Staroslavenska morfologija
Izvor: Wikipedija
Glavni članak: Staroslavenski jezik
Staroslavenski ili općeslavenski književni jezik (starobugarski, staromakedonski, crkvenoslavenski, starocrkvenoslavenski) fleksijski je jezik s prilično bogatom gramatikom.
Sadržaj
|
[uredi] Imenice
[uredi] O-deklinacija
|
Po o-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ъ. Iznimka su imenice na -ъ koje se sklanjaju po u-deklinaciji muškog roda (bogъ, gradъ, rodъ). Katkad u akuzativu jednine vidimo razliku između živog i neživog te se akuzativ izjednačuje s genitivom (raba).
|
|
Po o-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice srednjeg roda koje u nominativu jednine završavaju na -o (selo, lěto, město). Iznimka su imenice koje se sklanjaju po s-deklinaciji srednjeg roda. |
[uredi] Jo-deklinacija
|
Po jo-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ь ispred kojeg imaju palatal (vračь, kralь, košь). Ovdje ulaze i imenice poput krai koje naizgled ne završavaju palatalom, ali zapravo su kombinacije krajь pa se sklanjaju po ovoj deklinaciji (kraj -ь, kraj -a) U jednini se imenice sa sufiksima -tel-ь i -ar-ь sklanjaju po ovoj deklinaciji (učitelь, učitelja, učitelju..., mytarь, mytarja, mytarju...). |
|
Po jo-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice srednjeg roda koje završavaju na -e (lože, polje, molenьe). |
[uredi] A-deklinacija
|
Po a-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice ženskog roda na -a koje ispred tog nastavka imaju tvrdi, nepalatalni suglasnik (žena). Ovako se sklanjaju i imenice muškoga spola na -a (sluga, vojevoda). |
[uredi] Ja-deklinacija
|
Po a-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice ženskog roda na -a koje ispred tog nastavka imaju meki, palatalni suglasnik (straža, sveĉa, mrěža). Ovako se sklanjaju i imenice ženskog roda ma -i (rabyni, bogyni), -ica (děvica) i -ьni- (rizьnica), a također i imenice muškog spola na -a s palatalom ispred nastavka (junoša). |
[uredi] I-deklinacija
|
Po i-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ь ispred kojeg imaju tvrdi suglasnik (črьvь, gospodь, pǫtь). Izuzetak su takve imenice n-deklinacije. |
|
Po i-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice ženskog roda koje u nominativu jednine završavaju na -ь (rěčь, noĉь, tvarь). Iznimka je imenica krъvь koja se sklanja po -ъv-deklinaciji (ū-deklinaciji). |
[uredi] U-deklinacija
|
Po u-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice: činъ, domъ, ledъ, medъ, mirъ, polъ, sanъ, synъ, volъ, vrъhъ. |
[uredi] ū-deklinacija
|
Po ū-deklinaciji (također znanoj i kao -ъv-deklinacija) muškog roda sklanjaju se imenice: buky, brady, cěly, crьky, horǫgy, loky, ljuby, neplody, prěljuby, smoky, svekry, žrьny, krъvь (< kry, akuzativni je oblik preuzeo ulogu nominativa). |
[uredi] N-deklinacija
|
Po n-deklinaciji muškog roda sklanjaju se imenice: dьnь, jelenь, jęčьmenь, kamy, korenь, plamy, remenь, sęženь, stepenь. |
|
Po n-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice: brěmę, čismę, imę, pisьmę, plemę, sěmę, slěmę, těmę, vrěmę. |
[uredi] S-deklinacija
|
Po s-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice: čudo, divo, drěvo, kolo, nebo, tělo, slovo te uho i oko koje imaju dvojinu kao imenice i-deklinacije. |
[uredi] T-deklinacija
|
Po t-deklinaciji srednjeg roda sklanjaju se imenice koje označuju mlado čovjeka ili životinje: otročę, agnę, kozьlę, kljusę, osьlę, ovьčę, telę, žrěbę... |
[uredi] R-deklinacija
|
Po r-deklinaciji ženskog roda sklanjaju se imenice mati i dъĉi. |
[uredi] Zamjenice
[uredi] Pridjevi
[uredi] Brojevi
[uredi] Glagoli
[uredi] Prezent
Prezent glagola tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci. Kod nekih je glagola prezentska osnova skrivena zbog glasovnih promjena u prošlosti (navedeni su češći glagoli):
- bosti (bod-), vesti (ved- ili vez-), krasti (krad-), iti (id-)
- plesti (plet-), mesti (met-), greti (greb-), krasti
- reĉi (rek-), peĉi (pek-), moĉi (mog-), teĉi (tek-)
1. Glagoli e-tipa na prezentska osnova dodaju interfiks e (nestaje ispred -ǫ) i nastavke:
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
bosti (bod-) |
1. bod -ǫ |
1. bod -e + -mъ |
1. bod -e + -vě |
reĉi (rek-) |
1. rek -ǫ |
1. reč -e + -mъ |
1. reč -e + -vě |
2. Glagoli i-tipa dobivaju iste nastavke, ali je interfiks i (nestaje ispred -ǫ i ę). U prvom se licu događa jotacija (k/c + j > č, g/z + j > ž, h/s + j > š, l + j > lj, n + j > nj, t + j > ĉ, d + j > žd), odnosno epenteza (bj > blj, pj > plj, mj > mlj, vj > vlj) :
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
hvaliti (hval-) |
1. hval + -j + -ǫ |
1. hval -i + -mъ |
1. hval -i + -vě |
ljubiti (ljub-) |
1. ljub + -lj + -ǫ |
1. ljub -i + -mъ |
1. ljub -i + -vě |
3. Atematski glagoli byti, dati, věděti, iměti i jasti nepravilno tvore prezent.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
byti |
1. jesmь |
1. jesmъ |
1. jesvĕ |
vĕdĕti |
1. vĕmь |
1. vĕmъ |
1. vĕvĕ |
imĕti |
1. imamь |
1. imamъ |
1. imavĕ |
jasti |
1. jamь |
1. jamъ |
1. javĕ |
Treba da se razlikuju glagoli imĕti (imamь, imaši, imatъ), imati (jemljǫ. jemleši, jemletъ) i jęti (imǫ, imeši, imetъ). Iznimka je i glagol hotĕti koji provodi jotaciju premda nije glagol i-tipa (hoĉǫ, hoĉeši, hoĉetъ).
[uredi] Asigmatski aorist
Asigmatski aorist ime je dobio po nedostatku fonema s u sklonidbi (grč. sigma), odnosno, nemamo promjenu VsV > VhV (s između samoglasnika daje h). Asigmatski aorist s vremenom je postajao sve arhaičnijim te je mijenjan s druga dva aorista.
Tvorio se tako da se na infinitivnu osnovu glagola e-tipa kojima je osnova završavala na suglasnik (glagola sa sufiksom -nǫ- i glagola s nultim sufiksom) dodaju sljedeći nastavci: -ъ, -e, -e; -omъ, -ete, -ǫ; -ově, -eta, -ete.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
pasti (pad-) |
1. pad -ъ |
1. pad -omъ |
1. pad -ově |
teĉi (tek-) |
1. tek -ъ |
1. tek -omъ |
1. tek -ově |
moĉi (mog-) |
1. mog -ъ |
1. mog -omъ |
1. mog -ově |
dvignǫti (dvig-) |
1. dvig -ъ |
1. dvig -omъ |
1. dvig -ově |
[uredi] Sigmatski prvi aorist
Sigmatski prvi aorist tvorio se na sljedeće načine:
- Glagoli čija osnova završava na b, p, d, t, z, s tvorili su ovaj aorist tako da se taj završni suglasnik odbaci i interfiksu -s- dodaju nastavci -ъ, -, -; -omъ, -te, -ę; -ově, -ta, -te. Sigma (s) između samoglasnika ostaje jednaka (interfiks). Pritom se e duljilo u ě, a o u a.
