Marko Peić
Izvor: Wikipedija
Marko Peić (4. srpnja 1913.) je hrvatski književnik iz Vojvodine. Pisao je prozu, a bio je i sakupljač narodnih umotvorina.
Stvarateljstvo mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.
Piše o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.
Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature.
Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja.
Osnivač je i urednik časopisa mladih bunjevačkih Hrvata "Bunjevačko kolo" (izlazio 1933.-1936.) godine.
Njegov sakupljački rad je utjelovljenu u djelu, objavljenom u vlastitoj nakladi "Bunjevačke narodne pisme - Hiljadu bećaraca" (1943.).
Zajedno sa Grgom Bačlijom je napisao "Rečnik bačkih Bunjevaca" (1990.). S njime u suautorstvu je tri godine poslije objavio i "Imenoslov bačkih Bunjevaca" (1994.), a napisao je još neka djela.
Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni biografski članak o hrvatskom književniku imena Marko Peić dopunite prema pravilima Wikipedije.