Henry Rollins

Izvor: Wikipedija


Henry Rollins 2005.
Henry Rollins 2005.

Henry Rollins (rođen 13. veljače 1961), pravim imenom Henry Lawrence Garfield američki je osvajač nagrade Grammy kao pjevač i kantautor, "spoken word" umjetnik, pisac i pjesnik, televizijski i radio voditelj, te povremeno kao glumac, komičar, i posuđivač glasova.

Najpoznatiji je po svom radu s hardcore punk skupinom Black Flag od 1981. do 1986., i kao vođa skupine Rollins Band od 1987.

Jedan je od ikona pristašama alternativne životne filozofije i politički angažirane glazbe. U svojim se načelima čvrsto suprotstavlja uživanju ikakvih droga, uključujući alkohol i duhan).


Sadržaj

[uredi] Životopis

[uredi] Mladost

Rollins je odrastao u Washingtonu, D.C. Njegovi roditelji razveli su se dok je bio mlad, i prvenstveno ga je odgajala njegova majka Iris, koja ga je naučila čitati prije nego je počeo pohađati školu, i kojoj pripisuje svoju životnu ljubav prema čitanju.[1]

Kao djetetu propisan mu je lijek Ritalin, i bio je poslan u školu Bullis, vašingtonsku vojnu školu. Nije mu se sviđalo autoritaristično okruženje među tada još samo muškim učenicima, što je otežavalo njegove prve pokušaje u ostvarivanju veza sa djevojkama i zbog čega se još nekoliko godina osjećao nelagodno pred ženama. S druge strane, rekao je da mu je škola Bullis pomogla usaditi osjećaj discipline i snažne radne etike. Upravo je u vojnoj školi počeo razvijati svoju mišićavu konstituciju i počeo baviti se pisanjem. U intervjuu 2006., Rollins ovako opisuje svoje prve književne pokušaje:

Pisao bih kratke priče, i one su vjerojatno grozno napisane, o dizanju svoje škole u zrak i ubijanju svih učitelja. To bih pokazao svom učitelju engleskog s kojim sam prijateljevao, bio je moj jedini saveznik u toj školi. I on bi rekao: "U redu, nemoj ovo pokazati svom pravom učitelju engleskog. Znaš, jer u ovoj školi ne možeš reći 'jebi' i to predati kao esej. Pohađao sam vrlo strogu školu samo za dečke. Ali je rekao: "Pokazuj mi te stvari", i: "Sviđa mi se što pišeš kreativno. Nastavi to. Samo ne pokazuj mi to kao učitelju engleskog, jer ćeš dospjeti u nevolju."[2]

[uredi] Glazbeni počeci

Nakon srednje škole, Rollins je obavljao mnoge poslove, i kao fizički radnik u Nacionalnom zdravstvenom institutu, prije nego je postao voditelj trgovine sladoleda Häagen-Dazs.

Dugogodišnji obožavatelj glazbe širokog ukusa, Rollins se uključio u punk scenu uspomoć svog bliskog prijatelja Iana MacKayea, budućeg vođe skupina Minor Threat i Fugazi).

Kao pjevač pridružuje se skupini (S.O.A.). Skupina je prije raspada izdala samo jedan album za izdavačku tvrtku Dischord Records. Budući da je bio stalno zaposlen, mogao je sam financirati njegovo izdavanje i predstavljanje.

[uredi] Black Flag

1981. godine, prijatelj Mitch Parker dao mu je kopiju albuma grupe Black Flag, Nervous Breakdown ("Živčani slom"). Rollins uskoro postaje njihov veliki obožavatelj i s njim[[a započinje korespondenciju. Za vrijeme njihove turneje istočnom obalom SAD-a, dok su svirali u Washingtonu i New Yorku, Rollins je, kad je mogao, prisustvovao njihovim koncertima. Na improvizacijskoj predstavi u jednom baru, pitao ih je bi li odsvirali pjesmu "Clocked In", jer se nakon toga morao vratiti na posao. Upitao je pjevača Deza Cadenu može li se pridružiti skupini na pozornici. if he could join the band onstage for the song. Nije mu bilo poznato da Cadena želi preći na sviranje gitare, i da je skupina tračila novog]] pjevača.

