Mikroekonomija ukratko
From Wikipedia
1. Predmet izučavanja mikroekonomije? - Mikro ekonomija se bavi djelovima (segmentima) nacionalne ekonomije. Osnovni subjekt je preduzeće, što je i predmet interesovanja mikroekonomije, ali i pojedinac, odnosno domaćinstvo.
2. Oblici i vrste preduzeća u savremenim uslovima? PRIVREDNA DRUŠTVA: - društva lica (ortačko ili komanditno) - društva kapitala (akcionarska društva, društva sa ograničenom odgovornošću) JAVNA PREDUZEĆA (većinske akcije u vlasništvu države INOKOSNA PREDUZEĆA (radnje) ZADRUGE KORPORACIJE HOLDINZI POSLOVNA UDRUŽENJA
3. Inokosno preduzeće? - To su uglavnom male porodične radnja (trgovine, kiosci) u kojima rade članovi porodice, brzo se registruju, zahtjevaju mala početna finansijska sredstva, vlasnik odgovara neograničeno solidarno ličnom imovinom, kada osnivač izađe iz preduzeća, ono se gasi.
4. Ortačko društvo? - U ovom slučaju se dva ili tri lica udružuju, odluke se donose konsenzusom svih članova, što je često problem, jer ne postoji efikasno odlučivanje, osnivači odgovaraju neograničeno solidarno ličnom imovinom.
5. Komanditno društvo? - Ovo društvo u svom sastavu ima komanditore i komplementatore. Nastaje ugovorom između dva ili više fizičkih ili pravnih lica. Komanditori su osnivači koji odgovaraju količinom uloženih sredstava, dok komplementatori imaju i veća ovlaštenja ali odgovaraju neograničeno solidarno ličnom imovinom.
6. Akcionarsko društvo? - Kod AD, kapital je podjeljen na određen broj akcija, sa određenom nominalnom vrijednošću. Tržišna vrijednost akcija se određuje na berzi i obično je manja od nominalne vrijednosti. Vlasnik akcija ima pravo na upravljanje srazmjerno broju akcija i pravo na dividendu. Odluke se donose na skupštinama akcionara.
7. Društva sa ograničenom odgovornošću? - Međusobni odnosi osnivača su regulisani osnivačkim aktima, najčešće statutom. Kapital nije podjeljen na akcije, već na uloge osnivača (fizičkih ili pravnih lica) i prometovanje tih uloga je moguće jedino putem prava preče kupovine. Imovina osnivača je zaštićena, jer se odgovara samo imovinom preduzeća.
8. Javno preduzeće? - Kod javnih preduzeća većinski vlasnik je država. Formiraju se u oblastima interesantnim za državu (elektroprivreda, telekomunikacije, željeznica). Često javna preduzeća imaju monopolski položaj na tržištu, što odmah poskupljuje uslugu i prouzrokuje niži kvalitet. Organi upravljanja su nadzorni odbor i odbor za reviziju.
9. Veliki poslovni sistemi u privredi (holding, korporacija)? - Korporacije su AD koje posluju u više zemalja, mogu biti centralizovana i decentralizovana, u skladu sa pravima organizacionih jedinica na terenu. OJ obično nemaju prav donositi ključne odluke niti voditi poslovnu politiku korporacije. U slučaju holdinga postoji jedno matično i više zavisnih preduzeća. Matično preduzeće u zavisnim imenuje svog predstavnika i posjeduje kontrolni paket akcija. (elektroprivreda)
10. Vertikalne poslovne funkcije? - Ove poslovne funkcije se ogledaju u upravljanj, rukovođenju i izvršenju. Organi upravljanj su skupština, upravni odbor i nadzorni odbor, organi rukovođenja su direktor ili izvršni odbor direktora, dok kod izvršenja svaki radnik ima konkretna zaduženja.
11. Horizontalna klasifikacija funkcija? - Korizontalne funkcije su vezane za računovodstvo, marketing, proizvodnju, istraživanje i razvoj i sl. (tehnička i proizvodna funkcija, finansije i računovodstvo, ošti i kadrovski poslovi, marketing).
12. Utrošci osnovnog materijala? - Osnovni materijal čini jezgro procesa proizvodnje, u cjelini ulazi u sastav novog proizvoda, opredjeljuje karakteristike i kvalitet novog proizvoda, utiče na izbor tehnološkog procesa, što je veći obim proizvodnje, veći je i utrošak osnovnog materijala.
