Infektivna mononukleoza

Izvor: Wikipedija

Infektivna mononukleoza je virusna bolest koja najčešće nastaje kao posljedica primarne infekcije Epstein-Barrovim virusom (EBV) iz porodice herpes virusa (Herpesviridae). Rjeđi uzročnik mononukleoze je citomegalovirus (CMV) i neki drugi virusi, pa se često govori i o sindromu infektivne mononukleoze.

[uredi] Patogeneza

Većina ljudi bude zaražena EBV-om već u djetinjstvu. Infekcija obično prolazi neprimjetno. Relativno rijetko, obično kod adolescenata, razvijaju se simptomi infektivne mononukleoze. Virus se prenosi slinom. U ždrijelu ulazi u B-limfocite koji se nalaze u limfnom tkivu. U zaraženim B-limfocitima, koji se umnožavaju i cirkuliraju krvotokom, dolazi do drugih limfnih tkiva. Inkubacija traje 4-8 tjedana.

[uredi] Klinička slika i dijagnoza

Bolest se očituje povišenom temperaturom, koja može trajati i nekoliko tjedana, grloboljom, anginom, povećanim limfnim čvorovima na vratu (rjeđe su povećani i drugi limfni čvorovi), te povećanom jetrom i slezenom. Rjeđe se javlja osip. U drugom tjednu bolesti nastaju karakteristične promjene u krvnoj slici s povećanim brojem atipičnih limfocita. Od ostali laboratorijskih nalaza tipično je umjereno povećanje razine jetrenih enzima (transaminaza). Definitivna dijagnoza se postavlja serološkim pretragama, kojima se dokazuje prisutnost protutijela protiv EBV-a.

Bolest najčešće prolazi bez komplikacija. U vrlo malom broju slučajeva dolazi do težih promjena u krvnoj slici (leukopenija, trombocitopenija), do meningitisa, encefalitisa, miokarditisa itd. Ruptura slezene je izuzetno rijetka komplikacija, do koje može doći zbog udarca u trbuh kod izrazitijeg povećanja slezene.

[uredi] Terapija

Liječenje je simptomatsko. U akutnoj fazi preporuča se mirovanje. Kod jačeg povećanja limfnog tkiva ždrijela, koje ometa disanje, mogu se dati kortikosteroidi, zbog njihovog protuupalnog djelovanja.