Dominat

From Wikipedia

Teme vezane uz rimsku vlast
Rimsko kraljevstvo
Rimska republika
Rimsko carstvo
Principat Dominat
Zapadno carstvo Istočno carstvo
Redovni magistrati:
Vanredni magistrati:
  • Diktator
  • Trijumviri
  • Decemviri
Službe, titule i počasti:
  • Pontifex Maximus
  • Legatus
  • Dux
  • Officium
  • Praefectus
  • Vicarius
  • Vigintisexviri
  • Liktor
  • Magister Militum
  • Imperator
  • Princeps senatus
  • Car
  • Augustus
  • Cezar
  • Tetrarh
Politika i pravo:
edit


Dominat je moderni naziv sa autokratski oblik vladavine koji je ustanovljen u Rimskom carstvu nakon krize 3. veka i koji je trajao sve do pada Rimskog carstva.

Naziv "dominat" izveden je od latinske reči dominus (= "gospodar"), koja se prvobitno vezivala pre svega za odnos roba i njegovog vlasnika. Taj je naziv pejorativno korišćen za neke careve počev od Julijevaca-Klaudijevaca, ali nije bio zvanična titula, a neki su ga carevi, npr. Tiberije, iskreno prezirali. Pod Dioklecijanom, međutim, ta je titula postala posve uobičajena, pa se ovaj car i smatra osnivačem dominata kao sistema državne uprave.

Prva faza uređenja carske vlasti, poznata pod imenom "principat", koju je karakterisalo formalno postojanje svih ranijih republikanskih ustavnih institucija i običaja, završila se s krizom 3. veka (235–284). Ta je kriza okončana Dioklecijanovim stupanjem na presto. Dioklecijan je ulogu i položaj rimskog cara izmestio iz formalne strukture starih republikanskih ustanova koja je postojala tokom prva tri veka carstva i uveo nov sistem vladavine četvorice, tzv. tetrarhiju. On je takođe odbacio titulu princepsa (princeps) i usvojio otvoreno monarhijski nastup prema državnim činovnicima i svim svojim podanicima.

Možda je značajnije od same titule bilo usvajanje božanskog statusa cara s pratećim nazivom "božanski" (divus). Deifikacija je prvobitno bila posthumna počast koju je preminulom caru dodeljivao rimski senat, ali je kasnije sam car počeo sebi još za života davati zvanje "božanski", a često i članovima svoje porodice.

Istoričari kasne antike, međutim, negiraju da je prelaz sa principata na dominat predstavljao neki oštri rez u istoriji Rimskog carstva. Oni smatraju da se zapravo radilo o postepenoj transformaciji u okviru koje Dioklecijanove reforme, premda značajne, predstavljaju samo jedan od elemenata u toj prelaznoj fazi.