Istopolni brak u Belgiji

From Wikipedia

Istopolni brak
Priznat na nacionalnom nivou:

Holandija (2001)
Belgija (2003)
Španija (2005)
Kanada (2005)
Južna Afrika (2006)

Priznati na delu teritorije:
Massachusetts, SAD (2004)
Istopolne zajednice
Priznate na nacionalnom nivou:
Danska (1989) | Norveška (1993)
Izrael1 (1994) | Švedska (1995)
Grenland (1996) | Mađarska (1996)
Island (1996) | Francuska (1999)
Nemačka (2001) | Portugal (2001)
Finska (2002) | Hrvatska (2003)
Luksemburg (2004) | Novi Zeland (2005)
Ujedinjeno Kraljevstvo (2005) | Andora (2005)
Češka (2006) | Slovenija (2006)
Švajcarska (2007)
Bile priznate pre
istopolnih brakova:
Holandija (nacionalno) (1998)
Španija (12 of 14 pokrajna) (1998)
Južna Afrika (1999)
Belgija (nacionalno) (2000)
Kanada (QC, NS i MB)2 (2000)
Priznate na delu teritorije:
SAD (10 država) (od 1997.)
Argentina (Buenos Aires, Rio Negro) (2003)
Australija (Tasmanija, ACT) (2004)
Italija (neke regije) (2004)
Brazil (Rio Grande do Sul) (2004)
Meksiko (grad Meksiko) (2006)
Uredi

Istopolni brakovi u Belgiji su legalizovani 30. januara, 2003. Belgija je time postala druga država u svetu, posle Holandije, koja je zakonski priznala istopolne brakove. Kao i u Holandiji, legalizacija istopolnih brakova se i u Belgiji dogodila u periodu kada hrišćanski demokrati nisu bili na vlasti.

Pre legalizacije istopolnih brakova Belgija je legalizovala istopolne zajednice, dajući im neki nivo privilegija i prava koja uživaju venčani parovi.

Belgija je najpre dozovlila sklapanje istopolnih brakova strancima i strankinjama samo iz onih zemalja koje priznaju istopolne brakove. Ovaj zakon je promenjen oktobra 2004. tako da Belgija dozvoljava venčanja svim parovima pod uslovom da bar jedan parter, odnosno jedna partnerka živi u Belgiji duže od tri meseca.

Belgijski službeni glasnik (fr: Le moniteur Belge; nl: Belisch Staatsblad) objavio je da je oko 300 parova venčano u periodu između juna 2003. i aprila 2004. (245 u toku 2003. i 55 u toku 2004). Belgijska vlada je 22. jula, 2005. saopštila da su u periodu od dve i po godine sklopljena 2442 braka[1].

Sadržaj/Садржај

[uredi - уреди] Usvajanje dece

Zakon o braku nije dozvoljavao usvajanje dece i partner, odnosno parterka nije nikako mogao/la da postane ko-otac, odnosno ko-majka deteta svo partera, odnosno partnerke. Godine 2005. pokrenuta je inicijativa za donošenje zakona kojim bi se omogućilo usvajnaje dece od strane istopolnih parova. Donji dom belgijskog Parlamenta je podržao zakon na glasanju 1. decembra, 2005., a Senat je konačno usvojio zakon 20. aprila, 2006. Zakon je dobio kraljevski pristanak 18. maja, a stupio je na snagu 30. juna, 2006[2].

[uredi - уреди] Vidi dalje

  • LGBT prava u Belgiji
  • Registrovano partnerstvo u Belgiji

[uredi - уреди] Spoljne veze


[uredi - уреди] Reference

  1. Belgium Reaches 2,500 Gay Marriages. 365.Gay.com (22.7.2005.). preuzeto na 31.1.2007..
  2. Loi modifiant certaines dispositions du Code civil en vue de permettre l'adoption par des personnes de même sexe (in francuski). Moniteur belge (20.6.2006.). preuzeto na 31.1.2007..
Drugi jezici-Други језици