Newtonovi zakoni kretanja

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Portal Odjeljak isključivo posvećen fizici
Prvi i drugi Newtonov zakon iz knjige Principia Mathematica na latinskom
Prvi i drugi Newtonov zakon iz knjige Principia Mathematica na latinskom

Newtonovi zakoni kretanja su zakoni klasične mehanike objavljeni 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica Isaaca Newtona koji predstavljaju temelje današnje moderne mehanike

1. zakon: Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila dovede do promjene tog stanja. Taj zakon se zove još i zakon inercije.

2. zakon: Sila je jednaka izvodu impulsa po vremenu:

\vec F=\frac{\mbox{d} \vec p}{\mbox{d}t}, gdje je \vec p impuls i važi \vec p = m \cdot \vec v.

Iz te formule slijedi da je u slučaju konstantne mase (masa se može i mijenjati - npr. kod rakete) intenzitet sile jednak proizvodu mase tijela i ubrzanja koje tijelo dobije djelovanjem te sile:

\vec F = \frac{\mbox{d}}{\mbox{d}t}(m \cdot \vec v) = \frac{\mbox{d}m}{\mbox{d}t}\vec v + m \frac{\mbox{d}\vec v}{\mbox{d}t} .

Za slučaj konstantne mase važi

 \frac{\mbox{d}m}{\mbox{d}t} = 0

te stoga:

\vec F = m \cdot \vec a

ili u skalarnom obliku:

 F = m \cdot a

gdje je F sila, m (konstantna) masa tijela, a a ubrzanje koje to tijelo dobiva djelovanjem sile. Sila od 1 Njutna je sila koja tijelu mase 1 kilograma daje ubrzanje od 1 \frac{m}{s^2}.

3. zakon: Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dva tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.

4. zakon: Ponekad se u literaturi spominje i tzv. Četvrti zakon mehanike (iako ga Newton u Pricipia Mathematica ne navodi), koji se odnosi na slaganje sila: ukoliko na neko tijelo djeluje n sila, onda je ukupna sila (o kojoj je riječ u 2. zakonu):

\vec F = \vec F_ {1} + ... + \vec F_{n}.