Jozo Laušić
Izvor: Wikipedija
Jozo Laušić (Kreševo, župa Radobilja, 16. siječnja 1936. – Zagreb, 29. travnja 2002.), hrvatski književnik i novinar.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
U rodnom Kreševu je išao u osnovnu školu i u obližnjem Šestanovcu.
Srednje školovanje je imao u Splitu, gdje je pohađao klasičnu gimnaziju.
Studirao je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao je komparativnu književnost.
Radio je kao suradnik u časopisima, splitskom "Vidiku" i zagrebačkoj "Republici", novinar u "Vjesniku" te je bio korektorom, znanstvenim suradnikom i urednikom u izdavačkoj kući "Naprijed".
Najviše je pisao romane, radiodrame, pripovjednu prozu, članke, kritike, eseje. Radio je i adaptacije djela drugih književnika ("Kratki izlet Antuna Šoljana".
Njegov prvi rad je bila novela objavljena u splitskom "Vidiku", gdje je bio dijelom prvog naraštaja književnika okupljenog oko tog časopisa. U istome su u to vrijeme djelovali i tiskali svoja djela Mate Ganza, Igor Zidić, Zvonimir Mrkonjić, Tonči Petrasov Marović, Zvonimir Buljević, Vjeran Zuppa i Igor Mandić.
Njegovi romani čine pentalogiju, nadovezuju se jedan na drugoga, ali mogu se čitati i samostalno, odvojeno.
U svojim romanima opisiva svijet i sudbine ljudi iz Zagore, s time što mu se radnje i odvijaju uglavnom u Zagori, pridružujući se time krugu kojem su pripadnici i Dinko Šimunović, Mirko Božić, Vjekoslav Kaleb.
O njegovom radu su pisali i drugi književnici, a bio je i temom broja časopisa "Republika".[1]
Bio je članom Uprave Društva hrvatskih književnika (ondašnjeg "Društva književnika Hrvatske") koja je 13. rujna 1989. pismom Udruženju književnika Srbije oštro reagirala na velikosrpske izjave čelnih ljudi tog udruženja (Bećkovića i Dobrice Ćosića). Istodobno, ista Uprava DKH je obznanila Izjavu o napadajima na državnost i teritorijalni integritet SRH (kao reakcija na intervjue Dobrice Ćosića i Isakovića u kojemu su doveli u pitanje državno-pravnu opstojnost Hrvatske), u kojoj su tražili od Sabora SRH i Predsjedništva SRH da se "nedvosmisleno i odlučno izjasne o navedenim istupima". [2]
[uredi] Djela
- romani:
- Kostolomi (1960.),
- Opsada (1965.)
- Samostan (1973.), (2000.)
- Bogumil (1983.)
- Jaram (1988.)
- Klačina (1989.)
- Sutoka (1996.)
- radiodrame:
- Magarac
- Pemzija
- Zubalo
- Spomenik
- Izbavitelj (1991.)
- novele:
- Susret (1954.) (objavljena u časopisu "Vidik")
- drame:
- Bogotvorci (1991.)
1971. godine mu je roman "Samostan" u slogu policijski razvaljen, a 1973. nakon što je ipak tiskan, zabranjen. Isti roman su zbog "provokativna naziva" "spontano odbili" tiskati djelatnici tiskare.
1989. godine je tiskao drugu inačicu romana "Klačina".
[uredi] Nagrade
Dobitnik je godišnje nagrade "Vladimir Nazor" za književnost 1996. godine.
1960. godine je njegov roman "Kostolomi" bio u najužem krugu za NIN-ovu nagradu za roman godine.
[uredi] Reference
- ↑ Donat, Branimir. Paralelne povijesti : sudbina romana "Samostan" Joze Laušića., Oko 21 (18. listopada 990), 33.
- ↑ Članak u "Vjesniku" od 16. srp 2001. Nedjeljko Fabrio: Kratka kronika grešnosti Društva hrvatskih književnika
[uredi] Vanjske poveznice
- Matica hrvatska - Knjige Jozo Laušić - Samostan
- Članak u "Vjesniku" od 28. kol 2002.
- In memoriam u "Slobodnoj Dalmaciji" od 3. svibnja 2002. Jakše Fiamenga
Nedovršeni biografski članak o hrvatskom književniku imena Jozo Laušić dopunite prema pravilima Wikipedije.
1959. Vesna Parun | 1962. Petar Šegedin | 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan | 1965. Ranko Marinković | 1966. Jure Franičević-Pločar | 1968. Slobodan Novak | 1969. Krsto Špoljar | 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan | 1971. Oto Šolc | 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović | 1973. Živko Jeličić | 1974. Marin Franičević | 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević | 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar | 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček | 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer | 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak | 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević | 1983. Zvonko Maković | 1984. Luko Paljetak | 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak | 1986. Viktor Žmegač | 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević | 1988. Branimir Bošnjak | 1989. Zvonko Mrkonjić | 1990. Bruno Popović | 1991. Željka Čorak | 1992. Slavko Mihalić | 1993. Sibila Petlevski | 1994. Ivan Golub | 1995. Ante Stamać | 1996. Jozo Laušić | 1997. Željko Knežević | 1998. Jakša Fiamengo | 1999. Goran Tribuson | 2000. Stanko Andrić | 2001. Drago Glamuzina | 2002. Andriana Škunca | 2003. Renato Baretić | 2004. Luko Paljetak | 2005. Delimir Rešicki | 2006. Mate Ganza
1962. Miroslav Krleža | 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović | 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić | 1969. Vjekoslav Majer | 1970. Nikola Šop | 1971. Miroslav Feldman | 1972. Šime Vučetić | 1973. Novak Simić | 1974. Marijan Matković | 1975. Ranko Marinković | 1976. Vladimir Popović | 1977. Drago Ivanišević | 1978. Joža Horvat | 1979. Marin Franičević | 1980. Josip Barković | 1982. Vesna Parun | 1983. Jure Franičević-Pločar | 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan | 1985. Mirko Božić | 1986. Vojin Jelić | 1987. Živko Jeličić | 1988. Ivan Slamnig | 1989. Slobodan Novak | 1990. Olinko Delorko | 1991. Petar Šegedin | 1992. Ivo Frangeš | 1993. Srećko Diana | 1994. Nikola Miličević | 1995. Rajmund Kupareo | 1996. Slavko Mihalić | 1997. Ivan Kušan | 1998. Miroslav Slavko Mađer | 1999. Vesna Krmpotić | 2000. Stanko Lasić | 2001. Ivo Brešan | 2002. Gajo Peleš | 2003. Viktor Žmegač | 2004. Josip Tabak | 2005. Irena Vrkljan | 2006. Miroslav Šicel