Članovi Black Flaga bili su impresionirani Rollinsovim pjevanjem i pojavnošću, i idući dan, nakon poluslužbene audicije, pitali su ga želi li postati njihov stalni pjevač. Unatoč sumnjama, pristao je, dijelom zbog MacKayevog ohrabrenja. Njegova visoka energičnost i snažna osobnost učinile su ga savršenim za ulogu frontmena.

Nakon pridruživanja Black Flagu, mijenja prezime i na ruci si pravi tetovažu loga skupine. To je prva u nizu brojnim tetovaža: ostale uključuju simbole grupa The Misfits, maskota s likom duha i simbol čovječuljka njemačke eksperimentalne grupe Einsturzende Neubauten. Kako je postajao sve više i više tetoviran i mišićav, na pozornici je nosio sve manje odjeće, često pred publiku izlazeći bosonog i golih prsa, noseći samo kratke hlače.

Rollins je snimao i putovao s grupom od 1981. do njihovog raspada 1986. Tijekom Rollinsove suradnje s njima, glazba Black flaga prošla je kroz dramatične promjene. Iako je prvi skladatelj bio gitarist Greg Ginn, i sam Rollins za skupinu je napisao brojne pjesme.

Kroz većinu razdoblja dok je radio s Black Flagom, Rollins je pisao dnevnik svojih misli i iskustava. 1994. godine sve to objavljuje pod naslovom "Get In The Van" ("Ulazi u kombi"); knjiga sadrži mnoge fotografije, kao i Rollinsova prisjećanja vremena provedenog uz bend prije nego je dnevnik počeo pisati. Dijelove knjige "Get In The Van"" pročitao je za zvučnu knjigu koja je osvojila Grammy. 1. siječnja 2005. u nastavku serijala "Henry's Film Corner", Rollins opisuje cijeli događaj otrcanim i kaže da je kipić Grammy dao svom poznaniku.

Za vrijeme rada u Black flagu, Rollins je počeo objavljivati vlastite knjige. Njegovi rani radovi bili su vlastiti fotokopirani, ručno vezani svesci. Uskoro počinje tiskati brošure, a zatim utemeljuje nezavisnu izdavačku kuću nazvanu po svom rođendanu - 2.13.61.

U tom razdoblju, Rollins upoznaje Joea Colea. Postaju bliski prijatelji sve do prosinca 1991. kada postaju žrtve pljačke u zajedničkom domu. Cole biva ubijen pogotkom metka u glavu, a Rollins bježi neozljeđen; zločin ostaje nerazjašnjen. Većina Rollinsovih radova nakon toga, posvećena je sjećanju na njegovog pokojnog prijatelja.

[uredi] Rollins Band

Nakon što se Black Flag raspao rane 1986., Rollins brzo stvara novi bend i objavljuje solo album i EP s gitaristom Chrisom Haskettom. Uskoro uključuje članove bivše grupe Gone: Andrewa Weissa i Sima Caina, nazvavši novu grupu Rollins Band. Popularnost su pridobili kroz snagu albuma kao što su The End of Silence ("Kraj tišine") iz 1992. i Weight ("Težina") iz 1994. Također osvaja uloge u filmovima i televizijskim emisijama, među ostalima i kao VJ MTV-a, a 1991. sa grupom Hard-Ons snima obradu pjesme AC/DC-ja "Let There Be Rock"

Počevši u kasnijim godinama u Black flagu, putovao je kao umjetnik spoken worda, usredotočujući se uglavnom na društvene teme, kao i pripovijedajući svoja životna iskustva. Njegova mješavina samokritičnog humora i ozbiljnog raspravljanja važnih društvenih tema donose mu veliku popularnost. Kroz svoju, ali i druge izdavačke kuće objavio je ukupno devet spoken word albuma. 2.13.61 je, uz Rollinsove knjige također objavio naslove Joea Colea, Nicka Zedda, Nicka Cavea i Michaela Gira, kao i albume "Rollins Banda", Exene Cervenka, Huberta Selbya mlađeg, The Birthday Partya i Gun Cluba.

