Škotska
Izvor: Wikipedija
Škotska Scotland Alba |
|||||
---|---|---|---|---|---|
|
|||||
Geslo: Nemo me impune lacessit (latinski, "Nitko me ne ranjava nekažnjeno.") (Scots: "Wha daur meddle wi me"1) |
|||||
Himna: Flower of Scotland 2) | |||||
![]() |
|||||
Službeni jezik: | engleski, škotski gaelski | ||||
Glavni grad: | Edinburgh | ||||
Kraljica: | Elizabeta II. | ||||
Predsjednik Vlade: | Alex Salmond | ||||
Površina: - ukupno: - % vode: |
2. u UK. po veličini 78.782 km² 1,9% |
||||
Stanovništvo: - ukupno (2001.): - Gustoća: |
2. u UK. po veličini 5.062.011 64/km² |
||||
Neovisnost: | |||||
Valuta: | britanska funta (100 penija) | ||||
Vremenska zona: | UTC UTC +1 ljeti |
||||
Internetski nastavak: | .uk 3) | ||||
Pozivni broj: | 44 3) | ||||
1) kraljevska krilatica 1) Scots je priznat kao manjinski jezik, po zakonu kojeg je donijela Velika Britanija 2001. Najveća važnost daje se engleskom i škotskom gaelskom jeziku |
Škotska (škotski gaelski Alba) je dio Ujedinjenog Kraljevstva. Najsjeverniji dio otoka Velike Britanije; s otočjem Hebridi, Orkney i Shetland obuhvaća 77.180 km2, a s unutrašnjim vodama 78.764 km2. Škotska je 1980. godine imala 5.153.000 stanovnika. Gustoća iznosi 65 stanovnika na km2. Najgušće je naseljeno središnje područje. Političko, industrijsko i kulturno središte jest Edinburgh (1981. godine - 419.200 stanovnika). Na zapadu i sjeveru dopire do Atlantskog oceana, a na istoku do Sjevernog mora. Od Engleske je dijeli granična linija koja se proteže od ušća rijeke Tweed do zaljeva Solay. Za Škotsku je kerakteristična razvedenost obale, osobito zapadne, po čemu se znatno razlikuje od Engleske. Na istočnoj obali duboko su se usjekli zaljevi Firth of Forth i Moray Firth. Škotska se uglavnom dijeli na južni, središnji i sjeverni dio. Južni dio obuhvaća Južno visočje s graničnim gorjem Cheviot, građenim pretežno od starih stijena. Središnji dio sastoji se od niza depresija, koje se nastavljaju u Firth of Clyde, Firth of Forth i Firth of Tay. Njima je odvojeno brdovito područje na jugu od granitnih ravnjaka gorja Grampian na sjeveru s najvišim vrhom britanskog otočja Ben Nevis, 1343 m.
Udolina Glen More s nizom jezera rastavlja gorje Grampain od sjevernog visočja (Northern Highlands). Sjeverni dio zaprema Škotsko visočje, koje na krajnjem sjeveru prelazi u obalnu ravnicu.
Osnovne su privredne grane rudarstvo i industrija. Iskorištavaju se ležišta ugljena, koja daju oko 10% ukupne britanske proizvodnje, željezne, bakrene i olovne rude.
Velike količine elektoenergije potječu iz hidroelektrana i iz nuklearnih elektrana. Uz metalurgiju razvila se metalna industrija s brodogradnjom, proizvodnjom strojeva i sl. Poznata je dobro razvijena tekstilna (pamučna, vunena, prerada jute) i dr., prehrambena (proizvodnja whiskyja), kemijska i petrokemijska industrija s velikim rafinerijskim centrom u Grangemouthu, do kojeg vodi naftovod iz ležišta Forties u podmorju Sjevernog mora (preko Crudena Baya i Aberdeena). Važnu privrednu granu predstavlja i stočarstvo, osobito uzgoj goveda i ovaca. Oko 25% obrađenih površina nalazi se pod žitaricama (zob, pšenica, ječam) i industrijskim biljkama. U priobalnim vodama dobro razvijeno je ribarstvo; poznate su ribarske luke Aberdeen, Peterhead i Banff. Vrlo su atraktivne trgovačke luke Glasgow i Dundee. Glavno prometno središte jest Edinburgh. Sve veću ulogu ima turizam.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
[uredi] Razdoblje do Jakova VI.
Područje što ga uglavnom danas zauzima Škotska rimski su pisci zvali Caledonia. Osvojivši južni dio Britanije, Rimljani su stoljećima nastojali podjarmiti svojoj vlati sjeverna plemena, od kojih su najvažniji bili Pikti, ali bez trajnog uspjeha. Oko početka VI. st. Škoti (keltsko pleme u sjeveroistočnoj Irskoj) - doselilo se na područje današnje grofovije Argyll. Škoti su tu osnovali malo kraljevstvo Dalriadu a kršćanstvo, što je s njima došlo iz Irske, postepeno se širilo i na zemlju Pikta, na istoku.
Sredinom IX st. Škoti i Pikti sjedinili su se i, pod kraljem Kennethom Mac Alpinom, osnovali državu, koja je obuhvaćala veći dio Škotske sjeverno od rijeka Forth i Clyde. Početkom XI st. , porazivši Angle u bitki kod Carhama (oko 1060. ili 1018.), kralj Malcolm II. zavladao je pokrajinama Lothian između Tweeda i Firth of Fortha te bivšim britanskim kraljevstvom Strathclyde na zapadu. Za Malcomova unuka Duncana, koji ga je naslijedio 1034., Škoti, Pikti, Angli i Britanci bili su sjedinjeni u jednom kraljevstvu, koje je dobilo ime Škotska (Scotland).
