NK Dinamo Zagreb

Izvor: Wikipedija

NK Dinamo Zagreb
Puno ime Nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak plavi, purgeri
Osnovan 26. travnja 1911.
Igralište Maksimir, Zagreb
Kapacitet 38 000
Direktor Hrvat Mirko Barišić
Trener Branko Ivanković
Liga 1. HNL
2005/06. 1. HNL, 1.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
Glavni dres
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
Pričuvni dres


Nogometni klub Dinamo Zagreb je jedan od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.

NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski (osnovan 26. travnja 1911.). Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. U bogatoj povijesti osvojeno je 18 naslova prvaka (Građanski 6 puta, Dinamo 12) te 17 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.

Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba i nogometni ponos Hrvata. Istraživanja pokazuju da 33% građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 302 postignuta gola. Trenutni predsjednik Dinama je Mirko Barišić, a trener Branko Ivanković.

Sadržaj

Povijest

Klub nastavlju tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

Povijest Građanskog

Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam...

Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Građanski prvak 1926.
Povećaj
Građanski prvak 1926.

Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.

Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.

Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.

Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölf, Lešnik, Antolković, Kokotović). Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Gaskhell, Haftl, Donelly, Mađari Poszony, Molnár, Bukovy, Austrijanac Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih purgera.

Povijest Dinama

U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom) je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om. Dinamo je nastao udruživanjem 2 kluba tako da je dinamo novi klub od 1945.

Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölf, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Dinamo prvak 1982.
Povećaj
Dinamo prvak 1982.

U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.

Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u SFRJ nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie.

Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstva: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004.

Sportski uspjesi

  • Prvenstvo Hrvatske: 1943. (kao Građanski), 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06.
  • Prvenstvo Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940., (kao Građanski) 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), 1981/82.
  • Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04.
  • Kup Jugoslavije: 1925., 1940., 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
  • Kup velesajamskih gradova (Kup UEFA): 1967. (finalisti 1963.)
  • Balkanski kup: 1977.

Grb i dres

Dres Dinama je tradicionalno tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen modernijom srebrnom varijantom. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom crtom popola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo tiskano slovo "d" bijele boje. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Grb je obrubljen zlatnom bojom, no u zadnjih par godina, umjesto zlaznog obruba, stavljen je srebrni. U uporabi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Stadion

Glavni članak: Stadion Maksimir

Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi.

Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Stadion Maksimir
Povećaj
Stadion Maksimir

Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.

Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjevernja tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990., a danas se njime redovito koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor omladinske škole je Božidar Šikić.

1967.

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencie.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Zlatna generacija: s lijeva stoje: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, čuče: Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl
Povećaj
Zlatna generacija: s lijeva stoje: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, čuče: Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl

U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova "Stara dama" se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin.

U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem. Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

Tad su se mnogi prisjetili i početka sezone te sreće koja obično prati hrabre, a bez koje Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, "modre" je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), strijepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). Potom su domino-sustavom oborili najveće - Juventus, Eintracht, Leeds United...


Prvo kolo Dinamo - Spartak Brno 2-0 Spartak Brno - Dinamo 2-0

Drugo kolo Dinamo - Dunfermline 2-0 Dunfermline - Dinamo 4-2

Treće kolo Dinamo Dynamo - Pitesti 0-0 Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1

Četvrtfinale Juventus - Dinamo 2-2 Dinamo - Juventus 3-0

Polufinale E. Frankfurt - Dinamo 3-0 Dinamo - E. Frankfurt 4-0

Finale Dinamo - Leeds United 2-0 Leeds United - Dinamo 0-0

Rivalitet sa 'splitskim bilima'

Vječiti derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine. Do sad je odigrana 161 utakmica. U taj broj su uračunate samo utakmice u prvenstvu, dok utakmice iz nacionalnih kupova nisu uračunate.

Statistika

1924.-1941. Građanski - Hajduk 27 10 9 8 49:45
1946.-1991. Dinamo - Hajduk 92 32 25 35 123:131
1992.-2005. Dinamo - Hajduk 42 17 9 16 54:49
Ukupno 161 59 43 59 226:225

Momčadi prvaka

NK Dinamo je u svojoj bogatoj povijesti osvojio 17 naslova državnih prvaka. Građanski je u Kraljevini Jugoslaviji osvojio 5 naslova: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te naslov 1943. osvojen u NDH. NK Dinamo u SFRJ osvaja četiri naslova: 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), te nakon duge 24. godine čekanja naslov 1982. godine. Momčad koja je osvojila naslov 1982. svakako je najpoznatija: Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Ivković, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Vlak, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić na čelu sa trenerom Miroslavom Blaževićem.

U Republici Hrvatskoj Dinamo osvaja 8 naslova. Od toga pod imenom Croatia pet puta (1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98. i 1998/99.), a nakon povratka imena Dinamo osvaja tri naslova 1999/2000., 2002/03. i 2005/06.

Građanski

1923. Vrđuka, Schiffer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Babić

Trener: Arthur Gaskel

1926. Mihelčič, D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke

Trener: Josef Brandstatter

1928. Mihelčič, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić

Trener: Imre Poszonyi

1937. Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić

Trener: Marton Bukovi

1940. Urch, Brozović, Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović

Trener: Marton Bukovi

1943. Glaser, Brozović, Antolković, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović

Trener: Marton Bukovi

Dinamo

1948. Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše

Trener: Karl Mütsch

1954. Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula

Trener: Ivan Jazbinšek

1958. Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec.

Trener: Gustav Lechner

1982. Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić

Trener: Miroslav Blažević

1993. Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac

Trener: Miroslav Blažević

1996. Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica

Trener: Zlatko Kranjčar

1997. Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar

Trener: Otto Barić

1998. Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz

Trener: Zlatko Kranjčar

1999. Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović

Trener: Ilija Lončarević

2000. Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas

Trener: Marijan Vlak

2003. Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar

Trener: Miroslav Blažević

2006. Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo da Silva, Zahora

Trener: Josip Kuže

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku armiju navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u SFRJ uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga. Ali tu treba i spomenuti i Hercegovinu odakle dolaze također najvjerniji navijači Dinama ( Široki Brijeg, Čapljina, Mostar...).

Rezultati po regijama Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo

Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo

Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo

Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo

Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo

Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo

Zaključak Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći.

Navijači

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys.

Sezona 2006/07.

Vratari
Broj Drž. Igrač Položaj
1 Ivan Turina vratar
... Tomislav Vranjić vratar
12 Filip Lončarić vratar
22 Marko Šarlija vratar
... Ivan Kelava vratar
Obrambeni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj
26 Dino Drpić stoper
3 Hrvoje Čale lijevi branič
7 Etto desni branič/desni vezni
5 Vedran Ćorluka stoper
15 Carlos Santos lijevi branič
6 Mario Cvitanović stoper
4 Jens Nowotny stoper
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj
2 Marijan Buljat desni vezni
8 Ante Tomić vezni igrač
... Miroslav Šarić vezni igrač
13 Mathias Chago obranbeni vezni/vezni igrač
10 Luka Modrić navalni vezni/lijevi vezni
30 Davor Vugrinec navalni vezni
20 Ognjen Vukojević obrambeni vezni
28 Zoran Mamić vezni igrač
16 Sammir navalni vezni
11 Jasmin Agić vezni igrač/obrambeni vezni
Napadači
Broj Drž. Igrač Položaj
24 Eduardo da Silva napadač
21 Saško Pandev napadač
... Josip Tadić napadač
9 Anderson Costa napadač

Međunarodne utakmice sezona 2006/07

Transferi sezone 2006/07. (ljeto)

Klub je za novu sezonu doveo stopera Maria Cvitanovića iz belgijskog Antwerpena, vezne igrače Davora Vugrinca iz Rijeke, Marija Grgurovića iz Hajduka, te vratara Tomislava Vranjića iz Varteksa. Nakon jedne sezone vratio se Jasmin Agić iz korejskog Incheona. Sa posudbe su se vratili Goran Ljubojević i Vedran Ješe. Iz juniorske momčadi došao je Milan Badelj. Iz njemačkog Bayer Leverkusena došao je proslavljeni reprezentativni stoper Njemačke, Jens Nowotny. Početkom studenog predugovor je potpisao mladi brazilac Sammir, pravo nastupa imati će od početka nove polusezone.

Ivan Bošnjak i Goran Ljubojević otišli su u belgijski RKC Genk, a Silvio Marić je napustio klub raskidom ugovora. Zahora je otišao na posudbu u slovenski Koper, Patrice Kwedi je na posudbi u Šibeniku, Miroslav Šarić u Kamen Ingradu, a Mario Grgurović i Marko Janjetović u Međimurju. 17-godišnji Dejan Lovren posuđen je zaprešićkom Interu. Vedran Ješe otišao je u švicarski Thun. Nakon raskida posudbe u Kopru, Junior Juninho je napustio klub raskidom ugovora sa strane poslodavca.

Trener Josip Kuže je 6.studenog 2006. napustio klub nakon više od godinu dana, a za novog je trenera par sati nakon toga postavljen Branko Ivanković.

Transferi sezone 2006./07. (zima)

S posudbe se iz Kamen Ingrada vratio Miroslav Šarić. Iz njemačkog Bayer Leverkusena kupljen je 21-godišnji napadač Josip Tadić.

