Portal:Povijest/Izabrana biografija
Izvor: Wikipedija
Heinrich Lutipold Himmler (München, 7. listopada 1990. u 3:30 - Lüneburg, 23. svibnja 1945. u 11:14) je bio zapovjednik SS-a i Gestapa, te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke.
Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u Nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen smrtnim postrojbama, Himmler je imao svu oblast da implemetira genocid između 6 i 12 miliuna ljudi na industrijskoj skali. Taj genocid odnosio se pretežito na židove, ali i druge rase, nacionalonosti i uvjete s kojima se nije slagala nacistička ideologija, ali za genocid koristio se i "posebni tretman" (Sonderbehandlung) kao ubojstva u plinskim komorama.
Prije invazije Rusije 1941., Himmler je počeo pripremati svoj SS na rat za istrebljenje sila poznatih kao Judeo-boljševizam. Himmler, kojemu je uvijek bilo drago povlačiti paralelu između Trećeg Reicha i sredjeg vijeka, usporedio je invaziju sa križarskim ratovima. Skupljao je dobrovoljce iz cijele Europe, uključujući i Dance, Norvežane, Šveđane, Nizozemce, Belgijance, Francuze i Španjolce, a poslije invazije i Ukrajince, Latvijce, Litvance i Estonce, privlačeći nenjemačke dobrovoljce objaviši paneuropski križarski pohod radi obrane tradicionalnih vrijednosti Stare Europe od „Bezbožnih boljševičkih hordi“. Ti „dobrovoljci“ iz okupiranih sovjetskih teritorija zapravo su bili kolaboracijski policajci pritisnuti u Waffen SS kada je njihovu rodnu domovinu pokorila Crvena Armija. Sve dok su bili zaposleni protiv sovjetskih trupa, ponašali su se fanatično, ne očekivajući nikakvu milost ako bi bili zarobljeni. No, kada su bili zaposleni protiv Zapadnih Saveznika, više su težili predaji. Regruti Waffen SS-a u Zapadnoj i Sjevernoj Europi bili su strašno neuspješni.
Godine 1942., Reinhard Heydrich, Himmlerova desna ruka, ubijen je u Pragu nakon napada Českih specijalnih postrojbi. Himmler je odmah uzvratio udarac, naredivši ubojstvo svih muškaraca u češkom selu Lidice gdje su vojnici pobjegli.
Godine 1943., Himmler je postao ministar unutarnjih poslova. To je u mnogoćemu bila Pirova pobjeda. Himmler je mislio iskoristiti svoju novu poziciju da bi obrnuo aneksaciju civilnih službi od strane stranačkih tijela, tako da ostvari svoj dugoročni san da dobije kontrolu nad ne-Gestapo policijom. Tu beznandnu aspiaciju lako je srušio Martin Bormann, Hitlerov tajnik i partijski kancelar. Taj Himmlerov pokušaj izazvao je malo nezadovoljstva i kod samog Hitlera, čiji je dugotrajni prezir prema tradicionalnim civilnim službama činio temelj nacističkog administrativnog mišljenja. Himmler je učinio i mnogo gore stvari kada je dobio poziciju vođe Ersatzheera (Zamjenske vojske, vidi ispod) i pokušao iskoristiti svoju ovlast i u vojne i u policijske svrhe tako što bi im „smjestio“ automoatsku članstvo u SS-u svim policajcima i onda ih „premjestio“ u Waffen SS. Himmler je u to doba bio na rubu vješanja, no Bromann nije bio dovoljno brz u dodavanju užeta, te je prvobitno tiho prešutio u neodgovornosti, sve dok nisu izbili bijesni protesti, onda uništavajući shemu ostavivši Himmlera bez mnogo zasluga, i uništavajući njegov i SS-ov odnos sa policijom...