Razgovor sa suradnikom:Kolega
Izvor: Wikipedija
HRVATSKI KNJIŽEVNI BAROKNI PISCI
IVAN GUNDULIĆ...
IVAN BUNIĆ VUČIĆ - (potomak ugledne plemićke dubrovačke obitelji) – najveći hrvatski barokni liričar Govori o prolaznosti i nestalnosti svega... – doprinos katoličkoj obnovi Poanta njegovih djela: „uživanje dok je vrijeme“ kao opravdanje za kratkotrajnost života Književna djela: Napisao nevelik broj djela (nije pisao dramska i epska): 1. religiozna poema „Mandalijena Pokornica“(srednja u nizu poema,nakon „Suza“) 2. lirska zbirka pjesama „Plandovanja“ o „Plandovanjima“: sadrže puno ljubavnih pjesama,a malo manje misaono-religioznih pjesama. Bunićeva je lirika i svjetovna i religiozna sa još uvijek prisutnim petrarkističkim stilovima (npr. pjesma je napisana kao iskaz ljubavi i tumačenja osjećaja nekoj osobi). Dok je pak barokni stil prepoznatljiv u npr. čestim i nategnutim metaforama(ženska usta kao „koljepčica“ ili „perivoj“)
Apostrofa –metafora zazaivanja, najčešća figura u hrvatskoj ljubavnoj lirici još od„Zbornika Nikše Ranjine“
JUNIJE PALMOTIĆ – (potomak dubrovačke plemićke obitelji; obavljao razne državne službe) uglavnom piše dramska djela, tragikomedije (temeljene na libretima talijanske barokne opere – Ariostova i Tassova epika, te mitolške teme sa sretnim završetkom) Književno djelo: veliki dramski opus;kazališne izvedbe imale su bogati scensko-instrumentalni prikaz; prevađao neka djela 1. „Pavlimir“ – je njegova najpoznatija drama koja se oslanja na kroniku popa Dukljanina, a dramatizira legendu o kralju Pavlimiru, kao, osnivaču Dubrovnika O „Pavlimiru“ : Pavlimir je unuk prognanog kralja Radoslava. Na poziv slovinskih vladara vraća se iz Rima na prazno djedovo prijestolje. Nakon strašne oluje koje su pripremili zli dusi dolazi s družinom u Gruž za vrijeme svetkovine sv. Ilara, zaštitnika mjesta.Susreća tamošnje stanovnike,pastire, pustinjak Srđa (koji mu pomaže u svladavanju zapreka), preuzima prijestolje i osniva Dubrovnik te se vjeri sa Srđevom nećakinjom Margaritom. Iza alegorijske priče o Pavlimiru, krije se prava tema: Ljubav prema slobodi i rodnome gradu! Renesansne odrednice su pastiri, priroda, mitološki likovi i tema o Pavlimiru,utemeljitelju Dubrovnika Barokne odrednice su elementi opere(glazba,pjesma i ples) koja se pojavljuje tek krajem renes.