Poznati igrači

 
  • Vladimir Čonč
  • Eduardo da Silva
  • Stjepan Deverić
  • Tomislav Ivković
  • Oskar Jazbinšek
  • Dragutin Vabec
  • Ivica Senzen
  • Dražan Jerković
  • Goran Jurić
  • Ratko Kacian
  • Vlado Kasalo
  • Zlatko Kranjčar
 
  • Dražen Ladić
  • Stjepan Lamza
  • August Lešnik
  • Silvio Marić
  • Vlatko Marković
  • Marko Mlinarić
  • Zvonimir Monsider
  • Džemal Mustedanagić
  • Robert Prosinečki
  • Mladen Ramljak
 

Snješko Cerin i Franjo Wölfl su jedni od igrača iz t.zv. jugoslavenskog "Kluba 100", igrača koji su dali preko 100 pogodaka u prvoligaškim utakmicama.


Najbolji strijelci u klupskoj povijesti

Najbolji strijelci lige

Inozemni igrači i treneri u Dinamu

Treneri

  • 1923-1924. Artur Gaskel
  • 1925-1926. Josef Brandstätter
  • 1926-1928. Imre Pozsonyi
  • 1929-1931. James Donnelly
  • 1932. Giury Molnar
  • 1933. Robert Haftl
  • 1935. Hans Ringer
  • 1935-1945. Marton Bukovi
  • 1945. Branko Kunst
  • 1945-1947. Marton Bukovi
  • 1947. Mirko Kokotović
  • 1948. Karl Mütsch
  • 1948-1949. Bruno Knežević
  • 1950-1952. Bernard Hügl
  • 1952-1953. Milan Antolković
  • 1953-1955. Ivan Jazbinšek
  • 1956. Bogdan Cuvaj
  • 1957. Milan Antolković
  • 1957-1958. Gustav Lechner
  • 1959-1960. Milan Antolković
  • 1960-1961. Marton Bukovi
  • 1961-1964. Milan Antolković
  • 1964-1965. Vlatko Konjevod
 
  • 1965-1967. Branko Zebec
  • 1967-1970. Ivica Horvat
  • 1970-1971. Zlatko Čajkovski
  • 1971-1972. Dražan Jerković
  • 1972. Stjepan Bobek
  • 1973. Domagoj Kapetanović
  • 1973-1974. Ivan Marković
  • 1974-1977. Mirko Bazić
  • 1977-1978. Rudolf Belin
  • 1978-1980. Vlatko Marković
  • 1980. Ivan Marković
  • 1980-1983. Miroslav Blažević
  • 1983. Vlatko Marković
  • 1984. Branko Zebec
  • 1984-1985. Tomislav Ivić
  • 1985. Zdenko Kobeščak
  • 1986-1988. Miroslav Blažević
  • 1988-1989. Josip Skoblar
  • 1989. Rudolf Belin
  • 1989-1990. Josip Kuže
  • 1990-1991. Vlatko Marković
  • 1991-1992. Zdenko Kobeščak
  • 1992. Vlatko Marković
 
  • 1992-1994. Miroslav Blažević
  • 1994. Ivan Bedi
  • 1994-1996. Zlatko Kranjčar
  • 1996-1997. Otto Barić
  • 1997-1998. Marijan Vlak
  • 1998. Zlatko Kranjčar
  • 1998. I. Bedi / H. Braović
  • 1998-1999. Velimir Zajec
  • 1999. Ilija Lončarević
  • 1999. Osvaldo Ardilles
  • 1999-2000. Marijan Vlak
  • 2000-2001. Hrvoje Braović
  • 2001-2002. Ilija Lončarević
  • 2002. Marijan Vlak
  • 2002-2003. Miroslav Blažević
  • 2003-2004. Nikola Jurčević
  • 2004. Đuro Bago
  • 2004. Nenad Gračan
  • 2005. Ilija Lončarević
  • 2005. Zvjezdan Cvetković
  • 2005-2006. Josip Kuže
  • studeni 2006. Branko Ivanković


Prva hrvatska nogometna liga (sezona 2006./2007.)
Cibalia | Dinamo | Hajduk | Kamen-Ingrad | Međimurje | Osijek | NK Pula | Rijeka | Slaven Belupo | Šibenik | Varteks | Zagreb


Druga hrvatska nogometna liga (sezona 2006./2007.)
Zadar | Bjelovar | Belišće | Croatia Sesvete | Koprivnica | Vukovar´91 | Marsonia | Čakovec | Inter-Zaprešić | Hrvatski dragovoljac | Imotski Termin | Naftaš HAŠK | Pomorac | Solin | Moslavina Kutina | Mosor Žrnovnica

Vanjske poveznice