X-zrake

Izvor: Wikipedija

1895. Roentgen objavljuje da je u Cruksovoj modificiranoj cijevi otkrio nevidljive zrake koje izazivaju fluorescenciju. Te zrake prolaze kroz materiju, te se ne otklanjaju u magnetskom polju. Roentgen je te zrake nazvao x-zrake zbog njihove nepoznate prirode. Princip rada rendgenske cijevi zasniva se na dovođenju visokog napona na katodu, zbog čega dolazi do izbijanja elektrona iz katode. Elektroni velikom brzinom udaraju u anodu te stvaraju X-zrake koje se šire u prostor. Roentgenska cijev se nalazi u vakuumu, s jedne strane anoda s druge katoda uz koju se nalazi žarna nit. Kada žarnom niti poteče struja ona se užari i katoda izbacuje elektrone koji udaraju u anodu (koja je načinjena od materijala koji su otporni na toplinu, poput molibdena i wolframa, a ujedno se i vrti kako bi imala što bolje hlađenje). 99% odbijenih elektrona se pretvara u toplinu, a samo 1% odlazi u obliku ionizirajućeg zračenja, koji se odbijaju pod pravim kutem i izlaze kroz mali otvor na R-cijevi.


Nedovršeni članak X-zrake koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.