Razgovor:Papinska inkvizicija

Izvor: Wikipedija

U članku ima previše jednostranog generaliziranja. Potrebno ga je temeljito preraditi.--Donatus 15:51, 9. studenog 2006. (CET)

[uredi] Uklopiti u članak

   Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Papinska inkvizicija. (Rasprava)


Godine 1231., Papa Grgur IX. je ustanovio Inkviziciju, prvenstveno poradi borbe protiv Hereze, ili bolje hereza koje su tada uzimale sve više maha u Europi. Kao npr. Manihejci-prozvani tako po svom osnivaću Perzijancu Mani-u, koji je u 3. st osnovao mješavinu Kršćanstva, Zoroastrizma i Budizma. Oni su bili pristaše tzv. dualističke teorije-u svemiru postoje dva principa, princip dobra i princip zla koji su po nastanku i svojoj moći jednaki. Vrag nije pobunjeni anđeo nego stvaratelj svega materijalnog (između ostalog i ljudskog tijela). Bog je pak stvorio sve nevidljivo (ljudsku dušu). Stoga je kod njih askeza, odrucanje od svih užitaka, čak i od bolje hrane, odjeće ili bogatstva, što im je dalo mnogo pristaša u običnom, siromašnom svijetu koji je i živio (silom prilika) po njihovom teološkom credu.

Nadalje, oni su vjerovali u reinkarnaciju, odbacivali su stari zavjet kao djelo Sotone. Isusa su prezentirali kao božjeg sina, ali ne ujedno i čovjeka, koji je poslan na svijet da ga oslobodi od Sotone. Njih su proganjali već u vrijeme Dioklecijana, a nastavili su prelaskom Rima na Kršćanstvo, ali nikada ih nisu mogli do kraja uništiti. Oko 1000. god. dolazi do novog jačanja Manihejaca, sada pod drugim imenima-Patareni, Pavličani, Bogumili, Albigenzi-često nazivani skupnim imenom Katari, ali osnovno učenje ostaje isto. Ovo hereza je bila najraširenija u južnoj Francuskoj, sjevernoj Italiji i na Balkanu. Potkraj 12 st. crkva se već osjetila gadno ugroženom, tome pridonosi i nova hereza koja se opet prvo pojavila u južnoj Francuskoj-Valdenzi, koji su se uskoro proširili sve do Španjolske i Češke. Oni su u principu odbacivali crkvenu hijerarhiju a teološke postavke su im ostale iste. Kod njih su i žene mogle biti svećenici, te također propovjedaju asketski način života-poglaviti svećenika i sl.

Početkom 13. st hereza je toliko ojačala da je crkva bila prisiljena ustanoviti dva nova reda, Dominikance i Franjevce, čiji je (u početku) jedini cilj bio propagandom vraćati izgubljene ovčice u krilo crkve, stoga su i oni ispovjedali siromaštvo, zato su ih i zvali "prosjačkim redovima". Oni su isto kao i heretički propovjednici, pješice hodali okolo, živjeli od milostine i propovjedali riječ Božju. Naravno da je između oba reda od samog početka postojalo suparništvo.

Njihov uspjeh je bio velik ali ipak nisu uspjeli uništiti herezu.

Dok su se oni borili primjerom i ubjeđivanjem, biskupi su bili ovlašteni da sude Heretike, isto kao i svjetovni sudovi, jer nesmijemo zaboraviti da je u to doba plemstvo na katoličku crkvu gledalo kao na izrazito važnu polugu vlasti i svog partnera, pa je uobičajen slučaj da se u kaznenim zakonicima na prva mjesta (kao najteži prjestupi, teži od npr. ubojstva ili silovanja) stavljaju baš djela protiv crkve, a tek onda protiv države i sveg ostalog. Ali niti biskupi niti svjetovni sudovi također nisu mogli, a nekad niti željeli zaustaviti Herezu.

E tu sad uskače inkvizicija. Ali i tu ima jedna caka koja je jako pomogla inkvizitorima da postanu tak omraženi a to je promjena crkvenog zakonika do kojeg je došlo i prije same inkvizicije, do tada je postupak pred sudom mogao početi samo na tužbu neke osobe, koja je onda svoje navode morala i dokazati, a onda su uvedene dvije novosti.

Prva je bila da se postupak može pokrenuti na samu prijavu protiv neke osobe, bez navođenja dokaza, i još bolje-da se postupak može, po službenoj dužnosti, pokrenuti i protiv osobe o kojoj se samo javno govori da je Heretik, bez da je itko pokrenuo tužbu. Ove odredbe su duboko utjecale na rad samih sudova jer im je sad stavljeno u dužnost da oni sami dokazuju osumljičenikovu krivicu, a ne više da su samo nepristrani prosuditelji u sporu između dvije strane. Biskup te tuži, Biskup te sudi.

Što se tiče “lova na vještice”, crkveni sudovi bili su mnogo blaži od civilnih. Od 125,000 procesa koje je održala španjolska inkvizicija, 59 “vještica” bilo je osuđeno na smrt. U Italiji je 36 “vještica” osuđeno na smrt, a u Portugalu 4. Jedan od najpoznatijih inkvizitora španjolske inkvizicije bio je Tomas Torquemada.Iako je iz Rima naređeno da se ne smije dovesti u pitanje integritet osobe iz knjige "Priručnik za vještice" Nicholaua Eymericha vidi se da to nije poštovano. Naime tamo piše da se oštroj torturi pribjegava ukoliko je inkvizitor "posve uvjeren da optuženi skriva pravu tajnu", a on je naravno bio gotovo uvijek siguran u to. Jednom je prilikom papa, na pritužbe da ima previše optuženih za krivovjerje te kako odrediti koje prave heretike treba spaliti izjavio: "Palite ih vi redom a Bog će vidjeti koji su pravi".

Za usporedbu, najbrojnija ubijanja vještica od strane civilnih vlasti uzela su maha u Švicarskoj (4000 spaljeno od ukupno 1,000,000 stanovnika), Poljskoj i Litvi (10,000 od ukupno 4,400,000 stanovnika), Njemačkoj (25,000 od 16,000,000 stanovnika) te Danskoj i Norveškoj (oko 1,350 od 970,000 stanovnika).

[uredi] O Općoj enciklopediji

Piše li u Općoj enciklopediji iz 2003. da su pape tražili svoj »ortački dio«? Piše li u toj enciklopediji da je bilo »više stotina tisuća žrtava«?--Donatus 12:15, 10. studenog 2006. (CET)

naravno:)

Zanimljivo, jer ja sam naveo druge dvije enciklopedije koje nemaju tako velik broj. Naime, taj broj odgovara broju umrlih od velike kuge u tom razdoblju. Kad bi se sve skupa zbrojilo, Europa bi tada ostala bez 1/5 stanovništva, i to bez dodavanja zvjerstava što su ih istovremeno počinili protestanti (gotovo da bi se stvar mogla usporediti s velikom krizom 14. stoljeća). I molim suradnika da se potpiše na način kako mu je objašnjeno (to je puno korisnije od osmjeha)--Donatus 12:35, 10. studenog 2006. (CET)