Ivan XXIII.

Izvor: Wikipedija

Ivan XXIII.
Ioannes XXIII
Kardinal Montini (kasnije Pavao VI.) i Ivan XXIII.
Kardinal Montini (kasnije Pavao VI.) i Ivan XXIII.
Pravo ime Angelo Giuseppe Roncalli
Papinstvo počelo 28. listopada 1958.
Papinstvo završilo 3. lipnja 1963.
Prethodnik Pio XII.
(1939. - 1958.)
Nasljednik Pavao VI.
(1963. - 1978)
Rođen 25. studenog 1881.
Sotto il Monte, Italija
Umro 3. lipnja 1963.
Rim
Ostali pape imena Ivan
Portal: Kršćanstvo

Ivan XXIII. (Sotto il Monte kod Bergama, 25. studenog 1881. - Rim, 3. lipnja 1963.), papa

Sadržaj

[uredi] Djetinjstvo i mladost

Papa Ivan XXIII. ili pravim imenom Angelo Giuseppe Roncalli rođen je u zaseoku Brusiccu koji pripada selu Sotto il Monte (ili po hrvatski: Podgora) nedaleko od grada Bergama (Italija). Angelo Giuseppe djetinstvo provodi u rodnom selu. U dobi od dvanaest godina stupa u sjemenište u Bergamu. S devetnaest godina ulazi u Papinsko sjemenište u Rimu. Od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. služi vojni rok u 73. pješačkoj pukovniji brigade Lombardija.

[uredi] Svećenička služba

Za svećenika je zaređen u Rimu 10. kolovoza 1904. godine. Poslije ređenja postaje tajnik novog bergamskog biskupa Giacoma Marie Radinija Tedeschija kojeg će nazvati zvijezdom svog svećeništva. U toj službi bio je deset godina. S ulaskom Italije u Prvi svjetski rat obukao je odoru sanitetskog podnarednika, a zatim je tri godine bio vojni kapelan. Nakon rata radi u sjemeništu u Bergamu.

Istovremeno je aktivan i kao predavač u Katoličkoj akciji. Kao profesor osniva Studentski dom (Cassa dello studente). No, 1920. godine papa Benedikt XV. postavlja ga za predsjednika misijskog apostolata za Italiju (Consiglio cetrale dell'Opera della Progpagazione della Fede).

[uredi] Biskupska služba

Pet godina kasnije (1925.) papa Pio XI. imenuje ga biskupom i šalje kao vizitatora u Bugarsku kako bi pomogao većoj povezanosti katolika različitih obreda među sobom. Dužnost mu je bila ujedno uspostaviti odnose poštovanja s pripadnicima pravoslavne vjere.

U Bugarskoj je brzo stekao naklonost naroda svojom dubokom brigom za običnog čovjeka. Ilustracije radi samo jedan primjer. Za vrijeme boravka u Sofiji Angelo je radio na prijevodu knjige Nasljeduj Krista. U jednom trenutku u dvorištu se začula vika Angelova tajnika na radnike koji su nešto radili. Biskup Roncalli je smjesta ostavio posao i otrčao u dvorište. Uzeo je u zaštitu radnike, ne pitajući za razlog vike koju je na njih digao tajnik. Netko drugi prvo bi saznao što se događa, no Roncalli ne postavlja takva pitanja. On gleda kako se postupa prema čovjeku. Čovjek ima svoje dostojanstvo koje unatoč svemu treba poštovati. Nakon deset godina provedenih u Bugarskoj isti ga papa šalje kao diplomata u Tursku. Pio XII. pak ga 1944. godine imenuje apostolskim nuncijem u Francuskoj, a 1953. kardinalom i patrijarhom u Veneciji. Kao nuncij u Parizu (od 1944. do 1953.) zauzimao se za njemačke ratne zarobljenike u Francuskoj. Podupirao je tada nastojanja francuskih biskupa oko ponovnog zadobivanja radništva posredstvom novih dušobrižničkih načina te odbio zahtjeve da se opozovu 33 biskupa zbog suradnje s režimom iz Vichya. No, kao apostolski delegat za Tursku i Grčku Angelo Roncalli (sa sjedištem u Ateni) za vrijeme njemačke okupacije Grčke pribavljao je grčkom stanovništvu pomoć i spriječio deportaciju grčkih Židova u logore smrti.

