Pirat
Izvor: Wikipedija
Pirati (eng. Pirates) su pljačkaši koji vrše razbojstva na moru, ponekad i na obali. Piratstvo (engleski piracy) je nastalo još u antičkim vremenima ali najviše se raširilo tijekom 17. stoljeća na Karibima iliti Novom svijetu. Danas pirati najviše djeluju na Tihom i Indijskom oceanu.
Sadržaj |
[uredi] Antički i srednjovjekovni pirati
Antičko doba je obilovalo piratima, grčkim i rimskim, ponekad i egipatskim koji su svojim galijama terorizirali sve obale Sredozemnog mora. Tako su jednom i Julija Cezara zarobili pirati radi otkupa. Nakon pada Zapadnog Rimskog carstva kao pirati najviše su se isticali Vikinzi, pomorski narod sa sjevera Europe. Oni su svojim brzim brodovima tipa drakkar doplovili do Rusije, Italije, Afrike i Amerike. Kasnije su se okrenuli trgovini.
[uredi] Piratstvo na Karibima
Nakon Kolumbova otkrića Amerike 1492. najveće pomorske sile toga vremena Španjolska i Portugal krenule su stvarati kolonije u Srednjoj i Južnoj Americi (iliti Zapadnoj Indiji, kako ju je Kolumbo nazvao. Najviše kolonija je osnovala Španjolska dok se Portugal više orjentirao na trgovinu s Indijom i dalekim Istokom. Ipak, Portugal je osnovao nekoliko važnih i bogatih kolonija u Južnoj Americi. Porobivši srednjoameričke domorodačke narode Inka, Maya i Asteca, Španjolci su stekli kontrolu nad brojnim rudnicima plemenitih metala koje su počeli dovoziti u Španjolsku. Zbog velikog rasta španjolskog bogatstva i druge europske države poćinju osnivati kolonije u Karibima radi iskorištavanja prirodnih bogatstava Novog svijeta. Krajem 16. i poćetkom 17. stoljeća diljem Kariba nastaju kolonije Engleske, Francuske i Nizozemske a krajem 17. stoljeća i Danske. No u usporedbi sa španjolskim kolonijama sve druge su bile malobrojne i slabo razvijene.
Suparništvo među kolonijama i želja za trgovačkom premoći dovodili su do ćestih ratova. Veliko klasićno doba piratstva trajalo je od 1560. do 1720. Pirati su najuspješniji bili i razdoblju od 1640. do 1680. Dva najpoznatija piratska sjedišta su bila otok Tortuga nakon 1640. i grad Port Royal na otoku Jamaica nakon 1655.
[uredi] Tortuga
Tortuga (španjolski Kornjača) je otok smješten uz sjevernu obalu otoka Hispaniola. Tijekom 17. stoljeća bio čuven kao piratsko utočište. Danas potpada pod Republiku Haiti.
1625. engleski i francuski kolonisti odbjegli iz vjerskim ratovima zahvaćene Europe naselili su se na Tortugi i bavili se poljoprivredom. 1629. Španjolci su napali Tortugu pobivši gotovo sve stanovnike da bi ga odmah zatim napustili. Preživjeli stanovnici željni osvete udružili su se sa bukanirima s Hispaniole i zapoćeli s napadima na španjolske brodove.
Bukaniri (engleski Buccaneers) su bili bivši robijaši, razbojnici, odbjegli robovi i obični ljudi odbjegli iz Europe koji su se naselili na Hispanioli. Živjeli su od lova na divlje životinje čije su meso sušili na vatrama zvanima boucan (odatle potječe i njihov naziv) koje su prodavali brodovima u prolazu. Neki su uzgajali duhan koji je na tom zemljištu izvrsno uspijevao. Neki su se željni brze i velike zarade otiskivali na more u čamcima i u velikim grupama napadali španjolske brodove s dragocjenim teretima, postavši time pirati. Francuski bukanir Pierre le Grand (francuski Veliki Pierre) je oko 1650. sa jednim brodićem i tridesetak ljudi zauzeo admiralski brod španjolske flote koji je prevozio zlato. Nakon 1630. većina bukanira prelazi na Tortugu i ona postaje okupljalište najgoreg europskog ološa koji se želio brzo obogatiti.
