Edward Crni Princ
Izvor: Wikipedija
Edward Crni Princ (Woodstock, Oxfordshire, 15. lipnja 1330. - Westminster, London, 8. lipnja 1376.), sin engleskog kralja Edwarda III., otac engleskog kralja Richarda II. Engleskog. Edward se posebno istaknuo kao engleski vojskovođa protiv francuza u vrijeme Stogodišnjeg rata.
Kao najstariji sin Edwarda III., 1337. je proglašen vojvodom od Cornwalla, a 1343. princom od Walesa. Sudjelovao je u pohodu na sjeveru Francuske 1346.-1347. Hrabrost je dokazao već sa 16. godina, kada sudjeluje zajedno s ocem u bitci kod Crecyja, 26. kolovoza 1346. Tu je Edward zapovijedao lijevim krilom engleske vojske. Nekoliko godina kasnije u bitci kod Poitiersa, 19. rujna 1356., Edward je teško porazio francuze. Tu je i zarobio francuskog kralja Ivana II. Francuskog, kojeg je odveo u zatočeništvo u Englesku. Ivan II. je pušten tek kada je za njega plaćena otkupnina od 3,000,000 zlatnih kruna.
Edward je nadimak Crni Princ dobio tek kasnije u povijesti. Najvjerojatniji razlog nadimka je boja njegovog viteškog oklopa. Najviše zahvaljujući Edwardu, velški strijelci dobili su u engleskoj vojsci istaknutu ulogu. Englezi duguju njima svoje velike vojne uspjehe na europskom kontinentu. Velški strijelci su bili superiorni u luku i strijeli u usporedbi sa strijelcima na kontinentu (Europi). Edward je bio jedan od prvih vojskovođa čija je vojska imala uniforme. Uniforme su nosili velšani jer su govorili drugačije od engleza pa su mogli greškom biti zamijenjeni za neprijatelja u bitci.
Edward je 1361. oženio svoju rođakinju Ivanu iz Kenta. Nakon braka, Edward je otišao 1363 vladati u francusku pokrajinu Akvitaniju, u ime svoga oca kao lord. Edward je tu bio feudalac i vazal francuskog kralja. U tom razdoblju rođena su mu i dva sina: Edward, koji je umro u djetinjstvu, i Richard II., budući engleski kralj. 1367. Edward je krenuo s vojskom u Španjolsku vratiti na prijestolje Pedra I. Kastiljskog, vladara Kastilije. Edward je pobijedio Hernrika II. Kastilijskog u bitci kod Najere, 3. travnja 1367. Ipak, ratovanje u Španjolskoj donijelo je Edwardu velike financijske neprilike i pogoršlo zdravlje. Petar Okrutni nije mogao podmiriti Edwardu velike troškove njegove plačenićke vojske. Edwardov dvor u Akvitaniji nalazio se u Bordeauxu. Svoje posjede podijelio je u 13 administrativnih okruga. Nakon povratka iz Španjolske francuski feudalci su se okrenuli protiv njega i žalili francuskom kralju Karlu V. Francuskom. Do ožujka 1369. više od 900 gradova, utvrđenja i većih uporišta deklariralo se protiv Edwarda. U listopadu 1370. spalio Limoges i izvršio krvoproliće nad stanovnicima, no to je samo učvrstilo opće neraspoloženje protiv njega. Na kraju se vratio u Englesku početkom 1371. godine.
Bio je prisiljen odreći se vladanja Akvitanijom. Edward je nosio titulu princ od Akvitanije u razdoblju 1362.-1372., no njegovi nasljednici nisu nosili taj naslov. Kada je umro, njegov maloljetni sin je postao nasljednik engleskog prijestolja. Pokopan je u katedrali u Canterburyju.