Zaštita životne sredine
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Geografske osnove problema i zaštite životne sredine
-Suština geografskog aspekta problema i zaštite životne sredine-
Svjedoci smo sve većih promjena prirodne sredine izazvanih ljudskom aktivnošću. Sve se to nepovoljno odražava na ljude, njihovo zdravlje, kao i na zdravlje životinja i biljaka, a pored toga loše je za objekte materijalne kulture čovjeka i društva. Problem narušavanja kvaliteta životne sredine predmet je proučavanja brojnih znanosti. Pitanje je odakle potiče zanimanje geografa za taj problem? Zanimanje geografa za taj problem potiče iz vremena najranijih početaka razvoja geografije. Geografija proučava uzročno-posljedične veze prirode i društva i obrnuto. Prostorne i vremenske uzočno-posljedične veze prirode i društva izazivaju promjene prirodnog ambijenta. Od strane čovjeka izmjenjena prirodna sredina, za koju je on stalno vezan, naziva se geografskom sredinom. Ona čini okruženje čovjeka.
-Važniji uzročnici narušavanja kvaliteta životne sredine-
Nekad je čovjek živio u skladu s prirodom; vrlo skromno je iskorištavao prirodne resurse i nije bitno, niti u širim razmjerama remetio prirodnu ravnotežu. Živeći u malenim naseljima oko plodnih predjela, problem svoje egzistencije rješavao je baveći se lovom, a kasnije i zemljoradnjom. Kada je počeo obrađivati metale i kada je došlo do procvata zanatstva, pojedine skupine ljudi počele su se kretati tragajući za rudama , koje su koristili. Tako je čovjek počeo preseljavati i u područja klimatski manje povoljna za život i poljoprivredu, pa je bio prisiljen boriti se sa prirodom. Zahvaljujući zanatstvu, izumio je nova, bolja oruđa, odjeću i skloništa, počeo je krčiti i paliti šume, vještački stvarajući obradivo zemljište. Naselja su postajala sve veća, specijaliziraju se zanimanja, organizira se trgovina, rađa se civilizacija. Broj ljudi se uvećava. Zahvati na prirodnoj okolini bivaju sve veći:grade se vodovodi, rudnici, putevi, luke... Tehnologija doživljava procvat, nauka i zdravstvena zaštita postepeno se razvijaju, pa ljudski vijek postaje duži i , uopće život čovjeka postaje bolji i uspješniji. No taj progresivan razvoj praćen je , nažalost , promjenom životnih uslova na takav način koji će današnjem čovječanstvu prouzrokovati brojne i dalekosežne probleme. Posebno velike negativne uticaje na stanje životne sredine imaju pogoni teške industrije (željezare, livnice, koksare), hemijska industrija i druge industrijske granekoje se često nazivaju prljavom industrijom. U Bosni i Hercegovini najveće probleme s kvalitetom zraka, vode, tla i života uopće imaju veliki gradski centri kao što je to slučaj sa Sarajevsko-zeničkom kotlinom. Na kvalitet životne sredine značajno utječe i proizvodnja i potrošnja različitih energetskih sirovina od kojih u Bosni i Hercegovini najveći značaj ima ugalj. Segorjevanjem uglja, posebno lignita, nastaju velike količine šljake i pepela, a u atmosferu se izbacuju velike količine sumpornih i azotnih jedinjenja što sve zagađuje životnu sredinu. I saobraćaj, posebno cestovni, izuzetno mnogo utječe na kvalitet sredine u kojoj živimo. Sagorjevanje goriva, spiranje (padavinskim vodama) ulja, nafte, soli i prašine s cesta, zatim izazivanje buke koja ima višestruke negativne posljedice po zdravlje ljudi, sve to negativno utječe na našu okolinu i sredinu u kojoj živimo. Nestručna obrada poljoprivrednih površina kod upotrebe hemijskih sredstava za zaštitu bilja i uništavanje korova, negativno se odražava na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Svi hemijski preparati (pesticidi) imaju otrovna svojstva. Duže upotreba ovih sredstava i umjetnih gnojiva negativno se odražava na kvalitet površinskih i podzemnih voda. I otpad (gradski ili komunalni, otpad iz undustrije ili saobraćaja, otpad neiskorištenih energenata, poljoprivredni otpad itd) negativno utječe na kvalitet životne sredine. Ovo se posebno odnosi na veće gradove u našoj zemlji gdje se gradski i industrijski otpad deponuje i zatrpava, što ugrožava podzemne vode i zrak. Najopasniji je otpad iz hemijske industrije.
