Novi Život

Izvor: Wikipedija

Novi Život je naziv studija za kazališni rad slijepih i slabovidnih osoba. Sjedište im je u Šenoinoj 32 u Zagrebu.

Prvi nastup su imali 21. ožujka 1948. i odonda djeluju neprekidno. Entuzijazam je pobijedio vlastite komplekse, a škripanje dasaka koje «Novi život» znače postalo je svakodnevna glazba u ušima slijepih glumaca. Tradicija da slijepe osobe uglavnom prose, sviraju pred crkvama ili prave košare ostala je u nekom drugom, dubljem mraku.

Odmah na početku stvar je u neku ruku zaplovila profesionalnim vodama, jer su za pripreme predstava Kazališta slijepih «Novi život» angažirani renomirani kazališni redatelji, Tom Durbešić, Miro Maroti, Vjekoslav Vidošević, Vladimir Jagarić, Radojko Ježić, Mirko Merle i Dražen Grunwald. Godinu za godinom projekti su nadrastali prethodne, a gostovanja ansambla organizirana su diljem bivše države. Godine 1978. «Novi život» odlazi na veliku turneju po Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, što u daljnjem životu ansambla postaje skoro svakogodišnja navika.

Početkom devedesetih u Kazalište slijepih dolazi mlada redateljica Nina Kleflin čiji pristup slijepim glumcima donosi revolucionarne pomake u njihovim predstavama. Statičan i skoro verbalan teatar naglo je živnuo, pokreti i mimika glumaca dobili su na plastici i vjerodostojnosti, a kazališni repertoar je pažljivo biran i prilagođavan senzibilitetu ansambla.

Pravi bum i iskorak u ozbiljne teatarske vode napravljen je s Moliereovim «Scapieneovim spletkama», a nekoliko godina kasnije Harmsove «Nule i ništice» zadivljuju zagrebačku publiku. Godine 1999. Nina Kleflin režira još jednu uspješnicu «Novog života» (Radovan Ivšić «Kralj Gordogan»), a relevantna kazališna kritika predstavu ocjenjuje kao jedno od boljih ostvarenja te godine u cjelokupnom hrvatskom glumištu. I u trećem mileniju repertoar teatra slijepih ostaje elitan, a takvim ga čine Sofoklov «Edip», te Mittererovi «Smrtni grijesi». Redateljskoj plejadi s početka ovog povijesnog pregleda pridružili su se svojim radom u Kazalištu i Snježana Banović, Zoran Mužić te Mario Kovač.

Do početka osamdesetih zagrebačka družina slijepih glumaca bila je jedina u Europi, bez uzora u odnosu na koje bi mogla komparirati svoje umjetničke i ine dosege. No, gostujući po različitim europskim zemljama, na poziv hrvatske dijaspore ili nacionalnih organizacija za slijepe, inspirirali su svojim radom slijepe osobe u Španjolskoj, Engleskoj i Italiji, pa početkom devedesetih sa radom započinju i kazališne grupe u tim zemljama. Kada je broj registriranih teatara u Europi prešao desetak, članovi «Novog života» dolaze na ideju da organiziraju festival kazališta slijepih i slabovidnih. Isti je održan u listopadu 1999. godine, a na njemu su nastupili svi do tada poznati europski teatri. Festival nosi simbolično ime BIT, u što je skraćen bukvalni naziv – Blind in Theatre, - a o dubljem značenju riječi (bit) neka čitatelj prosudi sam. Na drugom susretu slijepih i slabovidnih kazalištaraca (listopad 2001.) pojavili su se i teatri iz SAD-a, što je organizatoru dalo za pravo da treći «BIT» proglasi svjetskim festivalom, što je ovaj doista i bio (04.-09.10.2003.),(četvrti BIT 07.-14.10.2005.), a peti će se održati u listopadu 2007. god. Za kraj bih napomenuo i činjenicu da je «BIT» jedini festival te vrste u svijetu.