Jama (poema)
Izvor: Wikipedija
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
(...)
Početak je to jedne od najljepših poema napisanih hrvatskim jezikom. Nastala kao krik protiv ratnoga nasilja iz pera velikoga književnika Ivana Gorana Kovačića.
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Jama (poema) koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.