-Ugroženi elementi životne sredine-
Uz industrijski razvoj neodvojivo je vezan problem zagađenja životne sredine: zraka, vode, tla...
Zrak
Pod zagađenim zrakom se podrazumijeva zrak koji u sebi sadrži materije koje ne ulaze u njegov prirodni sastav. Sve navedeno pod uzročnicima narušavanja kvaliteta životne sredine (imeđu ostalog brz i nekontrolisan razvoj industrije, sagorijevanje goriva, emitiranje gasova i čestica u atmosferu itd) dovelo je do zagađenja zraka. Možemo se, zajedno sa životinjama, otrovat jedući biljke koje su zagađene zagađenim zrakom. Takođe udišući štetne gasove i zagađene čestice, zajedno sa zagađenim zrakom, ugrožavamo svoje zdravlje. Materije kojih ima najviše u zraku su sumpor-dioksid i ugljen-monoksid koji nastaju sagorjevanjem uglja i nafte. Takođe se mogu naći i druga štetna jedinjenja koja kod čovjeka mogu izazvati oboljenje od raka. Što se tiče prostora Bosne i Hercegovine najzagađeniji zrak je iznad velikih gradova i industrijskih zona kao što je Sarajevsko-zenička kotlina i grad Zenica koji ima najzagađeniji zrak. Razlog valike zagađenosti zraka u Zenici je svakako što se u njoj nalazi velika koncentracija teške industrije, koja oslobađa velike količine štetnih jedinjenja i materija. Još jedan od razloga je i geografski položaj grada. Naime Zenica je smještena u kotlinskom području pa se tako , zbog reljefne zatvorenosti, zeničko područje prirodno slabo provjetrava. U zimskom periodu javljaju se i magle koje su nastale kao posljedica velike koncentracije štetnog zraka koja je naročita u hladnijem periodu godine. Magle koje u sebi sadrže velike količine štetnih plinova nazivaju se smogom. Zagađeni zrak se vjetrom prenosi kilometrima daleko od mjesta njegova zagađivanja što je naročito opasno za slabije razvijene zemlje zbog toga što one nemaju sredstava za barem malo pročiščavanje zraka. Voda
Zagađivanju su naročito izložene tekuće površinske vode, s obzirom na to da u njih većina industrijskih postrojenja izbacuje svoje otpadne proizvode. Osim što narušavaju živi svijet voda , izvjesno je da će se ova zagađenja negativno odraziti i na mogućnosti vodoopskrbe čovječanstva sutrašnjice (što je na našim područjima već slučaj). Najveći zagađivači vode su obično njeni potrošači (na prvom mjestu industrija koja je najveći potrošač i najveći zagađivač vode). Voda služi i za rastvaranje otrovnih materija, i onda se tako neprečišćena upušta u rijeke. Što je naročito slučaj na našim prostorima jer vlasnici fabrika u cilju što manje potrošnje neprečišćavaju iskorišćenu vodu. Stoga je logično da su kod nas najzagađenije rijeke koje protiču kroz industrijske centre. Najbolji primjer je rijeka Bosna u koju se ispuštaju sve otpadne vode iz iz industrije i gradova u Sarajevsko-zeničkoj kotlini. Sve naše rijeke na kraju svog toga su zagađene do te mjere da se u njima nemože kupat. Situacija je sve gora, u rijekama se sve manje riba a riječna voda zagađuje i podzemne vode. Pošto čovjek ne može opstati bez vode , svaka ljudska zajednica ovom pitanju mora posvetiti veliku pažnju. To se posebno odnosi na naše područje , jer se mi nismo još dovoljno ekonomski razvili da bi svi mogli kupovati vodu za piće koje je u svakom slučaju sve manje.
Tlo
Loša situacija je i u pogledu zagađivanja tla, odnosno preostalih površina obradivog zemljišta. Erozija ima najveći uticaj na ugrožavanje tla. Erozija je spiranje površinskog raspadnutog sloja. Najviše je pospješuju obilne kiše i bujice koje se obrazuju na nagnutom zemljištu. Jako brzo mogu uništiti tlo. Sloj tla debljine 1 cm se stvara nekoliko stotina godina, dok bujice mogu uništiti tlo s padine u toku samo jednog dana.
