Bizantsko carstvo/Latinična verzija
From Wikipedia
![]() Grb dinastije Paleologa. Moto: Βασιλεὺς Βασιλέων |
|
330. | Konstantinopolj postaje nova prestonica Konstantinove države. |
395. | Carstvo se deli na Istočno i Zapadno, odmah posle smrti Teodosija I. |
527. | Justinijan I krunisan za cara. |
532-537. |
Justinijan podiže crkvu Sveta Sofija (Ιερός Ναός Αγίας Σοφίας) |
533-554. | Justinijanovi generali ponovo zauzimaju teritorije severne Afrike i Italije koje su naseljavali Vandali i Ostrogoti. |
568. | Invazija Lombarda ima za posledicu gubitak većeg dela Italije. |
634-641. | Arapi osvajaju Levant i Egipat. U sledećih deset godina, zauzimaju veći deo severne Afrike, a kasnije osvajaju i Siciliju. |
730-787 813-843 |
Ikonoboračke rasprave. Ovo ima za posledicu gubitak ostalih teritorija u Italiji, osim teritorija na jugu. |
1054. | Šizma. Crkva u Rimu se razdvaja od crkve u Konstantinopolju. |
1071. | Car Roman IV Diogen biva poražen od strane Turaka Seldžuka u bici kod Mancikerta. Veći deo Male Azije biva izgubljen. Iste godine, poslednje Vizantijsko utvrđenje u Italiji osvajaju Normani. |
1204. | Konstantinopolj pustoše krstaši; Nastaje Latinsko carstvo. |
1261. | Konstantinopolj oslobađa vladar Nikeje, Mihajlo VIII Paleolog. |
1453. | Turci Osmanlije zauzimaju Konstantinopolj. Kraj Vizantijskog carstva. |
Vizantijsko carstvo je termin koji se koristi da opiše prostor grčkog govornog područija Rimskog carstva tokom Srednjeg veka, sa sedištem u Konstantinopolju. U posebnom smislu, obično se odnosi na vekove koji su obeležili pad Zapadnog rimskog carstva, koristi se i termin Istočno rimsko carstvo. Ne postoji opšta saglasnost oko vremena kada počinje Vizantijska epoha. Neki taj početak smeštaju u vreme vladavine Dioklecijana (284-305.) tokom koje je sproveo administrativne reforme, deleći carstvo na istočni deo (pars Orientis) i zapadni deo (pars Occidentis). Drugi ga smeštaju u period vladavine Teodosija I (379-395.) i trijumfa hrišćanstva nad rimskom paganskom religijom, ili, posle njegove smrti 395, sa podelom imperije na zapadni i istočni deo. Opet, neki misle da početni Vizantijski period počinje 476, kada je poslednji zapadni car, Romul Avgustul, bio primoran da abdicira, stoga ostavljajući vladaru Istočnog carstva jedinu carsku vlast. U svakom slučaju, promene su bile postepene i do 330, kada je Konstantin I Veliki inaugurisao svoju novu rezidenciju (koja će sredinom 4. veka prerasti u prestonicu Carstva), proces helenizacije i hristijanizacije je već uveliko poodmakao.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Poreklo imena „Vizantijsko carstvo“
Termin „Vizantijsko carstvo“ je moderan naziv i bio bi stran njegovim savremenicima. Domaći, vizantijski, naziv je bio Ῥωμανία Romania ili Βασιλεία Ῥωμαίων Basileia Romaion, što predstavlja direktan prevod latinskog naziva za Rimsko carstvo, Imperium Romanorum,a svi postojeći zapisi govore o tzv. Vizantijcima kao "Romejima", dakle zemlji koja je naslednik Rimskog carstva i njenim podanicima.
Sam naziv prvi put se koristi 1557. od strane nemačkog istoričara Heronima Volfa u njegovom delu „Corpus Historiae Bizantinae“. Potiče od starog grčkog naziva Vizantion, grčke kolonije na Bosforu, na čijem je mestu kasnije podignuta prestonica Istočnog carstva, Konstantinopolj. Prema predanju, grad su osnovali grčki kolonisti, koje je predvodio neki Viza ili Vizas i po njenu je i naselje dobilo ime Vizantion. Zbog povoljnog geografskog položaja Vizantion je brzo postao važan primorski i trgovački grad, ali pak u antičkom periodu nije zauzeo neku značajniju ulogu.
Zatim su došli Rimljani, i rimski car Septimije Sever (193-211.) je dao da se proširi ovaj grad. Godine 324. Konstantin postaje jedini vladar Rimskog carstva. U to vreme carstvo je zahvatila kriza. Rim, stara prestonica i „glava vaseljene“, već jedan vek bio je napušten kao rezidencija rimskih careva. Konstantin je rezidirao prvo u Trijeru ili Treverorum u današnjoj zapadnoj Nemačkoj, pa zatim u Mediolanumu, današnjem Milanu, u severnoj Italiji. Ipak, Konstantin je uvideo potrebu jedne stalne prestonice za Rimsko carstvo, te je imao da bira ili da obnovi stari Rim, ili da traži novu prestonicu.
Godine 330. Vizantion postaje nova prestonica carstva, sa novim imenom Konstantinopolj. Posle raspada carstva, i gubitka Zapadnog dela, jedino carstvo je postojalo na Istoku sa sedištem u Konstantinopolju. Njeni carevi ne samo što su bili rimski carevi, nego i od "Boga pomazani" prvi i vrhovni vladari svim narodima, najpre Hrišćanima. Za razliku od zapada, na istoku je dominirala Grčka i ostale istočne kulture, i sa gubitkom Zapada nestao je i uticaj zapadno-rimske i latinske kulture, tako da je do VII veka u istočnom Rimskom carstvu konačno preovladao grčki jezik i zamenio ga. Ovaj vek mnogi današnji istoričari obično smatraju početkom klasične Vizantije, to jest Vizantijskog carstva, kao srenjovekovne države.
Sve do svog kraja 1453. godine, Vizantija je sebe smatrala rimskim carstvom, i svoju zemlju i državu nazivala Romejsko carstvo (Romenija). Vizantinci su sebe nazivali Romejima (Rimljanima), tek posle ovoga dolazile su nacionalne kategorije kao npr. biti Grk, Jermen, pa i Srbin (mada su Grci bili glavni faktor). Dan danas u delovima Grčke postoji izraz Romaoi, što označava domaćeg čoveka, zemljaka.
Kada su Turci Seldžuci (današnji Turci poreklom su od tih Seldžuka) krajem XXI i početkom XXII veka osvojili glavni deo vizantijske male Azije - današnje Turske, bili su prozvani kao „Rum-Seldžuk“, rimskim Seldžucima. Srpski car Stefan Dušan je bio car i samodržac Srba i Romenije, ne car Srba i Grka, kako se to danas često opisuje. Dušan je bio vladar Grcima kao zastupnik grčkih strana, grčkih zemalja, kralj Grka itd. sve dok se nije proglasio carem Srbije i Romenije 1346. godine. A i sami Otomani na početku njihove vlade znali su se predstavljati kao islamski gospodari Ruma, tj. Rima.
[uredi - уреди] Istorija
Padom Rima (476) prestala je da postoji zapadna polovina Rimskog carstva; istočna polovina je nastavila je da traje kao Vizantijsko carstvo, s Konstantinopoljem kao glavnim gradom. Istočna carevina se od zapadne razlikovala po mnogim svojstvima: kao naslednik civilizacije helenističke ere, bilo je razvijenije i urbanizovanije.
Najveći car, Justinijan, ponovo je osvojio neke delove zapadne Evrope, sagradio Svetu Sofiju, i dao osnovnu kodifikaciju rimskog prava. Posle njegove smrti carstvo je oslabilo.
Krajem VIII veka zapadno carstvo se nalazi pred mnogim iskušenjima, pre svega, tu su varvari sa zapada - Langobardi koji ugrožavaju i sam Rim. Istočno carstvo je oslabljeno unutrašnjim previranjima i borbom za vlast i ne može pomoći zapadu kao što je to do sada činilo. Tada rimski papa Lav III vrši nagli zaokret u politici pokušavajući da preuzme apsolutnu kontrolu nad svojim delom teritorije ubeđuje varvarskog franačkog vladara Karla Velikog da prihvati krunisanje u cara, ako odbrani Rim od nove pošasti, što on isprva odbija, ali na kraju pristaje i kruniše se 800. godine za cara, što predstavlja veliki presedan za to vreme i važan zaokret politike Rima. Istok ovog cara priznaje tek kasnije pod velikim pritiscima, ali zadržava dominantan odnos prema njemu. U ovo vreme sjaj Vizantije i istoka polako počinje da bledi, ustupajući mesto novom vremenu i dominaciji zapada.
Dugotrajna rasprava oko ikonoborstva unutar istočne crkve sve je više pravila lošu atmosferu za saradnju sa rimskom crkvom, što je 1054. godine kulminiralo konačnim raskolom.
Tokom ovog sukoba, Arapi i Turci Seldžuci učvrstili su vlast na tom područiju. Krajem XXI veka , Aleksije I Komnen potražio je pomoć od Venecije i pape; ovi saveznici pretvorili su potonje krstaške ratove u pljačkaške pohode. U 4. krstaškom ratu Venecijanci su osvojili Konstantinopolj i ustoličili niz latinskih careva(pad Carigrada(1204)). Kada su ga vizantijski prognanici povratili 1261, carstvo je bilo jedva nešto veće od grada-države.
U XXIV veku počeli su da nadiru osmanski Turci; dugotrajna opsada Konstantinopolja završila se 1453, kada je poslednji car Konstantin Dragaš poginuo na gradskim zidinama, oblast potpala pod osmansku vlast(pad Carigrada(1453)).
[uredi - уреди] Kultura
[uredi - уреди] Umetnost
[uredi - уреди] Vidi još
- Zapadno rimsko carstvo
- Latinsko carstvo
- Nikejsko carstvo
- Trapezuntsko carstvo
- Epirska despotovina
- Morejska despotovina
- Dinastija Komnina
- Dinastija Paleologa
[uredi - уреди] Spoljašnje veze
- Byzantium: Studija o Vizantijiskom carstvu (na engleskom)
- O Vizantiji (na engleskom)
- NovoVizantinski Pokret