Versajski ugovor

Izvor: Wikipedija

Britanski premijer David Lloyd George, Vittorio Orlando, francuski predsjednik Georges Clemencau i predsjednik SAD-a Woodrow Wilson na poipisivanju Versajskog sporazuma
Povećaj
Britanski premijer David Lloyd George, Vittorio Orlando, francuski predsjednik Georges Clemencau i predsjednik SAD-a Woodrow Wilson na poipisivanju Versajskog sporazuma

Nakon prvog svjetskog rata, mirovni ugovori zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno. Konferencija mira održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, a kako su njezina glavna vječanja bila u palačama Versaillesa (Versaj), za nju se ustalio naziv: versailleska (versajska) konferencija.

Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije. Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28.lipnja 1919. u Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Alsace (Alzas) i Lorraine (Loren) vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim djelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardi dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti u 30 godina.

Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.


Prvi svjetski rat - povijest:
Bojišta Glavni događaji Specifični članci Sudionici Vidi

Uvod:

Glavna bojišta:

  • Zapadno
  • Istočno
  • Kavkaz
  • Sinaj i Palestina
  • Z. Afrika
  • Atlantik
  • Tihi Ocean

1914.:
• Cerska bitka
• Kolubarska bitka
• Bitka za Liège
• Bitka kod Tannenberga
• Prva bitka za Marnu
• Bitka za Cingtao
1915.:
• Bitka za Vimy Ridge
• Galipoljska bitka
• Furlanija
1916.:
• Bitka za Verdun
• Bitka na Sommi
• Bitka za Jylland
• Brusilovljeva ofenziva
1917.:
• Druga bitka za Vimy Ridge
• Bitka kod Caporetta
• Passchendaele
• Ruska revolucija

• Veljačka revolucija
• Listopadska revolucija

1918.:
• Ofenziva od 100 dana
• Ofenziva Meuse-Argonne
• Bitka kod Megida
• Kratko primirje sa Njemačkom
• Kratko primirje sa Osmanskim Carstvom


  • Vojne akcije
  • Zrakoplovstvo
  • Mornarica
  • Kriptografija
  • Osobe
  • Bojni otrovi
  • Željeznice
  • Tehnologija

Utjecaj na civile:

Nakon:

Sudionici

Antanta
Rusko Carstvo
Francuska
Britansko Carstvo
  » Ujedinjeno Kraljevstvo
  » Australija
  » Kanada
  » Indija
  » Novi Zeland
  » Newfoundland
  » Južna Afrika
Kraljevina Italija
Kraljevina Rumunjska
SAD
Kraljevina Srbija
Portugal
Kina
Japan
Belgija
Kraljevina Crna Gora
Kraljevina Grčka
Armenija
više…

Središnje sile
Njemačko Carstvo
Austro-Ugarska
Osmansko Carstvo
Bugarska

• Kategorija:Prvi svjetski rat
• Rat koji će završiti sve ratove
• Uloga žena
• Književnost
• Konačni rat
• Španjolska gripa
• Veterani

Predigre rata:
• Prvi Balkanski rat
• Drugi Balkanski rat
• Marički Ustanak
• Uskršnji ustanak
• Ruska revolucija
• Ruski građanski rat
• Sjeverno Ruska kampanja
• Poljsko-sovjetski rat
• Grčko-turski rat