Dok je bio u „Black Flagu”, susreo se sa Joeom Coleom, Ginnovim poznanikom. U prosincu 1991., Rollinsa i Colea su opljačkali u domu u kojem su živili. Cole je ubijen hitcem u glavu, dok se Rollins uspio izvući bez ozljede; slučaj ovog zločina još nije riješen (stanje u ožujku 2007.). Većina slijedećih Rollinsovih radova su bila napravljena u sjećanje na pokojnog prijatelja.


[uredi] Diskografija

[uredi] Glazbena izdanja

  • 1987. Hot Animal Machine
  • 1987. Drive by Shooting

[uredi] "Spoken word" izdanja

  • 1985. Short Walk on a Long Pier
  • 1987. Big Ugly Mouth
  • 1989. Sweatbox
  • 1990. Live at McCabe's
  • 1992. Human Butt
  • 1992. Deep Throat
  • 1993. The Boxed Life
  • 1994. Get in the Van: On the Road with Black Flag (audio knjiga)
  • 1996. Everything (audio knjiga)
  • 1997. Black Coffee Blues (audio knjiga)
  • 1998. Think Tank
  • 1999. Eric the Pilot
  • 2001. A Rollins in the Wry
  • 2001. Live at the Westbeth Theater
  • 2003. Talk Is Cheap Vol I
  • 2003. Talk Is Cheap Vol II
  • 2003. Nights Behind the Tree Line
  • 2004. Talk Is Cheap Vol III
  • 2004. Talk Is Cheap Vol IV

[uredi] "Spoken word" DVD-i

  • 1998. You Saw Me Up There
  • 2001. Talking from the Box/Live in London
  • 2001. Up for It
  • 2003. Live @ Luna Park
  • 2005. Shock & Awe
  • 2005. Live in the Conversation Pit(Australia)
  • 2006. Live in the Conversation Pit(USA)

[uredi] Izdanja sa "State of Alertom"

  • No Policy (1981.)

[uredi] Izdanja sa "Misfitsima"

  • Evilive (1982.) (gostujući vokal)

[uredi] Izdanja sa "Black Flagom"

  • Damaged (1981.)
  • TV Party (EP) (1982.)
  • My War (1984.)
  • Slip It In (1984.)
  • Family Man (1984.)
  • Live '84 (1984.)
  • Loose Nut (1985.)
  • In My Head (1985.)
  • Who's Got the 10 1/2? (1986.)
  • Wasted...Again (1987.)
  • I Can See You (1989.)
  • Annihilate This Week (1990.)

[uredi] Izdanja sa "Rollins Bandom"

  • Life Time (1988.)
  • Hard Volume (1989.)
  • Turned On (uživo)(1990.)
  • The End of Silence (1992.)
  • Weight (1994.)
  • Come in and Burn (1997.)
  • Insert Band Here: Live In Australia 1990 (1999.)
  • Get Some Go Again (2000.)
  • A Clockwork Orange Stage (Live) (2000.)
  • Yellow Blues (2000.)
  • Nice (2001.)
  • A Nicer Shade of Red (2001.)
  • The Only Way to Know For Sure (uživo) (2002.)
  • Rise Above: 24 Black Flag Songs to Benefit the West Memphis Three (2002.)
  • Come in and Burn Sessions (2004.)
  • Get Some Go Again Sessions (2005.)

[uredi] Izdanja sa "Wartimeom"

  • Fast Food For Thought (1994.)

[uredi] Izdanja sa "Minor Threatom"

  • First Demo Tape (2003.) (Backing vocals as "Henry Garfield" recorded 1981)

[uredi] Izvori

  • Henry Rollins: "Upadaj u kombi", Mlinarec & Pavić, 2006. (izvornik: "Get in the Van")
  • Michael Azzerad, Our Band Could Be Your Life

[uredi] Vanjske poveznice

Na stranicama WikiCitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: