Ferdinand de Saussure
Izvor: Wikipedija
Ferdinand de Saussure (Ženeva, 22. studenoga 1857. - Vufflens-le-Château kraj Morgesa, 22. veljače 1913.) švicarski je lingvist koji je svojim postavkama utemeljio modernu lingvistiku (jezikoslovlje) i dao temelje europskom strukturalizmu, lingvističkom pravcu koji se razvio dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Rodio se u Ženevi gdje je i odrastao. Smatran je talentiranim i inteligentnim mladićem. Učio je latinski, grčki i sanskrt te razne druge kolegije na ženevskom sveučilištu, a diplomirao je na leipziškom sveučilištu 1876.. Dvije godine poslije u Berlinu je u 22. godini napisao svoje jedino cjelovito djelo Mémoire sur le système primitif des voyelles dans les langues indo-européenes (Teza o primitivnom vokalnom sustavu u indoeuropskim jezicima) kojom je postavio temelje teoriji laringala.
Vratio se u Leipzig i nagrađen je 1880. za svoj doktorat. Nedugo potom preselio se u Pariz gdje je predavao gotski i starovisokonjemački. 1891. vratio se u Ženevu, a na sveučilištu je predavao sanskrt i indoeuropeistiku ostatak svog života. Od 1906. počinje predavati tečaj opće lingvistike i povijest uspoređivanja indoeuropskih jezika sve do svoje smrti 1913.
1914. jedan ženevski učenik i prijatelj piše da je živio poput usamljenika, da se udaljavao od ljudi i šutio u znanosti. Za života je imao malo prijatelja, a to bjehu lingvisti Michel Bréal, Gaston Paris i Wilhelm Streitberg.
[uredi] Tečaj opće lingvistike
Glavni članak: Tečaj opće lingvistike
Zanimljivo je da on nije napisao knjigu koja ga je proslavila, a vjerojatno je uopće i nije namjeravao objaviti. Knjigu Cours de linguistique générale (Tečaj opće lingvistike) objavili su nakon njegove smrti studenti koristeći se bilješkama s njegovih predavanja. Bili su to Charles Bally i Albert Sechehaye. Tečaj se temelji na trima ciklusima bilježaka iz razdoblja predavanja u Ženevi od 1877. do 1906. Nakon Saussureove smrti, Bally i Sechehaye htjeli su objaviti njegova predavanja, ali su ustvrdili da nije pisao nikakve osobne pripreme, stoga su prikupili bilješke devetorice studenata, koje su bile neujednačene i nepotpune. Najdetaljnije su bile Degallierove i Riedlingerove bilješke, ali promaknule su im Constantinove koje je objavio Robert Godel 1957. godine.
U tom djelu postoji pet temeljnih dihotomija:
- jezična djelatnost (langage): jezik (langue) - govor (parole)
- jezični znak: označitelj (signifié) - označenik (signifiant)
- pristup: interna lingvistika - eksterna lingvistika
- perspektiva: sinkronija - dijakronija
- odnosi: sintagmatski odnosi - asocijativni odnosi
Njoj je De Saussure pridao i šestu dihotomiju razlikovanja forme i supstancije.
Saussure je odredio predmet lingvistike i rekao da je to jezik, objašnjavajući pritom distinkciju jezika i govora. Po njemu predmet neke znanosti mora biti sustav, a jezik to jest.
Upravo je pogled na jezik kao sustav, strukturu, ono što je kasnije razvilo strukturalizam. Po tom pravcu, zadaća lingvista jest proučavanje jezika kao sustava.
[uredi] Izvori
- Ferdinand de Saussure: Tečaj opće lingvistike
- Glovacki-Bernardi et al.: Uvod u lingvistiku
[uredi] Poveznice
- De Saussureovi tekstovi ((en))