FK "Željezničar" Sarajevo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Željezničar
Grb FK Željezničar
Puno ime kluba Fudbalski klub Željezničar
Nadimak Željo, Plavi
Osnovan 15. septembar, 1921
Stadion Grbavica, Sarajevo
Kapacitet 12 000
Predsjednik Bosna i Hercegovina Faruk Telibećirović
Trener Bosna i Hercegovina Enver Hadžiabdić
Adresa Zvornička 27
71 000 Sarajevo
Liga Premijer liga BiH
Plasman 06/07 BH PL, 6. mjesto (44 boda)
Boje ekipe Boje ekipe Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
 
Domaći dres
Boje ekipe Boje ekipe Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
 
Gostujući dres



Fudbalski klub Željezničar je jedan od najpoznatijih i najtrofejnijih fudbalskih klubova iz Sarajeva. Klub je osnovan 15. septembra 1921. godine, a kroz historiju je nekoliko puta prošao put od autsajdera i drugoligaša do prvaka. U svojim vitrinama Željezničar ima jedu titulu prvaka Jugoslavije i tri titule prvaka Bosne i Hercegovine.


Sadržaj

Historija F.K."Željezničar"

Početak: Prvi radnički klub u Sarajevu

Željezničar je osnovan 15. septembra, 1921. godine od strane radnika "Željezničke radionice" na inicijativu Dimitrija Dimitrijevića. Zajedno sa Ludvigom Lepleom, Stjepanom Katalinićem i ostalim radnicima iz Željezničke radionice skupljaju novac za kupovinu lopte i dresova na kojima je bila kao grb izvezena lokomotiva, a zatim i za registraciju kluba kod Sarajevskog podsaveza. Kao tada jedini radnički klub među ostalim, nacionalno orjentisanim, klubovima Željezničar se susreo sa mnogim teškoćama.


SAŠK KONTRA ŽELJEZNIČARA
U subotu 17. o. mj. U 4 sata poslije podne odigraće SAŠK prvu javnu utakmicu nakon svog povratka sa turneje. Interes za ovu utakmicu je osobit pošto ćemo imati priliku da vidimo novih trikova koje je SAŠK na svojoj turneji pripremio. Igra će prema tome biti vrlo zanimljiva, igra se na Kovačićima. Cijena uobičajena.

Večernja posta 16. septembar 1921.


Prva javna utakmica odigrana je sa SAŠK-om 17. Septembra u 16 sati. Na igralištu je prisustvovalo 500 navijača, a SAŠK je bio bolji, pobjedivši sa 5:1. Nakon poraza od SAŠK-a Željezničar je slijedećeg dana odigrao drugu prijateljsku utakmicu sa Sarajevskim Sportskim Klubom i zabilježio prvu pobjedu od 2:1.

Takmičenje u okviru Sarajevskog podsaveza

Prvu takmičarsku sezonu Željezničar je igrao u drugom razredu sarajevskog podsaveza, gdje su jos nastupali: Troja, Šparta, Barakohba. Ekipu je vodio Silvio Alkalaj, a prva Željina utakmica u službenom takmičenju odigrana je 2. novembra 1921. protiv Troje. Rezultat je bio 1:1. Prvu pobjedu u službenim utakmicama "plavi" su zabilježili u proljetnom dijelu prve sezone protiv Barakohbe. Rezultat je bio uvjerljiv 7:0. Napokon u sezoni 1925/1926 Željezničar uspjeva ući u Prvi razred Sarajevskog podsaveza. Nadmoćno, sa 4 pobjede nad konkurentima i gol razlikom 18 – 4 Željo se konačno dokopao dugo željenog cilja. Sezonu prije ostvarena je i rekordna pobjeda u dosadašnjoj historiji Željezničara 18-0. Ova pobjeda ostvarena je u sezoni 1924/25 nad ekipom Barkohoba, u drugom razredu Sarajevskog podsaveza. Prvi stadion na kojem je Željezničar igrao svoje utakmice je bilo vojno vježbalište na Čengić Vili - Egzercir. Egzercir je korišten jer Željo kao radnički "Željezničarski sportski klub" nije imao novca za iznamljivanje nekog od gradskih terena kojima su gazdovali SAŠK, Hajduk i Slavija.

