Katolička crkva u NDH
Izvor: Wikipedija
Iako je vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj nakon osnivanja NDH izrazio novim vlastima lojalnost i podršku, te zadovoljstvo zbog stvaranja hrvatske države, ubrzo su uslijedili i kritički istupi. Protiv politike kolektivne odmazde i proizvoljnih progona i ubijanja u NDH (vidi članak: Srbi u NDH) odlučno je prosvjedovao nadbiskup Alojzije Stepinac. Slično su postupali i drugi biskupi i svećenici. (Vidi također članak Stepinac i Židovi.)
Sadržaj |
[uredi] Podrška stvaranju Nezavisne Države Hrvatske
Vrhovi Katoličke crkve bili su nezadovoljni položajem Crkve u Kraljevini Jugoslaviji. Ustavna načela o ravnopravnosti vjera često su bila izigravana u korist Srpske pravoslavne crkve. Beogradske vlasti su s velikim nepovjerenjem gledale osobito na Crkvu u Hrvatskoj. Katolički tisak otvoreno je iskazivao nezadovoljstvo s postojećim položajem Crkve i sve se izrazitije vezivao uz hrvatski nacionalni pokret, a postepeno izražavao i sve veću naklonost politici potpune hrvatske nezavisnosti.
Nakon proglašenja NDH, Stepinac je posjetio Slavka Kvaternika, a ubrzo potom i dr. Antu Pavelića. Crkva je redovno kontaktirala s onima koji stvarno imaju vlast na određenom području radi svoje pastoralne misije i zaštite vjernika .Ipak, vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj pozdravio je pojavu nove države, kako to nepobitno proizlazi iz poslanice nadbiskupa Stepinca, objavljene potkraj travnja 1941. Obraćajući se tom poslanicom katoličkim svećenicima u NDH, Stepinac im je uputio poziv na »uzvišeni rad oko čuvanja i unapređenja« hrvatske države. U nastavku nadbiskup kaže: »Mi vjerujemo i očekujemo da će Crkva u uskrsloj Državi Hrvatskoj moći u punoj slobodi naviještati neoborive principe vječne Istine i Pravde.«
Od ostalih visokih crkvenih dostojanstvenika naglašenu podršku NDH i poglavniku iskazivao je sarajevski (vrhbosanski) nadbiskup dr. Ivan Šarić. U svom pozdravu Paveliću on je posebno istakao da je s osnutkom NDH Pavelić »donio slobodu i nezavisnost hrvatskom narodu Bosne i Hercegovine«. (Matković, str. 125-126) Kasnije je pisao da »nikada Katolička crkve nije bila toliko zaštićena i u svojim nastojanjima za širenje istine toliko zagarantirana« kao u doba NDH. (Zbornik "Ante Pavelić - 100 godina", Zagreb, 1995, str. 186)
U srpnju 1941, nakon prve konferencije katoličkih biskupa u NDH, delegacija na čelu sa Stepincem primljena je kod poglavnika. Stepinac je u pozdravnoj riječi izajvio da ga biskupi posjećuju »kao legitimni predstavnici crkve božje u NDH s obećanjem iskrene i lojalne suradnje za bolju budućnost naše domovine«. Takva je izajva kasnije bila protumačena kao otvorena podrška ustaškom režimu, premda je ona mogla značiti i samo iskazivanje korektnog odnosa Crkve prema novoj vlasti. (Matković, str. 126-127)
Crkva je imala dovoljno razloga da održava dobre odnose s novom državom, kao i obrnuto. Ustaški je vrh ulagao velike napore u dobivanje priznanja Vatikana, pa je Stepinac pomogao u uspostavi kontakata sa papom Piom XII-im. Vatikan je međutim priznao NDH "de facto", ali ne i "de iure", jer je nastavio održavati vezu sa izbjegličkom jugoslavenskom vladom u Londonu).
[uredi] Prosvjedi zbog progona i pogroma
Dana 14. svibnja 1941. Stepinac je poslao poglavniku Paveliću prosvjedno pismo: »Ovaj čas primio sam vijest, da su ustaše u Glini postrijeljali bez suda i istrage 260 Srba. Ja znam, da su Srbi počinili teških zločina u našoj domovini u ovih dvadeset godina vladanja. Ali smatram ipak svojom biskupskom dužnošću, da podignem svoj glas i kažem, da ovo po katoličkom moralu nije dozovljeno, pa Vas molim, da poduzmete najhitnije mjere, na cijelom teritoriju Nezavisne Države Hrvatske, da se ne ubije nijedan Srbin, ako mu se ne dokaže krivnja radi koje je zaslužio smrt.« (cit. u Krišto 2001, str. 134-135)
Vidi također neke citate u članku Stepinac i Židovi..
