Razgovor:Levitacija
Izvor: Wikipedija
Brisati, zbog kkorištenja nepostojećih riječi. Vidi WP:NOT. --Tycho Brahe 20:25, 4. prosinac 2006. (CET)
Levitacija je složena fizikalna pojava. Detektirani su različiti vidovi njenog manifestiranja, no literatura koja opisuje ovaj, tj. ove fenomene nije dovoljno sistematizirana. Neki vidovi levitacije nemaju čak ni svoja imena.
Sadržaj |
[uredi] Članak o levitaciji
Levitacija uopće
Levitacija je pojava kad neko tijelo ne reagira na djelovanje privlačne sile u čijem je polju smješteno. Otsutnost nužne reakcije – pojave akceleracije ka hvatištu privlačne sile, ili pak pojave težine – otsutnost, dakle, takve reakcije, tj. levitacija, koliko je poznato, može biti uzrukovana istovremenim djelovanjem neke repulzivne, odbojne sile ili pak specifičnim (orbitalnim) kretanjem levittirajućeg tijela u polju privlačne sile. Ima mišljenja da i nekakva duhovna snaga može uzrokovati levitaciju.
Levitacija ili lebdenje uvijek je lebdenje u odnosu na nešto: nekakvo polje, čvrstu podlogu, čvrstu površinu Zemlje, masu ili površinu nekog drugog nebeskog tijela. Može se govoriti o prirodnoj levitaciji, a i o onoj koja je nastala iz ljudskog umijeća i koristi se na razne načine u tehnologiji.
Stvarna i prividna levitacija
Treba razlikovati stvarnu i prividnu levitaciju. Stvarna levitacija ustvari je bestežinsko stanje – stanje u kojem tijela gube težinu. Slučajevi, pak, u kojima tijela, za vrijeme levitiranja, ne gube težinu spadaju u područje prividne levitacije.
Vidovi prividne levitacije
Tu spadaju magnetska i dijamagnetska levitacija, elektrostatska, aerodinamička i još neke druge. U tim slučajevima lebdenje se postiže odbijanjem istoimenih magnetskih polova ili istoimenog električnog naboja, ili pak odupiranjem o zrak. No u svim tim slučajevima, tijela koja lebde, (preko nevidljivog i neopipljivog medija - magnetskog ili električnog polja ili pak zraka) svom svojom težinom pritišću podlogu iznad koje lebde. Ove vrste levitacije efikasne su i ekonomične samo na vrlo malim udaljenostima - od nekoliko milimetara do nekoliko decimetara.
Prividna levitacija je vrlo korisna u tehnologiji. Koristi se za magnetske ležajeve, superbrze, maglev vlakove, hoverkrafte itd.
No, ovdje treba skrenuti pažnju na još jednu stvar. Svi vidovi prividne levitacije dijele se na dvije vrste: 1. levitaciju za čije je održanje potrebno trošiti energiju, i 2., onu za čije održanje nije potrebno trošiti nikakvu energiju. U prvu vrstu spada lebdenje helikoptera i howerkrafta, i druga, slična, a u onu drugu lebdenje bazirano na odbojnim silama što proizlaze iz magnetskih ili elektrostatskih polja. Ova druga vrsta levitacije bitno je ekonomičnija, ali je ograničena samo na vrlo male udaljenosti između lebdećeg predmeta i podloge koja mu omogućuje lebdenje.
