Asanaginica
Izvor: Wikipedija
Asanaginica (Hasanaginica) hrvatska je usmena balada, koja je nastala između 1646. i 49. u Imotskoj krajini i prepričavala se s koljena na koljeno po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku, dok je nije zapisao 1774. godine talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je "morlačka balada" (morlačka = ilirička). Prvi je put objavljena u njegovoj knjizi "Put po Dalmaciji" u Mletcima. Od tog su se trenutka počeli nizati prijevodi ove pjesme na raznim svjetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Johann Wolfgang Goethe (1775.), Walter Scott (1798.), Aleksandar Sergejevič Puškin (1835.), Adam Mickiewicz (1841.) samo su neka od imena koja su prevodila "Asanaginicu". Za "Asanaginicu" se s pravom može reći da je jedna od najljepših i najzadivljujućih balada, koja je ikad nastala.
Asanaginica je služila i kao predložak za prvu bošnjačku operu, a premijerno je izvedena u Sarajevu 2000. godine. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, kompoziciju Asim Horozić, režiju je vodio Sulejman Kupusović, a u naslovnoj ulozi nastupila je primadona sarajevske Opere Amila Bakšić.
Sadržaj |
[uredi] Pozadina i stvarni likovi balade
Ova je balada nastala u Imotskoj krajini, na mjestu odakle se u daljini naziru sjeverni visovi planine Biokovo (1762m). Radnja se zbiva u Vrdolu, današnjem Zagvozdu i Župi gdje je Asan-aga Arapović imao velika imanja. Temelji Asan-agine kule postoje i danas, kao i mjesto gdje je Asanagica sahranjena. Njen grob leži u blizini ruševina kule, kraj tri bunara odakle je zahvaćala vodu.
Povrede koje se spominju u baladi, Asan-aga je zadobio u borbi s kršćanskim odmetnicima (1645.-69.). Dok je ležao ranjen, njegova žena Fatima Arapović (rođ. Pintorović) nije ga nijednom posjetila, "od stida" kako navodi pjesma. To je bilo u jednom jako patrijarhalnom vremenu gdje se smatralo da je ženino mjesto u kući s djecom. No, Asan-aga se naljutio i poslao ženi poruku da da ga ne čeka na dvoru te da se vrati svojoj majci u Klis. Ona ga ipak čeka i nada se da će se predomisliti, no on je, pošto je došao, tjera s dvora.
To se događa najvjerojatnije između 1645. i 1648. Fatimin brat, beg Pintorović, mimo njene želje, ugovara brak sa "imotskim kadijom". To je bio jedan od bogatijih Imoćana te je beg Pintorović htio izvući osobnu korist iz toga braka.
Asanaginica je tada već psihički slomljena žena koja pati za svojom djecom. Zaustavila je svatove kraj dvora da vidi djecu i da se oprosti od njih. Asan-agina surovost tada se primjećuje kad doziva djecu: "sirotice svoje koje majka neće ni da pogleda."
Njeno srce nije moglo više izdržati i pada na zemlju te umire od bola i nepravde gledajući u svoju djecu:
Uput se je s dušom rastavila
Od žalosti gledajuć sirota!
Teško je znati šta se od ovoga stvarno dogodilo, možda sve, a možda samo poneki fragmenti. Ipak, zna se da su sljedeće osobe stvarno postojale:
- Asan Arapović - Asan-aga, vjerovatno graničar tadašnje bosanske države (vidi kartu dolje)
- Asanaginica - Fatima Arapović (rođ. Pintorović), Asan-agina žena
- Beg Pintorović, brat Fatime Arapović
Također postoje ostatci Asan-aginih dvora i kule, kao i Fatimin grob u blizini. Bosanski književnik Alija Isaković iznio je zanimljivu konstataciju, napola u šali, da je baladu mogla napisati i sama Asanaginica (Fatima Arapović) nemajući kome drugom ispričati svoju bol i patnju za djecom. Ni ta se mogućnost ne bi trebala isključiti.
[uredi] Vanjske poveznice i slike
[uredi] Wikiizvor
![]() |
Wikizvor: Hasanaginica - tekst na hrvatskom |
[uredi] Izvorni hrvatski oblik Asanaginice
![]() |
Predloženo je da se ovaj članak premjesti u wikIzvor. |
Asanaginica
(inačica iz "Splitskog rukopisa", u vlasnosti Srećka Dujma Karamana)
Što se bili u gori zelenoj?
al su snizi, al su labutovi?
da su snizi, već bi okopnili,
labutovi već bi poletzli:
ni su snizi, nit su labutovi,
nego čator age Asan age.
On boluje u ranami Ijutim;
oblazi ga majka i sestrica,
a Ijubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam bolje bilo,
ter poruća virnoj Ijubi svojoj:
,Ne čekaj me u dvoru bilomu,
,ni u dvoru, ni u rodu momu.'
Kad kaduna riči razumila,
jos je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobiže Asanaginica,
da vrat lomi kule niz penžere;
za njom trču dvi ćere divojke:
Vrati nam se, mila majko naša,
,ni je ovo babo Asan ago,
,već daiža Pintorović beže'
I vrati se Asanaginica,
ter se viša bratu oko vrata:
,Da moj brato, velike sramote,
,di me šalje od petero dice.'
Beže muči, ne govori ništa:
već se masa u žepe svione,
i vadi joj knjigu oprošćenja,
da uzimlje podpuno vinčanje,
da gre s njime majci uza trage.
Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sinka u čelo ljubila,
a dvi ćere srid rumena lica;
a s malaknim u bešici sinkom
odilit se nikako ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo,
i jedva je s sinkom rastavio,
ter je meće k sebi na konjica,
s njome grede k dvoru bijelomu.
U rodu je malo vrime stala,
malo vrime, ni nedilju dana,
dobra kado i od roda dobra,
dobru kadu prosu sa svi strana,
ja najveće imoski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
,Aj tako te ne želila, braco,
,ne moj mene davat za nikoga,
,da ne puca jadno srce moje,
,gledajući sirotice svoje."
Ali beže ne ajaše ništa,
već je daje imoskom kadiji.
Još kaduna bratu se moljase,
da njoj piše listak bile knjige,
da je šalje imoskom kadiji:
,Divojka te Upo pozdravljaše,
,a u knjizi Upo se moljaše,
,kad pokupis gospodu svatove,
,dug podkluvak nosi na divojku;
,kada bude agi mimo dvore,
,nek ne vidi sirotice svoje/
Kad kadiji bila knjiga dodje,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po divojku,
dug podkluvak nosi na. divojku.
Dobro svati došli do divojke,
i zdravo se povratili s njome;
a kad bili agi mimo dvore,
dvi je ćere s penžere gledaju,
a dva sina prid nju izodjaju,
tere svojoj majci govoraju:
,Vrati nam se, mila majko naša,
,da mi tebi užinati damo.'
Kad to ćula Asanaginica,
starišini svatov govorila:
,Bogom brate! svatov starišina!
,ustavi mi konje uza dvore,
,da darujem sirotice moje'
Ustaviše konje uza dvore,
svoju dicu lipo darovala,
svakom sinku nozve pozlaćene,
svakoj ćeri čohu do poljane,
a malenu u bešici sinku
njemu šalje ubošku aljinu.
A to gleda junak Asan ago,
ter doživlje do dva sinka svoja:
,Ote amo, sirotice moje!
,kad se neće smilovati na vas
,majka vasa srca ardjaskoga.'
Kad to čula Asanaginica,
bilim licem zemlji udarila,
u put se je dušom rastavila
od žalosti gledajuć sirota.
Izvor - preneseno sa stranice: