Rimsko pravo

Izvor: Wikipedija

Pod pojmom rimsko pravo označava se pravni poredak koji je vrijedio u rimskoj državi od osnutka Rima 754. godine pr.n.e. pa do smrti istočnorimskog cara Justinijana 565. godine n.e.

Nakon sloma Istočnog Rimskog Carstva nastavlja život kroz Bizantsko pravo te kroz recepciju Rimskog prava u barbarskim državama Zapada tijekom srednjega vijeka. Ponovno oživljava tijekom renesanse, kada se njegovi instituti iznova otkrivaju te izučavaju za potrebe novonastale robne privrede začetka kapitalističkog sustava a zatim, sve do danas, vrše utjecaj i žive u institutima, osobito građanskim, i u suvremenom pravu.

Rimska pravna povijest obuhvaća vremenski period od trinaest stoljeća, uobičajena podjela poznaje četiri razdoblja razvitka rimskog prava, utvrđena prema značajnim političkim i društveno-ekonomskim zbivanjima .

Ta su razdoblja : 1. razdoblje civilnog prava : obuhvaća vrijeme postanka rimske države i prva tri stoljeća republike (od 754. pr.n.e. do kraja drugog punskog rata 201. pr.n.e) ;

2. razdoblje honorarnog prava : obuhvaća posljednja dva stoljeća republike (od 201. pr.n.e. do uvođenja principata 27. pr. n.e) ;

3. razdoblje klasičnog prava: vrijeme principata (od 27. pr.n.e. do smrti Aleksandra Severa 235. n.e) ;

4. razdoblje postklasičnog prava : vrijeme dominata (od 235. do 565.)


Najčešća podjela prava danas, je ona iz XIX stoljeća, tzv. pandektna (pandectae - grčko ime Digesta). Po njoj građansko pravo djelimo na:

1. Statusno pravo

2. Obiteljsko pravo

3. Stvarno pravo

4. Obvezno pravo

5. Nasljedno pravo

6. Građanski postupak

Iako primjenjiva na Rimsko pravo, ova podjela nije nešto po čemu bi rimski pravnik prepoznao svoj pravni sustav. Duhu rismkog pravničkog razmišljanja bliži je tzv. Gajev ili institucionalni sustav građanskog prava:

I Ius Privatum - Privatno pravo

I/1 Ius quod ad personas pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na osobe)

  • Osobe sui iuris te alieni iuris (doslovce: sopstvenog i tuđeg prava)
  • Latini i Peregrini
  • Rimski građani

I/2 Ius quod ad res pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na stvari)

  • Rimsko stvarno pravo
  • Rimsko pravo sukcesija za slučaj smrti (nasljedno pravo)
  • Rimsko obvezno pravo

I/3 Ius quod ad actiones pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na tužbe)

  • Rimske tužbe i druga procesna sredstva
  • Postupci:
    • Legisactioni postupak
    • Formularni postupak
    • Ekstraordinarni postupak

Osim toga rimsko pravo obuhvaća i javni dio, danas manje značajan:

II Ius Publicum - Javno pravo gdje su osobito važna pitanja:

II/1 Ustavnopravni koncepti i instituti Rima te

II/2 Rimsko kazneno pravo