Stvarna levitacija
Stvarna levitacija, bestežinsko stanje. Postiže se kružnim kretanjem, orbitiranjem u Zemljinom gravitacijskom polju. Npr: lebdenje astronauta u njihovim svemirskim brodovima dok kruže oko Zemlje. (Stvarna levitacija može se postići i slobodnim padanjem ili paraboličkim kretanjem aviona, ali je kratkotrajna.). Dok se satelit ili svemirska stanica kreću oko Zemlje, gravitacija na njih djeluje kao centripetalna sila, tj. privlači ih i skreće na kružnu putanju. Mase letjelica i astronauta opiru se promjeni smjera kretanja. Posljedica tog njihovog opiranja, tj. inercije (pri brzini od 7,9 km/sec.) jest trajno bestežinsko stanje, levitiranje. Kod ovakvih kretanja, inercija tijela manifestira se kao reaktivna, centrifugalna sila [Gallileo – Zakon inercije i Newton 3 (Zakon akcije i reakcije)]. Pri brzini od 7,9km/sec. ona je jednaka centripetalnoj (tj. gravitaciji koja vrši funkciju centripetalne sile), pa ju ukida, anulira i omogućuje lebdenje.
Bestežinsko stanje ili stvarna levitacija je, dakle, posljedica jednakosti centripetalne i centrifugalne sile. Za vrijeme te levitacije tijela gube svoju težinu, ali ne i masu i inerciju. Ova vrsta levitacije funkcionalna je i apsolutno ekonomična i na vrlo velikim udaljenostima od tijela u odnosu na koje se zbiva. Neophodna je za održavanje umjetnih satelita u njihovim orbitama, ali je štetna za ljudsko zdravlje.
Za održavanje stvarne levitacije nije potrebna nikakva energija. Neki satelit ili nebesko tijelo mogu lebdjeti u odnosu na neko drugo nebesko tijelo mnogo milijardi godina, a da za to ne potroše nikakvu energiju. Slikovit primjer za to su geostacionarni sateliti koji nepomično lebde iznad neke točke na ekvatoru ne trošeći apsolutno nikakvu energiju. Energija se mora potrošiti samo na postizanje brzine levitacije, odnosno satelizacije i izdizanje iznad atmosfere, tj. plinskog omotača onih nebeskih tijela koja ga imaju. (Plinski omotač, naime, svojim otporom kretanju letjelica smanjuje njihovu brzinu.) Zbog ove svoje osobitosti, ovaj vid stvarne levitacije je iznimno ekonomično sredstvo za zadovoljavanje nekih vitalnih potreba ljudske vrste.
Jednadžba za izračunavanje brzine neophodne za postizanje trajne levitacije, vl identična je jednadžbi za veličinu brzine satelizacije:
vl = korijen iz GM/R
Gdje je G gravitacijska konstanta, M masa nebeskog tijela, i R radius kretanja satelita, tj. udaljenost od središta nebeskog tijela, npr. Zemlje.
Brzina levitacije, vl ustvari je brzina satelizacije vs.
U najnižim orbitama, brzina levitacije ili satelizacije je 7,9km/sec. U višim orbitama ta je brzina manja. Geostacionarni sateliti, koji lebde iznad određene točke na ekvatoru, kreću se brzinom od samo 3,05km/sec. Kutna brzina njihovog kretanja jednaka je Zemljinoj. Mjesec lebdi u odnosu na Zemlju također na osnovu centrfigalne sile koja proizlazi iz brzine njegovog orbitiranja oko Zemlje, od svega 1,002km/sec. Zemlja je u bestežinskom stanju u odnosu na Sunce, tj. lebdi u odnosu na njega na bazi brzine od 30km/sec.
Kako je upravo rečeno,Zemlja je u bestežinskom stanju u odnosu na Sunce, a i ljudi i stvari na Zemlji također, ali i ljudi i stvari na njenoj površini nisu u bestežinskom stanju, tj. ne levitiraju u odnosu na sāmu Zemlju.
Gravifugalna levitacija
U svim navedenim slučajevima levitacije, a i mnogim sličnim, gravitacija ima funkciju centripetalne sile. Možda bi, radi što veće jasnoće, u takvim slučajevima gravitaciju trebalo nazivati gravipetalnom silom, a reakciju na njeno djelovanje gravifugalnom. Levitacija i kružna putanja levitirajućeg tijela bila bi, po toj terminologiji, posljedica jednakosti gravipetalnih i gravifugalnih sila. Gore opisani slučajevi stvarne levitacije mogli bi se, dakle, nazivati gravifugalnom levitacijom. Za razliku od npr. magnetske ili dijamagnetske, ta vrsta levitacije do sada nije imala nikakvog imena. Ako, dakle ne bi smo koristili ovu terminologiju onda bi levitiranje astronauta i sva ostala koja se baziraju na djelovanju gravitacije kao centripetalne sile, ostala bez svog specifičnog imena kojeg bi, radi lakšeg i točnijeg razumijevanja trebali imati.
