Rava
Izvor: Wikipedija
Sadržaj |
[uredi] Položaj
Otok Rava površine 3,63 km² s 98 stanovnika (2001.) nalazi se u Jadranskom moru i pripada Zadarskom arhipelagu, u južnohrvatskom (dalmatinskom) otočju. Rava je smještena između otoka Iža, odnosno Iškog kanala te Dugog otoka, odnosno Ravskog kanala.
Otok prema temeljnim geografskim obilježjima pripada skupini malih naseljenih hrvatskih otoka. Prema upravno-teritorijalnom ustroju Hrvatske pripada Gradu Zadru. Rava s hridi Ravicom čini zasebnu katastarsku općinu, dok obližnji otočići Mrtovnjak i Galijica pripadaju katastarskoj općini Savar, a Maslinovac katastarskoj općini Luka. Prema teritorijalnom ustroju Katoličke crkve u Hrvatskoj otok čini posebnu župu posvećenu Uznesenju BD Marije u granicama Zadarske nadbiskupije.
[uredi] Naselja
Na otoku su se razvila dva naselja: (Vela) Rava smještena u središnjem dijelu otoka, te Mala Rava na sjeverozapadnom dijelu otoka. U prošlosti ta su naselja činila jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, a i danas imaju neke zajedničke funkcije sa središtem u Veloj Ravi (crkva s grobljem, pošta, trgovina, a od 1914. do sredine 1990-ih i škola). Prilikom popisa stanovništva Mala i Vela Rava kadšto se prikazuju kao jedinstveno naselje, a kadšto kao zasebna naselja. Trenutno na otoku djeluju dva mjesna odbora pa se, uvjetno, može smatrati da ona odgovaraju dvjema otočnim naseljskim skupinama. Naselja su povezana betoniranom cestom dugom oko 2 km, koja je dijelom izgrađena na trasi staroga otočnog puta.
[uredi] Prirodno-geografska obilježja
[uredi] Reljef
Otok Rava je, s obzirom na površinu, vrlo razveden. Ima 14 uvala: Tanko, Vališina, Ivanoševica, Pavajsko, Pestehovac, Golubovac, Martinica, Grbavač, Grbačina, Marnjica (Marinica), Paladinjica (Paladinica), Vićabok, Lokvina i Za Grbicu. Duljina je obalne crte 15,9 km. Reljef je otoka brdovit, a oblikovan je fluviokrškim i padinskim procesima na krednim dolomitima po čemu se Rava razlikuje u odnosu na sve ostale hrvatske otoke. Ona je, naime, jedina građena isključivo od dolomitnih naslaga, za razliku od većine ostalih otoka u čijem litološkom sastavu prevladavaju vapnenci (npr.Olib, Silba) ili vapnenci i dolomiti (npr. Ugljan, Pašman, Dugi otok), a iznimno pješčane naslage nataložene na vapnencima (npr. Susak, Unije) i magmatske stijene (Jabuka, Brusnik). Najveći vrh na otoku je Babićovac visok 98 m. Na Ravi ima razmjerno malo zaravnjenih obradivih površina, koje se pretežito koriste kao vrtovi i podanci na kojim se od najranije prošlosti sadilo povrće, neke grahorice, a rjeđe i žitarice. Na brdovitim i neravnim terenima Ravljani su stoljećima terasirali padine stvarajući ograde i podanke na kojima se uglavnom uzgajaju maslinici, a manje i vinova loza. U reljefu otoka ističu se antropogeni elementi, ponajviše kameni zidovi - mocire i trmezali. Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz uvalu Za Grbica, nalaze se dva, do sada neistražena, speleološka objekta.
[uredi] Klima
Prema temeljnim [klima]]tskim obilježjima Rava pripada pojasu tzv. Csa klime (po Köppenu), odnosno tipu sredozemne klime masline s blagim i kišovitim zimama te vrućim i sušnim ljetima. Na izmjenu meteoroloških prilika značajno utječu genovska ciklona, istočnoeuropska anticiklona (u hladnijem dijelu godine) te azorska anticiklona (u toplijem dijelu godine). Srednja je godišnja temperatura zraka 15 °C. Najhladniji je mjesec siječanj (prosječno 7 °C), a najtopliji srpanj (prosječno 23,5 °C). Tijekom godine u prosjeku padne oko 900 mm oborina, pretežito kiše, što je razmjerno mnogo, međutim, raspored je nepovoljan jer kiše ima vrlo malo ljeti kada su potrebe za vodom najveće. Prevladavajući su vjetrovi bura, jugo i maestral od kojih je zaštićena većina ravskih uvala, a ponekad zapuše i jaki zapadnjak.
[uredi] Voda
Bez obzira na razmjerno veliku količinu oborina, poradi sekundarno propusne karbonatne osnove, Rava nema površinskih tokova. To je oduvijek predstavljalo veliki problem otočanima pa su tako bili primorani na korištenje vode akumulirane u prirodnim spremnicima - lokvama, slabo izdašnih zdenaca, vode u jami na susjednom otočiću Mrtovnjaku te, konačno, na gradnju seoskih gusterna, o čemu postoje spomeni u različitim dokumentima, pa i u "Narodnom listu" s kraja 19. st. U novije vrijeme svaka kuća ima svoju gusternu (cisternu) u koju se prikuplja kišnica, a za vrijeme suše pune se vodom koju do otoka prevoze brodovi vodonosci.
[uredi] Flora
Blaga mediteranska klima povoljna je za razvoj brojnih eumediteranskih biljaka. U otočnom krajobrazu, uz maslinike i vinograde, prevladavaju niže šume i gusta makija u kojoj dominiraju sastojine crnike, lemprike, zelenike, planike, mirte, smrdjele, borovice i dr. isprepletene različitim povijušama, posebice kupinom, tetivikom i sparožinom. U novije se vrijeme intezivno širi alepski bor. Među kultiviranim biljkama, uz spomenute maslinu i vinovu lozu, na otoku ima smokvi, rogača, badema, šipka, naranči, limuna, mandarina, oraha, oskoruša, breskvi, šljiva i dr. Na otoku raste i velik broj različitih drugih flornih elemenata, među kojima se mogu izdvojiti više vrsta orhideja (kaćuna) i ruta.
[uredi] Socio-geografska obilježja
[uredi] Gospodarstvo
Stoljećima je glavna ekonomska aktivnost otočana bila poljoprivreda, posebno maslinarstvo (uzgoj triju sorti: oblica - orkula, drobnica - drobnjača i carboncella - krabunčela) i vinogradarstvo. Uzgajana je i sitna stoka (ovce i koze), nešto manje magarci, a prema povijesnim izvorima iz sredine 18. st. na Ravi je bilo i volova, koji su se koristili za oranje i prijevoz tereta po otoku. Uz poljoprivredu, otočno se stanovništvo bavilo malim ribolovom, koristeći uglavnom jednostavniji ribarski alat (jednoslojne i troslojne mreže stajačice, vrše, parangale, tunje, a vrlo rijetko mreže potegače) te različitim sitnim obrtima (proizvodnja vrša, sprta - košarica pletenih od pruća mirte i dr.). Od 19. st. Ravljani se sve više angažiraju i kao pomorci te ribari na trgovačkim i ribarskim brodovima u vlasništvu imućnijih stanovnika sa susjednih otoka (Dugi otok, Iž) te u vlasništvu različitih tvrtki iz Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Trsta i dr.
[uredi] Iseljavanje
Gospodarska kriza krajem 19. st. i početkom 20. st., uzrokovana različitim bolestima vinove loze (pepelnica, peronospora, filoksera), izrazitom agrarnom prenapučenošću i brojnim drugim razlozima, potakla je prvo iseljavanje s otoka u prekomorske zemlje (Sjeverna i Južna Amerika, Australija i dr.). Iseljavanje je nastavljeno i kasnije tijekom 20. st., posebice poslije Drugoga svjetkog rata pa se u dijaspori nalazi razmjerno brojna zajednica Ravljana.
[uredi] Stanovništvo
Stanovništvo otoka dugo je stagniralo da bi se broj otočana, u skladu s podizanjem životnog standarada, poboljšanjem higijenskih uvjeta i sl., počeo postupno povećavati od sredine 19. st. Prvi popis otočnog stanovništva obavljen je još 1527. i tada su na Ravi živjelo 64 otočana. Prema popisu iz 1608. na Ravi je živjelo 91 stanovnik, 1634. 95 stanovnika, 1759. 141 stanovnik, 1818. 200 stanovnika, 1857. 173 stanovnika, a 1900. 200 stanovnika. Popisom iz 1921. utvrđen je najveći broj stanovnika. Tada je na Ravi je živio 491 stanovnik. Na žalost, višegodišnje iseljavanje u Zadar, druge hrvatske krajeve, europske zemlje i u prekomorske zemlje te negativno prirodno kretanje stanovništva (više umrlih od rođenih) pridonijeli su izrazitoj depopulaciji otoka. Prema popisu iz 2001. na otoku je u oba naselja živjelo svega 98, pretežito starih i vrlo starih stanovnika.
[uredi] Ime otoka
O imenu otoka još uvijek postoje brojne dvojbe. Sigurno je samo to da se otok spominje već u 13. st. Tada se u povijesnim dokumentima spominje i zadarska plemićka obitelj Raua, koja je na otoku imala svoje posjede i koja je, po svemu sudeći, po tome i dobila svoje ime (slično obitelji Damiani, koja je po svom posjedu u 17. st. dobila prezime Vrgada). Znanstvenici Petar Skok, Š. Batović, V. Skračić i J. Faričić smatraju da ime otoka potječe još iz predromanskog razdoblja, dakle iz prapovijesti, ali, uz navođenje različitih mogućnosti, zaključujuju kako nije sa sigurnošću moguće utvrditi "točan" korijen iz kojega je nastalo to geografsko ime.
[uredi] Istraživanja
O otoku je do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi malo pisano. Parcijalne povijesne podatke dali su C. F. Bianchi (1879.), A. R. Filipi (1960.) i Š. Batović (1973.). O otočnoj toponimiji detaljno je pisao V. Skračić (1996.). Geografske radove o otoku pisali su J. Faričić (1996., 1998., 1999.) i D. Magaš (1999.).
[uredi] Mjesta
[uredi] Vela Rava
Vela Rava smještena je u središnjem dijelu otoka, koristeći povoljan položaj uz uvale Marnjica, Grbačina i Grbavač na zapadnoj obali otoka (uz koje je vezana glavnina novije izgradnje kuća za stanovanje i odmor), te mogućnost pristupa uvalama Ivanoševica i Pavajsko na sjeveroistočnoj obali otoka. Vela Rava je još od srednjeg vijeka bila glavno središte na otoku. U starijem dijelu naselja na vrhu blago zaravnjene uzvisine (75 m do 82 m nadmorske visine) nalazi se seoska škola, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (Vele Gospe; spominje se još 1391., temeljito je restaurirana 2006.), uljara i župni dvor, a u novijem dijelu naselja, uz uvalu Marnjicu, trgovina, pošta i restoran. Uz više manjih mulića i porta za brodice, u Marnjici se nalazi i riva uz koju pristaje putnički brod koji Ravu povezuje sa Zadrom. Turisti mogu koristiti i usluge kvalitetnoga ugostiteljskog objekta Villa Rava u uvali Grbavač. Na središnjem mjesnom trgu - Kolešću - označen je Centar Svita (slično kao u Ludbregu, Biloj Vlaci i brojnim drugim hrvatskim naseljima), po čemu je Rava poznata u zadarskom arhipelagu ("Rava - Centar Svita", "Ki ni vidi Rave ni vidi Svita"). U Veloj Ravi je uređeno nogometno igralište (Dragušina) gdje se svake godine, na dan Ravske fešte (Vela Gospa, 15. kolovoza), već više desetljeća održavaju tradicionalni malonogometni turniri.
[uredi] Mala Rava
Mala Rava je smještena na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz uvalu Lokvina. Uvala je otvorena prema zapadu, odnosno prema Dugom otoku, te otočićima Mrtovnjaku i Galijici u Ravskom kanalu. Budući da je poluotokom Zaglavićem zaštićena od prevladavajućih vjetrova, predstavlja povoljno mjesto za sidrenje. U Lokvini je sredinom 1990-ih uređeno privezište (s bovama), slično kao i u Brbinju, Brguljskom zaljevu, Premudi, Ždrelašćici i dr. Preko svega 100 m uske prevlake (Tanko) Mala Rava je povezana i s uvalom Tanko, otvorenom prema sjeveroistoku, odnosno prema otoku Ižu. Obala toga malog mjesta je lijepo uređena višekratnim zajedničkim akcijama mještana. Betonirani su uzobalni putovi i nekoliko mulića. U najuvučenijem dijelu Lokvine uređeni su porat i riva uz koju pristaju putnički brodovi koji otok povezuju s Ižem i Zadrom (ranije i s Savrom i Brbinjem na Dugom otoku). Predviđeno je da u jesen 2006. započnu radovi na izgradnji novoga trajektnog pristaništa nedaleko od stare rive. U mjestu se nalazi i uljara za preradu maslina, ambulanta te jedan manji nekategorizirani ugostiteljski objekt. Stari dio naselja s nekoliko odvojenih kompleksa kamenih kuća nalazi se na povišenom položaju, malo podalje od Lokvine. Na najvišem položaju u naselju poslije Drugoga svjetskog rata izgrađena je seoska gusterna s velikom naplovnom površinom, najveći otočni spremnik kišnice. U mjestu se nalazi kapelica posvećena Sv. Petru u blizini ruševina do sada neistraženoga srednjovjekovnoga kompleksa, te spomenik koji je podignut u znak sjećanja na žrtve stradale za vrijeme Drugoga svjetskog rata.