Znanstvena fantastika
Izvor: Wikipedija
Znanstvena fantastika (eng. science fiction) je umjetnički žanr, oblik spekulativne fikcije koji se prvenstveno bavi utjecajem izmišljene znanosti i/ili tehnologije na društvo ili pojedince. Pojam znanstvene fantastike vezuje se prije svega za književna, televizijska i filmska djela, ali znanstvena fantastika utječe i na likovnu i glazbenu umjetnost.
Granice žanra nisu jasno definirane. Mnoga znanstvenofantastična djela sadrže značajke drugih umjetničkih žanrova, poput kriminalističkih romana, romana strave i užasa, povijesnih romana i, naročito, fantastike. Mnoga znanstvenofantastična djela imaju i značajne elemente psihološke i filozofske književnosti.
Roman Frankenstein engleske književnice Mary Shelley objavljen 1818. godine smatra se izvorištem znanstvene fantastike kao žanra.
Žanr znanstvene fantastike često se označava kraticama ZF te SF ili sci-fi (prema engleskom izvorniku). U ovom se članku koristi hrvatska kratica ZF.
Sadržaj |
[uredi] Teme i motivi znanstvene fantastike
![]() |
Ovaj dio članka je nedovršen ili treba nadopune. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
Znanstvena fantastika bavi se razmatranjem utjecaja napretka znanosti i tehnologije na društvo i osobe, predviđanjem razvoja čovječanstva ili pak govori o otkrivanju i zamišljanju novih pojava i tehnologija. Osim toga, znanstvena fantastika se ponekad bavi i alternativnom poviješću: »što bi bilo da je bilo«. Sasvim je krivo poistovjećivati znanstvenu fantastiku isključivo sa svemirskim istraživanjima ili izvanzemaljcima. Ovdje je napisan popis samo nekih tema i motiva ZF-a, zajedno s primjerima. Važno je napomenuti da velika većina znanstvenofantastičnih djela (uključivo i ova navedena kao tipična za neki motiv) sadrže više spomenutih motiva.
Prvi Kontakt: prvi susret ljudi i izvanzemaljaca, jedan od najstarijih motiva znanstvene fantastike.
U romanu Sastanak s Ramom, A. C. Clarke opisuje prolazak golemog izvanzemaljskog svemirskog broda kroz Sunčev sustav. Ljudi ga istražuju, ali njegova prava namjena ostaje obavijena tajnom. Film Bliski susreti treće vrste je klasik filmskih ostvarenja tematike Prvog Kontakta. Roman Kontakt Carla Sagana te istoimeni film predstavljaju najpoznatije realizacije motiva Prvog Kontakta u tvrdoj ZF. Taj motiv javlja se u mnoštvu znanstvenofantastičnih djela, čak i tamo gdje ne predstavlja glavnu temu.
Katastrofa: društvo je pogođeno prirodnom katastrofom, nuklearnim ratom, epidemijom ili nekom drugom nesrećom velikih razmjera, ili mu tako nešto prijeti.
U romanu Božji Čekić A. C. Clarkea i Gentryja Leeja Zemlji prijeti udar asteroida. U romanima Hvalospjev Leibowitzu Waltera M. Millera i Rat Miru Vernora Vingeja te serijalu računalnih igara Fallout opisano je društvo poslije nuklearnog rata. Film Dr. Strangelove Stanleyja Kubricka prikazuje poremećenog pojedinca čije akcije dovode do nuklearnog uništenja.
Izvanzemaljska invazija: Zemlja ili ljudska civilizacija je u ratu s izvanzemaljcima ili su ju izvanzemaljci osvojili.
Rodonačelnik tog motiva je Herbert George Wells s klasikom Rat svjetova. Motiv se pojavio mnogo puta u znanstvenoj fantastici, u najrazličitijim obradama, od čistog kopiranja Wellsa pa do vrlo originalnih izvedenica, te od humorističnih do onih koje spadaju u tvrdu ZF. U ponekim obradama, npr. roman Kraj djetinjstva A. C. Clarkea, izvanzemaljci ne osvajaju Zemlju i čovječanstvo nasilno, nego ih mirnim putem podvrgavaju svojoj vlasti.
Budućnost čovječanstva: taj se motiv pojavljuje u znatnom broju ZF djela, u različitim obradama, utopističkim, distopijskim ili u njihovoj kombinaciji.
