Uzroci građanskog rata u SAD

Izvor: Wikipedija

   Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice.
Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama.


Bombardiranje Fort Sumtera prva je faza sukoba koji je tinjao desetljećima.
Povećaj
Bombardiranje Fort Sumtera prva je faza sukoba koji je tinjao desetljećima.

Podrjetlo Američkog građanskog rata leži u složenim političkim pitanjima, uključiv shvaćanja o federalizmu, ropstvu, ekspanzionizmu, podvojenosti, gospodarstvu, te modernizaciji u prijeratnom razgoblju. Nakon rata sa Meksikom pitanje robovlasništva na novom teritoriju doveo je do Kompromisa iz 1850.. Kompromis je samo odložio političku krizu a nije ju razrješio, jer je pitanje ropstva ostalo. Mnogi Sjevernjaci, osobito članovi nove Republikanske stranke, smatrali su ropstvo velikim zlom, te smatrali kako vlast kontrolira grupa južnjačke platažne aristokracije. Južnjaci su nijekali kako postoji urota robovlasničke aristokracije, a zabrinjavalo ih je rast Sjevera, kako u ljudstvu tako i u gospodarstvu i utjecaj toga na njihovu politički moć. Kronologija događaja koji su doveli do građanskog rata, vidjeti Kronologija podrijetla Građanskog rata.

Područja SAD
Povećaj
Područja SAD

Kako su Sjever i Jug, među ostalim i zbog ustroja gospodarstva, razvili različitu društvenu strukturu, javili su se začetci zasebnih osobnosti ovih područja. Pred sam rat SAD su bile očevidno podjeljene na tri područja: Nova Engleska i Sjeveroistok sa gospodarstvom u kojem prevlađuju tvornička proizvodnja i razvijena trgovaina, sa velikim stanovništvom i ogromnim useljavanjem iz Europe osobito Iraca, Britanaca te Njemaca. Središnji zapad se brzo širio, povezivao sa istokom tračnicama a brodovima sa Jugom rjekom Mississippi. Jug je ostao na svom sustavu robovskog rada na plantažama te mu je jedina oblast nešto bržega rasta bio Teksas. Općenito Sjever se je razvijao na slobodnom a Jug na robovskom radu.

Razlozi ćudoreda protivu ropstva postojali su i ranije ali su, u interesu očuvanja jedinstva, te stranačke stjege bili obuzdani kompromisima sa Jugom kao kao što su bili Missouriski Kompromis iz 1820. te Kompromis iz 1850. Podignute tenzije značile su kao nije mogućni kompromis sa načelima ćudoreda, sve ili ništa. Abraham Lincoln je rekao "podjeljenja kuća ne može stajati". Zaoštravanje tenzija i ideološka podjela nacije, te slom ranijeg dvopartijskog sustava do 1850.-ih doveli su do težnji za kompromisom. Međutim, pojavom 1850.-ih, Republican Party, (Republikasnke stranke) prve važne stranke sa glasačima samo u jednom području (npr. na izborima 1860. ime njihova kandidata A. Linkolna nije se niti pojavilo na glasačkim listićima u čak 10 država Juga), sa svojim vještim političarima i aktivistima, industrijalizirani Sjever odredio se kao snaga koja želi gospodarstvo zasnovano na slobodnom radu tvorničkih zaposlenika. Izbor A. Lincolna za predsjednika (iako oženjen Južnjakinjom čija je obitelj posjedovla robove), bilo je previše Južnjacima i pokrenulo je otcjepljenje.

[uredi] Abolicionizam

Program American Anti-Slavery Society, osnovali  1833. William Lloyd Garrison te Arthur Tappan
Program American Anti-Slavery Society, osnovali 1833. William Lloyd Garrison te Arthur Tappan

Glavni članak: Abolitionism

Proturobovlasnički pokret se zahuktao tijekom 1830–ih te 1840–ih, u doba kada je Sjevernjačko društvo prolazilo sveopću preobrazbu koja je zahtjevala sveobuhvatnu društvenu te političku promjenu.

"Lovci na robove" imali su ovlast zaustaviti, pretresti, tjelesno kažnjavati pa čak i ubiti svakog roba koji bi kršio zakone o robovima. Abolicionisti su navodili odredbe zakona kao primjer barbarstva Južnjačkog društva. Na gornjij slici je isječak iz abolicionističkog Anti-Slavery Almanac (1839.) koji prikazuje kako lovci na robove hvataju odbjeglog roba.
Povećaj
"Lovci na robove" imali su ovlast zaustaviti, pretresti, tjelesno kažnjavati pa čak i ubiti svakog roba koji bi kršio zakone o robovima. Abolicionisti su navodili odredbe zakona kao primjer barbarstva Južnjačkog društva. Na gornjij slici je isječak iz abolicionističkog Anti-Slavery Almanac (1839.) koji prikazuje kako lovci na robove hvataju odbjeglog roba.

Reformatorski pokret je imao u žiži skupinu principa koji bi trebali promjeniti način življenja, radne navike te omogućiti prilagodbu novom – kapitalističkom načinu proizvodnje. Njihova gledišta imala su i vjersku zaleđinu u ostavštini Second Great Awakening, („drugo Veliko Buđenje“)perioda vjerskog oživljavanja koji je isticao potrebu promjena kod svake osobe.

