Sisak

Izvor: Wikipedija

Sisak
Županija Sisačko-moslavačka
Broj stanovnika (2001.) 52.236
Gradonačelnik/ca Dinko Pintarić, HDZ (preuzeo 30. studenog 2005. od Davorka Vidovića, SDP)


Sisak je grad u Hrvatskoj, središte Sisačko-Moslavačke županije.

Sadržaj

[uredi] Zemljopisni položaj


Sisak
Sisak na karti Hrvatske
  • Koordinate: 45°48' s.z.š., 16°36' i.z.d.
  • Nadmorska visina: 98 m
  • Srednja godišnja temperatura: 10,6°C
  • Godišnji prosjek relativne vlage: 80%
  • Magla: 82 dana godišnje
  • Površina: 422.75 km2

Grad Sisak smjestio se na utoku rijeke Odre u Kupu i Kupe u Savu, u plodnom i često močvarnom području Panonske nizine, obilježenom umjerenom kontinentalnom klimom. Kroz povijest grad se razvijao uz Kupu, sad s njezine desne, sad s njezine lijeve strane. Razvoju grada osobito je pridonijela činjenica da su Sava i Kupa plovne upravo do Siska, što je potaklo gospodarski razvoj i trgovinu.

[uredi] Ime

Sisak je kroz svoju povijest promijenio više službenih imena, no - nakon ilirsko-keltske Segestice - sva su kasnija imena utemeljena na rimskom imenu Siscija (lat. Siscia). Tako će se u ranom srednjem vijeku grad zvati Siscium, a potom će se pojavljivati razne grafije koje upućuju na kajkavski oblik imena grada: Sissek, Sziszek, Sciteck, Zysek, Sziscium, Scytzyc, Zitech, Scyteck. Na koncu se pojavljuje ime Sziszak i Sisak.

[uredi] Povijest

Sisak spada među najstarija naselja sjeverozapadne Hrvatske, budući da se tragovi njegove urbane naseljenosti mogu pratiti sve do 4. stoljeća p.n.e. Ipak, već i prije znakova urbanog naselja ovaj su kraj obitavala ljudi, te su prilikom arheološlih istraživanja neđeni prapovijesni ostaci oruđa i kipića idola.

[uredi] Iliri, Kelti i Rimljani

U 4. stoljeću p.n.e. u ovo područje provaljuju Kelti iz plemena Segestani (grč. Segestanoi) te se miješaju s Ilirskim starosjediocima, a zajedničkom naselju daju svoje ime - Segestica. Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, tada bio najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine.

Rimljani su u više navrata pokušavali osvojiti Segesticu, no to ima je pošlo od ruke tek 35. p.n.e., kad mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car Oktavijan August, nakon jednomjesečne opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor - Sisciju. Ovaj je logor ubrzo dobio status grada, a njegov je zemljopisni položaj pridonio jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, a osobito razvoju trgovine i obrta. Rimska je Siscija imala luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća i kovnicu novca koji se koristio na čitavom području Rimskog Carstva (nekoliko je primjeraka novca kovanog u Sisciji nađeno čak u Palestini), budući da su ga obično koristile vojne postrojbe. Usto, uz obalu Kupe bile su smještene i terme.

Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća donijela su na vidjelo i dijelove gradskih zidina, osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio. Iz toga su razdoblja poznati tlocrti mnogih građevina koje se nalaze ispod današnjeg središta grada, a u Gradskom muzeju, kao i u privatnim zbirkama Siščana mogu se naći brojne kovanice, geme i »rimske cigle«, kao i dijelovi keramičkih posuda.

U doba cara Dioklecijana, rimska provincija Panonija podijeljena je 297. na četiri dijela, a Siscija postaje glavnim gradom provincije Pannonia Savia (Savska Panonija).

[uredi] Kršćanstvo

Sveti Kvirin, zaštitnik grada Siska
Sveti Kvirin, zaštitnik grada Siska

Kršćanstvo se rano javlja u ovom području. U Sisciji je već krajem 3. stoljeća sjedište biskupije. Prvi nama poznati biskup bio je Kvirin, koji je bio biskup od 284. do 303., a za vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana uhvaćen je i mučen. Na koncu je bačen u rijeku Sibaris (mađ. Gyöngyös) u današnjoj Mađarskoj. Sv. Kvirin je zaštitnik grada Siska, a njegov je blagdan, 4. lipnja, Dan grada.

U 4. stoljeću počeo je blijediti sjaj Siscije, a nakon propasti Rimskog carstva potpuno je zapuštena. Dolaskom Hrvata u 7. stoljeću grad se ponovo budi i raste, a hrvatski knez Ljudevit Posavski ovdje stoluje početkom 10. stoljeća, utvrđuje grad, te se od 819. do 822. bori se protiv Franaka.

Nema točnih podataka o trenutku kad je prestala postojati Sisačka biskupija (premda nikad nije službeno ukinuta), no pretpostavlja se da je to bilo tijekom 10. stoljeća, te će 1094. osnivanjem Zagrebačke biskupije Sisak postati feudalni posjed zagrebačkog biskupa, koji će ga potom, 1215., pokloniti Zagrebačkom kaptolu. U vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Sisak dobija status gradske općine s gradskom upravom i sudom. Sisak se otada razvija kao trgovište i sjedište županije, čijeg je župana Kaptol birao svake godine na Lovrijenčevo.

[uredi] Borbe s Turcima

Glavni članak: Bitka kod Siska

1591. godine turski sultan Murat III. imenuje Hasan-pašu Predojevića bosanskim beglerbegom, a upadi Turaka prema zapadu, pa i prema Sisku i Turopolju, sve su češći. Nakon pada Bihaća, Sisak dolazi u nezavidan položaj. Uskoro su se Turci, njih oko 12.000, počeli okupljati kod Petrinje čije su zidine bile spaljene odlukom Hrvatskog sabora, a kršćansku vojsku, koja se sastojala od oko 5.000 Hrvata, Nijemaca i Slovenaca, predvode ban Toma Bakač Erdödy, vojvoda Ruprecht Eggenberg i Andrija Auersperg.

U sisačkoj tvrđavi (danas se naziva Stari grad) što je već ranije izgrađena uz pomoć građevinskog materijala iz stare Siscije, nalazilo se svega 800 branitelja koje su predvodili kanonici Blaž Đurak i Matija Fintić. 22. lipnja 1593. odigrala se velika bitka u kojoj je poginuo sam Hasan-paša Predojević, kao i veliki dio njegove vojske. Ova je bitka bila prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je njome po prvi puta nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici. Europu je ubrzo obišao i tiskani letak na kojem je bila prikazana prva velika pobjeda ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe protiv turske vojske, a zapovjednike kršćanske vojske pohvalili su papa Klement VIII., njemački car Rudolf II. i španjolski kralj Filip II.

[uredi] Urbani razvoj 18. i 19. stoljeća

Povlačenjem Turaka iz ovih krajeva, početkom 18. stoljeća, prestaje i dugotrajna stagnacija u razvoju grada. Ponovno se otvaraju trgovački putevi, a grad postaje sve značajniji kao riječna luka. Upravo će riječno brodarstvo postati njegovim simbolom.

U 18. i 19. stoljeću grad je podijeljen rijekom Kupom, te se njegov život odvija u dva odvojena naselja, koja međusbno nisu imala mnogo veza. S lijeve obale Kupe nastavlja se razvijati Civilni Sisak (nazivan kasnije i Stari Sisak) koji još uvijek pripada Kaptolu, a s desen obale rijeke raste Vojni Sisak (nazivan i Novi Sisak ili Prečki Sisak) koji je bio pod upravom Banske krajine.

Na početku ovog razdoblja Sisak je maleno naselje, a stanovništvo živi u drvenim kućama tičinog pokupskog stila gradnje, smještenim uz obalu Kupe, koja je prvi izvor zarade, zbog luke, ali i zbog splavarenja i ribolova. Prva zidana građevina, nakon zidanja Starog grada u 16. stoljeću, sada je župna crkva sv. Križa, na mjestu gdje su nekad završavale južne zidine stare Siscije i gdje je u rimsko doba bio gradski forum.

29. listopada 1838. Kaptol zagrebački donosi povelju kojom Sisak postaje slobodno trgovište sa svojim statutom, pečatom i grbom. Već od 1828. Sisak ima i svoju urbanističku sistematizaciju koja počiva na regulatornoj osnovi grada što ju je izradio arhitekt Ivan Fistrović. Taj je plan predviđao nastavak rasta grada prema rasteru ulica koje su u temelju počivale na rasporedu ulica drevne Siscije. Stoga će i ostaci Siscije ostati zakopani ispod kasnijeg grada, a do saznanja o njima dolazit će se postupno prilikom kasnijih građevinskih radova. Fistrovićev plan ulica predviđa četiri uzdužne ulice (sjever-jug), koje prate obalu Kupe. Bez obzira na njihove kasnije nazive, koji su se mijenjali s političkim promjenama, Siščani ih uvijek zovu jednostavno Prva, Druga, Treća i Četvrta ulica (brojeći od Kupe). Ove su četiri ulice međusobno povezane uz pomoć više poprečnih ulica.

Uz obalu Kupe počinju rasti žitna skladišta, ako i ostale trgovačke zgrade, koje će bitno odrediti izgled i današnjeg grada. Trgovci su se međusobno natjecali, ne izgledom svojih kuća, nego izgledom i kvalitetom gradnje skladišta, te će ona postati gotovo statusni simbol. Tek će se nakon toga misliti na izgradnju gradskih palača, a grade ih opet imućni trgovci koji su u svemu imali odlučujuću ulogu u gradu.

Prvi drveni most na rijeci Kupi izgrađen je tek 1862., a kad je preopterećen prometom dotrajao, zamijenio ga je 1934. zidani most, koji će postati jedan od simbola grada, a Siščani će ga nazvati Stari most. U vrijeme kad je beton već bio u širokoj uporabi, ovaj je most izgrađen od tradicionalnih sisačkih materijala, kamena i opeke, te se ističe svojim skladnim oblicima.

Godine 1874. konačno su ujedinjeni Civilni i Vojni Sisak pod jedinstvenu upravu, a prvi gradonačelnik jedinstvenoga i otada slobodnog kraljevskog grada bio je ugledni trgovac Franjo Lovrić. Kroz 25 godina svoga gradonačelnikovanja postao je jedna od najomiljenijih osoba u gradu, a Sisak je od trgovačko-obrtničkog središta uspio dovesti do suvremenog izgleda i do kontura koje su u središtu grada i danas prepoznatljive.

Sisački Stari most, jedan od simbola grada.
Povećaj
Sisački Stari most, jedan od simbola grada.

1862. izgrađena je i prva željeznička pruga u Hrvatskoj, koja je povezivala Sisak i Zidani Most, a suodnos riječnog i željezničkog prometa postaje pretpostavka snažnog industrijskog razvoja grada.

[uredi] Industrijski razvoj u 20. stoljeću

Načinom na koji su se iz ugarskih interesa razvijale Mađarske željeznice, Sisak je ostao izvan glavnih prometnih tokova, što je oslabilo položaj trgovine, ali i dovelo do značajnog razvoja industrije. Industrijska postrojenja, koja su osobito nikla nakon Prvog svjestkog rata, građena su izvan stare gradske jezgre, a osobito na Capragu, gdje se smješta postrojenje Shella, a u blizini i ono za preradu željeza. Oko njih su ubrzo izrasla i prigradska naselja, koja se načinom izgradnje bitno razlikuju od dotadašnje slike Siska.

