Karate

Izvor: Wikipedija

Karate je japanska borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Riječ karate na japanskom jeziku znači prazna ruka. Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi južno od Japana u otočju Ryu Kyu.Karate je posebno poznat kao udaračka borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela,a posebno ruke, noge, laktove, koljena itd. Moderni karate se obično dijeli na tri dijela:

Kod osnovne tehnike uče se pojedinačni udarci, blokovi, stavovi itd. Kate su poseban skup točno određenih pokreta (udaraca, stavova i blokova) koji se izvode, a pokazuju borbu sa zamišljenim protivnikom (jednim ili više). Borba može biti slobodna ili dogovorena (dogovori se koji će se izvesti udarac, i kojim blokom se blokira taj udarac). U vježbanju se mogu primjenjivati određena oprema kao naprimjer makiwara, vreća za udaranje, fokuseri, utezi itd.iako karate doslovno označava praznu ruku neki stilovi uče i borbu oružjem (kobudo)kao što su kama, nunčake,bo , itd.

Sadržaj

[uredi] Povijest karatea

Smatra se da počeci borilačkih vještina počinju s indijskim kraljevićem Bodhidharmom koji je šireći budizam došao iz Indije u Kinu, točnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su budistički svećenici lošeg zdravlja smislio je određene vježbe za očuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 načina lo-hama». Među tim vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen svećenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo podučavali borilačke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota, tadašnjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilačke vještine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znači ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).

Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeća na kineske stilove borilačkih vještina.

Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, uključivao je borenje s nunchakom (mlat za žito), tonfa (ručica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).

Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.

Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni liječnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizički spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilačku vještinu zvanu Te. To se pročulo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikažu. Za demonstraciju je određen okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promjenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom znači prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio po čitavom svijetu.


Najrašireniji stilovi karatea su:


[uredi] Povijest karatea u Europi

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća karate vještina se vježbala u Europi u okviru judo klubova. Prve karate–ke su podučavali japanski instruktori koji su u Europi boravili pod pokroviteljstvom Japanske karate federacije (Japan Karate Association).

U Francuskoj je 1961. godine osnovan prvi europski nacionalni savez (French Karate) koji je bio član francuske judo federacije (Judo Federation) a prvi predsjednik je bio Jacques Delcourt.

Prvo mađunarodno natjecanje održano je 1963. godine u Belgiji (Belgija, Francuska, Velika Britanija).

U Francuskoj je održan 15.12.1963. prvi europski karate kongres sa nazoćnošću predstavnika sedam nacionalnih saveza: Italije, Belgije, Švicarske, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Španjolske. Na kongresu je odlučeno da se kontaktiraju nacionalne europske judo federacije u okviru kojih se je vježbao karate. Zauzet je stav da je unifikacija karate tehnika nemoguća te da se pitanje unifikacije sudačkih pravila koja su bila različita u nacionalnim savezima rješi na idućem kongresu.

Drugi europski karate kongres održan je u Parizu 24.05.1964. godine gdje su delegati za predsjednika izabrali Jacques Delcourt-a, te direktorij u sastavu: podpredsjednici Brief (Njemačka), Cherix (Švicarska), Fannoy (Belgija), tajnik Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija). U sklopu kongresa održan je sudački tečaj pod vodstvom japanskih instruktora.

Treći europski karate kongres održan je u Parizu 21.11.1965. godine na kojem je broj članova povećan na deset uključenjem delegata iz Jugoslavije, Austrije i Portugala. Tehnički savjetnik francuz Henry Plee izabrao je četiri japanska instruktora za savjetnike (Kono, Yamashima, Toyama i Suzuki). Prihvaćen je statut te je formirana Europska karate unija (EKU) te je na novim izborima za predsjednika izabran Jacques Delcourt i direktorij u sastavu: 1-podpredsjednik Fannoy (Belgija), 2-podpredsjednik Cherix (Švicarska), tajnik sa funkcijom blagajnika Sebban (Francuska) i pomoćnik tajnika Goetz (Belgija).

Na kongresu je donesen financijski plan i sudačka pravila te je odlučeno da se prvo europsko prvenstvo održi 07.05.1966. u Parizu (momčadsko natjecanje sa 5 natjecatelja + jedna rezerva i pojedinačno bez težinskih kategorija i sa maksimalnim brojem od 4 natjecatelja po nacionalnom savezu).

Prvi europski prvak 1966. bila je momčad Francuske koja je u finalu pobijedila Švicarsku. U finalu pojedinačnog natjecanja Baroux je pobijedio Sauvin-a (oba iz Francuske). Prvenstvo je obilovalo teškim povredama. Na kongresu je izabrana Sudačka komisija a za savjetnike su izabrani Suzuki i Mochizuki.

