Europska unija
Izvor: Wikipedija
![]() (Zastava Europske unije) |
|
Geslo: In varietate concordia (latinski: Ujedinjeni u raznolikosti) |
|
![]() |
|
Države članice | Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Letonija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Službeni jezik | 20 službenih jezika |
Europsko vijeće | Predsjednik: Matti Vanhanen |
Vijeće EU | Glavno tajništvo: Bruxelles Predsjedava: Finska (druga polovina 2006). |
Europska komisija | Sjedište: Bruxelles Predsjednik: José Manuel Durão Barroso |
Europski parlament | Sjedište: Strassbourg, Bruxelles, Luksemburg Predsjednik: Josep Borrell |
Europska središnja banka | Frankfurt na Majni |
Površina | 3.975.000 km² (1. svibnja 2004.) |
Stanovništvo | 459 milijuna (2005.) |
Gustoća naseljenosti | 115 stan./km² |
Valuta | Euro (€ EUR) Druge: Britanska funta (GBP GB£) |
Vremenska zona | UTC 0 do +2, (UTC -4 do +4 uključivši i Prekomorske teritorije) |
Himna | Oda radosti |
Dan Europe | 9. svibnja |
Internetski nastavak | .eu |
Europska unija (EU) je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija danas broji 25 država članica.
Ime Europska unija uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (stupio na snagu 1993. godine). Aktivnosti i nadležnosti Europske unije često se opisuju pomoću trostupnoga pročelja grčkog hrama. Prvi stup EU čine tri zajednice: Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ) (prestala je postojati 2002. godine po isteku Ugovora o EZUČ-u), Europska ekonomska zajednica (EEZ) te Europska zajednica za atomsku energiju; drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici, a treći suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima.
Sadržaj |
[uredi] Članstvo u Europskoj uniji
[uredi] Države članice
Europska unija trenutno ima 25 zemalja članica:
Austrija
Belgija
Cipar
Češka
Danska
Estonija
Finska
Francuska
Grčka
Irska
Italija
Litva
Latvija
Luksemburg
Mađarska
Malta
Nizozemska
Njemačka
Poljska
Portugal
Slovačka
Slovenija
Španjolska
Švedska
UK
[uredi] Proširenja Europske unije
Države utemeljice - Europsku zajednicu za ugljen i čelik osnovalo je šest država potpisnica Ugovora iz Pariza 1951. godine - Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Rimskim ugovorima 1957. godine iste su države osnovale Europsku ekonomsku zajednicu te Europsku zajednicu za atomsku energiju.
Prvo proširenje - 1973. godine članicama Europske zajednice postale su Velika Britanija, Danska i Irska.
Drugo proširenje - 1981. godine Grčka postaje članicom Europske zajednice. Grčka je Sporazum o pridruživanju s EZ-om sklopila još 1961. godine, međutim u punopravno članstvo ušla je gotovo 20 godina kasnije, jer je u međuvremenu došlo do promjene režima vojnim udarom (1967.), što je usporilo njezin ulazak u EZ sve do uspostave demokracije 1974. godine.
Treće proširenje - 1986. godine u članstvo Europske zajednice ulaze Španjolska i Portugal. Ove dvije zemlje izrazile su interes za članstvo u EZ-u još 1960-tih godina, međutim u članstvo su primljene nakon uspostave demokratskh političkih sustava koji su zamijenili ranije autoritarne režime te nakon prevladavanja gospodarskih teškoća.
Četvrto proširenje - 1995. godine Europska unija prima u članstvo Austriju, Finsku i Švedsku.
Peto proširenje - 1. svibnja 2004. godine bilo je po mnogome značajno. To je prije svega najveće proširenje Europske unije, kojim je EU dobila novih 10 država članica - Cipar, Češka, Estonija, Letonija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Malta.
Buduća proširenja - Rumunjska i Bugarska trebale bi pristupiti Uniji 2007. godine, a pregovori s Turskom započeli su 3. listopada. Makedonija je podnijela molbu za članstvo EU i trenutno čeka mišljenje Europske komisije.
Hrvatska je 3. listopada 2005. prvom sjednicom bilateralne Međuvladine konferencije započela pristupne pregovore, čija je prva faza proces screening-a odnosno analitičkog ispitivanja zakonodavstva (usporedna analiza sukladnosti nacionalnog zakonodavstva s acquis communautaire-om). Screening će završiti u jesen 2006. godine, a pristupni pregovori mogli bi biti okončani ulaskom RH u EU do sljedećih izbora za Europski parlament 2009. godine.
[uredi] Kriteriji za članstvo
Na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu, održanom u lipnju 1993. godine, postavljena su tri kriterija (tzv. kopenhaški kriteriji) koje svi budući kandidati moraju ispunjavati u punopravno članstvo. To su:
- Politički - stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljuskih prava i prava manjina i prihvaćanje ciljeva Unije
- Gospodarski - postojanje djelotvornog tržišta gospodarstva te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentskim pristiscima i tržišnim zakonima unutar EU
- Pravni - usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU (acquis communautaire).
Iako je prihvaćanje pravne stečevine EU važno, još je važnije osigurati učinkovitu provedbu i primjenu kroz odgovarajuće administrativno ustrojstvo. Stoga je na sastanku Europskog vijeća u Madridu 1995. godine postavljen četvrti kriterij kao preduvjet za članstvo (tzv. madridski kritrij):
- Administrativni - prilagodba odgovoarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguranja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.
