Boka kotorska
Izvor: Wikipedija
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor. |
Boka kotorska je prostran i razgranat zaljev na južnom dijelu istočne obale Jadranskog mora, blizu granice Crne Gore i Hrvatske. Za pleistocena Bokom kotorskom tekla je rijeka, koja je u mekšim slojevima izradila kotline. Na samom ulazu u Boku kotorsku nalazi se otočić Mamula. Najveća je dubina 44 metra. Boka kotorska, dio crnogorskog primorja ima sredozemnu klimu, ljeti sparne vrućine, a zimi kišno i blago vrijeme. Boka kotorska dijelom svoje povijesti pripadala je Austriji i Dubrovačkoj Republici, a granica s Crnom Gorom bila je na rubu mora.
Od 1997. godine Boka Kotorska je i službeno uvrštena u Asocijaciju 28 najljepših zaljeva svijeta.
Stanovništvo Boke čine Srbi, Crnogorci, a Hrvata ima oko 7.61% (2003.), iako ih je u prošlosti bilo i više. Do 1991. područje Boke od Kotora bilo je jedno od rijetkih područja u bivšoj Jugoslaviji s najvećim brojem građana koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, danas je samoj Boki kotorskoj pridruženo dosta područja njezinoga zaleđa te su općinske granice takove da uključuju ona područja koja ne pripadaju Boki od Kotora, ta se činjenica izrazito odražava na sadašnju nacionalnu strukturu Boke. Službeni jezik u uporabi je srpski. Boka Kotorska poznata je kao Zaljev hrvatskih svetaca, gdje su rođeni Sveti Leopold Mandić i Sveta Ozana Kotorska, te više blaženika.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
[uredi] Naselja
[uredi] Povijest
[uredi] Stanovništvo
[uredi] Etnografija Boke
[uredi] Bokeljska mornarica
[uredi] Poveznice
Nedovršeni zemljopisni članak Boka kotorska treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.cg:Boka kotorska