Srednjojužnoslavenski dijasustav
Izvor: Wikipedija
Srednjojužnoslavenski dijasustav je sklop dijalekata koji, po nekim hrvatskim i bošnjačkim lingvistima, pokriva područje kajkavskoga, čakavskoga, štokavskoga i torlačkoga narječja i zamjena je za diskreditirani pojam srpskohrvatskoga.
Taj je pojam uveo i promovirao hrvatski jezikoslovac Dalibor Brozović. Pristaše toga pojma su razni jezikoslovci (npr. Radoslav Katičić), dok mu se protive drugi (npr. Stjepan Babić i Josip Silić). Argumentacija negatora pojma "srednjojužnoslavenskoga dijasustava" uglavnom se svodi na tvrdnje da se radi o dijalektološkom hokus-pokusu te da svjetska dijalektologija u Europi priznaje pet dijalekatskih kontinuuma, od kojih je jedan južnoslavenski i prostire se od Slovenije do Bugarske. Po osporavateljima pojma "dijasustava" (prvo hrvatsko-srpskog, a potom srednjojužnoslavenskoga), naravan je dijalekatski kontinuum koji pokrivaju južnoslavenski standardni jezici: slovenski, hrvatski, bošnjački, srpski, makedonski i bugarski, te nema nikakve potrebe za uvedbom problematičnoga pojma koji bi, kao zaseban dijalekatski sklop, izdvojio dio južnoslavenskih dijalekata u posebnu cjelinu.