Industrijska politika Bosne i Hercegovine

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Proučite kako poboljšati članak ovdje, kliknite na link uredi i preuredite članak vodeći računa o standardima.

Industrijska politika BiH

U BiH postoje i potrebe i pogodnosti za dizajniranje i inplementiranje industrijske politike uz pomoć eksperata iz razvijenih zemalja i međunarodnih agencija specializiranih za takva pitanja.

Industrijska politika zasniiva se na razvijenoj mreži institucija, kao što su trgovinske komore, ministarstva, naučne institucije, te specializirane agencije. Industijska politika u BiH trebala bi primarno i što je brže moguće biti orijentisana ka oporavku u ekonomiji, te porastu zaposlenosti.

Potrebno je učiniti sve napore, a da se ne ugrožava konkurentnost na tržištu, simulirati aktivnost onih sektora koji mogu najbrže doprinijeti porastu GNP-a, posebno sektora sa znatnijim sadržajem domaćih resursa.

Osnovne oblasti implementacije industrijske politike mogle bi biti:

- podizanje konkurentnosti ekonomije poboljšavanjem tehnoloških kapaciteta;

- promocija izvoza i ekonomskog razvoja pretpostavlja formiranje institucija za promociju izvoza i prikupljanje informacija;

- aktivnosti u sferi promocije izvoza podrazumijevaju i neposrednu pomoć firmama, posebno SME u cilju razvoja eksportnih strategija i dosezanja inozemnih tržišta;

- promoviranje R&D, posebno razvoja tehnologija i njenog transfera;

- podizanje efektivnosti procesa transfera tehnologije iz inozemstva i

- razvijanje industrijskih klastera i njiohovo povezivanje sa inozemnim firmama


[uredi] Koraci industrijske politike

Industrijska politika ili politika okrenuta proizvodnji u općem smislu, može biti svaki tip državne politike koji se odražava na proizvodnju.

• U kontekstu stimulisanja politike konkurencije, vlada treba podsticati razvoj novih firmi.

• Često, a posebno na nivou gospodarske (ne)razvijenosti kakva je danas u BiH privremena carinska zaštita, i to posebno efektivna carinska zaštita, može biti opravdana i potrebna, te transparentno predočena.

Razvojni fondovi i razvojni krediti su potrebni gospodarstvu toliko dugo dok se ne razviju do adekvatnog nivoa domaće finansijske institucije


• Podsticanje istraživačkog rada u cilju promocije tehnološkog progresa je posebno značajno na dugi rok, jer BiH je uvijek imala značajne kapacitete u toj oblasti. Osim toga time bi se smanjio odliv mladih školovanih građana koji je danas veoma značajan.

• Isto tako dalje ulaganje u razvoj ljudskog kapitala.

• Finansijsku podršku firmi treba davati pod uvjetom da njen vlasnik preuzima rizik promašene investicije te da garantira za povrat kredita svojom ličnom imovinom.

• Nadzor na firmama koje će koristiti razvojne fondove I kredite mora biti rigorozan kao i sankcije za svaku zloupotrebu dobijenih sredstava.

• Sve dok se određeni «targetirani» razvojni sektori dovoljno ne razviju, treba sniziti poreske obaveze firmama na proizvodnju finalnih proizvoda, to jest visokih faza prerade.

• U pogledu inozemnih investitora treba voditi računa da inozemne investicije ne eliminiraju domaće proizvođače. Inozemne investicije trebaju doprinijeti podizanju konkurencije u zemlji, a ne njezinoj eliminaciji.

• Otvoriti treba širom vrata formiranju novih firmi eliminiranjem nepotrebne procedure osnivanja firmi. Sankcije za osnivanje špekulativnih firmi moraju biti drastične-do zabrane daljeg poslovanja u datoj djelatnosti.