Ilijada
From Wikipedia
Ilijada je junački epski spev. Pretpostavlja se da je nastao u 8. veku pre nove ere u grčkim kolonijama u Maloj Aziji. Oblik u kome je Ilijada došla do nas dobila je u 6 veku pre. n. e. u Atini u vreme Pizistrata (vladao Atinom sa prekidima od 560. pre n.e. do 527. pre n.e.). Pizistrat je ustanovio Panatinski praznik o kome su se recitovale Homerove pesme. U tu svrhu u atičkoj redakciji pripremljena su državna izdanja tih pesama. Autorstvo se pripisivalo Homeru. Međutim, nema nijednog pouzdanog podatka o životu Homera zbog čega se u njegovu istoričnost sumnja. U vezi s tim nastalo je u nauci homersko pitanje.
Ilijada je podeljena u 24 knjige. Podelu su ustanovili ispitivači Ilijade u Aleksandriji.
Osnovni motiv Ilijade je srdžba jednog od najboljih ahejskih junaka, Ahileja.
Verovatno je u osnovi ovog epa neki značajan istorijski događaj budući, da u usmenoj tradiciji starih Helena u vezi sa trojanskim ratom postoji veliki broj pesama. U epu je prikazana kritsko-mikenska civilizacija.
Ep Ilijada je dobila naziv po Iliju, što je drugi naziv grada Troje.
Troja ili Ilij je grad iz perioda mikenske kulture u severozapadnoj Maloj Aziji u oblasti koju su Heleni nazivali Troada. Njeni ostaci su pronađeni sedamdesetih godina 19. veka prilikom arheoloških iskopavanja koje je preduzeo Hajnrih Šliman. On je ispod brežuljka Hisarlik pronašao tragove 9 naselja, jedno povrh drugog. Za drugo naselje odozdo smatrao je da je Troja. Šlimanu se priključio i njegov rad nastavio nemački arheolog Derpfeld koji je ustanovio da je Homerova Troja šesto naselje odozdo. To naselje se u svemu poklapalo sa Homerovim opisom Troje. Ostatke tog naselja Derpfeld je uporedio sa Šlimanovim arheološkim nalazima pri iskopavanju Mikene i Tirinta i tom prilikom utvrdio da se oni u potpunosti poklapaju i da je Troja bila grad iz perioda mikenske kulture.
Sadržaj Ilijade je preuzet iz priča o trojanskom ratu. U starini se u istoričnost tog rata nije sumnjalo. Verovatno je bio u pitanju znatan događaj pošto je za nj prionuo veliki broj mitova, posluživši kao građa za veliki broj epova. Postoji nekoliko prethomerskih cikličkih epopeja sa tematikom iz trojanskog rata – Kiparska pesma, Etiopida, Ilijada mala, Razorenje Troje, Povratak. Ovi ciklički epovi nisu sačuvani. O njihovom sadržaju nalazimo obaveštenja u proznim izvodima Gramatičke hrestomatije nekog Prokla, zatim u tzv. Ilijskim pločama ...
Prema tradiciji trojanski rat je trajao deset godina. Pesnik Ilijade prikazuje samo kraći vremenski odsek iz tog rata – događaje iz desete godine rata, koji obuhvataju period od 51 dana.
Osnovni motiv epa je srdžba tesalskog kralja Ahileja, najvećeg grčkog junaka pod Trojom (polubog, majka mu je Tetida, morska boginja, otac smrtnik Pelej). Vrhovni zapovednik Agamemnon oteo mu je lepu robinjicu Briseidu. Rasrđen takvim postupkom, Ahilej se povlači iz boja. Grci dolaze u tešku situaciju, jer ih Trojanci potiskuju i gotovo im osvajaju tabor. Ahilej se vraća u borbu tek pošto je glavni trojanski junak Hektor ubio Patrokla, Ahilejevog najboljeg prijatelja. U dvoboju Ahilej ubija Hektora. Spev se završava njegovim pogrebom.
Taj motiv, zajedno sa motivom Zevsove odluke da Ahejci pretrpe niz poraza i tako osveti povređena Ahileja, (pošto Tetida izmoli Zevsa da osveti njezina sina) daje jedinstvo ovom epu i unutrašnju povezanost radnje.
[edit] Sadržaj
Sadržaj epa se može podeliti na 4 dela.
U prvom delu Ahilej se povlači iz borbe posle sukoba sa Agamemnonom koji mu otima robinjicu. Do sukoba je došlo na skupštini koju je Ahilej sazvao jer ahejsku vojsku mori kuga. Razlog tome je Apolonova osveta. Naime, Apolonov sveštenik Hris je grubo odbijen kada je došao da traži svoju ćerku a koja je pripala kao ratni plen Agamemnonu.
U drugom delu opisane su 3 borbe između Trojanaca i Ahejaca. Trojanci dolaze do tabora Ahejaca i pale njihove brodove. U dvoboju sa Hektorom gine Patroklo, Ahilejev najbolji prijatelj. Ahilej se vraća u borbu da osveti Patrokla.
U trećem delu je prikazana osveta Ahilejeva i pogibija Hektorova. Ahilej skrnavi mrtvo telo trojanskog junaka.
U četvrtom delu Ahilej predaje Hektorovo telo njegovom ocu Prijamu.
Pripovedanje počinje in medias res. Pesnik nas odmah uvodi u središte zbivanja obaveštavajući nas o predmetu pevanja. Aristotel takav način ističe kao odličan u svojoj Poetici. Kao ustaljeni deo epa javlja se na početku invokacija, molba upućena boginji pevanja da pomogne pesniku. U ovom slučaju invokacija ima imperativni karakter – srdžbu mi pevaj Ahileja Peleju sina...
Na samom početku je prikazano kako je došlo do sukoba i šta je izazvalo Ahilejevu srdžbu.
Dalji razvoj radnje pesnik usporava sredstvima retardacije - digresijama, poređenjima, ponavljanjima.
Template:Wikisource
ср:Илијада