Da Vincijev kod

Izvor: Wikipedija

Da Vincijev kod (eng. izvornik The Da Vinci Code, 2003.) ime je kontroverznog detektivsko-konspiracijskog romana američkog spisatelja Dana Browna. Kroz fabulu autor izobličuje povijest i sadašnjost da bi izgradio priču o dvotisućljetnoj konspiraciji i obmani Katoličke Crkve, koja prikriva, po autoru, pravu istinu o Isusu Kristu, Mariji Magdaleni, Svetom Gralu, te o stvarnom nauku crkve (tj. da Isus nije božanska osoba, i da je osnova vjere štovanje ženske plodnosti). Kroz svoj roman Dan Brown demonizira Katoličku Crkvu i prelaturu Opus Dei, koja prema onome što je napisano u romanu ne biraju sredstva da se unište potomci iz braka Isusa i Marije Magdalene i Sionski priorij koji ih štiti. Po romanu napravljen je i istoimeni film u režiji američkog redatelja Rona Howarda.

Sadržaj

[uredi] Iskrivljavanje povijesti i sadašnjosti

U knjizi se propagiraju sljedeće tvrdnje:

  • Isus Krist nije božanska osoba, već da su to izmislili crkveni oci, koja je prema Dan Brownu, izglasano na Nicenskom saboru u četvrtom stoljeću (325.)
  • Isus je bio običan čovjek, koji je imao za ženu Mariju Magdalenu jer u vremenima kada je Isus živio nije bilo rabija neženja. Za reference se koriste gnostička evanđelja
  • Da je konačna inačica Biblije tj. Novi Zavjet ratificiran na Nicenskom saboru, pod pritiskom rimskog cara Konstantina
  • Da postoji neprestana kampanja Katoličke crkve protiv lika i djela Marije Magdalene
  • Da postoji tajno udruženje Sionski priorij (1099.) koje čuva tajnu Svetog Grala, kosti Marije Magdalene, te razne dokumente. Članovi ovog tajnog udruženja bili su mnogi ugledni znanstenici (Isaac Newton), umjetnici (Leonardo da Vinci) i pisci (Victor Hugo). Osnivači ovog udruženja bili su Templari, koji su kasnije sustavno bili poubijani od strane Katoličke crkve
  • Sveti Gral nije nikakav predmet (kalež), već potomstvo Isusa i Marije Magdalene
  • Osnova vjere jest slavljenje kulta ženske plodnosti
  • Bog tj. Jahve ima svoj ženski i muški dio
  • Da na čelu prelature Opus Dei nalazi biskup, te da ima svoje svećeništvo koje se oblači u neku vrstu svećeničke odore tj. habit

[uredi] Optužbe za plagijat

Jedna od osnovih kontroverza romana "Da vincijev kod", jest korištenje materijala iz romana drugih autora koji su se bavili istom tematikom. Smatra se da je Dan Brown koristio i plagirao sljedeće romane:

  • The Da vinci legacy (1983.), Daugher of God (2000.) , pisca Lewis Perdue
  • The Holy Blood and the Holy Grail, autora: Michael Baigent, Richard Leigh, i Henry Lincoln

Prema analizama koje je napravio Lewis Perdue [1][2], gdje je pokazao da je 50 ključnih dijelova priče roman "Da vincijev kod" i romani: "The Da vinci legacy" "Daugher of God" , dijele skoro isti razvoj priče i da ima preko 300 značajnih sličnosti.

Sva gore navedena dijela i sami "Da vincijev kod" je u osnovi zasnovan na falsifikatu o tzv. Sionskom prioriju koji je bio podmetnut u Nacionalnoj biblioteci u Parizu 1975., od strane francuskog autora Pierre Plantard.

[uredi] Likovi

  • Robert Langdon
  • Jacques Saunière
  • Sophie Neveu
  • Bezu Fache
  • Silas
  • Biskup Manuel Aringarosa
  • "Učitelj"
  • André Vernet
  • Sir Leigh Teabing
  • Rémy Legaludec
  • Poručnik Collet
  • Skrbnik Rosslyn Trust

[uredi] Vanjske poveznice

[uredi] Hrvatski

[uredi] Engleski