Ultrazvuk

Izvor: Wikipedija

Ultrazvuk je zvuk čija je frekvencija iznad gornje granice čujnosti za normalno ljudsko uho, a koja iznosi 20 kHz (20000 herca).

Neke životinje (npr. psi, dupini, šišmiši, miševi, ...) mogu čuti ultrazvuk jer imaju višu gornju graničnu frekvenciju od čovjeka. Mlađe osobe, a posebno djeca, mogu čuti neke zvukove visokih frekvencija. Što je čovjek stariji, gornja granica čujnosti mu pada što znači da sve slabije čuje zvukove visokih frekvencija. Visoke zvučne frekvencije sastavni su dio spektra frekvencija koje proizvodi neki izvor zvuka, a spektar zvučnih frekvencija čini boju zvuka. Opadanjem čujnosti visokih frekvencija starenjem, starijim ljudima se mijenjaju i boje zvuka što će reći da simfonijski orkestar ili zvuk violine drugačije čuje netko od 6, kao odrastao čovjek od 30 ili kao starac od 80 godina.

Najpoznatija primjena ultrazvuka je u medicini - ultrazvučna dijagnostika no koristi se i u mnoge druge svrhe (otkrivanje jata riba i podmornica tzv. sonar). Pricip korištenja je vrlo jednostavan: odašilje se ultrazvučni val koji se odbija od prepreke te se prema vremenu potrebnom da se val vrati određuje udaljenost i oblik objekta.


Nedovršeni članak Ultrazvuk koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.