Mihail Ljermontov
From Wikipedia
Mihail Jurjevič Ljermontov (Михаил Юрьевич Лермонтов) (15.10.1814 - 27.7.1841) je bio ruski romantičarski pisac i pesnik, poznat kao "pesnik Kavkaza".
[edit] Rani život
Ljermontov je rođen u Moskvi, a odrastao je u selu Tarhani, gde se nalazi njegov grob. Njegova porodica vodi poreklo od škota Learmount, koji se doselio u Rusiju u ranom XVII veku.
Njegova baba, koja ga je odgajila jer mu je majka rano umrla, a otac bio u vojsci, se postarala da Ljermontov dobije odlično obrazovanje.
Nakon završetka gimnazije, Ljermontov je 1830. upisao Moskovski Univerzitet, ali se nije dugo zadržao zbog nepokornosti prema jednom profesoru. Od 1830. do 1834. je išao u vojnu školu u Sankt Peterburgu te je postao oficir. Za to vreme je pisao dosta poezije pod uticajem Puškina i Bajrona. Takođe se zanimao za ruski istoriju i srednjevekovnu epsku poeziju, što se odrazilo na "pesmu trgovca Kalašnjikova", dugačku poemu Borodino i seriju popularnih balada.
[edit] Slava i egzil
Nakon smrti Puškina 1837. godine, Ljermontov je izrazio osećanja kroz pesmu upućenu Caru Nikolaju I Pavloviču, zahtevajući osvetu nad ubicom Puškina. Pesma je osudila "stubove" ruske visoke klase za Puškinovu smrt.
Nikolaj Pavlovič ga je zbog ove pesme prognao u Kavkaz, gde je Ljermontov već bio kao mali.
Ljermontov je posetio Sankt Peterburg 1838. i 1839. godine. Njegova neuzvraćena ljubav prema Varvari Lopuhini je zabeležena u nezavršenom romanu Princeza Ligovskaja. Nakon duela s sinom francuskog ambasadora, opet je vraćen u armiju na Kavkazu.
1839. je završio svoj jedini roman, Heroj našeg vremena, koji gotovo predviđa duel u kom je Ljermontov izgubio život dve godine kasnije.
[edit] Dela
Tokom svog života, Ljermontov je objavio samo jednu zbirku pesama 1840. godine. Tri nove zbirke, oštro cenzurisane, su objavljene godinu dana nakon njegove smrti.
Objavio je samo jedan roman, koji je imao puno uticaja na rusku prozu. Heroj našeg vremena je usko povezana kolekcija pripovetki o karakteru Pečorina.
Tada inovativna struktura romana je navela nekoliko imitacija, jedna od kojih je Nabokov roman Pnin (1955).