Historija muzike
From Wikipedia
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Istorija glazbe
Muzika je obilježje svakoga naroda u istoriji, odnosno nađena je u svakoga naroda.
[uredi - уреди] Preistorijska glazba (Primitivna muzika)
Prvi zvuci su se svodili na oponašanje zvukova u prirodi. Ovdje bi se na primjer mogla uvrstiti današnja Indijanska muzika, Muzika Aboriđina, Afrička muzika... U ovu muziku može ući narodna glazba ili tradicionalna muzika.
[uredi - уреди] Muzika početaka civilizacija (Antička muzika) 1500 p.n.e - 476 a.d
Najstarija pronađena pjesma (4000g.p.n.e.) je u Mezopotamiji, u gradu Ur. Instrumenti Mezopotamije bili su Harfa, lira, lutnja, frula, gajde I bubnjevi. U antičkoj Grčkoj već dolazi do stvaranja horova, I važnosti muzičkog obrazovanja. Pojavljuju se žičani instrumenti: lira, kitara. U ranu glazbu može se ubrojiti narodna ili tradicionalna muzika, Azijska muzika, Židovska muzika, Grčka muzika, Rimska muzika, Muzika Mezopotamije, Egipatska muzika, Muslimanska muzika ili Arapska muzika.
[uredi - уреди] Rana glazba
Klasične Tradicije To je muzika koja je finansirana, muzika za koncerte, tu se ubrajaju:
- Andaluzijska klasična muzika
- Arapska klasična muzika
- Gagaku – Japanska klasićna muzika
- Gamelan – Indonezijska klasićna muzika
- Korejska klasična muzika
- Azijska muzika
- Kineska muzika – stara 3000 godina, izvodila se na Kineskom dvoru
- Japanska muzika
- Indijska klasična muzika (Karnatska I Hindustanska)
- Perzijska muzika
- Evropska klasična muzika : Grčka muzika , Rimska muzika , Bizantska muzika
Rana glazba je termin koji označava muziku od pada Rimskog carstva 476g, do kraja baroka, sredinom 18 stoljeća. Narodna muzika ovdje zasigurno ima svoje temelje.
Istorija Evropske umjetničke glazbe
- Srednjovjekovna muzika (476 CE - 1400)
- Renesansna muzika (1400 - 1600)
- Barokna muzika (1600 - 1760)
- Klasićna muzika (1730 - 1820)
- Romantićna muzika (1815 - 1910)
- Suvremena muzika
[uredi - уреди] Srednjovjekovna muzika
Židovska tradicija pjevanja psalama u sinagogama snažno utiče na kršćansko pjevanje. Ovdje ulaze brojni monofoni gregorijanski napjevi (ustanovio papa Gregur I) kao liturgijska muzika katoličke crkve, stariji od 800 g.n.e., dominatni oko 1100g. Polifono pjevanje razvija se pri kraju ovog perioda I u Renesansi. Pojava trubadura u zapadnoj Evropi, koji su pjevali I svirali. Otvaranje muzičkih škola za glasovno pjevanje. Poznati kompozitori su bili: Guillaume de Machaut i Francesco Landini, zatim Léonin, Pérotin, W. de Wycombe, Adam de St. Victor, Petrus de Cruce , Guillaume Dufay, Uglavnom crkva je bila ta koja je mogla sebi priuštiti čuvanje i pisanje muzičkih zapisa na skupim manuskriptima, tako da večinom muzički zapisi tog perioda su tako čuvani. Monoa muzika ovog perioda se vodi pod psudonimom Anonymus
Ovdje je sa naših prostora potrebno spomenuti pre svega srpsku srednjovjekovnu muziku, koja se razvijala u ono doba po dvorovima, a I manastirima, vidimo Pavle Aksentijević , je samo jedan od interpretatora sličnosti srpske muzike tog doba, sa zapadnim muziciranjem. Dolaskom turaka, sve se srušilo, samo su gusle, frula, možda tambura, praktične za uzeti, bile uzete I nosane, I u prigodama I uz vokalno pjevanje korištene. Izgubio se onaj duh, oni ‘’koncerti’’ Turci, ili srbi možda, su ovdje počinili veliku štetu srpskoj kulturi, muzici I zdravlju duha naroda.
Hrvatska je bila pod uticajem zapadnih zbivanja I tokom renesanse.
Jovan Kukuzelis (1280-1360) bio je srednjovjekovni skladatelj, pjevač, I reformist Istoćne pravoslavne crkve. Rođen je na jadranskoj obali današnje Albanije , majka mu je bila Bugarka, otac mu umire u mladoj dobi. Kukuzelis je obrazovanje primio u Konsantinopolju u dvorskoj vokalnoj školi I bio je jedan od vodećih muzičara tog vremena. Bio je omiljen kod Bizantskog cara I glavni pjevač hora, preselio se kasnije na goru Atos I vodio monaški način života u velikoj lavri. Zbog mogučnosti njegovog pjevanja, prozvan je Anđeoski-glas. Oko 90 njegovih djela je sačuvano do danas.
Kukuzelis je proglašen svecem od strane Istočne pravoslavne crkve, taj svetac je na 1.10.
