Heyselski nemiri
Izvor: Wikipedija
Na dne 29. svibnja 1985. trebala se odigrati na nogometnom stadionu Heysel u Bruselju u Belgiji utakmica završnice Kupa europskih prvaka u nogometu između momčadi Juventusa i Liverpoola.
Nešto prije početka utakmice, engleski huligani su napali talijanske navijače. Nastala je velika strka, naguravanje i gaženje. Izgred se, za razliku od mnogih dotadašnjih, vrjemenski oduljio, tako da je ugrozio sâm početak utakmice. Premlaćivanje talijanskih navijača od strane engleskih huligana je trajalo, a držanje i (ne)aktivnost belgijske policije je uvelike bila iskritizirana u posljašnjim komentarima svjetskih novinskih i RTV kuća.
Divljanje engleskih navijača, odnosno huligana je bilo poznato diljem Europe do tada, tako da se to na neki način i "očekivalo", i skoro pa je smatrano kao obveznim dijelom folklora. Međutim, ovaj put su stradali ljudski životi. Sve to pred očima svjetskih televizija (i u Hrvatskoj se ta utakmica prenosila, uključujući i huligansko divljanje).
Utakmica je kasnila s početkom više od sat vremena. Ustanovilo se postojanje ljudskih žrtava, i već se bilo razmišljalo o tome hoće li se i ima li smisla uopće odigrati utakmicu.
Naposljetku, utakmica je odigrana, a Liverpool je izgubio sa 1:0, iako Juventus nije bio ništa veći favorit od Liverpoola. I to usprkos činjenici da je Juventus imao mnoštvo igrača koji su bili članovi talijanske reprezentacije koja je osvojila svjetsko nogometno prvenstvo u Španjolskoj 1982., te najbolje igrače 3. i 4. reprezentacije sa tog SP, Poljske i Francuske (koja je bila europski nogometni prvak iz 1984.), Zbigniewa Bonieka i Michela Platinija.
Sam nogometni klub Liverpool je bio u svom zlatnom dobu svog "zlatnog naraštaja" predvođenog Ianom Rushom; Liverpoolu bi to bio peti naslov europskog prvaka u 10 godina, tako da bi osvajanjem KEP-a 1984/85. godine dobilo veliki pokal u trajno vlasništvo. Vrlo je vjerojatno da je i svojevrsni "osjećaj krivnje" utjecao na Liverpoolovu igru (unatoč tome što su svi igrači bili vrsni profesionalci). Bilo bi teže zamisliti englesko slavlje na nogometnoj utakmici prije koje je ubijeno 39 osobâ.
Bilanca sveg divljanja je bilo 39 mrtvih Talijanaca i preko 400 ozlijeđenih osoba.
Heyselska tragedija je prevršila mjeru. UEFA je kaznila Englesku, odnosno engleski nogometni savez i engleske klubove izrazito oštrim, dotad nedosuđenim mjerama u svjetskom nogometu; engleski klubovi su dobili zabranu natjecanja u UEFA-inim kupovima iduće tri godine, a Liverpool čak pet godina. I to pod uvjetom da se stvari dovedu u red. Budući su vijesti o huliganskim divljanjima u Engleskoj i dalje pristizale, kazna je produljena, tako da su se engleski klubovi opet uključili u UEFA-ina natjecanja tek u sezoni 1990/91..
Kazna nije bila stala samo na europskoj razini; i engleska premijerica Margaret Thatcher se odlučila obračunati s huliganstvom u Engleskoj; kazne su znatno postrožene, zatvor za huliganske ispade je postajao automatski, policiji su proširene ovlasti u suzbijanju divljanja, a svi počinitelji izgreda su se morali javljati policiji prije utakmica. Uslijedile su zabrane posjeta utakmicama izgrednicima (čak i doživotne!), a zatvorske kazne su bivale sve dulje, a novčane kazne sve veće. Nakon prekodesetljetne borbe s huliganstvom, postiglo se to da je red na engleskim nogometnim stadionima došao do kazališne razine.
Iako su u povratničkoj sezoni engleski klubovi ostvarili uspjehe, izolacijska kazna je ostavila traga na engleskom nogometu, koji nije imao takvu nadmoć nad ostalim europskim klubovima, kao što je imao do Heyselske tragedije. Naime, u razdoblju od sezone 1976/77. do uključujući 1984/85., engleski su klubovi osvojili 7 (+1 finalist), a ostatak Europe samo 1 Kup europskih prvaka, odnosno 2 Kupa UEFA prema 6 ostatka Europe, odnosno 1 Kup pobjednika kupova (+2 finalista) prema 7 ostatka Europe!