Stepinac i Židovi
Izvor: Wikipedija
Odmah po uspostavi Nezavisne države Hrvatske, ustaški je režim, potaknut od nacističke njemačke, počeo sustavni progon Židova, a kasnije i Roma (vidi članak Holokaust u NDH), kao i progon Srba (vidi članak Srbi u NDH). Katolička je crkva prosvjedovala protiv tih mjera, a osobito je agilan bio nadbiskup Alojzije Stepinac. Odlučno je osuđivao rasističku teoriju i na njoj zasnovanu praksu, te pokušavao pomoći u pojedinim slučajevima. U tome je imao samo ograničeni uspjeh, ali nekoliko stotina Židova je spašeno njegovim osobnim zalaganjem, kao i zalaganjem drugih svećenika i predstavnika Svete Stolice u NDH. Postoje zamjerke da ni on ni Katolička crkva u cjelini nisu učinili sve što su mogli i trebali.
Sadržaj |
[uredi] Katolička crkva u Hrvatskoj i progoni Židova
Crkva se usprotivila rasističkim zakonima, po kojima su Židovima proglašavani i kršćani, pa čak i oni, kojima su oba roditelje bila kršćani i koji sa Židovstvom više nikakve veze nemaju. Taj rasni pristup, u doba nacističke Njemačke (Nürnberški zakoni) bitno je različit od klasičnih opravdanja za progon Židova, koja su se temeljila na njihovoj vjeri.
Jure Krišto razlaže da se Katolička crkva u Hrvatskoj uglavnom ograničila na zaštitu katolika ne zbog sebičnosti i uskogrudnosti, nego zato jer nije imala mogućnosti zaštiti od progona sve.
Svuda u Europi pod nacističkom paskom Crkva je pokušavala zaštiti barem pokrštene Židove. O njenoj politici vode se polemike i drugdje, ne samo u Hrvatkoj, sa sličnim osudama i obranama.
[uredi] Stepinčevi dopisi Artukoviću i Paveliću
Već 23. travnja 1941, kada je čuo da se pripremaju rasni zakoni, Stepinac piše ministru unutrašnjih poslova Andriji Artukoviću moleći ga da se uzmu u obzir oni Židovi koji su postali kršćani.
[uredi] Dopis Andriji Artukoviću 22. svibnja 1941
Na dan donošenja odredbe da Židovi moraju nositi žutu traku sa znakom, 22. svibnja 1941, Stepinac ponovo piše Artukoviću. Žali se na »sve strože i strože odredbe koje pogađaju jednako i krive i nedužne«. Podupire međutim načelnu potrebu za odredbama za zaštitu Države od nenarodnih i protunarodnih elemenata: »Razumije se samo po sebi da će svatko odobriti nastojanje, da u jednoj narodnoj Državi vladaju sinovi toga naroda i da se uklone svi štetni utjecaji koji rastaču narodni organizam. Svatko će sigurno odobriti nastojanje da privreda bude u narodnim rukama, da se ne dopusti gomilanje kapitala kod nenarodnog i protunarodnog elementa, te da strani elemti ne odlučuju o Državi i narodu.«
Međutim, pri donošenju takvih odredbi moraju se poštovati norme čovječnosti i morala: »Da se pripadnicima drugih narodnosti ili drugih rasa oduzme svaka mogućnost egzistencije i da se na njih udari žig ramote, to je već pitanje čovječnosti i pitanje morala. A mioralni zakoni vrijede ne samo za život pojedincaca nego i za državnu upravu.«
S obzirom da su odredbe već donesene i nema realnih izgleda da budu povučene, Stepinac apelira na Artukovića da se njihovo djelovanje u provedbi ublaži. »Molim Vas, Gospodine Ministre, da izdate shodne naloge da se židovski i ostlai slični zakoni (mjere protiv Srba idr.) provode tako, da se u svakom čovjeku poštuje ličnost i čovječje dostojanstvo. (…) Posebice Vas molim, Gospodine ministre, da imate obzira prema pokrštenim članovima židovske rase.«
[uredi] Dopis Artukoviću od 30. svibnja 1941.
Malo kasnije, 30. svibnja 1941, Stepinac šalje još jedan opširan dopis Artukoviću, nastojeći zaštiti »katolike koji su na katolicizam prešli iz židovske vjeroispovijesti« i »neke druge vađne interese katolicizma i katoličke Crkve«. Ne dovodeći u pitanje sam pojam "arijevstva" niti zakone uperene protiv židovske zajednice, »protiv koje se zajednice Hrvatski narod ovim zakonima želi obraniti«, kaže da bi u provedbi zakonskih odredbi o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskoga naroda trebalo voditi računa da se da se one ne primjenjuju u potpunosti, ili uopće ne, na katolike nearijevce.
Židovi koji su prihvatili katoličanstvo time su »posvjedočili, da se žele sasvim asimilirati s narodom u kome žive«. Stepinac se poziva na to da je »baš katolicizam bio onaj kohezioni i asimilatorni faktor, koji je vezao pojedine dijelove našeg hrvatskog naroda u jednu cjelinu i koji je brojne strane elemente nacionalizirao«. Iako nisu arijevci, treba ih izdvojiti od židovske sredine »jer je njihov prelaz na kršćanstvo njih izvrgnuo preziru i ruglu (…) kao što je to od prvih vijekova kršćanstva do danas svagdje bilo u analognim slučajevima«. Njih treba zaštititi kao katolike, a također i zato jer iskazuju »pozitivne arijske osobine«.
[uredi] Dopis Anti Paveliću 21. srpnja 1941.
Povodom slanja Srba i Židova u logore Stepinac je poslao dopis poglavniku Anti Paveliću 21. srpnja 1941. Načelno ne dovodi u pitanje slanje u logore, ali apelira na humani postupak pri transportu, te da se logorašima osigura dovoljno hrane, liječnička pomoć i mogućnost kontakata s obitelji. Jedino se za katolike konvertite (tj. Židove koji su prešli na katoličanstvo), te za starce, nemoćnike, bolesnike i djecu zalaže da budu pošteđeni deportacije. Kada se konvertiti ipak smještaju u logore, moli da budu odjeljeni od Židova mojsijeve vjeroispovjesti.
U svojim propovijedima i govorima, kao i u nekim kasnijim službenim dopisima, Stepinac nastupa šire i oštrije, zauzimajući se za sve žrtve progona. Tako u pismu Artukoviću od 7. ožujka 1942. moli da se spriječi »svako nepravedno posutpanje protiv građana, kojima se individualno ne može ništa kažnivo predbaciti«.
[uredi] Propovijedi protiv rasizma
Osobiti odjek imala je propovijed koju je Stepinac održao na blagdan Krista Kralja, 25. listopada 1942. Odlučno se usprotivio teoriji o superiornim i inferiornim rasama i narodima, te praksi koja se iz te teorije izvodi. »Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, ima pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. (…) Nitko nema pravo da na svoju ruku ubija ili na koji drugi način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti.« Osim rase, on spominje i "narode", imajući nedvosmisleno u vidu progone Srba.
Jednako odlučno nastupio je i u propovijedi od 14. ožujka 1943. Nasuprot rasističkim teorijama i postupcima, ističe dostojanstvo svake ljudske osobe i neotuđiva ljudska prava koja se iz toga izvode. »Svaki čovjek, bez obzira kojoj rasi ili naciji pripadao, bez obzira, da li je svršio sveučilište u kojem kulturnom središtu Europe ili ide u lov za hranom u prašumama Afrike, svaki od njih jednako nosi u sebi pečat Boga Stvoritelja i imade svoja neotuđiva prava, kojih mu ne smije oteti ili ograničiti samovoljno nijedna ljudska vlast.« (cit. str. 304)
[uredi] Posebna zauzimanja za Židove
8. svibnja 1943. Stepinac podržava molbu Židovske bogoštovne općine u Zagrebu da joj sde dozvoli rad za one koji su još ostali na slobodi. Stepinac i Marcone zauzimali su se za Židove katolike (konverntite, ali bezuspješno: svi su u svibnju 1943. uhićeni i odvedeni u Njemačku. Ostali su samo oni u mješanim brakovima. (Krišto, str. 310)
Stepinčevim zauziemanje spašeni su starci i starice, koji su boravili u Židovskom umirovljeničkom domu Lavoslav Schwarz. Dana 8. prosinca 1943. sve štićenike doma Stepinac iselio na crkvenoiimanje u Brezovici, gdje je nadogradio još jednu prostoriju i uzdržavao dom do kraja rata. (Krišto, str. 313) Slavko Goldstein iznio je da su švicarski Židovi slali novac za njihovo izdržavanje, ali i on odaje priznanje Stepincu za taj postupak.