Drugi svjetski rat nije zaobišao ni Sisak, gdje je 22. lipnja 1941. osnovan i prvi partizanski odred na području bivše Jugoslavije (vidi: Dan antifašističke borbe). Pred kraj rata grad su bombardirali Saveznici, a osobito njegova prigradska naselja, željezničku prugu i industrijska postrojenja koja su gotovo u potpunosti uništena. Nijemci su, prilikom povlačenja, namjeravali srušiti i Stari most, no nekoliko je Siščana omelo tu njihovu nakanu.

Nakon rata započela je ubrzana obnova i industrijalizacija grada, a glavne grane ostaju metalurgijska, kemijska, prehrambena i drvna industrija. Veliku važnost i dalje ima sisačka luka. U vrijeme Hrvatskog proljeća u Sisku je bila izuzetno živa politička aktivnost, budući da su u gradu bili moćni pripadnici obiju strana. Općenito su »proljećari« bili okupljeni oko Rafinerije i njezine uprave, a njihovi protivnici oko Željezare, što je odražavalo i nacionalnu strukturu zaposlenih u tim poduzećima.

U Domovinskom ratu ponovno su došla pod udar industrijska postrojenja, osobito sisačka Rafinerija, ali i stambene zgrade i crkve, a mnogi su Siščani poginuli. U gradu je imala svoje sjedište postrojba »Gromovi«. Petrinja, koja je udaljena tek nešto više od 10 km, bila je okupirana, a Sisak je bio pod gotovo neprekidnom općom opasnosti.

U poslijeratnom razdoblju, kroz pretvorbu, prisutnost teške industrije u gradu nije olakšala tranziciju, te su mnogi ostali bez posla. Osobito je za to razdoblje karakterističan slučaj Željezare i višestruki pokušaji njezina spašavanja.

[uredi] Ekonomija

Za razvoj Siska i dalje industrija ima veliku ulogu. Tu je INA Rafinerija nafte Sisak, potom nekadašnja Željezara, koja je razdijeljena u više manjih poduzeća, te ostala industrijska postrojenja. Ovakva značajna uloga industrije u gradu uvjetovala je i profiliranje školstva, ali i smijer cjelokupnog razvoja grada.

[uredi] Velike tvrtke

  • INA Rafijenerija nafte Sisak nalazi se u dijelu grada koji se zove Caprag, uz desnu obalu Kupe, u blizini njenog utoka u Savu. Dio je poslovnog sustava INA - Industrija nafte, a godišnje može preraditi oko 4 milijuna tona nafte. Danas prerađuje između 2 i 2,5 milijuna tona. Ova tvornica koristi izuzetno povoljan geostrateški položaj Siska s njegovim dobrim transportnim putovima, plovnim rijekama i naftovodom. Prvih godina 21. stoljeća vode se intenzivni pregovori između grada i Rafinerije o zaštiti okoliša, a osobito o smanjenju zagađenja zraka.
  • Nekadašnji Industrijski kombinat »Željezara Sisak« razdijeljen je tijekom pretvorbe i privatizacije na više metalurških poduzeća, među njima su:
    • Valjaonica cijevi Sisak
    • Metaling, koji se bavi proizvodnjom i montažom čeličnih konstrukcija
    • Felis, valjaonica čeličnih odljevaka
  • Tvornica alkoholnih i bezalkoholnih pića »Segestica« osnovana je 1918., a smještena je uz sam željeznički kolodvor i u blizini kupske luke.
  • Tvrtka »Herbos« osnovana je 1946. radi proizvodnje vinske kiseline, no 1953. pod imenom »Radonja - tvornica kemijskih proizvoda« počinje proizvodnju za zaštitu bilja. Od 1992. tvrtka se zove »Herbos«, a od 1998. bavi se i proizvodnjom materijala za graditeljstvo.
  • Termoelektrana Sisak nalazi se na području Čret, na desnoj obali Save, 4 km nizvodno od urbanog područja Siska. To je kondenzacijska termoelektrana s dva bloka ukupne snage 420 MW, a radi na teško lož ulje i plin. Proizvodi električnu energiju i tehnološku paru. Prvi je agregat izgrađen 1970., a drugi 1976.
  • Mlin i pekare »Ljudevit Posavski« je poduzeće osnovano 1967. pod nazivom »5. maj«, a od 1994. nosi današnje ime. Silosi u vlasništvu ove tvrtke kapaciteta su oko 30.000 tona žita. Osim skladištenjem žita, tvrtka se bavi i proizvodnjom brašna, te finalnih pekarskih proizvoda i njihovom prodajom. Silosi i mlin nalaze se u blizini željezničkog kolodvora i kupske luke.
  • »Dunavski LLoyd« najveći je hrvatski riječni brodar, a sjedište mu je uz sisačku luku na Kupi. Bavi se prijevozom robe europskim rijekama.