[uredi] Kronologija
- Glavni članak: Povijest Europske unije
19. rujna 1946. - govor Winstona Churchilla u Zürichu. Prijedlog za formiranje Sjedinjenih Država Europe
9. svibnja 1950. - Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova predlaže ujedinjavanje francuske i njemačke industrije ugljena i čelika pod zajedničku vlast. Taj dan se uzima kao Dan Europe
18. travnja 1951. - u Parizu potpisan ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik. Ugovor je stupio na snagu 25. srpnja 1952. godine. Prvi predsjednik Visoke vlasti Jean Monnet
25. ožujka 1957. - potpisan Rimski ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju
1. siječnja 1958. - Rimski ugovor stupio na snagu. Konstituirana Komisija i izabran prvi predsjednik Walter Hallstein
19. ožujka 1958. - održana prva sjednica Europskog parlamenta. Prvi predsjedik Robert Schuman.
8. travnja 1965. - potpisan Sporazum o udruživanju organa EEZ-a, Europske zajednice za ugljen i čelik te EUROATOM-a. Ugovor je stupio na snagu 1. srpnja 1967. Od potpisa ugovora u upotrebi je naziv Europske zajednice za oznaku spomenutih triju zajednica.
1. srpnja 1968. - uspostavljena carinska unija
1. siječnja 1973. - prvo proširenje: u Zajednicu pristupaju Velika Britanija, Danska i Irska
1. siječnja 1981. - drugo proširenje: u zajednicu pristua Grčka
23. veljače 1982. - Grenland istupa iz Zajednice, s kojom je bio vezan preko Danske
1. siječnja 1986. - treće proširenje: Španjolska i Portugal pristupaju Zajednici
17. veljače 1986. - u Bruxellesu potpisan Jedinstveni europski akt. Revizija i dopuna Rimskog ugovora. Stupio je na snagu 1. srpnja 1987.
7. veljače 1992. - potpisan Ugovor o Europsko uniji u Maastrichtu
1. siječnja 1995. - četvrto proširenje: Austrija, Švedska i Finska pristupaju Uniji
17. lipnja 1997. - potpisan Amsterdamski ugovor. Stupio na snagu 1. svibnja 1999.
1. siječnja 1999. - počela treća etapa Ugovora o Ekonomskoj i monetarnoj uniji
11. prosinca 2000. - potpisan Ugovor iz Nice
1. siječnja 2002. - uvođenje eura u 12 država tzv. euro-zone
1. svibnja 2004. - peto proširenje: u Uniju ulazi 10 novih država članica
[uredi] Institucije
- Glavni članak: Institucije Europske unije
[uredi] Stanovništvo i površina
Trenutačno je površina EU-a (25 država članica) 3,973.597 km² (neznatno veća od Indije, čime bi bila 7. najveća država svijeta). Na tom teritoriju ima, prema popisu iz 2001., oko 456 milijuna stanovnika, s prosječnom gustoćom naseljenosti od 115 stanovnika/km².
Nakon priključenja Bugarske i Rumunjske (očekivano 2007.) površina EU-a trebala bi se povećati na 4.322.091 km², a populacija na 487 milijuna stanovnika.
U slučaju da se u budučnosti priključe i Hrvatska i Turska, koje su službene pregovore za priključenje počele 2005., površina EU iznosit će 5.159.209 km² a populacija oko 560 milijuna stanovnika.
Prosječni BDP po stanovniku iznosio je 22.000 USD. Najmanji BDP imale su Baltičke države Letonija, Litva i Estonija, a najveći Luksemburg, Irska, Danska i Velika Britanija.
[uredi] Teritoriji EU izvan Europe
- Francuska: četiri prekooceanska departmana (départements d'outre-mer - DOM): Francuska Gvajana u Južnoj Americi, Gvadalupa i Martinik u Karibima i Reunion u Indijskom oceanu.
- Španjolska: Kanari u Atlantskom oceanu, Ceuta i Melilla u Africi.
- Portugal: Azori i Madeira u Atlantskom oceanu.
Napomena: Ceuta, Melilla, Gibraltar i otoci Åland spadaju u EU ali ne u carinsku uniju.
Nijedan drugi izvaneuropski teritorij zemalja članica ne spada u EU (kao ni u carinsku uniju):
- Francuska: Francuska Polinezija, Wallis i Futuna, Nova Kaledonija, Sveti Petar i Mikelon, Mayotte i nenaseljena područja.
- Danska: Grenland, Ovčji otoci.
- Velika Britanija: Angvila, Bermudi, Britanski antarktički teritorij, Britanski teritorij Indijskog oceana, Britanski Djevičanski otoci, Kajmanski otoci, Falklandi, Montserrat, Pitkern, Sveta Helena (zatim Ascension i Tristan da Cunha), Južna Georgia i Južni Sendvič otoci, baze Akrotiri i Dhekelia na Cipru i otoci Turks i Caicos.
Osim toga, teritoriji britanske krune Guernsey, Jersey i otok Man (koji ne spadaju u Veliku Britaniju) ne spadaju u Europsku uniju, ali spadaju u carinsku uniju..
[uredi] Vanjske poveznice