Drugi svjetski rat u Jugoslaviji

From Wikipedia

Drugi svjetski rat na području Jugoslavije je formalno započeo 6.4. 1941. napadom njemačkih i italijanskih snaga na Kraljevinu Jugoslaviju, a završio 15.5. 1945. s kapitulacijom osovinskih snaga na Balkanu.

Prije tog datuma se bilježi napad njemačkih snaga na garnizon Jugoslavenske vojske kod Đerdapa, a nakon 15.5. 1945. su bilježeni manji okršaji jugoslavenskih snaga sigurnosti s ostacima poraženih četničkih i ustaških jedinica.


Sadržaj/Садржај

[uredi - уреди] Tok rata

[uredi - уреди] Od izbijanja rata u Evropi do sloma Kraljevine Jugoslavije

Neposredno prije izbijanja i u prvim godinama drugog svjetskog rata Jugoslavija je nastojala očuvati svoju neutralnost. Razlozi su bili prije svega u slabosti države izazvane kako nepravladanim posljedicama velike ekonomske krize, tako i unutrašnjim sukobima, prvenstveno na etničkom planu. Od njih je bio najvažniji onaj između Srba i Hrvata, tek djelomično riješen kompromisom temeljem koga je formirana Banovina Hrvatska u augustu 1939.

Slabosti Jugoslavije je pridonosio i njen izuzetno nepovoljan geostrateški položaj, odnosno okruženost državama koje su - kao Italija, Mađarska i Bugarska - prema njoj pokazivale iredentističke pretenzije. Nakon pada Francuske je postalo jasno da Jugoslavija ne može očekivati neku efikasnu pomoć od zapadnih Saveznika, pa se službena politika vlade Cvetković-Maček sve više okretala Hitlerovoj Njemačkoj, odnosno Sovjetskom Savezu, s kojim su 1940. uspostavljeni diplomatski odnosi.

Nastojanje Hitlerove Njemačke da osigura sigurno zaleđe za Operaciju Barbarossa, odnosno očuva strateški važne naftne instalacije u Rumunjskoj od britanskoj bombardiranja je bilo razlogom za planiranje Operacije Marita, odnosno njemačke intervencije u italijansko-grčki rat. Jugoslavija je njemačkim trupama morala dati siguran prolaz, te je, slično kao i druge države regije 25.3. 1941. prisiljena na potpisivanje Trojnog pakta i formalno priključenje Silama Osovine.

Međutim, samo dva dana kasnije je u Jugoslaviji izveden puč grupe pro-britanskih oficira na čelu s Dušanom Simovićem. Iako je nova vlada signalizirala da Trojni pakt ostaje na snazi, Hitler je donio odluku da se Jugoslavija vojnički napadne zajedno s Grčkom.

Rezultat te odluke je bio tzv. aprilski rat tokom koje su njemačke snage relativno lako porazile jugoslavensku vojsku i prisilile je na kapitulaciju 17.4. 1941.

[uredi - уреди] Komadanje Jugoslavije

Nakon što je jugoslavenska vojska poražena, a Simovićeva vlada se sklonila u izbjeglištvo, pobjedničke Sile Osovine su odlučile Jugoslaviju podijeliti među sobom.

Njemačka je tako anektirala današnji slovenski dio Koruške i Štajerske.

Italija, je, pak priključila zapadni dio Slovenije nazvavši je provincijom Emona, a također je preuzela veliki dio istočne obale Jadrana, uključujući Hrvatsko primorje, veći dio Dalmacije i Boku Kotorsku. Italija je preko personalne unije s Albanijom priključila i zapadnu Makedoniju i veći dio današnjeg Kosova.

Bugarska je, pak, preuzela istočni dio Makedonije i jugoistočni dio današnje Srbije.

Mađarska je anektirala Prekmurje, Međimurje, Baranju i Bačku.

Ostatak je pripao novoosnovanim pro-osovinskim državama , od kojih je najveća bila Nezavisna država Hrvatska, formirana u Bosni i Hercegovini, najvećem dijelu današnje Hrvatske i manjem dijelu današnje Srbije. Srbija, je, pak došla pod okupaciju, ali je u njoj instalirana tzv. Vlada nacionalnog spasa pod pro-osovinskim generalom Milanom Nedićem. Italijanske snage su, pak, formalno obnovile nezavisnost Crne Gore.

Novi režimi - u pravilu fašistički ili šovinistički - su gotovo svuda odmah po svom formiranju počeli s represivnim mjerama usmjerenim na pripadnike "pogrešnih" ili nepoželjnih etničkih grupa, koje su, ovisno o regiji, varirale od zatiranja nacionalnog identiteta i kulture, preko protjerivanja do masovnih fizičkih likvidacija.


[uredi - уреди] Stvaranje pokreta otpora, ustanak i raskol na frakcije

Novi režimi su među narodima Jugoslavije pogotovo teško pogodili Slovence - koji su se našli razdvojeni novim međunarodnim granicama i odmah podvrgnuti odnarođivanju - te Srbe, koji su, pogotovo na teritoriji NDH, bili podvrgnuti službenoj politici eliminacije od strane novih ustaških vlasti.

U Sloveniji se zato relativno brzo fomirala Osvobodilna fronta, pokret otpora koji je uz pripadnike tadašnje KP Slovenije prihvatio i članove drugih stranaka i sljedbenike drugih ideologija.

Na razvoj pokreta otpora u drugim dijelovima Jugoslavije je značajan utjecaj imala činjenica da je jugoslavenska vojska tako brzo kapitulirala, da veliki dio njenih pripadnika nije ni mogao biti zarobljen, a njeno oružje evidentirano od strane pobjednika. Zato su se već na samom početku, pogotovo u teško dostupnim planinskim krajevima, počinju formirati prve ustaničke, odnosno gerilske grupe koje će se pokušati oružjem suprotstaviti okupatoru i novim vlastima. To je pogotovo bio slučaj sa Srbima na prostoru NDH.

U ljeto 1941., nakon , širom Jugoslavije, pogotovo u krajevima sa srpskom većinom, izbijaju ustanci protiv okupatora i pro-osovinskih domaćih vlasti. Međutim, slaba koordinacija i nedisciplina ustanika dovodi do teških gubitaka u sukobu s tehnički nadmoćnim neprijateljem.

U Srbiji, pak, među ustanicima postaje očitiji sve veći ideološki raskol između pripadnika dvije frakcije. Na jednoj strani su pripadnici tzv. Jugoslovenske vojske u otadžbini ili četnici koji sebe smatraju podređenim izbjegličkoj vladi te se bore za obnovu predratnog poretka. Na drugoj strani su, pak, pripadnici Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije ili partizani koji se zalažu za uvođenje socijalizma i preuređenje poratne Jugoslavije na federativnim osnovama.

Raskol između te dvije frakcije je eskalirao u otvorene oružane sukobe, koji su u jesen 1941. koincidirali s tzv. prvom neprijateljskom ofanzivom, kojom su Nijemci likvidirali tzv. Užičku republiku. Od tog trenutka četničke snage pokazuje sve manje sklonosti za borbu protiv okupatora, a sve više za borbu protiv partizana, zbog čega će s vremenom početi otvoreno surađivati s okupatorskim snagama.


[uredi - уреди] Pomicanje težišta partizanske borbe na zapad

Partizanske snage iz Srbije su nakon sloma Užičke republike prešle u Istočnu Bosnu, čije su planine postale nova baza njihovih operacija. Tada započinju koraci ka stvaranju većih, mobilnijih formacija koje će postati poznate pod nazivom proleterske brigade.

Taj je proces djelomično usporen s drugom neprijateljskom ofanzivom, nakon koje partizanske snage dolaze na granicu Bosne i Crne Gore te zauzimaju Foču od koje će napraviti svoje glavno uporište u tzv. Fočanskom periodu.

Taj period krajem proljeća završava tzv. trećom neprijateljskom ofanzivom, nakon koje su osovinske snage potisnule partizanske jedinice iz Istočne Bosne. Međutim, partizanske snage - koje su u međuvremenu narasle na nekoliko proleterskih brigada - započinju veliki pohod na Bosansku Krajinu, koji će kao posljedicu imati jačanje partizanskog pokreta u zapadnim dijelovima Jugoslavije - pogotovo Sloveniji, Hrvatskoj i BiH. Partizanske snage krajem 1942. zauzimaju Bihać koji postaje sjedište velikog teritorija pod njihovom kontrolom zvanog Bihaćka republika. Konsolidacija partizanskih snaga se nastavlja formiranjem većih jedinica kao što su divizije i korpusi, kao i skupštine zvane AVNOJ koja je njihovoj borbi trebala dati politički legitimitet.

[uredi - уреди] Bitke na Neretvi i Sutjesci

Savezničko iskrcavanje u Sjevernoj Africi krajem 1942. je osovinske komandante uvjerilo u mogućnost savezničkoj iskrcavanja na Balkan, pa je zato odlučeno da se partizanske snage likvidiraju angažiranjem dodatnih vojnih resursa.

