Frane Petrić
Izvor: Wikipedija
Franjo Petrić (Petris, Petričević) (Cres, 25. travnja 1529. - Rim, 6. veljače 1597.), hrvatski filozof, polihistor, grecist i latinist.
Učenjak europskog ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba. Antiaristotelovac, zastupnik posebnoga platonizma, bio je profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Objavljivao je pod latiniziranim imenom Franciscus Patricius, a pisao je na latinskom i talijanskom jeziku. Petrić se bavio i astronomijom, meteorologijom, arheologijom i politikom. Putovao je cijelom Europom i stekao veliku slavu svojim djelima.
Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja: od trgovine, medicine, filozofije do izdavaštva. Od 1575. predaje platonsku filozofiju na sveučilištu Ferrari i tada nastaju djela o poetici, novoj geometriji i postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo "Nova opća filozofija", u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti srednjeg vijeka ima počasno mjesto kao najpozantiji neoplatonist, sljedbenik Platonove filozofske misli, a ogorčeni protivnik Aristotelove filozofije. Smatra se pretečom i učiteljem znamenitog Giordana Bruna.
[uredi] Književna djela
- Sretan grad
- 10 dijaloga o povijesti
- 10 dijaloga o retorici
- Nova sveopća filozofija