[uredi] Poslovne zone

Od kraja 2005. godine u gradu djeluje i poduzeće u vlasništvu grada »Poslovne zone«, čija je svrha da osiguraju pretpostavke za razvoj gospodarstva i poduzetništva, te stvore podlogu za strateško planiranje razvoja Siska. Dvije poslovne zone koje trenutno djeluju smještene su uz izlaz iz grada prema Zagreb (Komunalna zona), te uz zaobilaznicu (zona Tanina Gorički). Grad ima u planu osnovati jš tri specijalizirane zone: Južnu industrijsku zonu na prostoru Željezare, Novog Praćna i Crnca; Zonu Barutana; te Zonu Stupno.

Ipak, unatoč naizgled visokoj industrijalizaciji i velikim mogućnostima, nezaposlenost je u gradu visoka, pa prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od siječnja 2006. u gradu ima 5.768 nezaposlenih.

[uredi] Turizam

Krajem 20. i početkom 21. stoljeća u Sisku se sve više razvija i turizam, osobito zahvaljujući zaštićenom močvarnom području Lonjskog polja, raritetnoj ruralnoj drvenoj arhitekturi, sisačkom Starom gradu, te privlačnom središtu grada uz obalu Kupe i arheološkom parku »Siscia.« Ovamo valja pribrojiti i lovni turizam u okolnim šumama. Ipak, turistička je djelatnost još uvijek nedovoljno razvijena i ne koristi sve mogućnosti koje joj se pružaju. Osobito je zamjetan nedostatak smještajnih kapaciteta.

[uredi] Demografija

U godinama pojačanog industrijskog razvoja, od kraja Prvog svjetskog rata, pa do 1931. broj stanovnika grada više je nego udvostručen, pa je porastao s 4.000 na čak 11.000 stanovnika. Područje grada Siska, prema popisu stanovništva iz 2001. (podaci Državnog zavoda za statistiku [1]), ima 52.236 stanovnika, od čega na užem području grada živi 37.491. Prema istom popis prosječna je starost stanovništva bila 40,4 godine, indeks starenja 104,5, a koeficijent starosti 22,7.

Nacionalni sastav stanovništva prema popisu iz 2001.:

  • Hrvati: 43.402 (83,09%)
  • Srbi: 3.897 (7,46%)
  • Bošnjaci: 795 (1,52%)
  • neizjašnjeni: 1.611 (3,08%)

S obzirom na materinski jezik, 50.696 ili 97,05% izjasnilo se da im je materinski jezik hrvatski. Prema vjeri, 41.204 ili 78,88% izjasnilo se kao rimokatolici, 2.537 ili 4,86% kao muslimani, 19 ili 0,03% kao pravoslavci, 2.389 ili 4,57% kao agnostici ili neizjašnjeni, te 1.820 ili 3,48% kao ateisti.

[uredi] Kultura i sport

Dok je u razdoblju prije 19. stoljeća ne može govoriti o nekoj značajnijoj kulturnoj djelatnosti, od prve polovine 19. stoljeća, potaknuti i trgovačkim, a onda i industrijskim napretkom, razvijaju se najprije kultura, pa onda i sport.