Klasik je roman Grad i zvijezde A. C. Clarkea gdje je opisana ljudska civilizacija za milijardu godina, utjelovljena u dvije zajednice na Zemlji. Najpoznatija distopijska djela su 1984. Georgea Orwella, gdje je opisana totalitarna država i tehnike kojima drži ljude u pokornosti, te Vrli novi svijet Aldousa Huxleya gdje totalitarna država uzgaja poslušne podanike ispranog mozga podijeljene u biološke kaste. Robert Heinlein u romanu Luna je okrutna ljubavnica opisuje socijalne aspekte ljudskog naseljavanja Mjeseca, poput razvoja poliandrije. Film Loganov bijeg opisuje antiutopijsku sliku civilizacije u kojoj žive samo mladi ljudi. Iain M. Banks je u serijalu o Kulturi stvorio potpuno utopijsku civilizaciju daleke budućnosti gdje sukobi ipak postoje, a ljudi imaju poriv za istraživanjem novog i nepoznatog. Larry Niven u romanima Integralna stabla i Dimni prsten opisuje društvo kojeg su utemeljili odmetnici u plinskom torusu u orbiti oko neutronske zvijezde. Roman Milana Šufflaya Na Pacifiku god. 2255. (1924.) također spada u ovu kategoriju, kao i distopijski roman Branka Belana Utov dnevnik (1982.).
Cyberpunk: naziv za podžanr u kojem postoji globalna računalno-komunikacijska mreža, tehnološka ili biološka usavršenja čovjeka, virtualna stvarnost i holografske simulacije, razvoj naprednih računala i umjetne inteligencije te sučelja između čovjeka i računala.
Godine 1985. u Interzoneu br. 14 pojavio se članak Nova znanstvena fantastika koji je bio i prvi manifest cyberpunk pokreta. Žanr je začet 1970-ih godina, a naziv je dobio po tome što su ga s punk glazbom donekle povezivale anarhističke ideje. Cyberpunkov propagandni list Cheap Truth dijeljen je besplatno i nikada nije bio zaštićen copyrightom. Članci su bili objavljivani pod pseudonimima radi izbjegavanja stvaranja kulta ličnosti ili skupina. Nakon tri godine i nakon što je sam cyberpunk prerastao u kult, list Cheap Truth«je nestao sa scene. Radnje cyberpunka redovito se događaju na Zemlji u bliskoj budućnosti, a nastanak podžanra vjerojatno je potaknut i razočarenjem zbog stagnacije svemirskog programa. Budućnost opisana u cyberpunk-dejlima često je distopijska i prepuna ekoloških katastrofa. Sam naziv cyberpunk stvorio je američki pisac Bruce Bethke, 1980. napisavši priču tog imena. Ipak, naziv je popularizirao, i dao mu današnje značenje, američki pisac i urednik Gardner Dozois, pokušavajući opisati rad Williama Gibsona, koji se smatra začetnikom žanra, a čiji je roman Neuromancer postigao veliki uspjeh osvojivši nagrade Huga, Nebulu i Philip K. Dick. Kao značajan primjer može se navesti i roman Potpuni raspad Neala Stephensona, Eon Grega Beara, te filmovi Blade Runner, Johnny Mnemonic (kojemu je predložak priča Williama Gibsona) i Matrix trilogija.
Alternativna povijest: opisuje kako bi svijet izgledao da su se povijesni događaji drukčije odvijali.
Keith Roberts u romanu Pavane obrađuje alternativnu povijest u kojoj je španjolska Velika Armada 1588. godine vratila Englesku katoličanstvu. Philip K. Dick u romanu Čovjek u visokom dvorcu piše o svijetu u kojem su u Drugom svjetskom ratu pobijedile sile osovine.
Steampunk: podžanr s elementima alternativne povijesti i cyberpunka.
Radnja se događa u prošlosti, često u počecima industrijske revolucije, gdje postoje neke tehnologije ili izumi koji su u stvarnosti otkriveni odnosno izumljeni kasnije. Prvim steampunkom smatra se novela Diferencijalni stroj Williama Gibsona i Brucea Sterlinga u kojoj lord Byron i Charles Babbage uspijevaju napraviti funkcionalno mehaničko digitalno računalo. Inspiracija za steampunk sigurno je došla od djela ZF pisaca 19. stoljeća, poput Julesa Vernea ili Mary Shelley.
Vojska: autori se bave prikazom vojnih tema u ZF okružju. Ta su djela često metafore stvarnih ratnih ili političkih događanja.
Najpoznatije jest Zvjezdani jurišnici Roberta Heinleina. Serijal o Milesu Vorkosiganu spisateljice Lois McMaster Bujold jedan je od uspješnijih primjera vojničkog ZF-a. Roman Sablja hrvatskog pisca Ivana Gavrana također spada u lijepe primjere ovog podžanra.