13. Utrošci pomoćnog materijala? - Pomoćni materijal može, a i ne mora ući u sastav novog proizvoda, ukoliko ulazi, onda opredjeljuje karakteristike i kvalitetnovog proizvoda, u manjoj mjeri utiče i na izbor tehnološkog procesa, u većini slučajeva povećanjem obima proizvodnje se povećava i utrošak pomoćnog materijala.
14. Utrošci režijskog materijala? - U režijski materijal spada HTZ oprema, reklame, sajmovi, prodajni napori i materijali vezani za administraciju preduzeća. Ovi utrošci su konstanti (imaju fiksnu komponentu troškova) i ne zavise od obima proizvodnje.
15. Specifičnosti utroška sredstava rada? - Sva sredstva za rad se postepeno troše u procesu proizvodnje i postepeno prenose svoju vrijednost na nov proizvod. Postoje dve vrste trošenja, fizičko – zbog habanja pri upotrebi i ekonomsko – kada stara sredstva bivaju stalno potisnuta novim. Primjer: vrijednost računara svake godine opada za 25%, tako da će za 4 godine potpuno izgubiti vrijednost.
16. Obračun amortizacije? - Imamo dva tipa obračuna amortizacije, vremenski i funkcionalni. Vremenski obračun, koji primjenjuje većina preduzeća, je konstantan i ne zavisi od obima proizvodnje (sredstvo se godišnje troši za određen procenat), razlikujemo proporcionalnu vremensku amortizaciju – sredstvo se jednako troši pri svakoj godini ekspoatacije, degresivnu – sredstvo se najviše troši u prvim godinama eksploatacije i progresivnu – sredstvo se najviše troši u kasnijim godinama eksploatacije. Funkcionalni obračun zavisi od obima proizvodnje i pretpostavlja da se povećanjem obima proizvodnje povećava i trošenje sredstva.
17. Utrošci radne snage? - Radnik bitno određuje kvalitet proizvoda, a utiče i na izbor tehnološkog procesa, tako da postoji direktna veza između utroška radne snage i obima proizvodnje. Utrošak radne snage se uglavnom prikazuje u radnim časovima, mada je moguće i prikazati ga i prema utrošku energije.
18. Pojam i klasifikacija troškova? - U ekonomskoj teoriji i praksi, glavna podjela troškova zasniva se na kriterijumu njihove zavisnosti od proizvodnog kapaciteta, odnosno dinamike njegovog korištenja. Dvije osnovne grupe, zavisno od obima proizvodnje su fiksni (svi utrošci koji unutar datog kapaciteta ne zavise od obima proizvodnje) i varijabilni troškovi (osnovni i pomoćni materijal, radna snaga i osnovna sredstva ukoliko se amortizacija obračunava funkcionalnom metodom), dok ih prema mjestu nastanka djelimo na direktne (nastale direktno u procesu proizvodnje) i režijske – indirektne (režijski materijal, osnovna radna snaga i osnovni materijal).
19. Pojam i ponašanje fiksnih troškova? - Fiksni troškovi predstavljaju sve utroške koji unutar datog kapaciteta ne zavise od obima proizvodnje. Mogu biti apsolutno i relativno fiksni. Relativno fiksni (zonski) troškovi predstavljaju troškove koji nastaju zbog prelaska iz jedne zone u drugu (iz smjene u smjenu, iz pogona u pogon).
20. Proporcionalni troškovi? - Osnovna zakonitost u ponašanju proporcionalnih troškova jeste njihova uslovljenost pojavom svake jedinice proizvoda i konstantnost u okviru datih faktora funkcionisanja preduzeća. Oni predstavljaju trošenje osnovnog i pomoćnog materijala, troškove radne snage i pomoćnih radnih poslova, te trošenje osnovnih sredstava – ukoliko se amortizacija obračunava po funkcionalnoj metodi. 21. Relativno fiksni troškovi? - Relativno fiksni troškovi (zonski troškovi) nastaju pri prelasku iz jedne zone u drugu, što predstavlja promjenu smjene, pogona i sl. Ti prelasci zahtjevaju sledeće operacije: pripremu mašina, izradu novih projekata i sl. što prouzrokuje dodatne troškove. Ovi troškovi slijede fiksne troškove, povećavaju se samo pri prelasku iz jedne zone u drugu, a zatim opet prate fiksne troškove.
