Jagoda Truhelka
Izvor: Wikipedija
![]() |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Jagoda Truhelka (Osijek, 5. veljače 1864. - Zagreb, 17. prosinca 1957.), hrvatska pedagoginja i književnica za djecu i mladež.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Njezini su roditelji doseljenici u Hrvatskoj. Veliki utjecaj na nju, imao je upravo njen otac Antun Vjenceslav Truhelka, koji je 1854. godine u Hrvatsku došao iz Češke. On je također bio učitelj. Od njega nasljeđuje ljubav prema radu i nastoji unaprijediti školu, od njega je naslijedila i upornost i ustrajnost u radu. Majka Marija, Njemica iz Mađarske, podarila joj je sustavnost, točnost i urednost. Treća osoba koja je vidno utjecala na usmjeravanje života i djelovanje Jagode Truhelke bila je njezina učiteljica Magdalena Šrepl, koja joj je pomogla u upoznavanju narodne književnosti. Ali ipak, " najtrajniji i najdublji " trag na duhovni razvoj Jagode ostavio je osječki župnik Stjepan Masper. Njegov utjecaj bio je vrlo važan na oblikovanje njenog duha.
U 14. godini završila je u krevetu s dugotrajnom bolesti kojoj je uzrok bila smrt njenog oca. Jedna etapa u životu obitelji Truhelka završena je dolaskom u Zagreb. To je bilo vrijeme kada se pojavio novi zakon o pučkoj školi i preparandiji. Po tom zakonu, od 1874. godine četverogodišnja pučka škola postaje obavezna. Bila je učiteljica u djevojačkim školama u Osijeku, Zagrebu, pa ravnateljica u Banjoj Luci i u Sarajevu. Završena preparandija dala joj je pravo da nastupi na svoje prvo učiteljsko radno mjesto u Osijeku. Zbog bolesti ponovno seli u Zagreb, a zatim dobiva posao u Gospiću. Njezin rad u Gospiću imao je odjeka i u Zagrebu, pa je zato uslijedilo imenovanje za učiteljicu u Ženskom liceju, što je zapravo bila nagrada za uspješan dotadašnji rad. Godine 1901. u 37. godini života imenovana je ravnateljicom više djevojačke škole u Banja Luci, a kasnije i u Sarajevu.
Početkom 90-ih godina 19. st. redovita je suradnica zagrebačkog „Vijenca" i sarajevske „Nade". s pripovijetkama na temu žena i odnos među spolovima, početkom 90-ih godina 19. stoljeća. Uglavnom se koristila pseudonimom a.m. sandučić. Još je 1897. godine u ″Nadi″ počela objavljivati psihološki roman ″Plein air″ s tematikom žene: njezinih prava, bračnih normi, društvenih stereotipa i drugim oblicima etičkih dilema. Truhelka je u određenom smislu predstavila ženu posve drugačijom i neovisnom dajući joj kao subjektu intelektualno superiorno značenje, prkoseći tradiciji tadašnje hrvatske proze koja ju je idealizirala ili demonizirala.
Pisala je romane i pripovijetke opisujući život žene seljanke i malograđanke, patrijarhalno Sarajevo i intimni ugođaj starog Zagreba. Nakon idealizirane i demonizirane žene u dotadašnjoj hrvatskoj prozi, Truhelka je prva obradila intelektualno superioran ženski lik. Kad je riječ o umjetničkoj vrijednosti Truhelkina romana, kritičari se slažu da je njezina proza obojana impresionističko detaljističkim naturalizmom. Bitna odrednica je naglašena tema od početka do kraja radnje. Ona održava na okupu cjelinu romana ispričanu umjerenom eruditivnom naracijom uklopljenom u milije hrvatske i europske kulturne baštine. U prvom planu je čitka ljubavna fabula iznesena u stilu trivijalnog pripovijedanja. U svom drugom povijesnom romanu "Vojača" (1899. objavljivanom u 'Nadi' kao roman u nastavcima) obradila je ulomak iz bosanske prošlosti, opisujući zbivanja u krugovima hrvatskog plemstva u 15. st. u Bosni i Hercegovini. Pozadina je dio bosanske prošlosti sa stajališta hrvatskog plemstva polovicom 15. stoljeća. U obradi se služeći detaljiziranjem (što joj je bila karakteristična crta) i tako ispreda iscrpnu povijesnu i etno pozadinu. Dinamiku, u stilu pseudopovijesne mode, daju romanu avanturističko-sentimentalni detalji u kojima je najbolje obrađen, postavljen u prvi plan 'Vojača', glavni ženski lik. Taj lik 'Vojače' s naglašenom osjetljivošću, kontemplativnošću, a zenemarljivim vitalizmom zapravo predstavlja prototip tadašnje žene - antijunakinju, koja do tada nije bila viđena u hrvatskoj književnosti.
