Hideki Tōjō

Izvor: Wikipedija

Hideki Tōjō
Hideki Tōjō

40. premijer Japana
U službi
18. listopada, 1941. – 22. srpnja, 1944.
Prethodnik Fumimaro Konoe
Nasljendik Kuniaki Koiso

Rođenje 30. prosinca 1884.
Tokio, Japan
Smrt 23. prosinca 1948.
Tokio, Japan
Potpis

Hideki Tōjō (jap. 東條 英機, 東条 英機, Tokio, 30. prosinca 1884. – Tokio, 23. prosinca 1948.) je bio japanski general i političar koji je služio kao premijer Japana u periodu od 1941. do 1944.

Hideki Tōjō u vojnoj odori.
Hideki Tōjō u vojnoj odori.

Tōjō je rođen 30. prosinca 1884. u Tokiu kao sin generala. Na vojnu akademiju krenuo je 1905., a završio je 1915. kao jedan od najboljih učenika njegove generacije. Od 1919. do 1922. Tōjō je služio kao vojni ataše u Švicarskoj i Njemačkoj. Za vrijeme 1920ih bio je zapovijednik vojnog odjela zaduženog za mobilizaciju i pripremu vojnika u slučaju rata.

Za vrijeme 1930ih, Tōjō je postao član tzv. Kontrolnu grupu, grupu časnika koja je bila zadužena za modernizaciju vojske. Kao neku vrstu kazne, vođe opozicijskih grupa su mu dodjeljivale manje pozicije. Njegova sreća se promijenila 1935. kada je poslan u Mandžukuo, marionetsku državu pod Japanskom vlašću koja se nalazila u kineskoj regiji Mandžurija. On je kasnije postao zapovijednik Kvantung vojske, glavne japanske vojske u regiji. Dok je boravio u Mandžuku, Tōjō je surađivao sa civilnim časnikom Kišiem Nobusukeom i industrijalcem Aikavom Jošisukeom da bi razvio defenzivnu, planski ekonomiju u Mandžuku.

Tōjō je dobio reputaciju efikasnog, odlučnog i agresivnog vođe. Njegove teške disciplinarne taktike dale su mu nadimak Žilet. U Tokio je ponovno pozvan 1938. kako bi bio do-ministar rata. Kako je bio velika potpora ofenzivne taktike u drugom Sino-japanskom ratu, unaprijeđen je u ministra rata 1940. Tōjō je bio uvjeren da će Treći Reich pobijediti rat u Europi i na jesen 1940. podržava Japanski potpisivanje Trojnog pakta sa Reichom i Italijom. Od tog dana te 3 zemlje (i njihovi podržavatelji) su poznati kao Sile Osovine. Tōjō je za proširenje Japanske moći kao iduću metu izabrao sjevernu Indokinu (današnji Laos i Vijetnam).

Kako su tenzije između Japana i SAD-a 1941. rasle, Tōjō je zauzeo čvrst stav. Protivio se bilo kakvim kompromisima koji bi umanjili Japansku moć u Istočnoj Aziji ili bi uništili prestiž njegove nacije. Do jeseni 1941. bilo je izgledno da je ulazak Japana u Drugi svjetski rat neizbježan. Tōjō, koji je gledan kao čovjek koji može predstavljati vojni interest i držati vojnike pod kontrolom u isto vrijeme, je postavljen za premijera u listopadu. U prosincu 1942. Tōjōva vlada, sastavljena od vojnih i civilnih časnika, odlučila je objaviti rat SAD-u i napasti američku vojnu luku Pearl Harbor na Havajima.

Iako Tōjō nikad nije postao diktator kao Adolf Hitler ili Benito Mussolini, dobivao je sve više i više moći kako je rat napredovao. Zadržeći svoju poziciju kao ministar rata, od 1943. vodi i Ministarstvo naoružanja, a 1944. preuzima poziciju vrhovnog zapovijednika vojske. Pojačao je moć IRAA-a, tijela koje je utemeljeno 1940. kako bi vladine odluke prenosilo narodu. Također je podupirao ratnu ekonomiju tako što je pojačao kontrolu nad industrijskom proizvodnjom, povećao je proizvodnju hrane, proširio vojnu konckripciju, mobilizirao je radnice i dovodio radnike iz Koreje i Kine.

Godine 1944., kontinuirane savezničke pobjede na Pacifiku umanjile su Tōjōvu političku moć. Amerikanci su osvojili japanski otok Saipan i tako izložili Japan američkoj dalekometnoj paljbi. Kako je bio prisiljen preuzeti odgovornost za ovaj neuspjeh, Tōjō je dao otkaz na mjestu premijera u srpnju 1944. i ostao je u mirovni do kraja rata. Kada je u rujnu 1945. saznao da će biti uhićen kao ratni zločinac, neuspješno je pokušao samoubojstvo. Osuđen na Tokijskom procesu zbog ratnih zločina, sud mu je odredio smrt vješanjem u prosincu 1948. Tōjō je sebe smatrao odanim vojnikom i patriotom, ali zapamćen je kao autorom Japanske ratne katastrofe.

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: