Hazari (narod)
Izvor: Wikipedija
Hazari.- Turska nomadska plemena uz obale Volge. Neka od njih prešla su na židovsku vjeru (8. st. n. e.). O njihovu kralju Gebalimu (koga smatra Hrvatom) i o njihovoj vezi s Arapima u Španjolskoj napisao je zanimljivu studiju Vladimir Mažuranić, sin pjesnika Ivana Mažuranića.
[uredi] Kraća povijest
Ovaj stari turski narod se u 2. stoljeću iza Krista raširio Transkavkazom i kasnije zauzeo područje donje Volge. Ponovno se kao jaka sila pojavljuju u 7. stoljeću da bi se već od 8. do 10. stoljeća] njihovo carstvo prostiralo sve od obala Crnog mora i Kaspijskog jezera do Urala i dalje na zapad do Kijeva. Glavni grad Itil, njihovo središte, postaje veliko komercijalno središte. Osvojili su zemlje Povolških Bugara i Ural te nabili danak istočnim Slavenima. Ne miruju, pa zarate i s Arapima, Perzijancima i Armencima. Hazari se nisu uplitali u religiju pokorenih plemena i naroda, religiozna sloboda bila je potpuna. Za njih kažu da su u 8. stoljeću neki prešli na judaizam (plemstvo) a navode se i primjeri da je među njima u 9. stoljeću bilo i kršćana. Oni su svakako u 10. stoljeću ušli u savez s Bizantskim carstvom u kojem su se istakli u borbi protiv Arapa. Godine 965. vojvoda od Kijeva (Sviatoslav) potukao je Hazare i njihovo carstvo je propalo. Prema općem vjerovanju mnogi istočno-europski Židovi njihovog su porijekla.
Hazari su bili stepski jahaći ratnici naoružani kopljima, lukom i strijelom, sabljama uobičajenim za stepu a imali su i neke sjekire. Sami su sebe u borbama štitili oklopima. Njihove fortifikacije bile su čvrste, podignute od kamena. Tvrđava u Sarkelu, izgrađena od cigala pokazuje bizantski utjecaj, uz čiju su je pomoć i sagradili