Dioklecijan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dioklecijan
Dioklecijan

Dioklecijan, lat. Gaius Auerlius Valerius Diocletianus, (236. ili 237. - 3. decembar 316.) rodom je iz Dalmacije (Dioclea, blizu Salone - današnjeg Solina), svojim dolaskom na vlast okončao je razdoblje polustoljetne anarhije i bezumnih borbi za prijestolje.

[uredi] Biografija

Porijeklom je iz seljačke porodice. Uzdigao se od običnog vojnika do vojnog zapovjednika u Meziji i zapovjednika carske tjelesne garde. Poslije smrti Numerijana u nerazjašnjenim okolnostima Dioklecijan uspijeva da ga vojska 284. proglasi carem to jest pobunjenikom protiv cara Karina. Odlučujuću vojnu bitku za vlast Dioklecijan gubi, ali ne gubeći prisustvo duha organizira ubistvo Karina postavši tako napokon car. Samo godinu dana kasnije to jest 286. godine imenovao je svog prijatelja Maksimijana augustom i suvladarom predavši mu na upravu zapadni dio carstva. Osiguravši granice države na Eufratu i u Siriji, uzeo je 293. sebi za suvladara i cezara Galerija kojeg je oženio svojom kćerkom Valerijom. Istodobno je i Maksimijan za svog suvladara i cezara proglasio Konstancija I Klora.

Time je u državi provedena tetrarhija:

  • Dioklecijan je neposredno upravljao azijskim dijelom države, Tracijom i Egiptom;
  • Galerije Balkanskim poluotokom i Podunavljem;
  • Maksimijan Italijom, Recijom, Hispanjom i Afrikom, a
  • Konstancije Galijom i Britanijom.

Zakone, koji su vrijedili za čitavo carstvo, izdavala su zajednički sva četiri vladara. Kao car bio je najžešći progonitelj kršćana, a progone je otpočeo oko 303. godine objavljivanjem tzv. Četiri edikta. Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje). Vladao je apsolutistički i uveo je po orijentalnom uzoru strogi dvorski ceremonijal. Svoju ličnost okružio je kultom, tako da su Senat i preostale republikanske institucije i tradicije izgubile svaki značaj. U skladu s tim Dioklecijan se proglasio sinom boga Jupitera i zahtjevao da svi pred njim moraju pasti ničice (proskineza) i štovati ga kao živog boga. Tako je s božanskim carem (dominus deus) otpočeo dominat, a principat završio.

Dioklecijanova palača
Dioklecijanova palača

Državu je podijelio na 12 dijeceza (101 provincija). Italiji je oduzeo dotadašnji povlašteni položaj u pogledu plaćanja poreza. Uredio je financije i porezni sustav te je reformirao novčani sistem. Također je reorganizirao vojsku i donio zakon o maksimiziranju cijena živežnih namirnica i usluga (Dioklecijanov edikt o cijenama 301.). Odvojio je i vojnu upravu od civilne i uveo hijerarhiju dvorskih i društvenih staleža.

Za vrijeme vladavine vodio je ratove protiv Germana i Perzijanaca. Dvije godine prije abdikacije (zbog bolesti) počeo je proganjati kršćane, iako im je prije toga bio naklonjen. 1. maja 305. odrekao se carske časti (istovremeno je to učinio i Maksimijan) i povukao se u svoju palaču u Dalmaciji koju je dao sagraditi na području današnjeg Splita (danas poznata Dioklecijanova palača). Nakon napuštanja carske vlasti bavio se vrtlarstvom (najdraže mu je bilo uzgajanje - kupusa). U privatnom životu doživio je tešku tragediju kad mu je uzrupator Licinije dao ubiti ženu Prisku i kćer Valeriju. Umro je, a postoji i teorija da se ubio (otrovao), 316. godine, u 81. godini života, jer se bojao kako će ga njegovi nasljednici ubiti.


prethodnik:

Karin (283. - 285.)

Rimski carevi
nasljednik:

Kostancije I Klor (305. - 306.)

suvladar:

Maksimijan (286. -305.)
Galerije (293. - 305.)
Konstancije I Klor (293. - 305.)

[uredi] Vanjski linkovi

Commons
Wikimedia Commons ima multimedijalnu kolekciju o temi: