Sirija
From Wikipedia
|
|||||
Geslo: | |||||
Himna: Homat el Diyar | |||||
![]() |
|||||
Službeni jezik: | arapski | ||||
Glavni grad: | Damask | ||||
Predsjednik: | Bašar al-Assad | ||||
Predsjednik Vlade: | Muhammad Nadži al-Otari | ||||
Površina: - ukupno: - % vode: |
86. po veličini 185,180 km² 0.06% |
||||
Stanovništvo: - ukupno (2002.): - Gustoća: |
55. po veličini 17,585,540 93/km² |
||||
Neovisnost: | Od Francuske 7. travnja 1946. | ||||
Valuta: | sirijska funta (100 piastera1) | ||||
Vremenska zona: | UTC +2 | ||||
Internetski nastavak: | .sy | ||||
Pozivni broj: | +963 | ||||
(1) izvan uporabe |
Sirija, službeno Sirijska Arapska Republika je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Na zapadu 180 km dugom obalom izlazi na istočno Sredozemlje, a graniči na sjeveru s Turskom, na istoku s Irakom, na jugu s Jordanom, na jugozapadu s Izraelom te na zapadu s Libanonom.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Zemljopis
Zemlja se sastoji od nekoliko regija: uske obalne nizine, planinske zone (Nusayriya na sjeveru, Anti-Libanon, u kojem se nalazi najviši vrh, 2.814 m visoki Šajh, na jugu) na koju se prema istoku nastavlja brežuljakasta visoravan s malo padalina i vrlo oskudnom vegetacijom. Kroz istočni dio zemlje protječe rijeka Eufrat čije se vode koriste za natapanje.
[uredi - уреди] Povijest
Sirija je bila središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija, Eble. Bila je dio Rimskog Carstva, Bizanta, a Damask je bio prijestolnica Omajadskog Carstva (660. – 750.). U početku 16. stoljeća postala je dio Otomanskog Carstva. Nakon prvog svjetskog rata postala je mandatno područje Francuske koja se povukla iz zemlje 1946.
Prvih 25 godina neovisnosti bilo je obilježeno političkom nestabilnošću s čestim prevratima i neuspješnim pokušajima stvaranja arapskih federacija s Egiptom i Irakom. Dominirali su arapski nacionalisti i socijalisti iz stranke Baas koja je bila na vlasti i u susjednom Iraku. Izrael je u šestodnevnom ratu 1967. okupirao strateški važnu Golansku visoravan na jugozapadu zemlje.
Državni udar ministra obrane Hafiza al-Asada, pripadnika manjinske islamske sekte Alawita 1970. označio je kraj razdoblja nestabilnosti. Al-Asad se kombinacijom političke represije i ustupaka ključnim skupinama stanovništva uspio održati na vlasti sve do svoje smrti 2000., a nasljedio ga je sin Bašar. Sirija igra dominantnu ulogu u političkom životu susjednog Libanona u kojem je sve donedavno držala jake vojne snage i brojne agente.
[uredi - уреди] Stanovništvo
Većina stanovništva su Arapi, a ima i Kurda (9%). Islam je najzastupljenija religija. Uz većinske Sunite (70%) značajan udio u stanovništvu čine i druge islamske skupine i sekte: Alawiti, Šijiti i Druzi. Kršćana ima oko 10%.
[uredi - уреди] Gospodarstvo
Razvoj sirijskog gospodarstva usporen je zbog velike uloge države i socijalističkog modela razvoja. Sva velika poduzeća nacionalizirana su 1960. i suočavaju se s problemima niske produktivnosti i neracionalnih ekonomskih odluka. U posljednje vrijeme Vlada nizom mjera pokušava oživjeti poljoprivredu, osobito izvozne kulture te reformirati financijski sektor. Većinu izvoza čini nafta, iako su sirijske rezerve relativno ograničene. BDP je 2003. bio 3.300 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Afganistan • Armenija • Azerbejdžan • Bahrein • Bangladeš • Brunej • Butan • Cipar • Egipat • Filipini • Gruzija1) • Indija • Indonezija2) • Irak • Iran • Istočni Timor2) • Izrael • Japan • Jemen • Jordan • Južna Koreja • Kambodža • Katar • Kazahstan1) • Kina • Kirgistan • Kuvajt • Laos • Libanon • Maldivi • Malezija • Mianmar • Mongolija • Nepal • Oman • Pakistan • Rusija1) • Saudijska Arabija • Singapur • Sirija • Sjeverna Koreja • Šri Lanka • Tadžikistan • Tajland • Turkmenistan • Turska1) • Ujedinjeni Arapski Emirati • Uzbekistan • Vijetnam
Ostali teritoriji:
Hong Kong (PUR NR Kine) • Makao (PUR NR Kine)
Abhazija • Gorski Karabah • Južna Osetija • Pojas Gaze i Zapadna obala • Tajvan • Turska Republika Sjeverni Cipar