Orgulje

Izvor: Wikipedija

Orgulje iz Našica u baroknom stilu nabavljene u Budimu kod majstora Josipa-Franjevačka crkva sv. Antuna Padovanskog
Povećaj
Orgulje iz Našica u baroknom stilu nabavljene u Budimu kod majstora Josipa-Franjevačka crkva sv. Antuna Padovanskog

Orgulje su jedno od najsloženijih glazbala s tipkama. Imaju, ovisno o veličini, od jedne do čak pet ili šest klavijatura po kojima se svira rukama (manuali) i klavijaturu na kojoj se svira nogama (pedal). Broj manuala ovisi o veličini orgulja, odnosno o broju registara, tj. svirala. Registar je niz svirala iste boje i jačine zvuka. Postoje u orguljama registri tamnih, tiših tonova, oni prodornijeg, reskijeg i glasnijeg zvuka koji oponašaju razne glazbene instrumente. Svirale su onaj dio orgulja u kojima titra stupac zgusnutog zraka i time proizvodi zvukove različitih boja i visina. Zvuk se na orguljama proizvodi tako da se pritiskom tipke na klavijaturi dovodi zrak iz mijeha u svirale, koje su različite građe i veličine.

Poznate su, naime, starokineske usne orgulje, a hidraulične ili vodene bile su raširene u antičkoj Grčkoj. U starome Rimu spominju se jednostavnije građene pneumatske orgulje.Posredovanjem Bizanta, orgulje se u VIII. st. uvode u kršćanske crkve, a njihovo zlatno doba svakako je razdoblje XVII.-XVIII. st., kad su građene iznimno složene mehaničke barokne orgulje. U XIX. se pak stoljeću uvodi pneumatska i električna traktura, što posljeduje orkestralnijim zvukom, ali i ubrzanim stradavanjem starijih povijeskih orgulja koje se zamjenjuju novima, poglavito na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće.

Primjenom registara orgulje mogu oponašati sve boje orkestralnih glazbala i ljudskih glasova, zato se simbolički nazivaju kraljicom instrumenata. One nisu stalno orkestralno glazbalo, nego se najčešće primjenjuju kao solistički instrument, posebice tijekom bogoslužja. Nalaze se gotovo i u svim ozbiljnijim koncertnim dvoranama, kako starijim tako i onima nastalim posljednjih desetljeća.

[uredi] Orgulje u Hrvatskoj

Orgulje u crkvi sv. Frane u Šibeniku - najbolje sačuvano Nakićevo djelo u Hrvatskoj
Povećaj
Orgulje u crkvi sv. Frane u Šibeniku - najbolje sačuvano Nakićevo djelo u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je tijekom Republičke evidencije orgulja koju je od 1972. do 1975. godine provodio akademik Ladislav Šaban zabilježeno oko 800 orgulja i orguljskih pozitiva. Među njima velik je broj povijesno i spomenički vrijednih starih glazbala, od 16./17. do 20. stoljeća. Tek je manji broj njih u dobrom stanju i redovitoj upotrebi, a veći dio je zapušten i izložen propadanju. Četrdesetak orgulja uništeno je ili ukradeno na okupiranim teritorijima tijekom domovinskog rata.

Mehaničke povijesne orgulje majstora Caspara Fischera u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu iz 1805.
Povećaj
Mehaničke povijesne orgulje majstora Caspara Fischera u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu iz 1805.

Orgulje u Hrvatskoj izgradili su većim dijelom strani orguljari iz nama susjednih zemalja, poput Italije, Austrije, Mađarske, Slovenije itd., no i u nas su tijekom minulih stoljeća djelovale mnoge domaće radionice. Dubrovnik, Karlovac, Zagreb, Osijek, Križevci, Požega, samo su neka od mjesta u kojima su djelovale radionice domaćih graditelja orgulja.

Radi popularizacije hrvatskih povijesnih orgulja i orguljske glazbe održavaju se u nas nekoliko orguljskih festivala: Organum Histriae (Dani orgulja u Istri), Orguljaška ljetna škola u Šibeniku, ciklus koncerata Orgulje Heferer i neki manji.


Povijesne orgulje u Valpovu