Likovna Umjetnost u Bosni i Hercegovini
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
[uredi] Baština drevnih vremena
Na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, nižu se od davnina mnogi slojevi prahistorijskih kultura čije je formiranje i nestanak vezano uz migracije neidentificiranih etničkih skupina. Prastanovnici mediterana i panonije razvijaju neolitske i eneolitske kulture (Danilo, Hvar, Vučedol) koje se miješaju u Bosni (Kakanj, Butmir). Nastavljaju se kulture metalnog doba iz kojih izniče sloj Ilira, etničke grupacije s jasno definiranom kulturnom i umjetničkom fizionomijom.
Paleolit u BiH je obilježen nalazištima na otvorenom prostoru, na brežuljcima pored rijeka, u sjevernoj Bosni. No, najstariji spomenik paleolitske umjetnosti na jugoistoku Europe jesu gravure u stijeni špilje Badanj kod Stoca.
Rani neolitik se javlja i na području Hercegovine (Zelena pećina – Mostar, Čairi – Stolac, Lisičići – Konjic i Peć Mlini na izvoru Tihaljine) pod utjecajem impresso keramike iz zapadnog Sredozemlja, a stanovanje je u pećinama ili u naseljima na uzvišenjima. U gornjem porječju rijeke Bosne i sjeveroistočnoj Bosni (Obra I kod Kaknja - sojenička naselja na istaknutim brežuljcima) se miješaju utjecaji impresso kulture s Jadrana i starčevačke kulture sa sjeveroistoka. Poseban izraz te kulture predstavljaju posuđe na četiri noge, tzv. ritoni koji su svojstveni i danilskoj kulturi u hrvatskoj. Po ovim predmetima kakanjska kultura se uvrštava u širok krug neolitskog kompleksa koji je njegovao kult životne snage (sjev. Italija, Dalmacija i Epir do Egeje). Butmirsku kulturu pored Sarajeva odlikuje fina glačana keramika s raznovrsnim geometrijskim ukrasima (najčešće spiralama). Butmirske figure su unikatne skulpture oblikovane prostom rukom, glave su gotovo portretske s naglašenim dijelovima tijela.
Najstarije brončano razdoblje je zastupljeno brončanim fibulama koje zamjenjuju predmete poput igala i dugmeta. Na području Hercegovine karakteristična su naselja tipa gradine (Varvara – Prozor), a za Bosnu nekropole s kamenim tumulima (Glasinac). U to vrijeme razrađen je poseban geometrijski stil urezanih ornamenata, koji posebno dolazi do izražaja na oružju, ukrasnim pločama, plosnatim ogrlicama i fibulama.
Od 7. vijeka prije nove ere, željezo preuzima primat prepuštajući bronci domenu nakita i umjetnosti. Različita ilirska plemena pod utjecajem halštatskih kultura formiraju vlastite regionalne varijante (Daljani, Histri, Japodi, Mezeji, Desidijati, Delmati, Daorsi …). Obogaćeni su utjecajem jonskih radionica u izradi ukrasnih oblika i nakita od zlata i srebra, njeguju keramičke posude crvene boje, ukrašene crno slikanim motivima meandra i trokuta, a ponekad i brončanom inkrustacijom. Japodska plemena imaju izuzetnu sklonost kićenju (teške, predimenzionirane ogrlice od žute, plave ili bijele staklene paste, ili od krupnih zrna jantara, masivne brončane fibule, brončani privjesci u obliku životinja i ljudi, spiralne narukvice, nogavice, dijademi, kape i oglavlja od brončanog lima …). Karakteristična je i sitna plastika od jantara oblikovane u stilu arhajske jonske plastike. Naselja su zbijenog tipa, a pored rijeke na principu sojenica. Početkom 4. vijeka prije nove ere, dolazi do prvog prodora Kelta, oni donose tehniku lončarskog kola, nove tipove fibula, te različite brončane i željezne pojaseve. Oni se nisu zadržavali u svom pohodu na Grčku i njihov utjecaj je ograničen u sjevernoj Bosni. Na značajnu ulogu kulta mrtvih u životu ilira ukazuje pažnja s kojom su vršeni sahranjivanje i posmrtni obredi kao i bogatstvo različitih priloga (oružja, posuđa, opreme za konje) u grobovima. U sjevernim krajevima dugo se očuvala tradicija spaljivanja pored sahranjivanja u ravne grobove (Urne podsjećaju na etrursku umjetnost), dok se na jugu mrtvi sahranjuju u kamenim ili zemljanim tumulima (gromile), koji ponekad, naročito u Hercegovini dosežu monumentalne promjere (više od 50 m u promjeru i 5 m u visinu). U delti Neretve, helenizirano ilirsko pleme Daorsa širilo je grčki utjecaj. Njihov glavni grad Daorson na Ošanićima kod Stoca predstavlja danas najznačajniji kulturni centar staroga vijeka u BiH. Tu se osobito ističe megalitski zid na Agori, podignut krajem 4. ili početkom 3. vijeka pr. nove ere, a sastavljen od velikih trapezastih blokova kamena. Posebno vrijedno otkriće su ostaci juvelirske radionice s kompletnim priborom za rad i kalupima za izlijevanje i iskucavanje raznih figura kasne grčke klasike. Razoren je od strane Rimljana u 1. vijeku prije nove ere, koji se tada učvršćuju u ovim krajevima.