Marc-Antoine Charpentier

From Wikipedia

Marc-Antoine Charpentier sa štičenicama princezama de Guise
Marc-Antoine Charpentier sa štičenicama princezama de Guise

Sadržaj/Садржај

[uredi - уреди] Životopis

Mark-Antoan Šarpantje (Marc-Antoine Charpentier) (Pariz 1643 ili 1636 – 24.Februar 1704) bio je francuski barokni kompozitor i vjerovatno najznačajniji predstavnik francuske duhovne muzike svog perioda, nazivan od svojih savremenika ‘’Feniks Francuske’’, po Žar - ptici koja predstavlja uskrsnuće (Isusa).

Kao mlad i vrlo obrazovan (vjerovatno zaslugom Jezuita), zaputio se 1667, u Italiju navodno da studira slikarstvo, međutim tamo se posvećuje izučavanju muzike. Tu se sastajao sa Giacomo Carissimi – em, i izučavao ondašnju muziku, Claudio Monteverdi-a (umro 1643, u godini rođenja Charpentier-a) i Victoria.

Kad se vratio u Paris 1669, našao se u kontraverzi sa Lully -a – em, i njegovim sljedbenicima, iz razloga sukoba francuskog, i italijanskog stila koga je Marc donosio. Lully ga je kao francuski dvorski autoritet muzičkih zbivanja čitavo buduće vrijeme pokušavao držati u sjeni, što je trajalo do Lully-eve smrti 1687. Delalande je također zasjenjivao M.-A. Charpentier-a, kao dvorski glavni muzičar.

Charpentier je našao dom i zaštitu u blizini dve princeze, pre svega kod Marie de Lorraine (Mademoiselle de Guise), princeze od Joinville - a, ujedno vojvotkinja Joyeuse – a, pokrajine Guise (in rue du Chaume), u Francuskoj. Tu je kompozitor radio kao kućni kompozitor sve do njene smrti 1688g.

Image:CharpentierAtCourt.jpg
Charpentier na dvoru u društvu princeza i francuskog kralja Luja-XIV

Punih 18 godina Charpentier je bio pod zaštitom ove dve žene. Marc-ovo porijeklo mu ne bi dozvoljalalo privilegije koje su mu omogućile ove dve dame, pre svega da piše muziku za najveće pariške crkve i za dvor. One su u stvari te koje su mnogo zaslužne za uspjeh Šarpantjea.

Potom je došao 1672, u kontakt sa Moliere – om, s kojim je sarađivao u radu njegove teatralne grupe, međutim to je vrlo kratko trajalo jer je Moliere ubrzo preminuo 1673,... potom je sarađivao Corneille – om, u teatralnim komadima.

1693 napisao je liričnu tragediju Médée (Medeja) koja u to doba nije bila posebno prihvaćena, da bi danas glasila kao jedan od najboljih teatralnih djela tog perioda.

1679 dobio je posao da piše kompozicije u Saint-Germain – u, za vjerske ceremonije, u čemu je učestvovao i kralj Luj četrnaesti, želeći i sam slušati djela Charpentier-a.

1680 Charpentier je dobio zvanje glavnog muzičara (Maître de musique) u vojvodini de Guise, u jezuitskoj pariškoj crkvi Saint Louis, što će obavljati do 1688 kada dobiva posao u samostanima Port-Royal de Paris i Abbaye-aux-Bois (tu objavljuje svoje the Leçons de ténèbres (H.96-110) )

M.-A. Charpentier se 1683 razbolio prilikom natjecanja za kandidaturu za jedno povlaštenije mjesto muzičara, i potom je dobio mirovinu od Luj XIV -og, mada ima naznaka da nekim svojim osobinama nije odgovarao određenim krugovima, tako da je bolest upitna.

Mark je uvijek držao bliske odnose sa redom Jezuita (Isusovci). Marc je ostao neoženjen, što je I bio preduslov da kroći u isti red Jezuita, stoga život Charpentier-a, se može okarakterisati nazirejstvom, odnosno monaškim načinom života.

Od 1688 do 1698 bio je glavni kompozitor škole Saint Louis-le-Grand, in rue Antoine. Vjerske proslave tamo su držane blizu jezuitske crkve Saint Louis.

Novootkriveni portret M.-A. Charpentier-a
Novootkriveni portret M.-A. Charpentier-a

1698 postao je ‘’Maître de musique à la Sainte Chapelle’’, na komu mjestu je bio do 24 Februara 1704, kada je preminuo u svojoj sobi u Svetoj kapeli (Saint-Chappelle) u sedam ujutro.

Zbog italijaniziranog stila muzika Šarpantjea po njegovoj smrti brzo je pala u zaborav, da bi nakon tri stoljeća uskrsnula.

Charpentier je skladatelj pre svega vokalno-instrumentalne muzike, i to religiozne tematike, ali i profane ili svjetovne, koju je javiše pisao u prvom djelu života npr. za komedije teatralnih družina. Instrumentalnih djela ima samo nekoliko. Opus mu iznosi više od 500 djela.

U Francuskoj je proglašen 2004. godine kao najveći francuski kompozitor. Najpoznatije djelo mu je Te Deum čija himna u uvertiri djela je poznata kao himna eurovizijskih prenosa.

[uredi - уреди] Diskografija

Poslednjih godina, sad već i decenija, muzika Marc-Antoine Charpentiera doživljava pun procvat, brojnim diskografskim snimcima, u čemu prednjaći ansambl Les Arts Florissants (Cvjetajuće umjetnosti), pod umjetničkim vodstvom William Christie –a.


[uredi - уреди] Francuska barokna glazba

U skorije vrijeme francuska barokna muzika se smatra jedinstvenom u svijetu, za to doba. Jean-Philippe Rameau, (1683-1764); François Couperin 1668-1733); Jean-François Dandrieu (1682-1738); Jacques Champion de Chambonnières (C.1602-72); Michel-Richard Delalande (1657-1726); Jean-Baptiste Lully (1632-87), su neki od kompozitora tog doba.

[uredi - уреди] Audio

[uredi - уреди] Vanjski linkovi