Hrvatska pragmatička sankcija

Izvor: Wikipedija

Hrvatska pragmatička sankcija naziv je za zaključak Hrvatskog sabora donesen 9. ožujka 1712. kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja.

Ugarsko-hrvatski kralj Karlo III. naime nije imao sina pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatski sabor prvi mu je izišao ususret i 9. ožujka 1712. na zasjedanju u Zagrebu donio zaključak da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji. Time je Sabor dopustio da hrvatsku krunu može nositi i ženska loza Habsburgovaca. Karlo je tu sankciju odobrio i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice.

Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je 19. travnja 1713. donio Pragmatičku sankciju za sve zemlje Habsburške Monarhije.

Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli Ustava Republike Hrvatske kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine.

[uredi] Literatura

  1. Ivan Beuc, Kojim pravom postaje Marija Terezija hrvatskim kraljem?, Zagreb 1939.
  2. Viktor Rudolf, Kralj Karlo IV., Sisak 1916.

[uredi] Vanjske poveznice