Kineski jezik
Izvor: Wikipedija
![]() |
Kineski jezik 汉语 Hànyǔ, 中文 Zhōngwén |
Države govorenja: |
NR Kina (Kontinentalna Kina, Hong Kong, Macau), Republika Kina (Tajvan i obližnji otoci), Singapur, Filipini, Malezija, Indonezija, Tajland, Vijetnam, Mianmar i Kambodža, također i u Sjevernoj i Južnoj Koreji, kao i u drugim kineskim zajednicama diljem svijeta |
Regije govorenja: |
Azija i diljem svijeta |
Broj govornika: | više od 1.3 milijarde |
Rang: | 1. |
Razredba: | sinotibetanski kineski |
Službeni status | |
Služben u: | Kina, Tajvan, Singapur, UN |
Regulatori: | razne udruge |
Jezični kôd | |
ISO 639-1: | zh |
ISO 639-2: | chi (B) / zho (T) |
SIL | razni oblici |
Vidi također: Jezik | Popis jezika |
Kineski jezik zajedno sa sijamskim, tibetskim i burmanskim tvori posebnu skupinu koja se može podijeliti na tibetsko-burmanske i kinesko-thajske jezike. Uz nacionalni jezik, koji se temelji na pekinškom dijalektu, postoje mnoga narječja, znatno različita fonološki, djelomice leksički, a ponegdje i sintatičko-morfološki, pa se ta narječja smatraju posebnim jezicima zasebne potporodice kinesko-tibetske porodice jezika. U daljnjem tekstu termin kineski jezik stoji za pekinško narječje ili službeni jezik, koji se naziva putonghua. Kako se razvoj kineskog pisma zaustavio na početku naše ere, nije moguće pronaći podatke o prijašnjem stanju jezika, jer se iz pisma ne može ustanoviti izgovor riječi koje se bilježe ideografskim znakovima, a ne fonetskim. Nakon prvog ujedinjenja carstva u razdoblju dinastije Qin (od 221. do 226.) i političke centralizacije formirao se zajednički pisani jezik razumljiv u područjima s različitim narječjima. U tome je presudna bila reforma kojom je dinastija Qin provela veliko spaljivanje knjiga zbog unifikacije i stvaranja jedinstvenog književnog jezika. Danas je mandarinski kineski najrašireniji jezik svijeta.
[uredi] Pismo
U osnovi je ideografsko. Pojedini znakovi odgovaraju jednostavnim elementima (riječima-korijenima) kineskog rječnika. Najstarije kinesko pismo sačuvano je na natpisima na kostima, kornjačinu oklopu itd. Suvremeno kinesko pismo ima 6 vrsta znakova. Sve više Kineza služi se latinicom, zato što je dosta lakša. Stvoren je kineski latinični alfabet (pinyin) koji se sastoji od 26 slova. U pinyinu je malo drugačije nego u hrvatskoj latinici: z se izgovara kao c ,r kao naše ž, y kao naše j, j kao naše đ, q kao naše ć, x kao mekano š, zh kao naše dž, ch kao naše č, sh kao naše š. Već se u prvih 1 000 godina poslije Krista počela nametati latinica.
[uredi] Hrvatska jezična praksa
U hrvatskoj je jezičnoj praksi fonetiziranje kineskih imena .
![]() |
Službeni jezici Ujedinjenih naroda | ![]() |
---|---|---|
arapski • kineski • engleski francuski • ruski • španjolski |
||
Izvor: Službena stranica UN-a |
Nedovršeni članak Kineski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.