Ali, i ostale fundamentalne sile mogu imati funkciju centripetalne sile. Npr. Elektricitet. Elektron koji kruži oko atomske jezgre, lebdi u odnosu na nju, i to na osnovu jednakosti elektropetalne i elektrofugalne sile. To je također primjer stvarne levitacije.
Stvar stoji slično ili isto i sa magnetizmom i nuklearnom silom.
Korištenje ovakvih termint uspostavlja se mogućnost nužnog razlikovanja uistinu različitih oblikea levitacije: magnetsku i magnetofugalnu, elektrostatsku i elektrofugalnu, gravifugalnu itd. Nadalje, postoji mogućnost jasnog razlikovanja stvarne od prividne levitacije.
Pored toga ovdje treba razlikovati prirodnu levitaciju od umjetne . Prirodna je ona u okviru koje jedna nebeska tijela lebde u odnosu na druga, a umjetna obuhvaća lebdenje ljudskih tvorevina u odnosu Zemlju ili moguće lebdenje u odnosu na druga masivna nebeska tijela – planete, njihove prirodne satelite itd. No obje ove vrste levitacije počivaju na istim fizikalnim, odnosno prirodnim zakonima.
Umjetna levitacija češća je u slučajevima prividne levitacije. Npr magnetska, dijamagnetska ili elektrostatska levitacija. No elektrostatska levitacija može biti i prirodna. Npr. levitiranje jednog protona u odnosu na drugi.
Inercija i levitacija
Stvarna levitacija postiže se suprotstavljanjem inercije tijela nekoj od fundamentalnih sila koja ima funkciju centripetalne sile – gravipetalnoj, elektropetalnoj... Inercija se suprotstavlja određenoj sili centripetalnog smjera tako što se tijelo, koje se želi dovesti u stanje levitacije, ubrza na kružnu putanju oko hvatišta te centripetalne sile. Npr. Astronaute i njihove brodove oko središta Zemlje, jer je hvatište gravipetalne sile u središtu, odnosno težištu Zemlje. Kružno kretanje oko Zemlje ili nekog drugog nebeskog tijela, na neki način povećava inerciju tijela koja se tada manifestira kao centrifugalna, tj., preciznije, gravifugalna sila koja odvlači tijelo od gravipetalne sile.
Važna napomena. Jedino suprotstavljanjem inercije tijela gravitacijskom privlačenju može se spriječiti gravitacijsko ubrzanje (slobodni pad) na takav način da tijelo ostane u bestežinskom stanju, jer, kako je već rečeno, tijelo je u bestežinskom stanju i onda kad slobodno pada.
No, strogo govoreći tu se ne radi o pravoj levitaciji, jer levitacija podrazumijeva da se ne smanjuje udaljenost između tjelesa koja se privlače, a padanje je upravo smanjivanje te udaljenosti. Padanje, dakle, iako je bestežinsko stanje, ipak nije prava, tj. potpuna levitacija. Za ono što pada, ne može se tvrditi da levitira.
Postizanje prividne levitacije
Ako se gravitacijsko ubrzanje nekog tijela spriječi nekom vanjskom odbojnom (repulzivnom), silom (magnetizmom ili elektrostatskim nabojem), ono će lebdjeti u magnetskom ili elektrostatskom polju. No magnetizam ili elektricitet, koji uzrokuju lebdenje tijela, uvijek, i istovremeno uzrokuju i pojavu težine tog tijela koje lebdi. Magneti, npr. koji lebde jedan iznad drugoga na vagi pokazati će istu težinu kao i onda kada ne lebde, nego leže na plitici vage, jedan pored drugoga.
Privlačna sila između dvaju tijela, naime, može se manifestirati, ili kao ubrzanje (slobodan pad ), ili kao težina. Ako se manifestira kao ubrzanje, onda nema težine. A ako se nekom vanjskom silom spriječi ubrzanje, pojavljuje se kao težina - privlačni mehanički napon, tēžēnje ili težnja.
Gravitacijsko ubrzavanje tijela može se spriječiti i nekom vanjskom pseudosilom. Npr. čvrstoćom površine nekog drugog tijela ili čvrstom površinom Zemlje. I u tom se slučaju privlačna sila između Zemlje i tijela koje leži ili stoji na njoj pojavljuje kao težina. Razlika je samo u tome što je pritisak na podlogu kod prividnog lebdenja, koji potiče od težine tijela, posredovan nevidljivim i neopipljivim magnetskim ili elektrostatskim poljem.
Razlika u postizanju prividne i stvarne levitacije
Tijela se dovode u stanje prividne levitacije tako da se njihovo ubrzavanje prema hvatištu sile koja ih privlači ne spriječi djelovanjem njihove vlastite inercije, nego nekom vanjskom silom (magnetizmom, elektricitetom itd.). Tim istim činom, tijela činimo i teškim, jer, kako je već rečeno, za vrijeme prividne levitacije tijela dobijaju i zadržavaju svoju težinu.
Prava tj. stvarna levitacija, trajno bestežinsko stanje, postiže se dovoljno brzim kretanjem koje je uvijek okomito na smjer djelovanja privlačne sile. To je kružno, orbitalno kretanje. Pri takvom kretanju, kao što je gore rečeno, inercija tijela manifestira se kao sila centrifugalnog smjera, koja anulira privlačnu silu, tj. silu centripetalnog smjera, gravitaciju, ili pak puno točnije, gravipetalnu silu. Razlika između gravitacije i gravipetalne sile nije samo u imenu, nego također i u matematičkim izrazima kojima se određuje njihova narav i veličina. Izraz za veličinu gravitacije je
F = GMm/R2 ,
a za veličinu gravipetalne sile:
Fgf = GMm/R2 – mv2/R
Različiti vidovi stvarne levitacije
Kao što postoje različite vrste prividne levitacije, tako ima i raznih vrsta stvarne levitacije, a razlikuju se po tome koja od privlačnih sila vrši funkciju centripetalne sile. Evo tih sila i centrifugalnih reakcija na njihovo centripetalno djelovanje.
Termini «centripetalan» i «centrifugalan» samo su opće oznake smjera djelovanja neke sile – ka centru, ili od njega.
Sila..............centripet. smjer........centrifug.smjer......posljedica
Gravitacija........gravipetalna s..........gravifugalna s.......levitacija
Električna s......elektropetalna..........elektrofugalna.......levitacija
Magnetizam......magnetopetalna s........magnetofugalna.......levitacija
Nuklearna s.......nukleopetalna...........nukleofugalna........levitacija
Čvrstoća...........solidopetalna...........solidofugalna........nema levitacije.
Stvarna levitacija može se pojaviti jedino ako neka od fundamentalnih sila služi kao centripetalna sila – gravipetalna, elektropetalna, magnetopetalna i nukleopetalna. Reakcije na centirpetalno djelovanje fundamentalnih sila - gravifugalna, elektrofugalna magnetofugalna i nukleofugalna - uvijek su reaktivne sile ili pseudosile - manifestacije inertnosti mase.
Čvrstoća - soliditas - tretira se u fizici kao pseudosila, a solidopetalna sila također. Stoga solidofugalna sila ne može uzrokovati levitaciju kao u gornjim slučajevima, nego samo mehanički napon, naprezanje u masi rotirajućeg tijela.
