Hrvatski jezični priručnici

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu.
Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.
   Ovo je osnova ili početak budućeg članka.
Pomozite Wikipediji i dopunite ga.


Sadržaj

[uredi] Povijest

[uredi] Prvi hrvatski rječnik

Prve gramatike i rječnici hrvatskoga jezika nastaju krajem 16. stoljeća i njihova je uloga u upoznavanju i razvoju književnoga jezika bila velika. Godine 1595. tiskan je u Veneciji prvi hrvatski rječnik Fausta Vrančića čiji naziv u prijevodu glasi: Rječnik pet najuglednijih europskih jezika - latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i mađarskoga.

[uredi] Prva hrvatska gramatika

Devet godina kasnije, 1604., tiskana je prva hrvatska gramatika Institutionum linguae Illyricae libri duo (Dvije knjige osnova ilirskoga jezika) Bartola Kašića koja se temelji na čakavskom narječju, ali ima i štokavskih elemenata. Kašić je autor i Hrvatsko-talijanskog rječnika koji je tiskan 1990. godine u Zagrebu, a prvi je preveo i cijelu Bibliju na hrvatski jezik.

[uredi] Gajev prijedlog reforme slovopisa

U doba hrvatskoga narodnog preporoda Ljudevit Gaj objavljuje Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830.) u kojoj izlaže osnove jezične i slovne reforme, a radi i na rječniku i slovnici hrvatskoga jezika, ali ta djela nije dovršio.

Ilirsko prihvaćanje štokavskog narječja kao osnovice književnoga jezika podupro je i Vjekoslav Babukić u djelu Osnove slovnice slavjanske narěčja ilirskog. On je zaslužan za prihvaćanje štokavskog narječja u sjevernoj Hrvatskoj. U to vrijeme djelovali su Antun Mažuranić i Adolfo Veber Tkalčević, pisci slovnica, tj. gramatika.

[uredi] Hrvatski pravopis Ivana Broza

Krajem 19. stoljeća objavljeni su jezični priručnici koji su znatno utjecali na daljnji razvoj hrvatskog jezika. To su: Hrvatski pravopis (1892.g.) Ivana Broza, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika (1898.g.) Tome Maretića i Rječnik hrvatskoga jezika (1901.g.) Ivana Broza i Franje Ivekovića.

Pravopis Ivana Broza odgovarao je prirodi hrvatskoga jezika pa je uz određene promjene postao temeljem novije hrvatske pravopisne tradicije. Tijekom 20. stoljeća društvene i političke prilike u Hrvatskoj nisu bile najpovoljnije za razvoj književnoga jezika. U Kraljevini SHS (Kraljevini Jugoslaviji) te u novoj Jugoslaviji koja je nastala 1945. godine nastojalo se provesti izjednačavanje hrvatskoga i srpskoga jezika.

[uredi] Deklaracija

[uredi] Hrvatski pravopis

[uredi] Rječnici

[uredi] Gramatike