Dragutin Tadijanović

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu.
Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor.
Dragutin Tadijanović u svojoj 100. godini na zagrebačkom sajmu knjiga Interliberu 2005.
Dragutin Tadijanović u svojoj 100. godini na zagrebačkom sajmu knjiga Interliberu 2005.

Dragutin Tadijanović (Rastušje, kod Sl. Broda, 4. studenog 1905. - Zagreb, 27. lipnja 2007.), hrvatski pjesnik.

Sadržaj

[uredi] Rani život i obrazovanje

Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande rođ. Kegljen. Polazio je Nižu pučku školu u susjednom selu Podvinju (1912. - 1916.) i u Slavonskom Brodu dva razreda Više pučke škole (1916. - 1925.), a od 1918. Realnu gimnaziju.

Od jeseni 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, kao učenik petog razreda gimnazije, piše pjesme. Tada je započeo i dopisivanje s Nikolom Šopom, učenikom petog razreda banjalučke gimnazije. Prvo pismo poslao mu je 31. svibnja 1921., a osobno su se upoznali u listopadu 1926. u Zagrebu. Godine 1922., u srednjoškolskom zagrebačkom listu „Omladina“, objavljeno mu je djelo „Tužna jesen“, na stihove Branka Radičevića, a pod pseudonimom Margan Tadeon.

U Zagrebu je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva (1925.), ali je kasnije prešao na Filozofski fakultet (povijest južnoslavenske književnosti i filozofija 1928.). Diploma Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izdana mu je 1937. Umire 27. lipnja 2007. godine u gradu Zagrebu.

[uredi] Karijera

Putovao je u Austriju, Švicarsku, Njemačku, Češku, Francusku, Španjolsku, Tunis, Alžir, Maltu

Nastupao je s pjevačkim zborom „Mladost-Balkan“.

Prevodio je Nezvala („Akrobat“), Goethea, Hoelderlina, Novalisa, Heinea i dr., a uredio je velik broj izdanja izabranih djela hrvatskih pisaca (Kranjčević, Matoš, Vidrić, Polić Kamov, Ujević, Goran i dr.).

Radio je kao korektor službenog lista „Narodne novine“ (1935. - 1940.), honorarni nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1939. - 1945.), urednik u knjižnici „Djela hrvatskih pisaca“, u Izdavačkom poduzeću „Zora“, i „Hrvatski pjesnici“, u „Matici Hrvatskoj“, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a (do 1973.), kao prosvjetni viši pristav u Banovini Hrvatskoj, u „Društvu književnika Hrvatske“ kojega je i bio predsjednik (1964. - 1965.).

[uredi] Najznačajnija djela

Pjesma „Golubinja krila“ objavljena mu je u „Književniku“ , pod pseudonimom Tadeon (1928.).

Prvi puta se pod svojim imenom javlja 1930. pjesmama u „Hrvatskoj reviji“ i „Književniku“ u zbirci „Lirika šestorice“ (Delorko, Frol, V.Kovačić, Matijašević, Perović).

Prvu svoju knjigu pjesama, „Lirika“, objavio je u Zagrebu 1931. „Jutarnja zvijezda pozlaćen orah“ prva je njegova pjesma prevedena na češki (Otto F. Babler).

Njegova druga zbirka pjesama, „Sunce nad oranicama“, koju je objavio u vlastitoj nakladi 1933., bila je zabranjena.

Dopisivao se s Ivanom Kovačićem, čija je djela preuređivao u Nakladnom zavodu Hrvatske.

Knjigu njegovih pjesama „Kanto al mia koro“ preveo je na esperanto i izdao Josip Velebit.

Uredio je s Dobrišom Cesarićem i Šimom Vučetićem Pregled mlade hrvatske lirike “Četrdesetorica“.

Sastavio je „Katalog“ za izložbu Sandor Petofi i Izložbu „A.G.Matoš“, a sam je napisao „Intimnu izložbu crteža iz Raba“.

U Katalogu spomen-knjige Izložba Pola vijeka hrvatske umjetnosti napisao je biografije: „Slikari i grafičari“, „Kipari“, „Arhitekti“.

Napisao je velik broj djela, a osim ranije spomenutih, značajna su i:

  • „Pepeo srca“ (1936.)
  • „Dani djetinjstva“ (1937.)
  • „Tuga zemlje“ (1942.)
  • „Pjesme“ (1951.)
  • „Blagdan žetve“ (1956.)
  • „Gost u Vučedolu“ (1957.)
  • „Srebrne svirale“ (1960.)
  • „Prsten“ (1963.)
  • „Večer nad gradom“ (1966.)
  • „Poezija“ (1973.)
  • „Vezan za zemlju“ (1974.)
  • „Sabrane pjesme“ (1975.)
  • „Sam“ (1976.)
  • „Prijateljstvo riječi“ (1981.)
  • „Svjetiljka ljubavi“ (1984.)
  • „Moje djetinjstvo“ (1985.)
  • „Kruh svagdanji“ (1987.)
  • „More u meni“ (1987.)

Osim ovih, napisao je još mnoga druga djela.

[uredi] Poezija

„Poezija Dragutina Tadijanovića nosi u sebi ispovjedni karakter. Riječ se ne odriče smisla. Sam se nazvao „pjesnikom srca“. Ali on nije sentimentalan, jer je ironija, a to znači: - razum, misao, osjećaj mjere – budna i prisutna dimenzija vizije svijeta. Ona vodi u dubinu. Tadijanovićje pjesnik neposredan i potpun. Njegove riječi izlaze iz korijena bića, slobodne, jednostavne i prirodne, kao ptice na nebu.“

[uredi] Nagrade i priznanja

Dobitnik je brojnih nagrada kao što su:

Osim ovih nagrada, tokom svoga života dobio je i mnoge druge.

Mnoge su mu pjesme prevedene na dvadesetak jezika.

[uredi] Završetak njegovog života

Dragutin Tadijanović preminuo je u Zagrebu dana 27. lipnja 2007. u svojoj 102. godini.

[uredi] Vanjske poveznice



Nedovršeni biografski članak o hrvatskom književniku imena Dragutin Tadijanović dopunite prema pravilima Wikipedije.