22. Degresija troškova? - To je pojava u kojoj rast ukupnih troškova zaostaje za rastom obima proizvodnje. Dešava se u prvim fazama procesa proizvodnje kod nižih stepena korištenja kapaciteta.
23. Progresija troškova? - To je pojava kada je rast ukupnih troškova veći od rasta obima proizvodnje. Dešava se kod duže proizvodnje, zbog češćih kvarova i zamora radnika.
24. Zona optimalnosti troškova? - Zona optimalnosti se nalazi između degresije i progresije, tada imamo najbolje proizvodne rezultate, javlja se pri onom korištenju kapaciteta gdje stopa rasta troškova prati stopu rasta obima proizvodnje.
25. Utvrđivanje praga ekonomičnosti? - Prag ekonomičnosti predstavlja stepen korištenja kapaciteta ispod kojeg se ne ostvaruje ekonomično poslovanje. Matematički, prag ekonomičnosti predstavlja količnik prodajne cijene proizvoda i razlike cijene koštanja proizvoda i ukupnih troškova.
26. Diviziona kalkulacija cijene proizvoda? - Diviziona kalkulacija se zasniva na utvrđivanju ukupnog iznosa troškova nastalih na određenom mjestu (pogonu, sektoru) i djeljenju tog iznosa sa količinom jednorodnih proizvoda proizvedenih u tom sektoru.
27. Kalkulacija cijene koštanja pomoću ekvivalentnih brojeva? - Ova metoda se primjenjuje u uslovima proizvodnje više proizvoda koji su međusobno srodni i imaju zajedničke troškove. Ti proizvodi se svedu na jednako vrijedne brojeve.
28. Kalkulacija cijene proizvoda pomoću kuplovanih proizvoda? - Ova kalkulacija se primjenjuje u uslovima izrade više proizvoda u jedinstvenom tehnološkom postupku, kao organskih kompnenti jedne sirovine.
29. Dodatna kalkulacija cijene koštanja? - Ova metoda se koristi u uslovima heterogene proizvodnje, gdje se ne mogu svi troškovi utvrđivati neposredno po nosiocima, jer se u njihovoj strukturi javlja i indirektna komponenta.
30. Metoda direct costing? - U savremenom poslovanju privrednih subjekata u najvećem broju industrijski razvijenih zemalja često se primjenjuje metoda obračuna cijene koštanja po direktnim troškovima – direct costing. Ovaj metod polazi od pretpostavke da se proizvodi realizuju prema tržišnim cijenama, koje se formiraju na osnovu ponude i tražnje. Cijena koštanja, u takvim uslovima, služi samo kao orjentacija u vođenju poslovne politike preduzeća.
31. Izražavanje rezultata reprodukcije? - Rezultati reprodukcije, s obzirom na to što se stvaraju na osnovu ulaganja elemenata proizvodnje, čine izlaz materijalno-organizacionog sistema. Rezultai reprodukcije su proizvod (izražava se fizičkim jedinicama), ukupan prihod, dobit ili gubitak.
32. Pojam i struktura ukupnog prihoda? - Ukupan prihod je vrijedonosni, odnosno novčani izraz proizvoda u onom obimu u kome je fizički proizvod realizovan na tržištu, što znači da je to bruto rezultat poslovanja, a sastoji se od naplaćenih iznosa za realizovanu robu, gotove proizvode i izvršene usluge.
33. Pojam i struktura ukunog rashosa? - Ukupni rashodi su zbir redovnih (poslovnih) i vanrednih rashoda. Redovni rashosi nastaju poslovanjem prduzeća, tj. radi proizvodnje gotovih proizvoda (amortizacija, kamate, kursne razlike), dok vanredni troškovi nastaju zbog manjaka, šteta, krađe i sl.
34. Raspodjela dobiti? - Dobit de ostvaruje ukoluko su ukupni prihodi veći od ukupnih rashoda. Ona se raspoređuje zakonskim i internim odlukama na dio po osnovu rada (plate zaposlenih), dio po osnovu kapitala i na neraspoređenu dobit.
35. Osnovni ekonomski principi reprodukcije? - Produktivnost (mjeri doprinos radnika u procesu proizvodnje), ekonomičnost (maksimalni rezultati uz minimalne troškove), rentabilnost (maksimalna dobit uz što manja ukupno angažovana sredstva).
