Popis indoeuropskih jezika

Izvor: Wikipedija

   Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.
Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.
   Ovo je članak s pretjeranom količinom verzala (VELIKIH SLOVA).
Članak treba ispraviti u skladu s preporukama


INDOEUROPSKI (IE.) JEZICI 1. Anatolijska skupina 1A. Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr. Hetitski (nesili): središnja Anatolija, jezik Het. Carstva Luvijski (luili): čitav južni pojas Anatolije Palajski: sjeverozap. od zone hetitskog 1B. Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije Hijerogl. luvijski: sjev. Sirija do kraja 8. st. pr. kr. Lidijski (alfabet) Karski (alfabet) Likijski (alfabet) i dr. 2. Indoiranska skupina. 2A. Indijski jezici. Sanskrt Prakrti Pali Živi jezici: HINDI/URDU, GUDŽRATI, MARATI, BIHARI, PAMDŽABI, BENGALSKI, SINHALEŠKi i dr. 1B. Iranski jezici. Avestički (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.) Medski Partski i dr. Staroperzijski (malobr. natpisi – prilagođeno klin. pismo) > pehlevi > moderni PERZIJSKI KURDSKI, PAŠTO, TADŽIK, BALUČI i dr. U Europi: sarmatski, skitski (imena; stepska područja juž. Rusije, Ukrajine, poušća Dunava i ist. Panonije) > OSETSKI (ist. Kavkaz) 3. Ostali IE. jezici u Aziji. Toharski (A i B): kineski Sinkjang ARMENSKI (tekstovi od kasne antike) Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) – srodan grčkom 4. IE. jezici Balkanskog poluotoka. GRČKI (lin. B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi...) Trački (nekoliko zapisa; samo imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozap. M. Aziji. Makedonski, peonski i dr. (slabo potvrđeni – srodni grčkom i frigijskom) Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do juž.Albanije i zap. Makedonije Panonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do Zemuna Dako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (možda srodan tračkom) ALBANSKI (potvrde tek u sr. vijeku) 5. IE. jezici Italije i susj. područja. Italska skupina: Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabelički, osački... – alfabetski natpisi) Latinski (ponikao u Laciju; širi se s rimskom državom) > TALIJANSKI, FRANCUSKI, RUMUNJSKI, RETOROMANSKI, KATALONSKI, KASTILJSKI (ŠPANJOLSKI), PORTUGALSKI i dr. izumrli Faliskički (Falisci, mala etnija sjev. od Rima; alfabetski natpisi) Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi) Ostali IE. jezici područja: Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjer. podrijetlom s Balkana) Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, južna Francuska Venetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjer. srdoni jezici Histra i Liburna! 6. Keltski jezici. Galski (natpisi na grčkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najveći dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od 4. st.) Britonski > VELŠKI, BRETONSKI Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi) > IRSKI, GELSKI (Škotska) Lepontski (sjeverozapad Padska nizine) Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i središnja Španjolska Luzitanski (Portugal – neisgurna pripadnost keltskoj skupini) 7. Germanski jezici. Zapadni Starovisokonjemački (srednjovj. tekstovi) > NJEMAČKI, HOLANDSKI/FLAMANSKI Staroengleski (srednjovj. tekstovi) > ENGLESKI Sjeverni Staronordijski (srednjovj. tekstovi) > ŠVEDSKI, DANSKI, NORVEŠKI, ISLANDSKI Istočni Gotski (prijevod Biblije, 4. st.) 8. Slavenski jezici. Zapadni: POLJSKI, ČEŠKI, SLOVAČKI, LUŽIČKO-SRPSKI i dr. Južni: strarocrkvenoslavenski, SLOVENSKI, HRVATSKI, SRPSKI, BUGARSKI, MAKEDONSKI i dr. Istočni: RUSKI, BJELORUSKI, UKRAJINSKI 9. Baltički. Staropruski (zapisi iz ranog novog vijeka) LITVANSKI LATVIJSKI (letonski) NAPOMENA U Europi su u starom vijeku posvjedočeni i ne-IE. jezici. Najpoznatiji je ETRUŠČANSKI koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no njavećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom. Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se RETSKI – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv. Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su BASKI. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji. Upute za daljnja čitanja: A. MARTINET, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986. J. P. MALLORY, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989. C. RENFREW, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989. T. V. GAMKRELIDZE, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995. C. WATKINS, How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995. R. MATASOVIĆ, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997. B. W. FORTSON IV, Indo-European Language and Culture. An Intoduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004. E. BENVENISTE, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005. Vidi: Indoeuropski jezici