Prosvjedovali su i drugi biskupi i svećenici. Mostarsko-duvanjski biskup Alojzije Mišić (inače franjevac) uputio je pismo Stepincu 18. kolovoza 1941, opisujući pojave nasilja i bezakonja. U kasnijem pismu od 7. studenoga 1941. piše: »Postavljeni za stožernike i logornike zloupotrebili su položaj, iskoristili nastrane instinkte masa, podržali slabe ljudske strane, da je strahota, što je iz toga proizašlo. Suprut lijeka nigdje. Došlo je napokon i raseljavanje masa u Srbiju. Jauk, plač, žalost – bježanje na sve strane, čak i Mussoliniju u Rim otišla deputacija. Posljedica bila nova talijanska okupacija Hercegovine. Katoličkoj crkvi nije do nasilja. Osuđuje ga i osudila ga i ovaj puta. Ali upadan je prelaz u krajnosti. Razumije se, razbježali se na sve strane stožernici, logornici i silnici, itd. Za silnike patila sirotinja.« (cit. u: Krišto 2001, str. 142-143.) Nakon što je Stepinac proslijedio ovaj dopis Paveliću, ovaj je smijenio stožernika u Mostaru.
Razni suvremeni autori, kao Ivan Mužić, Jure Krišto i Hrvoje Matković, pozivajući se na dokumente i svjedoke, ukazuju na loše odnose između Stepinca i ustaškog režima, osobito samog Pavelića, uzrokovane ovim njegovim kritičkim istupima. »Zauzimanje nadbiskupa Stepinca za ljude koje su ustaške vlasti progonile kao državne neprijatelje (naročito Židove i Srbe) Pavelić nije podnosio, pa je svoju netrpeljivost prema nadbiskupu na određeni način i iskazivao (npr. nepozivanjem Stepinca u protokolarnim prigodama kad je nazočnost predvodnika Crkve bila očekivana).« (Matković, str. 127)
Postoje svjedočenja da se razmišljalo o uhićenju Stepinca (npr. Krišto 2001, str. 92 i Krišto 1998, knjiga I., str. 111), pa i da se na njega spremao atentat (Krišto 2001, str. 306). Ovim se zaključcima protivi Ivan Gabelica u radu koji je kao feljton objavljen u časopisu Zatvorenik, glasilu Hrvatskog društva političkih zatvorenika. On smatra da se o navodno lošim odnosima govorilo samo da bi se Stepinca zaštitilo pred komunističkim sudom nakon rata. Gabelica je radikalni desni političar, predsjednik Hrvatske čiste stranke prava, i stalo mu je do rehabilitacije NDH.
»No bez obzira na stav visokih crkvenih dostojanstvenika i njihovih službenih kontakata s nositeljima vlasti, mnogi svećenici (iz redova višeg i nižeg klera) zdušno su podržali tu vlast ili su se barem mirili s ustaškom politikom. I neke katoličke organizacije (Križari, Domagoj) iskazivale su podršku novoj vlasti, pa nije bio rijedak slučaj da su upravo neki njihovi članovi bili prvi predvodnici ustaških organizacija. (Tako je npr. predsjednik Velikog križarskog bratstva dr. Feliks Niedzielsky postao zapovijednik Ustaške mladeži.) A pojedini katolički vjersko-odgojni zavodi i škole uključili su se upoltičko usmjeravanje omladine u NDH u ustaškom duhu.« (Matković, str. 127)
[uredi] Otpor prisilnom prijelazu u katoličanstvo
(Napomena: Katolička crkva ne koristi termin prekrštavanje, nego samo "prijelaz u katoličku vjeru", jer pravoslavci već jesu kršteni i Katolička ih crkva priznaje kao kršćane. Pogotovo ne pokrštavanje, jer pokrštavaju se pogani. O tome Krišto 2001, str. 169)
NDH je odmah po uspostavi započela kampanju prisilnog prijelaza pravoslavnih u katoličku Crvku. (Vidi članak Srbi u NDH.) Katolički biskupi opirali su se miješanju crkve u vjerska pitanja, te ustaškim pritiscima za nasilno pokatoličavanje pravoslavaca. (Detaljni prikaz u: Krišto 2001, str. 169-244.) Jure Krišto u svojim knjigama dokumentima dokazuje neopravdanosti zaključaka srpskih povjesničara, kao što je Vladimir Dedijer, da je »najviša crkvena vlast u takozvanoj NDH poduprla ustašku namjeru, da se terorom likvidira pravoslavlje u Hrvatskoj« (iz Dedijerove knjige Vatikan i Jasenovac. Dokumenti, Beograd: Rad, 1987). Ivan Gabelica (vidi vanjsku poveznicu) sa svojim tezama blizak je Dedijeru što se tiče interpretacije činjenica, dakako sa oprečnim vrednovanjem.
