Rokoko

Izvor: Wikipedija

Rokoko je glazbeni pravac koji se javio u 18. stoljeću kao reakcija na barokni stil. Manje formalan i grandiozan u strukturi, bio je dražestan više nego dubok, više hedonistički nego rizičan ili poduzetan.

Najjače se odrazio u francuskoj glazbi instrumenata s tipkama. Najpoznatiji predstavnik tog stila bio je François Couperin (1668 - 1733).

Jean Philippe Rameau predstavlja ozbiljniju francusku glazbenu misao toga doba.

U Njemačkoj su stil do neke mjere prilagodili Georg Philipp Telemann, Johann Mattheson (1681-1764) i sinovi Johann Sebastiana Bacha, a rokoko se javio i kao element u obliku klavirskih sonata Domenica Scarlattija.

Tragovi rokokoa prisutni su i u ranijim djelima Josepha Haydna i Wolfganga Amadeusa Mozarta.

Tadašnja moda podrazumijevala je:

  • krinoline, razapete suknje u obliku zvona, krojene za dvorske dive;
  • frak;
  • tadašnja odijela;
  • vlasulje koje su nosile i žene i muškarci, koje se čak i danas koriste na sudovima nekih država.