Sophia Loren
Izvor: Wikipedija
Sophia Loren (Rim, Italija, 20. rujna 1934.), pravim imenom Sofia Villani Scicolone, je talijanska glumica koja je u 1960-ima stekla svjetsku slavu.
Sadržaj |
[uredi] Mlade godine
Sophia Loren se rodila u Rimu kao dijete inžinjera Riccarda Scicolonea i učiteljice glasovira Romilde Villani, koja je i sama htjela postati glumica. Odrasla je u siromašnim uvjetima u gradu Pozzuoli kraj Napulja dok je još trajao 2. svjetski rat. Mali stan dijelila je sa sestrom Marijom, roditeljima, djedom, bakom, ujacima te tetama – kasnije je izjavila da ju je život u siromaštvu učinio žilavijom osobom. Kao dijete se smatrala ružnom djevojkom, ali je kasnije izrasla u ljepoticu. Njena sestra se udala za Romana Mussolinija, sina Benita Mussolinija. Sophia je već sa 15 godina otišla tražiti filmske uloge u Rimu, a sa plaćom od posla kao model za ilustrirane romantične priče je uzdržavala svoju obitelj.
[uredi] Karijera
Nakon malih uloga u filmovima, kao što su „Quo Vadis“, Sophia je 1957. upoznala starijeg producenta Carla Pontija sa kojim se udala na svoj 23. rođendan. Od njega se morala rastaviti kako bi ga spasila od optužne za bigamiju jer je on već prije bio udat, ali je ipak ostala sa njim u ljubavnoj vezi. Bilo je poznato da su mnogi glumci bili očarani njenom ljepotom; na setu filma „Ponos i strast“ Cary Grant se tako duboko zaljubio u nju da ju je zamolio da se uda za njega iako je znao da je već udata za Pontija, a i Peter Sellers se zagledao u nju dok su zajedno snimali komediju „Milijunašica“ te je navodno bio spreman i razvesti se od svoje supruge za nju.
Kada je 1962. osvojila Oscara za talijansku ratnu dramu „La Ciociara“ je postala prva glumica u povijesti koja ga je dobila van engleskog govornog područja. 1967. je nastupila u posljednjem film kojeg je režirao Charles Chaplin, „Grofica iz Hong Konga“, ali koji nije bio hvaljen od kritike, a uz to se i posvađala sa zvijezdom Marlonom Brandom. Marcello Mastroianni, njen prijatelj, je nastupio u 13 filmova sa njom, među kojim je bio i "Brak na talijanski način". 1982. je odslužila 18 dana u zatvoru u Italiji jer nije plaćala poreze. Empire časopis ju je 1995. prozvao 25. najseksi zvijezdom u filmskoj povijesti, a mnogi su ju smatrali privlačnom i nakon što je prešla 60. godinu. Osim Oscara, osvojila je i 5 Zlatna globusa; četiri puta za najpopularniju žensku zvijezdu, a jednaput za životni doprinos filmu.
Prije svojeg prvog dijeteta je imala dva spontana pobačaja. Ipak, usprkos komplikacijama, uspijela je kasnije roditi dvoje djece koje su se zvali Carlo Ponti Jr. i Edoardo Ponti. U zadnje vrijeme se bavi financiranjem poslova za kuharice, šminku, nakit i parfeme.
[uredi] Izabrana filmografija
- 1951. - Quo Vadis
- 1954. - Attila
- 1957. - Ponos i strast
- 1960. - Milijunašica
- 1960. - La Ciociara; osvojen Oscar, nominacija za BAFTA-u
- 1961. - El Cid
- 1962. - Boccaccio ‘70
- 1963. - Jučer, danas i sutra
- 1964. - Brak na talijanski način; nominacija za Oscara i Zlatni globus
- 1966. - Arabesque
- 1966. - Judith
- 1966. - Više od čuda
- 1972. - Čovjek iz La Manchae
- 1974. - Putovanje
- 1984. - Aurora by Night
- 1994. - Pret-a-Porter; nominacija za Zlatni globus