Petkovci
Izvor: Wikipedija
Imenom petkovci nazivali su se pristaše radikalnog revolucionara Petka Miletića unutar Komunističke partije Jugoslavije. 1930-ih godina. Okupili su se kao grupa za vrijeme robije u Lepoglavi. Bili su poznati kao "lijeva frakcija" unutar KPJ. Među njima je bio i Milovan Đilas, koji će kasnije, 1950-ih, postati jedan od najpoznatijih komunističkih disidenata u svijetu. Vođe tzv. "desne frakcije" na robiji bili su Andrija Hebrang i Moša Pijade.
Miletić i njegovi pristaše zastupali su dokrinarni fanatizam i radikalna politička rješenja. Zastupali su '"herojski komunizam"', propovijedajući nemilosrdnu borbu protiv svih nekomunističkih stranaka .Odbijali su svaku suradnju sa umjerenim radničkim strankama (socijaldemokratima, protiv kojih je Kominterna u to doba vodila žestoku kampanju nazivajući ih socijalfašistima), kao i drugim lijevim i antirežimskim strankama, kao što je u Hrvatskoj bio HSS. Na robiji su također odbijali svako popuštanje zatvorskoj upravi i zastupali nepomirljivo izazivanje sukoba bez obzira na posljedice (vidi: Sukobi komunista na robiji).
Inzistirali su također na rigidnom poštovanju discipline unutar partije (tzv. demokratski centralizam), negirajući pravo na vlastito mišljenje; zbog toga su od članova "desne frakcije" nazvani vahabiti, po islamskoj sekti. Nisu prezali ni od fizičkih napada, pa su tako Andriju Hebranga napali na dvorištu (obranio se prijeteći nožem). Hebrang i nekolicina drugih "desničara", koji su bili u manjini, neko su vrijeme, da bi se zaštitili, dobrovoljno boravili u samici.
Bliži od umjerenijih "desničara" unutar vlastite stranke na robiji su im bili hrvatski frankovci (tzv. "hrvatski nacionalni revolucionari" - naziv "ustaše" još nije bio općeprihvaćen) na čelu sa Jucom Rukavinom, vođom tzv. Ličkog ustanka. U njima su vidjeli primjer kako se treba boriti protiv režima; Milovan Đilas u svojim memoarima piše da je sa Rukavinom postao osobito dobar prijatelj. Nasuprot tome, Andrija Hebrang je pokazivao određene simpatije za pacifističke HSS-ovce. Iako su imali isti cilj radikalne političke i socijalne revolucije (lenjinizam), trezveniji "desničari" odbijali su kao neodgovorni avanturizam podizanje brzopletih oružanih akcija kao što je bio Lički ustanak i izazivanje fizičkih sukoba sa upravom kaznionice.
Josip Broz Tito, koji je robijao u Lepoglavi samo do 1931, prije nego što su tamo došli Miletić i njegova grupa, u jednom je članku u ilegalnom partijskom glasilu 1934 osudio bespotrebno izazivanje sukoba. Radikalni stav petkovaca postao je anakron kada je Sedmi kongres Kominterne, održan 1935, odbacio strategiju "svjetske revolucije" i izdao direktivu da je najvažniji zadatak obrana demokracije od fašizma, u čemu treba stvarati pučki front sa drugim lijevim strankama. Stav i ponašanje petkovaca osuđeno je kao "frakcionaštvo" i "pseudoreovlucionarstvo".
Na sastanku privremenog rukovodstva KPJ u Bohinjskoj Bistrici 15-18. ožujka 1939. (vidi članak Josip Broz Tito: Savez sa novim naraštajem komunista i pobjeda nad protivnicima u KPJ) izbačeni su iz partije Miletić i glavni "petkovci": Ivo Baljkas, Vicko Jelaska, Labud Kusovac i Ivan Marić.
I nakon što je Miletić nestao u staljinističkim čistkama, nastavili su djelovati unutar KPJ. Nakon podizanja ustanka u Srbiji i Crnoj Gori 1941, Milovan Đilas je odbijao primiti petkovce u partizane, tako da su oni lutali zemljom dok ne bi bili uhićeni, zatvoreni i strijeljani. U jesen 1941., na željezničkom kolodvoru blizu Užica, prartizani su strijeljali 34 "petkovca"