Fizikalne činjenice i zakoni koji omogućuju da shvatimo zašto se pojavljuje stvarna levitacija
U slučaju rotacije čvrstog tijela, veličine solidopetalne i solidofugalne sile uvijek su jednake i suprotnog smjera (Newton 3). Veličina im je proporcionalna brzini rotacije čvrstog tijela:
F = mv2/r.
U slučaju u kojem gravipetalna sila ima funkciju centripetalne sile (npr. u slučaju orbitiranja astronauta i njihovih svemirskih brodova oko Zemlje), gravipetalna i gravifugalna sila također su jednake i suprotnog su smjera, ali su obje sile obrnuto proporcionalne brzini rotacije, tj. orbitiranja.
Ako se , npr. poveća brzina nekog tijela (pri kretanju koje je okomito na smer djelovanja gravitacije onda se tim činom (prije postizanja brzine levitacije ili satelizacije ) neće povećati, nego smanjiti veličina gravipetalne i gravifugalne sile, što će se najprije očitovati kao smanjenje težine ubrzavanog tijela. Zbog Zemljine rotacije, npr. na ekvatoru, zbog brzine od 464 m/sec. tijela gube 0, 34% svoje težine. S postizanjem brzine levitacije ta težina se potpuno gubi, jer se, pri brzini levitacije ili satelizacije gravifugalna i gravipetalna sila potpuno isključuju i svode na nulu. To je ključni faktor koji omogućuje levitaciju. Ako bi se, nakon postizanja brzine levitacije, još više povećala brzina, ne bi se povećala veličina gravifugalne sile, niti bi se postigla nekakva antitežina, nego bi se samo povećao radius, R kretanja ubrzavanog tijela.
Imajući na umu da se, povećavanjem radiusa orbitiranja, R, eksponencijalno (za R2), smanjuje gravipetalna sila (tj. gravitacija, koja vrši funkciju centripetalne sile), lako je razumjeti zašto tijela koja orbitiraju na većim visinama trebaju imati manju linearnu, ili perifernu brzinu orbitiranja. Vidi prethodni tekst.
Treći faktor koji omogućuje stvarnu levitaciju za sada još nema neko znanstveno objašnjenje, kao ni sama gravitacija, ali je dobro poznat način njegovog ponašanja. Radi se o inerciji. Ona djeluje na masu isto kao i gravitacija, ali uvijek u suprotnom smjeru. Da nema inercije, gravitacijsko ubrzanje tjelesa bilo bi neusporedivo veće nego što stvarno jest, no inercija ga radikalno smanuje. Pri kružnom kretanju tijela oko hvatišta gravitacijske, tj. gravipetalne sile, inercija se manifestira kao gravifugalna, repulzivna, odbojna, sila u odnosu na gravitaciju. Pri brzini satelizacije inercija neutralizira gravitaciju i omogućuje lebdenje, a pri povećanju brzine iznad brzine satelizacije, «odbija», tj. udaljava promatrano tijelo od nebeskog tijela oko kojeg orbitira.
Vjerovanja o levitaciji
Takozvani trezveni ljudi najčešće potpuno previđaju onu stvarnost levitacije koja je gore bila opisana, pa o ovoj stvari misle na osnovu predrasude: da levitacija nije moguća i da nikad neće biti ni postignuta. S druge strane pak, ono neosviješteno mišljenje, koje vjeruje u mogućnost levitacije, također previđa njenu stvarnost i najčešće ju povezuje sa «antigravitacijom», pa podrazumijeva da bi levitacija trebala biti posljedica djelovanja nekakve antigravitacijske sile, polja, ili pak, antimaterije.
No antigravitacijska levitacija, o kojoj se najčešće govori, još nigdje nije detektirana, a niti pojmljena, shvaćena. Za sada postoji samo u formi nekakve nejasne, nedefinirane opće želje za oslobođenjem od gravitacije. Na bazi suvremene znanosti nije moguće razumjeti unutarnju strukturu te želje, niti njenu zbiljsku, fizikalnu bazu. Isto važi i za tzv. antigravitacijsku silu. I ona, za sada postoji samo kao potpuno nejasna, proturječna fantazmagorija bazirana isključivo na onoj želji. Nema nikakvog dokaza o uspješnom stvaranju nekakvog antigravitacijskog uređaja, polja ili štita. Ono što je, na tom polju uistinu ostvareno i dalo određene (vrlo male) efekte, spada u područje prividne levitacije pomoću koje se ne mogu zadovoljiti ljudske potrebe za izlaskom u svemir i opstankom u njemu.
