Klorovodična kiselina

Izvor: Wikipedija

Klorovodična kiselina
Hydrochloric acid
Opće
Sistematsko ime Klorovodična kiselina
Ostala imena Solna kiselina
Formula HCl u water (H2O)
Molarna masa 36.46 g/mol (HCl)
Izgled Od čisto prozirne do svjetlo žute boje.

Klorovodična ili solna kiselina (HCl) je akvatizirana solucija plinovitog klorovodika. HCl je vrlo jaka kiselina, glavni sastojak želučane kiseline u želucu i vrlo korisna u industriji.

Sadržaj

[uredi] Povijest

800. godine otkrio ju je alkemičar Jabir ibn Hayyana korištena je kroz srednji vijek u potrazi za kamenom mudraca, te kasnije sa strane velikih europskih kemičara kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, i Humphry Davy kako bi se razvila moderna kemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku upotrebu. Svake se godine proizvede oko 20 000 000 tona HCla.

[uredi] Opis

Klorovodična kiselina je monoprotonska kiselina što znači da može disocirati tj. ionizirati tako da otpušta samo jedan vodik svaka molekula H+. Taj ion se pridružuje molekuli vode i nastaje oksinijev ion H3O+. Što se kiselina više disocira to je kiselina jača. Drugi ion koji nastaje iz molekule HCl-a je klor, Cl-. Stoga se klorovodična kiselina upotrebljava za proizvodnju natrijevog klorida NaCl tj. kuhinjske soli. Soli klorovodične kiseline se zovu kloridi. Jaka se kiselina jer disocira potpuno u vodi.

Monoprotonske kiseline imaju jaku konstantu disocijacije kiseline koja pokazuje postotak disociranost u vodi. U slučaju klorovodične kiseline, konstanta je visoka. Od sedam najjačih kiselina, od kojih su sve anorganske, klorovodična kiselina najslabije prolazi redooksidaciju. Klorovodična kiselina je najmanje opasna od ovih sedam jakih kiselina, iako je jaka kiselina, jer stvara slabo reaktivne i neotrovne ione klora. Koncentrirana klorovodična kiselina može reagirati sa nekim metalima tako da nastaje njihov klorid i vodik u plinovitom stanju.

[uredi] Uporaba

Klorovodična kiselina ima široku uporabu danas. Najviše se koristi za proizvodnju kuhinjske soli i u klor-alkaliskim procesima.

Otopina kuhinjske soli, NaCl, se elektrolizira i nastaje klor, natrijev hidroksid i vodik. Dobiveni čisti klor se može ponovo kombinirat sa vodikom i tako nastaje čisti klorovodik. Reakcija je egzotermna sto znači da se toplina oslobađa.

Cl2 + H2 → 2 HCl

Od nastalog čistog klorovodika se može dobit čista klorovodična kiselina. Klorovodična kiseline se široko upotrebljava u metalurgiji. Koristi se za skidanje željezovog oksida (hrđa) sa površina željeza ili čelika.

Fe2O3 + Fe + 6 HCl → 3 FeCl2 + 3 H2O

Kiselina se ne može ponovo upotrijebiti jer nastaje željezov (II) klorid.

[uredi] Opasnost

Klor i klorovodik su vrlo otrovni plinovi koje izazivaju smetnje u dišnom sustavu. Fosgen (COCl2) je vrlo otrovan plin koji je bio poznat kao bojni otrov u Prvom Svjetskom ratu. Plin ulazi u alveole gdje se hidrolizom pretvara u klorovodičnu kiselinu. Tako pluća postaju ispunjena tekućinom. Klorovodična kiselina je odgovorna za opasno svojstvo Iprita. Iprit je bojni otrov koji stvara ogromne mjehure na koži koji sadrze limfu i sotalu tjelesnu tekućinu. Iprit u čistom stanju je bezbojan i bezmirisan.

Kalijev permanganat (KMnO4) ili natrijev hipoklorit (NaClO) u reakciji s klorovodičnom kiselinom stvara otrovni plin klor. Klorovodična kiselina se treba rukovati s pažnjom. Najbolje je nositi gumene rukavice jer kiselina ne može razgraditi gumu. Voda se ne smije dodavati koncetriranoj kiselini.


Nedovršeni članak Klorovodična kiselina koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.