Pad Carigrada

Izvor: Wikipedija

Pad Carigrada je povijesni događaj osmanskogotomanskog osvajanja Carigrada, glavnog grada Bizanta koji se odigrao u utorak 29. svibnja 1453. godine. Ovaj događaj je značio pad Bizantskog carstva, iako su se neke zemlje (despotovina Moreja i carstvo u Trapezuntu) održale još nekoliko godina. Pad Carigrada imao je dalekosežne posljedice, jer su se Turci konačno utvrdili na Balkanu i više ih ništa nije moglo spriječiti u njihovu pohodu na Europu, koji će se okončati tek pod Bečom 1683. godine. Kao posljedica ovog događaja, Zapadnu Europu su preplavili učeni ljudi iz Bizanta koji su sa sobom donjeli znanja iz antike i sa Istoka, što će kasnije dovesti do pojave humanizma i renesanse.

Zbog svega ovoga se pad Carigrada često smatra događajem koji je označio kraj srednjeg vijeka. U završnim borbama tijekom opsade život je izgubio i posljednji bizantski car, Konstantin XI. Paleolog.

[uredi] Prilike u Bizantu i na Balkanu

Bizantsko carstvo sredinom 15. stoljeća praktički nije postojalo. Sastojalo se od Carigrada sa najbližom okolicom, u kom je živio car, i Morejske despotovine, kojom je upravljao carev brat, despot Toma Paleolog. Pored toga, na obalama Crnog mora, još od doba Četvrtog križarskog rata i pada Carigrada 1204. godine, postojala je nezavisna država koja se zvala Trapezuntsko carstvo koja je počivala na bizantskim tradicijama.