Rapalski ugovor
Izvor: Wikipedija
Rapalski Ugovor je ugovor sklopljen 12. studenog 1920. godine u Rapallu između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije. Imao je riješiti sporna teritorijalna i pogranična pitanja između obje države nakon Prvog svjetskog rata.
Početkom 1920. godine Francuska i Velika Britanija vršile su pritisak na jugoslavensku mirovnu delegaciju na čelu sa Antom Trumbićem da popusti talijanskim imperijalističkim traženjima. Intervencija Eilsona spriječila je daljne navaljivanje u tom pravcu, te je na kraju, talijansko-jugoslavenski spor upućen na direktne pregovore među objema spornim stranama, koji su vođeni u Pallanzi (11. svibnja 1920.), produženi u Spa (5. -16. srpnja 1920., Sforza i Trumbić) i dovršeni 8.-12. studenog 1920. u Rapallu. Pregovori su vođeni u znaku premoći Italije koja je uživala punu podršku Francuske i Velike Britanije.
Sporazum ima 9 članova. Sporazom utvrđene granice između dviju zemalja povučene su na očiglednu vojničku, ekonomsku i političku korist Italije. Osim Trsta, Gorice, Gradiške i dijela Kranjske, Italiji je pripala Istra (bez općine Kastav). Italiji su priključeni i otoci Cres i Lošinj zajedno s nekim manjim otocima, te otoci Lastavo i Palagruža s pripadnim otocima. Od Rijeke je stvorena nezavisna država koja obuhvaća grad Rijeku, riječki kotar te mali dio Istre na zapadu riječkog kotara, tako da Kraljevina Italija ima izravnu kopnenu vezu s novom Riječkom državom.
Težak gubitak za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca bio je i Zadar. Članom 7. priznato je Talijanima u Kraljevini SHS da u roku od 1 godine mogu optirati za talijansko državljanstvo, a da se nisu dužni iseliti, te im se zamječuje pravo upotrebe talijanskog jezika i slobodnog vjeroispovijedanja. Istovremeno ta delegacija nije htjela preuzeti nikakve obveze o zaštiti nacionalnih prava preko 500.000 Hrvata i Slovenaca koji će doći pod Italiju.