Prvi takav pokušaj je započeo u januaru 1943. i bio je poznat kao četvrta neprijateljska ofanziva. Njime je likvidirana Bihaćka republika, ali je gro partizanskih snaga uspio ne samo preživjeti, nego i u bitci na Neretvi nanijeti težak poraz četničkim snagama nakon koje one nisu predstavljale ozbiljan faktor u Hercegovini i Dalmaciji.

Osovinske snage su daleko bolje pripremile petu neprijateljsku ofanzivu, u kojoj su uspjele opkoliti i gotovo uništiti partizanske snage.

Preživljavanje Tita i jezgre njegove vojske u bitci na Sutjesci se kasnije pokazao kao jedan od ključnih događaja rata. Samo nekoliko mjeseci kasnije došlo je do kapitulacije Italije. Partizanske snage su, porazivši prethodno četnike, bile prisutnije u italijanskim zonama od četnika, a i daleko bliže jadranskoj obali i lukama. Zbog toga su bile u prilici razoružati italijanske snage, a i stupiti u kontakt sa zapadnim saveznicima te kasnije od njih primati naoružanje, opremu i drugu pomoć.


[uredi - уреди] Politička konsolidacija partizanskog pokreta

Njemačka je na kapitulaciju Italije, slično kao i Apeninskom poluotoku, reagirala vrlo brzo nastojeći razoružati i zarobiti svoje bivše saveznike, odnosno spriječiti partizane da zauzmu njihovo mjesto. Rezultate svega toga je bio niz teških borbi širom Jugoslavije poznatih pod nazivom šesta neprijateljska ofanziva, koji je trajao preko zime.

Usprkos toga, partizanski pokret se konsolidirao kako u tehničkom, tako i u političkom smislu. U Jajcu održano drugo zasjedanje AVNOJ-a je koincidiralo s Teheranskom konferencijom kojom su Saveznici odlučili da partizanima, a ne četnicima pružaju pomoć.

Posljednji pokušaj njemačkih snaga da odlučnom akcijom likvidiraju partizanski pokret bio je odvažni padobranski desant na Drvar, kome je cilj bilo hvatanje Tita. Borbe poznate kao sedma neprijateljska ofanziva su umjesto toga kao rezultat imale premještanje Tita i njegovog štaba na Vis.

U lipnju 1944. je, pak kraljevska vlada u Londonu pristala na sporazum Tito-Šubašić kojim su partizanske snage priznate kao redovna vojska. Istovremeno Tito šalje proglas pripadnicima pro-osovinskih snaga da se priključe partizanima. Njega će prihvatiti veliki broj četnika kao i hrvatskih domobrana.

[uredi - уреди] Završne operacije

U ljeto 1944. Crvena armija prodire na Balkan, što partizanske snage koriste kako bi konačno prodrle u Srbiju koja je dotada bila van njihovog domašaja. Tada su poražene četničke snage, a ubrzo je Bugarska - čije su snage bile držale veliki dio Srbije i Makedonije pod okupacijom - prešla na stranu Saveznika. To je partizanima omogućilo oslobađanje tih područja, uključujući i glavni grad Jugoslavije Beograd.

Do kraja 1944. će, nakon povlačenja njemačke grupe armije E iz Grčke, biti oslobođene i Crna Gora i Dalmacija. U Srijemu se, pak, formira tzv. srijemski front kojeg partizani - nedovoljno iskusni i opremljeni za frontalne operacije ne mogu probiti. Osovinske snage su još u stanju poduzimati neke manje ofanzivne operacije kao što je likvidacija virovitičkog mostobrana, te ofanziva koja za cilj ima prodor do ušća Neretve početkom 1945.

Narodnoslobodilačka vojska Jugoslavije, koja je promijenila ime u Jugoslavenska armija, pak u proljeće poduzima završne operacije, pri čemu je poseban uspjeh imala Četvrta armija, uspjevši osloboditi Rijeku, Istru i Trst prije zapadnih saveznika. Ostale armije su nešto sporije, ali vrlo brzo dolazi do potpunog kolapsa osovinskih snaga.

Borbe se na području Slovenije i Austrije nastavljaju sve do 15.5. i predaje osovinskih snaga, što je uvod u događaje poznate kao blajburški masakr. Istovremeno su posljednje veće formacije četnika likvidirane na Zelengori.