IGNJAT ĐURĐEVIĆ – (Iz dubrovačke obitelji koja je primljena u plemstvo nakon velikoga potresa 1667.g) Prvo se zaredio u isusovačkom redu, a zatim prešao u benediktince O Đurđeviću: bio je naglašeno proturječna ličnost (kad se širio glas da je pokvario sve udane i neudane Šipanke, on prevodi psalme Davidove; ili kada je bio već ugledan redovnik u zrelim godinama on izdaje „Suze Marunkove“ u kojima izriče jasne aluzije/namjere i čežnje jadnog Marunka prema voljenoj Pavici) => senzualan je, humorističan („...uz njega plaču janjci“), ciničan prema ženama(„..lud je onaj ko se ženi podloži“) time je tipičan barokni pjesnik Književno djelo: daleko veći broj djela od Bunića, prevađa, pjeva na latinskome, piše 3. dubrovačku religioznu poemu „Uzdasi Mandalijene pokornice“ (nakon Gundulićevih „Suza“ i Bunićeve „Mandalijene pokornice“); najviše se cijene nj. djela: 1. komična poema „Suze Marunkove“ 2. „Ekogle“ – priznaje se osjećaj za ljepotu krajolika 3. „Uzdasi Mandalijene pokornice“ – puno barokne figuracije ali zbog opsega zaostaje za drugim dvijema poemama
Burleskna poezija – smiješno/parodično predstavljanje ozbiljnoga (u „Suzama Marunkovima“)
FRAN KRSTO FRANKOPAN – plemić i pisac iz stare hrvatske plemićke obitelji,veliko znanje stranih jezika Uključio se u protuaustrijsku urotu, pod vodstvom muža njegove sestre Petra Zrinskoga (30.travnja 1671. pogubljeni u Bečkom Novom Mjestu) Književno djelo: u povijesnostilskom smislu je nejedinstveno zbog miješanja starih i novih stilova, narodnih i književnih utjecaja i različitih ciljeva. Najpoznatije: 1. „Gartlic za čas kratit“ – nalaze se pjesme u narodnom tonu, zagonetke i poslovice te petrarkistička i barokna lirika (djelo je nastalo u zatočeništvu) Frankopanova djela odlikuju se i posebnim jezikom (čakavski govor, kajkavski i štokavski elementi) tzv. Ozaljski krug = mješavina svih triju narječja Uvodi epski narodni deseterac u umjetničku književnost
PAVLINSKI ZBORNIK – rukopisni je zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih pjesama Nastao u krugu lepoglavskih pavlina, a sadrži i brojne pjsesme starije od 17.st. Prevedene uglavnom s latinskog jezika
KATARINA ZRINSKA – sestra Frana Krste Frankopana i žena Petra Zrinskoga (hrabro sudjelovala u protuaustrijskoj uroti) u rodnom domu stekla dobro obrazovanje i naučila strane jezike Književno djelo: „Putni Tovaruš“ – sadržava molitve upućene svecima i prepjeve psalama • Vjerojatno prevedeno s njemačkoga • U predgovoru doznajemo autoričinu alegoričnu temu djela koja polazi od srednjovjekovne predodžbe da je čitav ljudski život putovanje • Namjena jest: obraćenje grešnika – život po Božjem nalogu kao spasenje od isprazne prolaznosti
JURAJ HABDELIĆ – Isusovac i filozof,potomak turopoljske obitelji, umro u Zagrebu Književno djelo: osim hrvatsko-latinskoga rječnika, najvažnije još i dvije nabožne knjige: 1. „Zercalo Mariansko“ 2. „Pervi oca našega Adama greh“ propovjedni govor 1. Obje knjige sadržavaju vjersko-moralna i teološka razmatranja, biblijske komentare, pelde (analiziranje tipičnih ljudskih mana na primjerima iz svakidašnje života), a stil im je barokno figurativan.
Uveo je i crkveno govorništvo, koje je doživjelo veliki procvat u 17. i 18. st. Obilježja: pažljivost prema primatelju poruke, lakoća govora, potkrepljenje citatima, navođenje peldi, retorička pitanja, humoristični elementi...
ANTUN KANIŽLIĆ – rođen u Požegi, ušao u Isusovački red Duh kršćanskog svjetonazora jako je vidljiv u njegovim djelima Bliži je dubrovačkim uzorima (Gundulić, Đurđević) negoli svojim slavonskim suvremenicima sa kojima djeli ikavsko-štokavski govor Piše vjersko – moralna djela, crkvene pjesme, stihovane molitve. Posmrtno su mu objavljena dva djela, od toga je jedno „Sveta Rožalija“ O „Svetoj Rožaliji“ – religiozna poema, najznačajnije djelo katoličke obnove u sj. Hrvatskoj U 4 dijela stihovana je pripovijest o svetici Rozaliji koja se na dan svojih zaruka povukla u pustinju da služi Bogu.Priča govori o onom posljednjem dijelu, kada ju pisac osamljenu zamišlja u špilji.Postigavši mir i blaženstvo djevojka piše svojim roditeljima, prisjeća se prošlosti i razmišlja o životu. obraća se pismu kao živome biću Od dubrovačkih se poema razlikuje većim opsegom i algorijskim jezikom, ali je od dubrovačkih baroknih pisaca Kanižlić preuzeo stihove, strofe i stilske figure. (osmerački katren, dvostruko rimovani dvanaesterac)