Slobodni teritorij Trsta

Izvor: Wikipedija

Slobodni teritorij Trsta
Territorio libero di Trieste
Svobodno tržaško ozemlje
← Kraljevina Italija 1947. – 1954. Italija 
SFRJ 
Zastava Grb
Zastava Grb
Lokacija Slobodnog teritorija Trsta
Glavni grad Trst
Jezik/ci talijanski, slovenski, hrvatski
Politička struktura Grad-država
Povijest Hladni rat
 - Uspostavljena 15. rujna 1947.
 - Raspad 26. listopada 1954.
 - Osimski ugovor 11. listopada 1977.
Površina
 - 1947. 738 km² (285 mi² )
Stanovništvo
 - 1947. otp. 330.000 
     Gustoća 447,2 /km²  (1.158,1 /mi² )
Valuta Tršćanska lira


Slobodni teritorij Trsta (talijanski: Territorio libero di Trieste, slovenski: Svobodno tržaško ozemlje, njemački: Freies Territorium Triest, druge inačice na hrvatskom i srpskom: Slobodan teritorij Trsta, Slobodna teritorija Trsta-skraćenica: STT) je bila neutralna gradska država koja je postojala između 1947. i 1954. na sjeverozapadnoj obali Jadranskog mora.

Slobodna država je osnovana 1945. godine, nakon završetka rata, kako bi se riješio problem ovog, tada višeetničkog i višejezičnog područja. Glavna namjena ovog teritorija je bila smanjivanje teritorijalnih svojatanja ovog, strateški vrlo važnog područja.

Sadržaj

[uredi] Zemljopis

Slobodni teritorij Trsta se sastojao od grada Trsta, te obalnog pojasa koji se danas nalazi u Italiji (zona A) i jednog dijela Istarskog poluotoka (zona B), danas podijeljen između Slovenije i Hrvatske. Područje države se protezalo na 738 km² oko Tršćanskog zaljeva od Duina na sjeveru, do Novigrada na jugu, te je na tom području živjelo oko 330 000 stanovnika. Rijeke na ovom području su: Dragonja (Dragogna), Reka (Timavo), Glinščica (Rosandra) i Mirna (Quieto). Najviša točka države je bila Veliko Gradišče (Monte Castellaro) (724 m).

Teritorij se sastojao od 18 općina (od sjevera prema jugu):

Zona A:

  • Duino (Devin)
  • Aurisina (Nabrežina)
  • Sgonico (Zgonik)
  • Monrupino (Repentabor)
  • Trieste (Trst)
  • Muggia (Milje)
  • San Dorligo (Dolina)

Zona B:

  • Dekani (Villa Decani)
  • Koper (Kopar, Capodistria)
  • Izola (Isola)
  • Piran (Pirano)
  • Marezige (Maresego)
  • Šmarje (Monte di Capodistria)
  • Umag (Umago)
  • Buje (Buie)
  • Brtonigla (Verteneglio)
  • Grožnjan (Grisignana)
  • Novigrad (Cittànova)

[uredi] Povijest

Trst je stoljećima bio dio Austro-Ugarske, iako su većinu stanovnika činili Talijani. Nakon Prvog svjetskog rata, 1921. godine, Italija je službeno pripojila Trst, Istru, Kvarner i dijelove današnje zapadne Slovenije. Nadalje, 1924. godine, Italija je pripojila i Slobodnu Državu Rijeku. Ruralno područje su većinom naseljavali Slovenci i Hrvati, dok su Talijani prebivali većinom u Trstu i nekim istarskim gradovima. U 1920-im i 1930-im godinama, slavensko stanovništvo je pod fašističkim režimom bilo podvrgnuto talijanizaciji i diskriminaciji. Također su često bili podvrgnuti nasilju, 13. srpnja 1920. zapaljen je Slovenski narodni dom u Trstu, kao odgovor na ubojstvo dvojice talijanskih mornara, koje je ubila jugoslavenska žandarmerija u pobuni u Splitu. Mnogi Slovenci i Hrvati su emigrirali u Jugoslaviju, dok su se neki pridružili pokretu otpora TIGR (Trst, Istra, Gorica i Rijeka), koji je u 1920-ima i 1930-ima izveo više od 100 oružanih akcija u Trstu i njegovoj okolici.

