Rakovička buna

Izvor: Wikipedija

Rakovička buna naziv je za ustanak što ga je protiv Austro-Ugarske Monarhije u području Rakovice poveo Eugen Kvaternik.

U ozračju nezadovoljstva koje je nastalo u Hrvatskoj i Slavoniji nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.), dolazi do okupljanja dijela pripadnika Stranke prava oko ideje pobune protiv vlasti Beča i Budimpešte, ali i protiv banovanja unionista Levina Raucha.

Buni su prethodile mnoge promjene i krize unutar Stranke prava. Kvaternik se već duže vremena želio vratiti u Sabor. No on više nije imao pokrovitelja koji bi mu pomogli u toj nakani (kao nekoć ban Rauch), a s druge strane Bedekovićev režim mu nije dozvoljavao probitak. Ante Starčević koji je imao tu povlasticu i sam je priznavao da je Kvaternikov izbor u Sabor važniji od njegova. Kvaternik ipak preko Ede Halpera koji je svoje mjesto prepustio dobiva tu mogućnost, ali zbog protivljenja Katoličke Crkve to nije ostvareno. Nadao se da će ga Bog koji „ravna sudbinom ne toliko ili samo ljudih, koliko odlično i prije svega narodah“ dovesti u skup „razbojnikah“ tj. u Sabor. Neposredno prije Rakovice pisao je Halperu da sada razumije zašto nije bila Božja volja da dođe u Sabor. Potkraj 1870. i početkom 1871. došlo je do velikih razlika unutar stranke koje su gotovo dovele do rascjepa. Osnovni razlog sukoba bilo je pitanje vjere no to je kompromisom izglađeno. Vrenje u Vojnoj krajini s obzirom na početak procesa razvojačenja i priključenja Hrvatskoj probudilo je u njega nadu da će ga krajiški puk sljediti u borbi za slobodu, a protiv „švabsko-madžarskoga gospodstva.“ No tada su krajiški seljaci više zazirali od Mađara no od Austrije, jer su se plašili uvođenja novih poreza, što se kasnije i dogodilo. Usto, stanovnici tog kraja bili su uznemireni zbog mjerenja zemljišnih posjeda za katastar i krčenja šuma. Kvaternik je tako stekao dojam da je to pravi kraj za bunu koja bi se mogla proširiti i ugroziti Monarhiju zbog njezine unutarnje nestabilnosti. Uz Kvaternika, glavni nositelji bune bili su: Ante Rakijaš (uz Kvaternika već od 1864.), Vjekoslav Bach (zagrebački student prava i odgovorni urednik pravaškog glasila „Hrvatska“), Petar Vrdoljak (glavni ustanički agitator u Rakovici), braća Čuići iz Broćanca i Ante Turkalj (općinski bilježnik u Rakovici). Nakana je bila formirati vladu pravaša na čelu sa Starčevićem, a ako ustanak pretrpi poraz trebali su stradati samo oni i tako sačuvati stranku. Dana 7. listopada 1871. skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu i istog dana formirali Privremenu narodnu hrvatsku vladu na čelu s Kvaternikom. Sutradan, 8. listopada 1871. planula je buna. Kvaternik je s 200 naoružanih graničara i razvijenom hrvatskom zastavom krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz bunu su odmah pristala sela: Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila. U buni su sudjelovali i Srbi iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih županija, te da svećenici obiju vjeroispovijedi „imadu narod poučiti u ljubavi i slozi.“ Istog dana upućen je Rakijaš s 300 vojnika da pobuni Drežnicu, ali se neobavljena posla vratio u Rakovicu. Odatle su ustanici na čelu sa Kvaternikom 9. listopada krenuli u Plaški. Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske regimente većina od 1700 vojnika razbježala. 11. listopada Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić pogubljeni su, dok je drugi brat Čuić uspio pobjeći u Srbiju.

[uredi] Vanjske poveznice