Olovo (BiH)
Izvor: Wikipedija
|
||
![]() |
||
Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine | |
Županija | Zeničko-dobojska | |
Sjedište | Olovo | |
Načelnik | ? | |
Površina | 408 km² | |
Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
16.956 (1991.) oko 34/km² |
Olovo je grad i općina u Bosni i Hercegovini.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Gradić Olovo smješten je 50 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti što vodi od Sarajeva prema Tuzli. U Olovu su još od srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. Ali Olovo je više od toga. Ono je simbol idiličnog života u pitomoj dolini okruženoj mirisom četinarske šume, plavetnilom neba i hukom bistrih i brzih voda. Dolazeći do Olova, možete proći kroz prekrasni kanjon rijeke Stupčanice, koji plijeni svojom ljepotom i izdvojenošću od ostatka svijeta. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja s rijekom Biošticom, te zajedno s njom formira Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Danas se općina Olovo prostire na 408 km² površine i ima oko 14 000 stanovnika.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Olovo imala je 16.956 stanovnika, raspoređenih u 44 naselja.
Nacionalni sastav:
- Muslimani - Bošnjaci - 12.699 (74,89%)
- Srbi - 3.193 (18,83%)
- Hrvati - 642 (3,78%)
- Jugoslaveni - 285 (1,68%)
- ostali - 137 (0,82%)
Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:
ukupno: 15.203
- Muslimani - 10.546 (69,36%)
- Srbi - 3.601 (23,68%)
- Hrvati - 930 (6,11%)
- Jugoslaveni - 46 (0,30%)
- ostali - 80 (0,55%)
[uredi] Naseljena mjesta
Ajdinovići, Arapovača, Bakići, Berisalići, Boganovići, Brda, Bukov Do, Čude, Čuništa, Dolovi, Drecelj, Dugandžići, Glavično, Gornji Drapnići, Grabovica, Gurdići, Jelaške, Kamensko, Klinčići, Kolakovići, Kovačići, Krajišići, Križevići, Kruševo, Lišci, Magulica, Metilji, Milankovići, Olovo, Olovske Luke, Petrovići, Ponijerka, Ponor, Prgoševo, Pušino Polje, Radačići, Rečica, Rijeka, Slivnje, Solun, Stojčići, Šaševci, Vukotići i Žunova.
[uredi] Uprava
[uredi] Povijest
Naselje Olovo nastalo je prije više od šest stoljeća na obalama tri planinske rijeke. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat. olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi Olovo.
U 14. i 15. stoljeću, Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar s unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije olovne rude, još više zbog krupnih povijesnih događaja, nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekla stoljeća. Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini 15. stoljeću, dakle u doba Tvrtka I., u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije gospino svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekat i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.
Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom 16. stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u 17. stoljeću muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Biostice, što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u 20. stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon austro-ugarske okupacije, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići-Olovo-Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs.
[uredi] Gospodarstvo
[uredi] Slavni ljudi
[uredi] Spomenici i znamenitosti
Svetište Majke Božje Olovske