Vijeće Evrope
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vijeće Evrope (engleski: Council of Europe, francuski: Conseil de l'Europe, njemački: Europarat) je međunarodna organizacija 46 država članica šire evropske regije, čiji su glavni zadaci i obaveze:
- Ono je zakonodavno tijelo Unije; za širok domen pitanja, prakticira tu zakonodavnu moć zajedno sa Evropskim Parlamentom;
- Koordinira ekonomskim smijerovima zemalja članica;
- Zaključuje, u ime EU, međunarodne dogovore sa jednom ili više država ili međunarodnih organizacija;
- Zajedno sa Parlamentom, rukovodi budžetom;
- Donosi odluke potrebne za utvrđivanje i implementiranje zajedničke međunarodne i sigurnosne politike, na osnovu općih regulacija koje je donijelo Vijeće Evrope;
- Koordinira aktivnostima zemalja članica i usvaja mjerila u policijskoj i pravosudnoj saradnji u pitanjima kriminala.
Ipak najvažniji zadaci su jačanje demokratije, zaštite ljudskih prava i pravne države na evropskom kontinentu. Najveći doseg Vijeća Evrope ogleda se u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, potpisanoj 1950. godine, i koja služi kao osnovni pravni dokument Evropskom sudu za ljudska prava.
Sjedište Vijeća Evrope je u Strasbourgu na francusko-njemačkoj granici. Prvobitno sjedište je bilo u palati strasburškog univeziteta, dok se sad nalazi u Palais de l'Europe (Palata Europe). Članstvo u Vijeću Evrope otvoreno je svim evropskim demokratskim državama koje su prihvatile načelo valdavine prava i koje jamče temeljna ljudska prava i slobode svojim građanima.
Vijeće Evrope ne treba miješati s Vijećem Evropske unije ili Evropskim vijećem, koji su tijela Evropske unije. Vijeće Evrope je samostalna međunarodna organizacija odvojena od Evropske unije.
Sadržaj |
[uredi] Utemeljenje i razvoj
Idejni začetnik Vijeća Evrope je Winston Churchill, koji je u svom predavanju na Univerzitetu u Zurich 19. septembra 1946. (tekst govora) izložio ideju od "Sjedinjenim Državama Evrope", po uzoru na SAD.
Vijeće je službeno utemeljeno Londonskim ugovorom od 5. maja 1949., usaglašenim između deset izvornih država članica. Taj ugovor poznat je kao Statut Vijeća Evrope.
Završetkom hladnog rata, Vijeće Evrope se nametnulo kao glavni politički forum za trajni dijalog i suradnju sa zemljama istočne i srednje Evrope koje su izabrale demokratski oblik upravljanja državom. Ta nova uloga Vijeća Evrope kao čuvara demokratske sigurnosti, potvrđena je Bečkim sastankom na vrhu održanom u oktobru 1993. godine.
[uredi] Cilj
Član 1.(a) Statuta:
- Cilj Vijeća Evrope je postići bolju povezanost među svojim članova sa svrhom očuvanja i ostvarivanja ideala i načela koji su im zajednička baština i koja olakšava njihov ekonomski i socijalni napredak.
Vijeće se bavi:
- zaštitom demokratije i vladavine prava
- zaštitom ljudskih prava, posebno:
- socijalnih prava, u skladu s Evropskom socijalnom poveljom
- jezičkih prava, u skladu s Evropskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima
- slobodom medija, u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima
- promocijom evropskog kulturnog identiteta i raznolikosti, u skladu s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina
- problemima kojima se suočava evopsko društvo, uključujući diskriminaciju, ksenofobiju, zagađenje okoliša, SIDA, zlouporabu opojnih droga i organiziranog kriminala
- poticanjem demokratske stabilnosti kroz reforme.