Meditativna, volitivna ili tzv. paranormalna levitacija – također se čini kao stvar želje, religijskih vjerovanja ili praznovjerja. O slučajevima levitiranja nekih svetih ljudi ili jogina, o kojima se već odavno izvještava, ne može se govoriti bez opravdane i temeljite skepse.
Moguća budućnost levitacije
Ljudska potreba za oslobađanjem od gravitacije; za posjetom drugim nebeskim tijelima i potreba za osvajanjem svemira i životom u njemu, može se, kao i do sada, zadovoljavati korištenjem raketne tehnike, te gravifugalne sile i gravifugalne levitacije.
[uredi] Primjedbe: ovo je autorski članak, i to loš
"Levitacija" nije termin kji se koristi u fizici. Prva kozmička brzina, tj brzina kruženja, elementarna je stvar za srednju školu. Ovdje dato objašnjenje je nepotrebno mudrovanje. Pogotovo nema smisla uvoditi naizgled mudre termine kao "gravipetalna sila"; Gravitacija je uvijek centripetalna, tj. usmjerena prema središtu masa, osim u posve teorijskim spekualcijama o tijelima negativne mase. Objašnjenje o ggeostacionarnim satelitima je pogrešno. Oni ne "lebde", nego kruže oko zemlje sa periodom točno jednakim brzini rotacije zemlje. Pitanje je na kojoj udaljenosti od središta zemlje mora biti satelit, da bi period kruženja bio 24 sata (ili, općenito, "T"); to je jednostavna vježba za naprednije učenike prvog razreda gimnazije; odgovor je R3= GMT2/4pi2). U vakuumu, ne samo da tijela koja "lebde" tj. "miruju" (u odnosu na neko drugo tijelo) ne troše nikakvu energiju, nego ni tijela koja se kreću bez ubrzanja. Ako pak na tijelo dijeluju dvije sile suprotnih smjerova a istog intenziteta (odnosno više sila čiji je vektorski zbroj nula), ono naravno miruje, ili se giba jednoliko; to je prvi Newtonov zakon. Ništa niste mudriji, ako ovo nazovete "levitacija". Ovo je autorski ččlanak autora (prema imenu, pretpostavljam da se radi oPetru Bosniću Petrusu, filozofu), koji ne spada na wiki.--Fausto 13:52, 30. studeni 2006. (CET)
[uredi] levitacija
Odgovor Suradnika Bosnica P
Suradnik Donatus pobrisao je jedan dio teksta u članku Levitacija. Mislim da je to dobro, jer taj dio teksta doista nije nije odgovarao stilom a nije bio ni potreban. No što se tiče komentara suradnika Fausta, čovjek doista ne zna što bi mislio. On kaže:
«"Levitacija" nije termin kji se koristi u fizici.»
A gdje se to onda koriste termini «magnetska levitacija» «dijamagnetska levitacija», «elektrostatska», «supravodička» itd.? Istina, gravifugalno levitiranje astronauta u njihovim svemirskim brodovima ne susreće se fizici, nego u astronautici, ali se objašnjava zakonima klasične fizike.
Dalje tvrdi : «Gravitacija je uvijek centripetalna,...» Koliko je meni poznato, gravitacija se smatra centralnom, a ne centripetalnom silom. To potvrđuje i jednadžba za njenu veličinu, F = GMm/R2, dok jednadžba za veličinu gravipetalne sile glasi : Fgp = GMm/R2 – mv2/R
Ja kažem da geostacionarni sateliti orbitiraju Zemlju kutnom brzinom koja je jednaka kutnoj brzini rotacije same Zemlje.
Fausto kaže: «Oni ne "lebde", nego kruže oko zemlje sa periodom točno jednakim brzini rotacije zemlje.» Govori, dakle isto što i ja samo nešto drugačijim riječima, a tvrdi da: «Objašnjenje o ggeostacionarnim satelitima je pogrešno.»
Možda on smatra da se nepomični opstanak geostacionarnih satelita, iznad određene točke na ekvatoru ne može smatrati levitiranjem isto kao ni lebdenje astronauta u njihovim svemirskim brodovima, ali onda bi trebao predložiti neki adekvatniji termin kojim bi se imenovala ta pojava. Ja mislim da je termin «levitacija», koji se upotrebljavao do sada, sasvim adekvatan i dobar i da nema nikakve potrebe za izmišljanjem nekog novog termina.
Čini se da se kod suradnika Fausta radi o jednoj vrsti nerazumijevanja levitacije koja se vrlo često sreće čak i kod obrazovanih ljudi. Objasnit ću to jednim primjerom koji se uvijek javlja u mojoj popularizatorskoj praksi.
Naime, kad ljude koji su čvrsto uvjereni da levitacije nema i da ona nije moguća, zapitam da li su nekad vidjeli nekog čovjeka da lebdi, levitira, onda oni duhovitiji obično kažu da se nikad nisu toliko napili ili opili da bi vidjelli nešto takvo. Onda ih ja zapitam: da li su ikada, na TV-u vidjeli astronaute kako lebde u svojim brodovima ili izvan njih, u svemiru. Tada oni, spremno i samouvjereno odgovore da, naravno, jesu, ali da astronauti levitiraju zato što «tamo gore» nema gravitacije. Nato im ja kažem da je «tamo gore» gravitacija gotovo jednako velika kao i «ovdje dolje» Tek tada oni, ne skrivajući svoju potpunu zbunjenost (koja je plemenita i dragocjena, jer je to zapravo manifestacija otvorenosti spram istine), tek tada oni - potpuno nesvjesni svog pitanja, s najistinskijim ćuđenjem – zapitaju:
«Pa kako to oni onda lebde?»
i počinju naslućivati što je zapravo levitacija kao i to da je ona danas takoreći svakodnevna stvarnost. Ona potpuna zbunjenost i ono bitno pitanje, koje spontano, nekontrolirano izlazi iz najdubljih dubina duše jest početak, osvit mudrosti. Ne, doduše neke velike i sveopće, ali neophodne za razumijevanje stvari o kojoj je riječ. Ko se ne da tako zbuniti i postaviti takvo pitanje, taj nikad ništa neće uistinu naučiti niti razumjeti, pa makar pročitao i sve knjige svijeta.
Odgovor na pitanje zašto astronauti (a i razne druge stvari) lebde već odavno se nalazi u udžbenicima za fiziku, U članku Levitacija ja sam samo sažeo ta znanja i sistematizirao ih - toliko koliko su mi dopuštale moje skromne mogućnosti - da ih učinim dostupnima i široj čitalačkoj publici.
Taj članak ne otkriva levitaciju, nego samo to da je ona već otkrivena i postignuta, da se često susrećemo s njom i da ju ne treba tražiti niti u budućnosti, a niti u antigravitaciji, mistici, jogi, ekstazi ili nečem sličnom. Članak budi svijest o stvarnosti levitacije. Upoznaje nas s onim s čim se često susrećemo.
Naš suradnik Faust kaže: «Ništa niste mudriji, ako ovo nazovete "levitacija".» Istina je upravo suprotna. Ako shvatite da je pravo i najadekvatnije ime onoga o čemu sam govorio baš levitacija, postat ćete uistinu mudriji.
Još nešto. Pogledajte u članku crtice koja se odnose npr na gravifugalnu i magnetsku ili dijamagnetsku levitaciju i vidjet ćete da je nužno razlikovati ih i dati im različita imena. Suradnik Bosnić P , 1. 12. 2006. 12,08 — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Bosnic P ((razgovor • doprinosi) ).
- Što god mislili jedan ili drugi, ovo je autorski članak i izvorno istraživanje, koje ovakvo još ne može stajati na Wikipediji. Ili ga preradite ili će za mjesec dana biti obrisano. Hvala.--Donatus 12:34, 1. prosinac 2006. (CET)
- Još nešto. Molim suradnika Bosnic P da se počne potpisivati na način koji je propisan na Wikipediji. Zato još jednom predlažem čitanje članaka koji se nalaze u dobrodošlici na njegovoj stranici.--Donatus 12:38, 1. prosinac 2006. (CET)
Pokušat ću i jedno i drugo. No dok ne naučim, to molim da prihvatite i ovaj Wikinepismeni potpis Bosnic P
- Kolega Bosniću: vaš odgovor amo dokazuje ono što sam prvo napisao: mnogo komplicirate oko jednostavnih stvari. Kao pravi filozof, ;-> u primjeru koji navodite vi ljude zbunjujete, umjesto da date fizikalno objašnjenje. Austronauti ne "lebde", oni se jednostavno kreću točno istom brzinom i u točno istom smjeru kao brod u kojem se nalaze.
- Priznajem da se termin "levitacija" koristi kada je riječ o magnetskim poljima, ali ne i o gravitaciji. (Dobro, postojala je u Srbiji "Stranka jogi letača" :)), to bi bilo "antigravitacijsko levitiranje", da se nažalost ne radi o bedastoj obmani.) "Gravifugalno levitiranje" je izmišljen termin, koji nema opravdanja. Gravitacija je "centripetalna" jer je njen smjer uvijek prema središtu masa, to je uobičajeno značenje riječi. Vi ste od gravitacijske sile oduzeli centrifugalnu pseudosilu, pa to nazvali "jednadžba za veličihu gravipetalne sile", što je suvišna terminološka inovacija (što ako je razultat negativan, tj. brzina tijela prevazilazi prvu kozmičku brzinu? to onda nije "petalno" nego "fugalno").--Fausto 13:42, 1. prosinac 2006. (CET)
[uredi] Za brisanje?
Članak je prebačen na Wikiknjige, pa bi ga odavde trebalo brisati. Može?--Donatus 07:04, 6. prosinac 2006. (CET)
Ne, ovaj članak nije prebačen na wikiknjige, nego jedan drugi. Suradnik Zeljko se ponudio da wikipedizira ovaj članak. Ja sam sada, u ovom potezu, na prijedlog suradnika Zeljka, trebao stilski dotjerati članak. Mislim da će biti bolje dotjerati ga koliko se još može, pa ako ni tada ne bude odgovarao potrebama Wikipedije, neće bit kasno da se izbriše. Hvala na razumijevanju.
--213.191.138.90 17:59, 6. prosinac 2006. (CET)Bosnic P
Upravo sam vidio da je predmetni članak (onaj za kojeg sam Vam javio da ga možete pobrisati) već pobrisan. Taj je članak premješten na Wikiknjige.
--Bosnic P 18:18, 6. prosinac 2006. (CET)Bosnic P
Baš sam vidio primjedbu da je članak pristran. to mi uistinu nikako ne ide u glavu i pitam se za što i kome služi Wikipedija --213.191.135.31 19:13, 6. prosinac 2006. (CET)Bosnic P
- Svaki puta kad se razvije rasprava, poput ove gore između Vas i suradnika Fausta, stavlja se predložak o osporenoj neprstranoj točki gledišta. Kad se nađe zajednički jezik, taj se predložak uklanja.--Donatus 19:42, 6. prosinac 2006. (CET)
Članak je stilski sređen i Suradnik Zeljko može ju wikipedizirati, ako smatrate da to ima smisla. Ja smatram da ona napomena o nepristranosti nema nikakvog smisla, a niti njeno obrazloženje.
Bosnic P--213.191.130.228 21:50, 6. prosinac 2006. (CET)