Rifet Bahtijaragić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Rifet Bahtijaragić (rođen 10. augusta 1946 u Bosanskom Petrovcu) je bosanskohercegovački i kanadski pisac.

Sadržaj

[uredi] Biografija

Rifet Bahtijaragić je osnovnu i srednju školu završio u Bosanskom Petrovcu a Filozofski fakultet u Sarajevu gdje je i proveo svoje prve radne godine u bosanskohercegovačkom dnevnom listu "Oslobođenje". Godine 1971. prelazi s porodicom u Bihać, gdje radi kao novinar, profesor i privrednik.

Rad u privredi započinje u Bihaću kao specijalista za finansiranje ekonomskog razvoja i međunarodni platni promet u Regionalnoj banci Privredne banke Sarajevo (do 1976). Potom ga Centrala Privredne banke Sarajevo šalje u Pariz na mjesto rukovodioca svog punkta za frankofonske zemlje. Tamo se još više specijalizira za finansiranje razvojnih programa i inplantiranje modernih tehnologija u privredni razvoj. Po povratku u Bihać 1980. godine nastavlja rad u Banci, potom u Prehrambenom Kombinatu "Krajina" kao stručnjak za razvoj i međunarodne privredne odnose. Tamo formira Internu banku Kombinata "Krajina", a potom i Regionalnu trgovačku kuću. Pred sami rat u Bosni i Hercegovini formira sopstvenu firmu za domaću i vanjsku trgovinu "New Trade" u Bosanskom Petrovcu.

Na samom startu rata u Bosni i Hercegovini u proljeće 1992. godine formira Građanski forum u svom kraju i pokušava urazumiti nacionalističke stranke da će rat koji one pokreću, potpomognute agresijom graničnih novoformiranih država iz državnog tkiva bivše Jugoslavije, donijeti najveće užase u nacionalno isprepletenoj Bosni i Hercegovini. Građanski forum doživljava politički krah pod naletom ratnih mašinerija, kao i Bahtijaragićev otvoreni poziv narodu putem lokalnih radio-stanica da otkaže poslušnost nacionalističkim vođama, koji ga vode u krvoproliće i ratna razaranja. Odlučivši da ga udalji sa puta zahuktalih ratnika, Srpski krizni štab Bosanskog Petrovca donosi odluku o njegovoj eliminaciji krajem juna 1992. Iz petrovačkog ratnog područja uspijevaju ga izvući prijatelji iz susjednog Titovog Drvara i obezbijediti mu put kroz ratna područja do Hrvatske. S porodicom se sastaje u Štutgartu, u Njemačkoj, gdje živi i radi dvije godine i otkud potpomaže svoje sinove Minka i Irisa, ratom zarobljene u uzavrelom dijelu Balkana.

Godine 1994. Bahtijaragić imigrira u Kanadu sa suprugom Nermom i dvoje male djece - Irminom i Blankom.

Rat u Bosni i Hercegovini intenzivira literarno pero Rifeta Bahtijaragića. U Njemačkoj užurbano radi na romanu Krv u očima" i poeziji, a u Kanadi na romanu "Bosanski bumerang" i zbirci poezije "Oči u hladnom nebu - Eyes to the Cold Sky", izdanoj na bosanskom i engleskom jeziku. Poezija Rifeta Bahtijaragića uključena je u Antologiju krajiških pjesnika i Anthology of International Poetry u Kanadi.

Rifet Bahtijaragić je poznat i u svijetu UFO-loga, kojem je dao doprinos objavljivanjem izvještaja o viđenju neidentifikovanih letećih objekata iznad Ukrajine, njegovog kraja u Bosni i Vankuvera u Kanadi.

U Kanadi se uključuje u rasprave o Multikulturalizmu (Intervju pod nazivom: "The politics of Identity", WordWorks, Vancouver, 2005).

Živi i radi u Vankuveru, Kanada.

