Druga Proleterska udarna brigada

From Wikipedia

Formirana je, naredbom Vrhovnog štaba, 1. marta 1942, u Čajniču, od Užičkog, Čačanskog i 2. šumadijskog NOP odreda. Na dan formiranja imala je četiri bataljona — oko 1.000 boraca. Prvi komandant brigade bio je Ratko Sofijanić, narodni heroj, politički komesar Milinko Kušić, narodni heroj, a partijski rukovodilac i zamjenik komesara Spasenija Cana Babović, narodni heroj. Do formiranja 2. proleterske divizije — 1. XI 1942 — bila je pod neposrednom komandom Vrhovnog štaba. U martu i prvoj polovini aprila djelovala je u istočnoj Bosni. Zauzela je četničko uporište Borike, oslobodila Vlasenicu, Bratunac, Milice, Srebrenicu i Drinjaču; potom je vodila borbe na Romaniji i učestvovala u napadima na ustaška uporišta u Rogatici i Han-Pijesku. U drugoj polovini aprila dijelom snaga učestvuje u napadu na ustaško uporište Borac (Hercegovina). U borbama koje su poznate kao III neprijateljska ofanziva imala je veoma teške zadatke, najprije je vodila borbe oko Čajniča, Goražda, Foče, na sektoru Pljevlja, a u prvoj polovini juna vodila je ogorčene borbe sa četnicima na Durmitoru i na Gatu (kod Gacka). Sve te borbe imale su vidan značaj za prikupljanje snaga u rajonu tromeđe Crne Gore, Bosne i Hercegovine.

U sastavu Udarne grupe brigada, pod neposrednom komandom Vrhovnog komandanta, 24. juna počela je pohod u zapadnu Bosnu. Vodila je borbe oko Kalinovika. učestvovala u rušenju željezničke pruge Sarajevo-Mostar, u zauzimanju Tarčina i Pazarića, zatim u borbama na sektoru Travnika, Donjeg Vakufa i Bugojna. Od kraja jula do polovine oktobra 1942. vodila je veliki broj teških borbi. Zajedno sa 4. proleterskom, 10. hercegovačkom i 1. krajiškom učestvovala je u napadu na Kupres. Učestvovala je u oslobođenju Jajca (25. IX)... Sedamnaestog oktobra u Drvaru, od Vrhovnog komandanta NOP i NOVJ Josipa Broza Tita primila je proletersku zastavu. Od tada do početka bitke na Neretvi djelovala je oko Bosanskog Grahova, Livna, Kupresa, Duvna, u Kninskoj krajini. Izvela je protuudar protiv talijanske divizije „Sasari" i četnika 26—28. X, i čišćenje Kninske krajine od četnika i ustaša. Vodila je borbe za Livno (5—15. XII), izvršila napad na Kupres (decembra). Krajem januara vodila je žestoke borbe kod Knina i Strmice. Od tada do forsiranja Neretve vodila je borbe za Imotski i Posušje (9. i 10.11 1943), prodrla u dolinu Neretve, zauzela Drežnicu i Grabovo 16/17. II, gdje se istakla i razbila bataljon divizije „Murđe". Zajedno s još osam brigada, učestvovala je u protuudaru kod Gornjeg Vakufa, i naročito se istakla (razbila bataljon 717. Njemačke divizije). Tim uspjesima spašeni su ranjenici i olakšan je položaj NOVJ na Neretvi. U ofanzivnim poduhvatima Glavne operativne grupe s Neretve, brigada je vodila teške borbe s četnicima kod Krsca, na Prenju, kod Bijele, Boračkog jezera, Glavatičeva, Obija i Kalinovika. Tu su bili izuzetno teški porazi četnika. U aprilu je učestvovala u borbama na Drini. Njena dva bataljona zajedno sa 4. i 5. proleterskom učestvovala su u boju na Javorku (Nikšić) 1. i 2. maja 1943, kada su razbijene talijanske i četničke snage jačine nekoliko bataljona. Za vrijeme bitke na Sutjesci, pored ostalog, učestvovala je (24. i 25. maja) u pokušaju proboja jugoistočno od Foče, a od tada pa do 10. juna vodila je teške borbe na Vučevu, za Košur, kod Suhe, na Barama i Košuti. Njen uspeh na Vučevu i Košuti spada u najznačajnije borbe u ovoj bici, Veoma je značajno i učešće brigade u proširenju proboja njemačkog obruča na Zelengori (11. juna), kao i u proboju drugog obruča na komunikaciji Kalinovik—Foča.

S ove komunikacije borbom se probila na sever, oslobodila je Olovo, 24/25. juna, a dva dana kasnije učestvovala je u oslobođenju Kladnja. Od tada do početka septembra djeluje oko Tuzle i na planini Ozrenu. Učestvuje u razbijanju jakih četničkih i drugih snaga, S ove teritorije prešla je u rajon Foče, pa u Sandžak. Oslobodila je Foču (3/4. IX), Pljevlja (22.IX), Prijepolje; pa je učestvovala u oslobođenju Bijelog Polja, Berana i Kolašina. Oslobodila je Priboj i prešla u Srbiju. Mjesec dana vodila je borbe na Zlati boru i drugim mjestima. Kod Prijepolja je, 4. decembra, u žestokoj iznenadnoj borbi pretrpjela velike gubitke. Ponovo je prešla u Srbiju, i u decembru 1943. i januaru 1944. vodila je više borbi na Zlatiboru, za Ivanjicu, kod Arilja, u rajonu Priboja i drugih mjesta. Morala se povući. Sredinom marta, u sastavu Udarne grupe divizija ponovo prodire u Srbiju. Od tada do 21. maja vodila je gotovo neprekidne borbe u zapadnoj Srbiji i Sandžaku (Rudo, Zlatibor, Ivanjica, Kaona, Povlen). U sudarima s nesrazmjerno jačini snagama bila je prinuđena da se povuče u Crnu Goru. U junu i julu vodila je borbe na sektoru Andrijevice. Pored ostalog, učestvovala je u Andrijevičkoj operaciji. U prodoru Operativne grupe divizija iz Crne Gore u Srbiju učestvovala u borbama na Pešterskoj visoravni i na Ibru. U kolovozu djeluje na Kopaoniku, u Župi, Rasini, i oko Kuršumlije. naročito se ističe u razbijanju četnika. U septembru učestvuje u borbama na Ibru, kod Požege i Gornjeg Milanovca. Učestvovala je u Beogradskoj operaciji, i naročito se istakla. Od tada do kraja decembra djelovala je na Sremskom frontu. U februaru i martu 1945. učestvovala je u borbama na Drini (Banja Koviljača i Loznica). U aprilu je učestvovala u oslobođenju djela istočne Bosne (Bijeljina. Brčko, Šamac), zatim u borbama u Slavoniji, pa na Majevici.

Druga proleterska je prešla oko 24.000 kilometara. U njenim redovima borilo se oko 15.000 ljudi. Izbacila je iz stroja 62.000 neprijateljskih vojnika. Više puta je popunjavana borcima iz drugih republika. Dala je veliki broj rukovodećih kadrova za druge jedinice, (naročito u Srbiji) i za narodnu vlast, kao i 48 narodnih heroja. Među njima je i Petar Leković, prvi narodni heroj Jugoslavije. Zajedno s 1. proleterskom, imala je veliku ulogu u stvaranju operativnih jedinica naših oružanih snaga. Veoma je doprinijela jačanju bratstva i jedinstva.

Povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, juna 1958. godine, odlikovana je Ordenom narodnog heroja. Zatim je odlikovana Ordenom partizanske zvijezde, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom narodnog oslobođenja, i Ordenom za hrabrost.

Izvor: http://www.slobodnajugoslavija.org