Religija: autori se bave religioznim, teološkim ili antireligijskim temama.
Walter R. Miller u romanu Hvalospjev Leibowitzu (spomenutom i među primjerima katastrofičnih ZF djela) piše o Katoličkoj crkvi u postnuklearnoj Americi te štovanju relikvija iz prošlosti u obliku tehničke dokumentacije raznih uređaja izgubljenih nakon nuklearnog rata. A. C. Clarke u priči Zvijezda, jednoj od najljepših ZF priča vjerske tematike, piše o isusovačkom redovniku koji kao član posade istraživačkog broda traži betlehemsku zvijezdu.
Ljubav: ljubavne priče također se pojavljuju u sklopu znanstvene fantastike.
Karakterističan je roman Vrata u ljeto Roberta Heinleina. Spisateljica Lois McMaster Bujold u sagama o Milesu Vorkosiganu (spomenutim pod primjerom vojničke ZF) također koristi značajne elemente ljubavnog romana.
Erotika: već u prvim djelima ZF-a nailazimo na primjese seksa i erotike.
Seksualne arhetipove pronalazimo i kod Wellsa u Vremenskom stroju, u odnosima Eloa i Morlocka, zatim u djelima Ridera Haggarda, osobito u romanu Ona. Tek sredinom 20. stoljeća erotika počinje značajnije prodirati u ZF djela, a njome su svoja djela pisci Sturgeon, Farmer, Ellison posebno upotpunili. Erotika u ZF se može promatrati kroz nekoliko karakerističnih odnosa, medju ljudima, u odnosima vanzemaljaca i ljudi i izmedju vanzemaljskih kreatura. To može dalje biti heteroseksualan ili homoseksualan odnos u koji se mogu uključiti i elementi sadizma, fetišizma, incesta. Izrazitije korištenje erotskih motiva javlja se najprije kod antiutopista. Jevgenij Zamjatin u romanu Mi (1920. g.) vrlo snažno primjenjuje seks kao metodu jasnog prikazivanja totalitarizacije društva koje opisuje (spolni odnosi su strogo kontrolirani). Aldous Huxley u djelu Vrli novi svijet (1932. g.) opisuje svijet promiskuiteta, a George Orwell u svojoj 1984 (1949. g.) prikazuje strogu kontrolu rađanja kontrolom seksa. Pedesetih godina Philip José Farmer je svoju novelu Ljubavnici (1952. g.) ispunio erotikom, gdje protagonist na udaljenom planetu ostvaruje uzbudljivu ljubavnu vezu s humanoidnom vanzemaljkom, kao i djela iz 1960. g. Strange Relations i Flesh. Theodore Sturgeon uvodi homoseksualizam u priču The World Well Lost (1953. g.), a u novelu If All Men Were Brothers, Would You Let One Marry Your Sister (1967. g.) incest. Prostituciju je toplo i humano prikazao Brian Aldiss u priči Lambeth Blossom (1966. g.), a društva kojima dominiraju žene i koja nose sasvim drukčiju erotsku notu opisivali su mnogi autori (J. Wyndham, E.Cooper, J. Russ, R. Merle). Mogućnost promjene spola i s time povezane zanimljive odnose pisac Michael Moorcock podario je svome junaku Jerryju Corneliusu, a biseksualnost nalazimo u djelima Sturgeona Venus plus X (1960. g.) i Lijeva ruka tame (1969. g.) Ursule Le Guin. Naročitu su slobodu donijeli New Wave pisci. Godine 1967. Harlan Elisson je objavio erotikom prožetu ambicioznu antologiju Dangerous Visions, a njega su slijedili i izvrsni pisci poput Isaaca Asimova, Roberta A. Heinleina i Arthura C. Clarkea. Roman Anthonyja Burgessa Paklena naranča (1962. g.) je prepun seksualnog nasilja, a čak se pojavio i izdavač Essex House koji se specijalizirao za izdavanje pornografskog ZF-a. Najbolji tvrdi ZF roman je po mišljenju mnogih Crash iz 1973. g. od J.G. Ballarda po kojem je redatelj David Cronenberg 1996. g. napravio istoimeni film. Zadnje granice su pale 1970-ih godina, kada se pojavljuju djela sa sodomističkim i drugim perveznim elementima. Na kraju su seks i erotika postali uobičajeni u ZF djelima, pružajući piscima mogućnosti koje drugi žanrovi ne mogu u opisivanju erotskih situacija (npr. odnosi s vanzemaljcima, u svemiru ili Ellisonov Catman o spolnim odnosima s računalom). Hrvatski pisci ZF-a elemente erotike koriste samo sporadično, a među njima su Branko Belan i Predrag Raos.
Istraživanje: istraživanje nepoznatog, kako svemira tako i drugih mjesta (poput Zemljinog podmorja), civilizacija, pojava i tehnologija vječna su tema znanstvene fantastike nazočna u većoj ili manjoj mjeri u svakom ZF djelu.
Televizijska serija Zvjezdane staze, sa svojim sloganom »to boldly go where no one has gone before« predstavlja arhetip istraživačkog motiva u ZF. Među dojmljivijim književnim primjerima istraživačke ZF jest roman Nepobjedivi Stanisława Lema.
Vremeplov: prvo djelo objavljeno na temu putovanja kroz vrijeme bilo je Vremenski stroj (The Time Machine), H. G. Wellsa iz 1895. g.
Roboti i umjetna inteligencija: ovaj motiv je vrlo star i ima korijene u davnim legendama. Pisci raspravljaju o utjecaju robota i razvoja umjetne inteligencije na ljudsko društvo.
O robotima je u književnosti prvi raspravljao Karel Čapek. Klasik motiva robotike je Asimovljem roman Ja, robot koji je bio temelj za cijeli serijal romana o robotima gdje su postavljeni i poznati Zakoni robotike. Motiv robotike često se prikazuje u distopijskom okružju gdje roboti i umjetna inteligencija nastoje istisnuti ljude, npr. u filmu Terminator. Vedriji prikaz razvoja robota i umjetne inteligencije vidljiv je u Spielbergovu filmu A.I. te likovima Doktora i Date iz Zvjezdanih staza.
Transhumanizam: transhumanistički motivi obuhvaćaju zamisli korištenja znanstvanih dostignuća i tehnologije u svrhu poboljšanja i daljnje evolucije čovjeka ili razvoja umjetne inteligencije. Transhumanistički motivi nazočni su u znanstvenoj fantastici u novije vrijeme, naročito u romanima Vatra nad Dubinom Vernora Vingeja te serijalu o »Kulturi« Iaina M. Banksa.
Humor: neka znanstveno-fantastična djela obrađuje klasične teme i motive na humoristički način.
Najtipičniji primjer humoristične obrade znanstvenofantastičnih tema jest roman Vodič kroz galaktiku za autostopere Douglasa Adamsa. Britanska televizijska serija Crveni patuljak stekla je kultni status u humorističnoj ZF kombiniranjem sjajne glumačke ekipe, parodiranja znanstvenofantastičnih tema i klišeja te britkim humorom.
[uredi] Povijest znanstvene fantastike
![]() |
Ovaj dio članka je nedovršen ili treba nadopune. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
[uredi] Vrste znanstvene fantastike
[uredi] Tvrda ZF
Tvrda ZF (eng. hard SF) je vrsta znanstvene fantastike koja opisuje svijet konzistentan s poznatim prirodnim zakonima. To znači da se u takvoj vrsti ZF-a radnja događa u okružju gdje postoje razne pojave, čak i kontroverzne ili danas samo teorijske (nepotvrđene opažanjem ili eksperimentom), ali čiji opis može biti sukladan s poznatim fizikalnim zakonima. Drugim riječima, tvrda ZF može obuhvaćati pojave i tehnologije koje ne postoje, ali spadaju u »granice mogućega«. Može se i reći da tvrda ZF opisuje svijet u kojemu postoje pojave i tehnologije koje nisu dokazano nemoguće. Pred tvrdu ZF postavlja se i zahtjev realnog i konzistentnog oslikavanja zamišljenog društva, pojedinaca ili stvorenja.
U zamišljanju nekih ljudi, tvrda ZF se često poistovjećuje sa znanstvenim djelima ili (pretjeranim) opisima znanosti i tehnike. Takvo je razmišljanje sasvim krivo jer je svaka znanstvena fantastika, pa tako i tvrda, umjetnost u kojoj nema mjesta jednadžbama ili popularnoznanstvenim člancima.
Granice tvrde ZF nisu jasno definirane zato jer različiti ljudi drukčije doživljavaju i procjenjuju »granice mogućega« koje tvrda ZF često opisuje. Osim toga, u znanstvenofantastičnim djelima često se miješaju elementi tvrde i meke znanstvene fantastike. Granice tvrde ZF ponekad se pomiču i zato što se zbog napretka stvarne znanosti neke pojave i tehnologije sele u čistu maštu, neke postaju realnost, a mogućnosti ostvarenja nekih novih dolaze u domenu izvedivosti.
Ponekad se pojam tvrde ZF koristi u smislu da ona opisuje utjecaj razvoja prirodnih znanosti i tehnologije na društvo i pojedince, dok meka ZF opisuje sociološke i psihološke teme. Ta je podjela zastarjela zato što znatan broj tvrdih ZF djela također opisuje i sociološke i psihološke aspekte zamišljenog društva ili pojedinaca.
Neki pisci i primjeri tvrde ZF:
- Iain M. Banks, serijal o Kulturi, sadrži i elemente mekog SF-a
- Stephen Baxter, Vremenski brodovi, Svjetlost dugih dana, Oluja sa sunca — vremenska odiseja 2
- Greg Bear, Eon, Eternity, Legacy i Blood Music
- Gregory Benford, Vremenski pejzaž, Saga o središtu galaksije (pet romana)
- Arthur C. Clarke, serijal Odiseja u svemiru, Pjesme daleke Zemlje, Sastanak s Ramom
- Predrag Raos, Brodolom kod Thule, Nul effort, primjeri hrvatske tvrde ZF
- Alastair Reynolds, serijal Revelation Space, jedna od rijetkih svemirskih opera bez nadsvjetlosnog pogona
- Kim Stanley Robinson, trilogija o Marsu (Crveni Mars, Zeleni Mars, Plavi Mars) o teraformiranju Marsa
- Dan Simmons, Hyperionski spjevovi — Hyperion Cantos (Hyperion, Pad Hyperiona, Endymion, Uspon Endymiona)
- Jules Verne, 20 000 milja ispod mora, Put na Mjesec, smatra se za rodonačelnika tvrde ZF
- Vernor Vinge, serija Across Realtime (The Peace War, Marooned in Realtime), Vatra na dubinom, Deepness in the Sky
[uredi] Meka ZF
Meka ZF (eng. soft SF) je vrsta znanstvene fantastike koja opisuje filozofske, sociološke i psihološke teme.
Neki pisci i primjeri meke ZF:
- Isaac Asimov, serijal o Fundaciji
- Ray Bradbury, Fahrenheit 451
- Frank Herbert, serijal o Dini
- Ursula K. Le Guin, Lijeva ruka tame, Čovjek praznih šaka, Pričanje
[uredi] Hrvatska znanstvena fantastika
Okosnicu hrvatskog znanstvenofantastičnog stvaralaštva činio je magazin Sirius. Od 1976. do 1989. godine izašla su 164 broja. U prosjeku je u svakom broju izašla po jedna priča nekog domaćeg autora. Nasljeđuje ga Futura koja je počela izlaziti 1992. godine i do kraja 2005. izašlo je više od 120 brojeva.
1995. godine SFera, zagrebačko društvo za znanstvenu fantastiku, počinje s redovitim godišnjim izdavanjem zbirke hrvatskih SF, fantasy i horror priča, da bi projekt kulminirao 2003. godine kad, pod okriljem izdavačke kuće Mentor, počinju izlaziti autorske zbirke »Biblioteke SFera« te 2006. Ad astra: antologija hrvatske znanstvenofantastične novele 1976.-2006. s oko tisuću stranica i četrdeset zastupljenih autora, od najstarijih Branka Belana i Zvonimira Furtingera, do najmlađega, Bojana Sudarevića.
[uredi] Autori hrvatske znanstvene fantastike
|
|
[uredi] Autori koji su ostavili trag, po epohama
Glavni članak: Popis pisaca znanstvene fantastike
- Počeci žanra
- Mary Shelley (1797-1851)
- Jules Verne (1828-1905)
- Herbert George Wells (1866-1946)
- Istraživanje granica žanra
- Robert A. Heinlein (1907-1988)
- George Orwell (1903-1950)
- Moderna ZF
- Douglas N. Adams (1952-2001)
- Isaac Asimov (1920-1992)
- Greg Bear (rođen 1951)
- Orson Scott Card (rođen 1951)
- Arthur C. Clarke (rođen 1917)
- Philip K. Dick (1928-1982)
- Frank Herbert (1920-1986)
- Stanisław Lem (1921-2006)
- Roger Zelazny (1937-1995)
[uredi] Stripovi
[uredi] Poveznice
[uredi] Literatura
- Tomislav Šakić, Aleksandar Žiljak (Ur.): Ad Astra — antologija hrvatske znanstvenofantastične novele: 1976.-2006. Mentor, Zagreb 2006. ISBN 953-7113-22-1.
Nedovršeni članak Znanstvena fantastika koji govori o filmskoj umjetnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Nedovršeni članak Znanstvena fantastika koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.