Dinamo Kijev
Izvor: Wikipedija
Dinamo Kijev ukrajinski je profesionalni nogometni klub iz glavnog grada, Kijeva. Igraju na stadionu Lobanovsky Dynamo Stadium.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Klub je osnovan 1927. godine kao amaterski klub, dio poznatog sovjetskog sportskog društva Dinamo. Za vrijeme starog SSSR-a klub je bio veliki rival sa onima iz Moskve. Zbog uspiješnih rezultata u međusobnim susretima sa Moskovljanima postao je dio ukrajinskog nacionalnog ponosa i najpopularniji klub države. Klub je čak, iako neslužbeno, prozvan ukrajinskom nacionalnom momčadi i zadobio je veliku pozornost izvan bivšeg Sovjetskog Saveza.
Po raspadu SSSR-a klub je prerastao u najjaču momčad ukrajinske lige. Dominirali su ligom dok Ahmetov nije preuzeo Šahtar iz Donjecka. 2002. i 2005. završili su kao drugi u ligi.
Od 1993. vlasnik kluba je Hrihorij Surkis, bogati i nadasve moćni ukrajinski biznismen. Jedan je od najmoćnijih ljudi istočne Europe, sa velikim interesima u naftnoj kompaniji, te navodno i kriminalu. Ukrajinska vlada bila je optužena za postavljanje preniske cijene za kupnju kluba što je trebalo biti namješteno Surkisu. Vlasnik kluba u dobrim je odnosima sa bivšim predsjednikom Leonidom Kučmom, te su i igrači kluba, kao legendarni Andrij Ševčenko, korišteni za pridobivanje glasova prilikom izbora.
Klub je dosad nastupao na svim prvenstvima SSSR-a i Ukrajine, te i jedno i drugo natjecanje osvojio više puta nego ostale momčadi. 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća reprezentacija SSSR-a bila je sastavljena većinom od igrača Dinama. 1975. osvojili su Kup pobjednika kupova i europski superkup ( porazivši veliki Bayern München ). 1986. opet su osvojili Kup pobjednika kupova. 1999. nastupili su u polufinalu Lige prvaka gdje ih je odveo već sad legendarni Ševčenko.
[uredi] Podmičivanje suca
1995. nakon što je klub pobijedio danski AaB Aalborg, te ušao u Ligu prvaka igrao je prvu utakmicu sa Panathinaikosom. Nakon utakmice je španjolski sudac Antonio López Nieto tvrdio da su mu prije utakmice čelnici kijevskog kluba nudili novac i 2 krznena kaputa za pristrano suđenje. Klub je odmah izbačen, a Aalborg je došao na njegovo mjesto. Čelnici kluba tvrdili su da je sam sudac htio kupiti te kapute, no nije ih mogao platiti.
[uredi] Protiv vojske
U povijesti kluba pamti se i streljanje momčadi kluba u ljeto 1942. zbog pobijede nad All-Star timom njemačke vojske. [1]
Nakon što su nacisti okupirali Ukrajinu, momčad Dinama zaposlila se u gradskoj pekari, te su počeli rekreativno igrati nogomet gdje god se moglo. Jednom ih je tako primjetila i njemačka vojska, te su ih pozvali na utakmicu u kojoj su igrači trebali nastupiti pod imenom Start. U toj momčadi nastuplao je 8 igrača Dinama ( Nikolaj Trusević, Mihajil Putistin, Ivan Kuzmenko, Makar Gončarenko, Fedor Tjučev, Mihajil Sviridovskij, Nikolaj Korotkih i Aleksij Klimenko ), te 3 igrača Kijevske Lokomotive ( Vladimir Balakin, Vasilij Sukharev i Mihajil Melnik ).
Tokom ljetnih mjeseci te 1942. godine, Start je igrao utakmice sa njemačkim i savezničkim vojnicima. 12. srpnja porazili su nijemce prvi put. 5 dana kasnije sa 6:0 su dobili još jaču njemačku momčad. 19. srpnja su pobijedili mađarski MSG Wal sa 5:1. 26. srpnja igrao se revanš, no, i ovaj put je Start dobio (3:2). Činilo se da momčad slabi pa su 6. kolovoza Nijemci poslali svoju nepobijedivu Flakelf momčad. Novine, iako su naširoko najavljivale ovu veliku utakmicu, nisu pisali o porazu njemačkog tima sa 1:5. 3 dana kasnije opet igraju i opet sa istim pobjednikom. Nakon pobjede nad Rukhom 16. kolovoza igrači su uhićeni, mučeni, i zatvoreni u obližnjem kampu u Siretzu. Nikolaj Korotkih je umro pri tom mučenju. Veljače 1943. pri napadu partizana trojica igrač su ubijena. Pobjeći su uspijeli Gončarenko, Sviridovskij i Tjučev, te su se kasnije spasili.
[uredi] Stadion
Dynamo svoje utakmice igra na Lobanovsy Dynamo Stadium, dok one koje privlače veći broj gledatelja budu održane u Republican Stadiumu kao dijelu državnog olimpijskog kompleksa u Kijevu. Također postoji moderan trening centar u predgrađu glavnog grada Koncha-Zaspa.
U sklopu kluba je ( također u Kijevu ) omladinska škola i juniorske momčadi Dynamo-2 Kijev, te Dynamo-3 Kijev.
[uredi] Trofeji
- Kup pobjednika kupova: 1975., 1986.
- Europski superkup: 1975.
- Ukrajinska Premier liga: 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2003., 2004.
- Ukrajinski kup: 1993., 1996., 1998., 1999., 2000., 2003., 2005., 2006.
- Ukrajinski superkup: 2004., 2006.
- SSSR prvenstvo: 1961., 1966., 1967., 1968., 1971., 1974., 1975., 1977., 1980., 1981., 1985., 1986., 1990.
- SSSR kup: 1954., 1964., 1966., 1974., 1978., 1982., 1985., 1987., 1990.
- SSSR superkup: 1980., 1985., 1986.
[uredi] Momčad sezone 2006/07
[uredi] Vratari
- 1
Oleksandr Šovkovski
- 11
Vitalij Reva
- 21
Taras Lutsenko
[uredi] Braniči
- 2
Cristian Irimia
- 3
Serhij Fedorov
- 4
Rodolfo
- 13
Goran Sablić
- 26
Andrij Nesmašnji
- 27
Vladislav Vaščuk
- 30
Badr El Kaddouri
- 32
Goran Gavrančić
- 33
Andrej Ešenko
- 44
Rodrigo
- 81
Marjan Marković
[uredi] Vezni igrači
- 7
Correa
- 8
Valentin Belkevič
- 10
Florin Cernat
- 14
Ruslan Rotan
- 15
Diogo Rincon
- 17
Taras Mikhalik
- 20
Oleh Husjev
- 36
Miloš Ninković
- 37
Aila Yussuf
[uredi] Napadači
- 5
Serhij Rebrov
- 6
Otar Martsvaladze
- 9
Kleber
- 16
Maksim Šackih
- 23
Maris Verpakovskis
- 25
Artem Milevski
[uredi] Trener
![]() ![]() |
||
Arsenal Kijev | Černomorec Odessa | Dnjipro Dnjipropetrovsk | Dinamo Kijev | Iličevec Mariupol | Karpati Lviv | Krivbas | Harkiv | Metalist Harkiv | Metalurg Donjeck |
||