36. Faktori produktivnosti? - Faktori produktivnosti mogu biti tehnički, društveni i prirodni, te menadžment preduzeća.
37. Izražavanje produktivnosti? - Produktivnost se izražava naturlamo (proizvodnja/fond radnih časova) ili vrijedonosno (obim proizvodnje množimo s jediničnom cijenom proizvoda, pa djelimo s brojem radnih sati.)
38. Princip ekonomičnosti? - Ekonomičnost je princip koji teži maksimalnim rezultatima uz minimalne troškove elemenata reprodukcije. Izražava se naturalno i vrijedonosno.
39. Princip rentabilnosti? - Rentabilnost je najširi ekonomski pokazatelj koji teži maksimalnoj dobiti uz što manja ukupno angažovana sredstva. Predstavlja odnos ismeđu poslovnog rezultata i uloženog kapitala.
40. Princip likvidnosti? - Likvidnost predstavlja sposobnost preduzeća za pravovremno plaćanje dospjelih obaveza. Predstavlja odnos novčanih sredstava i dospjelih obaveza.
41. Finansijski izvještaj o poslovanju preduzeća? - Finansijski izvještaj se sastoji od bilansa uspjeha (prihodi, rashodi i finansijski rezultat), bilansa stanja (sredstva-aktiva i izvori sredstava-pasiva), izvještaj o novčanim tokovima (priliv i odliv novčanih sredstava sa računa preduzeća) i izvještaja o promjenama na kapitalu.
42. Kategorija tržišta i njihova tipologija? - Tržište se kategoriše prema broju proizvođača koja na njemu nastupaju, barijerama za ulazak na tržište, prema homogenosti proizvoda na tržištu i informisanosti potrošača. Prema tim kategorijama razlikujemo čisti monopol, čvrsti oligopol i savršenu konkurenciju.
43. Potpuna konkurencija? - Predstavlja tržišnu strukturu gdje se na strani ponuse nalazi veliki broj proizvođača od kojih nijedan nije dovoljno dominantan da bitnije odlučuje o cijeni, kvalitetu i sl. najčešće se javlja u uslovima homogene proizvodnje (poljoprivredni proizvođači na tržnici).
44. Monopolistička konkurencija? - Predstavlja jak stepen konkurentske utakmice između proizvođača, kada nijedan proizvođač ne može imati više od 10% udjela na tržištu.
45. Čisti monopol? - Javlja se kada na strani ponude imamo samo jednog proizvođača koji proizvode i usluge plasira prema velikom broju potrošača. Odlikuju ga visoke cijene i nizak kvalitet. Može ga formirati država, gdje zato ima interes, zakonom ili propisom. Rijetko se desi da nastane pri konkurenciji, kada jača firma odstrani sve ostale proizvođače na tržištu.
46. Oligopol? - Oligopol je takva tržišna situacija kada 2-10 firmi postoji na nekom tržištu i kontrolišu ga.
47. Ponašanje i izbor pojedinca? - Ovim pitanjem se bavi ekonomski pravac marginalizam. Ovo nije čisto ekonomsko pitanje, jer je vezano i za psihološko-socialnu situaciju. Osnovni kriterijum za potrošača je korisnost proizvoda.
48. Pojam kardinalne i ordinalne korisnosti? - Po kardinalistima se korisnost može mjeriti kardinalnim brojevima, dok ordinalisti smatraju da se ona ne mjeri kardinalnim, već rednim brojevima – rijedosled prioriteta.
49. Raspodjela i određivanje cijene faktora proizvodnje? - Kod tražnje za određenim proizvodom, veća je potražnja i za faktorima proizvodnje za tu proizvodnju.
50. Formiranje cijena rada na različitm tržištima? - Zbog nepostojanja slobodnog kretanja radnika imamo različite cijene radne snage u različitim dijelovima svijeta. Zbog djelovanja sindikata, koji teži da cijena rada bude što veća, često se desi da ona bude iznad ravnoteže, što smanjuje i potražnju za radnom snagom i dovodi do nezaposlenosti.
51. Cijena zemlje – renta? - Ponuda zemlje je fiksna kategorija. Prihod na zemlju se naziva renta.
52. Kapital i njegova cijena – kamata i profit? - Tržište kapitala može biti primarno (trguje se obvezmicama iz novih emisija) i sekundarno (trguje se ranije emitiranim obveznicama). Dok god je profit od investicija veći od kamate, mi ćemo biti stimulisani ya investiranje u kapital.