Frane Petrić

Izvor: Wikipedija

Kip Frane Petrića ispred njegove rodne kuće u Cresu, rad akademske kiparice Marije Ujević
Kip Frane Petrića ispred njegove rodne kuće u Cresu, rad akademske kiparice Marije Ujević
Franjo (Frane) Petrić, hrvatski renesansni filozof
Franjo (Frane) Petrić, hrvatski renesansni filozof

Frane Petrić (također u varijantama Franjo Petrić, Petriš, Petris; lat. Franciscus Patricius, tal. Francesco Patrizi da Cherso), (Cres, 25. travnja 1529. - Rim, 6. veljače 1597.), hrvatski filozof i učenjak.

Učenjak europskog ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba, antiaristotelovac, novoplatonist, Petrić je bio profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Pisao je na latinskom i talijanskom jeziku. Petrić se bavio i astronomijom, meteorologijom, arheologijom i politikom. Putovao je cijelom Europom i stekao veliku slavu svojim djelima.

Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja: od trgovine, medicine, filozofije do izdavaštva. Od 1575. predaje platonističku filozofiju na sveučilištu Ferrari, kada nastaju djela o poetici, novoj geometriji i kada postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo "Nova sveopća filozofija" (Nova de universis philosophia), u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti srednjeg vijeka ima počasno mjesto kao istaknut novoplatonist, i strastven protivnik Aristotelove filozofije. Smatra se učiteljem znamenitog Giordana Bruna.

[uredi] Izbor iz djela

  • La città felice (Sretan grad, 1553.)
  • Della retorica dieci dialoghi (Deset dijaloga o retorici, 1562.)
  • De historia dialogi X (Deset dijaloga o povijesti, 1579.)
  • Nova de universis philosophia (Nova sveopća filozofija, 1591.)