[uredi - уреди] V. također

  • Narodnooslobodilački rat
  • SUBNOR
Drugi svjetski rat u Jugoslaviji
Sudionici     Glavni događaji     Bojišta    

Sudionici:

  • Narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji
  • Komunistička partija Jugoslavije
  • Narodnoslobodilačka vojska Jugoslavije
  • Proleterske brigade
  • Partizanska ratna mornarica
  • OZNA
  • KNOJ
  • Četnici
  • Nezavisna država Hrvatska
  • Hrvatsko domobranstvo
  • Ustaška vojnica
  • Crna legija
  • Srpski dobrovoljački korpus
  • Handžar divizija
  • Balisti


Politički i vojni vođe:

  

Najvažniji događaji:

Ratni zločini:

  • Masakr u glinskoj crkvi
  • Masakr u Kragujevcu
  • Masakr u Kraljevu
  • Koncentracioni logor Jasenovac
  • Blajburški masakr
  • Fojbe
  

Drugi svjetski rat u Jugoslaviji po budućim republikama, pokrajinama i regijama:

  • Drugi svjetski rat u Sloveniji
    • Osvobodilna fronta
  • Drugi svjetski rat u Hrvatskoj
    • Drugi svjetski rat u Istri
    • Drugi svjetski rat u Dalmaciji
    • ZAVNOH
  • Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini
    • Drugi svjetski rat u Hercegovini
    • ZAVNOBiH
  • Drugi svjetski rat u Crnoj Gori
  • Drugi svjetski rat u Srbiji
    • Drugi svjetski rat u Vojvodini
    • Drugi svjetski rat na Kosovu
  • Drugi svjetski rat u Makedoniji
    • ASNOM
Ovaj okvir: vididiskusijauredi
Drugi svjetski rat
Bojišta     Glavni događaji     Posebni članci     Sudionici    

Predvečerje:
• Uzroci
• u Evropi
• u Aziji

Glavna bojišta:
• Evropa
• Istočna Evropa
• Afrika
• Bliski Istok
• Mediteran
• Azija & Japan
• Kina
• Atlantik
• Balkan

Opća kronologija:
• Kronologija

  

1939:
• Invazija Poljske
• Lažni rat
1940:
• Norveška operacija
• Bitka za Francusku
• Bitka za Britaniju
1941:
• Operacija Barbarossa
• Napad na Pearl Harbor
• Bitka za Moskvu
• Opsada Lenjingrada
• Opsada Sevastopolja
1942:
• Staljingradska bitka
• Operacija Torch
• Bitka kod Midwaya
• Druga bitka kod El Alameina
1943:
• Kurska bitka
• Italijanska kampanja
1944:
• Bitka za Normandiju
• Operacija Dragoon
• Operacija Bagration
• Varšavski ustanak
• Ardenska protivofanziva
• Bitka kod Zaljeva Leyte
• Operacija Market Garden
1945:
• Bitka za Berlin
• Kraj u Evropi
• Hiroshima & Nagasaki
• Kapitulacija Japana

  

• Blitzkrieg
• Kriptografija
• Oprema
• Pozadina
• Proizvodnja
• Pokreti otpora
• Tehnologija

Drugi svjetski rat u Jugoslaviji:
Aprilski rat
• Nezavisna država Hrvatska
Četnici
• NOP
• Partizani
Sedam ofanziva
• Kapitulacija Italije
• Završne operacije

Civilne žrtve i ratni zločini:
Holokaust
• Nizozemska glad 1944
• Japanski ratni zločini
• Strateško bombardiranje
• Saveznički ratni zločini

Posljedice:
• Posljedice
• Gubici
Hladni rat

  

Saveznici
•  Sovjetski savez
•  Ujedinjeno kraljevstvo
•  SAD
•  Kina
•  Poljska
•  Francuska
•  Nizozemska
•  Belgija
•  Kanada
•  Norveška
•  Grčka
•  Jugoslavija
•  Čehoslovačka
•  Australija
•  Novi Zeland
•  Južna Afrika
•  Indija
•  Egipat
•  Brazil
• još...

Osovina
•  Njemačka
•  Japan
•  Italija
•  Mađarska
•  Bugarska
•  Rumunjska
•  Finska
•  Tajland
• još...

V. također

Category: Drugi svetski rat
• Teme
• Bitke
• Konferencije
• Totalni rat
• Drugi svjetski rat u modernoj kulturi
• Vojna odlikovanja drugog svjetskog rata


More information on World War II:

 World War II from Wiktionary
 WWII Textbooks from Wikibooks
 WWII Quotations from Wikiquote
 WWII Source texts from Wikisource
 WWII Images and media from Commons
 WWII News stories from Wikinews

Ovaj okvir: vididiskusijauredi
Drugi jezici-Други језици