Francisco Franco

Izvor: Wikipedija

Francisco Bahamondé Franco (Ferrol, 4. prosinca 1892. - Madrid, 20. studenog 1975.), španjolski političar

Slika:Scw11.jpg
Francisco Bahamondé Franco

Rođen je u mjestu Ferrol, u sjeverozapadnoj španjolskoj pokrajini Galiciji. Njegov otac, Nicholas bio je mornarički časnik. Majka mu je bila Pilar Bahamondé.

Franco je bio sjajan govornik (kao i većina modernih diktatora) i pobožna osoba. U prvim razmišljanjima o vojnoj karijeri namjeravao se pridružiti mornarici, ali na kraju se ipak odlučio za pješadiju. Franco se na vojnu akademiju upisao 1907. godine u mjestu Toledo, a diplomirao je u srpnju 1910. kao potporučnik. Dobrovoljno se javio za službu u španjolskim kolonijama, te je ubrzo premješten u Španjolski Maroko 1912. godine. Od 1928. do 1931. godine zapovjednik je Vojne akademije u Zaragozi. U službi je brzo napredovao jer je pokazivao zavidno poznavanje ratnih vještina. Sa 23 godine postao je najmlađi bojnik u španjolskoj vojsci, iste godine je i ranjen. Već s 30 godina zapovjednik je španjolske Legije stranaca, da bi s 33 godine postao najmlađi general u tadašnjoj Europi. Nakon smirivanja rudarske pobune u Asturiji 1934. postao je zapovjednik Glavnog stožera 1935. godine. Prema pričama suboraca i suradnika bio je introvertna osoba, ali veoma brižna za svoje vojnike.

Nakon gušenja pobune domorodačkog stanovništva u Maroku postao je narodni junak, ali ga je u veljači 1936. ljevičarska španjolska republikanska vlada, koja je provodila antimilitarističku politiku, premjestila u službu na Kanarske otoke. Narednog srpnja pridružio se drugim desničarim časnicima u ustanku protiv republike. Dana 18. srpnja 1936. Francov proglas o pobuni javno je obznanjen. U tom proglasu Franco je objavio vojni ustanak, te je istog jutra pobuna započela. Za 24 sata cijeli protektorat Maroko bio je u njegovim rukama. Nakon toga odlučio je osvojiti Madrid u kojem je bilo sjedište vlade i time preuzeti vlast u cijeloj Španjolskoj. Ta pobuna, nakon njegove odluke da osvoji cijelu Španjolsku, prerasla je u španjolski građanski rat. General José Sanjurjo, glavni urotnik umro je ubrzo nakon izbijanja pobune. Tada je Franco postao vođa pobunjenika. U to doba Francova propaganda prikazivala je svoga vođu kao modernog katoličkog križara. U listopadu iste godine imenovan je državnim poglavarom i generalisimom (vrhovnim zapovjednikom fašističke vojske).

Godine 1937. Franco je zabranio sve političke stranke izuzev pobunjeničke Falange. On je postao šef stranke i uzeo si titulu El Caudillo (špa. Vođa). Već naredne godine (1938.) Franco je oformio vladin kabinet i postao premijer. Dana 1. travnja 1939. Francove trupe osvojile su Madrid i time je završen građanski rat.

Za vrijeme trogodišnjeg građanskog rata Franco se pokazao kao nemaštovit ali uspješan vođa, čije su trupe napredovale polako ali sigurno. Za vrijeme građanskog rata Franco je proširio svoju moć u nacionalističkom političkom životu i pretvorio Falangu u službenu političku stranku u službi svoje vlade. Deseci tisuća egezkucija za vrijeme rata i u godinama koje su dolazile garantirale su stabilnost Francovom autoritativnom režimu. Nakon građanskog rata Franco je postao državni poglavar, premijer, vrhovni zapovjednik vojske i predsjednik fašističke stranke. Sve to pokazuje njegovu želju da svu moć zadrži u vlastitim rukama. Godine 1923. oženio se s Carmen Polo i s njom je imao kćerku.

Barbarsko ponašanje Francovih vojnika tijekom građanskog rata toliko je zgrozilo talijanskog vojnog savjetnika Cantalupa da je on svom nadređenom grofu Cianu poslalo izvješće u kome tvrdi kako će iživljavanje Francovih vojnika (npr. masovno streljanje kod Milaga) samo nepotrebno produljiti rat. Kada je grof Ciano to na sastanku s Francom iznio Franco se odrekao bilo kakave osobne odgovornosti tvrdeći kako je teško kontrolirati situaciju na terenu. Tvrdeći pri tome kaku su svi masakri zaustavljeni osim spram onih koji su označeni kao nekontrolirani elementi. No, bolje se nije ponašao ni za vrijeme borbi u Maroku. Naime, njegovi su vojnici za zarobljenike uzimali stanovnike marokanskih sela te su im odjsecali glave i potom ih izlagali na javnim mjestima. Duquesa da la Victoria, filantropkinja koja je organizirala skupinu medicinskih sestara dobrovljki dobila je 1922. poklon od Legije - košaru ruža usred koje su bile odjsečene glave dvojice Marokanaca. Kada je general Prime de Rivera posjetio Maroko 1926. izvršio je inspekciju jednog bataljuna Legije stranaca kojom je zapovijedao Franco, a oni su ga dočekali s odsječenim glavama domorodaca nataknutim na bajonete svojih pušaka. U borbama na tlu Afrike kao i kasnije u samoj Španjolskoj prakticirao je mučenje i ubijanje zatvorenika. Njemu na dušu stavlja se odgovornost za smrt dva milijuna ljudi tijekom građanskom rata, kao i za vrijeme njegove vladavine Španjolskom nakon građanskog rata.

Njegovu vladavinu obilježila je vojna diktatura koju je organizirala stranka Falanga - španjolska fašistička stranka. Njegov režim bio je institucionalizirani autoritativni sustav. U doba građanskog rata bio je brižan i sistematičan lider, ali pobjedu od 1. travnja 1939. može zahvaliti njegovim bolje opremljenim i uvježbanim trupama. Franco nije izravno bio umiješan u 2. svjetski rat jer ga je šokirala invazija Njemačke na katoličku Poljsku te je zadržao neutralnost. Iako su se njegove trupe borile u Sovjetskom Savezu na strani Sila osovine. Tajni dokumenti koji su objavljeni 1946. otkrivaju da je Franco održavao bliske veze sa Silama osovine planirajući otvorenije pridružiti im se u ratnom pohodu. Poslije poraza Sila osovine nosio je etiketu zadnjeg od fašističkih diktatora, te je bio izoliran od strane Ujedinjenih naroda. Kako je hladni rat dostizao svoj vrhunac Francova oporba bivala je sve tiša. Godine 1953. sklopio je pakt o vojnoj pomoći sa Sjedinjenim Državama što je omogućilo Španjolskoj povratak u međunarodnu zajednicu. Španjolska je 1950-ih i 1960-ih godina učinila neke ustupke i napustila posve totaliranu politiku zamjenivši je prirodnom demokracijom, Falanga je maknuta iz centra političkog života tako da je Franco mogao tvrditi kako ta stranka više nema političke moći. On tada više nije zavisio od Falange, preimenovane u Nacionalni pokret, već od nekoliko političkih obitelji koje su se kretale od desnog centra do krajnje desnice. Franco je balansirao između te dvije grupacije sukobljavajući ih kako bi sebi osigurao mjesto suca u njihovim razmiricama u svakodnevnom političkom životu, a time i glavninu vlasti u svojim rukama.

Španjolski parlament, Cortes 1947. proglasio je Španjolsku kraljevstvom, te je Franco izabran za doživotnog vladara s pravom biranja svog nasljednika. Iste godine Rimokatolička vjera proglašena je državnom religijom. Godine 1954. Franco se dogovorio s princom Juanom, trećim sinom kralja Alfonsa XIII. i pretedenta na tron, da će njegov najstariji sin, 16-godišnji Juan Carlos zasjesti na tron nakon što Franco napusti vlast. Šezdesetih godina Francovo zdravlje se pogoršava. Godine 1973. odriče se svoje uloge predsjednika španjolske vlade, no i dalje ostaje državni poglavar, vrhovni zapovjednik oružanih snaga i vođa Falange. Kada se Franco u lipnju 1974. razbolio, te se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo još više u listopadu 1975. njegove ovlasti prenešene su na princa Juana Carlosa de Bourbona. El Caudillo preminuo je u Madridu 20. studenog 1975. Na dan Francove smrti Juan Carlos je postao kralj.

[uredi] Utjecaj

Između samih Španjolaca nije postignut konsezus o Francovoj ulozi u španjolskoj povijesti. Njegovi simpatizeri ističu da je zaslužan za mir nakon građanskog rata i ekonmski bum 1960-ih godina. Njegovi protivnici spočitavaju mu represivni režim i tvrde da bi do ekonomskog rasta došlo i bez Franca na čelu države.