Akvileja

Izvor: Wikipedija

Akvileja (lat. Aquileia, tal. Aquileia, sloven. Oglej) naselje je osnovano 181. p. n. e. kao rimska vojna kolonija s ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta.

Nalazeći se desetak kilometara južno od donjeg toka rijeke Soče i nekih 7 kilometara od mora, Akvileja je predstavljala uporište za zatvaranje uskog pojasa između Alpa i Jadranskog mora. Radi povoljnog položaja prerasla je iz vojnog logora u grad, a bila je i glavna baza za rimske vojne operacije prema rijeci Dunavu.

Bila je kanalima povezana s morem, a u nju su vodili i mnogi putovi. U 4. stoljeću bila je četvrti grad Italije, poslije Rima, Milana i Capue. Huni su je zauzeli 452. godine poslije tromjesečne opsade i sravnili je sa zemljom.

Krajem 8. i početkom 9. stoljeća, u Akvileji je postojao patrijarhat pod čijim su nadzorom pokrštavani i panonski Hrvati.

Talijanski gradić na mjestu antičke Akvileje, Aquilee na frijulijskom dijalektu, danas ima 3.470 stanovnika, pripada provinciji Udine, i, uz Ravennu, najvažnije je arheološko nalazište sjeverne Italije.