Zvučnik
Izvor: Wikipedija
Zvučnik je elektromehanički pretvarač koji pobuđen električnim signalom proizvodi zvuk namijenjen ljudskom uhu, tj. zvuk frekvencijskog opsega od 20 do 20.000 Hz. Pojam zvučnik se također često koristi i za zvučničku kutiju u kojoj se nalazi jedna ili više zvučničkih jedinica, tj. zvučnika u užem smislu.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Prvi zvučnik je bila telefonska slušalica koju je patentirao Alexander Graham Bell 1876. Nedugo zatim uslijedila je poboljšana verzija Ernsta Siemensa u Njemačkoj i Engleskoj 1878. Vjeruje se da je sličnu napravu stvorio 1881. i Nikola Tesla. Modernu konstrukcija zvučnika s pomičnom zavojnicom ostvario je Oliver Lodge u Engleskoj 1898.
Princip pomične zavojnice patentirali su 1924. dva Amerikanaca, Chester W. Rice i Edward W. Kellog. Postoji dvojba kako je Britanac Paul Voigt prije njih podnio patentni zahtjev koji je tek naknadno prihvaćen. Voigt je 1928. napravio prvi zvučnik koji je mogao učinkovito reproducirati cijeli raspon frekvencija, a također je razvio i prvi sustav za kućnu upotrebu, međutim koristio je elektromagnete umjesto permanetnih magneta.
Prvi su zvučnici koristili elektromagnete jer je u to doba cijena permanentnih magneta potrebne veličine i snage bila prevelika. Elektromagnet se pobuđivao istosmjernom strujom kroz zavojnicu koja je obično služila i kao prigušnica u ispravljaču pojačala na koje je zvučnik bio priključen.
[uredi] Način rada
Kada kroz zavojnicu poteče struja, stvara se magnetsko polje, koje zajedno sa zavojnicom, u skladu s promjenom smijera struje, mijenja svoj polaritet, odnosno orijentaciju. Zavojnica je smještena u polje permanentnog magneta. Polje trajnog magneta i zavojnice međusobno djeluju jedno na drugo, kao i svaka dva magneta. Pošto je trajni magnet stacionaran, a zavojnica pokretljiva, mijenjanje polarizacije zavojnice i polja s promjenom struje rezultira vibracijom zavojnice (polje gura ili privlači zavojnicu, ovisno o trenutku). Zavojnica udara o membranu, što proizvodi zvuk jer se širi zvučni val. Frekvencija amplitudnog vala podudra se sa frekvencijom zavojnice, što je pak frekvencija zvučnog vala, odnosno dobivenog zvuka.
[uredi] Vrste
Pošto je teško napraviti zvučnik koji će jednako dobro reproducirati i niske i visoke frekvencije, u pravilu se rade 2-stazne (češće) ili 3-stazne (rjeđe) zvučničke kutije. Dvostazne kutije imaju 2 zvučnika: visokotonac (tweeter) i dubokotonac (woofer - ponekad se koristi i termin bas), dok 3-stazne kutije imaju i srednjetonac.
[uredi] Tehnologije
Donedavno se zvuk reproducirao u mono i stereo tehnici, a ideje o kvadrofoniji su davno izumrle, no krajem stoljeća postali su popularni surround zvučnički sustavi, kojima se postiže ono što kvadrofonija nije svojedobno uspjela.
Tipičan razmještaj je 5.1:
- dva zvučnika naprijed (lijevi i desni - osnova stereo sustava)
- dva pozadinska zvučnika (također lijevi i desni)
- centralni zvučnik ispred nas
- takozvani subwoofer zvučnik - koji reproducira frekvencije na donjoj granici čujnosti ljudskog uha