James Longstreet
Izvor: Wikipedija
James Longstreet (8. siječnja 1821. – 2. siječnja 1904.), general Konfederacije
James Longstreet jedan od najvažnijih generala Konfederacije tijekom građanskog rata, da bi nakon rata nastavio sa uspjehom kao visoki dužnosnik u diplomaciji i upravi, ranijih neprijatelja.
[uredi] Raniji život
Longstreet je rođen u Edgefield District, South Carolina, a odrastao u Augusta, Georgia, do 12-e godine kada mu je otac umro, kada se obitelj preselila u Somerville, Alabama. Diplomirao je na West Point-u 1842, kao 54 u klasi od 62, te služio tjekom rata u Meksiku i uzdigao se do bojnika. Napustio je Vojsku Sjedinjenih Država lipnja 1861. kako bi se pridružio Jugu.
[uredi] Karijera Konfederalnog generala
Longstreet je bio visoko cjenjen kao časnik te si je odmah osigurao postavljenje za brigadnog generala u Južnjačkoj armiji. Odlično se borio u prvoj bitki kod Bull Run-a, te je bio promaknut u general bojnika. Longstreetova karijera razvila se tjekom ljeta 1862. kada je general Robert E. Lee preuzeo komandu Armijom Sjeverne Virginije. Tijekom sedmodnevne bitke, Longstreet je imao zapovjedništvo nad skoro polovicom Leeove armije.
Kao general, Longstreet je iskazao talenat u obrambenoj borbi, volio je postaviti svoje trupe u jaku obrambenu poziciju te sačekati napad neprijatelja. Nakon što bi se neprijatelj "potrošio" on bi napao. Pod njegovom komandom trupe nisu izgubile niti jedan obrambeni položaj, tijekom cijelog rata. Lee ga je zvao "Old War Horse". (Longstreeta su prijatelji zvali Pete) Njegov učinak u napadačkoj taktici je neodlučan, a veoma često se sukobljavao sa Leejom i njegovom agresivnom taktikom, pri odabiru taktike za bitku.
Ironično, jedan od njegovih najvećih uspjeha bio je tjekom kolovoza 1862, kada je zapovjedao desnim krilom(kasnije poznatim kao Prvi Korpus) u Drugoj bitki kod Bull Run-a. Na lijevom krilu tada je bio, gen.boj. Thomas J. "Kameni zid" Jackson, u zamjenjenoj ulozi sa Jacksonom koji je bio u obrambenoj poziciji na lijevici Konfederacije, a Longstreet u napadu sa boka na nešto veću Union Army of Virginia. Sljedećeg mjeseca u bitki kod Antietam-a, Longstreet je zadržao naprjedovanje protiv dva puta brojnije armije Sjevernjaka. 9. listopada, nekoliko sedmica nakon bitke kod Antietam-a, Longstreet je ponovno promaknut u stožernog generala.
Svoju reputaciju je poboljšao još i u prosincu 1862. kada je njegov Prvi Korpus bio u defenzivi u bitki kod Fredericksburga. Longstreet je svoju postrojbu postavio iza kamenog zida na Marye's Heights i izdržao četrnaest napada armije Sjevera. Oko 10.000 Sjevernjaka je poginulo dok su gubitci Longstreeta bili oko 500.
Tjekom zime i ranog proljeća 1863, Longstreet je okružio snage Sjevernjaka u Suffolku, Virginia, u sporednoj operaciji, ali iznimno važnoj za Leejevu armiju, koja se nalazila u ratom opustošenoj centralnoj Virginiji. Opsjedanjem Suffolka, Longstreet je omogućio skupljanje zaliha za vojsku Konfederacije na teritoriju koju su kontrolirali Sjevernjaci. Ipak, ovo je opsjedanje prouzročilo izostanak 15.000 ljudi Prvog Korpusa u bitki kod Chancellorsville-a tjekom svibnja.
Longstreet se ponovno pridružio Leejevoj armiji nakon bitke kod Chancellorsville te uzeo učešće u operacijama kod Gettysburg-a, gdje je ponovno došlo do neslaganja između njega i Leeja po taktičkim pitanjima. Ove operacije temeljito su izmjenile način kako je Lee upotrebljavao Longstreeta. Ranije ga je Lee uobičajeno koristio u obrambenim zadaćama, što je i ovaj preferirao, a Jacksona i Drugi Korpus u napadačkim. Kako je Jackson smrtno ranjen kod Chancellorsvillea, Lee je htio da Longstreet preuzme Jacksonovu ulogu.
Tejkom bitke kod Gettysburg-a, Longstreet se je, nakon prvoga dana bitke, htio povući, zaobići linije Sjevernjaka te se postaviti na njihove linije komunikacija i time ih provocirati na napad. Podsjećao je Leeja na ranije njegovo stanovište da "strateška ofenziva, taktička defenziva" treba biti ideja u ovoj bitki. Međutim, Lee se zadovoljio samo taktičkom ofenzivom, možda i vođen strahom kako bi provođenje Longstreetovog prijedloga rezultiralo padom morala vojnika. 2. srpnja - drugog dana bitke, Longstreetov napad na Sjevernjački lijevi bok umalo je uspio, ali po visokoj cijeni. 3. srpnja, kada je Lee naredio Longstreetu, suprotno njegovoj želji, napad na Sjevernjački centar (poznat kao "Pickettov napad"), Jug je izgubio 7.000 ljudi u tjeku samo jednog sata. Lee je krivio sebe za poraz kod Gettysburga, ali poneki, npr. general Jubal Early i zagovornici "izgubljene stvari" (osobito ljudi iz Virginia-e skloni nadmjenom pogledu na ljude sa "dubokog Juga"), inzistirali su kako je Longstreetovo oklijevanje u provedbi Leejevog plana prouzročilo poraz.
Lee je kasnije rasporedio Longstreeta u Tennessee kao odgovor na očajničke molbe za pomoć Armije Tennesseeja. Uslijedilo je učešće njega i 14.000 veterana njegova Prvog Korpusa u bitki kod Chickamauga na sjeveru Georgije tog rujna. Longstreet je predvodio napad koji je slomio linije Sjevernjaka te primorao general bojnika George H. Thomas, jedinog preostalog časnika Sjevera na bojištu da se povuče i time zadobio najveću pobjedu Juga na zapadnoj bojišnici.
Longstreet se ubrzo sukobio sa zapovjednikom Armije Tennesseeja generalom Braxton Bragg-om, kada je Bragg propustio uništiti Sjevernjačku Armiju nakon pobjede i oslobođenja Chattanooga, Tennessee. Longstreet je postao vođom grupe časnika u zavjeri radi uklanjanja Bragg-a. Odnosi su se toliko zaoštrili da je predsjednik Konfederacije Jefferson Davis morao osobno intervenirati. Uslijedila je bizarna scjena Bragg je posramljen pred svojim časnicima. Davis je stao na njegovu stranu (kao stari prijatelj)i nije napravio ništa kako bi razrješio sukob. Bragg ne samo da je ostao na zapovjedničkom položaju već je i poslao Longstreeta u pogubnu kampanju u istočni Tennessee, gdje je tjekom prosinca ovaj poražen u pokušaju oslobođenja Knoxvillea. Nakon što je Bragg vraćen u Georgia-u, Longstreet je sa svojim ljudima vraćen Leeju.
Longstreet je spasao Jug od poraza već u prvoj slijedećoj bitki pod Leejevim zapovjedništvom, bitka u Wilderness u svibnju 1864, gdje je odlučno napao Sjevernjački II Korpus i skoro ga izbacio sa bojišta. Međutim, bio je ranjen slučajno, od sopstvenih ljudi, samo 1 milju od mjesta gdje je se Jackson-u desilo isto prije godinu dana, te je izostao iz kampanje u proljeće 1864, kada je Leeju bio očajnički potreban. Pridružio mu se ponovno tjekom listopada 1864, sve do ožujaka 1865, u opsadi Petersburg-a, u zapovjedništvu obranom isped samog Richmonda. Skupa sa Leejom se predao kod Sudnice u Appomattoxu 9. travnja 1865.