[uredi] Djela

  • "Skice za cikluse", poezija, Sarajevo, 1972.
  • "Urija", poezija, Beograd, 1982.
  • "Krv u očima", roman, Wuppertal, Njemačka, 1996.
  • "Bosanski bumerang", roman, Tuzla, 2001.
  • "Oči u hladnom nebu - Eyes to the Cold Sky", poezija, Tuzla, 2004.

[uredi] Kritike

[uredi] Krv u očima

Roman "Krv u očima" je proglašen romanom 1999. godine u produkciji izdavača. Rifet Bahtijaragić pripada onoj vrsti bosanskohercegovačkih pisaca koja je ponijela u svijet istinsku privrženost svojoj rodnoj Bosni, a koja istovremeno uspijeva da nađe dostojno mjesto u modernoj svjetskoj književnosti. To je pisac novog senzibiliteta i kozmopolitskog duha. Njegov roman "Krv u očima" je do bola istinito svjedočanstvo, ne samo o našoj najbližoj prošlosti, nego i o pradavnom prokletstvu života na ovim prostorima gdje smo, kako kaže autor romana, "gurnuti iz prvobitne postojbine, s one strane Karpata".

Iako krvavo aktuelan, ovaj roman prenosi ideje i značenja koji vuku korijenje iz drevne prošlosti. Ti zvuci i jauci se ponekad utišaju, utope u zajedničkoj baštini, da bi se javili ponovo, osobito u smutnim vremenima kakvo je ovo na kraju dvadesetog vijeka. Kod Bahtijaragića odjekuju nedoumice i bolna zapitanost koje mu je nametnulo naše vrijeme: - Kakva nas sudbina udalji od našeg korijenja. Mi smo poput kukavičjeg jajeta u tuđem gnijezdu. Čim se na nama pojavi perje, čim primijete da nismo kao oni, kljucaju nas i izbacuju naglavačke. Čim se pojavi neka sila, uvaljuje nam svoje zastave i svoje uniforme. Uvijek nosamo tuđe. Kad će ovaj narod stati na svoju zemlju i zavijoriti svoje barjake?! (R. Bahtijaragić, "Krv u očima", Bosanska riječ, 1996, str.171/172)

I pored svega užasa i nesreće, autor romana ne zatvara vrata budućnosti, čak ni pred onima koji su prognani sa svojih kućišta i koji lutaju svjetskim prostranstvima, nadajući se da će negdje, napokon, osjetiti miris one "šeftelije, što nam je po svu jesen mirisala po kući".

[uredi] Bosanski bumerang

Roman "Bosanski bumerang" Rifeta Bahtijaragića je po mnogo čemu specifična knjiga, koja nadrasta literarni šovinizam i uskonacionalnu i partikularno-regionalnu odrednicu, a samim tim bosanskohercegovačku literaturu uključuje u proces novog svjetskog literarnog pokreta. To je uzbudljivi triler koji se čita u jednom dahu i nikog ne ostavlja ravnodušnim. U najuzbudljivijim prizorima Bahtijaragićevog romana probuđeni čitalac može vidjeti, osjetiti, šta znači poznata fraza "užasi rata", šta znači sablasni korak bestijalne gomile, šta znači odsustvo moralnih zakona u ljudima i odsustvo zvjezdanog neba nad njima.

[uredi] Oči u hladnom nebu

Zbirka poezije "Oči u hladnom nebu" nastavlja bosansku pjesničku tradiciju, mada je Rifet Bahtijaragić pjesnik novog senzibiliteta. Raspon ove pjesničke klavijature je širok: od gotovo nečujnog šapata bršljana, preko koraka hitronoge srne, drhata čudesnog što se niz mahale razvuče, vode što nečiju priču žubori, do simfonije narastajuće u suludu harmoniju u koju se uvlači glas vukova što nekog oplakuju, urlici pokošenog polja i kletve zrikavaca. Bahtijaragićeva poezija ima okus blagosti i ojađenosti dobrih Bošnjana Krstjana (Bogumila) što istrajaše na svjetskom raskršću i razbojištu na kojem različiti bogovi ne prestaju lučiti i zatvarati u svoje torove pokornu pastvu.