Emil Cossetto

Izvor: Wikipedija

Emil Cossetto (Trst, 12. listopada 1918. - Zagreb, 28. lipnja 2006.), skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog.

Od najranijeg djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je 1947. na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje. Surađivao je s mnogim domaćim i međunarodnim umjetničkim ansamblima. Bio je dugogodišnji dirigent više pjevačkih zborova među kojima i Mješovitog zbora Radio Zagreba, Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu te Ansambla narodnih pjesama i plesova Hrvatske LADO u Zagrebu.

Najveći pečat ostavio je u zborskom amaterizmu. 1945. godine osnovao je mješovite zborove OKUD-a "Joža Vlahović" i KUD-a "Moša Pijade" te ih vodio dugi niz godina. S nekdašnjim “Vlahovićem”, koji je 1991. promijenio ime u Mješoviti pjevački zbor “Emil Cossetto”, surađivao je doslovno do smrti.

Velikom organizacijskom doprinosu Emila Cossetta u razvoju zborskog pjevanja valja pridodati njegovo dirigentsko umijeće, cijenjeno u međunarodnim razmjerima, kao i bogat, više od pola stoljeća stvaran zborski opus, koji je umnogome izmijenio programe naših mnogobrojnih pjevačkih zborova. Njegov interes je obuhvaćao mješovite, ali i muške, ženske te dječje sastave - a cappella i uz pratnju klavira, raznih instrumentalnih kombinacija, sve do simfonijskog i tamburaškog orkestra.

Emil Cossetto je bio član, a u periodu od 1968. do 1970. godine i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja , član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i počasni član Hrvatskog glazbenog zavoda.

Umro je nakon kratke bolesti u Zagrebu u 88. godini života.


Sadržaj

[uredi] Djela

Iz opsežnog zborskog opusa izdvajaju se cjeline poput Suite 89 - Z mojih bregov i Popevkice, naslovi uz četveroručnu klavirsku pratnju Partita sefardica, Et in terra pax, Zorongo, Vedri i meditativni valceri, Oda miru te Svatovski tropjevi - za ženski zbor, solo, recitatora i klavir te Komitske igre - za muški zbor, klarinete i udaraljke. Pisao je za zbor uz simfonijski orkestar (Borbena kantata, Zagrebu, Pjesme o mojoj zemlji, Konjanik, Zeleni Juro, Rapsodia del cante jondo, Balade Petrice Kerempuha), vokalnu liriku s klavirskom ili orkestralnom pratnjom (ciklusi: Ljubavne pjesme, Pjesme o majkama i herojima, Sutonske pjesme, Jama, Romanse bosanskih sefarda, Teme aškenaskih židova), dok se u instrumentalnom opusu posvetio svim gudačkim i puhaćim instrumentima, uz klavirsku ili orkestralnu pratnju. Uz uobičajene simfonijske naslove - varijacije, divertimente, plesove i uvertire - autor je dviju opera prema Legendama Miroslava Krleže - Kristofor Kolumbo i Kraljevo. Svojim djelima pridonio je bogatstvu hrvatske glazbe, a pjevače u zborovima usmjerio je prema novim, današnjem slušateljstvu bliskijim sadržajima.

U Cossettovim interpretacijama hrvatskog folklora, rustikalni korijeni autohtonih glazbenih tradicija dolaze do punog izražaja, a tome treba pridodati i njegove obrade sefardskog i aškenaskog folklora kojima je bitno osuvremenio židovski dio repertoara Lire.

S oba je zbora na mnogobrojnim domaćim i stranim festivalima predstavljao visoku razinu naše zborske glazbe, ostvario bezbroj cjelovečernjih koncerata, sudjelovao u mnogim domaćim i stranim radio i TV produkcijama, snimio više desetaka LP-ja i CD-a te osvojio prva mjesta na najrenomiranijim svjetskim festivalima - u Italiji (Arezzo, Gorizia i Fivizzano), Austriji (Spittal), Mađarskoj (Debrecen) i Španjolskoj (Torrevieja). Njegove partiture bile su obvezni testovi na zborskim natjecanjima u Velikoj Britaniji (Llangollen International Musical Eisteddfod - Llangollen, Wales, UK) i Švicarskoj (Neuchatel, Montreux), a objavili su ih i vrlo ugledni strani nakladnici - SCHOTT (Mainz), TONOS (Darmstadt), Hegeul (Paris), A coeur joie (Lyon), Centro Iniciativas/T (Tolosa). Imao je i iznimno plodnu suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom.


[uredi] Ladarke (1950.)

Kada se govori o Emilu Cossettu, nikako se ne smiju zaobići njegove "Ladarke" koje su dan danas još uvijek nenadmašena kompozicija inspirirana hrvatskom tradicijskom glazbom.

"Ladarke" su suita u tri čina (1. Ladarke idu v selo; 2. Pred starim majkama; 3. Ivanjska igra pred starim majkama) inspirirana djevojačkim ophodima na Ivanje.

Ne samo da mnogi zborovi diljem svijeta izvode ovu skladbu, već je ona postala sinonim za vrhunski folklorni doživljaj u folklornom miljeu. Postoji pregršt pokušaja koreografiranja "Ladarki", manje ili više uspješnih, a kao najbolji scenski prikaz možemo izdvojiti koreografiju Zvonimira Ljevakovića koju izvodi Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske "Lado".

[uredi] Balade Petrice Kerempuha (1978.)

Glazbeno-poetski recital za vokalne soliste, recitatora, mješoviti zbor i simfonijski orkestar u dva stavka.

I. stavak "PUNTARIJA" (Anno Domini 1573; Ni med cvetjem ni pravice; Gumbelijum roža; Bogečka; Stric vujc; V megli; Baba cmizdri pod galgama; Khevenhiller)

II. stavak "BIRTIJA" (Nokturno; Komendrijaški tanec; Galženjačka; Scherzo; Qui bene bibit; Kalendarska)

[uredi] Priznanja i nagrade

1947. - nagrada SR Hrvatske

1957. - nagrada Grada Zagreba

1964. - nagrada Grada Zagreba

1964. - nagrada "Vladimir Nazor"

1966. - Orden rada s crvenom zastavom

1972. - nagrada "Milka Trnina"

1975. - Orden Zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom

1985. - nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo

1986. - Povelja ZAVNOH-a

1997. - odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića

2000. - odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića

2001. - nagrada za kompoziciju Fivizzano (Italija)

2004. - nagrada "Porin" za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (životno djelo)

[uredi] Poveznice