Lavoslav Ružička
Izvor: Wikipedija
Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 13. rujna 1887. - Mammern, Švicarska 26. rujna 1976.) dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju, te je prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za Znanost, dva za Medicinu, jednog za Prirodoslovne znanosti i jednog za pravo).
[uredi] Mladost i obrazovanje
Ružička je rođen u Vukovaru (u to vrijeme dio Austro-Ugarske). Potječe iz obitelji obrtnika i poljoprivrednika. Pohađao je klasičnu gimnaziju u Osijeku. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je kemiju, vjerojatno zbog toga što se nadao poslu u novo-otvorenoj rafineriji šećera u Osijeku.
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Visoku tehničku školu u Karlsruheu u Njemačkoj. Bio je dobar student u područjima koje je volio i za koje je mislio da će mu biti potrebni u budućnosti, kao npr. organska kemija.
Ondje je Ružička je uspostvio uspješnu suradnju s Hermannom Staudingerom. Radeći s njim, 1910. dobiva svoju diplomu, te s Staudingerom odlazi u Zurich i postaje njegov asistent.
[uredi] Rad i istraživanje
Ružičkini prvi radovi su bili s područja prirodnih spojeva. Cijeli svoj život je ostao na tom području. Proučavao je strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium dalmatinskog buhača. Radeći, došao je u doticaj s kemijom tarpena - veoma interesantnog industriji parfema. Namjeravo je započeti samostalna istraživanja, te je započeo uspješnu i produktivnu suradnju s Cie Company (kasnije Firmenich) u Ženevi.
1916. - 1917., dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njemačkoj. Zbog znanja iz područja tarpena, 1918. postaje izvanredni profesor, a 1923. i počasni profesor na ETH-u (Eidgenössische Technische Hochschule) i na Sveučilištu u Zurichu.
Godine 1921. Ružička se pridružuje ženevskim proizvođačima parfema Chuit, Naef & Firmenich. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost, te iz Züricha odlazi u Basel. Godine 1927. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u Nizozemskoj. U Nizozemskoj ostaje tri godine, a kasnije se ponovno vraća u Švicarsku, gdje postaje vodeći stručnjak na području kemijske industrije.
Ponovno u Zürichu, na "ETH"-u postaje profesor organske kemije i započinje najplodnije razdoblje svoje karijere. Proširuje područja svojih istraživanja, dodajući kemiji tarpena i steroide. Nakon uspješne sinteze spolnih hormona (androsterona i testosterona), njegov laboratorij postaje vodeći na polju organske kemije.
Godine 1939. osvaja zajedno s Adolfom Butendandtom Nobelovu nagradu za kemiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, neki od njegovih najboljih suradnika odlaze, no Ružička dovodi u svoj laboratorij nove, mlade i obećavajuće znastvenike, među kojima je i Vladimir Prelog.
Okrenuo se proučavanju novih područja: biokemije; problemima evolucije i nastanka života, a posebice biogeneze tarpena. Godine 1957., Ružička odlazi u mirovinu, te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.
Ružička se značajno posvetio problemima edukacije. Inzistirao je na boljoj organizaciji akademskog obrazovanja i znanstvenog rada u SFRJ, te je uspostavio Švicarsko-Jugoslavensko društvo. Također je postao i počasni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U Švicarskoj je osnovana nagrada "Ružička" za mlade znanstvenike iz koji rade u Švicarskoj. U rodnom mu je Vukovaru u čast otvoren muzej (1977.), koji nažalost uništen 1991. za vrijeme Domovinskog rata.