U Rimu je 1967. godine održan prvi međunarodni sudački seminar koji je trajao tjedan dana i na kojemu su usklađena sudačka pravila bazirana na pravlima JKA. Na seminaru su iz Hrvatske sudjelovali Berislav Jandrić i Žarko Modrić.

Drugo europsko prvenstvo održano je 05.05.1967. godine u Londonu, a na kongresu je odlučeno da se drugi međunarodni sudački seminar održi u Splitu 1968. godine.

Na međunarodnom sudačkom seminaru održanom u Splitu u sklopu "Kupa Jadrana" za međunarodne suce su položili Berislav Jandrić, Emin Topić i Žarko Modrić.

U Parizu je 1968. godine održano treće europsko prvenstvo i 6 kongres EKU.

U Londonu je 1969. godine održano četvrto europsko prvenstvo i 7 kongres EKU.

Peto europsko prvenstvo održano je u Hamburgu 1970. godine i 8 kongres EKU na kojemu je prihvaćen repasažni sistem natjecanja i usvojene su težinske kategorije.


Iste godine prihvaćen je statut te je osnovana Svjetska karate unija (WKU) a prvo svjetsko prvenstvo održano je u Tokiju 10.10.1970. godine.

[uredi] Povijest karatea u Hrvatskoj

Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)

U Zagrebu je 1957. godine osnovan Judo klub "Kata". Kao i u većini europskih klubova tako i u Judo klubu "Kata" vježbao se je karate a čiji članovi su bili Berislav Jandrić, Emin Topić, Žarko Modrić,Nikola Pečko itd. Korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj 1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba "Mladost" u Zagrebu.

Prvi japanski instruktor koji je održao seminar u Hrvatskoj bio je Tetsui Murakami 1964. godine a za njime su sljedili Yoshinao Nanbu (1967.), Tatstuo Mochizuki (1969.), Hanshi Chojiro Tani (1969. i 1970.), Yashuhiro Suzuki (1971.), Satoru Hanai (1972.), Taijji Kasse (1973.) itd.

Krajem 1966. godine osnovan je Karate klub "Lika" koji je 1974. godine promjenio naziv u Karate klub "Polet". Prvi hrvatski klubovi su se udružili u Karate odbor Hrvatske 1967. godine. Prvi predsjednik Karate odbora Hrvatske bio je Žarko Modrić.

Karate savez Hrvatske osnovan je 1970. godine a osnivačka skupština održana je u prostoriji Fakulteta za fizičku kulturu (sada Kineziološki fakultet) u Kačićevoj ulici u Zagrebu. Prvi predsjednik Karate saveza Hrvatske bio je Radomir Potrebić.

Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine a prvi predsjednik bio je Emin Topić.

Prva prvenstva Hrvatske i Jugoslavije održana su krajem šezdesetih godina u dvorani KUD "Kolo" na Trgu maršala Tita u Zagrebu.

Prvo momčadsko natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinačno Prvenstvo Hrvatske 1972. godine održano je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu i ŠD "Trešnjevka". Kasnije, natjecanja su održavana u ŠD "Dom športova".

Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog učilišta u Ilici u Zagrebu. Prvo natjecanje u katama održano je krajem sedamdesetih godina.

U Splitu je 1968.godine održano prvo međunarodno natjecanje "Kup Jadrana". U sklopu natjecanja je održan i drugi europski međunarodni sudački seminar (EKU) na kojemu su za sudačka zvanja položili Berislav Jandrić, Emin Topić i Žarko Modrić. Gost natjecanja bio je predsjednik Europske karate unije (EKU) Jacques Delcourt.

Reprezentacija Hrvatske imala je svoj prvi nastup u Zagrebu 1972. godine protiv reprezentacije Austrije. Tijekom sedamdesetih boje Hrvatske i Jugoslavije branili su Jandrić, Jurjević, Mikulek, Vugrinčić, Matić, Donatović, Potrebić, Šafranić, Feitl, Kiseljak, Čelan, Smoljenović, Putnik itd. U susretu reprezentacija Francuske, europskih i svjetskih prvaka i Jugoslavije 1972. godine u Beogradu, jedinu pobjedu za Jugoslaviju izborio je Berislav Jandrić u borbi sa tadašnjim europskim prvakom Sauvin-om.

U Zagrebu je 1972. godine održan prvi republički sudački seminar na Fakultetu za fizičku kulturu a predavači su bili Berislav Jandrić i Radomir Potrebić.

Prvi momčadski prvaci Hrvatske bili su 1973. godine natjecatelji Karate kluba "Tempo". Prvaci drugog momčadskog prvenstva Hrvatske održanog u Varaždinu 1974. godine bili su natjecatelji Karate kluba "Polet".

Prvi trenerski seminar održan je na Badiji 1975. godine u organizaciji Fakulteta za fizičku kulturu iz Zagreba a prvo antropološko mjerenje, mjerenje snage, izdržljivosti i brzine hrvatskih reprezentativaca provedeno je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu u Kačićevoj ulici 1974. godine.

