Alfabbetu sicilianu

From Wikipedia

L'Alfabbetu sicilianu è:

A B C D E F G H I J L M N O P Q R S T U V Z
a b c d e f g h i j l m n o p q r s t u v z

Salvaturi Camilleri cci agghiunci puru la littra «DD», voldiri lu sonu retroflissivu carattiristicamenti sicilianu, chi si vidi scrittu comu «ddh» o «ddr» videmma.

L'alfabbetu sicilianua assummigghia l'alfabbetu talianu, sarvu la littra «J», chi veni usatu ô principiu di na palora quannu havi la qualitati d'un cunzinanti. Si vidi puru nta na pusizzioni ntra-vucali, spiciarmenti quannu si ncòntranu dui «i», p'asempiu: «addijiri». Lu sonu dâ «J» si muta ô principiu di na palora, addippinnennu quali littra veni prima, p'asempiu: «haiu a jiri» si prununza /aiu a gghiri/; e «un jornu» si prununza /ungnornu/.

Li «b», «r» e «z» sònanu duppî ô principiu di na palora, ma sarvu quarchi ccizzioni, nun si scrìvanu duppî. Li «b» e «z» vennu scritti quasi sempri duppî a mmenzu na palora (sarvu quannu la «r» è prima di na «b» o «z», p'asempiu: «arba» e «arzari».

[cancia] Rifirimenti

  • Camilleri, Salvatore (1998) Vocabolario Italiano Siciliano, Edizioni Greco, Catania.