Josip Horvat

Izvor: Wikipedija

Josip Horvat (Horvath) (Čepin, 15. siječnja 1896. - Zagreb, 6. listopada 1968.), hrvatski novinar i povjesničar.

Horvat se obrazovao u Zagrebu (Trgovačku akademiju završio 1914.), gdje je i djelovao čitavog života. Od 1913. surađivao je u novinama Obzor; 1926. postao je glavni urednik Jutarnjeg lista, obavljajući tu dužnost do 13. travnja 1941. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ), surađujući osobito na Hrvatskoj enciklopediji. Nakon jeseni 1945. djelovao je kao slobodni istraživač.

Povjesničari smatraju Horvata važnim predstavnikom hrvatskog liberalizma.

[uredi] Djela

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran.
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Najpoznatije su Horvatove povijesno-publicističke knjige Politička povijest Hrvatske (Zagreb 1936–1938), Kultura Hrvata kroz 1000 godina (1. dio 1939, 1. i 2. dio 1942) i Hrvatski panoptikum (Zagreb 1965).

Napisao je i biografije nekih od ključnih osoba hrvatske povijesti: Frana Supila (Zagreb 1938), Ante Starčevića (Zagreb 1940) i Ljudevita Gaja (Beograd 1960; prošireno izdanje postumno, Zagreb 1975).

Autor je knjige Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939 (Zagreb 1962), donedavno jedine povijesti hrvatskog novinarstva.

Posebno su zanimljivi Horvatovi memoari: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941 (Zagreb 1984) i Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945 (Zagreb 1989).

Nedavno je u časopisu Gordogan (nova serija br. 6–7, 8–9, 10) po prvi put objavljena Horvatova knjiga koja je ostala u rukopisu: Pobuna omladine 1911–1914 (uredio Branko Matan; objavljeno i kao samostalna knjiga u izdanju zagrebačke Udruge za kulturu Gordogan).

Živopisno svjedočanstvo o Josipu Horvatu dao je Nikola Batušić u knjizi uspomena Na rubu potkove (Zagreb: Profil International 2006).