Prvi nosioci DAN -ova, crnih pojaseva u Hrvatskoj bili su Berislav Jandrić i Žarko Modrić koji su kasnije dodijelili DAN-ove ostalim karatistima diljem Hrvatske.

Početkom sedamdesetih godina dolazi do podjele u Europskoj karate federaciji. Dio nacionalnih saveza formira All Europe Karate Federation u kojoj dominantnu ulogu zadržavaju japanski instruktori Nakayama, Kasse, Kanazawa, Chirai, Enoeda i Abe.

Karate savez Jugoslavije isključen je 1972. godine iz Europske karate unije tako da su 1973. godine na kongresu Sveeuropske karate federacije (All Europe Karate Federation) u Saarbrücken –u Berislav Jandrić i Jadranko Jurjević zastupali Karate savez Hrvatske i sudjelovali na međunarodnom trenerskom i sudačkom seminaru. Berislav Jandrić je sudio na europskom prvenstvu AEKF-a 1973. godine u Saarbrücken –u.

Karate savez Jugoslavije primljen je u članstvo EKU ponovno 1984. godine.

Od sredine sedamdesetih pa do kraja osamdesetih godina nastupili su crni dani za hrvatske karatiste. Dominantnu vlast u hrvatskom karateu imale su osobe koje su radile protiv interesa hrvatskog karatea, hrvatskih natjecatelja, sudaca i klubova. Formiran je i ilegalan savez. Osnivači ilegalnog saveza su bili disciplinski kažnjeni a neki su se prestali baviti karate sportom.

Početkom domovinskog rata 1991. godine formiran je krizni stožer u sastavu Berislav Jandrić,Branimir Kuleš , Želimir Feitl itd. Prvi predsjednik novoimenovanog Hrvatskog karate saveza bio je Branimir Kuleš a Berislav Jandrić bio je predsjednik Sudačke komisije.

Sljedila je borba za afirmaciju hrvatskog karatea u svijetu, jačanje hrvatske karate organizacije i izbacivanje iz te organizacije svih koji do 1991. nisu radili u interesu hrvatskog karatea.

Hrvatski karate savez primljen je u Europsku karate uniju 1992. godine u Nizozemskoj (Den Bosch) a u Svjetsku karate uniju (WKU) iste godine u Španjolskoj (Grenada).

U periodu od 1993. pa do 1995. godine Berislav Jandrić i Jadranko Jurjević na kongresima Europske karate unije (EKU) borili su se za ravnopravnost malih zemalja i protiv privatizacije unije od strane pojedinih europskih moćnika i zemalja.

Na Svjetskom kupu 1995. godine zbog incidenta kojega je izazvao Enver Idrizi i njegovi navijači Hrvatski karate savez je suspendiran na dvije godine.

Događaj su iskoristili pojedinci iz Hrvatskog karate saveza koji su u cilju vlastitog probitka za suspenziju optužili tadašnje dužnosnike Hrvatskog karate saveza doc.dr.sc. Berislava Jandrića i prof.dr. Branimira Kuleša koji su proglašeni isključivim krivcima iako postoji službeni zapis o incidentu.

Na Izbornoj skupštini Hrvatskog karate saveza krajem 1995. u Osijeku je izabrano novo vodstvo.


Od osamostaljenja Hrvatske, karate je računajući europska i svjetska prvenstva najtrofejniji hrvatski šport.

Hrvatski karate savez je na kongresu Europske karate federacije održane u Bremenu 2003. godine dobio organizaciju Seniorskog europskog prvenstva 2009. godine.

U Rijeci je 2004. godine održano Europsko kadetsko i juniorsko prvenstvo.

Na kongresu Europske karate federacije (EKF) na Tenerifima 2005. godine Stjepan Čelan izabran je za člana Izvršnog odbora (EKF Directing Committee - Executive Board).


Osobe koje su obnašale dužnost predsjednika

Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate komisije unutar Judo saveza Hrvatske, 1965. - 1967.

Žarko Modrić, predsjednik Karate odbora Hrvatske, 1967. - 1970.

Dipl. ing. Radomir Potrebić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1970. - 1972.

Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1972. - 1974.

Dipl.oec. Nikola Smoljenović, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1974. - 1975.

Dr.sc. Berislav Jandrić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1975. - 1981.

Ivan Jarnjak, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1981. - 1982.

Dipl.iur. Dušan Petrovski, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1982. - 1985.

Dr. Marijan Mlinarić, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1985. - 1987.

Dr. Nikola Matijević, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1987. - 1989.

Ilija Smoljenović, predsjednik Karate saveza Hrvatske, 1989. - 1991.

Prof.dr. Branimir Kuleš, predsjednik Hrvatskog karate saveza, 1991. - 1995.

Stjepan Čelan, predsjednik Hrvatskog karate saveza, 1995. -

[uredi] Vanjske poveznice