Anksioznost
Izvor: Wikipedija
Tjeskoba (anksioznost) je stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba "eksplodirati". Najčešće je nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu.
Psihijatri dijele tjeskobu u tri glavne vrste: opća tjeskoba, fobije, i panični poremećaj. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života i tako stvoriti tjeskobu.
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj, koji se javlja kod mlađih i starijih osoba. Reakcija je na stvarnu situaciju opasnosti, u kojoj se javlja strah, a zatim primjerena reakcija koja je manje efektna što je veći strah. Može se razviti kao kombinacija faktora rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobe, genetiku, kemijske procese u organizmu. Prirodno anksioznost se osjeća kada su osobe suočene sa prijetnjom, opasnošću ili kada su pod stresom. Javlja kada se duže apstinira od seksualnog odnosa.
Obično se ovaj poremećaj javlja tokom rane adoloscencije ili ranog odraslog doba.
Strah je afekt koji ima motornu i osjećajnu reakciju. Neurotična anksioznost je slična strahu, ali se javlja kada nema vidljive opasnosti, kroz opću zabrinutost, predosjećaj opasnosti ili kroz vezanost za određenu situaciju - fobija.
Fobije se dijele na:
- racionalne - refleksni odgovor na moguću opasnu situaciju
- iracionalne.
Nova teorija anksioznosti odbacuje libido, naglašava ulogu ega koji nema dovoljno energije, što upozorava organizam na opasnost. Nema realne opasnosti, ali se organizam u razvoju susretao sa opasnostima. Opasnost koja upozorava organizam kreće od osjećaja bespomoćnosti. Kao korijen anksioznosti Frojd uzima motorne reakcije na rađanje i situacije uskraćivanja ljubavi u ranom djetinjstvu. Organizam je ranjiv zato što je bespomoćan, što izaziva da u kasnijem životu reaguje anksioznošću. U ovoj teoriji Frojd se oslanja na socijalnu realnost. U teoriji anksioznosti vidljiv je i strukturalni model (strukture id i ego).
Sadržaj |
[uredi] Simptomi
- lak gubitak strpljenja
- poteškoće s koncentracijom
- očekivanje najgoreg mogućeg ishoda neke situacije
- stalno razmišljanje o najgorem mogućem ishodu
- poteškoće sa spavanjem
- depresivost
- preokupiranost oko neke stvari, ili opsesivnost
[uredi] Tjelesni simptomi
- pojačani osjećaj žeđi
- nervozni "trbuh"
- puštanje vjetrova
- učestalo mokrenje
- nemogućnost reagiranja na seksualnu stimulaciju
- stezanje u prsima
- periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)
- bolovi u mišićima
- glavobolje
- smetenost
- tremor
- ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne
[uredi] Podjela anksioznih poremećaja
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije. |
[uredi] Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
Generalizovani anksiozni poremećaj (GAP). Karakterizira ga izražena i nerealistična zabrinutnost koja traje šest i ili duže mjeseci; kod odraslih fokusira se oko tema kao što su zdravlje, novac ili karijera. Pored kronične zabrinutosti, prisutni su drhtanje, grčenje mišića, nesanica, napetost u abdominalnom predjelu, vrtoglavica, povećana iritabilnost.
[uredi] Opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP)
Kod ove vrste poremećaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuće misli (opsesije) koje odražavaju pretjerani strah; tipične misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvođenju rituala kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza. Cilj je oslobađanje od opsesivnih misli.
[uredi] Panični poremećaj
Ljudi sa paničnim poremećajem pate od ozbiljnih napada panike bez očiglednog razloga. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da će se osoba onesvjestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestira se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošću ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem gušenja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti, itd. Često se javljaju sa agorafobijom – strahom da će se doživjeti napad panike na mjestima sa kojih bi bilo teško pobjeći, te se takva mjesta izbjegavaju.
[uredi] Post traumatski stresni poremećaj (PTSP)
Glavni članak: Posttraumatski stresni poremećaj
Tjeskoba kao posljedica kroničnog stresa. Obično slijedi nakon izložensoti osobe traumatskom događaju kao što su promatranje smrti druge osobe, seksualno zlostavljanje, iznenedna smrt bliske osobe ili prirodna katastrofa. Tri su osnovne manifestacije PTSP-a: „oživljavanje” traumatskog događaja (noćna mora), izbjegavajuće ponašanje (izbjegavanje mjesta povezanih sa traumom), te emocionalno udaljavanje od drugih i psihološka uznemirenost.
[uredi] Poremećaj socijalne anksioznosti
Socijalna fobija karakterizira se ekstremnom anksioznošću vezanom za procjenu drugih ili ponašanje koje bi moglo dovesti do ismijavanja i osramoćivanja. Ovakva intenzivna anksioznost može voditi izbjegavajućem ponašanju. Fizičke manifestacije povezane sa ovim poremećajem su lupanje srca, ubrzano disanje, crvenjenje i znojenje.
[uredi] Specifične fobije
Osobe sa specifičnim fobijama pate od intenzivnog straha od specifičnih situacija ili objekata (zatvoren ili otvoren prostor, visina, pauci, psi, itd.). Izraženost straha je neadekvatna u odnosu na situaciju i osoba je prepoznaje kao iracionalnu. Specifične fobije mogu dovesti do izbjegavanja uobičajenih, svakodnevnih situacija.