Neven Šegvić
Izvor: Wikipedija
Neven Šegvić (Split, 26. siječnja 1917. - Split, listopad 1992.), hrvatski arhitekt.
[uredi] Biografija
Rođen je u obitelji građevinskih poduzetnika. Nakon mature na splitskoj tehničkoj srednjoj školi upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – odio za arhitekturu, koji vodi arhitekt Drago Ibler. Nakon diplome vraća se u Split i 1942. se pridružuje antifašističkom poretu. Poslije oslobođenja postaje prvi urednik "Slobodne Dalmacije". Krajem 1945. prelazi u Zagreb, gdje 1946. dolazi na Arhitektonski fakultet kao asistent, da bi na fakultetu ostao do umirovljenja 1987. godine. 1972. postaje redovni profesor, a dekan fakulteta bio je u dva navrata – 1968.-1970. i 1986.-1987. Doktorirao je na Arhitektonsom fakultetu u Zagrebu s temom: "Pristup arhitekturi".
Neven Šegvić nagrađivan je najvišim priznanjima, kao: 1964.-nagrada "Viktor Kovačić" za zgradu Pomorske privrede u Splitu.; 1966.-nagrada "Vladimir Nazor" za školu u Visu; 1981.-plaketa i povelja "Viktor Kovačić" za životno djelo; 1985.-nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo.
Opus hrvatskog arhitekta Nevena Šegvića vrlo je velik i raznolik. Gotovo da nema značajnijeg natječaja na kojemu, sam ili u suradnji, nije sudjelovao. Na žalost, razmjerno je mali broj ostvarenja koja su potpuno zadovoljila kriterije autora, uvijek nezadovoljnog interpretacijama suradnika kojima je prepuštao izvršenje. Među ostvarenjima u kojima je aktivnije sudjelovao treba tražiti i njegova najvažnija djela. To su svakako kuća Lloyd u Splitu, paradigmatska građevina na splitskom Peristilu, škola u Kumrovcu te muzej u Rijeci. Sveukupno se Šegvić, kroz arhitektonski izraz, uvijek kreće jasnom aktualnošću, samopouzdanjem i dubokom uvjerenošću u kulturni kontekst i gradotvornost arhitekture. On možda najbolje obilježava hrvatsku arhitekturu između Drugog svjetskog i Domovinskog rata. Oslonjen na obrazovanje stečeno kod Iblera i u Meštrovićevu ateljeu, na europsku i hrvatsku međuratnu Modernu, ali i duhovnu, literarnu i likovnu dijagonalu Krleža - Ibler - Hegedušić, u ranoj se životnoj dobi, neposredno nakon II. svjetskog rata, nametnuo na arhitektonskoj sceni širinom svog obrazovanja, darovitosti i aktualnosti svjetonazora te bitno pridonio suprotstavljanju, u to vrijeme nastupajućem, kulturnom diktatu socrealizma.
Bio je urednik Slobodne Dalmacije, a potom pokretač i glavni urednik časopisa Arhitekture, koji je ima posebno značenje za arhitekturu ovih prostora. Osobnim stajalištem i otvorenošću za dijalog omogućio je na stranicama časopisa raspravu o ulozi i mjestu arhitekture u društvu i kulturi tog nemirnog vremena. Svojim je tekstovima u dnevnom tisku i stručnim časopisima uvijek bio aktualan, često i provokativan. Na tom području njegova djelovanja nužno je spomenuti retrospektivnu izložbu Arkitektura u Hrvatskoj od 1945. do 1985. i nezavršen, ali otvoren Atlas hrvatske arhitekture. Od samog početka svog djelovanja na fakultetu osvajao je mlade slikovitošću riječi i temperamentom. Cijelog je života djelovao s jasnom spoznajom da je arhitektura izravna projekcija društvenih, socijalnih, političkih i gospodarskih realiteta vremena u kojem nastaje.
U listopadu 1991. Neven Šegvić piše potresni tekst: "Protest hrvatskih arhitekata" u posebnom broju časopisa Čovjek i prostor i Arhitektura. U listopadu 1992. umire u rodnom Splitu, te je pokopan na starom groblju u Trogiru.
1965. Neven Šegvić | 1966. Josip Uhlik & Bernardo Bernardi | 1970. Ante Rožić | 1971. Boris Krstulović | 1972. Grozdan Knežević | 1973. Dinko Kovačić & Mihajlo Zorić | 1974. Ivan Filipčić & Borislav Šerbetić | 1975. Ante Vulin | 1976. Zdenko Kolacio & Igor Emili | 1977. Ante Marinović-Uzelac & Jerko Rošind | 1978. Dražen Janković, Zrinka Supek-Andrijević & Josip Hitil | 1979. Boris Magaš | 1980. Milan Mitevski | 1982. Radovan Tajder & Mladen Anšel | 1983. Branko Kincl | 1984. Marina Dropulić & Duško Dropulić | 1985. Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance | 1986. Ivan Juras & Emil Špirić | 1987. Dražen Juračić | 1988. Ines Filipović | 1989. Velimir Neidhardt | 1990. Andrija Mutnjaković | 1991. Nikola Bašić | 1992. Nenad Fabijanić | 1994. Nikola Bašić | 1995. Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance | 1996. Hildegard Auf-Franić & Tonči Žarnić | 1997. Ante Kuzmanić & Eugen Širola | 1998. Branko Silađin | 1999. Studio 3 LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić & Silvije Novak | 2000. Miroslav Genc | 2001. Vinko Penezić & Krešimir Rogina | 2002. Lenko Pleština | 2003. Iva Letilović & Morana Vlahović | 2004. Studio Capsula (Ivana Ergić, Vanja Ilić, Vesna Milutin) | 2005. Saša Randić & Idis Turato | 2006. Goran Rako
1965. Mladen Kauzlarić | 1966. Juraj Denzler | 1967. Stjepan Planić | 1968. Alfred Albini | 1969. Josip Seissel | 1970. Stjepan Gomboš & Lavoslav Horvat | 1971. Antun Ulrich | 1972. Drago Galić | 1973. Marijan Haberle | 1974. Vlado Antolić | 1975. Lovro Perković | 1976. Slavko Löwy | 1977. Zvonimir Vrkljan | 1978. Božidar Rašica | 1979. Franjo Bahovec | 1980. Stanko Fabris | 1981. Božidar Tušek | 1982. Andre Mohorovičić | 1983. Zdenko Kolacio | 1984. Ivan Vitić | 1985. Neven Šegvić | 1986. Dragan Boltar | 1987. Aleksandar Dragomanović | 1988. Miroslav Begović | 1989. Zdravko Bregovac | 1990. Zdenko Sila | 1991. Boris Magaš | 1992. Vjenceslav Richter | 1993. Grozdan Knežević | 1994. Ivo Radić | 1995. Zoja Dumenagić | 1996. Bruno Milić | 1997. Sena Sekulić-Gvozdanović | 1998. Ivo Geršić | 1999. Jerko Marasović & Tomislav Marasović | 2000. Silvana Seissel | 2001. Julije De Luca | 2002. Ante Marinović-Uzelac | 2003. Andrija Mutnjaković | 2004. Slavko Jelinek | 2005. Mirko Maretić | 2006. Ante Rožić