Smrt Josipa Broza Tita
Izvor: Wikipedija
Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, umro je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. Istoga dana, u 18:00, Predsjedništvo SFRJ i CK SKJ održali su izvandrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti.
5. svibnja, dan poslije, specijalnim vlakom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg sa posmrtnim ostacima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni funkcionari i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni da idu u njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.
7. svibnja, preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.
8. svibnja, na Dedinju, u Kući cvijeća, uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja, i 700 000 ljudi, sahranjen je Josip Broz Tito.
Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega, tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista sahranjen.
Sljedeća dilema koja se ubrzo pojavila je zašto komunist nema petokraku na grobu.
Budućih desetak godina svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko morao na mjestu gdje se zatekao minutom šutanja odati počast.
Titov je grob najposjećenije državnički u 20. stoljeću.
[uredi] Izvodi iz zajedničkog proglasa Predsjedništva Jugoslavije i CK SKJ
- "Teška bol i duboka tuga trese radničku klasu, sve radne ljude i građane SFR Jugoslavije, svakog našeg čovjeka, radnika, intelektualca, pionira, vojnika, majku i djevojku."
- "Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i povijesne ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti. Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući se i sam kao naša najveća povijesna ličnost."