Č

Izvor: Wikipedija

Hrvatska abeceda
Aa Bb Cc Čč Ćć
Dd DŽdž Đđ Ee Ff
Gg Hh Ii Jj Kk
Ll LJlj Mm Nn NJnj
Oo Pp Rr Ss Šš
Tt Uu Vv Zz Žž

Slika:Latin alphabet Čč.png

Č je 4. slovo hrvatske abecede. Označava bezvučni alveopalatalni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Ljudevit Gaj iz češkog, a koristi se i u abecedama slovenskog, slovačkog, litvanskog, letonskog i bošnjačkog. U glagoljici označava broj 1000.

Mnogi izvorni govornici hrvatskog (osobito na sjeverozapadu i u urbanim sredinama) ne razlikuju alveopalatalno č i palatalno ć i moraju korištenje tih glasova svjesno naučiti. Zbog toga značajan dio hrvatskih pravopisnih priručnika zauzimaju napomene o korištenju tih dvaju glasova.


[uredi] Pravila

1. dolazi u riječima kojima postanak nije vidljiv:

bačva, bič, račun, čaša, točka, večer, vrč, pčela, ključ, dapače, drač, hlače, lopoč, Beč…

2. u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c:

jak : jači; zec : zeče, zečji; stric : stričev

iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem

3. u sufiksima:

-ač igrač

-ača jabukovača

-čica grančica

-čina cjevčina

-čić kamenčić

-če pastirče (samo za živo)

-ič vodič, branič, gonič (danas neplodan sufiks)

-ičar antologičar

-ički tehnički

4. u slovenskim, ruskim, bugarskim, češkim, slovačkim prezimenima

Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj, Miletič, Belič, Palkovič

5. u anglizmima i talijanizmima

čizburger, kapučino