Mate Šimundić

Izvor: Wikipedija

prof. dr. Mate Šimundić (župa Lovreć-opanci, Imotski, 6. studenog 1928. - Radenske Toplice nedaleko Maribora, 27. srpnja 1998.

Istaknuti borac za čistoću hrvatskoga jezika prof. dr. Mate Šimundić rođen je 6.studenoga 1928. u župi Lovreć-opanci kraj Imotskoga. Godine 1941. počinje pohađati Franjevačku klasičnu gimnaziju u Širokom Brijegu, ali u ratnom vihoru s obitelji odlazi u Vrpolje pa nastavlja školovanje u gimnazijama u Slavonskom Brodu i Osijeku, gdje maturira 1949.Upisuje hrvatski jezik i slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu diplomira 1953.,a doktorira godine 1965.disertacijom Govor Imotske krajine i Bekije koja je tiskana 1971. u Sarajevu u nakladi ANU Bih-a. Radio je kao profesor u Đakovu, Lovreću i Splitu,u međuvremenu odležavši devet mjeseci u vojnom zatvoru zbog svojih političkih i nacionalnih uvjerenja.Od godine 1966. profesor je na Pedagoškom fakultetu u Mariboru.Tu je sve do svoga umirovljenja predavao hrvatski jezik,dijalektologiju i povijesnu gramatiku.Međutim,iako nije mogao raditi u Domovini,odlaskom u Sloveniju dr. Šimundić je iznimno njegovao kulturne mostove sa svojim zavičajem i Hrvatskom. Objavio je više od stotinu stručnih i znanstvenih članaka o jeziku i onomastici,a neki su prevođeni na ruski, slovački, njemački, engleski i albanski jezik. I sam je prevodio poeziju više suvremenih pjesnika sa slavenskih jezika.Tek rasapom jugoslavenskoga režima otvaraju mu se šire vrata novinskih i nakladničkih kuća pa su mu tiskane knjige Rječnik osobnih imena (Nakladni zavod MH,Zagreb 1988.),Rječnik suvišnih tuđica u hrvatskomu jeziku(Barka,Zagreb,1994.),te Đakovštinska toponimija(MH Đakovo,1966.).Boreći se za čistoću hrvatskoga jezika i povratak korienskoga(morfonološkoga)pravopisa,uvjetujući objavu svojih članaka u onakvom obliku kakvom ih je auktor napisao,dr.Šimundić je zadnjih godina žustro polemizirao s kolegama u više časopisa.Ostavio je traga na brojnim filološkim poljima,pisao o pohrvaćivanju hrvatskoga jezika,njegovi suprilozi i savjeti u najširoj lepezi,primjerice od podrijetla Moliških Hrvata do suvremenoga vojnog nazivlja.Za svoj znanstveni rad dr.Šimundić dobio je odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića te godišnju nagradu Splitsko-dalmatinske županije godine 1998. Dr. Mate Šimundić umro je 27.srpnja 1998. u 70. godini u Radenskim Toplicama nedaleko Maribora, gdje se oporavljao od pete operacije srca. Pokopan je na groblju u rodnom Lovreću.Još je rano izreći cjelovite sudove o dosezima,možda i pokojim Šimundićevim zabludama u kreiranju hrvatskoga književnog jezika.Ali nitko ne može zanijekati da je riječ o nastavljaču Jonkeova djela,čuvaru i ustrajnom promicatelju izvornosti desetljećima rashrvaćivanoga hrvatskog jezika,jednom od vodećih hrvatskih onomastičara koji nas je zadužio s nekoliko kapitalnih djela.Marom za čistoću našega dičnog nam jazika, dr.Mate Šimundić posvjedočio se kao nepokolebljivi borac za samobitnost hrvatskoga književnog jezika. U mozaik višestoljetne baštine hrvatskoga jezikoslovlja priložio je svoj častan i uočljiv kamenčić.

(Mladen Vuković)(ovaj je tekst preuzet sa zadnje stranice korica postumno objavljene knjige Mate Šimundića Hrvatski smrtni put (Matica hrvatska-Split,2001.);izvanredno izdanje,ISBN 953-6159-50-3;predgovor je ovoj knjizi napisao pokojni profesor Ivan Bošković,ocjenu rukopisa knjige obavio je hrvatski povjesničar dr.Ivan Mužić;likovnu opremu korica i ovitka fra Ante Branko Periša;naklada 500 primjeraka;545 stranica;objavljivanje knjige omogućili su Splitsko-dalmatinska županija,Telekomunikacijski centar Split i gospoda Mario Pavić,Stipe Gašpar i Marko Bodrožić Selak). Knjiga je posvećena -svima što su trpjeli, borili se i život žrtvovali za državu Hrvatsku.