Egipat - Stara država

Izvor: Wikipedija

   Predloženo je da se ovaj članak/kategorija preimenuje. (Rasprava)


Nakon ujedinjenja Egipta, utemeljeno je sve na čemu se razvijala egipatska civilizacija. To se razdoblje naziva arhajskim dobom. Tada je stvorena temeljna hijerarhija sa faraonom (eg. Per-aa, velika kuća) na vrhu, koji je bio smatran bogom. Egipat je dakle bio apsolutna teokratska monarhija. Faraon je bio smatran sinom boga Raa, bogom Horosom. Njegova je vlast bila doživotna, neograničena i nasljedna. Kao vladarska podfunkcija javlja se kraljevski upravitelj donjeg Egipta

Stara Država je ime koje se obično pripisuje trećem tisućljeću prije Krista kada je Drevni Egipat dostigao prvi civilizacijski vrhunac. To je bilo prvo od tzv. Razdoblja "Država", koja označuju vrhunce civilizacije u dolini Nila, ostale dvije su Srednja država i Nova država). Najraširenije je mišljenje da se Stara država protezala kroz vrijeme vladavine treće do šeste egipatske dinastije 2575 p.K.–2134 p.K. Mnogi egiptolozi uključuju i sedmu i osmu egipatsku dinastiju u Staru državu kao nastavak vladanja centraliziranog u Memfisu. Nakon Stare države slijedi razdoblje razjedinjenja i relativnog kulturnog opadanja koje egiptolozi nazivaju Prvo prijelazno Razdoblje.

Glavni grad Egipta za vrijeme Stare države bio je u Memfisu, gdje je Djoser postavio svoj dvor. Stara je država možda najpoznatija po velikom broju Piramida, koje su u to doba građene kao mauzoleji faraona. Zbog toga se Stara država često naziva i "Doba piramida".

Sadržaj

[uredi] Početak Treće Dinastije

Prvi slavni faraon Stare države bio je Djoser (2630 p.K.–2611 p.K.) iz treće dinastije, on je naredio izgradnju prve piramide u novom nekropolisu Memfisa Saqqari. Važna osoba za vrijeme Djoserove vladavine bio je Imhotep, koji je nadgledao izgradnju tog nekropolisa..

U ovom su razdoblju nekoć neovisne države drevnog Egipta postale poznate kao nomi, kojima je vladao samo faraon. Nakon toga su prijašnji vladari bili prisiljeni preuzeti uloge upravitelja ili drugačije sudjelovati u prikupljanju poreza. Drevni su Egipćani su u to doba vjerovali da im faraon može osigurati godišnje poplave Nila za njihove usjeve. Također, sebe su smatrali odabranim narodom, "kao jedina prava ljudska bića na Zemlji" [1].

[uredi] Zlatno Doba: Četvrta Dinastija

Stara država i njena vladarska moć dosegli su vrhunac za vrijeme [[Četvrta Egipatska Dinastija[|četvrte egipatske dinastije]], koja je započela Sneferuom (2575 p.K.–2551 p.K.). Koristeći više kamenog materijala od bilo kojeg faraona gradio je tri piramide: tajanstvenu piramidu u Meidumu (neuspješno), slavnu iskrivljenu piramidu u Dashuru (i ovdje neuspješno), i malu crvenu piramidu, također u Dashuru.

Sneferuov nasljednik bio je Khufu (2551 p.K.–2528 p.K.), koji je izgradio veliku piramidu u Gizi. Kasnija ga egipatska književnost opisuje kao okrutnog tiranina koji je nametnuo prisilni rad svojim podanicima da bi se piramida završila. Nakon njegove smrti moguće je da su njegovi sinovi Djedefra (2528 p.K.–2520 p.K.) i Khafra (2520 p.K.–2494 p.K.) imali razmirice. Khafra je izgradio drugu piramidu i (po tradicionalnom shvaćanju) Sfingu u Gizi. Nedavna ponovljena razmatranja dokaza upućuju da je sfingu možda izgradio Djedefra kao spomenik Khufu.

Kasniji vladari četvrte egipatske dinastije bili su Menkaura (2494 p.K.–2472 p.K.), koji je izgradio najmanju piramidu u Gizi, i Shepseskaf (2472 p.K.–2467 p.K.).

[uredi] Nazadovanje i Pad; od Četvrte do Osme Dinastije

Peta dinastija počela je s Userkhafom (2465 p.K.–2458 p.K.), koji je pokrenuo reforme koji su oslabili faraona i centralnu vlast. nakon njegove vladavine započeti su građanski ratovi jer moćni nomarsi (regionalni upravitelji) više nisu pripadali vladarskoj obitelji. Sve teži građanski sukobi potkopali su jedinstvo i vladavinu faraona te uzrokovali glad. No, regionalna autonomija i građanski ratovi nisu bili jedini razlog nazadovanja. Ogromni graditeljski projekti četvrte dinastije premašili su kapacitete egipatske blagajne i stanovništva i zbog toga oslabile državu pri samim korijenima.

Konačni udarac bilo je kratkotrajno zahlađenje u regiji koje je uzrokovalo drastično smanjenje količine oborina između 220 i 2100 p.K., a to je spriječilo normalno poplavljivanje Nila. Posljedica toga bila su desetljeća gladi i razdora. Zapis na grobu Ankhtifija, vladara prvog prijelaznog razdoblja, opisuje stanje u zemlji pri kraju Stare Države: Cijeli je Gornji Egipat umirao od gladi i ljudi su jeli svoju djecu…

[uredi] Reference

  1. (Ancient African Civilizations to ca. 1500: Pharaonic Egypt to Ca. 800 BC, by Dr. Susan J. Herlin, 2003, page 27)