Razgovor:Plazmatska membrana
Izvor: Wikipedija
Ovaj članak nije preveden djelomično ili uopće. Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika. |
Prevesti sa srpskog i prebaciti na Plazmatska membrana:
Membrane su neophodne i nezaobilazne komponente svih živih organizama. Stanice moraju biti u selektivnom kontaktu sa okruženjem, tj. moraju odabrati što može ući, a što ne, i na ovaj način komunikacije stanice i njenog okruženja je moguće zahvaljujući membranama. Plazmatična membrana okružuje prokariotske i eukariotske stanice.
Membrana se sastoji od lipida i proteina. Bakterijska plazmatična membrana sadrži veći broj proteina od eukariotskih stanica, vjerojatno jer ti proteini obavljaju funkcije u prokariotima za koje postoje posebne organele kod eukariotskih stanica. Većina lipida koji su u membrani su struktuno asimetrični, i imaju polarne i nepolarne krajeve, i kao takvi se nazivaju amfipatičnim. Amfipatičan znači da jedan lipid ima krajeve koji su hidrofilni, tj. imaju afinitet ka vodi, i hidrofobni, tj. nemaju afinitet ka vodi i ne vole njeno prisustvo. Ova osobina lipida omogućava postojanje membrane koja ima dva sloja. Prostor između dva sloja je suh i voda nije prisutna i sadrži dio lipida koji su hidrofobni, dok je spoljni dio membrane izgrađen od hidrofilnih dijelova lipida. Bakterijska membrana obično ne posjeduje sterole, tipa kolesterola. Međutim mnoge bakterijske membrane sadrže jedinjenja koja su srodna kolesterolu, i nazivaju se hapanoidi. Hapanoid, baš kao i kolesterol, ima za osnovu petočlani prsten. Glavna uloga hapanoida je stabiliziranje membrane. Stanična membrana je veoma tanka, ne šira od 5 do 10 nanometara i moguće ju je vidjeti samo pomoću elektronskog mikroskopa.
Membrana se sastoji od dvije vrste proteina, perifernih i integralnih proteina. Periferni proteini su povezani slabim vezama za površinu membrane i lako ih je odstraniti. Rastvorljivi su u vodi i čine od 20 do 30 % svih proteina membrane. Intergalni proteini čine od 70 do 80 %. Oni su duboko usađeni u membranu i teško ih je izvaditi. Nisu rastvorljivi u vodi. Integralni proteini su, kao i lipidi, amfipatični. Dijelovi proteina koji su hidrofobni, se nalaze između dva sloja, u prostoru u kojem nema vode, dok su hidrofilni dijelovi u kontaktu sa okruženjem i vodom.