Silvije Strahimir Kranjčević
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Hrvatski i bosansko-hercegovački pjesnik. Rođen u Senju 17. februara 1865. godine, preminuo u Sarajevu, 29.oktobra 1908. godine. Nakon napuštanja studija teologije u Rimu, obrazuje se za učitelja u Zagrebu, i odlazi za Bosnu, gdje je radio u Mostaru, Livnu, Bijeljini i konačno Sarajevu. Surađivao je s glavnim književnim časopisima a jedno vrijeme je i uređivao časopis Nada (1895-1903) u Sarajevu.
Djela:
- Bugarkinje (1885)
- Izabrane pjesme(1898)
- Trzaji (1902)
- Pjesme (1908)
- Pjesnička proza (1912)
- Sabrana djela: Djela, I-IV (1933-1934)
Silvije Strahimir Kranjčević (1865. - 1908.)
Rođen je 1865. godine u Senju, gdje se i školuje. Upisuje teološki studij u Rimu, ali ga ubrzo napušta i vraća se u Zagreb. Završava učiteljski tečaj (kurs) i potom odlazi u Bosnu i radi kao učitelj u nekim gradovima (Mostar, Sarajevo, Livno, Bijeljina). Od 1893. počinje raditi u Sarajevu, gdje i ostaje do svoje prerane i iznenadne smrti. Od 1895. do 1903. godine uređuje najznačajniji hrvatski časopis u Bosni i Hercegovini, Nada. Umire 1908. godine u Sarajevu usljed teške bolesti. Bio je pjesnik, kritičar i urednik. U početku svog književnog rada i pjesništva preferirao je pjesme rodoljubnog tona i karaktera, dok kasnije piše socijalne, misaone i ljubavne pjesme. Bio je zaokupljen motivima iz Biblije i motivima Crkve.
Najpoznatija djela: Zbirke pjesama: Bugarkinje (1885.), Izabrane pjesme (1898.), Trzaji (1902.), Pjesme (1908.)
ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI?!
Na Golgoti je umro - a za kog je izda'no? Je l' pala žrtva ova il kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade, Al od te žrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo, Što nikad nije više onako zakucalo...
I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni, Osušila se krvca i suha još se skrvrni.
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji, I što smo nebu bliži, sve od neba smo - dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo, Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo!
U ime čovječanstva i bratstva i slobode Počeše krvno kolo da bezbožnički vode - - -
I derala se družba od gadne strasti pjana; Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe - Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!
Da ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu, Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!
I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi, Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledajte u igru od bijede i od jada, Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi, Kad takovi su ljudi: il umri ili ubi!
I djevojčice gole, a ispred sita suca, Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca!
I sramotu i bijedu i uvrede i varke I uzdahe i laži i mnoge suze žarke.
A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže, Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.
I gleda, gdje su ljudstvu sve gori crni dani, I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona, I papuče od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari, Badava alem gori na kruni i tijari!
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni Tek cvili: "Eli! Eli! lamâ azâvtani?!"
Vienac, 1896.