Poster Marshallovog plana koji prikazuje zastave europskih država, uključujući zastavu Trsta, koja je greškom prikazana s plavom umjesto s crvenom pozadinom.
Poster Marshallovog plana koji prikazuje zastave europskih država, uključujući zastavu Trsta, koja je greškom prikazana s plavom umjesto s crvenom pozadinom.

Italija se u Drugom svjetskom ratu borila na strani Osovinskih sila. Nakon pada fašističkog režima 1943. godine i talijanske kapitulacije, Jugoslavija je pripojila ovaj teritorij, ali su ga okupirale njemačke snage. 4. armada jugoslavenske vojske, zajedno sa 9. korpusom slovenske NOB-e, zauzela je Trst 1. svibnja 1945. godine, čime su Trst osvojile savezničke snage. Idući dan njemačka vojska se predala novozelandskoj vojsci. 12. svibnja je potpisan dogovor između Jugoslavije i zapadnih Saveznika o napuštanju teritorija, što je jugoslavenska vojska učinila 12. lipnja.

10. veljače 1947. godine, u Parizu je potpisan mirovni sporazum s Italijom (Pariška mirovna pogodba) kojim je osnovan Slobodni teritorij Trsta (STT). Ovaj teritorij je podijeljen u dvije zone. Zona A je bila velika 222.5 km² i u njoj je živjelo 262 406 stanovnika, te je uključivala grad Trst. Ova zona je bila pod upravom britanskih i američkih snaga. Zona B je bila velika 515.5 km² te je uključivala sjeverozapadnu Istru i Slovensko primorje. U ovoj zoni je tad živjelo 71 000 stanovnika, a bila je pod upravom Jugoslavenske narodne armije. Ovaj teritorij, tako nikad nije de facto funkcionirao kao samostalna država, iako je de iure to bio, te je izdavao vlastiti novac i poštanske marke.

1954. godine, u Londonu, potpisan je Sporazum o suglasju (ili londonski sporazum) kojim je Slobodni teritorij Trsta prestajao postojati. Zona A je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji. Konačna granica između Italije i Jugoslavije je dogovorena 1975. godine, Osimskim sporazumima (ili Osimskim sporazumom), koji je potpisan 10. studenog u talijanskom mjestu Osimo.

Zona A odgovara današnjoj talijanskoj pokrajini Trst, a zona B je podijeljena između primorske Slovenije i Istarske županije.

[uredi] Stanovništvo

Po austrougarskom popisu stanovništva u 1910. godine, 230 000 Tršćana su se izjasnili kao (na osnovi jezika):

  • 51.8% kao Talijani,
  • 25% kao Slovenci,
  • 5% kao Hrvati,
  • 1.2% drugi (Nijemci, Srbi, Grci itd.), te
  • 16% kao stranci izvan A-U monarhije (od kojih su 75% bili iz Italije)

Tijekom 1940-ih, te nakon podijele zemlje, veliki broj Talijana, oko 40 000, iselio se iz zone B u zonu A ili u Italiju. Razlozi su bilo razni: ekonomski razlozi, podupiranje fašističkog režima, prisiljenost na odlazak ili želja za životom u matičnoj državi. Na jugoslavenskoj strani, iseljenici su znani kao optanti (od lat. optare, »željeti, izbirati«), a na talijanskoj kao ezuli (od lat. exilium, »izgon«). Oko 30 000 Talijana ostalo je živjeti u tadašnjoj Jugoslaviji, te danas predstavljaju talijansku manjinu u Sloveniji i Hrvatskoj.

[uredi] Vanjske poveznice