Romanski jezici

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Romanski jezici (takođe poznati i kao novolatinski jezici) su podskupina italskih jezika, posebno onih koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. "vulgarnog latinskog," latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugalije, Španije, Francuske, Rumunije.

Romanski jezici se dijele na dvije skupine:

  • Zapadna skupina:
    • Iberijsko poluostvro i Amerike
    • Francuska
    • Švajcarska
      • romanš jezik (Romansch, 66,000)
    • Italija
      • sardinijski jezik (300,000)
      • sjeverni italijanski dijalekti, dolomitski ladin, friulski