Srbija
Izvor: Wikipedija
|
|||||
Geslo: nema | |||||
Himna: Bože pravde | |||||
![]() |
|||||
Službeni jezik: | srpski 1) | ||||
Glavni grad: | Beograd | ||||
Predsjednik: | Boris Tadić | ||||
Predsjednik Vlade: | Vojislav Koštunica | ||||
Površina: - ukupno: - % vode: |
111. po veličini 88.361 km² 0,25% |
||||
Stanovništvo: - ukupno (2005..): - Gustoća: |
79. po veličini 9.778.991 106.34/km² |
||||
Neovisnost: | 13. srpnja 1878., od 1918. dio višenacionalnih država do 5. lipnja 2006. | ||||
Valuta: | dinar 2) (100 para) | ||||
Vremenska zona: | UTC +1 UTC +2 ljeti |
||||
Internetski nastavak: | .rs (.yu) 3) | ||||
Pozivni broj: | 381 | ||||
1) Prema Ustavu Srbije službeni su srpski jezik i ćirilično pismo; u Vojvodini službeni su i rumunjski, rusinski, mađarski, hrvatski i slovački; na Kosovu su takođe službeni albanski (engleski je službeni samo u kosovskim pokrajinskim institucijama); 2) Na Kosovu euro i dinar. 3) .rs je službeno prihvaćen i dodjeljen Srbiji, u uporabu ulazi najvjerojatnije 2007. godine, .yu ostaje u uporabi još par godina. |
Srbija je republika na Balkanu. Srbija ima dvije autonomne pokrajine, jedna od njih je Vojvodina, a u sustavu Srbije je i Kosovo koja je pod upravom Ujedinjenih Naroda.
- Službeno ime: Republika Srbija;
- Glavni grad: Beograd;
- Teritorij: 88.361 km².
Sadržaj |
Stanovništvo
Broj stanovnika: 7.498.001 (popis 2002. - bez Kosova );
Broj stanovnika na području cijele Srbije teško je odrediti jer su popis stanovništva 2002. na Kosovu bojkotirali Albanci.
Prema popisu, koji se odnosi na Srbiju bez Kosova, u toj državi je 2002. živio 7.498.001 stanovnik, a etničkog sastava:
- Srbi 82,9 %
- Mađari 3,9 %
- Bošnjaci 1,8 %
- Romi 1,4 %
- Jugoslaveni 1,1 %
- Hrvati 0,9 %
- Crnogorci 0,9 %
- Albanci 0,8 %
- Slovaci 0,8 %
- Vlasi 0,5 %
- Rumunji 0,4 %
- Makedonci 0,3 %
- Bugari 0,3 % i drugi.
Procjenjuje se da je tada na Kosovu živjelo oko 2.3 milijuna stanovnika, po čemu bi stanovništvo cijele Srbije bilo oko 9.8 milijuna ( Srbi 65 %, Albanci 21 %, Mađari 3 % ).
Rezultati prethodnih popisa
- 1991. 9.778.991 stanovnik (Srbi 65.9 %, Albanci 17.1 %, Mađari 3.5 %, Muslimani 2.5 %, Romi 1.4 %, Crnogorci 1.4 %, Hrvati 1.1 % i drugi )[1].
- 1981. 9.313.676 stanovnika ( Srbi 66.4 %, Albanci 14 %, Mađari 4.2 %, Muslimani 2.3 %, Hrvati 1.6 %, Crnogorci 1.6 %, Romi 1.2 % i drugi )
- 1971. 8.446.591 stanovnik ( Srbi 71.2 %, Albanci 11.7 %, Mađari 5.1 %, Hrvati 2.2 % )
- 1961. 7.642.227 stanovnika ( Srbi 74.6 %, Albanci 9.2 %, Mađari 5.9 %, Hrvati 2.6 % i drugi )
- 1953. 6.979.154 stanovnika ( Srbi 73.8 %, Albanci 8 %, Mađari 6.3 % )
- 1948. 6.527.966 stanovnika ( Srbi 73.9 %, Albanci 8.1 %, Mađari 6.6 %, Hrvati 2.6 % i drugi ) [2]
Najveći gradovi: Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad, Priština, koji su dobili status Grada i podijeljeni su na gradske općine.
