Marija Babović
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
![]() |
|
Marija Babović Bosanka je afirmisana i internacionalno poznata slikarka, likovni pedagog, pjesnikinja, učiteljica. Rođena je maja 1930. godine u Karanovcu kod Gračanice, nižu gimnaziju završila u Doboju, učiteljsku u Tuzli, a višu pedagošku u Sarajevu. Više od dvadeset godina radila je kao učiteljica, potom nastavlja kao slobodni slikar – umjetnik. Danas živi i radi u Gračanici i Tuzli.
Izložbe
Od 1963. godine, kada je počela izlagati, do danas, imala je više od 30 samostalnih i stotinjak kolektivnih izložbi u gradovima Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije i inostranstvu: Gračanica, Doboj, Tuzla, Zenica, Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Beograd, Svetozarevo, Rijeka, Omiš, Zagreb, Utreht, Oslo, Beč, Dragštat, Frankfurt, Duisburg, Brisel, Bolonja itd.
Učestvovala je na brojnim likovnim kolonijama, kao što su: "Majsko drugovanje na Sani" (Sanski Most), "Slikarski susreti u Rijeci", "Lukavački susreti" na Svatovcu (Lukavac), Karavana prijateljstva "Zagreb – Beograd", Bijenalni susreti "Svetozarevo" itd.
Za svoje stvaralaštvo dobila je brojna priznanja, od kojih izdvajamo sljedeća: Plaketa Mrkonjić grada 1978., Otkupna nagrada "Naiva BiH", Sarajevo 1978., "Medalja grada Bolonje", Bolonja 1981., Počasna specijalna diploma "Inova", Zagreb 1982., "Mostarsko ljeto" 1983., Prva nagrada "Zlatni kist", Zagreb 1984., Prva nagrada "Borba protiv alkoholizma", Gračanica 1985., Prva nagrada "Izvorno stvaralaštvo", Teslić 1985.
O likovnom stvaralaštvu Marije Babović
Mnogi likovni kritičari i ljubitelji likovne umjetnosti davno su primijetili da njene slike govore nekim posebnim, pomalo čudnim jezikom. Riječ je o jednom osebujnom stvaralačkom opusu koji zadivljuje svojim obimom, originalnošću i ekspresivnošću, o likovnom maniru između naive i naturalizma, između klasičnog realističkog crteža i fikcije, između modernosti i postmodernizma… Širinu svoje ženske duše (u koju je to sve skupa "stalo") ona godinama projicira na svoja platna. Njene slike su realne i irealne u isto vrijeme. Nisu pogriješili oni koji su zaključili da su ljudski likovi glavna preokupacija ove umjetnice, "atomizirani, pomalo deformisani", onakvi kakvi su viđeni okom (kada je Babovićka realista) i srcem (kada Babovićka "crta" poeziju). Motiv žene dominira na platnima ove slikarice. Grudi žene kao izvorište života, ona slika sa uzbuđenjem trubadura i djeteta. Tu su i folklorni zavičajni motivi koji potvrđuju vezanost umjetnice za svoj rodni kraj. Ističe se "naivno" vjerovanje u svetost rađanja i radost življenja koje je samo po sebi i strah i strepnja i nada i ljubav. Sve to dopunjava motivima s narodnih rukotvorina: vez, tkani predmeti. Mnoge njene slike mogle bi biti dobra ilustracija za dječje knjige i udžbenike "da budu dio dječjeg duhovnog svijeta."
Stručni ljudi uzalud su se trudili tražeći slikama Marije Babović uzore u slikarstvu drugih. “Iz prostog razloga što je izrazila svoj slikarski izraz, svoj jezik. Po nečemu kao da podsjeća na Šagala, ali to može biti samo privid. Ona ne kopira, već stvara. Njene slike su uistinu nova stvarnost”. U svom stvaralačkom postupku, ona bojom veoma ekspresivno slika svoj svijet smješten najčešće između poezije i sna. Likovne efekate "proizvodi" postupkom takozvane "kolorističke zasićenosti: crveno, bijelo."
"Sa njenih slika zrači vedrina boja"
U svom likovnom prikazu izložbe slikarke Marije Babović Bosanke u tuzlanskoj galeriji "Solana", likovni hroničar Izet Handžić je, između ostalog, napisao: "Marija Babović Bosanka izlaže punih 40 godina i ostala je kao posebnost među slikarima naivcima, bolje reći u svom izvornom stvaralaštvu. Na prvi pogled izgleda da se dugo probijala do svog stila, postupka, poetike i estetičke razine. A to je, ustvari, zato što je ostala vjerna izvornom stvaralaštvu… Znala je sačuvati naivizam dječjeg crteža i pristupa motivu. Sa njenih slika zrači vedrina boja. Ona se probija kroz oporu fakturu i kolorističku zasićenost. Većina prizora i likova su takođe vedri. Njezine kompozicije su jednostavne, a figure kao na dječjem crtežu."