[uredi] Vanjske poveznice
1901. Jacobus Henricus van 't Hoff | 1902. Hermann Emil Fischer | 1903. Svante August Arrhenius | 1904. William Ramsay | 1905. Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer | 1906. Henri Moissan | 1907. Eduard Buchner | 1908. Ernest Rutherford | 1909. Wilhelm Ostwald
1910. Otto Wallach | 1911. Marie Sklodowska-Curie | 1912. Victor Grignard & Paul Sabatier| 1913. Alfred Werner | 1914. Theodore William Richards | 1915. Richard Martin Willstätter | 1918. Fritz Haber
1920. Walther Hermann Nernst | 1921. Frederick Soddy | 1922. Francis William Aston | 1923. Fritz Pregl | 1925. Richard Adolf Zsigmondy | 1926. The (Theodor) Svedberg | 1927. Heinrich Otto Wieland | 1928. Adolf Otto Reinhold Windaus | 1929. Arthur Harden & Hans Karl August Simon von Euler-Chelpin
1930. Hans Fischer | 1931. Carl Bosch & Friedrich Bergius| 1932. Irving Langmuir | 1934. Harold Clayton Urey | 1935. Frédéric Joliot, Irene Joliot-Curie | 1936. Petrus (Peter) Josephus Wilhelmus Debye | 1937. Walter Norman Haworth & Paul Karrer| 1938. Richard Kuhn | 1939. Adolf Butenandt & Lavoslav Ružička
1943. George de Hevesy | 1944. Otto Hahn | 1945. Artturi Ilmari Virtanen | 1946. James Batcheller Sumner, John Howard Northrop & Wendell Meredith Stanley | 1947. Robert Robinson | 1948. Arne Wilhelm Kaurin Tiselius | 1949. William Francis Giauque
1950. Otto Paul Hermann Diels & Kurt Alder | 1951. Edwin Mattison McMillan & Glenn Theodore Seaborg | 1952. Archer John Porter Martin & Richard Laurence Millington Synge | 1953. Hermann Staudinger | 1954. Linus Carl Pauling | 1955. Vincent du Vigneaud | 1956. Cyril Norman Hinshelwood & Nikolaj Nikolajevič Semenov | 1957. Sir Alexander Todd | 1958. Frederick Sanger | 1959. Jaroslav Heyrovský
1960. Willard Frank Libby | 1961. Melvin Calvin | 1962. Max Ferdinand Perutz & John Cowdery Kendrew | 1963. Karl Ziegler & Giulio Natta | 1964. Dorothy Crowfoot Hodgkin | 1965. Robert Burns Woodward | 1966. Robert Sanderson Mulliken | 1967. Manfred Eigen, Ronald George Wreyford Norrish & George Porter | 1968. Lars Onsager | 1969. Derek H. R. Barton & Odd Hassel
1970. Luis F. Leloir | 1971. Gerhard Herzberg | 1972. Christian B. Anfinsen, Stanford Moore & William H. Stein | 1973. Ernst Otto Fischer & Geoffrey Wilkinson | 1974. Paul J. Flory | 1975. John Warcup Cornforth & Vladimir Prelog | 1976. William Nunn Lipscomb, Jr. | 1977. Ilya Prigogine | 1978. Peter D. Mitchell | 1979. Herbert C. Brown & Georg Wittig
1980. Paul Berg, Walter Gilbert & Frederick Sanger | 1981. Kenichi Fukui & Roald Hoffmann | 1982. Aaron Klug | 1983. Henry Taube | 1984. Robert Bruce Merrifield | 1985. Herbert A. Hauptman & Jerome Karle | 1986. Dudley R. Herschbach, Yuan T. Lee & John C. Polanyi | 1987. Donald J. Cram, Jean-Marie Lehn & Charles J. Pedersen | 1988. Johann Deisenhofer, Robert Huber & Hartmut Michel | 1989. Sidney Altman & Thomas R. Cech
1990. Elias James Corey | 1991. Richard R. Ernst | 1992. Rudolph A. Marcus | 1993. Kary B. Mullis & Michael Smith | 1994. George A. Olah | 1995. Paul J. Crutzen, Mario J. Molina & F. Sherwood Rowland | 1996. Robert Curl, Sir Harold Kroto & Richard Smalley | 1997. Paul D. Boyer & John E. Walker & Jens C. Skou | 1998. Walter Kohn & John A. Pople | 1999. Ahmed H. Zewail
2000. Alan J Heeger, Alan G MacDiarmid & Hideki Shirakawa | 2001. William S. Knowles, Ryoji Noyori & K. Barry Sharpless | 2002. Kurt Wüthrich, John B. Fenn & Koichi Tanaka | 2003. Peter Agre & Roderick MacKinnon | 2004. Aaron Ciechanover, Avram Hershko & Irwin Rose | 2005. Yves Chauvin, Robert H. Grubbs & Richard R. Schrock | 2006. Roger Kornberg