- Glagoli čija osnova završava na r ili k tvorili su aorist jednako kao i navedeni glagoli, ali im se sigma (s) između samoglasnika mijenjala h, stoga su se intefiksu (h ili s) dodavali isti nastavci. Pritom se e također duljilo u ě, a o u a.
- Drugo i treće lice jednine ovih glagola nije zabilježeno, stoga se uzimaju oblici asigmatskog aorista.
- Glagoli čija osnova završava na samoglasnik tvorili su aorist tako da se na infinitivnu osnovu dodaju isti nastavci, a sigma se između samoglasnika mijenjala u h.
- Drugo i treće lice ovih glagola podudara se s infinitivnom osnovom zato što se sigma našla na kraju glagola te je nestala.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
hvaliti (hvali-) |
1. hvali -h -ъ |
1. hvali -h -omъ |
1. hvali -h -ově |
teĉi (tek-) |
1. těhъ (tek -s -ъ) |
1. těhomъ (tek -s -omъ) |
1. těhově (tek -s -ově) |
greti (greb-) |
1. grěsъ |
1. grěsomъ |
1. grěsově |
bosti (bod-) |
1. basъ |
1. basomъ |
1. basově |
[uredi] Sigmatski drugi aorist
Sigmatski drugi aorist tvorio se tako da se na infinitivnu osnovu glagola e-tipa kojima je osnova završavala na suglasnik (glagola sa sufiksom -nǫ- i glagola s nultim sufiksom) dodaju interfiks -os- (-oh-) te na nj nastavci -ъ, -, -; -omъ, -te, -ę; -ově, -ta, -te. Sigma s između samoglasnika pretvarala se u h.
Drugo i treće lice jednine nisu zabilježeni te se uzima oblik asigmatskog aorista.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
krasti (krad-) |
1. krad -oh -ъ |
1. krad -oh -omъ |
1. krad -oh -ově |
reĉi (rek-) |
1. rek -oh -ъ |
1. rek -oh -omъ |
1. rek -oh -ově |
iti (id-) |
1. id -oh -ъ |
1. id -oh -omъ |
1. id -oh -ově |
[uredi] Imperfekt
Imperfekt se tvori na dva načina:
1. ako infinitivna osnova završi na -a ili -ě, dodaje se interfiks -ah- (koji se mijenja u -aš- palatalizacijom ispred e) te nastavci za asigmatski aorist: -ъ, -e, -e; -omъ, -ete, -ǫ; -ově, -eta, -ete.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
glagolati (glagola-) |
1. glagola -ah -ъ |
1. glagola -ah -omъ |
1. glagola -ah -ově |
viděti (vidě-) |
1. vidě -ah -ъ |
1. vidě -ah -omъ |
1. vidě -ah -ově |
2. drugim se načinom tvore imperfekti ostalih glagola tako da se na prezentsku osnovu dodaje interfiks -ah- (koji se ispred e palatalizacijom mijenja u -aš-) te nastavci asigmatskog aorista: -ъ, -e, -e; -omъ, -ete, -ǫ; -ově, -eta, -ete.
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
zъvati (zov-) |
1. zov -ě -ah -ъ |
1. zov -ě -ah -omъ |
1. zov -ě -ah -ově |
bosti (bod-) |
1. bod -ě -ah -ъ |
1. bod -ě -ah -omъ |
1. bod -ě -ah -ově |
Česte su alternacije da glagoli tvore imperfekt na oba načina kod glagola koji mijenjaju osnove. Stoga su moguće i posvjedočene obje inačice:
- bъrati (bъra-; ber-) > bъraahъ ili berěahъ
- gъnati (gъna-; žen-) > gъnaahъ ili ženěahъ
- plьvati (plьva-; pljuj-) > plьvaahъ ili pljujěahъ
- zъvati (zъva-; zov-) > zъvaahъ ili zověahъ
U staroslavenskim se tekstovima često stežu oblici tako da ěah postaje ěh, a aah postaje ah. Primjer je u Traktatu Crnorisca Hrabra:
- Prĕžde ubo slovĕne ne imĕhǫ knigъ, nǫ črъtami i rĕzami čьtĕhǫ i gataahǫ, pogani sǫĉe.
