Opatija
Izvor: Wikipedija
Opatija![]() |
|
Županija | Primorsko-goranska |
Broj stanovnika (2001.) | 12.719 |
Gradonačelnik/ca | Amir Muzur |
Opatija (tal. Abbazía) je grad u Hrvatskoj.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Smještena podno planine i parka prirode UČKA, Opatija (u prošlosti poznata i pod imenom Abbazia) pruža izvrstan odabir za odmor ljeti i zimi. Predivna priroda, parkovi, stare austro-ugarske ville, šetališta i plaže već 160 godina privlače turiste iz Europe i svijeta. Opatija je vodeće turističko mjesto u Republici Hrvatskoj za organizaciju kongresa, seminara i savjetovanja. Festivalima, koncertima, izložbama i drugim kulturnim i sportskim događanjima Opatija tijekom cijele godine nudi sadržaje vrijedne pažnje!
Opatija se nalazi na istočnoj obali istarskoga poluotoka, i leži u podnožju planine Učka. Najveći je grad i središte liburnijskog prostora koji se proteže od Plomina, uzduž obale i planinskim masivom Učke i Ćićarije do Rupe i Kastva.
Opatija je predivan turistički gradić, pitoresknog izgleda. Svojom tradicijom i izgledom izdvaja se od ostalih turističkih gradova jer je njegova, iako kratkotrajna povijest vrlo životopisna.
[uredi] Stanovništvo
U Opatiji postoje dva autohtona naroda: Hrvati i Talijani. Stanovništvo Opatije sastavljeno je u većoj mjeri od Hrvata, Talijana, Slovenaca i Istrijana.
[uredi] Uprava
[uredi] Povijest
![]() |
Postoji mogućnost da je tekst prepisan sa ove stranice. Ukoliko postoji dozvola za korištenje teksta, to bi trebalo biti istaknuto na Razgovor:Opatija. Ukoliko dozvola ne postoji, tekst je potrebno obrisati! |
U svakom slučaju, "staro" u opatijskoj terminologiji označava predturističko doba, dakle Opatiju prije 1880. i niza plastičnih operacija u režiji Društva južnih željeznica Südbahngesellschaft). Kao što je kopnilo staro rezoniranje lokalnih ribara, mornara i tkalja, tako su se na račun te nove turističke logike rastakali i njihovi kućerci – što prepuštani generaldirektoru Friedrichu Schüleru, što preobrazujući se pod istim vlasnicima u ugostiteljske kasarne. Saživjeti se sa "starom" Opatijom znači uroniti u ulični raster bitno različit od današnjeg. Ako bismo se danas zaželjeli prošetati predturističkom glavnom ulicom, čekao bi nas niz iznenađenja. Najsjeverniji dio "pra-Ulice maršala Tita" imao je isti tok kao i danas: od Škrbića do Tržnice vrijeme je diralo ljude i zgrade, ali ulicu ne. Međutim, dalje već treba zagaziti u neugledni sporedni kvart Radničke ceste, zavijajući s Mrkata u brdo, proći između Barića i Riječke banke i spustiti se do Ribarskog trga (Piazza vecchia) iza današnje foto-radnje Luigi. Na ovom se mjestu prodavalo ribe, voće i povrće davno prije izgradnje Tržnice našeg vremena. Stiješnjena između vila Dalibor (s pisarnom "Družbe svetih Ćirila i Metodija za Istru" i stanom Viktora Cara Emina) i Ertl (kasnije, po vlasniku pekaru, Rosenberger) s jedne, a Ježice s druge strane, stara se glavna ulica u luku dizala do trga zvanog Stendardo, po zastavi koju bi ovdje izvjesili o blagdanu. Tu, na križanju s današnjom Ulicom sv. Florijana, još do pred par desetljeća Učkari su prodavali drvo i ugljen s oprćenih magaraca. Spuštajući se u nastavku Ulicom sv. Florijana, stara glavna ulica odvela bi nas dalje, do hotela Palme: ovdje se vraćamo na M. Tita i na glavnu ulicu današnje Opatije. Ali već pod kavanom Paris opet moramo skrenuti, u usku Teslinu ulicu. Tu na nas čeka nespretna megalomanska konstrukcija vile Rudovits (alias Schanzer), kapelica Sv. Kuzme, Zora i ostaci ostataka nekad slavnog opatijskog kina. Tu, pred Zorom, na ex-magistralu izlazi stubište (stiješnjeno između kućebrojeva 118 i 120 u Ulici m. Tita) koje se s druge strane današnje glavne ulice nastavlja u procijepu između vile Devana i hotela Atlantik: to je bila spojnica crkve Sv. Jakova s uličnom mrežom stare Opatije. Slijedeći logiku stare magistrale, međutim, mi bismo nastavili dalje, Stubištima Theodora Billrotha i Edite Stern (danas na tom putu siječemo Dobrilinu ulicu i Novu cestu), sve do ulice Vrutki.
Druga arterija Opatije, spoj dviju i opet danas živućih ulica – E. Kumičića i Vrutki, bila je najdulji cestovni kontinuitet, presječen tek u našem stoljeću izgrađenom Novom cestom (1908.). Prečica koja je povezivala razilazeće tokove (E. Kumičić-Vrutki i donja ulica – "pra-M. Tita") nakon bifurkacije nedaleko tržnice, bila je današnja Ulica sv. Florijana (ex M. Gorkog).
Kuće stare Opatije nisu bile grupirane samo oko tih prometnica, već su dijelom slijedile i davnu logiku bježanja od obale koja izlaže mnogim opasnostima. Izrazito velika skupina kuća tako je činila Jelenkino ili Jelenkinu Vas, za tadašnje relacije samostalno naselje smješteno oko sjevernog dijela današnje Ulice B. Želea s nastavkom prema Putu u Bregi i Ulici E. Bošnjaka. Ovdje je na razmjerno maloj površini bilo koncentrirano oko 25% opatijskih kuća – na mjestu najudaljenijem od crkve Sv. Jakova, a značaj "naselju" svakako je davala i krčma Matije Dujmića na broju 88.
Dakako, unatoč svim zahvatima koje je turizam nametnuo licu grada, poneka fasada iz starije ere oduprla se vremenu, ostajući često okrenuta užom stranom moru, kako su propisivale regule zaštite od gusarskog oka. Premda su mnoge kuće, obilježene na jedinom predturističkom katastarskom planu (1820.), nestale, kao, recimo, kuće na mjestu današnje fontane na Slatini, ili kuća Paskvalea Jačića pred glavnim ulazom u hotel Imperial, ili kućerak Jurkovića Suca na mjestu betonskog kupališta pred vilom Amalia, mnoge su se održale na svom mjestu, preživješi obilate rekonstrukcije i proširenja. Takva je kuća na adresi M. Tita 78 (Maxi-bar), čitavo jezgro oko Vrutki 23-27 (možda najstarije stambeno jezgro Opatije uopće, gdje su se nastanili prvi kolonisti iz porodice Giusti, u blizini potoka Vrutki i na ivici crkvenih zemljišta), ili kuća na adresi Teslina 4. Kuća Vrutki 15, uz kuću Šikićevih nad parkiralištem na Tržnici, sačuvala je za Opatiju iznimno rijetki "shod" (ulaznu natkrivenu platformu), a Sv. Florijana 12, gdje je rođen pjesnik Zoran Kompanjet i gdje živi pjesnikinja Marija Trinajstić, iza debelih zidova i pod niskom tavanicom još uvijek ima kuhinjsku "napu" odvod za zrak) nad starinskim štednjakom.
Prošetati se tom, "starom" Opatijom Vrutki, Jelenkine Vasi, Strojbarića, Križišća i Sv. Florijana, znači udahnuti miris ručkova, osluhnuti obiteljske raspre i zaviriti u svakodnevicu potomaka onih koji Opatiju nisu mogli izgraditi, ali su je zato oduvijek održavali svojim žuljevima kao poklonjenu rijetku biljku u vlastitom vrtu.
[uredi] Politika
Politička situacija u Opatiji vrlo je životopisna za grad takve veličine. Do 2005. godine pojedinačno najjača stranka je bila IDS koja je upravljala gradom u periodu od 1993-2001. 2001-2005 vlast obnašala koalicija SDP-HNS-HSU. 2005. vlast je preuzela Nezavisna lista Amira Muzura u koaliciji sa HDZ-om i HSU-om.
Po posljednjim istraživanjima s kraja 2006. godine IDS uživa podršku 30% birača Opatije, Nezavisna lista Amira Muzura 20%, slijede SDP, HDZ, HSU i HNS - svi ispod 10%. Ostale stranke ne prelaze izborni prag.
Važnije političke ličnosti: Amir Muzur (gradonačelnik Opatije, čelnik Nezavisne liste Amira Muzura i opatijske vlasti) i Ernie Gigante Dešković (gradski vijećnik, čelnik IDS-a Opatija i opatijske oporbe).
[uredi] Gospodarstvo
[uredi] Slavni ljudi
[uredi] Spomenici i znamenitosti
- Crkva sv. Jakova
- Villa Angiolina (1844.)
- Opatijski perivoj
- Lungomare
- Grand Hotel Kvarner (1884.) - prvi moderni hotel na hrvatskoj obali Jadrana
- Villa Amalia (1890.)
- Umjetnički paviljon "Juraj Šporer"
- Fontana - Helios i Selena - djelo kipara Hansa Rathautsky-a (1889.)
- Djevojka s galebom - djelo kipara Zvonka Cara, postavljena uz more 1956.
- Madonna (1891.)
- Crkva Marijina Navještenja
- Hotel Imperial (1885.)
- Ljetna pozornica
U Opatiji na šetalištu Slatina je postavljeno prvih osam zvijezda. Opatija je prihvatila ideju, koju je Zagreb odbio, da se na poznatom šetalištu Slatina naprave zvijezde poznatih čemu su se protivli brojni građani Opatije smatrajući je lošom kopijom koja ne pokazuje opatijsku specifičnost na kojoj se treba graditi turizam. Dr. Amir Muzur, gradonačelnik Opatije, prihvatio je i potpisao ugovor u kojem podržava da se te zvijezde naprave. Jedan domaći pjevač je za svoj 34. rođendan poklonio svoju zvijezdu. Njegovo ime je Dražen Turina Šajeta. 18. ožujka otkrivene su zvijezde poznatih. To otkrivanje čekalo je mnogo ljudi sa velikom znatiželjom. Jedan od njih bio je pjesnik Dragutin Tadijanović, koji je također imao svoju zvijezdu.
Zvijezde su dobili: Janica Kostelić, Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Oliver Dragojević, Miroslav Krleža, Dragutin Tadijanović, Miroslav Radman i Nikola Tesla. Koliko znamo, svake će se godine postaviti 4 nove zvijezde.
Projekt je doživio brojne kritike i polemike, i do sada nije ispunio osnovne klauzule napisane u ugovoru.
![]() |
Postoji mogućnost da je tekst prepisan sa ove stranice. Ukoliko postoji dozvola za korištenje teksta, to bi trebalo biti istaknuto na Razgovor:Opatija. Ukoliko dozvola ne postoji, tekst je potrebno obrisati! |
Umjetnicki paviljon "Juraj Matija Sporer" Izlozbeni prostor koji je dobio ime po liječniku dr. Juraju Matiji Šporeru, (1859. godine predlagao je osnivanje Društva za izgradnju Opatije kao morskog kupališta i prirodnog lječilista).
