Hrvatska abeceda

Izvor: Wikipedija

Hrvatska abeceda, gajica, jedna je od mnogih koje se temelje na latiničnome pismu i prema prva četiri slova toga pisma (a, be, ce, de) zovu abecedom. Abeceda se razlikuje od jezika do jezika, koji imaju i drukčiji red slova, zato govorimo o posebnoj abecedi hrvatskoga jezika koja ima slijedeći slovored:

  • A (čitamo: a)
  • B (čitamo: be)
  • C (čitamo: ce)
  • Č (čitamo: če)
  • Ć (čitamo: će)
  • D (čitamo: de)
  • (čitamo: dže)
  • Đ (čitamo: đe)
  • E (čitamo: e)
  • F (čitamo: ef)
  • G (čitamo: ge)
  • H (čitamo: ha)
  • I (čitamo: i)
  • J (čitamo: je)
  • K (čitamo: ka)
  • L (čitamo: el)
  • Lj (čitamo: elj)
  • M (čitamo: em)
  • N (čitamo: en)
  • Nj (čitamo: enj)
  • O (čitamo: o)
  • P (čitamo: pe)
  • R (čitamo: er)
  • S (čitamo: es)
  • Š (čitamo: )
  • T (čitamo: te)
  • U (čitamo: u)
  • V (čitamo: ve)
  • Z (čitamo: ze)
  • Ž (čitamo: že)

To su ujedno i nazivi velikih i malih, tiskanih i pisanih slova hrvatske abecede.

Od 30 slova u hrvatskome jeziku 27 ih se piše pomoću jednoga znaka (jednoslovi), a 3 pomoću dva znaka (dvoslovi) i to dže, elj i enj.

Područjem abecede, u užem smislu, bave se jezikoslovci koji proučavaju pravopis, a u širem smislu i oni koji proučavaju pravogovor.

[uredi] Primjer točne uporabe

Složena kratica (nastala od početnih slova riječi u nazivu) SFRJ izgovara se es - ef - er - je.

[uredi] Izvori

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1971.
  2. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
  3. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
Drugi jezici