Goran Ivanišević
Izvor: Wikipedija
Osvojene olimpijske medalje | |||
---|---|---|---|
Sport: Tenis | |||
Bronca | OI 1992. | pojedinačno | |
Bronca | OI 1992. | parovi |
Goran Ivanišević (Split, 13. rujna 1971.- ) hrvatski tenisač, pobjednik Wimbledona 2001. godine i Davis Cupa 2005. s teniskom reprezentacijom. Najviši plasman na ljestvici tenisača u karijeri mu je drugo mjesto, ostvareno 1994. godine.
Sadržaj |
[uredi] Presjek karijere
Profesionalno se počeo baviti tenisom 1988. godine. Iste godine osvaja svoj prvi naslov u paru s Nijemcem Rüdigerom Haasom. Značajnije uspjehe u tenisu bilježi od 1990. godine. Na Roland Garrosu je izbacio Borisa Beckera i probio se do četvrtfinala. Na istom turniru je u paru s Čehom Kordom stigao do finala. Par tjedana kasnije igra polufinale Wimbledona gdje gubi od Beckera u finalu. Becker je tada predvidio da će Goran u budućnosti postati wimbledonski pobjednik. Iste godine Goran osvaja Stuttgart i pomaže Jugoslaviji osvojiti Svjetski momčadski kup.
Ivanišević je ubrzo postao poznat po svojoj napadačkoj igri i izrazito jakom servisu. Za nekoliko godina postao je vodeći na listi tenisača s najviše neobranjenih servisa na ATP turnirima.
1992. Ivanišević igra finale Wimbledona gdje ga je čekao Andre Agassi. Izgubio je 3:2 u setovima. Te godine, nastupajući po prvi puta za neovisnu Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni, osvaja 2 brončane medalje - U pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Goranom Prpićem.
Godine 1995. osvaja Grand Slam Kup pobjedivši u finalu Todda Martina s 3:0. Goran nastavlja sa sjajnim igrama u Wimbledonu. Probija se u polufinale, ali ga je pobjedio Sampras s 3:2 u setovima.
Tijekom 1996. osvaja 5 turnira i ponovo igra finala Grand Slam Kupa, ali ovog puta gubi u finalu od Beckera. Sezonu je završio osvajanjem Hopman Cupa u paru s Ivom Majoli.
Godine 1998. godine ponovo igra finale Wimbledona, njegovo treće. Ali i ovog puta Sampras je bio uspješniji s 3:2. Nakon ovog izgubljenog finala, mnogi su bili sumnjičavi u njegovu izjavu da će jednom postati vimbldonski pobjednik.
Tijekom 1999., 2000. i 2001., zbog ozljede ramena propušta brojne turnire, pa mu opada ranking, pa je u ljeto 2001. godine bio 125. igrač svijeta. Taj plasman nije bio dovoljan da se izravno plasira na Wimbledon, pa mu organizatori dodjeljuju pozivnicu. Protivno svim očekivanjima, Ivanišević se probija do finala gdje ga je čekao Patrick Rafter. U vrlo izjednačenom finalu slavio je Goran s 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7 i tako postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir. Nakon Wimbledona povlači se iz tenisa radi operacije ramena i vraća se 2004. godine kako bi još jednom nastupio na Wimbledonu. Izgubio je od Lleytona Hewitta u 3. kolu.
Godine 2005. Goran je bio član hrvatskog Davis Cup tima koji je Hrvatska osvojila u finalu protiv Slovačke u Bratislavi.
Završio je profesionalnu karijeru s 22 pojedinačna naslova i 9 naslova u paru.
[uredi] Grand Slam finala
[uredi] Dobio (1)
Godina | Grand Slam | Protivnik u finalu | Rezultat |
2001. | Wimbledon | Patrick Rafter | 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7 |
[uredi] Izgubio (3)
Godina | Grand Slam | Protivnik u finalu | Rezultat |
1992. | Wimbledon | Andre Agassi | 7-6, 4-6, 4-6, 6-1, 4-6 |
1994. | Wimbledon | Pete Sampras | 6-7, 6-7, 0-6 |
1998 | Wimbledon | Pete Sampras | 7-6, 6-7, 4-6, 6-3, 2-6 |
[uredi] Najbolji nastupi na Grand Slam turnirima
- Wimbledon: osvojio 2001. godine
- Australian Open: četvrtina finala (u tri navrata: 1989, 1994, 1997)
- Roland Garros: četvrtina finala (1992, 1994)
- US Open: polufinale (1996)
[uredi] Ukratko
Goran je profesionalni tenis igrao od 1988. - 2004. godine i u tom je razdoblju ostvario sljedeće rezultate:
- pojedinačno
- omjer pobjeda i poraza: 599-333
- broj osvojenih turnira: 22
- najviši plasman na ljestvici: 2. mjesto (1994. godine)
- parovi
- omjer pobjeda i poraza: 263-225
- broj osvojenih turnira: 9
- najviši plasman na ljestvici: 20. mjesto (1992. godine)
Od turnirskih nagrada Ivanišević je tijekom karijere zaradio 19,876,579 USD.
[uredi] Nacionalni naboj
Ivanišević je skrenuo pažnju međunarodne teniske javnosti na rat u Hrvatskoj tijekom turnira u Wimblendonu 1991. godine kada je oštro osudio agresiju i tražio pomoć međunarodne zajednice. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine je Hrvatska po prvi puta samostalno nastupila, a Ivanišević je tom prilikom osvojio dvije medalje za svoju domovinu, u času kad je to bio ogroman motiv i poticaj nakon osamostaljenja Hrvatske.