Dalmatinska zagora
Izvor: Wikipedija
Zagora je zemljopisni prostor koji se nalazi su gorskom zaleđu (odatle i ime: za-gora) južnih hrvatskih gradova Šibenika, Splita, Trogira, Kaštela, Solina, Splita, Omiša i Makarske. Rasprostire se od Drniške krajine na zapadu do Vrgoračke krajine na istoku (uključujući istu). Međa Zagore prati povijesnu među Hrvatske i BiH, odnosno, dviju Dalmacijâ: mletačke (Dalmacija) i turske (Hercegovina).
Karakterizira je specifičan govor (štokavica-ikavski), koji je nazočan i u susjednoj BiH, mnogo nepovoljnog zemljišta (krša) te konzervativni pogledi na svijet.
Dobar dio današnjeg stanovništva Splita su podrijetlom iz Zagore koji su se užurbano naseljavali zadnjih 30-ak godina. Izvorno stanovništvo je isključivo hrvatske nacionalnosti.
Od većih događanja u Zagori tu su: sinjska Alka, proslava i hodočašće Velikoj Gospi u Sinju i Zelenoj katedrali u Prološcu, Sajam pršuta u Sinju, Glumci u Zagvozdu te brojne športsko-kulturno-zabavno-gastronomske manifestacije (seoski športovi: borbe bikova, potezanje konopa, trke magaradi, potezanje klipa...) diljem zagorskih mjesta, koje su se posebice raširile u 21. stoljeću.
Danas se ovaj kraj počeo brže razvijati izgradnjom autoceste kralja Tomislava.
Ponekad se u medijima nailazi na pleonazam Dalmatinska Zagora, što je nepotreban oblik; izvorni govornici govore o Zagori, a i športska društva se zovu samo "Zagora", pjesme su o Zagori (Dražen Žanko: "Zagora me rodila"), zemljovidi spominju samo "Zagoru".
Nedovršeni zemljopisni članak Dalmatinska zagora treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.