Nikola Šop
Izvor: Wikipedija
Nikola Šop (Jajce, 1904. - Zagreb, 1982.), hrvatski pjesnik podrijetlom iz Bosne.
[uredi] Kritika
Njegovo djelo iluminira ponajprije samotnički interijer, posvećeni krug "svijetle samoće", u kojem živi svoj imaginirani poetski svijet, vise nego i sama religioznost, koja spontano zrači iz njihovih pjesama kao prirodno stanje duha i svijesti. Šop je moderni kršćanin koji ljudskošću prevladava dogme; naivnom dobrodusnošću, poput fra Marka Krnete iz Andrićeve novele, Šop upućuje svoje stihove Isusu bez bogobojaznosti, toplom ljudskom neposrednošću, kao prisne poruke prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. Šopov Krist je potpuni čovjek, koji se odriče božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom. Šopove pjesničke zbirke “Pjesme siromasnog sina” (1926.), “Isus i moja sjena” (1934.), “Od ranih do kasnih pijetlova” (1939.) i “Za kasnim stolom” (1943.), a nista manje i čudesna, bajkovita pjesnička proza “Tajanstvena prela” (1943.), unutarnjom profinjenošću religioznog čuvstva, uzdižu se prema svemirskim visinama, koje ce nadahnuti njegove zbirke “Kućice u svemiru” (1957.) i “Astralije” (1961.). U Šopovoj poeziji religioznost je dosegnula kozmičku dimenziju i otkrila svoju estetsku vrijednost.
Pjesnik pun iznenađenja i proturječja, Šop daje svojim djelom takvu klavijaturu koja dopušta najrazličitije varijacije. I plahi sugovornik i smioni sekundant kozmonautima i slavitelj malenih i strpljivi spektator ljudskih taština, i zagovornik bukoličke vedrine i opčinjeni stanovnik velegrada. Ozbiljnost i radoznalost moderna čovjeka, prevodilac Pannoniusa i autor knjige o Horaciju, odvjetnik nekog umanjenog intimnog “džepnog kršćanstva” i zadivljeni registrator balističkih komunikacija sa svemirom. Magnetizira ga ritam modernih kretanja a moli prije rata da tvornice sporije rade, raduje se bezazleno svakom preobražaju a tuguje što romantiku svijeća smjenjuje prozaičnost elektrike. Mirno podnosi starenje a žali za regionima djetinjstva, idealizira školu i sumnja u sveznadarstvo učitelja. Ne podnosi hijerarhiju, neskromnost, pompu i svijet je napučio prolaznicima bez ambicija. Bog mu je više djed i glava velike obitelji nego strogi sudac i sveprisutni nadzornik.
Na krivudavu putu mogao se lišiti svega osim čuđenja, ozlovoljiti je mogao učenjake, sistematičare, dogmatičare, skeptike i cinike, ali nikada čitaoca privržena lirici, nikada iskrena štovatelja pjesme. Astralan i prizeman, bezazlen i bremenit iskustvima, misaon i osjećajan, poganski vedar i filantropski sentimentalan, Šop je prošao više faza, odabirao raznolike simbole varirajući uvijek jednako autentičan motiv moderna prognanika. Stoji nepomaknuto među najzanimljivijim hrvatskim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a poslijeratnim ciklusima daje tribut sve uzbudljivijim susretima s fenomenom — sveprostornog.
Prema: Saša Vereš, predgovor “Izabranim djelima” u 5. stoljeća hrvatske književnosti.
[uredi] Književna djela
Pjesničke zbirke:
- “Pjesme siromašnog sina” (1926.)
- “Isus i moja sjena” (1934.)
- “Od ranih do kasnih pijetlova” (1939.)
- “Za kasnim stolom” (1943.)
- “Tajanstvena prela” (1943.)
- “Kućice u svemiru” (1957.)
- “Astralije” (1961.)
1959. Vesna Parun | 1962. Petar Šegedin | 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan | 1965. Ranko Marinković | 1966. Jure Franičević-Pločar | 1968. Slobodan Novak | 1969. Krsto Špoljar | 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan | 1971. Oto Šolc | 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović | 1973. Živko Jeličić | 1974. Marin Franičević | 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević | 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar | 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček | 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer | 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak | 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević | 1983. Zvonko Maković | 1984. Luko Paljetak | 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak | 1986. Viktor Žmegač | 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević | 1988. Branimir Bošnjak | 1989. Zvonko Mrkonjić | 1990. Bruno Popović | 1991. Željka Čorak | 1992. Slavko Mihalić | 1993. Sibila Petlevski | 1994. Ivan Golub | 1995. Ante Stamać | 1996. Jozo Laušić | 1997. Željko Knežević | 1998. Jakša Fiamengo | 1999. Goran Tribuson | 2000. Stanko Andrić | 2001. Drago Glamuzina | 2002. Andriana Škunca | 2003. Renato Baretić | 2004. Luko Paljetak | 2005. Delimir Rešicki | 2006. Mate Ganza
1962. Miroslav Krleža | 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović | 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić | 1969. Vjekoslav Majer | 1970. Nikola Šop | 1971. Miroslav Feldman | 1972. Šime Vučetić | 1973. Novak Simić | 1974. Marijan Matković | 1975. Ranko Marinković | 1976. Vladimir Popović | 1977. Drago Ivanišević | 1978. Joža Horvat | 1979. Marin Franičević | 1980. Josip Barković | 1982. Vesna Parun | 1983. Jure Franičević-Pločar | 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan | 1985. Mirko Božić | 1986. Vojin Jelić | 1987. Živko Jeličić | 1988. Ivan Slamnig | 1989. Slobodan Novak | 1990. Olinko Delorko | 1991. Petar Šegedin | 1992. Ivo Frangeš | 1993. Srećko Diana | 1994. Nikola Miličević | 1995. Rajmund Kupareo | 1996. Slavko Mihalić | 1997. Ivan Kušan | 1998. Miroslav Slavko Mađer | 1999. Vesna Krmpotić | 2000. Stanko Lasić | 2001. Ivo Brešan | 2002. Gajo Peleš | 2003. Viktor Žmegač | 2004. Josip Tabak | 2005. Irena Vrkljan | 2006. Miroslav Šicel