Skrivenosemenice

From Wikipedia

Skrivenosemenice ili kritosjemenjače (Magnoliophyta, Angiospermae) su najveća grupa zelenih kopnenih biljaka i izgledom jako raznovrsne, ali ih povezuje to što se kod njih seme nalazi unutar ploda.

Sadržaj/Садржај

[uredi - уреди] Opšte karakteristike skrivenosemenica

Broj vrsta skrivenosemenica je oko 250000. Veličine su od oko 1mm (plutajuća biljka Wolffia) do preko 80m (npr. neki predstavnici roda Eucaliptus). Skrivenosemenice mogu živeti u najsurovijim uslovima pustinja i oboda arktičke tundre, ali najveću raznovrsnost imaju u predelu tropskih (ekvatorijalnih) kišnih šuma. Većina vodi samostalan život i ishranjuje se procesom fotosinteze, ali postoje i parazitske i saprofitske forme. Značaj skrivenosemenica za kopnene ekosisteme je ogroman, jer one su te koje u većini slučajeva čine najveću biomasu u ekosistemu i svojim izgledom i brojnošću određuju izgled i strukturu ekosistema. Značaj za čoveka je takođe velik, jer skoro sve biljke koje čovek gaji radi sopstvene i ishrane domaćih životinja pripadaju skrivenosemenicama.

[uredi - уреди] Poreklo, filogenija i sistematika skrivenosemenica

Poreklo skrivenosemenica od velike grupe golosemenica (izumrlih i savremenih) još uvek nije razjašnjeno u potpunosti. Brojna su pitanja na koja tu treba pronaći odgovor, a jedno od njih je i nastanak hermafroditnog cveta skrivenosemenica. Skrivenosemenice su verovatno nastale tokom mezozoika - postoje fosilni ostaci iz perioda Krede, ali se pretpostavlja da su one postojale i ranije, u Trijasu i Juri.

Veliku raznovrsnost skrivenosemenica botaničari pokušavaju sistematizovati u prirodne i srodničke grupe, da bi se otkrili putevi filogenije Magnoliophyta. Tradicionalno, grupa skrivenosemenice (Magnoliophyta) ima taksonomski status razdela, i deli se na dve velike podgrupe (klase) - dikotiledone biljke (Magnoliopsida, Dicotyledoneae) i monokotiledone biljke (Liliopsida, Monocotyledoneae). Osnovne razlike između ove dve klase su:

karakteristika dikotiledone biljke monokotiledone biljke
broj kotiledona 2 1
broj cvetnih delova 4-5 3
polen u osnovi trikolpatni u osnovi monokolpatni
nervatura lista mrežasta paralelna
pravo sekundarno debljanje prisutno odsutno

Monokotiledone biljke smatraju se izvedenijima i filogenetski mlađima, a postoji čitav niz grupa dikotiledonih biljaka sa pojedinim karakteristikama monokotiledonih. Savremeni razvoj metoda sistematike omogućio nam je dublji uvid u filogenetske odnose među skrivenosemenicama, i danas se za najprimitivniju grupu smatraju neki tropski predstavnici, familije Amborellaceae, Nymphaeaceae, Austrobaileyaceae i druge njima srodne familije. One leže u osnovi filogenetskog stabla skrivenosemenica. Malo napredniju grupu biljaka čine takozvana „stara drveta" (eng. paleotrees) i „stare zeljaste biljke" (eng. paleoherbs). Sve navedene grupe imaju karakteristike i dikotiledonih i monokotiledonih biljaka. Tek se preostale grupe skrivenosemenica u savremenoj literaturi dele na monokotiledone i „prave dikotiledone" biljke (eng. eudicots).

[uredi - уреди] Sistemi klasifikacije skrivenosemenica

Cronquist (1981) Takhtajan (1997) APG, APG II (1998, 2003)

[uredi - уреди] Spoljašnje poveznice

Wikimedia Commons logo
Wikimedija Ostava Još multimedijalnih fajlova dobićete ako pratite link Category:Magnoliophyta