Mile Pešorda
Izvor: Wikipedija
Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.), hrvatski ibosanskohercegovački profesor, književnik, prevoditelj i urednik.
[uredi] Biografija
Mile Pešorda rođen je u mjestu Grude u BiH 15. kolovoza 1950. godine. Gimnaziju završio u Grudama, romanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, poslijediplomske i doktorske studije pohađao u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju "Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže". Bio je zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika "Oslobođenje" u Sarajevu, odgovorni urednik za književnost u velikoj uzdavačkoj kući "V.Masleša" u Sarajevu,kada je uredio preko tristo knjiga, među kojima i Sabrana djela Milana Kundere 1984., zbog čega je politički napadan kao "kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije" (M.Lalić), lektor-predavač na Sveučilištu u Francuskoj, koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu vanjskih poslova, glavni urednik u A. G. Matošu Samobor, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika Hrvatsko slovo. U svibnju 1968. pokrenuo je i uredio reviju Ogledalo, koju su vlasti uništile i trajno zabranile. Idejni je začetnik Šimičevih susreta 1970. Pobudnikom je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971. Jedan je od obnovitelja HKD Napredak u Sarajevu 1990. i jedan od osnivača kulturnoga tjednika Hrvatsko slovo u Zagrebu 1995. Bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu. Sudjelovao je u pokretanju edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga i član je Uredničkoga vijeća edicije. Na verbalni politički atentat P.Matvejevića, člana prokomunističke partije SRP u Zagrebu (koji je Pešordu,po povratku komunista na vlast u Hrvatskoj 2000., denuncirao kao "odgovornoga za zločine u BiH", "kolaboranta fašizma", "talibana" etc.), odgovorio je tužbom, koja je završena 02.11.2005. presudom Općinskoga suda u Zagrebu P.Matvejeviću s rimske La Sapienzae na kaznu zatvora od pet mjeseci uvjetno dvije godine za počinjeno zlodjelo klevete i uvrede.Od 2000. je slobodni književnik.
Prvu pjesničku knjigu Život vječni objavio je u sarajevskoj Svjetlosti 1971 i za istu dobio godišnju nagradu izdavača. U Zagrebu je 1998, objavljena njegova summa poetica, koncipirana kao nova knjiga, pod naslovom Knjiga ljubavi i gnjeva (Nakladni zavod Matice hrvatske i HKD Napredak Zagreb). Knjiga Slušam tvoj glas, tiskana 1980. u Mostaru,s crtežima V.Nevjestića i pogovorom J.Kaštelana, doživjela je tri izdanja. Izabrane pjesmu su mu uvrštene u reprezentativnu ediciju Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika i uvrštene u brojne tuzemne i inozemne antologije i panorame. U pariškom časopisu EUROPE uvršten je u izbor dvanaest najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Brojni su kritički napisi o njegovu pjesništvu, a među njima se izdavajaju eseji Jure Kaštelana, Veselka Tenžere, Nihada Agića,Ivana Božičevića, Željka Grahovca, Mirka Marjanovića, Eftima Kletnikova, Zdenka Lešića, Ive Pranjkovića, Cirila Zlobeca, Marinka Solde