Glavna prednost prema drugim biljkama koje su vezane za tlo(imaju korijenje u tlu) je to što se ove biljke u šumi nalaze na mjestima gdje ima mnogo svjetla i biljožderi ne mogu do njih. Epifitne biljke mogu rasti u velikom broju i jako gusto pa tako mogu oštetiti svoga domačina.

Najpoznatije epifitne biljke su lišaji i orhideje, no epifitne biljke se mogu naći u svim glavnim grupama biljnog kraljevstva. Najviše ih ima u tropskim šumama, a lišaje najčešće nalazimo na stablima.