Park Angiolina - Villa Angiolina U povijesnim dokumentima nalazimo podatke o nastajanju parka u razdoblju od 1845. do 1860. godine, u okolini Ville "Angioline" koja je bila vlasništvo Iginia Scarpe, velikog ljubitelja prirode. U tom dijelu nalaze se mnoge biljke koje su prenesene sa Dalekog Istoka, Južne Amerike, Australije i drugih krajeva svijeta. Središnji opatijski park je hortikulturni spomenik površine 3.64 ha. Podijeljen je na 60 polja i u njemu je zasađeno oko 150 biljnih vrsta. Veliki broj njih potječe iz dalekih krajeva svijeta i nisu tipične za ovo podneblje. Među mnogim zanimljivim biljkama u parku se nalazi i japanska kamelija (Camellia japonica), koja je s vremenom postala prepoznatljivi simbol Opatije. U parku se nalazi najstarija građevina Opatije, Crkva Sv. Jakova, koji se po prvi puta spominje u povijesnim spisima 1449. godine. Danas je park podijeljen u dvije cjeline, jednu uz crkvu - Park Sv. Jakova i drugu uz Villu "Angiolinu" - Park "Angiolina". Villa"Angiolina" je zgrada koja je sasvim sigurno obilježila početak turističke epohe u povijesti Opatije. Do njene izgradnje 1844. (zapravo, pregradnje jednog starijeg objekta u vlasništvu baruna Hallera von Hallersteina), Opatija je bilo relativno veliko naselje od oko 120 kuća, grupiranih uglavnom oko parcela udaljenih od morske obale i orijentiranog uglavnom prema ribarstvu i pomorstvu. Dolaskom riječkog patricija Iginija Scarpe, njegovim podizanjem ljetnikovca Angioline (koji je dobio ime po tada već pokojnoj Scarpinoj ženi iz roda Sartorijevih), Opatija otvara vrata čitavom nizu gostiju i putnika, među kojima austrijskoj carici Mariji Ani, botaničaru Heinrichu Noëu, hrvatskom banu Josipu Jelačiću i drugima koji, oduševljeni lokalnom vegetacijom i klimom, šire famu Opatije i tako pripremaju teren za buduće klimatsko lječilište. Nakon Scarpe i njegovog sina Paola, koji se već 1869. bavio idejom osnivanja sanatorija, vilu posjeduju moravski plemić Chorinsky, Društvo južnih željeznica (za čije će ere u vilu biti smješten i prestolonasljednički par Rudolf i Štefanija te njihov gost, štajerski satirik Rosegger), Međunarodno društvo spavaćih kola, Lječilišno povjerenstvo i drugi. Kako je rasla cijena vile govori i činjenica da je Iginio Scarpa kupio čitav teren za 700 forinti, a 1910. vila s parkom, punim egzotičnog raslinja, prodana je za 2,5 milijuna kruna. U Scarpino doba stjecište riječke kreme i ljetnih zabava na terasama, potkraj austrijskog doba sjedište Lječilišnog povjerenstva s muzičkim paviljonom i živom promenadom pred južnom fasadom, vila je danas predodređena za opatijski gradski muzej u nastajanju.
Park Sv. Jakova U povijesnim dokumentima nalazimo podatke o nastajanju parka u razdoblju od 1845. do 1860. godine, u okolini Ville "Angioline" koja je bila vlasništvo Iginia Scarpe, velikog ljubitelja prirode. U tom dijelu nalaze se mnoge biljke koje su prenesene sa Dalekog Istoka, Južne Amerike, Australije i drugih krajeva svijeta. Središnji opatijski park je hortikulturni spomenik površine 3.64 ha. Podijeljen je na 60 polja i u njemu je zasađeno oko 150 biljnih vrsta. Veliki broj njih potječe iz dalekih krajeva svijeta i nisu tipične za ovo podneblje. Među mnogim zanimljivim biljkama u parku se nalazi i japanska kamelija (Camellia japonica), koja je s vremenom postala prepoznatljivi simbol Opatije. U parku se nalazi najstarija građevina Opatije, Crkva Sv. Jakova, koji se po prvi puta spominje u povijesnim spisima 1449. godine. Danas je park podijeljen u dvije cijeline, jednu uz crkvu - Park Sv. Jakova i drugu uz Villu "Angiolinu" - Park "Angiolina".
Djevojka s galebom Na rtu pred nekadašnjim grobljem jedna kamena djevojka pruža ruku galebu. To je, međutim, nova skulptura, djelo kipara Cara, postavljena ovamo 1956. i pretvorena u jedan od simbola Opatije. Na njenom mjestu stajao je do tada, dakle, dok ga nije srušilo nevrijeme, kip “Madonne del Mare” autora Rathauskog iz Graza (njegova je i fontana “Helios i Selene” u parku između crkve Sv. Jakova i hotela Imperial). “Madonna” je postavljena da bdije nad dušom grofa Arthura Kesselstadta, nestalog nedaleko tog rta u preduskršnjim valovima 1891. U tom izletu život je izgubila i grofica Fries, dok je njen sin Georg spašen. Pozlaćenu inačicu Madonne danas se može vidjeti pred crkvom Sv. Jakova.
