Razgovor:Rajko Igić
Izvor: Wikipedija
Rajko Igić (1937, Despotovo, Bačka, Jugoslavija) je studirao medicinu u Sarajevu i Beogradu, doktorsku disertaciju obranio u Sarajevu, a postdoktorsko usavršavanje obavio na sveučilištima u Oklahomi i Teksasu. Poslije diplomiranja je najprije dvije godine radio kao ljekar u Općoj bolnici u Somboru i Zdravstvenoj stanici u Kucuri, zatim kao asistent i docent na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a kao profesor na sveučilištima u Tuzli, Banja Luci i Novom Sadu. Od 1990. do 1992., Dr. Igić je bio Direktor Zavoda za međunarodnu zranstveno-tehničku i kulturno-prosvjetnu suradnju Bosne i Hercegovine. Tu je funkciju obavljao volonterski, paralelno uz svoj redovan rad na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Od 1994.godine živi u Chichagu, gdje radi kao Senior Scientist u najvećoj državnoj bolnici SAD-a, John Stroger, Jr. Hospital of Cook County.
U zranstvenom radu, najznačajnija oblast njegovih istraživanja je metabolizam vazoaktivnih peptida. Otkrića iz te oblasti koja je objavio u nizu uglednih časopisa obezbjedila su da mu se ima nađe u vrhu liste citiranih zranstvenika Vojvodine. Najpoznatiji radovi su objavljeni u Circulation Research (1972;31:51), Experimental Eye Research (1980;30:299) i British Journal of Pharmacology (1971;42:303). O sistemu renin-angiotenzin objavio je nekoliko preglednih članaka. Posljednji iz te oblasti, “Pharmacological, immunological, and gene targeting of the renin-angiotensin system for treatment of cardiovascular disease” mu je u tisku (Current Pharmaceutical Design). Nedavno je objavio revijski članak: “Neurophysiologic approach to pruritus and pain in cancer patients” (J. BUON 2006;11:143-52). U nastavnim aktivnostima, Prof. Igić je redovnim studentima predavao tri predmeta: farmakologiju i toksikologiju, kliničku farmakologiju i engleski jezik, a na postdiplomskim studijama koje je osnovao u Tuzli 1980., predavao je do 1992. predmete opću metodologiju istraživačkg rada i medicinsko pisanje I i II. Prof. Igić je autor i nekoliko knjiga za studente medicine i postdiplomce. Najpoznatiji su "Praktikum farmakologije, toksikologije i kliničke farmakologije" (Univerzitetska knjiga Sarajevo i Tuzla, 1988), i "Kako se pišu saopćenja o medicinskim istraživanjima" (Veselin Masleša, Sarajevo 1980).
Prof Igić je svake godine u Tuzli, a povremeno i u drugim mjestima Bosne i Hercegovine organizirao kurseve iz kliničke farmakologije, i bio osnivač i glavnu urednik Biltena Zavoda za farmakologiju (BZZF), koji je 12 godina izlazio u Tuzli i bio uvršten u Internacionalno društvo biltena o lijekovima (ISDB). Široku javnu raspravu je doživjela njegova knjiga "Nova slovarica" (Univerzal, Tuzla, 1987), u kojoj je data ideja o “slavici,” zajedničkom pismu Srba, Hrvata i ostalih naroda koji po njemu govore srpskohrvatski jezik. Pitanje je hoće li najnovija ratna i poratna zbivanja na ovim prostorima natjerati navedene narode, posebno u Bosni i Hercegovini, da se opredijele za reformu pisma (American Psychologist 1999;54: 1132; Pregled-Sarajevo 2005;3-4:137).
Na početku rata u Bosni, Dr. Igić dolazi na Medicinski fakultet u Novom Sadu, gdje pored nastavnih aktivnosti osniva Društvo biomedicinskih časopisa i biltena Jugoslavije, i skoro čitavo desetljeće uređuje bilten toga društva “Kontakt”. Zbog bolesti i neuvjetnog smještaja na Zavodu za farmakologiju u Novom Sadu odlazi u mirovinu i nastanjuje se u Chichagu. U Americi uz nastavljanje zranstvenih istraživanja je razvio značajnu publicističku i književnu aktivnost; pored zranstvenih i stručnih radova objavio je i tri knjige: "Eleven Poems and One Story," "The Destiny of Germans in St. Ivan and Other Writings" i "I Came to Live in This World" (Biographical Publishing Company, Prospect, Connecticut). Prof. Igić je član redakcije časopisa Srpski Arhiv (Beograd), Archive of Oncology (Sremska Kamenica) i J BUON (Atena).en:Rajko Igić