[uredi] Biskupska konferencija
Hrvatska biskupska konferencija (tada zvana Hrvatski Katolički Episkopat), sa svoje prve konferencije od uspostave NDH, izdala je 18. studenoga 1941. Rezoluciju kojom traže da se antižidovske mjere ne primjenjuju na Židove koji su prešli u Katoličku crkvu. (Krišto, str. 281-282)
Da li je to bila preblaga reakcija, s obzirom na to da je genocid već bio u tijeku, sa masovnim mučenjima i likvidacijama? Biskupi su o tome bili obavješteni: neposredno prije te konferencije Stepinac je od jednog bjegunca iz logora Jasenovac čuo o strahotama koje se u Jasenovcu događaju. Rasplakao se i njegov iskaz umnožio je i podjelio biskupima. Ali, smatra Krišto, i on i drugi znali su da nište ne mogu učiniti, pa zato o tome ništa javno ni ne govore.
[uredi] Predstavnik Svete Stolice u NDH
Za Židove u NDH zauzimali su se i predstavnik Sv. Stolice u H. R. Marcone i njegov tajnik G. Massuci. Marcone je u srpnju 1942. razgovarao sa Eugenom Kvaternikom. U dopisu Svetoj stolici od 17. srpnja 1942. piše da je »njemačka je vlada naložila gore navedenom ( Kvaterniku)' da u razdoblju od šest mjeseci svi Židovi koji borave u hrvatskoj državi moraju biti prebačeni u Njemačku, gje su, po onome što mi je iznio sam Kvaternik, u posljednje vrijeme ubiejna dva milijuna Židova.« (Krišto, cit. na str. 290-291) To je izgleda bilo prvi put, da Sv. Stolica čuje za provođenje "konačnog rješenja" u Njemačkoj.
[uredi] Ocjena Stepinčevog i Crkvenog djelovanja
Nažalost, gore navedeni napori imali su tek ograničeni uspjeh. Nekoliko stotina Židova sa područja NDH preživjelo je rat zahvaljujući zalaganjima Stepinca, drugih hrvatskih svećenika te predstavnika Svete Stolice.
Može se dobiti utisak da su istupi i akcije Alojzija Stepinca, Hrvatske biskupske konferencije i Svete Stolice bili premlaki, manjkavi i ograničeni. Protiv toga može se iznijeti da su oni, svjesni situacije, pokušavali postići ono što je realno moguće.
Stepinac je otvoreno i odlučno osudio rasističku teoriju i šovinističku ideologiju, te na njima zasnovane progone kako Židova, tako i Srba. Crkva je imala svoja ograničenja, predrasude i interese, ali sa zločinima genocida koje su počinili nacisti i ustaše ona se ne može povezati.
Vidi jedno razmišljanje na tu temu na stranici za razgovor.
[uredi] (Nije) pravednik među narodima
Dvaput je bio podnesen prijedlog izraelskom memorijalnom centru holokausta Yad Vashem da se Stepincu za njegove zasluge u spašavanju Židova dodijeli priznanje Pravednik među narodima. Prvi put je godine 1970. prijedlog podnio Amiel Shomrony, koji je 1941.-1943. bio tajnik zagrebačkog nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera i osobno je bio glasnik između dvojice vjerskih vođa.
Drugi put prijedlog podnosi 1994. zajedno s Igorom Primorcem. Prijedlog je oba puta odbijen. Pritom nije nijekana činjenica da je pomagao Židovima, nego je osporeno da je to činio dovodeći u opasnost vlastiti život, što je jedan od uvijeta za dodjelu naslova pravednika među narodima.
[uredi] Literatura
- Krišto, Jure: Sukob simbola. Politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2001, str. 272-322.
- Štefan, Ljubica: Stepinac i Židovi, Zagreb: Croatiaprojekt, 1998.
Kategorije: NDH | Židovi