Suradnik:Dsitaric/Ratna umijeća
Izvor: Wikipedija
Sadržaj |
[uredi] PREDMET ISTRAŽIVANJA RATNOG UMIJEĆA
Ratno umijeće ili ratna znanost je pitanje koje još nije dobilo odgovor. Poznato je da je znanje nešto sasvim drugo u odnosu na umijeće. To su dva toliko različita pojma da ih ne treba miješati. Umijeće se ne nalazi ni u jednoj knjizi, no znanje je potrebno za neko umijeće te ih obuhvaćamo jednim imenom „teorija umijeća“. U svakoj teoriji umijeća, pa tako i u ratnom umijeću, mogu se pojaviti i pojedine znanosti. Također treba zamijetiti da ni jedno znanje nije bez umijeća. Uzrok ovome je što se osjetna razlika između znanja i umijeća u ljudskom stvaralaštvu teško može podijeliti u samom čovjeku. Svako mišljenje je umijeće, no naveli smo da znanstveno istraživanje zahtijeva intelektualni rad odnosno djelatnost, a ono proizvodi znanje koje nam služi u razvijanju našeg umijeća u toj znanosti i na nekim drugim djelatnostima ljudskog stvaralaštva. Znanost je sistematizirana, objektivna spoznaja o određenom predmetu. Znanost krije u sebi značenje s nekoliko važnih odrednica koje ju razlikuju od drugih vrsta ljudske spoznaje: zdravorazumsko mišljenje, iskustvo, umjetnost itd. te odrednice su važne u okviru ove rasprave o metodi ratnog umijeća pa ih zato izdvajam: 1. Znanstvena spoznaja je spoznaja jednog određenog predmeta. 2. Do znanstvene spoznaje dolazi se primjenom provjerene znanstvene procedure. 3. Znanstvena spoznaja čini relativno uređen sustav iskaza koji čini pouzdan teorijski okvir budućim istraživanjima. 4. Pojmovi znanstvene spoznaje označeni su terminima i simbolima. Ove odrednice čine konstitutivne elemente znanstvenog statusa svake znanosti. Nedostatak samo jednog elementa dovodi u pitanje znanstvenu izgrađenost i određenost svake oblasti ljudske spoznaje. Elementi znanstvenog statusa su: 1. predmet istraživanja, 2. metoda koja se primjenjuje tijekom istraživanja ili više njih, 3. teorija i 4. jezik. Vidljivo je koliko su složeni i mnogobrojni problemi znanstvene određenosti predmeta istraživanja bilo koje znanosti, pa tako i ratnog umijeća. Osobito nas interesiraju sljedeća pitanja: 1. Što je predmet istraživanja ratnog umijeća? 2. Koji su sadržaji i odrednice tako imenovanog predmeta istraživanja? 3. Potrebe, mogućnosti i rezultati znanstvenog razgraničenja predmeta znanosti među znanstvenim disciplinama ratnog umijeća. 4. Podrazumijevanje imenovanog, sadržajno određenog i karakteriziranog predmeta ratnog umijeća na mogućnosti i načine i vrste njegovog istraživanja. Na kraju zaključimo, ratno umijeće iskazuje praktičnu ljudsku djelatnost kroz spoj teorijskog i praktičnog ratnog dijela. Ono je uopćeno gotovo do neprepoznatljivosti te samim tim čini osnovu za pripremu i vođenje vojnih operacija u ratu, a danas i u mirovnim operacijama kao što je nametanje mira, te je samim tim i obvezatan element izobrazbe vojske za vođenje vojnih operacija u raznim okružjima.