[uredi] Papinska služba

Nakon smrti Pija XII., karidnal Roncalli ulazi u konklave iz kojih izlazi kao papa Ivan XXIII. Bilo je to 1958., 28. listopada u 16:40 h. Kardinal Roncalli postao je nasljednik preminulog pape Pia XII. Upitan koje će ime uzeti kao papa odgovorio je: Zvat ću se Ivan - Ioannes Vocabor. I obrazložio: to ime nosio je njegov otac, sv. Ivanu posvećena je župna crkva u rodnom mjestu i rimska lateranska bazilika, papina katedrala; Ivan je ime dvojice najbližih Kristu: Ivana Krstitelja, Gospodinova preteče i Ivana Evanđeliste, ljubljenog učenika Isusova. Tada su mnogi toga 77-godišnjeg papu smatrali prijelaznim papom. Ali on pak u početku 1959. objavljuje namjeru da sazove opći koncil kao odgovor na potrebe vremena, čovječanstva i Crkve. Svoje namjere svijetu je obznanio 25. siječnja 1959. u bazilici sv. Pavla. Svijet je bio zatečen. Novi papa saziva rimsku sinodu i određuje obnovu kodeksa crkvenog prava. Godine 1962., 11. listopada otvara svečano II. vatikanski koncil. Na dan otvaranja koncila govori: Ja sam vaš brat koji vam je postao otac. Ne značim ništa. Io conto nulla. U daljem govoru ističe potrebu novog izraza za stare istine i pruža ruku drugim kršćanskim Crkvama. Zauzima se za podanašnjenje (aggiornamento) Crkve i ni na koga ne baca kletvu.

[uredi] Značenje Ivana XXIII.

Ivanu XXIII. nije bilo dano vidjeti završetak koncila koji je sazvao. No, nije bio u tjeskobi zbog toga: Drugi neka urade kako oni budu mislili. Ja sam radostan zbog prevaljenog puta. Državnom tajniku kardinalu Ciccognianiju je rekao: Sada smo više nego ikad... pozvani da služimo čovjeku kao takvom, a ne samo katolicima. Da osobito i posvuda branimo prava ljudske osobe, a ne samo prava Katoličke crkve. Sadašnje okolnosti, zahtjevi posljednjih 50 godina i znanstveno produbljivanje dovelo nas je pred novu zbilju, kako sam to rekao u govoru na otvorenju koncila. Ne mijenja se Evanđelje, nego ga počinjemo bolje shvaćati. Tko je dulje živio i bio na početku stoljeća sučelice novim zadacima vezano uz socijalne djelatnosti koja se tiče čitavog čovjeka, tko je bio, kao ja 20 godina na istoku i osam godina u Francuskoj, te mogao upoznati kulture i tradicije, on zna da je došao čas da se prepoznaju znakovi vremena i da se iz toga izvuče prilika da se gleda daleko. Tu nije bio kraj pomirljivosti i dobrhotnosti novoga pape. Tako on unatoč drukčijem mišljenju nekih uglednika prima 7. ožujka 1963. godine kćerku i zeta sovjetskog komunističkog vlastodršca Nikite Hruščova. Nešto kasnije, u travnju 1963. godine, objavljuje okružnicu Pacem et terris u kojoj se zauzima za čovjekovo dostojanstvo bez obzira na bilo kakvu pripadnost.

Sud o Ivanu XXIII. izrekli su njegovi nasljednici Pavao VI. i Ivan Pavao II. koji su ga nazvali papom ekumenizma. Izrekao ga je i carigradski patrijarh Atenagora I, koji je primijenio na Ivana XXIII. riječi Evanđelja: I bi poslan od Boga čovjek imenom Ivan. Svoj sud iskazao je i narod koji je papu Ivana XIII. nazvao Ivan Dobri. Geslo pape Ivana XIII. bilo je Oboedietia et Pax (Posluh i mir). Svoju veličinu dokazao je i uklanjanjem iz molitvenih obrazaca izraze koji vrijeđaju i ponižavaju Židove. On veli da je manjkalo ljubavi prema narodu iz kojega je Isus i nekatoličke kršćanske zajednice naziva Crkvama. Što je dotada bilo skoro pa nezamislivo da izgovori jedan papa.

[uredi] Kraj života

Shrvan bolešću umire (3. lipnja 1963. godine u 19:49) pred mnoštvom koje se natiskalo na Trgu sv. Petra podno Apostolskog dvora.

Posljednje riječi koje je izgovorio, držeći tajnikovu ruku, Ivana XXIII. bile su: Radili smo, služili smo Crkvi. Nismo se zaustavljali skupljati kamenje koje su s jedne ili s druge strane bacali na nas. A mi ga nismo ni na koga bacali. Imamo mnogo prijatelja. Imat ćemo ih još više. Sastat ćemo se u raju. Pokopan je 6. lipnja u kripti bazilike sv. Petra u Vatikanu. U oporuci je izrazio želju da mu se u lijes stavi križ što mu ga je darovao Radini Tedeschi, njegov duhovni uzor.

Proglašen je blaženim, a spomen mu se slavi 11. listopada. Crkva je odstupila od uobičajene prakse da se spomen blaženika i svetaca slavi na dan njihove smrti, te je kao datum za slavlje blaženog Ivana XXIII. odredila dan kada je ovaj papa otvorio rad II. vatikanskog koncila, kako bi i time naznačila koliko je značenje odvažnosti ovog blaženika.

Vidi također: Protupapa Ivan XXIII. iz 15. stoljeća

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: