Tempo

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Tempo. Za druga značenja, pogledajte Tempo (razdvojba).

U glazbenoj terminologiji, tempo (talijanski: "vrijeme") je brzina izvođenja danog glazbenog djela. Tempo je vrlo važan element skladbe jer bitno utječe kako na težinu izvođenja djela, tako i na raspoloženje slušatelja.

[uredi] Tko održava tempo u izvedbi

U ovisnosti o tome tko izvodi djelo, o tempu će se brinuti dirigent kod orkestralnog djela, ritam sekcija odn. izvođači koji sviraju ritam instrumente u djelima popularne glazbe (posredno, u smislu da je ritam baziran na tempu te da ostali članovi ansambla koriste ritam za sinkronizaciju svojih izvedbi), ili sam izvođač-solist, ako djelo izvodi samostalno.

[uredi] Tradicionalno označavanje tempa

Iako su u nekim djelima oznake tempa navedene na materinjem jeziku kompozitora, većina ih ipak koristi tradicionalne talijanske pojmove. U nastavku su oni koji se mogu najčešće naći:

  • Largo - Vrlo sporo
  • Adagio - Sporo
  • Andante - Umjereno brzo (doslovno bi se moglo prevesti kao "Hodajući")
  • Moderato - Srednje brzo
  • Allegro - Brzo (doslovno prevedeno "Veselo, radosno")
  • Presto - Vrlo brzo

Uz navedene pojmove, kompozitori znaju koristiti i riječ koja daje smjernicu o načinu izvođenja djela, pa su tako neke od korištenih riječi:

  • vivo - živahno
  • mesto - tužno
  • cantabile - pjevno, tekuće
  • animato - uzbuđeno

Promjenu tempa u djelu kompozitori su označavali dodatnim pojmovima, primjerice:

  • accelerando - ubrzavanje
  • ritardando - usporavanje

[uredi] Označavanje brojem otkucaja u minuti

Sredinom 19. stoljeća izmišljen je metronom koji je kompozitorima dao precizniji način za označavanje tempa. Kompozitori tako mogu odrediti notu koja je osnova tempa, te koliko puta u minuti dotična nota mora biti prisutna u izvedbi. Primjerice, oznaka ♩=90 definirala bi tempo od 90 četvrtinki u minuti. U praksi, međutim, još uvijek se često koristi tradicionalni, opisni način označavanja tempa riječima.