[uredi] ŠTO JE PREDMET ISTRAŽIVANJA RATNOG UMIJEĆA
Svaka suvremena i ozbiljna znanost postavlja si ovo pitanje na koje nije nimalo lako odgovoriti pogotovo ako polazite od oskudne literature koja obrađuje ovo područje ljudske djelatnosti, odnosno društvene pojave kakav je rat. Rat kao društvena pojava postoji od samim početaka ljudskog života na zemlji. Tijekom cijele ljudske povijesti razni vojni teoretičari antike uopćavali su ratno umijeće na razinu onoga što bi svaki vojni zapovjednik trebao učiniti kako bi pobijedio u sukobu. Pojavom Clauzewitca to razmatranje i proučavanje predmeta ratnog umijeća se stubokom mijenja i on sam govori o ratu kao o predmetu njegovog proučavanja i teorijskog razmatranja rata i svih činjenica koje utječu na rat i kako on sam utječe na društvo u cjelini. Clausewitz tu spominje i trojstvo rata: upravljačka politika države, profesionalna kakvoća vojske i stav pučanstva. Ovo trojstvo rata danas je itekako aktualno, pogotovo stav pučanstva odnosno danas tome kažemo stav javnosti. Možda „blizanci“ u New Yorku ne bi bili srušeni da je američka javnost dala podršku ulasku američke vojske u Afganistan prije 11. rujna. Clausewitz nadalje govori i o cilju i sredstvu rata. Ciljevi rata mogu biti različiti i najčešće su vođeni politikom države koja pokreće rat iz nekog njoj valjanog razloga. Sredstvo rata u njegovom najopćenitijem opisu jest borba. Borba između dviju suprotstavljenih vojski na nekom teritoriju, zemljištu, s određenim oružanim snagama i određenom zadaćom, tj. ciljem. Nadalje, prema Barunu de Jomini, on ratno umijeće dijeli na pet čisto vojničkih disciplina: strategija, velika taktika, logistika, topnička i inženjerijska vještina i detaljna taktika. Također navodi i još jednu granu ili element ili predmet proučavanja ratnog umijeća, a to je „ratna politika“. Danas ovu podjelu možemo nadopuniti umjesto topničke i inženjerijske vještine napisati borbeno – operativni sustavi, umjesto velike taktike napisati operatika. Na temelju navedenog možemo reći kako bi predmet istraživanja ratnog umijeće bili sljedeći elementi: strateška razina rata, operativna razina rata te taktička razina rata. Možemo kazati kako bi predmet proučavanja ratnog umijeća bio rat, odnosno sastavnice rata koje su gore navedene od oba autora koje su sastavni dijelovi rata kao društvene pojave. Nadalje ćemo istaknuti uvjete da bi se pitanje: Što je predmet istraživanja ratnog umijeće?, uopće moglo postaviti. Jedan od preduvjeta jest napredak u znanju koje je rezultata istraživanja u nekim drugim znanostima ili je rezultat praktičnog iskustva. Glede rezultata praktičnog iskustva ovdje opet možemo i moramo istaknuti dvojcu najvećih ratnih teoretičara u povijesti Clausewitza i Jominia jer su njih obojica bili i izravni sudionici ratnih djelovanja na svim razinama zapovijedanja. Glede drugih znanosti za ratno umijeće bi to praktično značilo kako rat i oružana borba kao dio stvarnosti ulaze u predmetno područje drugih društvenih znanosti. Sve one prikupljaju činjenice, podatke i informacije o ratu i borbi kao sredstvu rata te ih opisuju, klasificiraju, uopćavaju i objašnjavaju u okviru svoje teorijske djelatnosti i sa gledišta vlastitog znanstvenog određivanja predmeta istraživanja. Na ovaj način stvaraju se uvjeti za odvajanje tih teorija i izgradnja posebne grane znanosti, odnosno spoznaja o ratu i oružanoj borbi što čini okvir za planiranje novih istraživanja čiji će predmet biti rat i oružana borba kao sredstvo rata i u njihove odrednice (politika, oružane snage, javnost). Sljedeći uvjet koji bi trebalo zadovoljiti jest da predmet istraživanja ratnog umijeća, a to je rat i vojne operacije, postanu tako složeni da ih nije moguće istraživati kao usputne teme u sklopu istraživanja u drugim znanostima. Rezultati takvih istraživanja ne mogu dati pouzdan znanstveni uvid u predmet istraživanja ratnog umijeća, rat i vojne operacije. Uz ovaj uvjet potrebna je i određena količina praktične spoznaje, iskustva o tim pojavama kako bi ona uz ostale spoznaje, predstavljaju siguran temelj ustanovljavanja posebne znanosti o ratu i borbi, ali i antipacije prakse rata i vojnih operacija. Postaviti rat i vojne operacije kao predmet istraživanja ratnog umijeća je na neki način opravdano jer njihovim proučavanjem možemo doći do zaključaka koje odrednice rata i vojnih operacija su stalne i koje možemo i teorijski obraditi i empirijski dokazati i dati neke egzaktne pokazatelje te što je to ono što čini nekog zapovjednika uspješnim. Svako umijeće treba znanje, a i znanje treba umijeće. Namjera mi je u ovom članku ukratko prikazati koje to odrednice kako rata tako i oružane borbe mogu i trebaju biti premet istraživanja ratnog umijeća.
