Luka Bonačić
Izvor: Wikipedija
Luka Bonačić ( Split, 2. ožujka 1955. ), hrvatski nogometni trener, trenutno trener iranskog Isfahana
Kao igrač igrao je za Hajduka iz Splita, švicarski Grasshoper, njemački Bochum i španjolsku Malagu. Trenirao je Dubrovnika, Slaven Belupo, Šibenik, Varteks, Hrvatski Dragovoljac, Zadar, Pazinku, iranski Foolad Ahvaz, te Dinamo iz Tirane u Albaniji. Prije 20 godina jedno je vrijeme naizmjenice trenirao u Novom Zelandu i na Braču.
Sezone 1997./98. bio je u splitskom Hajduku gdje je radio zajedno sa proslavljenim trenerom Tomislavom Ivićem. No, zbog njegova poznata temperamenta sa Ivićem se posvađao te na kraju napustio Hajduk. Vratio se brzo nakon toga u proljeće 1998. kad je radio samostalno, no tad su zaredali i loši rezultati. Što se tiče neslaganja sa Ivićem izjavio je nedavno da bi danas pametnije postupio, dok je Ivić tvrdio da ih svađaju ljudi sa strane, a oni se svađaju ali se nikad ne svade.
Najveće uspjehe imao je prilikom vođenja varaždinskog Varteksa s kojim je bio blizu naslova prvaka, no, on je završio u vitrinama zagrebačkog Dinama, tada Croatije. Tad je zapamćen po tome što je na Maksimiru s klupe, razočaran Croatijinom zaštitom kod sudaca, vikao na dr. Franju Tuđmana.
Pravu slavu je postigao, ne kada je postao prvakom sa klubom, nego kada je u prvoj sezoni 1. HNL preuzeo tijekom sezone NK Dubrovnika, koji je bio debelo na začelju, s vrlo malo bodova, i koji je svoje "domaće" utakmice morao igrati po gostujućim terenima. Vrsno postavljavši obrambene formacije, Dubrovnik je na čelu sa Bonačićem izborio mnoštvo 0:0 rezultata i uspio je opstati u 1. ligi.
Sredinom veljače 2006. godine vratio se u Hajduk kada je klub imao najlošije rezultate u povijesti. Nije imao neke velike rezultate u klubu, ali mu je uprava kluba ponudila novi dvogodišnji ugovor koji je prihvatio, ali nije nikad potpisao. Par dana prije početka priprema za sezonu 2006./2007. podnio je ostavku nezadovoljan radom uprave. Iz tog radoblja u Splitu, najviše se uz loše rezultate pamti noćni napad palicama na temperamentnog trenera. Nije otkriveno tko je napadač, dok su navijači su takav napad osudili i ogradili se od njega.
Novi mu je klub nakon Hajduka bio iranski Sepahan Isfahan s kojim je krajem rujna 2006. osvojio nacionalni kup, što mu je prvi trofej u karijeri. Kasnije je uveo klub u 1/4 finale Azijske lige prvaka što dosad nije uspjelo niti jednom iranskom klubu. Tamo će u rujnu igrati protiv japanskog Kawasaki Frontalea.
jesen
1 Pletikosa • 2 Šuto • 3 Kralevski • 4 Ćaćić • 5 Buljat • 6 Đolonga • 7 Marčić • 8 Blatnjak • 9 Dragičević • 10 Kranjčar • 11 Deranja / Kalinić • 12 Balić • 13 Bartulović • 14 Damjanović • 15 Pralija • 16 Makarin • 17 Žilić • 18 Granić • 19 Kale • 20 Munhoz • 21 Biščević • 22 Čutuk • 23 Jelavić • 24 Grgurović • 25 Franić • 27 Vučko • 28 Miladin • 29 Hrman • 30 Bušić •
Trener: Miroslav Blažević / Ivan Gudelj
proljeće
1 Pletikosa • 2 Šuto • 3 Kralevski • 4 Damjanović • 5 Buljat • 6 Đolonga • 7 Marčić • 8 Blatnjak • 9 Erceg • 10 Kranjčar • 11 Deranja / Kalinić • 12 Balić • 13 Bartulović • 14 Cimirotič • 15 Selak • 16 Makarin • 17 Žilić • 18 Hrgović • 20 Režić • 21 Miladin • 22 Čutuk • 23 Jelavić • 24 Grgurović • 25 Franić • 26 Munhoz • 27 Gal • 29 Hrman • 30 Bušić •
Trener: Ivan Gudelj / Luka Bonačić