Feliks Hladnik
Izvor: Wikipedija
Feliks Hladnik (Prevoje, Domžale, Slovenija, 27. srpnja 1915. - Zagreb, 17. srpnja 2002.), diplomirani ekonomista, svjetski putnik, fotograf, kolekcionar i planinar, živio je i radio u Zagrebu.
Rođen je u mjestu Prevoje općine Domžale u Republici Sloveniji. Iako sa hrvatskim državljanstvom, bio je sin slovenskih roditelja - otac Anton Hladnik i majka Jera Hladnik, rođena Gostič. Svoje najranije djetinjstvo proveo je u željezničkim kolonijama kojima je preko Istre doputovao u Zagreb. U toku života ženio se dva puta, te ima jednog sina i jednog unuka. Umro je u Zagrebačkoj bolnici dana 17. srpnja 2002.
Za vrijeme života g. Hladnik radio je relativno visoko pozicioniranim poslovima u Jugoslaviji vezanim uz turizam i graditeljstvo (Ingra), te je često putovao po svijetu. Razlog tome je bio rad u Turističkom savezu Hrvatske (TSZ; danas Institut za turizam) gdje je ujedno bio i urednik znanstveno-stručnog časopisa za turistička pitanja "Turizam" (ISSN 0494-2639) od 1960. do 1971. godine.
[uredi] Njegove zbirke s putovanja po svijetu
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije. |
Kao kolekcionar u duši, g. Hladnik je svako putovanje višestruko bilježio i arhivirao. Arhivirao je putovanja na dijapozitive (tada popularnim načinom arhiviranja, a danas kvalitetnim za izradu i fotografija na papiru visoke rezolucije). Putovanja je obilježavao i arhiviranjem razglednica koje danas imaju unikatnu i antiknu vrijednost.
No, najvažnije za spomenuti su prikupljeni eksponati iz cijeloga svijeta (kipovi ljudi i životinja od raznog materijala, alatke, oružje i muzički instrumenti) koje je g. Hladnik pomno obilježavao sa podacima od kuda i od kada eksponat potječe. Svi eksponati si tokom njegovog života bili izloženi po zidovima i u vitrinama njegovog prebivališta u Bauerovoj ulici u Zagrebu, te su bili predmet divljenja mnogih privatnih gostiju koje je pozivao. Na zabavama na kojima je primao goste čestu je znao predstavljati pojedinu zemlju kroz subjektivnu priču i fotografije sa dijapozitiva projicirane na zid dnevne sobe. Strastveno je pričao o putovanjima i jedva je čekao kada će otići na sljedeće.
Putovanja g. Hladnika su trajala od po nekoliko dana do par tjedana, a putovao je - kako je to on sam volio reći - "svugdje po svijetu gdje nikad nije bio". Putovanja su bila i poslovnog i privatnog karaktera, a g. Hladnik je putovao zbog ljubavi prema avanturizmu i kolekcionarstvu. Obišao je skoro sve kontinente na Zemlji:
G. Hladnik se sa svakog putovanja vraćao sa pregršt fotografija, razglednica, te nekoliko karakterističnih znamenitosti iz lokalne kulture i umjetnosti. Nakon njegove smrti neki od sačuvanih eksponata su ponuđeni na javnoj dražbi na aukcijskom portalu (Aukcije.hr, [1]). Za primjer navesti ćemo samo neke eksponate: minijaturna keramička vaza i mali keramički ćup iz Tunisa, figura Michelangelo-a iz Rima, vaza iz zapadne Njemačke (Kassel), unikatni izrezbareni krokodil od zuba vodenog konja iz države Mali, porculanska figura žene iz Kine, kamena figura tuljana iz Kanade, drveni doza iz Carigrada (iz 1966.), mini krigla za pivo iz Graz-a, figura "babuške" iz Poljske, itd.
[uredi] Ljubav prema planinama (i svježem zraku)
Često je g. Hladnik prakticirao planinarstvo iz više razloga. Prije svega kroz planinarenje je "punio baterije" i osjećao se zdravije već i nakon jednodnevnog boravka na svježem zraku. Volio je šetnje po prirodi, svježi zrak, zelene šume, planine, planinarenje, a ponajviše "onaj osjećaj" nakon planinarenja. Planinarenjem se bavio iz ljubavi i avanturizma, te je djelovao i kroz planinarska društva u kojima je bio član (npr. Zagreb-Matica).
G. Hladnik obišao je planine Hrvatske, Slovenije, te mnoge druge na prostoru bivše Jugoslavije. Najbliža mu Medvednica najčešće je bila predmet njegovih planinarsko-rekreativnih pohoda u prirodu. Obišao je i Jaskanski planinarski put od 01.06.1980. do 20.07.1980. (popis obilaznika).
Zanimanje za planinarstvo prenio je i na svoje prijatelje, poznanike, rodbinu i potomke. Mnogobrojni izleti g. Hladnika, mnoge šetnje, pohodi po planinama nam jasno ukazuju kako su ga ljepote prirode i planinskoga svijeta neodoljivo i neprekidno privlačile. Možemo tek naslutiti što je osjećala njegova duša kad se divila veličanstvu gorskih vrhunaca i upijala svježinu šumskih krajolika.