Razgovor:Uzroci rata u Bosni i Hercegovini

Izvor: Wikipedija

Nisam siguran je li naslov ove stranice odgovarajući. Ako netko ima bolju ideju, neka je ovdje predloži.--Zmaj 09:28, 17 May 2005 (CEST)


Možda za naslov Opći okviri uzroka rata u Bosni i Hercegovini..

vidi sljedeće vanjske poveznice:

Srpsko stajalište

http://www.suc.org/culture/library/Bulatovic/rat/rat4.html http://www.serbianunity.net/culture/library/Bulatovic/alija/alija.html http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/97/159/159-17.html

Hrvatsko stajalište (ovaj članak je izuzetno dobar) http://www.ffzg.hr/hsd/polemos/prvi/04.html

Bosansko stajalište


http://www.bosnjacki-front.com/index.php?docid=030402230202 http://www.mm.co.ba/art69_4.html

Vodomar 02:13, 21 May 2005 (CEST)Vodomar

Ovaj je naslov posve neprihvatljiv. Također, ni naziv "bosansko" stajalište nema smisla, jer su "Bosanci" Hrvati, Srbi i Bošnjaci-muslimani. Stranica ovoga tipa može biti jedino kao unutranja poveznica s Povijesti BiH, i najbolje s naslovom koji je prewdložio Vodomar, ito- "Uzroci rata u Bosni i Hercegovini". Mir Harven 13:58, 21 May 2005 (CEST)

Sadržaj

[uredi] politizirani komentar???

Ej, ovo stvarno ne spada na wiki! Ovo je cisti politicki komentar. Nigdje ne pise "neki smatraju" ili tako nesto, nego se pise kao da je ovo apsolutna istina.

Zbog toga prebacujem cijeli tekst sa Uzroci rata u Bosni i Hercegovini ovdje, na njegovu Talk stranicu:


Teoriji o agresiji u Bosni i Hercegovni zavrjeđuje nešto pozorniji osvrt, ponajviše zbog dva činitelja: jedan je politika utkana u optužnice Haaškoga suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), a koja smjera preko kombinacije dokumenata problematične vrijednosti, zaštićenih svjedoka sumnjivoga moralnoga i inoga integriteta, te jednostranih interpretacija optužiti Republiku Hrvatsku za «agresiju» na BiH; drugi je faktor skoro unisono mišljenje koje se plasira u priopćajnim sredstvima, poglavito bošnjačkim, o «paralelizmu agresije». Obje teze zaslužuju prikaz.

[uredi] Stav Francuske, Velike Britanije i Haaškoga suda

Motivacija za profil Haškoga sudovanja je jasna- želi se osloboditi krivnje tzv. «međunarodna zajednica» zbog nesprječavanja zločina poput Srebreničkoga, držanja embarga na naoružavanje (što je išlo na ruku samo srpskomu agresoru i oduljilo rat, a u konačnici spriječilo kolaps srpske države u BiH); također, u sadašnjem se bosanskohercegovačkom protektoratu stvaraju napetosti koje «opravdavaju» potrebu za nazočnosti skupo plaćenih međunarodnih činovnika i stanje polukolonijalne okupacije. Isto, povijesni zaštitnici srpskih interesa, koji su tu ulogu odigrali u prošlim ratovima koliko su mogli (Francuska, Velika Britanija i njeni bivši dominioni) na taj način oslobađaju srpsku stranu stigme krivnje za planiranu agresiju i stvaranjem lažne slike o građanskome ratu u kojem ima samo više ili manje krivih opravdavaju i sebe zbog neinterveniranja na strani Hrvata i Bošnjaka, te pomažu održanju Republike Srpske ad infinitum. Ukratko- politika Haaškoga suda (jer se radi o političkome sudu par excellence) u izjednačavanju je krivnje svih strana u sukobu (na različite načine i različitim pritiscima) jer se tako političke opcije triju (ili pet sukobljenih nacija, uzmemo li još i slučaj Makedonije: Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Makedonci i Albanci) naroda u BiH razvodnjavaju, a sami se identiteti i stremljenja nacija u BiH kane atomizirati i pretvoriti u amorfnu melasu, pogodnu za oblikovanje izvana i nemoćnu da se opre kolonizatorskim makinacijama i idejama tzv. velikih i srednjih sila koje su bile upletene, među inim, i u potpisivanje Daytonskoga sporazuma. (vidi npr. interview Mladena Ančića)

[uredi] Stavovi bošnjačko-muslimanske elite

Glede bošnjačko-muslimanske elite, stvar je isto prilično jasna: za naciju u procesu konačnoga oblikovanja, kao što je bošnjačka, odmak i određena programirana averzija (osim one «prirodne», koja je nastala zbog nespojljivosti geopolitičkih ideja i nasilja u srazu s opcijama srpskih i hrvatskih susjeda) dio su gradbe nacije. Bošnjački mediji i javnost izgradili su sliku dva agresora (srpskog i hrvatskog) prema kojima treba biti jednako oprezan i koji vrebaju na teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine kojem su jedino Bošnjaci pravi garant. Ovaj svjetonazor ima bar tri vida:

  • on reafirmira komunistički stereotip o «ustašama» i «četnicima» koji kane razoriti BiH (kao «Jugoslaviju u malom») i simetrijom krivnje ušutkati Hrvate i Srbe u Bosni i Hercegovini. Taj dio bošnjačke vizure potječe iz titoističke komunističke ortodoksije
  • drugi je vid pragmatične i modernije naravi: želi se nametnuti vizura po kojima su autentično hrvatske (i srpske) političke opcije «agresorske». Zna li se da golema većina Hrvata podupire HDZ (ili je, što je još značajnije, nezadovoljna kompromiserskom politikom HDZ BiH glede borbe za hrvatske nacionalne interese), a Srba SDS i druge političke stranke koje ne žele ni čuti za Bosnu i Hercegovinu više od onoga na što moraju-no, samo do neke mjere-pristati, jasno je sljedeće: glavna se bošnjačka politika sastoji u nametanju slike bošnjačko-muslimanskoga naroda (koji tvori oko 45-48% pučanstva BiH i živi na oko 28-30% područja) kao jedinog nositelja suvrenosti sadašnjega BiH protektorata s međunarodnim priznanjem. Zorno je da ta vizura kani ostvariti bošnjačko-muslimansku supremaciju u BiH, a da je jedan od važnih stupova u toj politici krojenje povijesti po vlastitom ideološkom modelu-sve u skladu s Orwellovom tezom: «Tko posjeduje prošlost, može oblikovati budućnost».

[uredi] Vanjske poveznice