Janko Tipsarević
Izvor: Wikipedija
Janko Tipsarević | |
Država | ![]() |
Prebivalište | Beograd, Srbija |
Datum rođenja | 22. lipnja 1984. |
Мjesto rođenja | Beograd, Srbija |
Visina | 1,80 m |
Тežina | 80 kg |
Profesionalno igra od | 2002. |
Igra | desnom rukom |
Zarađeni novac | 892,421 $ |
Pojedinačno | |
Pobjeda/poraza | 48/63 |
Osvojeni turniri | 0 |
Najbolji plasman | 47 (16. srpnja 2007.) |
Parovi | |
Pobjeda/poraza | 7/15 |
Osvojeni turniri | 0 |
Najbolji plasman | 173 (23. travnja 2007.) |
Janko Tipsarević, sr. Јанко Типсаревић (Beograd, 22. lipnja 1984.) je srpski profesionalni tenisač.
Pobjednik je juniorskog Australian Opena i osam challengera, ali do sada nije uspio osvojiti niti jedan ATP turnir.
[uredi] Pregled karijere
U Davis Cup reprezentaciji debitirao je 2001. godine kada je u susretu protiv Poljske osvojio 3 boda za reprezentaciju Srbije i Crne Gore. Iste godine, na domaćem terenu, osvaja svoj prvi futures turnir svladavši u finalu Ramireza-Hidalga. Tjedan dana poslije, opet u SCG, igra finale futuresa, ali ovog puta od njega je bio bolji Hidalgo. 2002. godine igra na razini prethodne i također osvaja dva futuresa.
Premijeru na ATP turniru imao je u Indianapolisu 2003. godine, gdje je u susretu prvog kola pobijedio zemljaka Nenada Zimonjića, ali je već sljedeći meč izgubio od Kafeljnikova. Kroz kvalifikacije se probio i u glavni turnir US Opena, ali ga je tamo zaustavio Mark Philipoussis. Godinu je zaključio osvajanjem challengera u Zellu i Toranceu.
U 2004. godini veći su mu uspjesi proboj u glavni turnir Roland Garrosa i Wimbledona, te izborena druga kola turnira u Šangaju i Stockholmu. Bio je najbolji i na challengerima u Ostravi i Belo Horizontu u pojedinačnoj konkurenciji, te u Furthu (s Garciom) i Weidenu (sa Zovkom) u parovima.
Na startu 2005. godine izborio je drugo kolo Australian Opena. U svibnju prvi puta ulazi u Top 100 (90). Igrao je i drugo kolo Roland Garrosa i treće kolo Wimbledona. U igrama parova izborio je četvrtfinale turnira u Umagu (s Đokovićem) i četvrtfinale u Ho Chi Mina (s Baghdatisom).
U 2006. godini ostvario je najbolji ranking karijere (65. mjesto) i postao drugi srpski reket. Osvojio je četiri challengera: u Beogradu, Samarkandu, Bukhari i Monsu.
Tek u 2007. godini bilježi dosta nastupa na ATP turnirima. No, počeo ju je vrlo loše jer je na sedam turnira zaredom izgubio već u prvom kolu. Jedini veći uspjeh u ovoj godini napravio je probojem u treće kolo turnira iz Masters serije u Indian Wellsu, gdje je pobijedio mnogo bolje rangirane igrače, Srichaphana i Hewitta. Vrlo dobru igru pokazao je na drugom Grand Slam turniru sezone, Roland Garrosu, gdje je došao do trećeg kola. U drugom kolu načinio je iznenađenje pobjedivši Marata Safina, ali ipak nije mogao pružiti dostojan otpor Španjolcu Robredu koji ga je svladao s 3:0. Ali već na Queen's club turniru prolazi u drugo kolo, a sljedeće nedjelje u nizozemskom Ordina Openu dolazi do četvrtfinala. Na Wimbledonu pravi prvorazredno iznenađenje i dolazi do osmine finala pobjedama u pet setova u sva tri meča (uključujući i pobjedu nad petim tenisačem svijeta Fernandom Gonzalesom) i tako prvi put u karijeri ulazi u Top 50.