Dvorac na otoku Trakaiu

Izvor: Wikipedija

Dvorac danas
Dvorac danas
Most prema glavnom ulazu
Most prema glavnom ulazu
Unutarnje dvorište palače i drveno stubište
Unutarnje dvorište palače i drveno stubište
Kneževa palača
Kneževa palača
Commons logo
U Wikimedijinu spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Dvorac na otoku Trakaiu se nalazi u Trakaiju, Litva, na otoku u jezeru Galvė.

Dvorac katkad nazivaju „Mali Marienburg”.

Izgradnja kamenog dvorca je počela u 14. stoljeću, kada je Kęstutis naložio gradnju, i oko 1409. su glavni radovi završeni za vladanja njegova sina Vitolda Velikog, koji je umro u ovom dvorcu 1430..

Trakai je bio jednim od glavnih središta Velikog Vojvodstva Litve, i dvorac je imao veliku stratešku važnost.

Sadržaj

[uredi] Izgradnja

[uredi] Prva faza

Ovaj je dvorac građen u nekoliko faza. Za vrijeme prve, u drugoj polovici 14. stoljeća, dvorac je građen na tri jezerska otoka, po zapovijedi Velikog vojvode Kejstuta. Izgradnja ovog dvorca je bila u svezi sa proširenjem i ojačanjem dvorca an Trakajskom poluotoku. Kejstut je za to vrijeme premjestio svoje boravište i blago na otočni dvorac.

Dvorac je pretrpio veliko štetu za napada Teutonskih viteza 1377.. Nakon što je ubijen Kejstut, nastala je borba za vlast između Vladislava II. Jagelovića (lit. Jogaile) i Vitolda Velikog za naslov velikog vojvode. Dvorac je bio opsjedan s obiju strana. Nakon što su se stvari po tom pitanju sredile (uslijedila je pomirba sukobljenih strana), druga faza izgradnje je mogla početi. Radovi su se nastavili do 1409.. Ova faza se smatra glavnom u izgradnji ovog dvorca. Za vrijeme primirja sa Teutonskim viteškim redom, građevinarske radove je nadzirao majstor Radike, četiri godine prije bitke kod Grunwalda.[1]

[uredi] Druga faza

U drugoj fazi izgradnje, dodana su dva krila, a na južnoj strani je napravljena šesterokatna (35 metara visoka) donjon-kula (kula zadnjeg uporišta, najjača kula, glavna kula). Ova kula je imala pokretna vrata koja je odvajala palaču od preddvorca. Imala je višestruku namjenu: pored služenja kao još jedna obrambena struktura, imala je kapelicu i odjeljke za stanovanje. Bila je povezana sa višekatnom Kneževskom palačom, koja je imala unutarnje dvorište. Unutarnje dvorište je imalo drvene galerije, koje su bile smještene duž unutarnjeg zida. Iste se koristilo za pristup raznim potpornim kapacitetima bez ulaska unutar same palače.

Cijelo južno krilo južne palače se koristilo za kneževski dvor. Isti je bio protegâ 10 x 21 m, a samo je Gornja palača u kompleksu dvoraca u Vilniusu veličinom uspjela ga nadići. Kneževski dvor je sačuvao svoj izvorni dekor.

Glavni građevinski materijal su bile takzovane gotične opeke. Kamene blokove se koristilo samo u temeljima i gornjim dijelovima zgrada, kula i zidina. Dvorac je bio dekoriran na razne načine. Njegov sveukupni stil gradnje, nakon druge faze izgradnje se može opisati kao gotika.