Crkva Sv. Jakova Podignuta najvjerojatnije 1420-ih, kao kolonija benediktinaca prebjeglih iz furlanskog samostana Sv. Petra u Rožacu (San Pietro di Rosazzo), ova opatija dala je ime čitavom kasnijem naselju. Danas je sačuvala vrlo malo od svog izvornog izgleda: 1506. opat Šimun izgradio je ili pregradio crkvu, kako govori natpis nad portalom; krajem XVIII. Stoljeća temeljito je renovirana, a 1930-ih bitno proširena. Od atrakcija, čuva repliku jednog Meštrovićevog reljefa. Samostan je u najranija vremena, dok je još stajao na samini, bio mjestom održavanja sudskih procesa i sajmišta koja su o Jakovljevu privlačila goste iz okolice na ples i trgovanje, u neposrednoj blizini stajalo je prvo pokapalište Opatijaca, a u XIX. St. Ovdje je bila udomljena i prva opatijska škola. Zgrada je prelazila iz ruke u ruku čitavog niza crkvenih redova, od benediktinaca i augustinaca do pavlina i isusovaca. Danas se ovdje, osim molitvi i misa, mogu čuti i komorni koncerti.
MadonnaNa rtu pred nekadašnjim grobljem jedna kamena djevojka pruža ruku galebu. To je, međutim, nova skulptura, djelo kipara Cara, postavljena ovamo 1956. i pretvorena u jedan od simbola Opatije. Na njenom mjestu stajao je do tada, dakle, dok ga nije srušilo nevrijeme, kip “Madonne del Mare” autora Rathauskog iz Graza (njegova je i fontana “Helios i Selene” u parku između crkve Sv. Jakova i hotela Imperial). “Madonna” je postavljena da bdije nad dušom grofa Arthura Kesselstadta, nestalog nedaleko tog rta u preduskršnjim valovima 1891. U tom izletu život je izgubila i grofica Fries, dok je njen sin Georg spašen. Pozlaćenu inačicu Madonne danas se može vidjeti pred crkvom Sv. Jakova.
Spomenik Friedrichu Juliusu Schulleru Generalni direktor Društva južnih željeznica čijim je kapitalom kupio "Villu Angiolinu", sagradio Hotel Kvarner, njegove depandanse, druge hotele i odmarališta. Smatra se predhodnikom izgradnje Opatije u moderno turističko središte.
Hotel Kvarner Prvi hotel u Opatiji, a najvjerojatnije i na istočnoj obali Jadrana. Podignut je na mjestu ranijih vinograda obitelji Tomašić 1884., za samo deset mjeseci gradnje u kojoj su sudjelovali zanatlije i dovažani materijali iz gotovo čitave Monarhije. Hotel je prvobitno planiran kao sanatorij za bolesne na plućima i zbog njega je obližnje groblje premješteno na drugu lokaciju (dok premještanje crkve Sv. Jakova nije uspjelo). Iza čitave inicijative i investicije stoji Društvo južnih željeznica i njegov ravnatelj, Friedrich Julius Schüler, dok kao izvoditelji radova fungiraju inženjeri Wilhelm i Meese. Najstariji je južni, klasicistički formirani korpus hotela. Sjeverni dio u početku je udomljavao tople kupke (Warmbäder), povezane s hotelom natkrivenim hodnikom (Wandelbahn). Pred hotelom, do same obale mora, stajala je terasa “Najelegantnije kavane na svijetu” kasnije povučena s obalnog puta. Na mjestu izgorjelih toplih kupki podignuta je 1913. Kristalna dvorana koja i danas ugošćuje najsvečanije opatijske događaje i balove.
[uredi] Obrazovanje
Srednje škole
- Ugostiteljska škola
- Hotelijersko-turistička škola
- Gimnazija "Eugen Kumičić"
- Obrtnička škola
Fakulteti
[uredi] Konzulati
[uredi] Sport
U Opatiji postoji samo jedna dvorana, a to je ona na Gorovu.
U Opatiji djeluju vaterpolski klubovi "Kvarner" i "Vološćica".
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak o gradu u Hrvatskoj: Opatija treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.