Betina
Izvor: Wikipedija
Zemljopisna širina | 43.80°N |
Zemljopisna dužina | 15.62°E |
Vremenska zona (UTC) | UTC+1 Central European Time |
Stanovništvo (2001) |
774 |
Općina | Tisno |
Županija | Šibensko-kninska |
Država | Republika Hrvatska ![]() |
Betina je smještena na otoku Murteru i samo je 7 km udaljena od Tisnog, gdje pokretni most spaja otok sa kopnom. Najveći i kopnu najbliži otok Šibenskog arhipelaga bio je naseljen od starih Ilira (pleme Liburna) još u prethistorijsko doba. Povijesni kontinuitet održan je i kroz vremena vladavine Rima o čemu svjedoče ostaci rimskog naselja Colentum izmedju Betine i Murtera, brojne ruševine rimskih ljetnikovaca, freske i mozaici razasuti po kopnu i moru.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Otok Murter obuhvaća 17.9 a s obalnim otočićima 25.6 četvornih kilometara površine. Prvi put se otok spominje pod nazivom Scardon u zapisima Ptolomeja, a vjerovatno prvi put pod nazivom Srimač u 1251. godini, kada je kralj Bela stigao u Dalmaciju i u Klobučcu kod Trogira izdao darovnicu u kojoj se spominju istočni i zapadni međaši grada Šibenika, a među njima i otok Srimač. Hrvatski naziv Srimač susrećemo sve do 1740. godine, ali se od 1443. spominje i naziv Murter (Insula mortari, od ilirske riječi Mor-more i tar-kula). U rimsko doba na otoku je bio grad Collentum na području današnje Gradine, koju također spominje Ptolomej. Sve to ukazuje na davno naseljavanje otoka Murtera. Do većeg naseljavanja ipak dolazi tek u prvoj polovici XVI stoljeća, za turskih provala u Ravne kotare i šibensko primorje, a zatim za mletačko turskih sukoba u drugoj polovici XVI i u prvoj polovici XVII stoljeća. Starija naselja su Murter i Betina, a mlađa Tisno i Jezera. Betina se prvi put u povijesti spominje 1423. kada je u njoj živjelo 15 osoba u 8 kuća, što nas upućuje na još raniji postanak naselja. Godine 1597. u Betini je 16 kuća a 1678. 52 obitelji s oko 350 duša. Od sredine 16. st. naseljavaju je izbjeglice iz Vrane, pogotovo tijekom 1573. kada Vrana pada u turske ruke. Crkva se istom gradi u 15. st, ali je teško reći kome je bila posvećena. Pretpostavlja se Sv. Franji Asiškome jer je u blizini naselja na otočiću Sustipancu postojao samostan franjevaca trećeredaca koji su pastoralno opsluživali Betinu.
[uredi] Gospodarstvo
Veći dio otoka prekriven je stoljetnim stablima maslina i smokava sto su i glavne tradicionalne kulture koje uzgaja domaće stanovnistvo. Dinko Zavorovic, šibenski povjesnicar, zapisao je 1597. godine da je otok dobro obradjen zahvaljući napornom radu njegovih stanovnika i da se ondje proizvodi vrhunsko vino. Osim zemljoradnje, zanimanje stanovnika bilo je ribarstvo i stočarstvo. Mjesto je vrlo poznato i po svojim majstorima brodograditeljima u drvu. Jos je 1848. godine otvoreno u to vrijeme vrlo moderno brodogradilište, a tradicija brodogradnje održala se i do danas, pa se u betinskom brodogradilištu mogu graditi ili vršiti popravke na brodovima i do 800 tona težine. U novije vrijeme, zbog iznimnih prirodnih potencijala, turizam sve više postaje gospodarski motor razitka. Slanica, Kosirina, Lovišća, tek su neke od prekrasnih pjesćanih i šljunkovitih uvala koje, povezane bijelim vezom kamenih ploca, čine bisernu nisku oko cijelog otoka. Marina Betina, smještena u samom mjestu, ugostit ce turiste-nautičare, te zaljubljenike u slobodu i prirodu i svojim sadržajima pružiti im trenutak spokoja prije novog druženja s pučinom.
[uredi] Stanovništvo
U Betini danas, prema popisu stanovništva iz 2001. godine živi 774 stanovnika, od toga 363 muška i 411 žensikh.
[uredi] Kultura i sport
U Betini djeluje Kulturno umjetničko društvo "Zora" koje svojim dugogodišnjim djelovanjem čuva od propadanja kulturne običaje mjesta. Svako se ljeto održava smotra folklora na središnjem betinskom trgu. Aktivno djeluju i boćarski klub "Betina", muški malonogometni klub "Kalafat", vaterpolo klub "Brodograditelj" te ženski malonogometni klub "Betina"