Razgovor:Banija
Izvor: Wikipedija
Prije nego se odlučite ponovno premještati ovaj članak pod naslov »Banovina« ili nešto slično, molio bih vas da barem pročitate poglavlje o imenu ovog područja. To bi bio minimum, ako se već ne želite služiti i drugom literaturom. Banija nije ništa manje hrvatsko ime nego što je to Banovina, a ima mnogo dužu tradiciju i danas je u uporabi u tom kraju među domaćim (i hrvatskim) stanovništvom. Činjenica da se u Karlovcu nalazi dio grada koji se zove Banija ne znači da regija Banija mora mijenjati svoje ime. Osim toga, na Baniji i okolici ima previše složenih izraza koji koriste upravo riječ Banija, a nikad riječ Banovina. Dovoljno je da spomenem samo banijsku rakiju koja nikad nije bila banovinska rakija. Odreći se imena Banija samo zato što se taj naziv pretežno koristi u srpskoj literaturi nije opravdano, jer se taj naziv isto tako koristi i u hrvatskoj literaturi (i ne samo iz razdoblja zajedničke države). Nema razloga da se Hrvati odriču svojih riječi samo zato što ih koriste i Srbi. Domaće stanovništvo Banije i okolice (naravno i Hrvati koji ovdje žive) naziv Banovina vide kao nešto nametnuto silom i nikad ga ne koriste u svakodnevnom govoru. Zbog toga dajem prednost imenu Banija. Inače, u leksikonima i enciklopedijama naći ćete oba ova imena u paralelnoj uporabi i u članku su oba navedena i postoji preusmjeravanje s »Banovina (Banija)« na »Banija«. Mislim da je to sasvim dovoljno.--Donatus 15:19, 27. siječanj 2007. (CET)
[uredi] Nije dovoljno
Građani koji su se u emisiji pojavili nisu morali koristiti ispravni pojam, ali se to barem od Vas očekivalo. U bilo kojoj državi na Svijetu, većina građana nije dužna tolerirati nazivanje bilo kojeg područja te "države" nazivom koji nameće neka druga država, u ovom slučaju bivša Es-ef-er-je.
Osjećam potrebu objasniti Vam zašto se za područje između donjih tijekova Une, Kupe i njena pritoka Gline, na rubu Panonskoga bazena, u središnjem dijelu Hrvatske naziva Banovina.
Za isto postoje povijesni te etnološki elementi.
Naime prije negoli je Osmanski osvajač došao na to područje postojala je srednjovjekovna županija Gora te djelomice županija Gorica te županija Dubica.
U Velikom ratu (1683. – 1699.) oslobođena je većina sadašnje Hrvatske, a oslobođena područja uz granicu definiranu Mirom u Srijemskim Karlovcima pripojena su postojećoj Vojnoj krajini iz vremena Ostatka ostataka. Vojna krajina podijeljena je na tri dijela, Hrvatsko-slavonsku krajinu (sa sjedištima u Karlovcu i Varaždinu), Slavonsku krajinu (sa sjedištem u Osijeku) i Bansku krajinu (sa sjedištem u Zagrebu). Dok su prva dva dijela bila podvrgnuta izravno Dvorskom ratnom vijeću u Beču, Banovinom je upravljao hrvatski ban i Sabor.
Tako je bilo do reformi Josipa II. koji je među ostalim izvršio i reformu Vojne krajine, objedinivši je pod jedno vrhovno zapovjedništvo sa sjedištem u Zagrebu 1783. i 1786. godine. Ban je tako izgubio izravan nadzor nad Banskom krajinom, ali je Josip II. bio pred svoju prirodnu smrt prisiljen povući svoje reforme već 1790. godine.
1809. – 1813. područje je u sastavu Ilirskih pokrajina koje nisu zadirale u dotadašnji sustav vojne uprave. Nakon 1813. Habsburgovci nisu vratili pod nadležnost hrvatskoga bana i Sabora onaj dio područja Ilirskih pokrajina koji je do 1809. bio pod nadležnošću bana, već su do 1822. cjelokupno područje bivših Ilirskih pokrajina nazivali Kraljevinom Ilirijom.
Zatim kratkotrajno sjedinjenje hrvatskih zemalja pod banom Josipom Jelačićem 1848. – 1850. Već 1871. ukinut je Varaždinski generalat (Đurđevačka i Križevačka pukovnija sa sjedištem u Bjelovaru) čime je počelo ukidanje Vojne krajine i vraćanje zemlje pod nadležnost hrvatskoga bana i Sabora, zatim su 1873. ukinute i Glinska i Petrinjska pukovnija, te je formalno 1881. Vojna krajina pripojena Hrvatskoj, a Žumberak formalno 1883.
Iz tih podataka vidljivo je kako je od 1699. do 1809. uz iznimku četiri do sedam godina reformi Josipa II. ovo područje bilo 110 godina nazivano Banska krajina, odnosno Banovina, Banska zemlja, Banalia confinia.
Da ne spominjemo i raniji podatak o činjenici kako je ban osnovao Petrinjsku kapetaniju 1595. nakon poraza Turaka kod Siska.
Zašto vjerujem kako je u narodu ostalo duboko zapisano da se ovo područje zove Banovina i zašto vjerujem da od 1850. do 1873. u 23 godine nije bilo moguće promijeniti nazivlje, kao što nije bilo moguće učiniti isto i 1945. kada je u sastavu Federalne Države Hrvatske koja je u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije postojao Banijski okrug zato što su ljudi koji žive na tom području poštovali bana koji ih je do 1699. oslobodio od Turaka.