Neki oblici provode glasovne promjene, odnosno provodi se palatalizacija ili jotacija ispred ě, a jat potom postaje a. Isto vrijedi i ako osnova završi na j koje se ispred jata reducira i opet jat postaje a:
- hvaliti (hval-) > hval + ě + ahъ > hvaljaahъ
- nositi (nos-) > nos + ě + ahъ > nošaahъ
- peĉi (pek-) > pek + ě + ahъ > pečaahъ
- čuti (čuj-) > čuj + ě + ahъ > čujaahъ
Prvi način nije prvotni oblik, to je drugi način, a prvi je nastao promjenom jata u a. To nam potvrđuje i imperfekt glagola byti:
Glagol | Jednina | Množina | Dvojina |
byti) |
1. běahъ |
1. běahomъ |
1. běahově |
[uredi] Participi
[uredi] Aktivni particip prezenta
Aktivni particip prezenta (glagolski prilog sadašnji) tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju navedeni nastavci.
1. Glagoli e-tipa, atematski glagoli:
- prezentska osnova + -y (muški i srednji rod) i ǫĉi (ženski rod)
- (npr. greti (greb-) > greby; grebǫĉi)
2. Glagoli e-tipa čija prezentska osnova završava na palatal:
- prezentska osnova + -ę (muški i srednji rod) i ǫĉi (ženski rod)
- (npr. kupovati (kupuj-) > kupuję, kupujǫĉi)
3. Glagoli i-tipa:
- prezentska osnova + -ę (muški i srednji rod) i ęĉi (ženski rod)
- (npr. ljubiti (ljub-) > ljubę, ljubęĉi)
[uredi] Pasivni particip prezenta
Pasivni particip prezenta tvori se tako da se na prezentsku osnovu dodaju nastavci -o/e/i + m + ъ/a/o (muški, ženski, srednji rod):
1. Glagoli e-tipa, atematski glagoli:
- prezentska osnova + o + m + ъ/a/o
- (npr. peĉi (pek-) > pekomъ, pekoma, pekomo)
2. Glagoli e-tipa čija osnova završava na palazal:
- prezentska osnova + e + m + ъ/a/o
- (npr. želeti (želj-) > željemъ, željema, željemo)
3. Glagoli i-tipa:
- prezentska osnova + i + m + ъ/a/o
- (npr. hvaliti (hval-) > hvalimъ, hvalima, hvalimo)
[uredi] Aktivni particip preterita prvi
Aktivni particip preterita prvi (glagolski prilog prošli) tvori se tako da se na infinitivnu osnovu dodaju navedeni nastavci.
1. Glagoli e-tipa, atematski glagoli:
- infinitivna osnova + -ъ (muški i srednji rod) ili -ъši (ženski rod)
- (npr. bosti (bod-) > bodъ, bodъši)
2. Glagoli i-tipa dobivaju v koje spriječava hijat:
- infinitivna osnova + -vъ (muški i srednji rod) ili -vъši (ženski rod)
- (npr. hvaliti (hvali-) > hvalъ, hvalъši)
Potonji glagoli i-tipa imaju dvojake oblike ovog participa - navedeni stariji te noviji nastao analogijom prema drugim glagolima:
- nositi (nosi-) > nošъ, nošъši (jotacijom od + jъ, jъši) ili nosivъ, nosivъši
- roditi (rod-) > roždъ, roždъši (jotacijom od + jъ, jъši) ili rodivъ, rodivъši
3. Glagoli koji su nastali metatezom likvida tvore ovaj particip od svoje starije osnove:
- mrěti (< merti) > mьrъ, mьrъši (a ne mrěvъ, mrěvъši)
- prostrěti (< prosterti) > prostьrъ, prostьrъši (a ne prostrěvъ, prostrěvъši)
4. Nepravilni participi:
- iti > šьdъ, šьdъši
- jahati > javъ, javъši
[uredi] Aktivni particip preterita drugi
Aktivni particip preterita drugi (glagolski pridjev radni) tvori se tako da se na infinitivnu osnovu doda interfiks l te nastavci ъ/a/o. Ako osnova završava na -t ili -d, oni će otpasti.