1633. Francuzi su pokušali na Tortugi organizirati trgovinu crnim robljem dovedenim iz Afrike ali ona nije zaživjela i 1635. se potpuno ugasila. Iste godine Španjolci su ponovno osvojili Tortugu da bi ju opet napustili jer je otok bio premalen da bi za njih imao stratešku važnost. Engleski i francuski pirati su tada ponovno naselili otok a uskoro su im se pridružili i nizozemski. Španjolci su zbog toga 1638. ponovno napali Tortugu ali ovoga puta su bili poraženi. Od 1640. pirati i bukaniri s Tortuge su se počeli međusobno nazivati Bratstvo Obale (engleski Brethren of the Coast). Zbog neprestanih piratskih napada na njihove brodove Španjolci su 1654. ponovno napali Tortugu i osvojili ju ali pirati i bukaniri su se vratili već slijedeće godine i nastavili sa pljačkanjem diljem Novog svijeta. 1660. iz Francuske je na Tortugu stigao guverner koji je preuzeo vlast na otoku. Deset godina kasnije vrijeme bukanira je poćelo prolaziti a Tortuga se pod francuskom vlašću počinje okretati zakonu. Pirati s Tortuge prelaze u francusku službu postavši gusari ili, u većem broju slučajeva, napuštaju otok. Do 1685. vrijeme bukanira je završilo.
[uredi] Port Royal
Port Royal (engleski Kraljevska luka) je bio centar trgovačke aktivnosti na otoku Jamaica sve do potresa 7. lipnja 1692. koji je uzrokovao da dvije trećine grada potone u Karipsko more. Bio je popularno mjesto za pirate koji su ondje trošili svoja bogatstva stečena na moru.
Nakon što su Englezi preoteli Španjolcima otok Jamaicu nisu imali dovoljno vojnih snaga da obrane otok u slučaju španjolskog ili francuskog napada. Zbog toga je 1659. guverner Jamaice pozvao bukanire i pirate da se nasele na otoku i brane ga u slučaju potrebe. Rezultat je bio nastanak grada na južnoj obali Jamaice, Port Royala. Bukaniri i pirati su osnovali Port Royal iz više razloga. Nalazio se u blizini puteva španjolskih trgovačkih brodova pa je bio savršena baza za brze napade. Luka je bila prostrana i dovoljno velika za smještaj velikog broja brodova te njihovo popravljanje i opskrbljivanje. Port Royal je bio početna točka za mnoge piratske i gusarske napade na španjolske brodove i naselja u Novom svijetu. Iz Port Royala, engleski gusar Henry Morgan je napao Panamu, Portobello i Maracaibo. John Davis, Roche Brasiliano, Edward Mansfield i ostali čuveni pirati su se naselili u Port Royalu.
1660. Port Royal je bio poznat kao "Sodoma Novog svijeta" gdje većinu stanovništva čine "pirati, koljači i prostitutke". Zahvaljujući bogatstvu koje su pirati otimali Španjolcima Port Royal je izrastao u jedan od najvećih gradova Novog svijeta i bio je ekonomski najvažnija engleska kolonija. Svega nekoliko godina nakon nastanka Port Royala, tadašnji glavni grad jamaice, Spanish Town mu je morao prepustiti svoju funkciju. Na vrhuncu popularnosti grad je imao po jednu krčmu na svakih deset kuća. Tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja koje je završilo 1692. u Port Royalu je živjelo 6500 ljudi. U gradu su se počeli naseljavati kovači, plemići, trgovci i zanatlije koji su živjeli u dvije stotine izgrađenih zgrada. 1687. Port Royal je posjetilo 213 brodova a gradsko bogatstvo se povećavalo iz dana u dan.
Nakon što je Henry Morgan 1674. postao zamjenik guvernera Jamaice Port Royal se nekoliko godina kasnije poćeo mijenjati. Pirati više nisu bili potrebni za obranu grada i otoka. Trgovina robljem postizala je sve veću važnost. Ugledni građani Port Royala su izjavili da je dobar glas grada narušen. 1687. Jamaica je donijela anti-piratske zakone. Umjesto da bude sigurno mjesto za pirate, Port Royal je postao mjesto njihovih smaknuća. Mnogi su pirati završili na vješalima u Port Royalu.
1692. razarajući potres je pogodio Port Royal. S obzirom da je većim dijelom bio smješten na pješčanom grebenu dvije trećine grada je završilo na dnu mora. U kataklizmi je poginulo oko dvije tisuće stanovnika. Nakon toga Spanish Town je ponovno postao glavni grad Jamaice. Rađeni su pokušaji da se Port Royal obnovi jer je trećina grada još uvijek bila čitava ali 1704. grad je poharao razarajući požar. Nekoliko uragana tijekom prve polovice 18. stoljeća dokrajčilo je Port Royal a preostali stanovnici su se naselili u obližnjem gradu Kingstonu.
[uredi] Gusari
Gusari (engleski privateers) su bili bivši pirati ili civili koji su posjedovali brodove kojima su napadali trgovačke brodove ili kolonije one zemlje koja je trenutno u ratu sa zemljom koja im pruža zaštitu. Najviše su djelovali tijekom 17. i 18. stoljeća. Za svoje napade su dobivali dozvole u obliku Kraljevskog iliti Gusarskog pisma (engleski Letter of marque) koja su ima jamčila da u slučaju zarobljavanja neće biti obješeni kao pirati nego da će se prema njima odnositi kao prema ratnim zarobljenicima koji će biti pušteni uz otkup ili razmjenu. Kraljevskim pismom gusari bi se također obvezali da će dio plijena koji steknu predati kralju ili zemlji koja im pruža zaštitu. Na gusare se gledalo kao na neku vrstu pirata gentlemana jer im je način djelovanja bio sličan piratskom. Najpoznatiji engleski gusari su bili Francis Drake (1540.-1596.) i Henry Morgan (1635.-1688.). Francuski gusar Rene Duguay-Trouin je 1711. sa flotom od 17 brodova i posadom od 5700 ljudi zauzeo portugalsku koloniju u Južnoj Americi Rio de Janeiro. U 18. stoljeću na Sredozemlju su djelovali muslimanski pirati i gusari iz sjeverne Afrike zvani korsari. Za vrijeme američkog rata za nezavisnost Škot John Paul Jones je vodio gusarski rat protiv Velike Britanije. Tijekom Francuske revolucije francuski gusari su zarobili ili potopili 5500 britanskih trgovačkih brodova dok su britanski gusari potopili ili zarobili 1000 francuskih trgovačkih brodova. Francuski pomorac Jean Lafitte je od 1812. do 1826. predvodio bandu krijumčara u Meksičkom zaljevu i sa znanjem SAD-a uz dozvolu vlasti Kolumbije napadao španjolske brodove. Manje je poznato da je i Giuseppe Garibaldi 1837./38. gusario u službi pokrajine Rio Grande koja se proglasila "republikom" i pobunila protiv središnjih brazilskih vlasti. Tijekom američkog građanskog rata, vlasti južnjačke Konfederacije su vlasnicima civilnih brodova izdavali dozvole za napada na brodove sjevernjačke Unije.
[uredi] Zlatno doba piratstva
Iako su europske sile krajem 17. stoljeća upostavile veću kontrolu na Karibima pirati su i dalje djelovali. Upravo tada su pirati s Kariba počeli širiti svoju djelatnost na zapadnu obalu Afrike i Indijski ocean. Pirati poćinju kao svoj simbol koristiti crnu ili
crvenu zastavu sa zastrašujućim simbolom koji podsjeća na smrt, najčešće ljubanju s prekriženim kostima ili u nekim slučajevima čitavog kostura. Ta zastava je općenito bila poznata kao Jolly Roger. Kako su u ovom razdoblju djelovali neki od najpoznatijih karipskih pirata ono se naziva Zlatno doba piratstva. Većina njih je živjela na otoku New Providence na Bahamima. To Zlatno razdoblje potrajalo je do otprilike 1730. iako su pirati, mada u mnogo manjem broju, djelovali i nakon toga.
[uredi] New Providence
Jedna od najboljih prirodnih luka na Karibima početkom 18. stoljeća postala je utočište pirata i krijumčara. Kada ga je piratski kapetan Henry Jennings 1715. odabrao za svoje utočište pirati počinju masovno dolaziti i otok se poćinje razvijati. Pirati sa New Providencea su svoj plijen prodavali u malobrojnim i slabo razvijenim engleskim kolonijama na južnoj i jugoistoćnoj obali Sjeverne Amerike. Ondje su bili dočekivani s dobrodošlicom i zato je New providence kao piratsko utočište opstao najduže na Karibima. Neki od najčuvenijh karipskih pirata su živjeli na New Providenceu; Crnobradi, Benjamin Hornigold, John Rackham, Samuel Bellamy i drugi. Početkom dvadesetih godina 18. stoljeća Britanske vlasti postavljaju guvernera Woodesa Rogersa u gradiću Nassau na New Providenceu. Rogers, engleski gusar, obećao je pomilovanje svim piratima koji odustanu od pljačkanja i stave se u službu engleskog kralja. Većina je tako i napravila, oni koji nisu prihvatili amnestiju premjestili su djelovanje na Indijski ocean a većina onih koji su ostali na Bahamima su uhvaćeni i obješeni.
[uredi] Piratstvo na Indijskom oceanu
Indijski ocean je također bio privlačan piratima kao veliko i bogato lovište. Oko rta Dobre nade redovno su plovili engleski, nizozemski i portugalski trgovački brodovi. Nizozemska istočnoindijska kompanija osnovana 1602. bila je jedna od prvih europskih trgovačkih udruženja koja su trgovala sa Indijom, Kinom i Japanom. Razne Istočnoindijske kompanije, nakon što su postigle monopol u trgovini s Istokom, počele su upućivati prema Europi brodove s bogatim tovarima svile, začina, duhana, muslina, plemenitih metala i dragulja. Najpoznatiji među piratima koji su pljačkali na Indijskom oceanu bio je Henry Avery. Najpoznatije piratsko utočište na Indijskom oceanu bio je otok Madagaskar uz jugoistočnu obalu Afrike.
[uredi] Pirati na Madagaskaru
Madagaskar su još 1614. kao bazu koristili francuski gusari koji su djelovali na Crvenom moru. Oko 1650. ratne mornarice su napustile otok i on je postao odmorište piratskih posada. Sela na obali su se razvijala upravo zahvaljujući trgovanju s piratima. Upravo na Madagaskaru Piratsko Zlatno doba je najduže potrajalo. Pirati s Madagaskara su, osim na indijskom oceanu, djelovali i na Crvenom moru. No kao i na Karibima pod utjecajem širenja zakona pirati ili bivaju većim dijelom zarobljavani i obješeni a manjim dijelom prelaze u gusare.
Osim europskih, na Indijskom oceanu su djelovali i indijski pirati. Upravo oni su kolonijalnim vlastima zadali najviše nevolja. Kada su se Englezi utvrdili u Bombayu počeli su ih napadati indijski pirati. I britanska ratna mornarica i britanska Istočnoindijska Kompanija su se i 1798. još uvijek žestoko sukobljavali s indijskim piratima.
[uredi] Piratstvo u 19. stoljeću
Početkom 19. stoljeća svom silom se razmahalo kinesko piratstvo. Završetkom Napoleonskih ratova 1815. ponovno je mnoštvo britanskih i francuskih gusara ostalo bez posla i oni su se okrenuli piratstvu. Napadali su sve brodove bez obzira kojoj su državi pripadali. Problem piratstva se bio toliko razmahao da je Kongres SAD-a izdvojio 500.000 dolara za opremanje ekspedicije koja bi istrijebila pirate na Karibima. Prema podatcima pomorskih vlasti SAD-a u razdoblju između 1824. i 1832. dva zloglasna piratska uporišta su bili Srednja Amerika i Kuba. 1819. snage britanske ratne mornarice i britanske Istočnoindijeske komapanije su uništile arapske pirate na Crvenom moru. Lord James Brooke je 1840. u Malaji uništavao Dajake, domorodce koji su se bavili piratstvom. Velika Britanija, SAD i Španjolska su uložile velike napore u suzbijanje pirata na Karibima i to je počelo davati rezultate. 1849. britanska ratna mornarica istrijebila je pirate na Borneu. Kineske vlasti su potajno podržavale kineske pirate koji su ugrožavali britansku trgovinu opijumom ali britanska ratna mornarica ih je uništila. Povremena piratska djelatnost još se može primjetiti pedesetih godina devetnaestog stoljeća oko rta Dobre Nade.
