Beril

Izvor: Wikipedija

Beril
Kristal berila
Opće značajke
Kategorija Mineral
Grupa ciklosilikati
Kemijska formula Be3Al2[Si6O18]
Identifikacija
Boja zelen, žutozelen, plav, ružičast, žut, crven, bezbojan...; boja većinom ovisi o sastavu primjesa
Habitus veliki kristali, oblik heksagosnke prizme s terminalnim baznim pinakoidom
Kristalni sustav i klasa heksagonska holoedrija, 6/m 2/m 2/m
Kalavost slaba po {0001}
Lom školjkast
Tvrdoća 7.5 - 8
Sjaj staklast
Indeks loma svjetlosti
Pleokroizam -
Ogreb bijeli
Specifična težina 2.63-2.97
Talište
Topivost otporan na kiseline i netopljiv
Prozirnost prozirni do poluprozirni
Dolazi uz minerale tinjci, kvarc, euklasi, kalcit, turmalini, neki feldspati
Ostalo plohe prizme često su vertikalno prutane; neki primjerci pokazuju asterizam; mogu se umjetno sintetizirati; nastaju u pegmi
Varijeteti
Akvamarin plav
Biksbit / crveni smaragd crveni
Gošenit bezbojan
Heliodor žutozelen
Morganit ružičast do crvenkast
Smaragd zelen
Zlatni beril žarko žut


Beril je mineral, berilijsko-aluminijski ciklosilikat s kemijskom formulom Be3Al2[Si6O18]. Heksagonalni kristali berila veličinom mogu biti vrlo malih dimenzija pa sve do nekoliko metara. Beril ima školjkast lom, tvrdoća mu je 7.5-8, a specifična gustoća 2.63-2.80. Ima staklast sjaj i može biti proziran do poluproziran. Kalavost mu je slaba po baznom pinakoidu, a habitus mu je u obliku diheksagonske bipiramide. Čisti beril je bezbojan, ali vrlo često u sebi sadrži primjese pa su prisutni raznobojni varijeteti - bijeli, zeleni, plavi, žuti, crveni.

Struktura mu se sastoji od međusobno povezanih šesteročlanih prstenova [Si6O18]. Između tih prstenova nalaze se kanalići u koje može ući kation ili čak molekula vode. Te primjese u kanalima određuju boju berila.

Primjerci iz Brazila pokazuju asterizam.

Danas je berile lako sintetski proizvesti, uz pomoć desetak različitih metoda.

Sadržaj

[uredi] Porijeklo imena

Ime mu dolazi od grčke riječi beryllos, što znači plavozelen ili morska voda.

[uredi] Varijeteti

Varijeteti berila cijenjeni su kao drago kamenje, još od prethistorijskog doba. I u Bibliji je prepoznata njegova ljepota, pa tako Ezekiel (1:16) opisuje kotače Božjeg trona i uspoređuje ih sa sjajem berila.

Zeleni beril zovemo smaragd, a zelena boja mu je od kroma koji je ušao u kanale između [Si6O18]-prstenova. Ima ga na Uralu kod Jekaterinburga i kod Nevčinska, Rusija, u Kolumbiji (Muso i Chivor).

Crveni je biksbit ili crveni smaragd, plavi beril je akvamarin , ružičasti je morganit, bijeli/bezbojni je gošenit, a žutozeleni heliodor (ima primjese željeza u kanalićima). Zlatni beril je žarkožute boje.

Trapiča smaragdi su berili koji pokazuju sektorski rast (neki sektori puni su kristalića kalcita), pa se pojavljuju u obliku šesterokrakih križeva.


[uredi] Ležišta

Beril se većinom nalazi u granitnim pegmatitima (visokotemperaturni fluid), ali također ga ima i u tinčastim škriljavcima na Uralu i često je u zajednici s kositrenim i volframskim rudama. Ima ga u Austriji, Njemačkoj i Irskoj. Također se pojavljuje i na Madagaskaru (pogotovo morganit).


Najpoznatiji izvor smaragda na svijetu jesu Muso i Chivor, (Boyacá, Kolumbija), gdje se pojavljuju u vapnencima. Smaragda također ima u Transvaalu (JAR), Minas Geraisu (Brazil) te blizu Mursinke na Uralu. U SAD-u ga ima u Sjevernoj Karolini. Pegmatiti iz Nove Engleske proizveli su neke od najvećih kristala berila, uključujući i masivne kristale dimenzija 5.5 m x 1.2 m, teške skoro 18 tona! Ostale lokacije uključuju još Južnu Dakotu, Colorado, Utah, Idaho i Kaliforniju.

Akvamarinska ležišta: Madagaskar, Uganda, Zimbabve, Egipat, Pakistan (druze), Afganistan, otok Elba u Italiji.

Berila također ima na Moslavačkog gori te na Motajici (BiH)

[uredi] Upotreba

Osim za nakit i ukrase, berili se koriste kao ruda berilija. Druidi su berile koristili kao medij za proricanje, a Škoti su ovaj mineral zvali kamenom moći. Najranije kristalne kugle bile su napavljene upravo od berila, a kasnije je beril zamijenjen prozirnim kvarcom.

[uredi] Vanjske poveznice