Omer Mujadžić

Izvor: Wikipedija

Omer Mujadžić, (Bosanska Gradiška, 1903. — Zagreb, 1991.), bosanskohercegovački slikar.

Studirao na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu (Ferdo Kovačević, Ljubo Babić), diplomirao 1924. Nastavlja studije 1925.—26. na Ecole des Beaux-Arts u Parizu. Likovni suradnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, a od 1931. profesor Akademije likovnih umjetnosti; vodi tečaj anatomije, a zatim slikarsku klasu.

Mujadžićeva pariška faza odaje utjecaj sredine i vremena (Pariško predgrađe) — ekspresionističke inspiracije s nekim elementima kubizma. U tom smislu se Mujadžić razvija i prvih godina boravka u domovini (sudjelovanje u grupi »Zemlja«). Postepenim izgrađivanjem svoje likovne fizionomije nalazi pravu orijentaciju: portret, intimni genre, figuralnu kompoziciju i mrtvu prirodu. Od naglašenih kontrasta boja prelazi u tonski tretman, s nekoliko koloristički istaknutih žarišta. Pastoznost zamjenjuje rad laganim lazurama koje daju Mujadžićevim slikama osnovnu intonaciju: mekoću i toplu atmosferu interijera. Na svoj specifični način ostvaruje pejzaže iz Dalmacije i Hrvatskog Primorja, dajući im topao štimung, lišen svake patetike. Pejzaži s Jadrana, okolica Zagreba, reminiscencije na mladost u muslimanskom ambijentu i nedramatizirani genre, sve su to popratne pojave Mujadžićeve glavne tematike — portreta i figure: od Portreta sestre, koji još podsjeća na liniju »Proljetnog salona« sa svojim plastično modeliranim oblinama, preko «Muslimanke», «Akta u prirodi», «Vezilje» i «Autoportreta» do reprezentativnih portreta, kod kojih su tonski tretman i uklapanja u toplu atmosferu interieura eliminirali svaku oficioznost. Napose se ističe kao suptilan i nadaren crtač; prirođen smisao za crtanje, rad na crtanju muzejskih eksponata i grafička oprema knjiga (Gj. Szabo »Stari Zagreb«) kao i crtačka komponenta kod pripreme za slikarska rješenja upotpunjuju lik. fizionomiju ovoga profinjenog umjetnika.

[uredi] Djela

[uredi] Vanjske poveznice