Mnoga tla su podložna erozionim procesima, a gotovo cijeli teritorij Bosne i Hercegovine podložan je tim procesima. Ni dijelovi ka što su peripanonski ravničarski nisu pošteđeni od erozije. Nepravilna obrada zemlje je takođe loša jer samo potpomaže eroziju. I širenje tj razvijanje čovjeka takođe pospješuje u stalnom smanjenju obradivih površina. Stalna širenja naselja, izgradnja saobraćajnica , površinska eksploatacija ruda, industrijski objektii druga korištenja tla u različite svrhe uništava obradivo tlo. Poseban problem koji znatno doprinosi smanjenju prinosa poljoprivrednih kultura koje se siju naredne godine je i taloženje pesticida u tlu i biljkama. -Mjere i aktivnosti na zaštiti životne sredine- U cilju zaštite životne sredine u našoj zemlji poduzimane su različite mjere i aktivnosti. Međutim te mjere su doprinijele samo djelominičnim rezultatima. Potrebno je uraditi još dosta toga da bi sačuvali dredinu u kojoj živimo. Prvi problem je što mnoge tvornice u našoj zemlji nemaju prečistače (filtere) za otpadne plinove na tvorničkim dimnjacima. Smanjenje zagađenja zraka međutim zavisi od toga. Da bi se rješio ovaj preoblem neophodno je ugarditi filtere za aprečiščavanje zraka. Problem zagađenja riječnih tokova i podzemnih voda je takođe prisutan na našim prostorima. Riješenje tog problema zahtijeva dovođenje tih riječnih tokova i podzemnih voda do prečiščavanja. To podrazumijeva niz radnji na prečiščavanju otpadnih voda iz naselja i industrije koje se upuštaju u vodotoke. Prečiščavanje bi se moglo riješiti sistemom kolektora. Smanjenje negativnih posljedica na tlo može se riješiti upotrebom agrohemijskih i agrotehničkih mjera. Zatim imamo problem erozije tla. Taj problem bi djelimično riješili pošumljavanjem "golih" površina. U akciju zaštite životne sredine moramo staviti i evidentiranje i stavljanje pod zaštitu prirodna područja i rijetkosti. Po tom pitanju u našoj zemlji je stavljeno pod zaštitu dva nacionalna parka, 24 rezervata prirodei još drugih prostora u kojima se nalaze značajne biljne i životinjske vrste. Dva spomenuta nacionalna parka su: "Sutjeska" i "Kozara". U sklopu nacionalnog parka "Sutjeska" nalazi se jedinstvena prašuma Perućica. Međutim najveći zagađiveči naših prirodnih bogastava su mnogi turisti i izletnici koji posjećuju naše planine, jezera, nacionalne parkove itd. Stoga je prvenstveno važno probuditi ekološku savjet kod građana i upoznati ih sa važnošću prirode koja nes okružuje. Jer je sigurno da priroda bez nas može dok mi bez nje nemožemo. Zbog "slučajeva" kojim nema pomoći što se tiče ekološke kulture potrebno je ugledati se na neke strane, razvijene zemlje koje su taj problem riješili uvodeći gorske straže koje štite prirodu. U demokratskom životu zaštita prirode je društvena nužnost i svakodnevna potreba. Ona je sastvani dio životnog standarda i načina života. Kad građani Bosne i Hercegovine već hoće da dođu u korak sa Evropom možda bi im bolje bilo da se ugledaju na njih u tim i stvarima sličnim tim nego da ratuju za neke granice i neku slobodu. Jer dok mi ratujemo međusobom, misleći da smo najjači ili najbolji, nismo ni svjesni kako priroda može da nas uništi i izbriše sa lica zemlje bez ikakve borbe. I svakim danom uništavanja prirode sve više uništavamo sebe.
Zaključak: Očito je, dakle, da je čovjek ostvario civilizacijski napredak, ali je u tom procesu napravio spomenute propuste. Danas je čovjek pred novim ispitom: on mora biti svjestan da je , i pored toga što je najsavršenija vrsta u živom svijetu, dio prirode. Zakoni koji u njoj vladaju su zakoni savršenstva i on ih mora poštovati. Probleme koje je stvorio narušavajući prirodne odnose morat će efikasnije riješavati kako bi obezbjedio potrebne preduslove za vlstiti opstanak.