[uredi - уреди] Renesansna muzika
Karakteriše je veća upotreba instrumentalne muzike. Pojava bas instrumenata. Renesansa u muzici nije započela u Italiji, već u Belgiji, Flamaniji, Nizozemskoj I Sjevernoj Francuskoj. Najpoznatiji kompozitori te Burgundske škole, sredinom 15 vijeka bili su Guillaume Dufay, Gilles Binchois, i Antoine Busnois. Sredinom 15 vijeka kompozitori I pjevači su počeli strujati Evropom, dolaziti u Rim, kod papa, na posjede vladara, vojvoda, pogotovo na sjever Italije. Osnovne forme sakralne muzike tad su bile: misa, motet, madrigal I laude ; svjetovne forme su bile: šansona (balada, rondo), frotola, kanconeta I kasnije madrigal.
Instrumentalni žanrovi za plesanje bili su: bas dans, pavane, a galjarde, an alemandi ili kuranti.
Izum štamparskog stroja doprineo je širenju muzike. Francusko-Flamanski muzičari su se rasejali Evropom. Najpoznatiji su kompozitori: Johannes Ockeghem, Jacob Obrecht, Nicolas Gombert, I Josquin Desprez, - vjerovatno najpoznatiji kompozitor prije Palestrine, koji je tokom 16 vijeka bio najbolji u svim formama.
Sredinom 16 vijeka došle su nove promjene u muzici, poznati kompozitori tog perioda su Giovanni Pierluigi da Palestrina , Carlo Gesualdo. Pojavljuju se škole, po čemu je osobito poznata Venecija. Razvija se orkestracija. Poznati kompozitori Venecije su bili: Gabrielis, Andrea i Giovanni, kao I Claudio Monteverdi – jedan od najpoznatijih kraja ere renesanse. U Engleskoj su se javili kompozitori kao Thomas Tallis i William Byrd koji su pisali crkvenu muziku, bili su tu I Thomas Morley, John Wilbye i Thomas Weelkes.
U Španjolskoj se javio Tomás Luis de Victoria – stvarao je muziku sličnu Palestrini. Gitara se pojavila kao novi instrument I mnogi su za nju pisali muziku.
U Francuskoj su stvarali Guillaume Costeley i Claude Le Jeune.
Jedna od najrevolucionarnijih pojava desila se u Firenci 1570-1580, radom Florentine Camerata, koji je išao obnavljati muziku starih grka. Njima je rukovodio Vincenzo Galilei, i Giulio Caccini. Plod njihovog rada bila je forma poznata danas kao opera. Prva opera napisana oko 1600, označava kraj renesanse I početak baroka.
[uredi - уреди] Barokna muzika
Razvoj sonate I koNcerta kao svjetovnih formi glazbe, kao I končerta grosa. Čembalo je dominantan instrument.
- Rana barokna muzika (1600–1654)
Claudio Monteverdi (1567 – 1643), Heinrich Schütz (1585–1672) , Girolamo Frescobaldi (1583–1643), Thomas Campion (1567 - 1620) , Jacques Champion de Chambonnières (1601 or 1602 - 1672)
- Srednje barokna muzika (1654–1707)
Marc-Antoine Charpentier (c.1643 - 1704) , Jean-Baptiste Lully (1632–1687), Arcangelo Corelli (1653–1713), Dieterich Buxtehude (1637–1707) I , Henry Purcell (1659–1695), Johann Pachelbel (1653 - 1706) , Michel-Richard Delalande (1657 - 1726)
- Kasna barokna muzika (1707–1760)
George Frideric Handel (1685–1759), Johan Sebastijan Bah(1685–1750), Jean-Philippe Rameau (1683–1764), François Couperin (1688-1733), Antonio Vivaldi (1678–1741), Jean-Marie Leclair (1697 - 1764) , Giuseppe Tartini (1692 - 1770) , Johann Adolph Hasse (1699 - 1783)
[uredi - уреди] Klasični period muzike
Klavir zamjenjuje čembalo kao instrument. Rani klasični period otvorio je Mannheim School , tu ulaze kompozitori kao Johann Stamitz, Franz Xaver Richter, Carl Stamitz, i Christian Cannabich, koji su uticali na Joseph Haydn I preko njega na druge. Wolfgang Amadeus Mozart je centralna figura ovog perioda u svim muzičkim vrstama.
Ludwig van Beethoven i Franz Schubert su tranzicionalni kompozitori u romantični period.
[uredi - уреди] Romantični period muzike
Muzika je u ovom periodu postala više emocionalna I sljedila književnost, filozofiju I umjetnost. Poznati kompozitori su Schumann, Chopin, Mendelssohn, Bellini, i Berlioz., zatim u drugoj polovini perioda Johann Strauss II, Brahms, Liszt, Tchaikovsky, Verdi, i Wagner. Između 1890 and 1910, naišao je treći val kompozitora: Dvořák, Mahler, Richard Strauss, Puccini, Sibelius, zatim I ostali Grieg, Saint-Saëns, Fauré, i Franck.
[uredi - уреди] Suvremena muzika
Dolazi do razvoja radia, I drugih medija I tehnologija, razvoj elektroničkih instrumenata.