[uredi] Treća faza

Proširenje preddvorca u 15. stoljeću je označilo treću fazu Trakajskog razvoja. Zidine dvorcu su ojačane do debljine od 2 i pol metra i izdignute dodatnim paljbenim galerijama. Tri glavne obrambene kule su obnovljene na uglovima. Jugozapadna kula je služila i kao zatvor. Zadnji kat na kulama je bio namijenjen za vojake i u njemu se smještalo brojne topove. Izgrađena je glavna vratarska kuća, koja je zajedno sa glavnom kulom Kneževske palače, imala pokretna vrata. Vratarska kuća je bila ojačana sa dodatnim odjeljcima namijenjenim paljbenim galerijama. Blizu unutarnjih zidova, obnovljeno je nekoliko zgrada, uključujući i staje, kuhinje i ostale pozadinske strukture. Kada je dvorac prolazio proširenje u 15. stoljeću, razina vode u jezeru Galvė je bila nekoliko metara viša nego što je danas. Graditelji dvorca su iskoristili ovo, odvojivši Kneževsku palaču od preddvorca sa vodom ispunjenim opkopom, širokim dovoljno malim plovilima za proplov. Bili su spojeni vratima koja su se mogla podignuti u slučaju neprijateljskog napada.

[uredi] Propadanje do stanja nepopravljivosti

Dvorac je izgubio na vojnoj važnosti nakon bitke kod Grunwalda (litvanskog Žalgirisa), kada je poljsko-litvanska vojska porazila svog glavnog neprijatelja. Dvorac je preobražen u rezidenciju i nanovo je dekoriran iznutra. Oslikane su nove freske po zidovima, a koje su danas djelimice sačuvane. U Kneževskoj palači se primalo inozemne izaslanike.

Zna se da je Jogaila posjećivao dvorac 13 puta između 1413. i 1430..
1414., flamanski putnik Gilliber de Lannoy opisao je dvorac ovim riječima: Stari dvorac se nalazi na jednoj strani jezera, na čistini, drugi stoji usred jezera, na topometu starom dvorcu. Potpuno je nov, zidan od opeka prema francuskom uzoru..[1]

Veliki vojvoda Vitold Veliki je umro u dvorcu, ne okrunivši se za kralja Litve 1430. godine. Za vrijeme vladavine Žigmunda Augusta , dvorac je redekoriran u renesansnom stilu, a jedno kraće vrijeme je služio kao ljetna kraljevska rezidencija.
"Litvanska Metrika" se čuvala u dvorcu do 1511. godine.
Kasnije je dvorac služio kao zatvor. Za vrijeme ratova sa Moskovskom kneževinom u 17. stoljeću, dvorac je bio oštećen i nije bio dugo poslije toga obnavljan. Postupno je pao u nepopravljivo stanje.

[uredi] Obnova

Tijekom 19. stoljeća, pripremilo se planove za obnovu. Izvorne freske je konzervirao i kopirao Vincentas Smakauskas.
Carski arheološki odbor je 1888. inicirao dokumentiranje ostataka dvorca.
1905. su ruske carske vlasti odlučile djelimice obnoviti ostatke dvorca.
Za vrijeme 1. svjetskog rata, Nijemci su u ovaj dvorac doveli stručnjake, koji su nekoliko puta pokušali obnoviti dvorac.
U razdoblju od 1935.-1941. dijelovi Kneževske palaće su ojačani, obnovljene je jugoistočna kula preddvorca, uključujući dijel njenih zidina.
Litvanski i poljski konzervatori su radili na ovom obnovnom projektu, nu radovi su prekinuti kada se drugi svjetski rat počeo razmahivati.
Poslije 2. svjetskog rata, velika obnova počinje 1946.; aktivni radovi su krenuli 1951.-1952..
Glavni dijel obnove je okončan 1961. godine.
Dvorac se obnovilo tako da izgleda kao je u stilu gradnje iz 15. stoljeća.

Ovaj dvorac je danas velika turistička atrakcija.

[uredi] Reference

Unutra:
  1. 1,0 1,1 Stephen Turnbull. Crusader Castles Of The Teutonic Knights. Vol. 1. Osprey Publishing Ltd, 2003. p. 39. ISBN 1-84176-557-0
Opće:
  1. Patkauskas S. Archeologiniai tyrimai Trakuose. Vilnius, 1982.


[uredi] Vidi još

[uredi] Galerija