Skitski pohod

From Wikipedia

Približna oblast Skitije i Sarmatije u 1. veku st. e. (narandžasta boja označava rasprostiranje istočno-iranskih jezika, među njima i skitsko-sarmatskog)
Približna oblast Skitije i Sarmatije u 1. veku st. e. (narandžasta boja označava rasprostiranje istočno-iranskih jezika, među njima i skitsko-sarmatskog)

Skitski pohod naziv je za rat koji je 514. god. st. e. persijski car Darije I pokrenuo protiv Skita.

Spoljna politika Darija I, koji je na persijskom prestolu 521. st. e. nasledio Kambiza, svodila se pre svega na to da novim osvajanjima još više proširi ionako ogromnu teritoriju svoje države. Njegovi osvajački planovi bili su vrlo veliki, ali se on u prvom planu orijentisao na zapad – na evropske obale Egejskog mora, Balkansko poluostrvo i Grčku.

Stoga je Darije u proleće 514. st. e. krenuo protiv Skita s ogromnom vojskom i flotom. Prešavši preko Bosfora tračkog i posluživši se pritom mostom koji je tu sagradio Grk Mandrokle, persijska vojska je prešla Trakiju. Na obali Dunava kopnena vojska se sastala sa flotom koja je zatim ušla u ušće reke. Preko Dunava su bili sagrađeni mostovi i za njihovo čuvanje je ostavljen pomoćni odred jonskih Grka, pod komandom miletskog tiranina Histije. Prešavši Dunav preko tih mostova Darijeva vojska je ušla u skitske stepe. Ne pružajući im otvoreni otpor, Skiti su Persijance stalno uznemiravali naletima svoje konjice i povlačeći se zavlačili neprijatelja sve dublje u svoje prostrane stepe. Pritom su pred njima palili sve, uništavali bunare itd. Darijeva se vojska ubrzo našla u tako teškom i bezizlaznom položaju da nije imala drugoh izlaza osim povlačenja. Tako se Darijev skitski pohod završio potpunim neuspehom. Glasovi o povlačenju Persijanaca kod Grka koji su ostali da čuvaju most na Dunavu izazvali su prvu misao da poruše most i tako Dariju otežaju povlačenje. Međutim, Histija je uspeo da ih ubedi da to ne čine.

Vrativši se sa skitskog pohoda, Darije je poverio svojim vojskovođama Megabazu i Otanu zadatak da dovrše pokoravanje stanovništva na obalama Helesponta i u Tračkom primorju. To je bilo izvršeno tokom narednih godina. Odmah posle toga pod vlast Persijanaca prešla su ostrva Egejskog mora – Lemnos, Imbros, Hios, Lezbos, Samos. Tako su se moreuzi i ostrva neophodni za život Grka našli u Darijevim rukama. Na obalama Helesponta i Bosfora tračkog nadiranju Persijanaca nije se mogao suprotstaviti nijedan grčki grad. Iako se skitski pohod završio neuspehom Persijanaca, njegova je posledica ipak bila zavođenje persijske prevlasti nad južnom obalom Trakije, nad plodnom dolinom Strimona s njegovim bogatim nalazištima zlata i srebra. Makedonija je bila prisiljena da prizna svoju zavisnost od persijskog cara.

[uredi - уреди] Vidi također