Stoga su načela pokreta promjena na Sjeveru odjekivala Yenkeeevskim protestantizmom Velikog Buđenja. Uključiv i druge konfliktne ideologije, promjene u drugoj polovici prvog djela XIX stoljeća, imale su u žiži promejenu ljudske osobe usvajanjem načela osjećaja stjege, reda te obuzdavanja. Mnogim zagovornicima promjenama na umu je bilo oslobođenje rada i društvena pokretljivost (mogućnost naprjedovanja, pravo vlasništva i rasplaganja sopstvenom radnom snagom) što su držali temeljnim načelima američke demokracije.

U međuvrjemenu, suprotnosti oko tzv. Ostend Manifesto (prijedloga da SAD pripoje Kubu) te vraćanja odbjeglih robova, održavali su podvojenost područja u životu i prije nego li je nastupila kriza 1850-ih u svezi širenja ropstva na Zapad. Protivljenje nekih grupa na Sjeveru je pojačana nakon Kompromisa iz 1850, kada su se Južnjaci pojavljivali na Sjeveru goneći odbjegle robove a ne retko i tražeći neke crne slobodnjake, tvrdeći (temeljem Zakona o odbjeglim robovima 1850.) kako su robovi. Osim toga, neki abolicionisti su pokušavali sprječiti primjenu Zakona o odbjeglim robovima iz 1850. i to otvoreno i organizirano. U Bostonu — koji je slovio kao mjesto odakle nisu vratili niti jednog odbjeglog roba— Theodore Parker i drugi uvaženi građani pomogli su okupljanja kojim bi se spriječila primjena Zakona već travnja 1851. Razni oblici javnog protivljenja primjeni Zakona, širili su se gradovima Sjevera ali nisu doveli do krize sa Jugom sve do pokušaja izmjene Missouriskog Kompromisa iz 1820. u svezi širenja ropstva na nov teritorij.

[uredi] Uspon pokreta "free soil" (slobodna tla)

Frederick Douglass, "Čovječji krik se uzdigao, ne radi širenja slobode na crnce, već radi zaštite slobode bjelaca."
Povećaj
Frederick Douglass, "Čovječji krik se uzdigao, ne radi širenja slobode na crnce, već radi zaštite slobode bjelaca."

Pretpostavke, iskustva te kulturni ciljevi predvodnika promjena 30ih i 40ih uvjetovali su politiku i ideologiju 1850-ih. Iznimni rast klase zaposlenika imigranata Iraca te Njemaca Katolika, izazvala je reakcije na Sjeveru među pristašama Whigovske stranke, kao i među Demokratama. Strah od nadmjetanja na tržištu rada bjelih zaposlenika u tvornicama i poljodjelaca sa rastućim brojem slobodnih crnaca, znan i kao "Negrofobija"—ponukao je mnoge države Sjevera na donošenje diskriminirajućih "Crnih Zakona."

Na središnjem zapadu, pojavio se i rad najamnih poljodjelaca, iako je broj samostalnih farmera još uvijek bio dvostruk od najamnih poljodjelaca i zaposlenika. Štoviše, usprkos širenju tvorničkog sustava rada, koji je ugrožavao gospodarsku samostalnost sitnog obrta, isti nije bio preovlađujući a i sam je uglavnom bio na razini sitnog obrta. Ipak, društvena pokretljiviost, je barem na razini prigode postojala, a taman dostatno za prihvaćanje ideje slobode rada.

Ruralna i slika malenih i srednjih gradića na Sjeveru, u okvirima idologije „slobode rada“, sa širenjem prometa i komunikacija, osobito razvojem vlakova, telegrafa, mjenjala se ubrzano u poslijednja dva desetljeća pred Građanski rat. Sa njom je došao i rast stanovništva, povećanje obima proizvodnje i izvoza te sveopšti napredak standarda. To je područje gdje se najprije pojavila, i učvrstila Republikanska stranka. Njihov svjetonazor predviđao je društvo kapitalizma sitnog obrta, sa pružanjem mogućnosti bjelim radnicima, za raspolaganje sopstvenim radom i pravom vlasništva. Mnogi zagovornici „Slobodna tla“ zalagali su se za ograničenja nasjeljavanju slobodnim crncima i npr. Kinezima (kao su već bili u Kaliforniji u velikom broju) na područjima Zapada, kako bi to područje ostalo rezervirano za bjelce.

Stjecanje teritorija SAD
Povećaj
Stjecanje teritorija SAD

Protivljenje Wilmot Proviso iz 1847. pomoglo je konsolidiranju snage "Slobodna tla". Sljedeće su godine radikalni demokrati iz New Yorka znani i kao Barnburners, pristaše „Stranke Slobode“ Liberty Party, te proturobovlasnički Whigovci imali konvenciju u Buffalo, New York tjekom kolovoza, na kojoj je ustanovljena „Partija slobodno tle“. Martin Van Buren negdašnji predsjednik i Charles Francis Adams, Sr. njegov potpredsjednik, imali su njihvou podršku. Stranka se usprotivila širenju ropstva na teritorij gdje nije bilo ustanovljeno kao što su bili Oregon te teritorij ustupljen od strane Meksika.