Motî:siblawter
Èn årtike di Wikipedia.
siblawter (råle, dirî cossoune) u esblawter (corant, dirî cossoune et voyale) / sblawter (råle, dirî voyale) (codjowaedje) [v.c.] siblawi. (pa ene foite loumire, u imådjreçmint). F. éblouir. Li solo m' a sblawté. Ti n' sais ki fé d' l' albrouxhe po sblawter les djins. On dit eto: asblawi.
Disfondowes: s(i)blawter, (è)sblawter, èsblawter.
Etimolodjeye: bodje blåwe, betchete si-, raptitixhante cawete -ter.
| siblawtaedje u esblawtaedje / sblawtaedje [o.n.] no d' fijhaedje et no di çou k' est fwait (accion eyet si adierça) pol viebe "esblawter". F. éblouissement.
Disfondowes: s(i)blawtèdje, (è)sblawtèdje, èsblawtèdje.
| siblawtant(e) u esblawtant(e) / sblawtant(e) [addj., purade padvant] k' esblawtêye. I lujheut on sblawtant solo. On dit eto: asblawixhant. F. éblouissant.
Disfondowes: s(i)blawtant, (è)sblawtèdje, èsblawtant, èsblawtont.
Près-parints :