Televizija
Izvor: Wikipedija

Televizija (grč. tele = daleko + visio = gledanje) općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje pokretne slike u obliku električnog signala, njegov prijenos na daljinu, obično putem radiovalova, te ponovno pretvaranje u pokretnu sliku na mjestu prikaza.
Sadržaj |
[uredi] Tehnologija
Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u električni signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postiže razlaganjem slike na pojedinačne linije koje se nalaze jedna ispod druge ("skeniranje"). U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem (Nipkowljev disk). To je ubrzo zamijenjeno elektronskom zrakom upravljanom električnim ili magnetskim poljem (elektronska cijev). Danas se za snimanje koriste i poluvodički elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i više digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).
Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi (poznata iz fizike) da se većina boja i njihovih nijansi može dobiti miješanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe daje dojam crvene, zelene i plave boje (tzv. RGB sustav).
[uredi] Analogna televizija
Danas (krajem 2005. godine) još uvijek prevladavajuća tehnika emitiranja, u većini država svijeta.
- PAL - prenosi se 25 slika (50 poluslika) u sekundi koje imaju po 625 linija
- SECAM - 25 slika (50 poluslika) s 625 linija
- NTSC - 30 slika (60 poluslika) s 525 linija
[uredi] Digitalna televizija
Tehnologija koja dolazi, emitirana bilo putem satelita, zemaljskih odašiljača ili kabelom. Postiže se veća rezolucija slike od analogne TV (525/625 linija analogna - 720 linija naviše HDTV).
[uredi] Sociološko značenje televizije
Televizija spaja sliku i zvuk i danas je najutjecajniji medij. Televizijska slika nosi najpotpunije i najsažetije informacije koje snažnije od bilo kojega drugog medija djeluju na svijest primatelja.