Ipak, najvrjedniji dio njezina književnog stvaralaštva jest niz knjiga posvećenih djeci. Nakon Ivana Brlić-Mažuranić bila je najuglednija književnica za djecu u prvoj polovici 20. stoljeća. Najznačajnija su joj djela: Tugomila, 1894.; Vojača, 1899.; U carstvu duše, 1910.; trilogija Zlatni danci, 1919.; Gospine trešnje, 1943. i Crni i bijeli dani, 1944.; Zlatko, (1934.), kao posljedni njezin roman, nema osobite umjetničke vrijednost.
Umrla je u Zagrebu 1957. godine u dubokoj starosti.
[uredi] Stvaralaštvo
Truhelka je najviše priznanja stekla pripovjestima za djecu Zlatni danci" po kojoj je i ušla u povijest hrvatske književnosti. Riječ je o trilogiji sastavljenoj iz: (1) Naslovne priče (1918.), (2) "Gospine trešnje" (1943.) i (3) "Crni i bijeli dani" (1944.). Dobrim dijelom priča se naslanja na elemente autobiografskog karaktera. Fabula obrađuje jednostavnu obiteljsku atmosferu građanskog društva. Radnja je smještena u Osijek. Odiše realizmom, smirenom naracijom kojom dočarava dječju svakodnevicu, ali i upoznavanje svijeta uz duhovno odrastanje. Sukladno vremenu u kojem je nastala (osobito prva priča), djelo odiše umjerenom dozom domoljubnost uz vjersku i čudorednu pouku. Truhelkina nesposobnost da napravi ekvidistancu između životnog poziva i bajkovitosti posebno je vidljivo u djelovima priče koji prerastaju dječji uzrast priklanjaju se odraslijem čitatelju. Na pojedinim mjestima granica između priče za djecu i štiva za odrasle, potpuno je izbrisana. Kao i u ostalim književnim vrstama i u ovoj trilogiji Truhelka je najviše zaokupljena ženskim likovima oslikavajući ih detaljizirano ali i psihološki vrlo uspješno.
Poznata hrvatska učiteljica, pedagoginja i književnica za djecu i mladež cijelog je života bila nadahnuta prosvjetiteljskom zadaćom učiteljskoga " uzgojnog zvanja ".
Često se u istraživanju Truhelkina rada više pozornosti poklanja onom dijelu koji se odnosi na književnost, stavljajući u drugi plan njen pedagoški rad. Ulozi učitelja Jagoda Truhelka poklanjala je znatnu pozornost u svojim didaktičko-metodičkim radovima. Ona uz stručnost i pedagošku odmjerenost zahtjeva i poštivanje visokih etičkih kodeksa od strane učitelja i njihovo stalno propitivanje.
U namjeri da kritički pokaže prenaglašavanje učiteljskog obrazovanja na štetu odgajanika, Jagoda Truheika je 1910.g. teorijski studiozno napisala izvrstan odgojni epistolar ″ U carstvu duše ″u 27 pisama. On i danas može dobro pomoći kao pedagoški savjet mladim učiteljicama koje se dvoje u školskoj praksi pružajući prednost materijalističkoj spoznaji, a zapostavljajući tako značajnu duhovnoodgojnu stranu čovjekova života.
Promičući Foerstenovu moralnu pedagogiju hrvatska se učiteljica zauzimala za individualni pristup, postavljajući visoke zahtjeve duhovnoj strani čovjeka. Teoretizirajući u Pismima o Ženskom odgoju sučelice muškom, ona se zauzima za antidiferencijaciju i za obrazovni antitradicionalizam. Kritički je označila prenaglašavanje obrazovanja na štetu odgajanja.
[uredi] Pedagoški rad
Ljubav prema hrvatskom jeziku usađenu u ranoj mladosti, zadržala je cijelog svog života i njemu pridaje središnje mjesto u nastavi. Zahtjev je mlade učiteljice da se govoru treba posvećivati pozornost i u roditeljskom domu. Učiteljev govor mora biti razumljiv djetetu, stoga on mora poznavati i njegov psihološki stupanj razvoja. Iznad svega Truhelka postavlja zahtjev da učitelj razvija kod učenika ljubav za hrvatski jezik. Treba spomenuti njezino razmišljanje da bi u početnoj fazi trebalo isključiti gramatiku, istodobno posvetiti veću pozornost govoru, književnom štivu i stalnoj kontroli usmenih i pismenih vježbi, a slovnici treba posvetiti pozornost samo onoliko koliko je nužno i to više vježbanjem nego učenjem pravila. Prednost daje slušanju, a u čitanju traži logičko čitanje, i to već nakon prve godine. Dužu pozornost posvećuje odabiru štiva. Drži da čitanka mora biti osnovno sredstvo pomoću kojega će se duh materinskog jezika shvatiti i usvojiti.
[uredi] Osobni primjer učitelja
U svojim pedagoškim radovima Jagoda Truhelka posebnu pozornost poklanja zvanju učitelja i on za nju mora bitu istinski prosvjetitelj. Ona zahtjeva od svakog učitelja samopromatranje i samoanalizu. Samoanaliza je polazište u izmjeni pedagoškog rada.
Naglašava važnost samoodgoja i samostege. Samoodgoj i samostega uzgajateljeva važnija je još i s drugog razloga : ″..Ne uvjeravaju ni rijeci, ni glas, ni kazne, koliko uvjerava snaga volje, kojom smo sami ukrotili svoje živce i obuzdali svoje strasti...″. Naglašavanje važnosti samoodgoja, skrivenih programa nastave (indirektne metode), individualnog pristupa djeci, uzajamne komunikacije su odrednice Truhelkina didaktičkog pristupa. U bilo kojoj suvremenoj didaktici i pedagogiji naći ćemo upravo to temeljnim. Jagoda Truhelka je stalno težila novim spoznajama, osuvremenjivanju pedagoške prakse stječući nova iskustva u radu sa starijim kolegicama, kao i osluškujući promjene u inozemnom školstvu. Kontinuirano je unosila inovacije u svoj rad, stalno ga je prožimala stvaralaštvom pa je njezin rad predstavljao značajan uzor. Držala je daje uloga učitelja toliko značajna i da bi ju se u cijelosti moglo ostvariti, valja joj se u potpunosti posvetiti pa se odlučila na samački život.
[uredi] O svrsi nastave
Naglašavanje spoznajnih elemenata u nastavi za Truhelku nužno vodi u formalizam i pretjerani intelektualizam, što ona najviše i kritizira. U njenim radovima posebno se naglašava osnovna svrha ne samo odgoja, nego i obrazovanja uopće : ″ Treba samo da mu se razvije dobro srce, da bude spremno drugima pomoći, druge razveseliti, pa da se prikloni svem, što je lijepo i plemenito.″. Cilj odgoja preuzima Truhelka od antičkih filozofa, prema kojima čovjekove snage treba razviti u skladu s glavnim idealom istinom, dobrotom i ljepotom, dodajući i razvijanje ljubavi. Uz moralni odgoj veliku pozornost poklanja estetskom odgoju (posebno crtanju i glazbi). S učenicima je priređivala školske priredbe u kojima su zajedno sudjelovali nastavnici i učenici.
[uredi] O učitelju kroz rad učitelja
Odgoj k samoodgoju, obrazovanje k samoobrazovanju, disciplina k samodisciplini su osnovne pedagoške vrijednosti koje ugrađuje u svoj rad, a njima u pedagoškim člancima poklanja posebnu pozornost. Aktualizirajući objektivne vrijednosti Truhelka zahtijeva njihovu ugradnju i u svrhu nastave nikada ne razdvajajući obrazovanje od odgoja. Njezin pristup djelomično je sličan njenoj suvremenici, liječnici po profesiji, ali i poznatoj odgajateljici M. Montessori. Izgleda da obrazovanje i ovog trenutka traži promjene u izobrazbi samog učitelja, kao i preispitivanje svih nas koji ostvarujemo tu ulogu. Treba nam biti jasno da intelektualna zadaća našega poziva mora biti praćena i afektivnim, kao jednim djelatnim gledištem.
[uredi] Literatura
Zbornik radova znanstvenog skupa Zlatni danci – život i dijelo Jagode Truhelke, Pedagoški fakultet, Osijek, 6. i 7. 11. 1997.
Umjetnost i dijete; dvomjesečnik za estetski odgoj, dječje stvaralaštvo i društvene probleme mladih 1,2,3; Zagreb 1997
[uredi] Ulomak
Zlatni danci- U Ameriku'
Labudovoj ulici ima jedna mala žuta kućica, zgodna kao škatuljica. Na njoj su dva prozorca, sjajna i bistra kao dva dječja oka. Ima i jedna vrata, no koliko su prozori veliki blistavi, toliko su vrata mrka i ozbiljna. Često se smišljaš, prije nego što ćeš ući. Pred kućom rastu bezbrižna dva duda pa granama lijepo zaklanjaju kućicu.To je kumina kuća iz vana. Za prozorom sjedi vas božji dan kuma i plete čarape. Pred njom na stoliću stoji košarica, u njoj klupka svake vrste i boje, igle i čarape, gotove i počete.Kuma plete, broji oka na igli, miče prstima, a igle sitno zveckaju. Nekad iznad naočari izviruje na okno na ulicu, da vidi tko prolazi, pozdravi koga-toga, pa onda opet pogleda na drugu stranu spram kuhinjskih vrata ne dolazi li tkogod, i plete, plete pa sluša „Pubera", kanarinca, kako na ormaru pjeva u svom zelenom kavezu.U kući i oko kuće vlada divan red, sjajna čistoća, i svečana tišina.Na ulici nešto zaštropota. Kola nisu, jer bi podigla prašinu kao oblake gustu, a opet jest nešto, jer se čuje kao nekakva škripa točkova i klopotanje po taracu od opeke.Sluša kuma, nadnese oči nad naočari i gleda na prozor. Ne vidi ništa. Klopotanje prestalo upravo pred kućom. Zatutnji na vratima. Kuma se digne i uputi se pletući na dvor pa u trijemak, da vidi tko je.Kad otvori vrata, a to pred njom čudni putnici. Troje djece, jedno drugome do ušiju. Djevojčica Anica, petogodišnja, u jednoj ruci nosi košaricu zlatnih kajsija, drugom vodi Dragoša za ruku. Cijelim putem od kuće duž tarabe do kume hvalio se Dragoš: - Hoće kuma dati „sodoju" Dragošu.Treći je u društvu bio Ćiro. Gologlav, kosa mu se sja kao srebro na suncu. Za sobom vuče svoja „kolica". Dugačka motka, na kraju joj klamiću dva sitna točka, škripaju, cvile, pjevaju, milota ih slušati.- A gle, kakvi su to gosti? - pita kuma i nadvije oči nad naočari. - Ju, Ćiro u novoj haljinici. A tko ti jee dade?- Mama napravila - odgovori Ćiro nehajno i pogleda iza sebe na dugačku motku na kojoj se na kraju oklempila dva točka.- A kakvo je to čudo s vama? Da mi to niste u kuću ponijeli!- To su moja kolica - branio Ćiro svoje dobro.- A šta, tvoja kolica, aT moja je kućica, i u njoj nema mjesta za tako golema kola. Ostavi ih tu pred kućom, neće ih nitko odnijeti.Gleda Ćiro na kumu, pa na svoja kolica ne zna što da odabere. Najposlije ostavi kolica; u kuminoj kući ima još zanimljivih stvari.Anica izruči mamin pozdrav i preda kajsije.- Iz naše su bašče - reče.- Ju, kako su lijepe, žute! - zadivi se kuma. - Baš hvala mami i tebi što si mi ih donijela. Onda se svi spuste na hodnik u dvor, pa kroz kuhinju u sobu.- Eto, tu na krpi dobro očistite tabane rekne kuma i pomogne najmanjemu Dragošu, da izvede ovaj potrebiti posao, bez kojega se ne može kumi u kuću, pa da dođe baš sam ban.Kuma iz stražnje sobe odnekle iznese pun tanjur kolačića: zvijezda, srdaca, kolesa, ribica, pa ponudi djecu.- AT nemojte po podu mrviti, nego lijepo podnesite lijevu ruku pod usta - zapovjedi kuma. I to se učinilo i onda kuma opet sjela za prozor pa uzme dalje plesti, a djeca stala sred sobe, žvaču slatke kolačiće, podnose poslušno ručice pod usta, pobiru mrvice i ogledavaju se. Jer kumina je kuća bila djeci puna zanimljivih stvari. Ona su tu kuću voljela kao svoju rođenu, ali su je više poštivala, jer se tu ni u šta nije smjelo dirati. Nu dosta im je već bilo i to: stani pa zini uokolo po zidovima. Tu ima sva sila slika, lijepih, šarenih, junaka na konju i zmajeva,svetaca, anđela i bogo i majka božja.- Je F te, kuma - počne Ćiro pošto je usta oslobodio posljednjega zalogaja - je l' te, ovo je sveti Juraj na konju? - To se pitanje svaki put ponovilo čim bi se Ćiro našao u kume. Još doda: -I ja bih htio imati konja.- A šta će ti konj, imaš kola - rekne Anica, koja je stala pred stakleni ormar do kojega se Dragoš kušao podignuti njuškajući nosićem po zraku. - Išao bih u Ameriku - odgovori Ćiro i pomakne se pred prvu sliku daje prouči.Međutim Dragoš nabraja sa sestricom što sve vide kroz staklena vrata ormara: tanjura, čaša velikih i malih, bijelih i šarenih boca, fildžana s cvijećem, vrčiča za kavu i mlijeko isto pisanih cvyećem, kutija za šećer, jedno sitno djetence od voska pod staklenim zvonom, malog Isusa, pa gospođu od porculana s perjanicom na glavi, pozlaćeno raspelo, spravu za pisanje, guščja pera, lijepo obrezana i sasvim još nova i bijela, za kuma, da njima piše. U jednom su redu knjige, zlate se na njima slova. Anica kuša da pročita jer već pomalo umije čitati. Pozna ona o pa i, u, zna da se njeno ime počinje sa A.Dragoš pošao k peći, čučnuo na zemlju gdje je na jastuku ležalo crno kudravo psetance. Pa, kao svaki put kad bi se došlo kumi, oprezno ga pomiluje po glavi i kao svaki put reče:- Hoće pseto Dragoša ugristi.- Neće, ne boj se, samo nemoj jako dirati - odgovori kuma koja je oči visoko nadnosila nad naočari i budno nadzirala dječje gledanje.- Što bi grizao -javi se Ćiro ispred svoga promatranja slike koja je prikazivala uzburkano more - šta bi grizao kad nije ni živ nego je od vune? A je l' te, kuma, ovo je veliko more i ono je lađa i ona putuje preko mora čak u Ameriku, je l' te? - nastavi držeći ruke na leđima, a bjelkastu glavicu držeći uvis.- Ne znam ti ja, sinko, putuje li baš u Ameriku - odgovori kuma.- Ja bih htio u Ameriku - kao više za sebe rekne Ćiro. A onda će Anica:- A kuma, bi F smjela u šupu (sušu), da vidi mačiće jesu l' već veliki narasli?-1 ja viditi mačiće - vrisne Dragoš i prihvati se sekine pregače.- Ajdete, samo nemojte učiniti kvara - odvrati kuma. Baš je bila usred brojerga očica, jer je bio red da se počne peta, a kad razradi očice, otići će za djecom.Odu djeca. Preko praga i kuhinjom zatopću nejednake stope dječje. Anica s Dragošem najprvo. Ćiro polako za njima. Ustali se pred oniskim stalkom na kojemu je stajalo sijaset lula kumovvih: dugih i kratkih kamiša, od gline, od porculana i štive, bijelih, žutih, crvenih s kapcima i bez kapaka. Uz lule visjele duvankese sa čačkalom, stajale kutije s duhanom.- Da nisi opet dirao u kumove lule! - zaori kumin glas iz sobe.- Neću, neću - javi se Ćiro glasno, a onda će u sebi: - Pih, i te lule! Što su se neki dan uzvikali zbog one jedne lulice. A bila je baš najmanja.A šta ono bi? Baš ništa! Našao se tu Ćiro kod kume, a kad je opet pošao kući, uzeo „slučajno" jednu lulu, onu baš malu crvenu lulicu, sjeo s njom pred kućicu na kamen, pa lulu napunio prašinom, onom lijepom sitnom prašinom što je od nje puna cesta, pa stao veselo pušiti i naizmjenice pjevati:Sjedi dida na kamenu Drži pušku na ramenu.A lulica se divno pušila, sve se oko njega vijali oblaci. Kad je ispušio, onda je opet lijepo odnio lulu na njeno mjesto u kuhinju. I to je eto bilo sve.Ja takva se podigla galama i urnebes po radi toga! Došao kum uveče kući, hoće da zapali lulu. Sjedne, napuni je duhanom, iskleše iskru iz kremena pa se lijepo zapali guba, ali -duhan - neće da se zapali. Duše kum, izvlači zrak, uvlači ga, a ništa, guba se utrne, duhan neće da gori. Onda kum uzme čačkalicu, bocka po luli, ruje po duhanu, pali, i opet ništa:Šta mu je, ubio ga grom! - psuje kum, istresa lulu, a to ispadne prašina.
(Kraj Ulomaka)