Sunčeve pjege

From Wikipedia

Galileo Galilej je 1611 g. Otkrio pjege. Otkrio je da se nalaze na površini Sunca i da se kreću od istoka ka zapadu. Ovo kretanje ima veze sa rotacijom Sunca sa periodom od 27 dana u odnosu na Zemlju odnosno 25 u odnosu ns zvijezde. Scheiner je početkom XVII vijeka otkrio da pjege u većim heliografskim širinama rotiraju manjom ugaonom brzinom u odnosu na one u blizini ekvatora.. Richard Christofer Carrincton proveo je prva značajna ispitivanja diferencijalne rotacije. Rotacija polarnih dijelova traje oko 36 dana, a ekvatorskih 25.43 dana Siunčeve pjege pojavljuju se i nestaju. Tamnije su zbog kontrasta prema fotosferi. Zrače manje u odnosu na fotosferu, a temperatura im je od 3,5-4000 kelvina oko 2000 kelvina manje od okoline. U njenom središtu izvire ionizirani gas, a s njim se prenose silnice magnetnog polja koje ima magnetnu indukciju 0,4 tesla. To nije najveća vrijednost koju dostiže Sunce. Magnetno polje je ravnomjerno raspoređeno samo u pjegama. Ono je koncentrirano i po rubovima supergranula. To su cjevaste silnice dimenzija oko 500 km. Magnetna indukcija ovdje je 0,1 tesla. Pjege se pojavljuju kao pore. Neke ostanu takve, a neke rastu. One se sastojeod Umbra (sjenka) je središnji dio. Od penumbre je sjajnija.. u njoj se mogu javiti sjajnije tačke, a sastoji se od granula. Penumbra(polusjenka) imaju vlaknastu strukturu i šire se radijalno od centra pjege, a nastavljaju se u fotosferske granule. Nakon dva dana pjege dostižu maksimum magnetne aktivnosti. Traju nekoliko sati - 6 mjeseci (prosječno oko 10 dana) . Formiraju se u grupe. Oko pjege s jačim magnetnim poljem okupljaju se slabije i traju koliko traje pjega unutar grupe. Vrste pjega Bipolarne – imaju dvije glavne pjege vodilica i pratilica. Suprotnih su magnetnih polova. Vodilica je bliža ekvatora isturena u smjeru rotacije Sunca.