Albanci
Izvor: Wikipedija
Albanci.-Indoeuropski narod nastanjen u Albaniji i susjednim područjima Makedonije i Kosova (Srbija i Crna Gora). Albanci su svakako jedan od najstarijih suvremenih naroda nastanjen na zapadnom području balkanskog poluotoka. U 6. stoljeću, migracije Slavena tjeraju Ilire na današnje područje Albanije, prepuštajući svoja područja hrvatskim i srpskim plemenima. Od nekada jakih plemena Dalmata, Autarijata, Liburna, i mnogih drugih, u povijesti je ostalo zabilježeno i ime plemena Albanoi, prema samom imenu, a i po vjerovanju samih Albanaca oni bi trebali biti njihovi potomci. Albanoi (u izgovoru Albani) su otprilike naseljavali područje danas naseljeno Gegima, odnosno južno od Skadarskog jezera, spominje ih u 2 stoljeću iza Krista Ptolemej iz Aleksandrije. Po jeziku i po kulturi, Albanci se danas dijele na dvije glavne skupine, to su Gegi, sjeverno od rijeke Shkumbin, i detribalizirani Toski, južno od nje.
Sadržaj |
[uredi] Ime
Sami sebe Albanci nazivaju Shqiptari, od čega je nastao i naziv Šiptari. Naziv Shqiptari došao je od Shqip ili Shqip‘ri, koje bi trebalo značiti, ako je dobro prevedeno, 'izgovarati jasno, razumljivo', prijevod ovog imena još je sporan. Za Sufiks –ar, odnosno -tar, prema nekima, smatra se da je iz istog korijena kao i sufiksi u imenima naroda Bugara, Tatara, Hazara i drugih. Ostali nazivi za njih, danas manje u upotrebi, bili su Arbanasi i Arnauti (kod Turaka, kasnije ga preuzimaju i Srbi). Ime Arbanasi danas se očuvalo kod Zadra i u imenu jednog sela u Bugarskoj 4 km sjeveroistočno od Turnova. Arbanaške obitelji u Hrvatskoj sada su kroatizirane [1], a ovaj kraj naselili su 1726. i 1733.
[uredi] Porijeklo
Porijeklo Albanaca gubi se u dalekoj prišlosti a s drevnim Ilirima, danas ih uglavnom povezuje ime plemena Albanoi, kao i njegov oblik Albanitai. Što je tiće jezika, on pripada skupini satem, ali je zasigurno bio pod rimskim i helenskim utjecajem, a kasnije i slavenskim. Prema nekim mišljenjima jezici Ilira pripadali su skupini kentum, što bi pobijalo tvrdnju da su Albanci njihovi potomci.
[uredi] Jezik
Albanskin jezik je član indoeuropske porodice jezika, i danas mu nije srodan nijedan drugi živi jezik na svijetu. Ukoliko su Albanci stvarno ilirskog porijekla, onda su jedini živi narod koji jezično još pripada Tračko-ilirskoj grani Indoeuropljana. Gegijskim dijalektom, po jednom podatku, govori 2,8 milijuna ljudi, rasprostranjen je na Kosovu, zapadnoj Makedoniji i sjevernoj Albaniji. Toskijski govori oko 3 milijuna ljudi u južnoj Albaniji, susjednoj Grčkoj, te u Turskoj i Italiji. Oba ova dijalekta imaju pisanu tradiciju. Toskijski se pisao grčkim pismom a gegijski, latinskim, u tursko vrijeme koristio se arapski alfabet. Od 1909. albanski jezik, baziran na toskijskom dijalektu, piše se latiničnim pismom.
[uredi] Običaji
Albanci su po kulturi, premda im se domovina prostire uz more, tipičan kontinentalni narod, orijentiran više prema svojoj brdovitoj zemlji i uzgoju sitne stoke, nego prema moru i pomorstvu. Međusobno se također veoma oštro razlikuju, sjeverni ratoborni Gegi od južnih miroljubivih Toska. Sjeverna plemena Gega, mnogi su od njih katolici, kulturno su dosta u nekim narodnim običajima slični Crnogorcima. Prema nekim crnogorski autorima (Jovan Vukmanović), raznim malisorskim plemenima porijeklo se dovodi u vezu s crnogorskim plemenima iz Brda, ili pak iz Bosne. Sličnosti ovih nekih običaja prije se mogu dovesti u vezu s miješanjem ili kontaktima arbanaškog stanovništva s tamošnjim crnogorskim plemenima. Takav jedan običaj je da se prilikom slave kolje brav (ovan). I kod Crnogoraca i kod Arbanasa, za vrijeme ručka dižu se zdravice, najvažnije su one koje se diže domaćinu i 'u slavu božju i krsnog sveca'. 'Poslužbica' ili 'prislužbica' je još jedan stari običaj arbanaških i crnogorskih plemena, tom prilikom u kuću se poziva svećenik, s tom razlikom, što kod Crnogoraca dolazi samo ako se pozove. Na ovoj općoj plemenskoj ili seoskoj slavi nose se 'litije' oko sela ili na planinu, gdje se dobro pogoste i razvesele. VidiGegi
[uredi] Albanci danas
Albanci, iako državotvoran narod, danas u velikom broju žive u još dvije države, uz Albaniju, to su Makedonija i Srbija i Crna Gora. U periodu od 1990. do 1992. u Albaniji završava svoj put komunistička ksenofobična vlast, i ustupa mjesto višestranačkoj demokraciji i otvorenosti prema svijetu. Na područjima susjednih država, stvarala se kod militantnih Albanaca ideja o pripojenju Albaniji, što je dovelo do zaoštravanja situacije u Makedoniji i još više pogoršalo situaciju na Kosovu, gdje je došlo do krvavih ratnih sukoba i zločina počinjenih na obje strane. Današnji Albanci žive još uvijek siromašno. Poljoprivredom (kukuruz, krumpir, voće i povrće) se bavi čak 57% Albanaca (2004); 20% ih radi u privatnom sektoru. Težak život tjera ove ljude da bježe u Italiju i druge zemlje zapada. Od 3,5 milijuna Albanaca u Albaniji tek ih se 30,000 (2003.) koristi uslugama interneta.
[uredi] Vanjske poveznice
Selo Arbanasi, Bugarska. [2]