Osmo Vatreš

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link uredi i preuredite članak vodeći računa o standardima.

Ovaj članak nije preveden uopće ili djelimično.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o stilu i pravopisu bosanskog jezika.

Biografija


Osmo Vatreš je rodjen 20.05.1957. godine u selu Ribijoc u blizini Žepe kod Rogatice, od oca Jakupa i majke Hadžire. Osnovnu školu je završio u Vrataru,Žepa,a osmogodišnju na Borikama. U Rogatici se upisuje u srednju školu gdje započinje aktivnosti kao omladinac, prvo postaje sekretar ferijalnog Saveza opštinske konferencije Rogatica a potom predsjednik planinarskog društva.Učestvuje na raznim takmičenjima Međurepubličkih igara bratstva i jedinstva u planinarenju i osvaja niz zlatnih medalja za svoj rodni grad Rogaticu. Zatim odlazi u Sarajevo gdje završava mašinsku skolu i započinje studij prava. U Sarajevu započinje društveno-politički rad pri Republičkoj konferenciji omladine Bosne i Hecegovine ,ispred koje se angažuje u organizovanju omladinskih radnih akcija: Šipad (81. god.), Drvar(1985.god.) kao i mnogih kulturnih i sportskih manifestacija. Zadnja manifestacija je vezana za omladinsku akciju u ime konferencije Savezne omladine SFRJ na izgradnji spomen obilježja USAOJ-u u Bihaću. Pred raspad SFRJ organizuje misiju mira na nivou Jugoslavije u organizaciji pravnih fakulteta Jugoslavije, viših pravnih škola i fakulteta bezbjednosti u funkciji predsjednika orgnaizacionog odbora misije mira devedesete godine. U razgovoru sa najvisim drustveno politickim strukturama republika i Jugoslavije, pokusava zajedno sa ostalim clanovima da pokusaju na miran nacin izbjeci rat i dogovoriti se o daljnjoj sudbini zemlje. Zajedno sa ostalim članovima pokušava da koz razgovore sa najvišim društveno-političkim strukturama zaustavi raspad države, ali sve je bilo uzalud. Njegova misija sa njegovim prijateljima nije zavrshila onako kako su oni smatrali da treba, ali ostaje za istoriju da su mladi ljudi pokušali da ubijede političare da se rat izbjegne.

1988. godine učestvuje u pokretanju studentske novine Valter zajedno sa prijateljem Dejanom Mastilovićem, tadašnjim predsjednikom Saveza studenata Bosne i Hercegovine Kao sportista je bio veoma uspješan naročito u planinarenju a postao je trostruki prvak u orijentaciji u prirodi, čak je i autor priručnika za prostornu orijentacju planinarskog društva Sjemeć. Nakon izbijanja rata napušta prostor Jugoslavije i odlazi u Italiju a potom u Minhen,Njemačka gjde ostaje da živi. Bavi se novinarstvom kao nezavisni žurnaslista. Član je svih svjetskih i evropskih asocijacija u učesnik mnogih konferencija. Opet sa prijateljim radi na mirovnim aktivnostima osnivajući Balkan klub mir sa sjedištem u Skoplju, čiji je i predsjednik.


Knjiga - MISIJA MIRA - Predgovor

Naslovna strana knjige Mr.Osme Vatreša
Naslovna strana knjige Mr.Osme Vatreša

Rukopis Ome Vatresa, mogao bi s nazvati ispovednom hronikom o jednom vremenu, koja nudi i ozbiljnu dokumentarnu gradju i puno nostalgičnih sjećanja.

Vatreš smišljeno prati hronologiju dogadjanja, tematski se približava lirskom načinu kazivanja, moglo bi se bez ikakog preterivanja reći da je njegova nostalgičnost za dobrim životom zaista iskrena i da autor ove ispovedne storije izgleda nikad nije prestao da veruje prijateljima i čudesnoj moći ove magije. Zaista, nje moglo sve ovo što nas je snašlo, drugačije da se završi. O tme piše i tako razmišlja autor. Vatreš je sa grupom istomišljenika pokušavao da ukaže na pogubnost rata. Jurio je sa grupom koja je nazvana "Misija mira", iz Beograda u Zagreb, iz Zagreba u Ljubljanu, pa u Prištinu, Skoplje, Sarajevo, Podgoricu, Novi Sad i Ohrid, ne bi li u razovorima sa najugledniim zvaničnicima tadašnje Jugoslavije iznašli "rešenje mira", koje se očigledno nije moglo naći. Izuzetno topla, na trenutke dirljiva storija, koja će mnoge aktere vratiti u vreme kada se grčevito pokušavalo da pobedi razum i čovečnost, diplmatija i rezon jedinog mogućeg:-miran razlaz. Napori Osme Vatreša i Misije mir, sada je jasno, bili su duboko opravdani i jedino mogući, te je zbog toga ovo stivo potrebno kao svedočanstvo bezumlja, u jednom vremenskom periodu, koji će zauvek ostati kao neizlečiv ožiljak svih i nauk pokoljenjima, da se život živi zajedno, u saglasju sa susedom, a nikako na različitim stranama poskometa. DUŠICA ILIN