[uredi] RAT KAO PREDMET ISTRAŽIVANJA RATNOG UMIJEĆA
Proučavajući dostupnu literaturu može se zaključiti kako je rat izuzetno široka i kompleksna društvena pojava te se na temelju toga dalo kazati kako ga ne bi mogla istraživati samo jedna znanost pa makar koliko bila kompleksna. Ovo pitanje trebalo bi postaviti i razmotriti kao bismo mogli sagledati sve argumente koji su za i protiv toga da je rat predmet istraživanja ratnog umijeća, te na temelju tih argumenata zauzeli stav o određivanju predmeta istraživanja ratnog umijeća. Rat je odavno prestao biti isključivo sukob dviju vojski na nekom zemljištu. Rat u suvremenoj povijesti postao je sukob država i naroda. Ishod rata danas se ne rješava jednom bitkom, niti isključivo bilo kakvim ili bilo kolikim bitkama. Rat je postao totalna društvena pojava. Totalan po snagama koje u njemu sudjeluju, po sredstvima koja se koriste, po prostoru i vremenu. Nadalje rat čine brojni i vrlo različiti oblici sukoba (politički, diplomatski, gospodarski, propagandi itd.), no oružana borba je njegovo jezgro. Oružana borba je središte oko kojeg i za čiji se račun uspostavljaju ostali oblici sukoba. Oružana borba je središte jer su one rješavajući čimbenik, ona je najdrastičniji oblik ukidanja protivničkog sustava, oblik fizičkog uništavanja čijim se djelovanjem protivniku nameće vlastita volja odnosno dovodi ga se u položaj nesposobnosti za borbu, što i je politički cilj rata. Osnovu teorije kao i predmeta istraživanja rata čine prihvaćena načela rata koja su prihvaćena pomoću empirijsko znanstvenih sintezama na temelju iskustva, ali i znanstvenim istraživanjima rata i samih vojnih operacija. Sadržaj navedenih načela i način njihove primjene mijenjaju se vremena na vrijeme, ali njihova vrijednost i značaj načela kao teorijske orijentacije ostaju na snazi tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Njihova osnovna vrijednost je u načinu primjene, u različitoj kombinaciji pojedinih dijelova za svaku situaciju. Poznavanje i priznavanje tih načela rata predstavlja znanstvenu teoriju, a njihova primjena u praksi – ratno umijeće. Nadalje, načela rata su univerzalnog karaktera i vrijede za strategiju, operativno umijeće (umijeće planiranja i vođenja operacija) i taktiku. Pored načela rata ratno umijeće također proučava vojno-političke procjene stanja i tendencije razvoja međunarodnih odnosa i razmatra konkretne strategijske i taktičke doktrine, izgradnju oružanih snaga u duhu politike zemlje ili saveza. Zaključimo kako je predmet izučavanja ratnog umijeća rat s gledišta djelovanja političkih, gospodarskih, diplomatskih, psiholoških i drugih čimbenika koji nadmašuju načela rata, te proučava i problem razvoja, izgradnje i pripreme oružanih snaga, njihovu organizaciju, sustav oružja i uporabu u skladu s doktrinom i načelima. Znači predmet istraživanja ratnog umijeća u osnovi je rat u cjelini. Potvrdimo Clausewitza, politika daje osnove vojnoj doktrini, znanosti i posebice vojnoj strategiji za odgovarajuću uporabu oružanih snaga kako bi se izvršili ciljevi politike zemlje ili saveza.
[uredi] ORUŽANA BORBA KAO PREDMET ISTRAŽIVANJA RATNOG UMIJEĆA
Oružana borba je prava ratna djelatnost. Sve ostalo samo njoj služi. Svrha oružane borbe je uništenje ili savladavanje protivnika. Promotrimo oružanu borbu sa stanovišta predmeta istraživanja. Oružana borba ima svoje sadržaje i značajke, svoje oblike prikazivanja, dinamiku pripreme i izvođenja i svoje unutarnje zakonitosti prema kojima se taj proces odvija. Oružanu borbu vode za to obučene i pripremljene snage – oružane snage, no u njoj sve više sudjeluje i stanovništvo te to znači kako je rat prerastao u totalnu društvenu pojavu zbog raznih interesnih sfera pojedenih država ili saveza. Na samu tu pretpostavku izravno utječe i globalizacija kao pojava koja je danas neminovna i sve više utječe na društvo u cjelini te ju se ne smije zanemariti. Na temelju iznesenog promotrimo sad sadržaj i karakteristike oružane borbe kao predmeta istraživanja ratnog umijeća. Sadržaj oružane borbe kao predmet istraživanja ratnog umijeća U ovom članku zanima nas oružana borba kao predmet istraživanja znanosti, ne borba kao takva, već kao određeni predmet istraživanja. Odgovarajući na ovako postavljen problem nameću nam se tri postavke koje treba dodatno raščlaniti i objasniti: 1. Kako se kao predmet istraživanja oružana borba može i mora raščlanjivati na njene dijelove, grupne i elementarne čimbenike sadržaja. 2. Kakve i koje razine informacija o tako raščlanjenim čimbenicima sadržaja oružane borbe su u interesu ratnog umijeća kao znanosti za razliku od drugih znanosti i znanstvenih disciplina. 3. Kako se izgrađuje ratno umijeće kao znanost po svojim znanstvenim disciplinama u skladu s tako raščlanjenim predmetom i određenim informacijama. Struktura oružane borbe kao predmet istraživanja ratnog umijeća Svaka struktura se sastoji od određenih dijelova koji se nalaze u međusobnom odnosu jedan prema drugom i u odnosu prema cjelini. Navesti dijelove oružane borbe na nekom od njezinih razina i njihov međusobni odnos je dati odgovor o njezinoj strukturi. No to nije nimalo lako i tu počinju teškoće. Oružana borba je sukob, a sukob je uvijek minimalno dvostrani proces, nas protiv nekog ili više njih, odnosno mi u savezu s nekim protiv jednog ili više njih. Kako bi ovo pojednostavili obratiti ćemo pozornost i uopćiti postavku samo na dvije suprotstavljene strane koje se međusobno poništavaju. Dakle prva razina raščlambe oružane borbe je ukazivanje na njenu dvostranost. Treba istraživanjem oba ova suprotstavljena sustava pokušati saznati ono što je svima općenito i zajedničko, odnosno koje su to odrednice oružane borbe danas i tendencije njenog daljnjeg razvoja. Ovdje je riječ o spoznaji općeg iz mnoštva pojedinačnog i posebnog. Ovdje možemo govoriti o načelu suprotnosti u borbi. Suprotnost se ovdje izražava u odnosu na interese strana u sukobu. Svaka od strana u sukobu želi pobjedu, no pobjedom jedne poništava se pobjeda druge strane. Suprotnost se ovdje prepoznaje samo u rješenju, a nikako u obliku vođenja oružane borbe (napad i obrana), samo ako obje strane žele postići rješenje ono se može naći u okviru primjene samo jednog oblika vođenja oružane borbe – napad. Nadalje načelo suprotnosti proizvodi zastoj u oružanoj borbi na način ako je obrana jači oblik od oblika napada. Zastoj nastaje jer napadom nismo postigli cilj – zaključili mir. Druga razina raščlambe ukazuje na posebnost svake od sukobljenih strana. Informacije o protivniku, obavještajno djelovanje, ratno umijeće može dobiti istražujući čimbenike koji izgrađuju protivnikov sustav. To su vojna strategija i doktrina protivnika. Nadalje to su oružane snage protivnika i mogući planovi njegove uporabe u mogućem sukobu. U ovom sklopu istražuje se sve ono što je značajno za funkcioniranje oružanih snaga protivnika u borbi, a to je: - organizacija snaga, - ustroj, - opremljenost, - obučenost itd. U ovome se ogleda ratno umijeće protivnika kao teorija i praksa pripremanja, organiziranja i vođenja oružane borbe. Treća razine raščlambe ukazuje na ono što je tipično samo za našu oružanu borbu tijekom Domovinskog rata. Oružana borba tijekom Domovinskog rata trebala bi se istraživati sa više gledišta: Što je to što je čini originalnim, autentičnim skupom pojava, različitim od svih drugih? Do ovih teorijskih postavki dolazimo raščlambom stavova i opredjeljenja koja se nalaza u strategiji nacionalne sigurnosti, vojnoj