Pär Lagerkvist
Izvor: Wikipedija
Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. svibnja 1891. - Stockholm, 11. srpnja 1974.), švedski književnik
Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaća vjeru u svijet budućnosti, te objavljuje svoje prve oporbenjačke tekstove i po idejama i po izboru. U kritičko-teorijskim radovima napada izrođeni naturalizam, zahtijevajući od književnosti jednostavnot folklorne predaje. Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjačkih saga i stare egipatske lirike. Prvi je švedski ekspresionist, u pjesmama i dramama izražava kaotični svijet iz doba Prvoga svjetskog rata, oslanjajući se na djela kasnog Strindberga. U međuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 30-ih godina ponovno pomračuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i nečovječnosti. Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše "Krvnika", djelo koje je nedvojben protest protiv nasilja. Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznačajnijoj prozi "Patuljak", predstavlja utjelovljenje sivh negativnih ljudskih značajki, pa pomoću likova renesanse, simbolizira moderna stanja. Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Djela:
- "Željezo i ljudi"
- "Vječiti smješak"
- "Okrutne priče"
- "Baraba"
- "Sibila"
- "Hodočasnik na moru"
- "Posljednji čovjek"
- "Čovjek bez duše"
- "Pobjeda u tmini"