Interview

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link uredi i preuredite članak vodeći računa o standardima.

Naučni razgovor ili intervju (en. Interview) je svako prikupljanje podataka putem govornog općenja, s ciljem da se dobijena obavještenja upotrijebe u naučne svrhe. Upitnik po kome se vodi razgovor nazvaće se osnovom razgovora.

Sadržaj

[uredi] Glavne faze izrade interview-a

1. utvrđivanje osnovnih ciljeva ankete – proizilaze iz općih ciljeva istraživanja i uloge koju je u njemu dobila anketa

2. njihove teorijske i operacionalne izrade – da se postavljeni cilejvi teorijski razrade i zatim što adekvatnije prevedu na operacionalni jezik

3. prilagođavanje operacionalnog plana prikupljanja podataka životnom iskustvu ispitanika u sadržinskom i jezičkom pogledu – upitnik se ne stvara prostim izmišljanjem pitanja koja će u anketi biti postavljena, uspjeh zavisi od toga da li je način kako se prikupljaju podaci ispitanicima razumljiv i pristupačan i da li se tražena obavještenja nalaze u njihovom životnom iskustvu.

4. odluka o formalnom obliku razgovora (pismenog upitnika) i konačnoj strukturi njegove osnove (odredaba osnovnog skupa, izbor tipa i veličine uzorka, društvene i kulturne karakteristike pojedinih dijelova osnovnog skupa i sl.), kao i o finansijskim i kadrovskim mogućnostima. Niz činilaca u savremenom društvu djeluje u pravcu ujednačavanja jezika: obavezno školovanje, sve veća pismenost, sve šira rasprostranjenost štampe, radija, televizije, veća teritorijalna pokretljivost stanovništva itd. Treba koristiti jezičko jezgro, koje sačinjava nekoliko hiljada najčešće upotrebljavanih riječi.

[uredi] Načini ispitivanja

E. Šojh iznosi tri osnovna gledišta o načinu rada ispitivača:

- Blago ispitivanje – naglašavanje neophodnosti da ispitivač uspostavi što prisniji odnos ispitanikom i stekne njegovo potpuno povjerenje. Ovako se mogu uspješno prikupljati podaci samo o sadržajima koji imaju dublje značenje u životu ispitanika (o kojima ima iskristalizirano mišljenje). Sljedeća proceduralna pravila:

• anketar mora slušati ispitanika strpljivo i prijateljski, ali i na inteligentan i kritičan način

• anketar mora biti vrlo aktivan u toku razgovora, ali ne smije bilo što naređivati, niti davati bilo kakve savjete ili moralne opomene

- Neutralno anketiranje – međusobni odnost između anketara i ispitanika satoji se u formalnoj učtivosti. Držanje anketara je oretežno pasivno, strogo formalizovano i rutinsko. Ovaj metod omogućuje upotrebu anketara sa malim stručnim kvalifikacijama, što olakšava istraživanja većeg obima.

- Oštro ili stogo ispitivanje – vrlo slično saslušanju u istražno-sudskom postupku, razlika je što se razgovor vodi uz saglasnost ispitanika, kao i što se na osnovu dobijenih obavještenja ne preduzimaju nikakve društvene sankcije. Može se primijeniti za prikupljanje nekih činjeničnih podataka, ali nije pogodno za ispitivanje dubljih pobuda i širih psihičkih posljedica ponašanja.

[uredi] Potrebne osobine anketara

a) dobro poznavanje jezika ispitivane sredine, poznavanje njenog životnog stila i uobičajenog načina ličnog ophođenja

b) tačnost i preciznost u radu

c) izdržljivost u fizičkom i psihičkom pogledu (staloženost, mirnoća itd.)

d) da dovoljno razumije sadržaj ankete i da raspolaže bar elementarnim stručnim znanjima iz oblasti u koju spadaju njeni osnovni problemi

[uredi] Literatura

dr. Fuad Saltaga, Metodologija drustvenih i pravnih nauka, Sarajevo 2005