Većinu svog ligaškog staža Željezničar je proveo u Sarajevskoj ligi, dok je takmičenje u prvoj ligi Jugoslavije bilo rezervisano za tada bolji SAŠK.

Oduzimanje najboljih igrača

Početkom Drugog svjetskog rata zaustavlja se rad kluba. Nakon završetka rata klub se obnavlja i nastupa u prvoj ligi Bosne i Hercegovine koju osvaja i tako se plasira u prvu ligu Jugoslavije, u njenoj premijernoj sezoni 1946/47. Međutim nakon što je gradska vlast formirala novi klub "Torpedo" (kasnije Sarajevo) koji je trebao predstavljati najbolje iz BiH, većina igrača Željezničara dobija naređenje da pređe u novi klub. Odlukom političkih vrhova Željezničar je novoformiranom klubu Torpedo morao ustupiti svoje najbolje igrače: Lovrića (kapiten), Alajbegovića, Konjevoda, Lazarevića, Rajlića, Golca i Šilića. Jedini igrač koji je uspio odoliti svim ucjenama je Joško Domorocki. Takav slijed događaja bio je poguban po Željezničar koji ispada iz prve lige, a period konsolidacije trajao je do sezone 1953/54 kada se plavi ponovo vraćaju u prvu ligu Jugoslavije.


Prva titula

Bile su to najslavnije godine tima sa Grbavice. Željezničar je u sezoni 1971/72. osvojio šampionsku krunu nekadašnje Jugoslavije. Bila je to godina u kojoj su izabranici Milana Ribara vodili mrtvu trku sa beogradskom Crvenom Zvezdom. Na kraju su "plavi" sakupili 59, a beograđani 49 bodova. Željo je doživio samo četiri poraza, dok su 9 puta igrali neriješeno. Pobjedilo se čak u 21 utakmici. Impozantntna gol razlika govori sama po sebi o snazi tadašnjeg Želje. Postignuto je 55 pogodaka, što je bilo dovoljno za treće mjesto rang-liste najefikasnijih ekipa, a da je odbrana odigrala veliku ulogu govori podatak da je primljeno samo 20 golova (najmanje u ligi). Postignuta je i velika pobjeda protiv slovenačkog Maribora od 8:0. Gradski derbi u dva susreta zavrsen je egalom. Na Grbavici je bio bolji Željezničar rezultatom 2:1, a u uzvratu na Koševu protivnik je bio bolji identičnim ishodom. Kao sto je spomenuto stručni štab je predvodio Milan Ribar, a na klupi su još sjedili Sulejman Kulović i Fadil Požegija. Najbolji strijelac Želje u ovoj sezoni bio je legenda sa Grbavice, Josip Bukal sa postignutih 14 pogodaka, a Božo Janković dao je 13, dok je Josip Katalinski 12 puta pogađao mreže protivničkih golmana. Slobodan Janjuš, golman "plavih" je u toj godini postao rekorder po do tada najmanjem broju primljenih golova u svim odigranim šampionatima, svega 20. Šampionsku generaciju činili su: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branislav Jelušić, Božo Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Serbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić.


Međunarodni uspjesi

Kako u domaćim takmičenjima, Željezničar je imao uspjeha i u Evropskim kupovima. Prvo učestvovanje Željezničara nekom od važnijih evropskih takmičenja bilo je u sezoni 1971/72. Nakon što su u prethodnoj sezoni osvojili drugo mjesto Željezničar je nastupio u prvoj sezoni novog evropskog takmičenja - kupa UEFA. U prvom kolu je izbačen belgijski Club Brugge ukupnim rezultatom 4-3, a dalje su padali Bologna, škotski St. Johnstone, da bi u četvrtfinalu Želju na penale izbacio mađarski Ferencvaros. Najbolji strijelci Želje u ovom takmičenju su bili Josip Bukal sa 7 golova i Edin Sprečo sa 5 golova.

Najveći međunarodni uspjeh Željezničar je postigao u sezoni 1984/85. Naime, te sezone "plavi” sa Grbavice pod vodstvom Ivice Osima bili su nadomak finala Kup-a UEFA. U prvom kolu žrijeb je htio da Željezničar igra sa bugarskim Slivenom. Bugari su slavili na svom terenu (1:0), da bi u uzvratu u Sarajevu doživjeli debakl, 5:1 za Željezničar. Drugo kolo donosi švicarski Sion. Nakon "mršave" pobjede na Grbavici od 2:1, u drugom meču Željo je uspio očuvati minimalnu prednost, remizirajući (1:1). Šesnaestina finala i put u Krajovu (Rumunija). Univerzitatea je bila bolja sa 2:0. Očekivalo se da je ta prednost neuhvatljiva. No, Željo je tada zaista bio veliki klub, na vrhuncu slave. Rumuni su "ispraćeni" sa četiri pogotka u mreži. Ulazak među osam je bio veliki uspjeh. Na Grbavici su savladani uvijek neugodni Rusi. Dinamo iz Minska je poražen rezultatom 2:0. Druga utakmica i plasman u polufinale. Željezničar je sačuvao prednost igrajući opet neriješeno 1:1. U polufinalu protivnik Želje je bio Videoton, ekipa koja je do tada eliminisala velikane poput Manchester Uniteda, PSG-a i beogradskog Partizana koji je poražen čak sa 5:0. Prva utakmica u Sekesfehervaru. Mađari su vodili sa 2:0, da bi tadašnji reprezentativac Haris Škoro postigao gol za smanjenje vodstva. U finišu Videoton povečava prednost. Krajnji ishod ovog meca glasio je 3:1. Prepuna Grbavica dočekala je 24. aprila 1984. godine u veličanstvenoj atmosferi. Golovima Bahtića i Ćurića Željo je bio jednom nogom u finalu elitnog evropskog natjecanja. Igrao se 87 minut. Najteži sportski trenutak u historiji Želje. Prvi prelazak preko centra Mađari su iskoristili na pravi nacin. Dovoljno je reci Cuhaji. Boje Željezničara u Evropi branili su: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadzović, Capljić, Komšić, Ćilić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Nikić, Šamarđija.

Željezničar je igrao i u Kupu šampiona, i to nakon osvojene titule 1972 godine. U sezoni 1972/73 Željo je igrao protiv engleskog tima Derby County i izgubio obje utakmice, u gostima 0-2, dok je na Koševu gdje je igran revanš bilo 1-2.

Nakon uspostavljanja Premijer lige BiH Željezničar je stalni učesnik evropskih takmičenja. U prethodnim godinama Željezničar se sastajao sa škotskim Kilmarnockom (d: 1-1, g: 0-1), poljskom Wislom (d: 0-0, g: 1-3), bugarskim Levskim (d: 0-0, g: 0-4), kiparskim Anorthosisom (d: 1-0, g: 3-1), škotskim Heartsom (d: 0-0, g: 0-2) i bugarskim Litexom (d: 1-2, g: 0-7). Najveći poslijeratni uspjeh je postignut u sezoni 2002/03. kada je Željezničar došao do 3. pretkola Lige Prvaka. Najprije je pobjeđen Akranes ukupnim rezultatom 4-0. Nakon toga Željo je u 2 utakmice bio bolji od norveškog predstavnika Lilestroma da bi na kraju pred 40 000 gledalaca na stadionu Koševo Željezničar ugostio engleski Newcastle. Nažalost nije bilo snage za nešto više pa je Željo ispao ukupnim rezultatom 5-0. Nakon ispadanja iz Lige Prvaka Željo nastavlja takmičenje u Kupu UEFA, ali nesretno ispada od španske Malage ukupnim rezultatom 0-1.

Iako je u sezoni 2004/05. izborio učestvovanje u Kupu UEFA zbog nedobijanja Uefine licence Željezničaru je uskraćen izlazak u evropu.


Stadion

Za više informacija pogledajte glavni članak Stadion Grbavica

Željezničar od 1953. godine svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica u istoimenom sarajevskom naselju. Stadion je od 1953 godine pretrpio tri veća renoviranja. Prvo od 1968. do 1976 kada je napravljena sjeverna tribina, zatim je obnovljen nakon reintegracije Grbavice kada je ponovo izgrađena drvena tribina na zapadnoj strani i pred sezonu 2004/05 kada su na sjevernu i južnu tribinu postavljene stolice čime je kapacitet stadiona smanjen na 12 000 mjesta. Za evropske utakmice je zatvorena istočna tribina koja ne ispunjava Uefine kriterije.


