Sniježnica Konavoska

Izvor: Wikipedija

Sniježnica Konavoska ili dubrovačka Sniježnica je najjužniji gorski greben u Hrvatskoj. To je zapadni ogranak visokog Orjena (1894 m) koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.

Zapadna granica prema nižem gorju Žaba (953 m) kod ušća Neretve je duboka udolina Orahov Do - Ravno iznad Slanog, a jasna istočna granica prema višem masivu Orjena je sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na dalmatinsko-hercegovačko-crnogorskoj tromeđi.

Srednji i zapadni ogranak tog gorja iznad Dubrovnika duž hercegovačke granice je niži valoviti greben s desetak vrhova između 800-900m visine. Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice Konavoske se uzdižu na jugoistoku iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija, 1234 m iznad Kune Konavoske, a istočnije su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 m i najistočniji Štedar 1165 m uz hercegovačku granicu.

Jugoistočno od same Sniježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina s najvišim vrhom Katunica (1125 m) što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaleđu. Dio tih područja Sniježnice i Bjelotine je još uvijek miniran i opasan.

Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku s borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas uzastopno stradale u nizu požara. Gornji greben i niže vrhove većinom pokrivaju niže šikare crnograba (Ostrya carpinifolia), a u gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora-gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su također dijelom izgorjele, a na najistočnijem vrhu Štedar je u Hrvatskoj jedino nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii).

Gorski greben sadašnje Sniježnice povrh antičkog grada Epidaura (Cavtata) bio je u ono doba poznat pod imenom Mons Cadmeus.