Duduk
Izvor: Wikipedija
Duduk , duhačko glazbalo (aerofon), navodno izvornig armenskog porijekla[1][2], sličan klarinetu.
Sadržaj |
[uredi] Ime
Duduk armenski (դուդուկ) ili ciranapoh (ծիրանափող).).
[uredi] Rasprostranjenost
Nacionalni armenski duduk, sličan klarinetu, aerofon koji danas nalazimo rasprostranjen po velikom dijelu istočne i južne Europe i jugozapadne Azije, od zapadnih obala Kaspijskog mora (Armenija, Iran, Azerbajdžan, Gruzija) i preko anatolskog poluotoka (Turska) pa do u južnu Europu (Srbija, Bugarska, Makedonija), te na području zapadne Rusije i Ukrajine i u Bjelorusiji.
Izvorni armenski duduk proizvodi se od drveta marelice, a u drugim krajevima od drugačijeg pristupačnog materijala. U zapadnoj Ukrajini javlja se u više oblika kao jednocjevna kosa dudka ili dentsivka ili kao skisna dudka ili zubivka. I kod Bjelorusa nalazimo dvocijevnu dudku nazivanu dudki ili "parnyia dudki", napravljenu od dviju cijevi različitih dužina. Duduk kod Bugara nalazimo pod imenom kaval, dvojanka, ili duduk. Najpoznatiji umjetnik na duduku je armenski glazbenik i kompozitor Djivan Gasparyan (Ջիվան Գասպարյան; 1928, Solag, Armenija)
[uredi] Srodni instrumenti
Ostale oblike slične duduku nalazimo u Srbiji gdje se naziva frula, u Grčkoj kao floghera, u Mađarskoj furulya, kod Poljaka se zove fujarka. U Hrvatskoj jedinka predstavlja uz gajde, dvojnice, okarinu, diplice, strančicu, hrvatsko tradicijsko puhačko glazbalo.
[uredi] Povijest
Duduk je star najmanje 1,500 godina a izvorni materijal od kojega se radio bio je bambus, dok je pipich izrađivan od specijalne vrste bambusa koji rastu u nekim distriktima Armenije. Sa kavkaskog područja duduk se širio u dva smjera, jedan na istok preko Anatolije na balkansko područje, čemu su moguće pridonijeli Juruci. Dok je u drugom smjeru putovao na sjever gdje ga znamo među Bjelorusima i Ukrajincima pod imenom 'dudka' ili 'dudki'. Ovakav Duduk od bambusa nazivan je tsiranapogh, a pipich (pisak) je u kasnijoj varijanti jedini ostao od bambusa, dok je ostatak instrumenta izrađivan od mareličinog drveta. Nije naodmet spomenuti da se i sama marelica na latinskom zove armenica. Za suvremene armenske majstore ovo drvo je jedino od kojega se duduk proizvodi.
[uredi] Glavni tipovi duduka
armenski duduk
Armenski duduk, čija se starost procjenjuje na unazad najmanje 1,500 godina izaziva velike emocije u duši armenskog naroda, a za velikog Arama Hačaturjana (Արամ Խաչատրյան), to je jedini instruiment koji 'kod njega moža izazvati suze'.
Duduk je cilindričnog oblika, a može se najljepše može opisati izrazom 'armenski klarinet.' - Dužina mu može biti od 28, 33 i 40 centiemetara, s a osam do 9 zvučnih rupa i jednom za palac. Marelica, drvo koje u zemlji Armenaca raste u planinskim područjima Armenije, najbolji je materijal iz kojega se ovo glazbalo proizvodi. Profesionalni duduk dug je između 28 i 40 centimetara, no javlja se i Ghamish, Ramish ili Yegheg, širok jednu inču, dvocijevni, devet do četrnaest centimetara dugačak, učinjen od lokalne trske što raste uz rijeku Araks, poznate kao ramish ili yegheg, i s piskom dugim tri inča.
makedonski duduk
Makedonski duduk, nazivan ponekad i kaval (vidi kaval), sličan je nešto kračoj šupelki ili šupeljki (nastalo od šupalj), rađen od žutike ili javora, ali i od sikamore ili egipatske smokve, ili još neke vrste drveća. Ona ima šest rupa i javlja se u dvije veličine, veća od 70 do 78 centimetara, i manja, nazivana duduče, od 24 do 40 centimetara. Duduk Makedonaca i Bugara može se nazvati i balkanskim dudukom, ali ga se ne smije brkati sa pravim kavalom i kavalčetom, popularnim među pastirima, i raširenim po istom južnom području duduka. Kaval su sa sobom vjerojatno donesli ekspanzivni turski Juruci ,stočari koji su prodrli na Balkan, pa ga se može naći na Kosovu, Makedoniji i u Bugarskoj.
gruzijski duduki
Gruzijski duduki, nacionalno je gruzijsko glazbalo koje se sastoji od dva glavna dijela, to su:
- cijev, izrađena od drveta marelice ili duda (murve).
- pisak, dvostruk i plosnat, umetnut u gornji kraj cijevi dudukija
Duduki je dug 36 centimetara ima osam rupa na gornjoj strani cijevi i jednu na donjoj. Ima dijatonsku skalu, a pritiskom prsta na rupu dobiva se kromatski ton. Koristi se za solo melodije, ali i u kombinaciji sa drugim instrumentima. Često svira u malenim ansamblima sa dva druga dudukija i doli-bubnjem. Repertoar mu je bogat: svakodnevne ili ljubavne pjesme, komični stihovi, glazba za ples.
turski mey
Mey je turski oblik duduka (vidi sliku) koji se javlja u tri tipa, i srodan je azerskom balabanu, |a izrađuje se od šljivovog drveta (najbolje) ali i od duda ili bukve. Mey ima 8 glasnih rupa, sedam na gornjem i jednu na donjem dijelu, ali može da ima i 9-10 rupa. Ana mey je dug 40 centimetara, tip orta mey 35 centimetara i cura mey 30 centimetara. Ne smije ga se brkati sa kavalom. Turski oblik naziva duduk je düdük.
azerbejdžanski balaban
Azerski balaban identičan je turskom meyu.
[uredi] Reference
^ The Armenian duduk as a "Masterpiece of the Intangible Heritage of Humanity" from the UNESCO's 2005 proclamation.
^ The Duduk: From Village Feasts to Hollywood Movies
[uredi] Armenski duduk u Internetu
Albumi: