Aristodije
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aristodije, zlatar i slikar (druga pol. 12.- početak 13. vijeka).
Aristodije je sin Grka Zorobabela iz Apulije. Djetinjstvo je proveo u Zadru gdje se spominje zajedno s bratom Matejem. Čini se da su braća odande bila protjerana zbog patarenskog krivovjerja te su prebjegla u Split i tu nastavila širiti herezu. Splitski nadbiskup Bernard oduzeo im je stoga imanja i prognao ih oko 1200. godine iz grada. Uskoro su se Aristodije i Matej vratili u Split i odrekli hereze, našto su im vraćena imanja. Kako piše Toma arhiđakon, bili su dobri slikari i zlatari te vješti latinskoj i slavenskoj knjizi. Često su putovali u Bosnu, pa Cvito Fisković drži da je procvat zlatarske djelatnosti u livanjskom kraju (Grborezi) vezan uz njihova imena. Drugi pripisuju braci izradbu minijatura u Miroslavljevu evanđelju, iako je tu potpisan Grigorije »dijak«. Vjerojatno je boravak braće u Bosni i njihovo patarenstvo uzrok poistovjećivanju Aristodija s dostojanstvenikom Crkve bosanske, djedom Rastudijem. Prvi je Aristodija poistovjetio s Rastudijem Aleksandar Solovjev, a za njim su se, s više ili manje rezerve, poveli Dominik Mandić, Franjo Šanjek, Stjepan Antoljak, dok Jaroslav Šidak i John V. A. Fine odriču tu mogućnost.