O pjesničkom umijeću
Izvor: Wikipedija
Poetika ili O pjesničkom umijeću jedno je od najpoznatijih Aristotelovih djela koje u 26 glava govori o pjesništvu, analizira ga, svrstava i opisuje.
Sadržaj |
[uredi] Predmet djela
Aristotel dijelu poeziju na tri vrste: tragediju, komediju i epsko pjesništvo. Središte u Poetici ima tragedija, a drugo Aristotelovo djelo u čijem je središtu komedija izgubljeno je. Postoje nagađanja da je tzv. Tractatus coislinianus predložak za Aristotelove lekcije o tom predmetu ili bilješke filozofa aristotelovske tradicije. Sačuvani tekst Poetike vjerojatno nije u cjelini, a postojeći su najvjerojatnije prepisali njegovi učenici.
Središte Poetike jest njegova analiza tragedije koju definira kao oponašanje ozbiljne i cjelovite radnje primjerene veličine ukrašenim govorom i to svakom od vrsta ukrašavanja posebno u odgovarajućim njezinim dijelovima. Poetika zajedno s Retorikom čini Aristotelov rad o estetici.
[uredi] Sadržaj
[uredi] Temelji pjesničkog umijeća
Oponašanje se ostvaruje sredstvom, predmetom i načinom. Sredstvo je oponašanje u tragediji i epskom pjesništvo kao ritam, govor i melodija, pojedinačno ili pomiješano. Predmet su oponašanja ljudi u akciji, bića koja djelaju; oni su bolji od nas, lošiji od nas ili poput nas; tragedija prikazuje ljude bolje od nas, a komedija ljude lošije od nas. Način može biti pripovijedanje kao govor kroz usta drugog, govorenje u vlastito ime bez ikakve promjene ili pak prikazivanjem oponašatelja koji rade i djelaju.
Pjesničko umijeće nastaje iz dvaju uzroka. Ovisno o tumačenju, postoje dva rješenja. Prvi jest da su to nagon za oponašanjem te uživanje u promatranju oponašanja kao kreativni i konzumentski stav, a drugi da je prvi dvojni uzrok, a da je drugi prirođena ljudska sklonost prema ritmu i melodiji. Nadareni pak iz improvizacija stvaraju pjesničko umijeće. Uzvišeniji pišu himne i ekonomije te poslije tragedije, a prostiji rugalice, poslije komedije.
[uredi] Tragedija

Tragedija ima sve što ima ep, ali ep nema sve što ima tragedija. Šest je elemenata tragedije:
- fabula (sklop događanja)
- karakteri (značaji likova)
- dikcija (priopćavanje riječima)
- misli (govori u kojima se štogod dokazuje ili se priopćava opći stav)
- skladanje napjeva (najznačajniji vanjski ukras)
- vizualni dio predstave (najmanje svojstven pjesničkom umijeću).
Najvažniji je sastav događanja, fabula; tragedija nije oponašanje ljudi nego oponašanje njihova života.
Strukturalni su dijelovi tragedije:
- prolog - dio tragedije prije ulazne pjesme kora
- epizodij - dio tragedije između korskih pjesama
- egzod - dio tragedije poslije kojih nema korskih pjesama
- korski dio.
Zaplet je dio koji seže od početka priče do prizora prije obrata u sreću ili nesreću, a rasplet od početka obrata do kraja drame. Rasplet mora proizlaziti fabule, a ako se nelogičnost ne može izbjeći, najbolje ju je ostaviti izvan drame.
Tragedije možemo podijeliti na sljedeće:
- isprepletene (potpuno se sastoje od obrata i prepoznavanja)
- tragedije patnji
- tragedije karaktera
- jednostavne tragedije.
[uredi] Fabula
Dva su najvažnija strukturalna elementa fabule - peripetija (obrat radnje prema vjerojatnosti ili nužnosti, suprotno od onoga što je dotad rečeno) i prepoznavanje (obrat iz neznanja u znanje, u stanje neprijateljstva ili bliskosti).
Fabula mora biti potpuna i jedinstvena, a pjesnikov zadatak nije pripovijedati o stvarnim događajima, nego o onome što bi se moglo očekivati da će se dogoditi, što je vjerojatno ili nužno. Fabula mora biti kompleksna te oponašati strašne i dirljive događaje. Čestiti ljudi ne smiju padati iz sreće u nesreći, opaki ne smiju padati iz nesreće u sreću, najbolje je izabrati prosječne ljude za likove, koji se ne ističu, a u nesreću padaju zbog pogreške. Strašna djela trebali bi činiti bliski ljudi, a najbolje je kad se djelo izvrši u neznanju, da bi potom uslijedilo prepoznavanje. Karakteri moraju biti dobro izgrađeni te otkrivati opredjeljenje, moraju biti primjereni i slični nama te, najvažnije, dosljedni - čak i ako je karakter nedosljedan, mora biti dosljedno nedosljedan. U fabuli je vizualni dojam najmanje bitan.
[uredi] Prepoznavanje
Bitne su sljedeće vrste prepoznavanja:
- prepoznavanje pomoću znakova; najmanje umjetnička, pjesnici se služe prirođenim ili kasnije stečenim znakovima poput ožiljaka ili posjedovanih predmeta (mpr. Odisejev ožiljak)
- prepoznavanje koje osmišlja pjesnik posebno za tu prigodu
- prepoznavanje po sjećanju (npr. Odisej na Alkinojevu dvoru)
- prepoznavanje po zaključivanju (npr. Elektra i Orest)
- prepoznavanje koje nastaje iz razvoja događaja, zbog vjerojatnosti; umjetnički najbolja prepoznavanja (npr. Edip)
[uredi] Ep i tragedija
Epsko pjesništvo treba da ima iste vrste kao i tragedija (jednostavan, složen, karakteran, patnički) te strukturalne dijelove (osim vizualnog dijela i skladanja) - obrate, prepoznavanja, tragičnost, misli i dikciju.
Za ep je najbolji junački heksametar, najstaloženiji i najdostojanstveniji stih, pogodan za razne neobične riječi i metafore, dok su drugi stihovi, poput jampskog trimetra i trohejskog tetrametra puni pokreta za ples i oponašanje radnje.
U epu se jednim pogledom može obuhvatiti cijela radnja, ali za razliku od tragedije, ima i istovremenost (različitih epizoda!).
Tragedija ima sve što ima ep, ali i glazbu, jasnoću te jedinstvenost, a također ima i funkciju umijeća - stvaranje užitka nakon tragedije, pobuđivanje sažaljenja i straha te osjećaj katarze, duhovnog pročišćenja.
[uredi] Vanjske poveznice
- Poetika u izvorniku ((gr))
- Poetics, Samuel Henry Butcher ((eng.))
- Paralelni prijevodi poetike ((rus.)) ((eng.)) ((fr.))
[uredi] Izvori