Cim
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cim je predgrađe Mostara i jedno od ruralnih naselja Grada Mostara u Bosni i Hercegovini.
Sadržaj |
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Cim imalo je 3.168 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:
- Hrvati - 3.054 (96,40%)
- Srbi - 19 (0,59%)
- Bošnjaci - 18 (0,56%)
- Jugoslaveni - 55 (1,73%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 22 (0,72%)
[uredi] O mjestu
Na padinama Cima njegovani su poznati cimski vinogradi i voćnjaci. Ovo područje opustjelo je 1687. god. napadom mletačkog plaćenika Stojana Jankovića i njegove bande na Mostar. Ovaj zločinac pri svom pohodu spustio se preko Goranaca i Cima, kako bi što neprimjetnije došao do isturenih mostarskih mahala. Bježeći pred mostarskom potjerom, vraćao se istim putem kojim je i došao. Pri ovom pohodu Jankovićeva banda ubijala je i palila sve na što je naišla. (11) Poginuli članovi Jankovićeve družine zakopani su u cimskom gaju Smrčenjaci. O ovome piše i Mostarac Luka Grđić Bjelokosić, pa kaže "... Ako je u tome boju poginulo dosta Mostaraca, poginulo je i dosta uskoka iz Stojanove družine. Te je svoje drugove Stojan pokopao u gaju Smrčenjaci. Docnije se u taj gaj počeše kopati okolni seljaci te je danas u njemu veliko katoličko groblje..." ("Mostar nekad i sad", Beograd 1901. str. 16)
Na ovim prostorima postojala su i mnoga grobišta mostarskih muslimana nestala za vrijeme Austro-Ugarske uprave. Poslije pomenutog Jankovićeva pohoda zgarišta u neposrednoj blizini Mostara, Cima i Vihovićima skoro dva stoljeća nisu obnovljena, stalno su podsjećala na dane u kojima su zgarišta nastala. Kasnije su se na ove prostore naseljavali katolici i pravoslavci, piše Husein Ćišić u knjizi "Mostar u Herceg-Bosni". Zna se da je na imanjima Mostaraca u Cimu i Vihovićima postojao znatan broj kula (ljetnikovaca), u kojima su njihovi vlasnici boravili za vrijeme ljeta. U legendu je ušla kula porodice Humo zahvaljujući članu ove porodice, poznatom mostarskom književniku Hamzi Humi (1895 - 1970). Humo je sa radošću boravio na ovom imanju pa su mu Cim i njegov tadašnji ambijent sa prelijepim vinogradima i voćnjacinia bili inspiracija za mnoge njegove stihove i prozu. Bez dvojbe je opis ovih prostora kulminirao u njegovom lirskom romanu "Grozdanin kikot", "malom remek - djelu" kako kažu književni kritičari. Prvo izdanje ovog romana objavljeno je u Beogradu 1927. godine, a ovaj roman preveden je i na njemački jezik. Teoretičari književnosti kažu da je "Grozdanin kikot", "jedinstveno djelo stvoreno na prostoru BiH koje će trajati koliko i ljudsko interesovanje za neke vječne i univerzalne teme kao što su ljubav, sjeta, radost i smrt" (12). Zbog dobrog vina sa cimskog vinogorja, odavno je u Mostaru poznata poslovica "Nema Cima do Rima". Pomenuti Luka Grđić Bjelokosić kaže u navedenom djelu str.20, da se zbog vinopija dobrog cimskog vina ustalila u Mostaru poslovica "Nema Cima do Rima za pjanca i za kenjca". Huminom smrću nestalo je, kažu, posljednjeg istinskog boema od stila u jednom višem značenju te riječi, a i Cim je ostao bez pjesnika koji ga je istinski volio.
Jedna od jako važnih povijesnih građevina kod nas je starokršćanska – kasnoantička bazilika u Cimu, sjeverozapadnom dijelu Mostara na lokalitetu zvanom Crkvine. Ona datira između IV. i VI. stoljeća.
[uredi] Susjedna naselja
Ilići, Bijeli Brijeg, Rudnik, Vihovići, Goranci
[uredi] Prezimena
Većina žitelja Cima prezimena koja završavaju sa -ić: Knezović, Marić, Tomić, Jurić, Đinkić, Ivanković, Ivanišević, Janjić, Stojkić, Džidić i slična, koja su proizašla iz imena. Stare obitelji Dujmović, Milinković, Komadina, Cvitković-Stanić, Šuman, Krešić...
[uredi] Vanjski linkovi
Nedovršeni članak Cim koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.