Nacionalnost: Srbi, Albanci, Mađari, Bošnjaci (Muslimani), Hrvati, Rusini, Romi, Bunjevci;
Službeni jezik: srpski jezik,
u Vojvodini: i rumunjski, rusinski, mađarski, slovački te hrvatski;
na Kosovu : i albanski i engleski;
Vjeroispovijed: srpski pravoslavci, muslimani, rimokatolici, protestanti, drugi i nijedna.
Vidi i: Općine i naselja u Srbiji, prvi dio
Vidi i: Općine i naselja u Srbiji, drugi dio
Vidi i: Općine i naselja u Srbiji, treći dio
Uprava
Oblik vladavine: republika;
Biračko pravo: 18 godina tj. 16 godina, ako je sklopljen brak.
Nacionalni praznici: 1. i 2. siječnja - Nova godina; 7. siječnja - Božić; 27. siječnja-Dan svetog Save (neradni samo za škole); 15. veljače -Dan državnosti; 1. i 2. svibnja - Dan rada; 28. lipnja - Dan Srba palih za domovinu; Uskrs-po pravoslavnom kalendaru;
Stranke u Srbiji: Demokratska stranka (Boris Tadić), Srpska radikalna stranka (Vojislav Šešelj), Demokratska stranka Srbije (Vojislav Koštunica), G17+ (Mlađan Dinkić), Srpski pokret obnove (Vuk Drašković), Socijalistička partija Srbije (trenutno bez predsednika), Demokratski savez Kosova (trenutno bez predsednika), Demokratska partija Kosova (Hashim Taqi), Liga socijaldemokrata Vojvodine (Nenad Čanak), Savez vojvođanskih Mađara (Jožef Kasa), Sandžačka Demokratska Partija (Rasim Ljajić), Demokratski savez vojvođanskih Hrvata (Bela Tonković).
Povijest
U starom vijeku teritorij Srbije bio je rimska provincija Mezija i Panonija. Srbi su naselili to područje u 7. stoljeću, u 8. su osnovali prvu državu, te u 9. primili kršćanstvo. Prvi srpski poznati knez zvao se Višeslav, rodonačelnik dinastije Višeslavovića, koja je vladala Srbijom 750.-959. Prve sukobe Srbi su imali s Bugarima. 1085.-1106. Srbijom upravlja dinastija Vukanovića, čiji je rodonačelnik veliki župan Vukan.
1168. godine na vlast dolazi veliki župan Stefan Nemanja. Nemanjina država obuhvaćala je područja: Zahumlje, Neretvanska Krajina, Makarsko primorje, Travunja, Duklja, Kosovo, Metohija bez Prizrena, Južno i Veliko Pomoravlje, područje između Drine i Velike Morave, te gornje i srednje Podrinje. 1217. papa Honorije III. daje dozvolu da se Srbija proglasi kraljevstvom. Dvije godine kasnije Rastko Nemanjić tj. Sveti Sava postaje prvi srpski arhiepiskop. Na najvećem vrhuncu moći Srbija je bila za vrijeme cara Stefana Dušana, kada je obuhvaćala teritorij današnje Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore, južne Dalmacije (bez Dubrovnika), Albanije, Makedonije, Tesalije i Epira. Smrću Dušanovog sina, cara Stefana Uroša 1371., rasulo se Srpsko carstvo i ugasila loza Nemanjića.
Godine 1371.-1427. Srbijom je vladala dinastija Lazarevića, tj. knez Lazar i njegov sin despot Stefan. 28. lipnja 1389. dogodila se Kosovska bitka između Srbije i Osmanskog carstva. U bitci su poginuli knez Lazar i turski sultan Murat. 1402. Lazarev sin, Stefan, postaje despot. 1427.-1459. Srbijom vlada dinastija Brankovića.
Srbija je pada pod vlast Osmanskog carstva 1459., nakon čega slijedi postupno iseljavanje Srba i Vlaha u Bosnu i granične predjele Hrvatske. Zbog turske najezde i zuluma nad domaćim kršćanskim stanovništvom, hrvatski kralj i austrijski car Leopold I. daje dozvolu da se Srbi nastane u Habsburškoj monarhiji, što je prouzročilo Prvu seobu Srba pod patrijarhom Arsenijem III. Čarnojevićem 1690. Do Druge seobe Srba došlo je nakon Požarevačkog mira 1739. pod patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem Šakabendom. Dok su se Srbi iseljavali iz Stare Srbije (Raške, Kosova, Metohije i Makedonije i još nekih južnih krajeva današnje Srbije, poput Toplice i Kosanice), ta područja su naseljavali Albanci. Pored Albanaca, naseljavao se i drugi muslimanski živalj. Posljedice ovakvog premještaja stanovništva bit će dugotrajne.
Zbog turskih zuluma nad srpskim življem, 1804. godine, u Orašcu je podignut Prvi srpski ustanak pod vodstvom Karađorđa ("Crnog Đorđa") Petrovića. Ustanak je ugušen 1813. 15. veljače 1815. podignut је Drugi srpski ustanak na čelu s knezom Milošem Obrenovićem. Rezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta proglašava Srbiju vazalnom kneževinom. Prvi ustav Srbija je dobila 1835. Godine 1867. donijet je Ferman o povlačenju turskih garnizona iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je na Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenović postaje srpskim kraljem 1882. godine. Za vrijeme neovisnosti kraljevine Srbije, provodi se žestoka anti-albanska politika, mjerama koje su iseljeni brojni Albanci iz područja oko Kosova. U isto vrijeme nastaju u Srbiji i megalomanske ekspanzionističke ideje unutar viših državnih krugova, koje će kasnije biti pokretačem ratova Srbije sa susjedstvom. Obrenovići i Karađorđevići su naizmjenice vladali u 19. stoljeću. Posljednji Obrenović, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I. Karađorđević.
Srbija, Bugarska, Crna Gora i Grčka krenule su 1912. u Prvom balkanskom ratu u konačno oslobađanje od turske vlasti. Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj - izlazak na Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzročilo Drugi balkanski rat 1913. kada su Srbija, Grčka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odštetu dobila određena ozemlja sa zapada Bugarske.
Austro-Ugarska je bila uznemirena jačanjem Srbije, koja joj je remetila planove za prodor na istok. Nakon sarajevskog atentata objavljuje rat Srbiji 28. srpnja 1914. Tada je počeo Prvi svjetski rat. Cerska i Kolubarska bitka bile su prve savezničke pobjede u Prvom svjetskom ratu. Povlačenje preko Albanije počelo je 1915. Tri godine kasnije probijen je Solunska fronta. Krajem studenoga priključenje Kraljevini Srbiji proglašavaju Baranja, Bačka, Banat, Srijem, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Država Slovenaca, Hrvata i Srba, koja se plašila talijanskog napada, ujedinila se sa Srbijom odlukom Narodnog vijeća u Zagrebu 25. studenoga 1918., no bez pristanka Hrvatskog Sabora.
Dana 1. prosinca stvoreno je provotno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a ubrzo i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. promijenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Kralj Aleksandar Karađorđević ubijen je 1934. u Marseillu od strane makedonskog VMRO i hrvatskih Ustaša.
U Drugom svjetskom ratu, Jugoslavija je okupirana od strane Hitlerovske koalicije. Bačka je pripojena Mađarskoj. Dio današnje Srbije, uglavnom je riječ o Raškoj, dospio je u Crnu Goru pod talijanskom vlasti. Kosovo, Metohija i zapadna Makedonija postale su dijelom tzv. Velike Albanije, također pod talijanskim utjecajem. Ostatak Makedonije ušao je u sastav Bugarske, kao i dijelovi istočne Srbije. Sužena Srbija i Banat bile su pod njemačkom okupacijom, ali je imala vlastitu lokalnu upravu, koja je surađivala s Nijemcima. U narodu je ova tvorevina dobila ime Nedićeva Srbija ili Vlada nacionalnog spasa. Banat je bio pod posebnom njemačkom upravom.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Srbiji su djelovali: „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (tzv. četnički pokret) generala Dragoljuba Draže Mihailovića, partizanski pokret Josipa Broza Tita, te kvislinzi Srpska državna straža generala Milana Nedića i Srpski dobrovoljački korpus Dimitrija Ljotića.
