Mobilni telefon

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link uredi i preuredite članak vodeći računa o standardima.

Mobilni telefoni su daljinski, elektronski izumi koji se koriste za komunikaciju. Uz standardnu zvučnu funkciju, mobilni telefoni podržavaju i SMS za tekstualne poruke, e-mail i pristup Internetu, i MMS za slanje i primanje digitalnih fotografija i video klipova. Mobilni telefoni su vezani na mobilnu mrežu centralnih radio stanica koje su vezane za javnu državnu telefonsku mrežu.

ISTORIJAT

Razvoj mobilnih telefona varira od 1980-tih godina kada su telefoni bili velikih dimenzija do sićušnih telefona novog milenijuma. Današnja široka upotreba mobilnih telefona omogućena je pojavom radio stanica, koje je izumeo tim stručnjaka iz Bell-ove labaratorije 1947. Oni su tokom 60-tih godina 20. veka razvili ovaj način prenosa elektromagnetnih talasa. Preteča mobilnoj telefoniji bile su radio veze koje su upotrebljavane još u II svetskom ratu u vojne svrhe. Radio veze u civilne svrhe koriste se od 1950-te, a bežični telefoni su se pojavili tek od 1983. 1945. O G generacija mobilnih telefona bila je uvedena. OG telefoni nisu bili službeno kategorisani kao mobilni telefoni, dok nisu dobili podršku automatskog biranja frekvencije koja je omogućila da se korisnik prebaci iz jedne centrale stanice u drugu. 1970. naučnik Bell-ove labaratorije je izumeo interfon, što je omogućilo da se kasnije telefoni koriste i u toku putovanja. Martin Kuper iz korporacije Motorola smatra se za pronalazača prvog praktičnog mobilnog telefona, bežične upotrebe. On je 3. aprila 1970. napravio prvi razgovor preko mobilnog telefona. Potpuna automatska mobilna mreža je nastala u srednjim 80-im (Prva generacija). Potpuni mobilni sistem datira iz 1981 (NMT sistem). Do 90-tih godina većina telefona bili su preveliki da se nose u džepu, zato su se najčešće koristili u saobraćajne svrhe, kao automobilski telefoni. Sa smanjivanjem digitalnih komponenata telefoni su postali manji i lakši.

SNAGA POKRETANJA

Mobilni telefoni služe se snagom iz baterija. Baterije se mogu napajati električnom strujom. Najčešće se srećemo sa nikl-metal hidratskim baterijama. Ovaj tip baterija je idealan zbog svojih veličina i težina, ali ona treba da se puni samo pošto se potpuno isprazni jer u protivnom dolazi do oštećenja(memorijski efekat). Drugi tip baterije koja se takođe često koristi je litijum-jonska koja je lakša i nema memorijski efekat.

TEHNOLOGIJA MOBILNIH TELEFONA Mobilni telefoni i mreža koju koriste je veoma različita od provajdera do provajdera, od nacije do nacije. Kako god svi oni komuniciraju preko elektromagnetnih radio talasa pomoću centralne bazne stanice i antena koje su najčešće na vrhu tornja, kule, ili građevine. Radio talasi se prenose preko primopredajnika. Predajnik proizvodi sinusoidne elektromagnetne talase. U njima se pobuđuju prinudne električne oscilacije velike snage što uzrokuje zračenja EM talasa. U prijemniku EM talas indukuje prinudne visokofrekventne oscilacije veoma male snage. Telefonski aparati imaju slabiji primopredajnik, koji prima i šalje glas i podatke do najbliže mobilne radio stanice ne više od 8-13 kilometara udaljene. Kada je mobilni uključen, registrovan je sa mobilnim telefonskim pokretačem. sa svopstvenom jedinstvenom identifikacijom preko koje će od mobilnog pokretača dobiti signale dolazećeg poziva. Telefonski aparat konstantno "sluša" jače signale primljene iz okoline centralne mobilne radio baze. Ukoliko se korisnik pomera unutar mreže, mobilni telefon će prelaziti iz uticaja jedne baze do uticaja druge. Centralne baze imaju relativno niskonaponske radio primo-predajnike(najčešće 1 ili 2 vata)koji širi rasprostranjenost njihovih signala i omogućava prenos informacija između mobilnog aparata i pokretača.Pokretač direktno prebacuje poziv do lokalnog provajdera ili do javne telefonske mreže. FREKVENCIJA MOBILNIH TELEFONA

Bežični komunikacijski sistemi rade na nekoliko frekvencija elektromagnetnog spektra ( Slika 2 ). U SAD-u mobilni telefoni rade na dvije osnovne frekvencije 850 MHz i 1900 MHz. Evropski mobilni telefoni koriste GSM ( drugačija tehnologija od većine telefona u SAD-u ), frekvencije blizu 900 MHz i1800 Mhz. Zabrinutost zbog zračenja ovih mobitela je zbog preteranog grejanja tkiva. Federal Communications Commission (FCC) je postavila maksimalno ograničenje za izloženost koja iznosi prosječno 1.6 W/kg tkiva preko bilo kojeg grama tkiva. Evropska ograničenja specificiraju prosečno 1.6 W/kg preko 10 grama tkiva. Mobilni telefoni rade na niskim iznosima energije, ali antena koja zrači oko 600 mW za analogni mobilni telefon i 125 mW za digitalni, je smještena obično blizu glave, te nivoi zračenja dolaze blizu zahtevanih. Izloženost ovisi o tačnom položaju slušalice u odnosu na glavu, tačnom obliku i električnim karakteristikama glave ( zbog toga se merenja teško izvode direktno; merenja se vrše pomoću kompjuterskih modela ili posuda s vodom u obliku glave -- Slika 3). Ovaj kompjuterski model preseka ljudske glave pokazuje raspodelu apsorbirane energije mobilnog telefona uz zračenje od 600 mW pri 835 MHz. Većina energije ja apsorbirana unutar prva dva centimetra ispod površine lobanje. Proizvođači mogu smanjiti izloženost zračenju mijenjajući dizajn slušalice. Bitno smanjenje u snazi, stvara potrebu za bližim odašiljačima.

NEGATIVNO ZRAČENJE MOBILNIH TELEFONA Uvođenjem mobilne telefonije opasnost od nepovoljnih zračenja se znatno povećala. Opravdane sumnje pobuđuje i činjenica da 70% zračenja koje emituje mobilni telefon tokom poziva prodire u dubinu glave gde se pretvara u toplotnu energiju i zagreva tkiva, čime se povećava rizik od nastanka tumora. Takođe je primećeno (u razvijenijim zapadnim zemljama) da osobe koje svakodnevno koriste mobilni telefon često dobiju rak ušne školjke. Mobilni telefoni su veoma štetni za čovekovo zdravlje iz razloga što su njegovom zračenju uglavnom izloženi najvažniji delovi ljudskog tela-srce i mozak. Dokazano je da mobilni telefon isijava energiju kojom direktno ugrožava srce. Srce neće moći da pravilno vrši širenje i skupljanje, kako bi propuštalo potrebnu količinu krvi koja je neophodna za organizam, pa vremenom dolazi do ozbiljnih srčanih problema. S obzirom da je u toku razgovora aparat prislonjen na uho, pojavljuje se zujanje u ušima, a motorika mozga počinje da se smanjuje. Poznato je da se frekvencije moždanih talasa kreću od 4 do 20 MHz, u zavisnosti da li je čovek budan, pospan ili u snu. Kod mobilnih telefona frekvencije su od 14 (kada je mobilni telefon van mreže) do 25 MHz, tako da direktno utiču na moždane talase. Nekoliko istraživanja sprovedenih na životinjama pokazalo je da izlaganje radiofrekventnom zračenju mobilnih telefona može dovesti do stvaranja raka. Izlaganje genetski izmenjenih miševa poljima sličnim kao kod mobilnih telefona dovelo je do stvaranja limfoma u njihovim organizmima. Da bismo se što bolje zaštitili od negativnog uticaja mobilnih telefona, treba ih nositi u tašni, a ne uz telo (naročito srce ili genitalije). Treba znati i da je kod lošeg prijema zračenje veće i da tada obavezno treba prekinuti vezu. Trudnice nikako ne bi trebalo da nose mobilne telefone u blizini stomaka. Preporučljivo je čak da deca u vreme rasta i razvoja ne nose sa sobom i što manje upotrebljavaju mobilne telefone. Takođe, treba obratiti pažnju i na mobilne predajnike. Studija sprovedena na 600 osoba koje žive na 300 metara od mobilnih antena utvrdila je značajan broj žalbi na umor, glavobolju, poremećaj sna, razdražljivost, depresiju. Pored toga što elektromagnetna polja loše utiču na zdravlje čoveka, negativno utiču i na prirodu. Poznati su primeri kada je štetno zračenje radara u severnoj Kanadi izazvalo uništenje šume u kojoj su se nalazili. Hrastova šuma Severni Bec sasušila se od radara, a isto se dogodilo i šumi u blizini Frankfurtskog aerodroma.