Vražići
From Wikipedia
VRAZICI-CVIJET MAJEVICE
Nijaz Salkić
Od kada Vrazici nose to cudno ime posigurno se ne moze utvrditi, mada ima nekoliko kazivanja o nazivu ovoga lijepog sela, koje se prepricavaju medju njegovim ziteljima. Jedna legenda govori kako su u sumi na tri brezuljka zivjela tri brata, koji su se bavili stocarstvom i zemljoradnjom. Navjerovatnije da je to bilo u vrijeme pred dolazak Turaka u nase krajeve. Kada su u njihovu susjedstvu novi naseljenici poceli praviti kolibe, braca su uz komentar da vragovi kod nas savijaju svoje gnijezdo, napustili kraj. Legenda kao legenda ali cinjenica je da nase selo ima to ime i dan danas. Sto s tice polozaja, Vrazici se prostiru na blagim obroncima planine Majevice. Zahvaljujuci takvom polozaju mjesto je bogato raznim vrstama voca a najpoznatiji su po sljivi, breskvi, kajsiji, tresnji, jagodi i drugim bogatstvima prirode. Polozaj je stvarno idealan jer se u naselje moze uci sa pet strana, dok asfaltni put veze selo sa opcinama Celic i Brcko, a makadamskim putevima sa Satorovicima, Zovikom, G.Rahicem i Maocom. Vrazici granice sa slijedecim selima: Velino selo, Brnjik, Lukavica, Ratkovici, Satorovici i Zovik. Vrazici su tip zbijenog naselja sa kucama i krovovima koji skoro naslanjaju jedan na drugog. Zato je prije rata lakse bilo kupiti plac u Brckom nego u Vrazicima. Selo je veoma staro. Pisanih tragova je malo, medjutim postoje tragovi u kamenu i grobovi starih zitelja Vrazica. Na njivi zvanoj Meheljica dol pronadjen je stecak o nekom Radoju Bogumilu, stecak su desifrovali Ibrahim Piric i Ibrahim Salkic, a govori se o covjeku koji je poginuo na tom mjestu braneci svoj prag i obraz. Na lokalitetu kod Idrizovica sume zvanom Ljeskovac pronadjeno je groblje iz doba madjarske vladavine u Bosni. Grobovi su dobro ocuvani. Na njivi zvanoj Sahovina vlasnika Ibrahima Salkica postoji brijeg koji je cudno okrugao i zitelji Vrazici su bili ubijedjeni da je tu zakopano blago, pa su neki u noci na Jurijevo vidjeli nekakav plamen kako gori a vjerovali su da su tu pare zakopane. Ima jos dosta lokaliteta koji su posijani raznim spomenicima i koji kazuju da je Vrazicko podrucje bilo vrlo rano naseljeno. Prezimena su slijedeca: Slomici, Memici, Sarajlici, Kovacevici, Livadici, Omercevici, Zeherovici, Husanovici, Besici, Cosici, Salkici, Hamidovici, Arnautovici, Muminovici, Kavazovici, Zahirovici, Kehonjici, Zabarkici, Salihovici, Alici, Sivcevici, Mujkici, Ribici, Kevrici, Meheljici, Kocici, Spahalici, Ahmicici, Pezerovici, Celikovici, Sabanovici, Hodzici, Muratovici, Sehici, Drljici, Jusufovici, Trakosevici, Hadjici. Mahale imaju slijedeca imena: Kolobara, Kuciste, Krcevine, Dom, Budakovine, Hukljevac, Potok, Grab, Sarajlici, Vino, Seljanski bunar, Kevrici, Omercevici, Cosici, Zaherovici, Besici, Pelenduci, Livadici, Zabarkici, Klanac... Vrazici su srednje razvijeno selo. Danas ima oko 600 kuca koliko je otprilike imalo i poslije drugog svijetskog rata. Poreg vocarstva, koje je glavna preokupacija Vrazicana, jos se bave i poljoprivredom a manje stocarstvom. Prije rata dosta domacinstava je posjedovalo traktore i druge masine za obradu zemlje. Danas je i vocarstvo i poljoprivreda u velikoj krizi zbog poznatih ratnih dogadjana u nasoj zemlji. Prije rata Vrazicani su bili vecinom zaposleni u zapadno-evropskim zemljama, Sloveniji i Hrvatskoj, danas ti ljudi ili su u penziji ili se poslije rata nisu mogli vratiti na stara radna mjesta. Incijativu u trazenju boljeg zivota, u zadnjih pet godina preuzela je omladina i skolovani kadar koji svoje bolje sutra traze u Americi i Australiji, a samo rijetki zaljubljenici rodnog ognjista ostaju kod svojih kuca. Pusta su mnoga Vrazicka polja na kojima se malo cuje djeciji osmjeh i plac. No, i pored navedenih cinjenica koje govore o raseljavanju naroda, Vrazicani su poslije rata zabiljezili i napredak, bar sto se tice novog asfalta, kanalizacije i telefonije i izgradnje ambulante, poste i drugih objekata. Ima i nekoliko obrtnika koji zaposljavaju nesto radne snage, medjutim to je slaba utjeha za vecinu ljudi koji su nezaposleni. Po prvi put u historiji, Vrazicani su dobili i svoj radio Avaz, koji neprekidno emituje program vec nekoliko godina. Urednik i direktor radia je Ramiz Muminovic, mladji covjek pun elana i entuazijazma. Poslije rata je poceo izlaziti i list "Vrazicak", kojeg su uredjivali uglavnom prosvjetni ratnici zaposleni na osnovnoj skoli u selu. Vrazici su i mjesto alima-ucenih ljudi.Mnogima su poznata imena Salih ef Sivcevica,intelektualca velikog kalibra, koji je studirao u Istanbulu, tu je i Ali ef Livadic, Mr.Abdullah Kovacevic i druga poznata imena iz mladje generacije. .Vrazicana koji su postigli zavidne rezultate u raznim naucnim i kulturnim disiplinama. Naselje je bogato izvorima pitke vode. U vrijeme otprilike prije 40.godina, svako domacinstvo je moralo ici po vodu na obliznje izvore kao sto su; Djafusa, Seljanski bunar, Bijela voda, Hajdarevac, Grabovac, Vodica, Suhodol, Grab... Vodovod ima i dugu tradiciju danas kada pricamo svojoj djeci o tome kako smo dolazili do vode i cesto puta donosili na sebi vodu, oni ne mogu da nam vjeruju. Od svih tih voda danas je Grab jedini u Vrazicima koji je sacuvao tradiciju ciste vode. Ogradjen je donacijom grupe Vrazicana zaposlenih u Svicarskoj, koji su svojim sredstvima obnovili u ogradili ovu lijepu vodu. Inace kroz naselje tece jedan potok po kojem se i jedna mahala tako zove, a od rijeka pored Vrazica tece Sibosnica u kojoj su se mnogi mladi naucili plivati i loviti ribu. Od legendi navescu dvije koje se jos prepricavaju i imaju materialno utemeljenje. Prva legenda se odnosi na mezar koji se nalazi na ulazu u Vrazice od zovicke strane i objasnjava se pricom kako je Sultan putujuci sa pratnjomu kojoj je bio i muhur-sahibija (nosilac sultanovog pecata) prolazio ovim krajem. Oni su bili napadnuti od odmetnika, a u tom napadu poginio je i muhur sahibija koji je po predanju neko vrijeme u rukama nosio svoju glavu a onda pao i na tom mijestu su mu kasnije podigli nisane. Zbilja postoje nisani pored puta a u blizini nema mezarja. Druga legenda pak govori o dvojima svatovima koji su isprosili jednu djevojku. Kada su prvi koji su bili brzi (po onoj narodnoj "ko prije djevojci...") i poveli curu naisli su na druge svatove koji su po istu posli , doslo je do sukoba u kom su mnogi svatovi izgunuli zajedno sa mladom. Postoji lokacija koja se zove Turbe i podignuto turbe u koje narod donosi odjecu vjerujuci da ce na taj nacin postici neki sevap i cilj u zivotu. Od zanimljivosti treba istaci da u Vrazicima u glavnom sluzbuju domace hodze. O starosti Vrazicke djamije tesko je govoriti, medjutim mesdzid ili mejtef u naselju Potok je sigurno stariji od dzamije, to pricaju najstariji stanovnici ovoga naselja. I jos nesto iz starog vakta i zemana. Prica se da su nasi stari imali istancan osjecaj prema komsijama pa makar bili i druge vjere. Tako su Vrazicani znali redovito i to godisnje razmjenjivati posjete sa komsijama pravoslavcima iz susjednog sela Lukavica. Prve polovice godine pravoslavci su dolazili u Vrazice a u drugoj polovici Vrazicani su isli u Lukavicu. Kada je dosao red na Vrazicane po tadasnjem redu i tabijatu, u nasoj delegaciji su bili Muhtar (predsjednik mjesne zajednice), Imam i mutevellija. Nasi se nisu najavili da dolaze, imali su namjeru da se domacini u Lukavici ne izlazu trosku oko doceka pa su htjeli samo da posjede malo uz kahvu i eglenu. Helem kada su stigli kod domacina Jove na njegovu avliju i kada je Jovo vidio kakvi su mu vazni gosti stigli, poceo je lomiti ruke kukajuci: "Ajme meni kako cu vas docekati pa sto mi ne javiste da cete bas danas doci, ja kapi rakije u kuci nemam". To su bila stara vremena kada je komsija komsiji nesto znacio. "Vrijeme gradi po kotaru kule, vrijeme gradi vrijeme razgradjuje". Vesselam!!!
Iz neobjavljene knjige, Nijaza Salkića, "Putopisom kroz Domovinu"
www.abdullahovaavlija.net