Legenda o Ali-paši
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Autor | Enver Čolaković |
---|---|
Originalni naziv | Legenda o Ali-paši |
Jezik | bosanski |
Vrsta djela | roman |
Vrijeme radnje | Osmanska vladavina u BiH |
Mjesto radnje | Sarajevo, BiH |
Glavni lik | Alija Leptir (Ali-paša) |
Vrhunac | 2 dio knjige |
Teme | Tadašnji život hamala, paša i begova |
Legenda o Ali-paši je djelo bosanskohercegovačkog književnika Envera Čolakovića.
Sadržaj |
[uredi] O autoru
Enver Čolaković (1913. Budimpešta - 1976. Zagreb) je studirao matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak,i to na dva jezika: hrvatskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "krizni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo šta objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s mađarskog. Tek četvrt stoljeća kasnije izašlo je drugo izdanje njegovog romana (1970), koji i jezikom i strukturom predstavlja veliko umjetničko djelo iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama.
[uredi] Radnja
U ovoj knjizi se radi o hamalu Aliji, njegovom putu do bogatstva i ujedno o njegovoj velikoj ljubavi. Alija je mladi hamal dobrog srca koji svima pomaže, dobio je nadimak i Alija Leptir zbog njegovog dobrog karaktera i ljubavi prema Suncu. Uvijek je veseo i radostan i osoba je koja je uvijek rado viđena i veoma znana. Alija je zaljubljen u Almasu, kćer Mehage bakala, ali se nikada nije usudio pokazati joj svoju ljubav koju on osjeća prema njoj te se ona udaje za drugog ,Ismet-efendiju. Međutim, Almasa u tom braku nije bila sretna prvenstveno zbog teške Ismetove bolesti, epilepsije koju joj je prešutao prije braka. Ubrzo se rastavlja od njega. U tom periodu Aliji se nekoliko puta za pomoć obraća mrzovoljni i škrti Mula Hasan dedo koji mu jednom pokaže svoje skriveno blago. Nakon smrti dede, Alija kupuje kuću dede te pronalazi bogatstvo, vjenčava se sa Almasom, koja se nešto prije razvela od Ismet-efendije, i postaje Ali-paša. Jedno vrijeme je bio i u Travniku, kamo ga je poslao Ali-hodža, čovjek koji ga je volio više nego vlastitog sina. Tamo je patio za svojom Almasom, ali se brzo vratio kući, i našao dugo traženu sreću. Osvojio je svoju voljenu i postao bogat, ali i uprkos tome, njegova je duša ostala ista, volio je pomagati drugima, pogotovo nakon što je i steko puno novca. Ovo je topla ljudska priča o čovjeku koji je našao dugo traženu sreću, i dobio sve što je želio, zahvaljujući svojoj dobroti.
![]() |
|
[uredi] Jezik i stil
- - Epiteti: hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad,umorni pas, crne brčine, bolji svijet
- - Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
- - Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
- - Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori; reče; zapita se.
- - Komparacije (Usporedbe): našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.
[uredi] Likovi
- Alija Leptir,
- Almasa,
- Mula-Hasan dedo,
- Ismet efendija,
- Ali-hodža Misirlija,
- Arifaga telal,
- Mehaga bakal,
- Omeraga kazandžija,
- Rifat,
- Fra.Ante i Fra.Petar,
- Zehra-hanuma,
- Safija,
- Ahmo,
- gazda Jesua,
[uredi] Također pogledajte
Nedovršeni članak Legenda o Ali-paši koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.