Prijeko Brdo
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prijeko Brdo je selo koje se nalazi u sjevernom dijelu općine Gračanica na nadmorskoj visini od 250 - 500 metara. Zahvata površinu od deset kvadratnih kilometara. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine imalo je 464 stanovnika isključivo bošnjačke nacionalnosti. Udaljeno je od Gračanice 21 kilometar.
Sadržaj |
[uredi] Geografija
U Prijeko Brdo dolazi se putem od Doborovaca, preko Džakila i Trnovaca, dolinom Ćetoviljske rijeke. Od Doborovaca do Prijekog Brda vodi asfaltni put. Mahale su razbacane i odvojene jedne od drugih, ali su povezane makadamskim putevima. Kuće po mahalama grade se "ugustu", ali čitavo selo ima karakteristike naselja razabacanog tipa.
Prijeko Brdo danas je, po broju stanovnika jedna od manjih, ali i najudaljenijih mjesnih zajednica na području općine Gračanica. Iz sastava mjesne zajednice Soko izdvojilo se 1974/75. godine, od kada se razvija kao posebna mjesna zajednica. Selo ima četvororazrednu osnovnu školu od 1955. godine, koja je u sastavu osmogodišnje škole u Džakulama. Sadašnja školska zgrada izgrađena je 1996/7. Prve savremene trgovine otvorene su 1978. i 1979. godine, zatim poljoprivredna apoteka, ambulanta, dom kulture i džamija. Autobuska veza sa Gračanicom kao i električna struja je uspostavljena pedesetih godina a telefonska linija 1980. godine.
[uredi] Demografija
[uredi] Historija
Prijeko Brdo spada u kategoriju mlađih naselja gračaničke općine. Sve do drugog svjetskog rata i u administrativnom pogledu pripadalo je Sokolu kao jedna od njegovih mahala. Kao samostalno naselje nalazi se u popisu tek 1948. Godine kada je imalo 200 stanovnika i 50 kuća.
Prije nego što su se trajno nastanili na ovim prostorima, preci današnjih Prijekovljana koji su živjeli u Sokolu dolazili su da obrađuju svoje posjede na području današnjeg Prijekog Brda, pa kad bi ih neko pitao kuda će, odgovarali su "preko brda". Kako su ti posjedi bili dosta udaljeni od njihovih kuća, prvo su se na njima privremeno zadržavali (u vrijeme sezone poljskih radova), da bi se kasnije i trajno nastanili "preko brda" i formirali mahalu pod tim nazivom.
[uredi] Privreda
Glavno zanimanje stanovništva i u ovom selu oduvijek je bila poljoprivreda. Neki su se pomalo bavili i seoskim zanatima.
[uredi] Zemljoradnja
[uredi] Vodosnabdijevanje
Konfiguracija terena u Prijekom Brdu veoma je nepovoljna, pa je i sabdijevanje pitkom vodom otežano. Prvi vodovod Prijekovljani su doveli 1973. godine sa udaljenosti od 9 kilometara sa područja Sijedog krša. Taj vodovod, međutim, nije mogao dugo podmirivati potrebe svih domaćinstava Prijekog Brda, pa mještani kaptiraše izvorište Slane bare, udaljeno četiri kilometra i tako izgradiše još jedan vodovod, odakle se napaja centralna mahala Rijeka. Mahala Džinići ima poseban vodovod iz Cikota.
Postoji još nekoliko vodovoda sa obližnjih izvora slabijeg kapaciteta, a mnoga domaćinstva uz vodovod imaju i vlastite bunare iz kojih se snabdijevaju vodom.
[uredi] O narodnoj nošnji
Ranije su u ovom selu muškarci nosili čakšire ili šalvare koje su opasivali pojasom, a nosili su i gunjeve. Šalvare su pravljene od crnog glota i imale su spušten zadnji dio (tur). Nošeni su i jeleci, a ispod njih košulje od pamuka. Na glavama su nosili fesove omotane pamrama ili krmezovima. Na nogama su nosili opanke putrovce i debele vunene čarape.
Žene su nosile dimije od pamuka i košuljce koji su bili ukrašeni vezenim uzvodima. Na glavama su nosile šamije ili feredže sa zavicima kojima su skrivale lice. Po košuljcima su se zavisno do godišnjeg doba, nosili jeleci ili pamuklije, a na nogama cipele ili opanci. Samo poneki stariji čovjek ili žena mogu se vidjeti ovako obučeni, ali sve rjeđe i rjeđe, pa se može reći da je ovakav način odijevanja potpuno izobičajen.