strategiji, raščlambom doktrine i to osobito na one postavke koje se odnose na pripremu i izvođenje oružane borbe. Također do ovih teorijskih postavki dolazimo raščlambom društvenih, gospodarskih, kulturnih stavova i čimbenika te tradicije, prostora i vremena i ostalih značajki našeg ratišta i svih čimbenika koji utječu na razvojni put našeg ratnog umijeća. Što je to i po čemu je oružana borba osnovni oblik suprotstavljanja agresoru? Odgovor na ovo pitanje dobije se također kada se temeljni stavovi i postavke doktrine učine predmetom istraživanja. Kako se oružana borba svojstveno odvijala i kako će se svojstveno odvijati na našem ratištu? Ovdje se radi o oblicima, principima i zakonitostima koji čine relativno trajno značajku oružane borbe na našem ratištu. Do ovih spoznaja možemo doći istraživanjem povijesnih iskustava na našim prostorima iz prošlih ratova i iskustvima iz Domovinskog rata, te povijesnim iskustvima iz suvremenih ratova (Pustinjska oluja, rat u Iraku), istraživanjem ratne prakse u živo, istraživanjem i uopćavanjem vojnih vježbi koje su se održale. Četvrta razina raščlambe odnosi se na oblike djelovanja u oružanoj borbi. Ovdje se prije svega misli na napad i obranu. Kako smo već naglasili da je svrha oružane borbe uništenje protivnika možemo reći kako oba ova oblika djelovanja imaju za svrhu uništenje protivnika. Napad i obrana imaju i svaki za sebe i posebna dva cilja; kod napada su to osvajanje nekog zemljišta ili osvajanje nekog predmeta, a kod obrane obrana nekog zemljišta ili obrana nekog predmeta. Peta razina raščlambe odnosi se na čimbenike oružane borbe: ljudstvo, tvarno-tehnološki čimbenici, zemljište i vrijeme. Odnosno koje informacije o čimbenicima oružane borbe prikuplja ratno umijeće. Ljudi, koji svojim značajkama, moralnim vrijednostima, kvantitetom i kvalitetom izgrađuju ljudski čimbenik oružane borbe po svojoj prirodi, srži i sadržaju pripadaju različitim predmetima istraživanja drugih znanosti i znanstvenih disciplina, kao što su demografija, sociologija, psihologija, medicina. Ovdje se postavlja pitanje ako se te informacije prikupljaju sređuju, objašnjavaju i uopćavaju u drugim znanostima i znanstvenim disciplinama što onda tu ima istraživati ratno umijeće? Tvarno-tehnološki čimbenici predstavljaju borbena i neborbena tvarna sredstva kojima rukuju ljudi u oružanoj borbi. Ovi čimbenici su također predmet istraživanja drugih znanosti i znanstvenih disciplina: matematika, fizika, kemija gotovo svih tehničkih znanosti. Postavljamo pitanje ako se problemima konstrukcije i funkcioniranja tvarno-tehnoloških čimbenika oružane borbe kao takvih bave tehničke znanosti što ostaje kao predmetom istraživanja ratnog umijeća? Zemljište i vrijeme također kao čimbenika oružane borbe istražuju druge znanosti: ekologija, geografija, meteorologija, klimatologija i neke druge znanosti. Naravno i ovdje postavljamo pitanje kao i kod prethodna dva čimbenika oružane borbe: što od toga istražuje ratno umijeće ili koje to informacije o zemljištu i vremenu prikuplja? Odgovor na ova pitanja je sljedeći: ratno umijeće pribavlja informacije o čimbenicima oružane borbe i pojedinačno i zajednički. Nadalje sve ovdje nabrojane znanosti prikupljaju informacije o čimbenicima oružane borbe i one se i obrađuju kao njihovi predmeti istraživanja, a ratno umijeće te informacije prikuplja od tih znanosti te informacije ponovo čine predmetom istraživanja ratnog umijeća, odnosno ratno umijeće ponovo problematizira informacije koje su već istražene u drugim znanostima i otuda stav u vojnom izdavaštvu kako je ratno umijeće sustavna znanost. Ona u svari ponovno vrednuje najveći broj početnih, primarnih informacija o čimbenicima oružane borbe dajući im drugo značenje i smisao. Primjer: Broj stanovnika, njihova demografska obilježja (starosna, spolna, profesionalna, obrazovna struktura i dr.) kao značajke ljudskog čimbenika oružane borbe ratno umijeće ne interesiraju u smislu kako bi ih ona sama istraživala. Ratno umijeće neće istraživati ni ponašanje ljudi u stresnoj situaciji kakva je oružana borba. Ipak ratno umijeće interesiraju te informacije jer bez tih informacija ratno umijeće ne može kvalitetno istraživati svoj predmet istraživanja rat i oružanu borbu kao jezgro rata. Ratno umijeće od tih informacija polazi kao od gotovih činjenica te na temelju njih istražuje organiziranje i funkcioniranje oružane borbe.