Ateizam
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ateizam (grčki: α - odrični prefiks, Θεος - Bog; bezbožništvo u doslovnom prevodu) je stanje nemanja teističkih vjerovanja, ili aktivno nevjerovanje u postojanje božanstava. Kroz historiju se često pojavljuje i kao odričan stav prema zvaničnoj religiji. Najčešće se vezuje za filozofske škole materijalizma, agnosticizma, empirizma ili racionalizma, ali nije nužno pravilo.
[uredi] Vrste ateizma
- Slab ateizam, takođe poznat kao implicitni ili negativni ateizam, je stanje nepostojanja vjerovanja u božanstvo.
- Čvrst ateizam, poznat kao eksplicitni ili pozitivni ateizam, je vjerovanje da božanstvo ne postoji.
[uredi] Historija ateizma
Termin se često primenjuje na one sa odsustvom vjere u narodne bogove. To je bio slučaj s Anaksagorom, koji je smatrao da je vjerovatnije da je Sunce kamen nego bog. Otprilike u isto vrijeme, Buda je smatrao da je nepostojanost svih stvari inkompatibilna s postojanom, nepromjenljivom prirodom koja se pripisuje božanskim bićima. Sokrat je bio optužen da ne vjeruje u državne bogove (čini se da je bio monoteist), Teodor Bezbožnik je bio protjeran iz svog grada zbog nevjerovanja u bilo koje božanstvo, a Spinoza, čiji je bog u krajnjoj liniji bio identičan sa svijetom, optužen je za panteizam. Panteisti su često bili svrstavani u istu grupu sa ateistima zbog „čudnovatosti" njihovog pogleda na božansko.
S druge strane, postoji duga tradicija onih koji su vjerovali da religija počiva na sujevjerju. Ova se tradicija proteže od Heraklita i Ksenofana, preko Mesliera, Feuerbacha i Marxa, do Freuda, koji je izvor religije nalazio u grupnoj neurozi. Mesliera je iznio mišljenje da je religija sredstvo za kontrolisanje masa, a slična ideja implicitno je prisutna i u marksističkoj misli.
Nezavisno od ovih, emocijama nabijenih stanovišta, ostaje činjenica da filozofija materijalizma ne zahtjeva Boga, i da ta tradicija ima dugu historiju i na Istoku i na Zapadu.
Ateistički stav prisutan je i u jednoj struji voluntarističke i egzistencijalističke filozofije koja polazi od Schopenhauera, i preko Nietzschea nas dovodi do Sartre. Neki nalaze elemente ateizma čak i kod Tillicha, koji je na Boga gledao kao na moć samog Bića, ali se njegovo učenje možda može posmatrati i kao blisko panteizmu. Skorašnja teologija smrti Boga polazi od filozofa iz ove grupe.
Sidney Hook se zalagao za „ateizam otvorenog duha", koji garantuje slobodu religijskog vjerovanja.
Njemačka rasprava o ateizmu, (Atheismusstreit) koja je na univerzitetu u Jeni vođena povodom Fichteovih gledišta, okončana je njegovim otpuštanjem s univerziteta.
Nedovršeni članak Ateizam koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.