- hvaliti (hvali) > hvalilъ, hvalila, hvalilo
- plesti (plet-) > plelъ, plela, plelo
[uredi] Pasivni particip preterita
Pasivni particip preterita (glagolski pridjev trpni) tvori se tao da se na infinitivnu osnovu dodaju navedeni nastavci.
1. Glagoli s osnovom na suglasnik, -y ili -i:
- infinitivna osnova + en + ъ/a/o
- (npr. bosti (bod-) > bodenъ, bodena, bodeno)
- (npr. nositi (nosi-) > nošenъ, nošena, nošeno - jotacijom od nosi + enъ > nosjenъ > nošenъ)
- (npr. umyti dobiva kao kod -ъv- kao kod istoimene deklinacije > umъvenъ, umъvena, umъveno)
2. Glagoli s osnovom na -a ili -ě:
- infintivna osnova + n + ъ/a/o
- (npr. glagolati (glagola-) > glagolanъ, glagolana, glagolano)
- (npr. viděti (vidě-) > vižden, viždena, viždeno - jotacijom od viděn, viděna, viděno)
3. Glagoli kojima osnova završava na -ę, -u, -i i -ě (od metateze likvida):
- infinitivna osnova t + ъ/a/o
- (npr. klęti (klę-) > klętъ, klęta, klęto)
- (npr. obuti (obu-) > obutъ, obuta, obuto)
- (npr. mrěti (mrě-) > mrětъ, mrěta, mrěto)
- (npr. viti (vi-) > vitъ, vita, vito)
Potonji glagoli čija osnova završava na -i (viti, biti itd.) mogu tvoriti pasivni particip preterita i kao glagoli u prvoj skupini: bitъ ili bijenъ, vitъ ili vijenъ).
[uredi] Složeni glagolski oblici
[uredi] Perfekt
Perfekt se tvori tako da se aktivnom participu preterita drugom doda nesvršeni prezent pomoćnog glagola byti.
- nosilъ/a/o jesmь, jesi, jestъ
- nosili/y/a jesmъ, jeste, sǫtъь
- nosila/ě/ě jesvě, jesta, jeste
[uredi] Futur drugi
Futur drugi tvori se tako da se aktivnom participu preterita drugom doda svršeni prezent pomoćnog glagola byti.
- nosilъ/a/o bǫdǫ, bǫdeši, bǫdetъ
- nosili/y/a bǫdemъ, bǫdete, bǫdǫtъ
- nosila/ě/ě bǫdevě, bǫdeta, bǫdete
[uredi] Kondicional
Kondicional se tvori tako da se aktivnom participu preterita drugom doda posebni oblik pomoćnog glagola byti (neki ga smatraju aoristom, neki preteritom). Dvojina nije zabilježena.
- nosilъ/a/o bimь, bim bi
- nosili/y/a bimъ, biste, bǫ (byšę)
[uredi] Pluskvamperfekt
Pluskvamperfekt se tvori na više načina tako da se aktivnom participu preterita drugom doda perfekt, imperfekt ili aorist pomoćnog glagola byti.
