Talijanske regije
Izvor: Wikipedija
Republika Italija svojim Ustavom iz 1948 predviđa unutrašnje državno ustrojstvo, kojeg čini 20 regija (it: Sg. regione; Pl. regioni) ili pokrajina, koje su utemeljene na osnovu različitih historijskih, geografskih, kulturnih i privrednih kriterija. Talijanskim regijama Ustavom je zagarantirana određena količina samostalnosti, koje se neke od regija i pridržavaju. Pet regija imaju poseban status samostalnosti, a tu spadaju regije: Furlanija-Julijska krajina, Sardinija, Sicilija, Trentino-Južni Tirol i Valle d'Aosta.
Posljednjih godina su se u talijanskom političkom krajoliku pojavile određene tenzije za još većom samostalnosti regija, pa čak i odvajanjem od države. Jedna od političkih partija koja se najglasnije zauzima za to je nacionalistička Lega Nord talijanskog političara Umberta Bossija.
Trentino-Južni Tirol ima dva glavna grada: Trento za većinsko talijanski dio Trentino i Bozen-Bolzano za većinsko njemački dio Južni Tirol. Svaka od talijanskih regija ima svoj parlament i vladu (Giunta Regionale) na čijem čelu se nalazi predsjednik.
Nedovršeni zemljopisni članak Talijanske regije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Abruzzo • Apulija • Basilicata • Emilia-Romagna • Kalabrija • Kampanija • Lacij • Ligurija • Lombardija • Marke • Molise • Pijemont • Toskana • Umbrija • Veneto
Posebni autonomni status imaju: Furlanija-Julijska krajina • Trentino-Južni Tirol • Sardinija • Sicilija • Valle d'Aosta