Juraj Dalmatinac
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Juraj Dalmatinac (Zadar, početkom XV. stoljeća — Šibenik, 1473/75), hrvatski kipar i graditelj.
O njegovoj mladosti, školovanju i prvim radovima zna se vrlo malo, a nije mu poznato ni porodično ime (prezime Orsini koje se navodi u starijoj literaturi prisvojio je njegov sin). Do 1441., kada dolazi u Šibenik, živi u Veneciji, gdje ima porodicu i kuću. U to doba već je afirmirani umjetnik, pa se vjerovatno na njega odnose navodi Filaretea, a po njemu i Vasarija, o kiparu "Schiavonu koji je učinio značajne stvari u Veneciji". Njegovi radovi u Veneciji nisu dokumentirani. Na osnovi stila radova u domovini može se zaključiti da je radio u radionici kipara Giovannija i Bartolomea Bona. Pretpostavlja se daje bio njihov saradnik pri izradbi kipova i ukrasa na Porta della Carta, a kao samostalni rad pripisuje mu se reljef Sv. Marka s bratimima u luneti portala Scuole di San Marco. Neki detalji s Arca Foscari Duždeve palate vrlo su slični konstruktivnim i dekorativnim rješenjima koja je Juraj ostvario poslije na šibenskoj katedrali.
U Mletcima Juraj Dalmatinac usvaja stil kićene gotike, koji je tada bio na vrhuncu, ali sudeći po njegovim prvim radovima u domovini, prihvaća i elemente novog stila - toskanske renesanse. Stvaralačka i individualna sinteza gotike i renesanse prisutna je u cijelom Jurjevom djelu te je on prvi i najosebujniji predstavnik mješovitog gotičko-renesansnog stila, koji obilježava regionalnu umjetnost Dalmacije druge polovice XV. i početka XVI. stoljeća. Juraj djeluje u Dalmaciji kao graditelj i kao kipar 1441—73. Pozvan je u Šibenik iz Venecije da nastavi gradnju katedrale započete 1431. u stilu venecijanske gotike.
Do njegovog dolaska bili su izgrađeni bočni zidovi, dio pročelja, dva portala, a izgradnjom kapela bio je definiran izgled bočnih brodova. Svojom koncepcijom istočnog dijela crkve Juraj je katedrali dao monumentalan oblik. Apside je započeo zidati 1443., kako je zabilježeno na svečanom natpisu koji pridržavaju dva renesansna putta na pilastru uz sjevernu apsidu. Tu je majstorov potpis: "hoc opus cuvarum fecit magister Georgius Mathaei Dalmaticus".
U Pagu je zabilježena njegova aktivnost vezana uz gradnju novog naselja 1443: na tome velikome gradilištu prisutan je 1449., 1451. i 1457., kada zajedno sa saradnicima ugovara izradbu dijela zidina i utvrda. S biskupom Palčićem sklapa 1465. ugovor o gradnji biskupske palate. Radove na pročelju župne crkve, koje je povjerio svojim saradnicima, ugovorio je 1466. Godine 1464 — 66. Juraj Dalmatinac je u službi Dubrovačke Republike zaposlen na gradnji utvrda; po njegovu je modelu izgrađena kula Sv. Katarine i dovršena Minčeta, na kojoj je ranije zidao talijanski graditelj Michelozzi. U to vrijeme nastao je i njegov jedini skulptorski rad u Dubrovniku, snažni kip Sv. Vlaha koji se nalazi u Sorkočevićevom ljetnikovcu.
Juraj Dalmatinac je mnogo radio i u Italiji: 1454. vozi kamen s Brača u Rimini, 1461. spominje se u Ravenni, 1466. u Urbinu, pred kraj života radio je na pročelju crkve Santa Maria u Citta Nuova u Markama. O tim radovima nije ništa pobliže poznato. U Anconi, gdje je najviše radio, sačuvana su tri njegova velika djela. God. 1451. ugovara izradu Lože trgovaca (Loggia dei Mercanti), na kojoj radi sve do 1458. Raskošno pročelje zgrade otvoreno je u prizemlju šiljastolučnim arkadama. Tu su pod baldahinima postavljene četiri alegorijske figure svjetovnih krjeposti, među kojima se po realističkim oblicima renesansnog ženskog akta ističe Milosrđe. Usporedo s gradnjom Lože trgovaca radi i monumentalan, bogato ukrašen portal crkve San Francesco delle Scale s četiri velika kipa u tabernakulima sa strane portala Slične je koncepcije i ukrasa portal za crkvu ankonskih augustinaca, naručen 1460., na kojem se posebno ističe reljef Sv. Augustina u borbi protiv hereze. Juraj ga nije dovršio; učinili su to 1494. talijanski majstori.
Pri radovima u hrvatskim primorskim i talijanskim gradovima Juraju su pomagali brojni saradnici i učenici, kojima je povjeravao i samostalne radove po svojim nacrtima. Najvažniji su Andrija Aleši, koji se kasnije razvio u plodnog i samostalnog umjetnika, te Ivan Pribislavić, s kojim je radio u Šibeniku, Rabu i Anconi. Jurjeva umjetnička snaga i razgranata djelatnost odlučno su utjecale na daljnji razvoj dalmatinske arhitekture. S velikog gradilišta šibenske katedrale, na kojoj je radio sve do smrti 1473/75, širili su se po čitavoj Dalmaciji arhitektonski, dekorativni i skulptorski oblici što ih je on razvio. Raščlana renesansne komponente u Jurjevim skulpturama i pojedinim arhitektonskim ostvarajima pokazuje niz dodirnih tačaka s Donatellovim i Michelozzijevin radovima. Stoga Jurajev dolazak i rad u Dalmaciji dovode do snažnog proširenja kasnogotičke dekoracije venecijanskog karaktera, kao i do prvoga prodora najrazvijenijih firentinskih renesansnih oblika. Time je Juraj, po svojoj darovitosti jedna od najjačih pojava starije hrvatske umjetnosti, zauzeo ravnopravno mjesto među najvažnijim evropskim renesansnim kiparima sredine XV. stoljeća.