- nosilъ/a/o bylъ/a/o jesmь ili běahъ ili běhъ
- nosili/y/a byli/y/a jesmъ ili běahomъ ili běhomъ
- nosila/ě/ě byla/ě/ě jesvě ili běahově ili běhově
[uredi] Futur prvi
Futur prvi ne tvori se od aktivnog participa preterita drugog. Naime, svršeni glagoli imaju svojim prezentom futursko značenje. Nesvršeni glagoli tvore futur prvi od pomoćnog glagola (byti, hotěti, načęti, iměti) i infinitivom.
- bǫdǫ / hoĉǫ / načьnǫ / imamь hvaliti
[uredi] Prilozi
[uredi] Neizvedeni prilozi
To su prvotni prilozi kojima se teško određuje etimologija i postanak im je nejasan.
- abьje (abije) = odmah
- jedъva = jedva
- jeĉe = još
- nyně = sad, danas
- paky = opet
- (j)uže = već, više
[uredi] Izvedeni prilozi
[uredi] Zamjenički prilozi
Zamjenički su prilozi izvedeni od zamjenica i sufikasa (npr. ov + amo = ovamo, kъ + de = kъde (gdje)):
- -amo = smjer kretanja (tamo, kamo, onamo)
- -ako / -ače = način (tako, inako, inače)
- -de = mjesto (sьde, onude, vьsьde)
- -gda = vrijeme (tъgda, kъgda, egda)
- -lь / -li / / -lě / -lьma / -lьmi = količina, mjera (kolь, kolě, kolьmi)
[uredi] Imenski prilozi
Imenski se prilozi tvore od imenskih riječi ili konverzijom postaju prilozi koji su zapravo deklinabilne riječi priložnog značenja.
Načinski se prilozi tvore sufiksima -o ili -ě (nastavak akuzativa jednine srednjeg roda, nastavak lokativa jednine srednjeg roda), a razlike u značenjima različitih sufikasa nije bilo, no neki su prilozi imali samo oblike na -o (veselo), a neki samo na -ě (javě = javno).
Načinski su se prilozi također tvorili od pridjeva sa sufiksom -ьsk- dodavši im nastavak -y (zapravo podrijetlom instrumental množine; npr. slověnьsky).
Prilozi su se tvorili i sufiksom -ь (pravь, različь) koji su vjerojatno naslijeđeni akuzativni oblici iz praslavenskog.
Česti su i popriloženi insturumentali a-deklinacije poput jednьnojǫ (jednokratno) te kosi padeži u funkcijama priložnih oznaka.
Mjesni su prilozi podrijetlom bili uglavnom lokativi imenica: gorě, dolě, nizu, a isto je vrijedilo i za vremenske priloge: zimě, polu dьne.
[uredi] Prijedlozi
[uredi] Prvotni prijedlozi
Prvotni i neizvedeni prijedlozi pripadaju praindoeuropskom i praslavenskom naslijeđu:
- bez + genitiv
- kъ + dativ
- otъ + genitiv
- po + dativ, lokativ
- vъ + akuzativ, lokativ
- za + akuzativ, instrumental
[uredi] Drugotni prijedlozi
Drugotni prijedlozi izvedeni su od priložnih izraza: vьslědъ od vь slědъ, prěžde je komparativ od prědъ itd.
[uredi] Veznici i čestice
Veznike i čestice nije lako odvojiti jer katkad služe kao pojačivači, a katkad imaju vezničku službu.
- i, a = čestice i veznici
- li = upitna čestica (a + li = ali, i + li = ili)
- da = veznik i čestica
- bo = čestica, izražava uzročne odnose (i + bo = ibo, u + bo = ubo)
- aĉe, eda = pogodbeni i uzročni veznici
Najčešća je čestica že koja je bila intenzifikator i veznik, a često se vezala uz zamjenice i priloge (jakože, nikъto že).
[uredi] Izvori
- Stjepan Damjanović: Staroslavenski jezik, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
- Stjepan Damjanović: Slovo iskona, Matica hrvatska, Zagreb, 2005.
- Josip Hamm: Staroslavenska gramatika