Egidije Bulešić

Izvor: Wikipedija

Egidije Bulešić (Pula, 1905. - Pula 1929. ), kandidat za sveca, časni sluga Božji, humanitarni djelatnik, mornar, brodski tehnički crtač, tesar i bravar.

Rođen je u Puli u obitelji devetero djece. Kršten je u katedrali u Puli, započeo je školovanje u pulskoj osnovnoj školi “Tone Peruško”, (prije se zvala “Sveti Martin”).

Za vrijeme I.svjetskog rata, obitelj je iseljena iz Pule s više od 60 000 drugih ljudi. Morali su otići u iseljeničke logore u Mađarskoj i Austriji. U Grazu je Egidije prosio sa sestrom da bi preživjeli.

Nakon rata, vratio se u Pulu i postao tesar u brodogradilištu “Uljanik”, a kasnije brodski tehnički crtač, nakon što je završio večernju školu. Svako jutro išao je na svetu misu, a nakon toga na posao. Osnovao je u Puli Katoličku akciju, upisao se u treći red sv. Franje. Pohodio je starce i bolesne, pomagao je napuštenoj djeci. Često je hodočastio u svetište Majke Božje od milosti u Šijanima.

Na odsluženju vojnog roka na brodu s 2000 mornara, postao je apostol među mornarima. Na brodu je osnovao brodsku knjižnicu i podigao oltar. Okupljao je mornare i časnike te promicao vjeru i moral.

Nakon vojske ostao je bez posla,jer nije htio biti fašist. Otišao je u Monfalcone u Italiju, stanovao je kod župnika i djelovao humanitarno. Obolio je od tuberkuloze i vratio se u Pulu. Liječio se bez uspjeha. Umro je u 24. godini života na glasu svetosti kao trećoredac sv.Franje obučen u redovničke haljine. Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u Franjevačkom samostanu Majke Božje na otočiću Barbanu kraj Venecije.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. časnim slugom Božjim- lat. venerabilis. U Italiji se vodi postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tamo postoji “Odbor franjevačkog reda za promicanje života i djela sluge Božjeg Egidija Bulešića”. Poznat je i pod imenom Egidio Bullesi.