Od 1945.-1992. Srbija je federalna jedinica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u čijem sastavu su se nalazile i dvije autonomne pokrajine, Vojvodina i Kosovo.
Dana 27. travnja 1992. zajedno je s Crnom Gorom formirala Saveznu Republiku Jugoslaviju. 1992.-1995. Savezna Republika Jugoslavija bila je pod općim sankcijama Vijeća sigurnosti OUN, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od 1998. na Kosovu i Metohiji počinju sukobi tzv. "Oslobodilačke vojske Kosova" i srpskih oružanih snaga. 24. ožujka - 10. lipnja 1999. godine bombardirale su je snage Sjevernoatlantskog Saveza, zbog humanitarne katastrofe na Kosovu.
Dana 4. veljače 2003. godine proglašena je državna zajednica Srbija i Crna Gora, kojom je, u odnosu na prethodnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, data veća nadležnost dvjema republikama. Nakon referenduma u Crnoj Gori na kojem su njeni građani glasovali za neovisnost od Srbije, Crna Gora je proglasila neovisnost, čime je i Srbija postala neovisna država.
2006. godine:
- Predsjednik Republike je Boris Tadić (Demokratska stranka).
- Predsjednik Vlade je Vojislav Koštunica (Demokratska stranka Srbije).
- Predsjednik Narodne Skupštine: Predrag Marković (G17+).
Gradovi
Najznačajniji gradovi su:
- Beograd
- Novi Sad
- Niš
- Kragujevac
- Šabac
- Priština
- Užice
- Kruševac
- Smederevo
- Kraljevo
- Loznica
- Valjevo
- Ljubovija
- Mali Zvornik
- Prijepolje
- Pirot
- Vrnjačka Banja
- Vršac
- Zrenjanin
- Ruma
- Sremska Mitrovica
- Subotica
- Nova Varoš
- Zaječar
- Negotin
- Požarevac
- Smederevska Palanka
- Jagodina
- Leskovac
- Vranje
- Čačak
- Obrenovac
Najznačajnije planine:
- Tara
- Kopaonik
- Zlatibor
- Zlatar
- Fruška gora
- Šar planina
Vanjske poveznice
Vanjske poveznice Vlade Srbije
- Vlada Republike Srbije
- Narodna skupština Republike Srbije
- Kancelarija za priključivanje EU
- Narodna kancelarija Predsednika Srbije
- Narodna Banka Srbije
- RTS - Javni servis Srbije
- Kancelarija za statistiku Vlade Srbije
- Institut za zaštitu kulturnog bogatstva
- Europski pokret u Srbiji
Poznate internetske stranice:
Države u Europi |
---|
Albanija | Andora | Austrija | Belgija | Bjelorusija | Bosna i Hercegovina | Bugarska | Cipar | Crna Gora | Češka | Danska | Estonija | Finska | Francuska | Grčka | Hrvatska | Irska | Island | Italija | Letonija | Lihtenštajn | Litva | Luksemburg | Mađarska | Makedonija | Malta | Moldavija | Monako | Nizozemska | Norveška | Njemačka | Poljska | Portugal | Rumunjska | Rusija | San Marino | Slovačka | Slovenija | Srbija | Španjolska | Švedska | Švicarska | Turska | Ujedinjeno Kraljevstvo | Ukrajina | Vatikan |
Teritoriji: Akrotiri i Dhekelia | Ålandski otoci | Gibraltar | Guernsey | Otok Man | Føroyar | Jersey | Jan Mayen | Svalbard |