Ante Vokić

Izvor: Wikipedija

Ante Vokić (Mostar, 23. kolovoza 1909.-Lepoglava, kraj travnja 1945.), političar i ustaški krilnik.

Gimnaziju završio u Sarajevu, započeo studij prava u Zagrebu, prekinuo ga i 1929. stupio u željezničku službu u Sarajevu. Sudjeluje u osnivanju Hrvatskog akademskog kluba "Kranjčević", pri pokretanju lista Svijest te u radu "Napretka". Zbog političkog djelovanja proganjan je i premještan, prvo u Bosanski Brod, zatim u Slavonski Brod, te u Karlovac i Zagreb. U vrijeme proglašenja NDH djelovao u domovinskom ustaškom pokretu u Zagrebu; 11. travnja 1941. naredbom Slavka Kvaternika imenovan je u Ustaški nadzorni stožer, čiji je zadatak bio da "vodi postojeće ustaške borbene formacije, formira i izgrađuje daljnje formacije". Ubrzo, iste, 1941. upućen za ravnatelja željeznica u Sarajevo; organizator je i zapovjednik Ustaških prometnih zdrugova, te kao suradnik Jure Francetića sudjeluje u osnivanju Crne legije. 1943. odlazi iz Sarajeva u Zagreb; 11.X.1943. imenovan je za ministra prometa i javnih radova. Na prijedlog Mladena Lorkovića a protiv volje njemačkih predstvanika S. Kaschea i E. Glaise von Horstenaua, kao ustaški pukovnik imenovan je 29.I.1944. i ministrom oružanih snaga. Ante Pavelić ga je 13.VII.1944. u najviši ustaški čin krilnika, ustaškoga generala. postao je bliski suradnik i prijatelj M. Lorkovića koji ga je uveo u otmjeno zagrebačko društvo barunice Vraniczany i grofice Zlate Lubiensky s kojom se posebno sprijateljio. Početkom kolovoza 1944. bio je kum M. Lorkoviću na vjenčanju s groficom Nadom von Ghyczy. Zajedno s m. Lorkovićem vodio akciju za spašavanje NDH, prekidanje vezanosti za Njemačku i pristupanje zapadnim Saveznicima. Često obilazio jedinice i osobito pred višim časnicima govorio da treba očekivati velike događaje, da Hrvatska nije okupirana zemlja već saveznička sila, da mora biti gospodar na svom prostoru i sl. Postupno zadobivao sve veći utjecaj i popularnost u vojsci, stekao povjerenje viših domobranskih časnika, te počeo potiskivati utjecaj ustaških pukovnika (rasova). Pregovarao s opunomoćenikom HSS-a I. Farolfijem o izvođenju puča kojim bi se uklonio ustaški režim i vlast prenijela na HSS. što je uključivalo postavljanje na zapovjedna mjesta domobranskih časnika bliskih HSS-u, uklanjanje ustaških pukovnika, razoružavanje Nijemaca i nepokornih ustaša. Pregovore započeo sa znanjem i pristankom A. Pavelića o čemu ga je zajedno s M. Lorkovićem izvještavao. A. Pavelić je 21.VIII.1944. o slučaju izvjestio njemačkog poslanika S. Kaschea, najavljujući mjere protiv svojih ministara, te optužujući generala E. Glaise von Horstenaua za umješanost u aferu. Vokićev vjenčani kum i najbolji prijatelj A. Štitić, visoki policijski službenik, koji je od početka bio upućen u cijelu akciju i tijek pregovora, napisao je nakon sastanka u Lorkovićevu (24.VIII.) i Vokićevu stanu (25.VIII.) izvješće na četiri stranice o tim sastancima i predao ga zapovjedniku ustaških jedinica I. Herenčiću, Vokićevu starom protivniku, koji ga je uručio A. Paveliću. Izvješće je poslije poslužilo kao krunsku dokaz protiv M. Lorkovića i A. Vokića. na iznenadno sazvanoj noćnoj sjednici Vlade 30.VIII.1944., zajedno s M. Lorkovićem, optužen je za urotu protiv poglavnika i saveznika (Njemačke), smjenjen i stavljen u kućni zatvor. S M. Lorkovićem izveden pred sud Poglavnikove tjelesne bojne (PTB), koji ga je osudio na gubitak čina i isključenje iz PTB-a, potom interniran u Novi Marof, odakle je premješten pod stroži režim u Koprivicu gdje je već bio interniran M. Lorković. Ubrzo zatvoren u Lepoglavi gdje su ga ubili pripadnici Ustaške obrane potkraj travnja 1945.