Čovječja ribica

Izvor: Wikipedija

Čovječja ribica
Status zaštite: Osjetljivi
Čovječje ribice u Postojnskoj Jami u Sloveniji
Čovječje ribice u Postojnskoj Jami u Sloveniji
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Amphibia
Red: Caudata
Porodica: Proteidae
Rod: Proteus
Vrsta: P. anguinus
Dvojno ime
Proteus anguinus
Laurenti, 1768
Područje rasprostranjenosti čovječje ribice
Područje rasprostranjenosti čovječje ribice

Čovječja ribica (Lat.Proteus anguinus) je endemični vodozemac iz porodice glavašica. Spada u skupinu vodozemaca (Amphibia) i podskupinu repaša (Urodela).

Sadržaj

[uredi] Tjelesna građa

Glava čovječje ribice sa vanjskim škrgama
Glava čovječje ribice sa vanjskim škrgama

Tijelo je izduženo, nježno i jeguljasto; i odrasli imaju vanjske škrge (neotenija). Bezbojna je (nedostaje joj pigment), bijeložućkasto ili bijelocrvenkasto, boja joj potjeće od površinskih kapilara. Pronađeni su i neki primjerci sa tamnim pigmentom boje, što ukazuje na činjenicu da su vrlo rijetki pigmentirani primjerci došli u doticaj sa suncen, najvjerojatnije za obilnih kiša koje su ih iz podzemlja izbacile na površinu. Glava je kruškolika; oči su zakržljale, skrivene pod kožom i izvana se jedva vide, a na vertikalno spljoštenom repu, koji je kraći od tijela, je kožna peraja; noge su malene sa po 3 slabo razvijena prsta na prednjim nogama a na stražnjim nogama nalaze se po dva prsta. Naraste od 23-25 cm, iako su zabiljezeni i primjerci dugi 40 cm. Diše plućima i kožom ali čitav život zadržava i po tri vanjske škrge koje se nalaze na odije strane glave. Kroz prozirnu kožu se naziru konture unutrašnjih organa, što uvelike olakšava određivanje spola kod odraslih jedinki.

[uredi] Rasprostranjenost

Čovječja ribica je naša endemična vrsta. Živi u podzemnim vodama dinarskog krškog reljefa. Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Stanovnik je podzemnih rijeka i jezera krškog dijela Dinarskog gorja. Kod nas je ima u Istri, Lici, uz rijekuKrkute uz rijeke Cetinu, Vrljku, Maticu i Neretvu. Preferira mirne vode bogate kisikom i niske temperature koje variraju od 6 do 12°C.

[uredi] Životni prostor i način života

Zadržava se u podzemnim vodama stalne temperature gdje se može brzo zakopati u mulj. Na površini se nađe samo za vrijeme jakih kiša, kad je bujice izbace na svjetlo dana. Hrani se vodenim račićima, crvolikim životinjama, ličinkama kukaca i mekušcima. Nitko nije vidio razmnožavanje čovječje ribice u prirodi. Ostaje ličinka jer se ne može preobraziti u odraslu životinju pa se razmnožava u stanju ličinke (neotenija). Na niskim temperaturama (nižima od 15°C) rađa žive mlade a u toplijoj vodi odlaže jaja.

[uredi] Razmnožavanje

Mužjaci se za vrijeme parenja ponašaju vrlo teritirijalno i štite svoje područje od drugih mužjaka. Kada ženka uđe u takvo područje, započinje udvaranje. Mužjak prvo maše repom u smjeru ženkine glave. Zatim njuškom dotiče njenu kloaku. Sada ženka dotiče mužjakovu kloaku svojom njuškom, a potom ga slijedi 10-ak centimetara nakon čega mužjak ispušta svoje spermatofore. Sada par hoda zajedno sve dok ženka ne prihvati spermatofore svojom kloakom. Udvaranje se može ponoviti mnogo puta tokom nekoliko sati. Ženka odlazi s mužjakovog teritirija i nakon 2-3 dana polaže jaja, što čini sljedećih 25 dana, pri čemu položi i do 70 jaja pod kamen. Jaja se legu nakon 86-182 dana, ovisno o temperaturi vode. Kada se izlegne ličinka, ne dolazi do potpune preobrazbe jer ovdje susrećemo neoteniju, tj. odrasla jedinka nalikuje ličinki (zadržava vanjske škrge, repnu peraju i druge ličinačke karakteristike). Nažalost, sve do dana današnjeg nitko nije vidio razmnožavanje čovječje ribice u prirodi, sve što znamo uočeno je u zarobljeništvu.

[uredi] Endem

Čovječja ribica, kao endemična životinja Italije, Slovenije Hrvatske i Bosne i Hercegovine, trajno je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Danas je nalazimo i u nekim špiljama u Francuskoj i Njemačkoj, gdje je u te špilje ovu životinju naknadno unio čovjek.

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: