Lacković

Izvor: Wikipedija

Lackovići, vladarska dinastija u srednjovjekovnom Erdelju, hrvatsko-madžarskog porijekla, koja je vladala s prekidima nad Erdeljem u 13., 14.i 15. stoljeću. Obitelj je također dala banove Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Bugarskoj, palatine Ugarskoj, isto kao i potkralja Napulju. Obitelj je bila poznata i pod imenom Laczkffy i Lackfi (na mađarskom jeziku).

[uredi] Povijest

Obitelj Lacković je grana utjecajne obitelji Kán (od plemena Hermány) koja se nastanila u Panoniji 895. godine, i ćiji su članovi 900. godine postali šikloški grofovi. Osnivač obitelji je Ladislav II. Kán. Iz njegovog braka s princezom poljske kraljevske obitelji Piast, nazvali su se Lackovići (mađarski Lackfi), što znači sin Lack-a (ili Laczk-a) kao deminutiv od imena Ladislav.

[uredi] Članovi

Značajni članovi obitelj Lacković su:

  • Stjepan I. Lacković, gospodar Međimurja, erdeljski vojvoda (1344.-1350.), hrvatski, slavonski i dalmatinski ban (1350.-1352.)
  • Andrija I. Lacković, erdeljski vojvoda (1352.-1359.), napuljski potkralj (1350.-1352.)
  • Nikola I. Lacković, erdeljski vojvoda (1367.-1368.)
  • Blanka Lacković, udala se za srpskog kralja Stjepana Uroša III.
  • Dionizije I. Lacković, zagrebački biskup (1349.-1350.)
  • Stjepan II. Lacković (u. 1397.), gospodar Međimurja, Lendave i Keszthely-a, hrvatski ban (1371.-1372., 1383.-1384.), erdeljski vojvoda (1372.-1376.), ugarski palatin (1387.-1397.)
  • Emerik I. Lacković, erdeljski vojvoda (1368.-1372.), bugarski ban (1365.-1366.), hrvatski, slavonski i dalmatinski ban (1368.)
  • Dionizije II. Lacković, erdeljski vojvoda (1359.-1367.)
  • Jakov I. Lacković, erdeljski vojvoda (1409.-1416.), vitez zmajskog reda
  • David I. Lacković, gospodar Našica, slavonski ban (1416.-1418.)
  • Dionizije III. Lacković, erdeljski biskup (1427.-1428.)
  • Stjepan III. Lacković, erdeljski vojvoda (1372.-1376.)
  • Marija Lacković, udala se za vlaškog vojvodu Mirču I. Basarabu
  • Juraj I. Lacković, mačvanski ban (1392.-1393.)
  • Elizabeta Lacković, udala se za krakovskog vojvodu Spiteka II. Melštinskog, a zatim münsterberškog vojvodu Jana Piastu