Vlaški jezik
From Wikipedia
Vlaški jezik je popularni srpski naziv za arhaične romanske dijalekte kojim govore Vlasi istočne Srbije. Ovaj "jezik" ima dva osnovna dijalekta. Jednim govore tzv. Carani koji žive u nizijama oko Zaječara, Negotina i Kladova, a drugim tzv. Ungurjani, koji naseljavaju područja Homolja, Zvižda, Stiga, Braničeva, Mlave, Resave i Morave. Porečka Reka i Crnorečje pripadaju prelaznoj dijalekatskoj zoni, čije se stanovništvo tradicionalno zvalo Munćeni, Munćani. Carani govore oltenskim a Ungurjani banatskim dijalektom, dok je govor Munćana neka vrsta prelazne zone između ova dva dijalekta, ali mnogo bliži govoru Ungurjana, sa kojima inače Munćani imaju više sličnosti nego sa istočnim Caranima. Pored razumljivih leksičkih razlika, do kojih su dovele dve različite ekonomije stočarstvo i ratarstvo, najuočljivije su glasovne razlike: Carani imaju č/ć (č/ć) i dž/đ (dž/đ), a nemaju afrikatu "dz" niti umekšane glasove "ś" i "ź", dok Ungurjani u svome govoru nemaju "č" i "dž", ali imaju "ć", "đ", umekšane glasove "ś" i "ź" i afrikatu "dz", umesto koje se kod Carana čuje glas "z". Za Ungurjane je takođe karakterističan oblik predloga "po" i "od": pră/dă, koji kod Carana i Munćana ima formu: pi/pe/pje odnosno đi/đe. Posebnu dijalektološku crtu imaju govori Bufana u Majdanpeku i Roma u Brodici kod Kučeva i Lukovu kod Boljevca. Bufani su tradicionalni rudari, koji su, počev od pada Banata pod turku vlast pa sve do XVIII veka, etapno prelazili iz Oltenije u banatske rudnike, a odavde su, polovinom XIX veka, prešli i u Majdanpek.
Ovaj članak vezan uz lingvistiku je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |
[uredi - уреди] Spoljašnje veze
Vidi primere dijalektoloških zapisa: