Josip Turčinović
Izvor: Wikipedija
Josip Turčinović (Sveti Petar u Šumi, 30. rujna 1933 - Zagreb, 3. listopada 1990.). svećenik
Sadržaj |
[uredi] Biografija
[uredi] Školovanje
Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Gimnaziju je započeo u sjemeništu Tršćansko-koparske biskupije u Kopru, a završio 1952. na Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Pazinu.
Redoviti teološki studij završio je na Teološkom fakultetu u Zagrebu (1952. do 1960.) gdje je 1960. položio licencijat iz teologije. Za svećenika je zaređen 22. lipnja 1958. godine.
Od 1958. do 1962. godine studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu slavistiku i komparativnu povijest književnosti postigavši naslov profesora filologije.
[uredi] Rad na Katoličko bogoslovnom fakultetu
Od godine 1962. do 1964., kroz tri je semestra predavao razne teološke discipline na Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu. Dana 14. siječnja 1964. fakultetsko vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta jednoglasno ga je izabralo za asistenta pri katedri Istočnog bogoslovlja, na kojoj je godine 1966. također doktorirao s tezom Odnosi Istočne i Zapadne Crkve kod Krste Pejkića, Prilog povijesti teološke kontroverzije u prvoj polovici 18. stoljeća. Pošto je 1970. habilitirao studijom »Teologija Antuna Vramca« (1538-1587), Fakultetsko vijeće izabralo ga je za docenta i pročelnika Katedre ekumenske teologije koju je vodio do smrti.
Uz Istočno bogoslovlje na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je i staroslavenski, odnosno starohrvatski jezik i književnost, a od godine 1967. također traktat Misterij Trojedinog Boga.
Godine 1968. Fakultetsko vijeće imenovalo ga je predstojnikom Instituta za teološku kulturu laika pri tom Fakultetu sa zadatkom da ga uspostavi, nađe suradnike i prostorije, izradi privremeni statut i program rada, što je učinio, tako da spomenuti Institut djeluje do danas.
Kao predstojnik Instituta za teološku kulturu laika pomogao je osnivanje istoimenog Instituta u Rijeci i pripreme za njegovo osnivanje u Splitu.
U okviru Fakulteta povjerene su mu razne dužnosti: u godinama 1966-1969. bio je tajnik Pastoralno-teoloških tjedana što ih priređuje Fakultet; u istim godinama radio je i na Bogoslovnoj smotri; vodio je ekumenske delegacije Fakulteta ili u njima sudjelovao (Beograd, Ljubljana); sudjelovao je na brojnim međunarodnim i svjetskim susretima i kongresima (Chevetogne, Niederaltaich, Rim, Luzern, Metz) itd.
Sudjelovao je u prijevodu većih koncilskih dokumenata, svih liturgijskih izdanja obnovljene liturgije. Uređivao je Poslušni Duhu, Kana, Svesci, Volumina theologica i drugo.
[uredi] "Kršćanska sadašnjost"
Josip Turčinović velik dio svoga života i rada uložio je u »Kršćansku sadašnjost«. Taj pothvat nadahnut Drugim vatikanskim koncilom započeo je potkraj godine 1966., kada zajedno s dr. Tomislavom J. Šagi-Bunićem i dr. Vjekoslavom Bajsićem priprema časopis »Svesci Kršćanska sadašnjost«. Prvi broj se pojavljuje u siječnju 1967. Iz rada na tom časopisu uskoro se oblikuje »Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije, Kršćanska sadašnjost« koji je okupio mnoge djelatnike zauzete za koncilsku obnovu u nas. Centar je crkveno-pravno osnovao zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, 22. veljače 1968.
Od tada pa do kraja života Josip Turčinović je ravnatelj te ustanove, animator svih pothvata, urednik časopisa i biblioteka i kreator cjelokupne osobito izdavačke djelatnosti.
U daljnjem razvoju nastalo je Teološko društvo »Kršćanska sadašnjost« sa svojim razgranatim djelovanjem kojemu je Josip Turčinović tajnikom i direktorom istoimene njegove izdavačke kuće sve do smrti. U tom poslu ostvario je najširu suradnju i osobne kontakte s brojnim domaćim i inozemnim izdavačima i planirao više značajnih suizdanja. Dr. Josip Turčinović imao je izoštren osjećaj za povijest spasenja i čovjekovu suodgovornost za svijet. O tome svjedoči osobito njegov film »Katolička Crkva u Hrvata« i skazanje »Trinaest stoljeća kršćanstva« izvedeno u Zagrebačkoj katedrali prigodom Nacionalnog euharistijskog kongresa 1984.
U duhu koncilske konstitucije Gaudium et spes, sav se ulagao da kraj svih teškoća naša Crkva ostvari što življu i svestraniju dijalošku prisutnost u svim segmentima narodnoga života. U svom radu uvijek je imao u vidu iseljenu Hrvatsku.
Svoju svećeničku službu dugo godina Josip Turčinović je živio u »Ranjenom Isusu« na Trgu bana Jelačića (tadašnjem Trgu Republike) i iz njegovih homilija potekle su liturgijske ideje i vjerski poticaji među sveučilištarcima. Potom i knjige, prevedene i na talijanski. Sudjelovao je kao vrsni predavač na mnogim vjerničkim, osobito svećeničkim skupovima u vrijeme kad je druga izdavačka djelatnost bila nemoguća. Među monumentalna izdanja spada prvo hrvatsko svečano izdanje Rimskog Misala, Časoslova naroda Božjega, Evanđelistara. Svojom pronicljivošću umio je ponovno vratiti među crkvena izdanja i Bibliju Stvarnosti koja postaje Biblijom Kršćanske sadašnjosti, sa svojih deset izdanja.
Istom pronicljivošću i poduzetnošću među izdanja Kršćanske sadašnjosti uvrstio je i Ilustriranu Bibliju mladih. S izvanrednim katoličkim osjećajem poslužio je tu Bibliju crkvama južnoslavenskih naroda i istočne Europe u prijevodima: hrvatskom, poljskom, češkom, slovačkom, ukrajinskom, ruskom, slovenskom, srpskom, makedonskom, albanskom i mađarskom.
Bio je izvanredno senzibilan za važnost i vrijednost sredstava društvenog priopćavanja.
Ostvario je informativnu agenciju AKSA (Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti), pionirsko izdanje ploča i kazeta s crkvenom tematikom. Posljednjih se godina sav istrošio u stvaranju, organiziranju televizijskog studija Kršćanske sadašnjosti.
Umro je u Zagrebu 3. listopada 1990. Pokopan je u rodnom mjestu.