[uredi] Kultura

U Sisku je 2. listopada 1839. godine prikazana prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku na hrvatskom jeziku i štokavskom narječju. Bila je to drama Juran i Sofija ili Turci pod Siskom Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Do tog vremena predstave su izvođene na njemačkom ili mađarskom jeziku.

Danas u Sisku djeluje veći broj kulturnih ustanova:

  • Kulturni centar »Kristalna kocka vedrine« je ustanova koja pokriva četiri glavne grane kulture: kazalište i glazba, objavljivanje knjiga, izložbe, te kinematografija.
  • Gradski muzej Sisak smješten u Tomislavovoj ulici, na mjestu gdje je nekad bila radionica majstora Karasa u kojoj je bravarski zanat izučio Josip Broz Tito. Danas muzej sadrži arheološku zbirku prapovijesti; arheološku zbirku antike; arheološku zbirku ranog srednjeg vijeka; numizmatičku zbirku; zbirku 13.-17. st.; povijesnu zbirku 18. i 19. st.; povijesnu zbirku 20. st. Usto, muzej vodi brigu o Starom gradu, zgradi Velikog kaptola, te omogućuje obilazak grada uz stučnu pratnju. Redovito se organiziraju tematske izložbe i predavanja. Muzej ima i vlastite publikacije.
  • Glazbena škola »Fran Lhotka« utemeljena je 28. lipnja 1894. odlukom kraljevske zemaljske vlade, a nakon Drugog svjetskog rata ponovno je otvorena 27. kolovoza 1948. Od 1967. škola djeluje u zgradi nekadašnje sisačke sinagoge. Danas je to javna i umjetnička škola s djelatnošću osnovnog i srednjeg glazbenog obrazovanja.
  • Kazalište D.A.S.K.A. i alternativni kulturni centar Daskalište djeluje od 1976., a po njemu je Sisak postao međunarodno poznat na području istraživačkog, eksperimentalnog kazališta. Ova se ustanova bavi i dramskim odgojem djece i mladih.

Uz ove i druge ustanove, u Sisku djeluje i niz umjetnika iz raznih područja. Tu je poznati akademski slikar Slavko Striegel, a u pripremi je otvaranje stalnog postava njegove galerije.

Od 1995. djeluje i bend The Bambi Molesters koji svira garage i surf glazbu, a postigao je zapaženi uspjeh u svijetu.

[uredi] Sport

Grad Sisak je tradicionalno vezan uz sportske aktivnosti, a za naglasiti je povijesni značaj nekih sportskih grana koje su u Sisku prvi puta organizirane, ne samo na području Republike Hrvatske nego i ovom dijelu Europe. Među takvim sportovima treba istaknuti konjički sport na području Galdova, koje je danas dio gradske jezgre.

Ime grada Siska vezano je i uz prvi ciklistički klub, prvu hokejašku utakmicu, gombalački sport (hrvanje), kao i najstariji nogometni klub na području Republike Hrvatske, koji i danas vrlo uspješno djeluje.

Hrvatski nogometni klub "Segesta" osnovan je daleke 1906. godine i u dugogodišnjem djelovanju ovaj sportski kolektiv prošao je sva ligaška natjecanja. Od 1992. do 1997. godine član je 1. hrvatske nogometne lige, a od 1997. nastupa u 2. i 3. HNL.

Uz nogomet, koji se igra na ovom području gotovo stoljeće, te šah koji u 1998. godini bilježi 90 godina organiziranog djelovanja, Sisak je poznat i po kuglačkom, ronilačkom, košarkaškom, kao i borilačkim sportovima, čiji se predstavnici natječu u 1. odnosno 2. ligama i postižu zapažene sportske rezultate. Uz njih zapažen je Hokejski klub INA Sisak, a djeluju i Ragbi klub Sisak, Baseball klub Sisak strokes, hrvački klub "Sisak" te vaterpolski klub "Siscia".

