Libanon

Izvor: Wikipedija

Libanonska Republika
الجمهوريّة البنانيّة

(al-Džumhūrīyâ al-Lubnānīyâ)

Zastava Libanona Grb Libanona
(Zastava) (Grb)
Geslo:
Himna: Koullouna Lilouataan Lil Oula Lil Alam
Položaj Libanona
Službeni jezik: arapski 1)
Glavni grad: Beirut
Predsjednik: Émile Lahoud
Predsjednik Vlade: Najib Mikati
Površina:
 - ukupno:
 - % vode:
160. po veličini
10.452 km²
1,6%
Stanovništvo:
 - ukupno (2003.):
 - Gustoća:
123. po veličini
3.727.703 2)
358/km²
Neovisnost: Od Francuske 22. studenog 1943.
Valuta: libanonska funta (100 piastera3))
Vremenska zona: UTC +2
Internetski nastavak: .lb
Pozivni broj: +961
(1) Govori se i francuski, engleski i armenski.

(2) Procjena. Posljednji popis bio je 1932.
(3) Izvan upotrebe.


Libanon, službeno Libanonska Republika je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom Istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom.

Sadržaj

[uredi] Zemljopis

Zemlja se sastoji od nekoliko regija koje se pružaju paralelno s obalom: uska obalna ravnica koja se proširuje oko gradova Tripolija, Beiruta i Tira (Sura), zatim kraški planinski lanac Libanon po kojem je zemlja dobila ime (najviša točka Qurnat as-Sawda' 3.088 m), dolina Bekaa, te u zaleđu vapnenačko gorje Anti-Libanon (2.659 m) koje čini granicu sa Sirijom.

[uredi] Povijest

Od početka 15. stoljeća do kraja prvog svjetskog rata Libanon je bio dio Osmanskog Carstva. Pod pritiskom zapadnih zemalja Porta je u drugoj polovici 19. stoljeća dala autonomiju Libanonu u kojem je tada većinu činilo kršćansko maronitsko stanovništvo. Nakon raspada Carstva Liga naroda dodijelila je Libanon Francuskoj kao mandatno područje. Današnje političko uređenje države i kvote pojedinih religijsko-etničkih skupina u vlasti potječu iz tog doba i pokušaj su smanjenja tenzija među narodima i vjerama u zemlji.

Nakon drugog svjetskog rata Libanon je postao neovisna republika. U 1960-ima doživio je gospodarsku ekspanziju sa snažnim financijskim sektorom i turizmom usredotočenim u Beirutu. Osjetljiva međunacionalna ravnoteža narušena je u 70-ima nakon što je Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) premjestila svoj stožer u Libanon. Od 1975. do 1990. trajao je građanski rat u kojem su sudjelovale islamske i kršćanske frakcije (najznačajnije su bile kršćanska Falanga, te arapski PLO i Hezbollah) povremeno potpomognute susjedima Sirijom i Izraelom.

Početkom 90-ih uspostavljena je djelomična politička stabilnost, ali sirijske vojne snage još su uvijek stacionirane na libanonskom teritoriju i Sirija ima velik utjecaj u političkom životu zemlje. U posljednjih nekoliko mjeseci u nizu javnih protesta građani svih vjera izrazili su želju za povlačenjem Sirije iz Libanona.

12. srpnja 2006. započeo je novi Izraelsko-libanonski sukob, nakon što je Hezbollah upao u sjeverni dio Izraela te ubio 8 i oteo 2 izraelska vojnika.

[uredi] Stanovništvo

Libanon je etnički i vjerski heterogen. Pitanje udjela pojedinih vjera i naroda u ukupnom stanovništvu politički je osjetljivo pa službenih popisa stanovništva nije bilo od 1932. Pretpostavlja se da većinu čine Arapi muslimani, a među kršćanima najznačajniji su Maroniti, povezani s Katoličkom crkvom, ali s vlastitim patrijarhom i liturgijom. Brojni su i Druzi čija je religija bliska Islamu i koji sebe smatraju Arapima. U posljednjih pola stoljeća velik broj Libanonaca, naročito kršćana, emigrirao je u zemlje Zapada.

[uredi] Gospodarstvo

Uslužni sektor (financije i turizam) tradicionalno igra najveću ulogu u libanonskom gospodarstvu. Zemlja vodi politiku gospodarskog otvaranja prema inozemstvu, ali opterećuju je proračunski manjkovi, visoki vanjski dug i nezaposlenost. BDP je u 2003. bio 4.800 USD po stanovniku mjereno PPP-om.

[uredi] Provincije

Libanon je podjeljen u 6 guvernatorata (provincija) u kojima se nalazi 25 distrikata. Upravnik provincije je guverner (استاندار: ostāndār).

  • 1. Beirut
  • 2. Libanon Brdo
  • 3. Sjeverni Libanon
  • 4. Bekaa
  • 5. Nabatäa
  • 6. Južni Libanon