[uredi] Piratski kodeks
Neki piratski kapetani su na svojim brodovima primjenjivali neka pravila kako bi održali disciplinu među svojim divljim posadama. Ta su pravila nazivali Piratski kodeks (eng. Pirate Code).
1. Svaki čovjek sudjeluje u rješavanju trenutnih problema; svaki čovjek ima jednaka prava na svježe namirnice i žestoka pića.
2. Svaki čovjek, nakon prozivanja, prelazi na zapljenjeni brod jer pored udjela u plijenu, ima pravo i na dio odjeće.
3. Nijednom članu posade nisu dozvoljene igre za novac dok je na brodu.
4. Sve svijeće na brodu trebaju biti ugašene do osam sati navečer. Ukoliko neki članovi posade žele piti nakon tog vremena, moraju to činiti na palubi pod otvorenim nebom.
5. Svaki član posade dužan je čistiti i održavati svoje oružje tako da bude neprestano spremno za upotrebu.
6. Nijedan član posade ne smije dovoditi suprugu ili neku žensku osobu na brod.
7. Svako nedopušteno napuštanje broda ili položaja u borbi kažnjava se smrću.
8. Svaki obračun na brodu je zabranjen. Sve svađe i razmirice se moraju rješavati na kopnu.
9. Nijedan čovjek ne smije napustiti posadu dok svaki član ne stekne imovinu u vrijednosti od tisuću funti.
10. Kapetan i pomoćnik kormilara dobivaju dva dijela plijena, kormilar, vođa palube i topnici jedan i pol dio, časnici jedan dio i četvrt dok obični mornari dobivaju jedan dio.
[uredi] Mitovi i zablude o piratima
Kroz veliki broj filmova steklo se uvjerenje da su pirati zakapali svoja blaga no to je prije bila iznimka nego pravilo. Samo je jedan poznati pirat (koliko je poznato), kapetan William Kidd doista zakopao blago i ono je pronađeno.
Također se kroz filmove proširilo uvjerenje da su pirati svoje žrtve prisiljavali da hodaju po dasci s čijeg bi ruba pali u more no u čitavoj povijesti piratstva je zabilježen samo jedan takav slučaj. Radije su se služili različitim oblicima mučenja.
Kroz filmove se steklo uvjerenje da su pirati koristili velike galijune sa mnogo topova. Glavni razlog tome je što redatelji žele velike palube za scene borbi. No istraživanja su pokazala da su pirati radije koristili male, brze brodove sa jednim ili najviše dva jarbola i mnogo jedara. Takvi brodovi, osim što su bili brži od velikih brodova ratnih mornarica koji su ih progonili, imali su plići gaz pa su mogli svojim progoniteljima pobjeći u plićake i kanale gdje ih ovi nisu mogli goniti. Pirati poput Crnobradog i Crnog Barta Robertsa su bili među najuspješnijim piratima pa su imali velike brodove, gotovo poput ratnih, ali prosječan pirat je želio mnogo manji brod.
Pirati nisu napadali samo brodove nego i gradove na obali. Najveća od takvih pljački se dogodila kada je Henry Morgan 1871. napao i spalio Panamu.
[uredi] Pirati na filmu
Tijekom 20. stoljeća snimljeno je mnogo filmova na temu pirata. Vjerojatno najpoznatiji su Otok s blagom (od kojega je snimljeno nekoliko verzija), Pirati s Kariba: Prokletstvo Crnog Bisera i Pirati s Kariba: Mrtvačeva Škrinja