Ukupan sportski život odvija se na sportskim objektima koji su u sastavu Sportsko-rekreacijskog centra "Sisak", gradskom nogometnom stadionu, zatvorenom olimpijskom bazenu s dvoranskim prostorima, otvorenom klizalištu, četverostaznoj automatskoj kuglani, te objektima koji su izvan sportske ustanove, nogometnom stadionu "Metalac", sportskoj dvorani "Brezovica", kao i otvorenim i zatvorenim sportskim terenima poduzeća za sportsku djelatnost "Silax" d.d. i sportskim dvoranama.

[uredi] Obrazovanje

Osnovne škole:

  • OŠ Ivan Kukuljević Sakcinski;
  • OŠ 22. lipnja;
  • OŠ Viktorovac;
  • OŠ Braća Bobetko;
  • OŠ Braća Ribar;
  • OŠ Galdovo;
  • OŠ Sela;

Srednje škole:

  • Gimnazija Sisak;
  • Ekonomska škola Sisak;
  • Tehnička škola Sisak;
  • Industrijsko-obrtnička škola Sisak;
  • Obrtnička škola Sisak;
  • Ugostiteljsko-trgovačka škola Sisak;
  • Medicinska škola Sisak

Dislocirani stručni studiji:

  • Poslovna ekonomija (organizira Ekonomski Fakultet Zagreb);
  • Primjena informacijske tehnologije u poslovanju (organizira Fakultet organizacije i informatike, Varaždin)

Visokoškolska naobrazba:

[uredi] Znamenitosti

  • Arheološki park »Siscia« - ostaci zidina rimske Siscije
  • Stari grad - tvrđava iz 16. st. pod kojom se odigrala Bitka kod Siska
  • Crkva sv. Križa u središtu grada (18. st.)
  • Crkva sv. Marije Magdalene u Selima kraj Siska
  • Drvena kapelica sv. Martina iz 17. st. u Starom Brodu
  • Stari most - zidani most od kamena i opeke iz 1932.
  • Veliki i Mali kaptol - nekadašnja svratišta kanonika Kaptola zagrebačkog
  • Stari kran - drvena dizalica iz stare sisačke luke, danas postavljen kao muzejski primjerak uz obalu Kupe
  • Lonjsko polje - park prirode; močvarno područje s poznatim europskim selom roda, Čigoćem
  • Stara gradska jezgra s trgovačkim kućama i palaćama u secesijskom stilu

[uredi] Slavni ljudi

  • Oktavijan August - osvojio grad
  • Sveti Kvirin Sisački - sisački biskup
  • Ljudevit Posavski - knez
  • Toma Bakač - pobijedio Turke kod Siska
  • Franjo Lovrić - dugogodišnji gradonačelnik
  • Antun Radić - hrvatski političar
  • Stjepan Radić - hrvatski političar
  • Vlado Janjić Capo - zapovjednik Prvog sisačkog partizanskog odreda
  • Mika Špiljak - hrvatski političar i predsjednik Predsjedništva SFRJ
  • Janko Bobetko - hrvatski general
  • Davorko Vidović - bivši ministar u Vladi i gradonačelnik Siska, danas saborski zastupnik
  • Slavko Striegl - akademski slikar
  • Vera Horvat-Pintarić - povjesničarka umjetnosti
  • Norbert Weber - utemeljitelj Željezare

[uredi] Vidi također

[uredi] Vanjske poveznice


Gradovi i općine Sisačko-moslavačke županije
Gradovi

Glina | Hrvatska Kostajnica | Kutina | Novska | Petrinja | Sisak


Općine


Donji Kukuruzari | Dvor | Gvozd | Hrvatska Dubica | Jasenovac | Lekenik | Lipovljani | Majur | Martinska Ves | Popovača | Sunja | Topusko | Velika Ludina

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj