Fonetika
Izvor: Wikipedija

Aktivna i pasivna mjesta artikulacije:
1, 2: usne
3: zubi
4: desni (alveole)
6: prednji dio tvrdoga nepca
7: tvrdo nepce (palatum)
8: meko nepce (velum)
9: resica (uvula)
10: ždrijelo
11: grkljan
13: korijen jezika
14: stražnji dio leđa jezika
15: srednji dio leđa jezika
16: prednji dio jezika
17: vrh jezika
1, 2: usne
3: zubi
4: desni (alveole)
6: prednji dio tvrdoga nepca
7: tvrdo nepce (palatum)
8: meko nepce (velum)
9: resica (uvula)
10: ždrijelo
11: grkljan
13: korijen jezika
14: stražnji dio leđa jezika
15: srednji dio leđa jezika
16: prednji dio jezika
17: vrh jezika
Fonetika (od grč. φωνή, phone = glas) jezikoslovna je disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora.
Fonetika može se dijeliti na:
- artikulacijsku fonetiku
- akustičku fonetiku
- perceptivnu ili auditivnu fonetiku
[uredi] Literatura
- Juraj Bakran: Zvučna slika hrvatskoga govora. Ibis grafika, Zagreb, 1996. ISBN 953-96577-2-5
- Ivo Škarić: Fonetika hrvatskoga književnog jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Fonetika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.