Radimir Čačić
Izvor: Wikipedija
Radimir Čačić (11. svibnja 1949. Zagreb), hrvatski političar, varaždinski župan (2005 - )
Otac Nikola bio je 1971. godine tajnik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske, u vrijeme kada je predsjednik bio Dragutin Haramija. Za razliku od Dragutina Haramije, Nikola Čačić je "preživio" 1971. i kasnije postao republički tužitelj. Osnovnu školu, kao i 7. gimnaziju Radimir Čačić završava u Zagrebu, nakon čega upisuje Arhitektonski fakultet, na kojem diplomira u rekordnom roku, već 1973. godine. Za vrijeme studija upoznaje buduću suprugu, Varaždinku Mariju. Shvativši da je malo ipak pretjerao s brzinom studiranja, zajedno s nekoliko prijatelja odlučuje si dati malo oduška i kreće na put po Zapadnoj Europi. Nakon "divljanja" po Europi zaposlio se u poduzeću Interpublic, koje je pripremalo sajmove za Ministarstvo vanjske trgovine Sjedinjenih Država. Oni su mu ponudili da bude njihov predstavnik za Istočnu Europu, ali je supruga Marija rekla povijesno "Ne" riječima: "Idemo u Varaždin!"
U Varaždinu se Radimir Čačić zapošljava u poduzeću Zagorje, a uskoro, zajedno s nekolicinom suradnika osniva tvrtku Coning i predlaže spajanje dvaju poduzeća. Od 1985. do 1989. godine prošao je put od optužbe za rušenje samoupravnog poretka do dobitnika nagrade za uspješne privrednike 8. maj. Donošenjem zakonskog okvira 1989. godine konačno spaja dvije tvrtke. Uskoro kupuje 25 % dionica Zagorja za 750.000 DEM i dijelu radnika - za koje tvrdi da su alkoholičari i neradnici - odmah uručuje otkaze. S pripremama za prve višestranačke izbore uključuje se u Koaliciju narodnog sporazuma, te je za slučaj izborne pobjede bio njihov kandidat za premijera. Na izborima je s malom razlikom izgubio od tada anonimne učiteljice Katarine Fuček, članice HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice). Godine 1991. Coning je dobio posao za izgradnju 1290 stanova u izraelskom gradu Ashkelonu, vrijedan 46 milijuna dolara. Izrael, međutim, uskoro donosi zabranu rada strancima, pa poduzeće gubi 10 milijuna dolara, radnici ostaju bez pola naknade, a Božićev Slobodni Tjednik o slučaju piše pod naslovom: "Bože sveti! Propast stoljeća!"
U vrijeme blokade varaždinske vojarne JNA, Radimir Čačić je formirao vojnu postrojbu koju je opremio i naoružao. Kao član Gradskog kriznog štaba pregovarao je s JNA o odlasku iz grada, te ih nakon predaje ispratio do granice sa Srbijom. Član je HNS-a (Hrvatske narodne stranke) od njegovog osnivanja. Na izborima 1992. godine nije izabran u Sabor, gdje je dospio nakon izbora 1995. godine, na listi Sabora '95 - koalicije HSS-a (Hrvatske seljačke stranke), HNS-a, IDS-a (Istarskog demokratskog sabora) i SBHS-a (Slavonsko-baranjske hrvatske stranke). Predsjednik HNS-a postao je 1995. godine nakon odlaska Savke Dapčević-Kučar. Nakon njegova izbora za predsjednika stranku su napustili Mate Meštrović, Ivica Vrkić, Tankosić i još neki manje poznati članovi. Krajem ožujka i početkom travnja 1998. Čačić je nasjeo na nečiju neslanu informaciju kako je preminuo ministar obrane Gojko Šušak - i ne provjerivši vijest - obitelji i čelništvu države i HDZ-a uputio je brzojave s izrazima sućuti. Iako je uskoro otkrio da je nasamaren, te - najavivši istragu o cijelom slučaju - na iste adrese poslao ispriku, Čačićev gaf dobio je primjeren i uobičajen tretman u središnjem TV dnevniku, gdje je tobožnja vijest demantirana, da bi u sljedećih nekoliko dana Vladimir Šeks i ostali HDZ-ovi poklisari protumačili ovu Čačićevu izjavu kao prljavu politikantsku kalkulaciju kojom se htjela poslati samo jedna poruka - ova vlast je na umoru. Međutim, ispostavilo se da Čačić i nije bio toliko loše informiran, te da Šeks i nije puno promašio u svojoj izjavi. Gojko Sušak preminuo je 3. svibnja te 1998. godine, a na izborima 3. siječnja 2000. godine HDZ je doživio katastrofalan poraz.
Pobjedom koalicije šestorke na izborima u siječnju 2000. Radimir Čačić postaje ministar graditeljstva u vladi Ivice Račana. U travnju iste godine na mjestu predsjednika Hrvatske narodne stranke zamjenjuje ga dr. Vesna Pusić.
Na lokalnim izborima 2005 izabran je za župana Varaždinske županije. Predsjednik je Središnjeg odbora [HNS]-a.