Isto je vidljivo i po činjenici kako se niti jedno selo u Banovini ne zove Banija, već se jedino jedan dio grada Karlovca (jedno naselje) zove Banija. Ne postoji niti jedno selo u Banovini koje u svom nazivu ima korijen banij- u smislu banijsko, banijski i sl.
Zato postoji puno sela u Hrvatskoj koji imaju u sebi korijen riječi ban- u smislu Bansko, Banski i sl.
Tako imamo, na području slijedećih općina i gradova:
- grad Sveti Ivan Zelina, Banje Selo
- grad Vrbovec, Banovo
- općina Rakovec, Baničevec
- općina Gornja Stubica, Banšćica
- općina Tuhelj, Banska Gorica
- grad Glina, Drenovac Banski
- grad Kutina, Banova Jaruga
- grad Petrinja, Grabovac Banski
- općina Dvor, Vrpolje Bansko
- općina Dvor, Struga Banska
- grad Karlovac, Banska Selnica
- grad Karlovac, Banski Moravci
- općina Barilovići, Banjsko Selo
- općina Lasinja, Banski Kovačevac
- grad Rab, Banjol
- općina Fužine, Banovina
- općina Zdenci, Bankovci
- grad Pakrac, Mali Banovac
- grad Pakrac, Veliki Banovac
- grad Požega, Bankovci
- općina Bebrina, Banovci
- općina Cernik, Banićevac
- općina Pašman, Banj
- općina Stankovci, Banjevci
- općina Nijemci, Banovci
- općina Nijemci, Vinkovački Banovci
- općina Medulin, Banjole
- općina Dubrovačko primorje, Banići
Također postoji i dosta mjesta koja podsjećaju na imenicu ban u nazivu, npr. Vrbanska Draga, Pribanjci, Vrbanci, Vrbanovec, Tribanj, Vrbanja, Vrbanj, Triban, Ripenda Verbanci, Banki, Barban, Orbanići, Orbani, Vrbani, Banfi.
Ali ne postoji niti jedno mjesto koje u sebi ima naziv znakove *banij*.
Bez obzira što će neki reći da je ispravno i Banovina i Banija, jedan od tih naziva mora prevladati. Hrvatski građani odlučili su se 1990. za samostalnu Hrvatsku time su odabrali put različit od onih koji su poslije 1945. gradili Karlovac i imenovali jedno naselje Banija. I još jedan značajan podatak. Stožerni general Petar Stipetić, dugogodišnji načelnik glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, sada u mirovini, čovjek koji ima preko 65 godina, a sad možda bliže 70-toj godini života dok je oslobađao Banovinu od okupatora koji su je nazivali Banijom, govorio je onako kako je obrazovanjem u bivšoj Es-ef-er-je morao govoriti – govorio je Banija, ali je naučio lekciju iz povijesti i sada govori Banovina.
Nekoliko je puta govorio za televiziju i nikada više ne govori Banija – pitajte se zašto je to tako, zašto je star čovjek, kao što je naš časni general, rekao sam sebi da će ubuduće govoriti Banovina.
S druge strane smatram da su oni građani koji su se opredijelili za Veliku Srbiju i SAO Krajinu izgubili pravo da ikome više nameću svoju viziju prošlosti i nazivlje za bilo koje, selo, polje, njivu, grad i drugi geografski pojam. Jasno je da se pritom misli na većinu koja bi željela i dalje rabiti "svoj" pojam.
Zaključno:
- Uopće me ne zanimaju kobasičarske priče i njihovo nazivlje kao ni priče rakijaša, pecaroša rakije i sl.
- Svi se moramo žrtvovati na oltaru domovine, Hrvatski jezik dobili smo kao službeni tek nakon Amandmana na Ustav SRH od 25. srpnja 1990. prije toga je bio Hrvatski ili Srpski jezik koji je otišao u svoju povijesnu ladicu
- Banijom se naziva i dio Cazinske krajine te tamo također ima mjesta koja se zovu Banovina, dakle Banija je šiti pojam. Ono čime je upravljao hrvatski ban to je Banovina.
- Nemože se govoriti da Banovina nije imala svoga bana, bio je to ban Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kapetan Kraljevine (u smislu vrhovni zapovjednik), predsjedniku Stola Sedmorice (Vrhovnoga suda), predsjedavao je Saborom Trojedne Kraljevine (službeno ime sabora od kad postoje spisi do 1918., pogledajte si malo arhive).
- To što se građanima ne piše ne ću ne znači da njihova djeca ne će jednoga dana (barem se tako nadam) pisati ne ću.
- Veliki enciklopedijski rječnik me uopće ne zanima. Pogledaj si radije Jure Šonje (gl. ur.) Rječnik hrvatskoga jezika, LZMK i ŠK, Zagreb, 2000. Banovina je precizan pojam, a riječ Banija ušla je u službenu porabu 1945. kad se tako nazivao Banijski okrug i to samo do 195x. i uspostave kotara.
- Ne pravilan način kako pisanja tako i govorenja je na Banovini. Dobro se zna tko govori tako. Npr. uvijek se rabi taj oblik u sintagmi na Cetinje (idem u Cetinje) i sl. Pravopisno i pravogovorno je u Hrvatskom normiranom jeziku reći i napisati u Banovini.
- Ako su u redakciji emisije koju ne želim imenovati prihvatili ovo, a tamo, u toj redakciji radi mješovita skupina, onda je očito tko ovdje radi protiv objektivnosti i govori kako je Banija najdulje u porabi. E pa vidiš dragi moj - NIJE.
- Goran 01:49, 10. travanj 2007. (CEST)