Paljenje Reichstaga
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Njemački nacisti zapalili su zgradu državnog parlamenta, što je Adolf Hitler iskoristio za preuzimanje vlasti i izgradnju sistema koji je prouzrokovao najveća stradanja u historiji čovječanstva. Reichstag u Berlinu planuo je 27. februara 1933. godine oko 21 sat.
Podmetači požara optužili su komuniste i počeli žestok progon neistomišljenika. Iste noći uhićeno je oko četiri hiljade ljudi, uključujući sve komunističke poslanike i dužnosnike, a dan nakon toga potpisana je Odredba za zaštitu naroda i države kojom su ukinuta osnovna građanska prava.
Potkraj marta proglašen je Zakon o posebnim ovlastima, početkom majaa raspušteni su sindikati, a u junu i julu i sve političke stranke. Progoni su se proširili i na poznate naučnike i umjetnike, pa su domovinu, među ostalima, morali napustiti Albert Einstein, Bertold Brecht, Erich Maria Remarque i obitelji Thomasa i Heinricha Manna.
Već 20. marta, pod vodstvom SS-a, osniva se logor u Dachau, a ubrzo još njih šest. U julu 1933. u Njemačkoj ima oko 27 hiljada političkih zatvorenika, a na početku rata broj raste na milione.
1938. godine Židovi su isključeni iz svih javnih službi i dobivaju posebne legitimacije. U martu te godine njemačke snage ulaze u Austriju, a godinu dana poslije okupiraju Češku.
U Drugi svjetski rat za šest godina njegova trajanja uključeno je 90% svjetskog stanovništva. Za to su vrijeme nacional-socijalisti osnovali 95 logora u kojima je smaknuto 11 miliona ljudi. Među njima je, kao žrtve sistemski provedenoga konačnog rješenja, ubijeno oko 6 miliona Židova.