MIMO
Izvor: Wikipedija
![]() |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Multiple-input multiple-output, ili MIMO, je zamišljen matematički model za komunikacijske sisteme sa više antena. U zadnjih par godina, MIMO tehnologija je privukla mnogo pažnje u području wireless komunikacije, pošto su moguća znatna poboljšanja u prijenosu podataka i dometu na istoj brzini i uz isti gubitak signala. Općenito, MIMO tehnologija povećava sveukupnu efektivnost wireless komunikacijskih sistema.
Wireless MIMO tehnologija koristi fenomen, tzv. 'multipath' širenje signala, za povećanje propusnosti i domet signala, ili smanjiti grješke u prijenosu podataka, dok tradicionalna SISO tehnologija (Single-Input Single-Output) pokusava eleminirati efekte 'multipath' širenja signala.
MIMO se može kosrititi u spoju sa OFDM, kao dio IEEE 802.16 standarda i može biti dio IEEE 802.11n High-Throughput standarda, za koji se očekivalo da će biti dovršen do 2007. Standardizacija MIMO tehnologije za korištenje u 3G standardima kao sto je HSDPA također je na putu.
[uredi] Povijest
Jack Winters (Bell Laboratories) napravio je 1984. patent u wireless komunikaciji koristeći više antena. Jack Salz, isto iz Bell Laboratories, onjavio je članak o MIMO tehnologiji u 1985., zasnovan na istraživanju Dr. Winters-a. Dr Winters je sada glavni znanstvenik u Motia Inc. koji proizvode 'beamforming amplifier' cip, koji je dizajniran da radi neovisno o MIMO izvedbi.
Godine 1996., Greg Raleigh i Gerard J. Foschini izumili su novi pristup MIMO tehnologiji koji je povećao efikasnost. Greg Raleigh je osnivač Airgo Networks, koji tvrdi da je izumitelj "MIMO OFDM", nudeći "pre-n" cip zvan "True MIMO" za 802.11n. Kako god, malo je vjerojatno da će hardver baziran na tom cipsetu biti kompatibilan s ostalim uređajima jednom kada 802.11n standard bude dovršen.
[uredi] MIMO i informacijska teorija
Telatar je pokazao da se kapacitet kanala (teoretska gornja granica propusnosti sistema) za MIMO sistem povećava povećanjem broja antena, proporcionalno minimalnom broju odašiljačkih i primateljskih antena. Taj osnovan rezultat u informacijskoj teoriji je što je dovelo do izbijanja istraživanja na tom području.
[uredi] Obećanja MIMO tehnologije
Kao primjer, 802.11n ("MIMO") standard još uvijek se raspravlja, ali jedan prototip može dati do (pod optimalnim uvjetima) 250 Mbit/s. To je pet puta veća brzina (teoretski maksimum) od postojećeg 802.11g hardvera.