Antun Matijašević - Karamaneo

Izvor: Wikipedija

Dr. Antun Matijašević Karamaneo (Vis, 1658. - 1721.), ...

Nakon završenih prvih nauka, vjerojatno kod mjesnog župnika ili kojeg drugog svećenika, pošao je u Hvar. Tamo pohađa redovitu školu za svećeničko zvanje u biskupskom sjemeništu. Poslije toga školovanje nastavlja u isusovačkom kolegiju u Rijeci, a potom u Padovi na sveučilištu, gdje je, završivši studij 1686. postao doktor crkvenog i civilnog prava. Iste godine vraća se na rodni otok gdje je bio postavljen za župnika. Međutim, njemu kao čovjeku nauke nije odgovarao župnički posao, pa se povukao s tog položaja i posvetio poučavanju djece i mladeži. Matijašević ponovno napušta otok i kreće u Rovigo u Italiji gdje radi kao profesor na biskupskom sjemeništu. Nakon tri godine kreće u Padovu, a zatim u Veneciju. Matijašević ulazi u kulturni, književni i znanstveni život Venecije. Tu se okušava i u pjesništvu tako da piše pjesme na latinskom jeziku. 1704 Matijašević se vraća na rodni otok.

Sačuvano je nekoliko pisama iz zadnje godine njegova boravka u Veneciji, između ostalih ono koje je napisao Stjepanu Karuziću, mladom subđakonu u Visu. U tom pismu Matijašević spominje da je taj Karuzić polazio u Visu školu, koju je on, Matijašević, bio otvorio. Matijašević je u Visu poučavao mladež, bavio se poljoprivredom, živio skromno i povremeno odlazio u Hvar. Matijašević je podržavao prijateljske veze s raznim ljudima znanosti i pjesništva, ne samo u Veneciji, Padovi i Rovigu, nego i s onima u Dalmaciji. Matijaševića je najviše zanimala stara povijest i njegova rodnog otoka i Dalmacije. Iz toga područja on sam nije ništa publicirao, ali je u nekoliko pisama iznio svoje rasprave o raznim povijesnim pitanjima, osobito o onima iz starog vijeka i prvih kršćanskih stoljeća. Od cijelog njegovog rada najvrednijom se smatra rasprava "Riflessioni sopra la vita di San Doimo, primo vescovo di Salona e martire, Patron della cita di Spalato, dalla quale sono formate le lezioni pel secondo notturno, a 7 Maggio".

Na hrvatski jezik preveo je Matijašević prva dva pjevanja Tassova "Oslobođenog Jeruzalema" i složio mnogo pjesama, naročito pobožnih, među kojima se odlikuje prijevod Dies irae. Mnoga svoja pisma završavao je hrvatskim jezikom, pisanim uvijek bosančicom. U mnogim je prilikama pokazao kako on nije nikakav Talijan, nego Hrvat. Među njegovim pismima nalazi se jedno upućeno njegovu nešto starijem suvremeniku Komižaninu pjesniku Andriji Vitaljiću. Tako je Vis u to vrijeme imao dva istaknuta književnika, kada ih ostala Dalmacija nije imala. Vrijednost Matijaševićeva književnog rada za našu literaturu vrlo je skromna, ali zasluge su mu u drugim područjima : pridonio je našoj povijesnoj znanosti, arheologiji i književnoj povijesti. Od njega doznajemo i o arhitektonskom obliku tadašnjeg i vrstama kazališnih predstava koje su se u njemu prikazivale u drugoj polovici 17. stoljeća. Njegova je zasluga što je postavio pitanje svetog Dujma i potaknuo zanimljivu povijesnu i arheološku raspravu. Također je ostavio zabilježen izgled stare Isse, pridonio poznavanju povijesti Visa i Hvara, a iz njegovih spisa doznaje se o kulturi i intelektualnom životu tadašnje dalmatinske sredine.