Diplomacija

Izvor: Wikipedija

Ujedinjeni narodi, sa sjedištem u New Yorku, su najveća međunarodna diplomatska organizacija.
Povećaj
Ujedinjeni narodi, sa sjedištem u New Yorku, su najveća međunarodna diplomatska organizacija.

Diplomacija je pojam koji ima nekoliko značenja:

  • sposobnost, znanje, vještina i metoda komuniciranja, održavanja međunarodnih odnosa, pregovaranja, rješavanja konfliktnih situacija.
  • vođenje državnih poslova na području vanjske politike putem službenih kontakata s drugim subjektima međunarodnih odnosa.
  • cjelokupna državna struktura koja služi predstavljanju neke zemlje u svijetu i pojedinim državama, kao i održavanje službenih odnosa s drugim zemljama i međunarodnim organizacijama. Tu državnu strukturu u prvom redu čine ministarstvo vanjskh poslova te diplomatsko-konzularna predstavništva
  • profesija, karijera, struku predstavljanja države u međunarodnim odnosima kojom se bavi diplomat.

Ponekad se pod pojmom diplomacija misli na znanost koja proučava i podučava o relevantnim pitanjima u međunarodnim odnosima i vođenju vanjske politke. Kao znanost ona je kompilacija raznih znanstvenih područja (politika, povijest, zemljopis, pravo i druge).

Sadržaj

[uredi] Povijesni razvoj

U svojoj dugoj povijesti diplomacija je prolazila kroz različite promjene. Dokazi o savezima, te mirovnim i drugim sporazumima zabilježeni su na najstarijim povijesnim spomenicima i pisanh tragova.

Antička Grčka bila je pogodna, zbog svoje podijeljenosti na brojne gradove-države, za razvoj diplomatskih odnosa. Grčki su gradovi-države međusobno slali izaslanike u diplomatske misije koji su bili prihvaćeni i tretirani s dužnom i protokolarnom pažnjom. Rimljani su također poštovali strane izaslanke, te im davali određenu zaštitu i povlastice, ali su takav tretman tražili i za svoje izaslanike (fetiales) kod stranih vladara. Međutim, do razvoja diplomacije dolazi tek u kasnijem razdoblju Rimskog Carstva (jer su do tada svi dijelovi europskog i mediteranskog prostora bili u sastavu Carstva, pa su se i odnosi smatrali unutrašnjim pitanjem), naročito nakon njegove podjele 395. godine na Istočno i Zapadno, odnosno u doba Bizantskog Carstva. Održavanje diplomatskih odnosa i slanje izaslanika kod drugih vladara učestalo je i između drevnih indjskih država, ali i između država poput Sirije, Egipta, Kine. Arapski vadari također šalju svoje izaslanike. Za razdoblje starog i srednje vijeka karakteristična je privremena ili ad hoc diplomacija.

Prvi pravi počeci diplomacije javljaju se tek u doba renesanse, razvitkom ustanove stalne diplomacije, kada Venecija, Milano, Toskana, Firenca i drugi talijanski gradovi uvode imenovanje diplomatskih predstavnika. Tijekom XV. stoljeća stvara se diplomacija kao stalna djelatnost, a ne kao dotadašnje povremeno slanje i primanje izaslanika. Stalni dipomatski predstavnici imaju jasna naznačena prava i dužnosti, uz utvrđenje pravila njihovog djelovnja.

Francuski kardinal Richelieu osnovao je 1626. godine prvo ministarstvo vanjskih poslova kao središnje tijelo za vođenje posova u međunarodnim odnosima. Nakon Francuske i druge europske države osnivaju svoja ministarstva vanjskih poslova.

Za konkretnije određenje položaja i pravila u svezi s dipomatskim predstavnicima i njihovim funkcijama trebalo je čekati do 1815. godine, kada su države sudionce Bečkog kongresa nakon napoleonskih ratova prvi puta všestranim (multilateralnim) sporazumom utvrdile pojedina bitna pitanja.

Promjene nakon II. svjetskog rata dovodi do stvaranja suvremene diplomacije, za koju je karakterističan razvoj višestrane, multilateralne diplomacije, pored tradicionalne dvostrane, bilateralne diplomacije.

[uredi] Diplomatsko zanimanje

Diplomacija proširuje i produbljuje prijateljske odnose, političke, gospodarske i kulturne, s državama saveznicama i neutralnim državama, ali i ulaže napore za promjenu odnosa onih vlada koje vode neprijateljsku politiku.

Diplomacija ima široku zadaću. Jednostavno definirano, zadaće diplomacije su: predstavljati i zastupati, štititi i obavještavati svoju zemlju, pregovarati.

Smisao predstavljanja i zastupanja čini najbitniji element. Veleposlanik predstavlja poglavara svoje zemlje i zastupa svoju državu pred vlastima države primateljice. On nužno i govori u ime svoje vlade. Budući da prima i prenosi priopćenja svoje vlade i budući da predstavlja službeni izvor informacija, on je stalni i sigurni posrednik u odnosima dviju država.

[uredi] Diplomat

Diplomat je osoba koja se bavi diplomacijom. U užem smislu to je službeni predstavnik države koji ima diplomatski status (šef diplomatske misije ili član njezina diplomatskog osoblja, koji je upisan u diplomatsku listu). Diplomat u širem smislu riječi je pripadnik diplomatske službe i vanjskopolitičkog aparata jedne zemlje (uključujući i konzularnu službu).

[uredi] Diplomatska misija

Diplomatska misija je službeno predstavništvo države šiljateljice u državi primateljici, odnosno pri međunarodnoj organizaciji/konferenciji. Diplomatska misija može biti stalna ili privremena, može biti 'ad hoc' za jedan specifičan posao ili jednu zadaću.

[uredi] Bečka konvencija

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima je međunarodni ugovor. Sklopljena je na UN-ovoj Konferenciji 14. travnja 1961. godine, a stupila je na snagu 24. travnja 1964. Ovom Konvencijom kodificiran je najvažniji dio do tada postojećeg običjnog međunarodnog prava, uz neke nove dispozicije. Njome se reguliraju prava i obveze država primateljica i država šiljateljica u pogledu stalnih diplomatskih misija bilateralnog karaktera, imunitete i privilegije članova diplomtaske misije, administrativnog i tehničkog osoblja.

Bečka konvencija o konzularnim odnosima sklopljena je 1963. godine na Konferenciji UN u Beču, stupila je na snagu 1967. godine. Tom konvecijom reguliran je najveći dio pitanja koja su do tada bila rješavana bilateralnim sporazuma u pogledu karijernih i počasnih konzula, njihovih ureda, prava i obveza država primateljice i države šiljateljice, statusa konzularnih funksionara i konzularnih službenika.

Republika Hrvatska stanka je obiju Konvencija.

[uredi] Povezani članci

Diplomatski protokol