Razgovor:Analitička filozofija

Izvor: Wikipedija

   Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Analitička filozofija.

Analiticka filozofija je filozofijska tradicija, odnosno skola, koja je nastala krajem 19. stoljeca, a tradicionalno se asocira s anglo-saksonskim zemljama te Skandinavijom.

Njezin "djed" (prema rijecima M. Dummetta) je bio Gottlob Frege, koji je prvi (Osnove Aritmetike, \S 62.) ponudio jezicni odgovor na metafizicko pitanje (otuda i naziv- 'jezicna analiza', pa onda analiticka filozofija). Prvi nastavljaci Fregeove ideje su bili Russell, Moore, Schlick, Neurath, Gödel i Carnap. Razlika u njihovom radu je bila u metafilozofijskom svjetonazoru. U Austriji (Becki krug) su smatrali da je zadaca filofije pratiti rad znanosti, te je korigirati slijedeci unutarnju logiku znanstvenog istrazivanja, te je bila znatno podredena znanosti, u svim segmentima osim logike (koja je tada bila jos u povojima). U Engleskoj je filozofiji pripadalo bolje mjesto u akademskim krugovima; ona je razrjesavala one probleme koje druge znanosti nisu uspijele rijesiti. "Dok su u Engleskoj filozofiju smatrali ljekovitom pijavicom, u Becu su je smatrali zednom krvopijom"(Ryle 1951).

Druga faza razvoja analiticke filozofije je bio period pedesetih godina dvadesetog stoljeca; u Engleskoj je u to vrijeme najznacajnija bila Oksfordska skola (Austin, Ryle), dok je zbog drugog svjetskog Austrijska grana raseljena, uglavnom u SAD. Nastavak njihovog rada tamo, zajedno s nekim americkim filozofima (W. V. Quine, W. Sellars, H. Putnam), je oznacio novu etapu u razvoju analiticke tradicije.

Pragmatizam, koji je krajem 19. stoljeca nastajao u Americi, se pogrjesno povezuje s analitickom filozofijom. Stvar je o dvije odvojene skole, koje imaju malo toga zajednicko, ali su povezane kod nekih filozofa (prvenstveno H. Putnam, pa donekle i W. V. Quine), za koje bi bilo najispravnije reci da su analiticari i pragmaticari. Postoje vrlo utjecajni americki filozofi kod kojih ta veza ne postoji (S. A. Kripke i R. Rorty).

Pitanje Wittgensteina je donekle kontroverzno; cesto se ubraja u analiticke filozofe, premda ga neka novija istrazivanja svrstavaju i pod hermeneuticku filozofiju. Wittgenstein je jedan od najvecih kriticara analiticke tradicije, prvenstveno u njenoj ranoj fazi; sto se druge faze tice, Wittgenstein je jedan od triju autora (zajedno s Quineom i Sellarsom) koji je stvorio tzv. post-pozitivisticki preokret u razvoju analiticke filozofije.


(ova stranica ce uskoro jos biti doradena, te ce literatura biti navedena- hvala na strpljenju)