Vapaj Kristov
Kako je Kranjčević, inače, bio zaokupljen i motiviran motivima religije (kršćanstva), Krista i drugim motivima iz Biblije, tako je i ova pjesma biblijskog tona, jer govori o Kristu i njemu je posvećena. Sâm naziv pjesme je na aramejskom, a taj naziv je, zapravo, Kristov vapaj: "Bože, Bože! Zašto si me ostavio?!" Ovaj vapaj je zapravo onaj Kristov predsmrtni strah za čovječanstvo, strah od nemorala, nevjere, od zloupotrebe njega, vjere i Boga. Prva tri distiha govore o Isusovom raspeću i njegovoj (mističnoj i spekulativnoj) smrti. No, ne ulazim sada u Kristovu (po Kur'anu i islamskom učenju, Isā, a.s.) smrt, odnosno život. U ovoj pjesmi, Krist je umro, a Kranjčević se pita, a i čitavo čovječanstvo: za šta i za koga je umro, za koga se žrtvovao? Njegova žtrva je nipodaštavana i skrnavljena, i od nje, kao takve, nitko nema koristi, nema ploda – nitko nije izvukao ni najmanju pouku iz Kristove žrtve. No, ljudi, a ponaosob Crkva, svećenstvo i kler, skrnave sjećanje na Krista i na njegovu žrtvu, kako Kranjčević jednom originalnom i zvučnom metaforom kaže: Pokradoše mu čavle. Ostatak pjesme, upravo, podrobnije argumentovano i opravdano, opisuje način na koji su Crkva i sveštenstvo skrnavili, a danas skrnave još i više, Krista i njegovu misiju. A to se najbolje opisuje kroz opis Crkve, kao jednog organizovanog sistema i institucije, čija organizacija nije ni na koji način i ni po bilo kojem osnovu utemeljena na vjeri koju je Krist propovijedao. Oni ubijaju u ime bratstva, slobode i mira; ponašaju se bezbožnički i bogohulno; uvode inkviziciju za one koji razotkrivaju njihove gadne postupke; ubijaju ljude koji su duboko ušli u nauku i tako im predstavljaju prijetnju i opasnost. I, kako da to ne bude bezbožnički, bogohulno i sotonski?! Sveštenstvo je pjano i sito, a običan narod, ljudi koji vjeruju u Hrista, hljeba traže… Pa, zar je to religija?! Nije, naravno. Istini za ljubav, Crkva jeste ukinula ropstvo, ali je time dovela razdor i nesuglasje među kršćane. Ovdje Kranjčević riječju arena aludira na Crkveni raskol, na mnogobrojnost kršćanskih sekti, a niti jedna ne promovira ono što je Krist propovijedao. Prečasno sveštenstvo sjedi u časnim ložama, okićeni zlatom i svilom; svi su siti, a Krista nigdje nema u svemu tome… Sada su važni slava, sjaj i pun trbuh, a ko mari za Krista i čistu vjeru… A onaj jadni i obični narod vjeruje i slavi Krista, al' narod je gladan… I djevojke svoj obraz blate i prodaju za komadić kruha, a presvijetlo i prevashodno sveštenstvo ih na smrt osuđuje. Kako kaže Kranjčević: I djevojčice gole, a ispred sita suca, Ah imale bi obraz da nemaju želuca!
Badav Crkvi zlatna zvona velika, i orgulje od drveta skupog; ne vrijedi ni ona gorda kupola Panteona; čemu tamjan mirišljivi; čemu oltari, čemu Papina trostruka kruna; čemu i kome? Čemu i kome kada za vjeru pravu i Krista ranjenog i mrtvog nitko ne mari, kada je narod koji vjeruje u Krista gladan, go i bos; kada je sveta Golgota pusta i kad vjetrić na njoj još uvijek cvili i moli Svemogućeg za spas. Čemu?! Propasti i Zlu!!!
Dakle, pjesma ima religijsko-socijalni karakter. Religija i sociologija su i povezane i kontradiktorne, zavisno od vremena i onih koji ih poimaju i tumače… Tema i motiv Krista, inkvizicije i kruha nije samo prisutan kod Kranjčevića. I Krleža ga je u jednoj svojoj kratkoj crtici opisao. Naime, tu biskup priznaje podvorniku da je Crkva kriva za inkviziciju… I F.M. Dostojevski u Karamazovima govori o Kristu i inkviziciji. Naime, Ivan Karamazov piše poemu Veliki Inkvizitor u kojoj Krist silazi sa Neba, narod mu hrli, jer narod vjeruje. Dolazi Inkvizitor, rastjera narod, a Krista vodi u tamnicu. Narod od Isusa traži kruh, jer narod vjeruje… A Crkva Krista prisiljava da se vrati tamo odakle je i došao, jer kako je rekao Veliki Inkvizitor: Zašto si došao da nam smetaš?! Da, Krist smeta Crkvi, smeta slavi sveštenika, njihovim ložama i foteljama, i njihovim nakinđurenim damama. Smeta njihovoj iskrivljenoj dogmi… Pjesma se sastoji od 22 distiha, a svaki stih je građen od 14 slogova. Ovo je veoma rijetka pjesnička konstrukcija.