Finansije

Prema izvještaju predsjednika predsjednštva FK "Željezničar", Samira Landže na skupštini 28.06.2006. klub je bio opterećen dugovima u visini od približno 1 900 000 KM [1].


Igrački kadar u sezoni 2007/08

Igrački kadar i transferi zaključno sa 2. august 2007. [2]

Broj Pozicija Igrač
Bosna i Hercegovina G Zdenko Baotić
Bosna i Hercegovina G Ibrahim Šehić
Bosna i Hercegovina G Goran Gvozdić
Bosna i Hercegovina O Edis Mulalić
Bosna i Hercegovina O Edin Cocalić
Bosna i Hercegovina O Nermin Sejfović
Bosna i Hercegovina O Denis Imširović
Slovenija O Muamer Vugdalić
Bosna i Hercegovina O Elmir Kuduzović
Bosna i Hercegovina O Edin Dudo
Bosna i Hercegovina O Amir Spahić
Bosna i Hercegovina O Salem Salkić
Bosna i Hercegovina S Dino Muharemović
Srbija S Đorđe Kamber
Bosna i Hercegovina S Nermin Fatić
Broj Pozicija Igrač
Bosna i Hercegovina S Haris Bešlija
Bosna i Hercegovina S Semir Štilić
Bosna i Hercegovina S Sanin Ortaš
Bosna i Hercegovina S Nermin Jamak
Bosna i Hercegovina S Admir Avdić
Bosna i Hercegovina S Sanel Jahić
Bosna i Hercegovina S Omer Joldić
Bosna i Hercegovina S Samir Bekrić
Bosna i Hercegovina S Muamer Salibašić
Senegal N Diabang Boubacar Dialiba
Bosna i Hercegovina N Srđan Stanić
Srbija N Marjan Jugović
Bosna i Hercegovina N Haris Redžepi
Bosna i Hercegovina N Muamer Svraka
Bosna i Hercegovina N Damir Rovčanin
Bosna i Hercegovina N Muhamed Devlić

Transferi za 2007/08

Došli u klub

  • Muamer Vugdalič (Interblock)
  • Muamer Salibašić (Pomorac)
  • Goran Gvozdić (Igman)
  • Srđan Stanić (Slavija)

Otišli iz kluba

  • Albin Pelak (Zvezda Irkutsk)
  • Almir Raščić (Velež)
  • Anel Pjanić (Zvijezda Gradačac)
  • Almir Gredić (okončao karijeru)
  • Rašid Avdić (-)
  • Mileta Radulović (-)

Trofeji

1997/1998, 2000/2001, 2001/2002
1999/2000, 2000/2001, 2002/2003
1998., 2000., 2001.
  • Šampion Jugoslavije: 1
1971/1972

Izvor

  1. Izvještaj predsjednika Landže o finansijskom stanju Željezničara 28.06.2006. na themaniacs.org
  2. Dnevni Avaz, četvrtak 2. august/kolovoz 2007. Specijalni prilog Premijer liga BiH 2007/08 (str.36, 37)


Vanjski linkovi



Premijer liga BiH 07/08

Čelik | Jedinstvo | Laktaši | Leotar | Modriča Maksima | Orašje | Posušje | Sarajevo | Slavija | Sloboda
Široki Brijeg | Travnik | Velež | Zrinjski | Željezničar | Žepče

Sezone Premijer lige BiH
2000/01 | 2001/02 | 2002/03 | 2003/04 | 2004/05 | 2005/06 | 2006/07 | 2007/08
Nogomet u Bosni i Hercegovini
Ligaška tamičenja NS BiH Kup takmičenja
Premijer liga BiH Reprezentacija BiH Kup BiH
Prva liga FBiH (U-21) (B) Super Kup
Prva liga RS Lista klubova Kup RS
Druga liga FBiH (Sjever, Centar, Jug, Zap. I, Zap. II) Lista stadiona Kup FBiH
Druga liga RS (Zapad, Centar, Jug) - -
Ženski nogomet u Bosni i Hercegovini
Ligaška tamičenja   Kup takmičenja
Prva liga BiH za žene Reprezentacija BiH Kup BiH za žene
Lista klubova