[uredi] Tijela i institucije
Vijeće Evrope čine dva glavna tijela:
- Odbor ministara
- Parlamentarna skupština
Institucije Vijeća Evrope su:
- Evropski sud za ljudska prava
- Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope
- [Komesar za ljudska prava]]
- Sekretarijat Vijeća Evrope i Generalni Sekretar Vijeća Evrope
- Evropski sud za ljudska prava
- Pompidou Grupa - grupa za suradnju u suzbijanju zloupotrebe droga i nezakonite trgovine drogom
- Evropsko ravnateljstvo za kvalitetu medicine
Također postoji Evropski odbor za demokratiju kroz pravo, poznatija kao Venecijanska komisija.
Na čelu Sekretarijata Vijeća Evrope je Glavni sekretar Vijeća Evrope.
Odbor ministara tijelo je Vijeća Evrope koje donosi odluke. Čine ga ministri vanjskih poslova zemlje članice ili njihovi stalni zastupnici. Parlamentarna je skupština savjetodavno tijelo. Njene članove određuju nacionalni parlamenti. Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope savjetodavno je tijelo koje predstavlja lokalne i regionalne vlasti. Na taj su način vlade, nacionalni parlamenti te lokalne i regionalne vlasti zasebno predstavljene.
[uredi] Simboli
Vijeće Evrope prvo je uvelo zastavu, koju je kasnije preuzela i Evropska unija, poznatiju kao plavu zastavu s dvanaest zlatnih zvijezdica. Himna, koja je također i himna EU, je Oda radosti iz Beethovenove Devete simfonije (od 1972. godine). Dan Vijeća Evrope obilježava se 5. maja.
[uredi] Službeni jezici
Službeni jezici Vijeća Evrope su francuski i engleski, a u Parlamentarnoj se skupštini također upotrebljavaju i njemački, italijanski i ruski kao radni jezici. Pod određenim se uvjetima tokom rasprava omogućuje i prevođenje na druge jezike.
[uredi] Članstvo
Danas Vijeće Evrope broji 46 država članica. Deset je izvorni država članica koje su osnovale Vijeće Evrope:
Kasnije su se pridružile:
- Grčka (9. avgust 1949.)
- Turska (9. avgust 1949.)
- Island (9. mart 1950.)
- Njemačka (13. srpnja 1950.)
- Austrija (16. april 1956.)
- Kipar (24. maj 1961.)
- švicarska (6. maj 1963.)
- Malta (29. april 1965.)
- Portugal (22. septembar 1976.)
- Španija (24. novembar 1977.)
- Lihtenštajn (23. novembar 1978.)
- San Marino (16. novembar 1988.)
- Finska (5. maj 1989.)
- Mađarska (6. novembar 1990.)
- Poljska} (26. novembar 1991.)
- Bugarska (7. maj 1992.)
- Estonija (14. maj 1993.)
- Litvanija (14. maj 1993.)
- Slovenija (14. maj 1993.)
- Češka (30. juni 1993.)
- Slovačka (30. juni 1993.)
- Rumunija (7. oktobar 1993.)
- Andora (10. oktobar 1994.)
- Latvija (10. februar 1995.)
- Albanija (13. juli 1995.)
- Moldavija (13. juli 1995.)
- Makedonija (9. novembar 1995.)
- Ukraina (9. novembar 1995.)
- Rusija (28. februar 1996.)
- Hrvatska (6. novembar 1996.)
- Gruzija (27. april 1999.)
- Armenija (25. januar 2001.)
- Azerbejdžan(25. januar 2001.)
- Bosna i Hercegovina (24. april 2002.)
- Srbija (3. april 2003.)
- Crna Gora (5. oktobar 2004.)
Parlament Bjelorusije imao je poseban gostujući status u Parlamentarnoj skupštini od septembra 1992. do januara 1997., međutim to je suspendirano zbog toga što Bjelorusija ne poštuje ljudska prava.
Vatikan ima promatrački status pri Odboru ministara od 1970.
Neke neevropske države imaju promatrački status pri institucijama Vijeća Evrope:
- Japan i Sjedinjene Američke Države imaju promatrački status pri Odboru ministara.
- Izrael ima promatrački status pri pri Parlametarnoj skupštini.
- Kanada i Meksiko imaju promatrački status pri Odboru ministara i Parlametarnoj skupštini
[uredi] Vanjski linkovi
- Vijeće Evrope - službena internetska stranica
- Statut Vijeća Evrope