U rezoluciji Hrvatske biskupske konferencije od 20. studenoga 1941. ponovljeno je ono, što Crkva od početka zastupa: »U Katoličku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile, potpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katoličke vjere i koji su u cjelosti udovoljili crkvenim propisima.« Biskupi su se odlučno usprotivili mješanju države u vjerske prijelaze. Spominju i osuđuju praksu da državni i ustaški dužnosnici imenuju "misionare" koji bi imali provoditi "konverzacije" grkoistočnjaka na katoličku vjeru. Zamjerali su i što se ruše pravoslavne crkve i osudili druga "zločinstva i ispade" koji se događaju.
Poruka završava apelom na poglavnika osobno, uz pretpostavku da su se pogromi dogodili bez njegovog znanja: »Nitko ne može poricati, da su se dogodila strašna nasilja i okrutnosti, jer ste vi, Poglavniče, sami javno osudili nasilja raznih nazovi-ustaša, štoviše dali ih i strijeljati zbog izvršenih zločina. Zaslužuje svako priznanje Vaša odlučnost, da u zemlji vlada pravda i red.« (Krišto 1998, knjiga II,str. 118) Većina povjesničara slaže se da su biskupi (i sam Stepinac, koji u svojim predstavkama često piše na sličan način) bili svjesni da se masovni progoni bez odobrenja samog Pavelića ne bi mogli događati, ali su kao politički realisti nastojali na njega utjecati, dajući mu mogućnost da odgovornost prebaci na niže razine (što se i dogodilo tijekom 1942, kada je politika prema Srbima ublažena i smijenjen Eugen (Dido) Kvaternik. Vidi članak Srbi u NDH).
Istovremeno, Stepinac povjerljivom okružnicom upućuje svećenike da u ovom vremenu "ludila i divljaštva" postupaju suprotno javnim uputama i pravilima, po kojima treba detaljno provjeravati motive i znanje svakog tko želi prijeći u katoličanstvo: »Kad dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoje.« (Ovu uputu prenosi Aleksa Benigar u knjizi Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal, 2. izd., Zagreb, 1993. Nije naveden datum upute. Prenosi je Krišto 2001, str. 189) (Također su i neki su Židovi izražavali spremnost da se pokrste kako bi izbjegli smrt. To nije pomagalo, jer holokaust je provođen na rasnoj, a ne vjerskoj osnovi. Vidi članak Holokaust u NDH.) Ova uputa je u izričitom sukobu sa javnom crkvenom politikom, pa i sa izričitim očitovanjem Vatikana u pismu Jugoslavenskom poslanstvu pri Sv. Stolici od 25. siječnja, gdje se kaže da Crkva ne želi raditi skrovito na spašavanju ljudi. (Krišto 2001, str. 239-240)
[uredi] Dio nižeg klera podržava ustaše
Dio nižeg klera postupao je suprotno ponašanju nadbiskupa Stepinca i većine biskupa, te je davao aktivnu podršku NDH i sudjelovao u ustaškom pokretu. Vidi: Ivan Guberina.
[uredi] Vanjske poveznice
- Ovo je 21. nastavak feljtona Blaženi Alojzije Stepinac i hrvatska država, kojeg Ivan Gabelica objavljuje u 165. broju časopisa Zatvorenik, glasila Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Od tog broja časopis je dostupan na Internetu, pa se mogu naći i slijedeći nastavci.
[uredi] Literatura
- Krišto, Jure, 1998: Katolička crkva i Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945., Zagreb: Hrvatski institut za povijest i "Dom i svijet", 1998.
- Krišto, Jure, 2001: Sukob simbola. Politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2001.
- Matković, Hrvoje: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić, 2002.