Duncan, prvi vladar historijskog kraljevstva Škotske, poginuo je u građanskom ratu (1040.) od ruke svog vojskovođe Macbetha, koji se zatim proglasio kraljem, ali je 1057. poražen od Duncanova sina Malcolma (odatle Shakespeareu građa za tragediju "Macbeth"). Za Malcolmovih nasljednika, od kojih je najmoćniji David I. (1124.. - 1153.), Škotska se postepeno anglizira i feudalizira. Nakon smrti malodobne nasljednice Aleksandra III (1249. - 1286.) javilo se trinaest pretendenata na škotsko prijestolje. Arbitrar u tom sporu engleski kralj Edvard I. Dugonogi izabrao je Johna Balliola i smatrao ga svojim vazalom, a kad se ovaj pobunio, Edvard se zaratio sa Škotskom i nakon pobjede kod Dunbara 1296.. zagospodario zemljom. Već 1297. izbio je ustanak seljaka i gradskog puka protiv engleskih feudalaca. Na čelu ustanka, kao zavpovjednik "armije pučana Škotske", bio je William Wallace.
Iako je Wallace 1305. uhvaćen i smaknut, ustanak je poprimio svenarodne razmjere borbe za nezavisnost; njegov vođa Robert Bruce dao se 1306.. okruniti za kralja kao i Robert I. Poraženi 1314.. u bitki kod Bannockburna, Englezi su bili prisiljeni da Škotskoj 1328. priznaju punu bezavisnost.
Za Robertovih nasljednika kraljevska je vlast slabila, osobito kad je na prijestolje stupila dinastija Stuart (1371.). Nakon Roberta III. (1390. - 1406.) izredalo se više Stuartovaca, koji dolaze na prijestolje kao djeca. Za to vrijeme Škoti su gotovo neprekidno u sukobu s Englezima (dijelom i zbog svog povezivanja s Francuzima). Težak poraz pretrpjeli su Škoti 1513.; sam kralj Jakov IV. poginuo je u bitki. Jakov V nastavio je politiku škotsko-francuskog savezništva (prva mu je žena kćerka Franje I., a druga Marie de Guise), ali je i on poražen (kod Solway Mossa, 1542.). Nakon njegove smrti, Škotskom je, umjesto malodobne mu kćerke Marije Stuart, upravljala Marie de Guise. S pomoću francuskih trupa Englezi su 1551.. potisnuti iz Škotske, ali su u zemlji ostali Francuzi; visoke položaje u upravi zauzimalo je upravo francusko plemstvo, a Marija Stuart udala se za francuskog prestolonasljednika. U to je doba u Škotskoj ojačao protestantizam, koji se proširio ne samo među građanima nego i u znatnom dijelu plemstva.
U to je doba u Škotskoj ojačao protestantizam, koji se proširio ne samo među građanima nego i među znatnim dijelom plemstva. Godine 1557. sklopljen je savez protestanata i potpisan covenant. U borbi protiv Katoličke crkve protestante je oružjem i novcem pomagala engleska kraljica Elizabeta I.. Kada su 1559.. Marija i njen suprug Franjo II. uzeli i naslov engleskih suverena, engleska je flota blokirala 1560. Leith. Iste godine, ugovorom u Edinburgu, francuska je vojska bila prisiljena napustiti Škotsku; poslije je Parlament službeno prihvatio reformaciju, proglasio slobodu vjeroispovjesti, te provodio sekularizaciju crkvenih imanja. S povratkom Marije Stuart u Škotsku 1561. godine razbuktala se borba između katolika i pristaša reformacije. Godine 1567.. protestanti su digli ustanak i prisilili Mariju Stuart na abdikaciju u korist maloljetnog sina Jakova VI. Marija je 1568.. potražila utočište u Engleskoj, gdje ju je Elizabeta I. zatočila i 1587.., optuživši je zbog veleizdaje, dala smaknuti.
[uredi] Razdoblje od Jakova VI
Jakov VI. proglašen je, nakon Elizabetine smrti 1603., kao praunuk Margarete Tudor (Kćeri Henrika VII.) i engleskim kraljem (Jakov I., kralj Engleske|Jakov I.]]). Time je ostvarena personalna unija između Škotske i Engleske, no obje zemlje zadržat će još cijelo jedno stoljeće svoje zasebne parlamente. Njegov nasljednik Karlo I. (1625. - 1649.) nametnuo je Škotskoj anglikansko bogoslužje, što je 1638.. dovelo do pobune, koja je zahvatila cijelu zemlju i dala neposredan poticaj engleskoj buržujskoj revoluciji. Kada je 1642.. u Engleskoj izbio rat između kralja i Parlamenta, škotski su prezbiterijanci bili prirodni saveznici engleskih puritanaca i Olivera Cromwella. Godine 1643. Škoti su sklopilii formalni savez s engleskim Parlamentom (Solemn League and Covenant); njihove su čete sudjelovale 1644. na strani puritanaca u velikoj bitki kod Marston Moora, a 1645. kraljevske snage u Škotskoj potpuno su razbijene. Poražen i u Engleskoj, Karlo I. pobjegao je 1646. u Škotsku, no Škoti su ga izručili engleskom Parlamentu.
Smaknuće Karla I. (1649.) i proglašenje republike (pod nazivom Commonwealth) izazvali su negodovanje škotske aristokracije i imućnih slojeva, koji su u produbljenju engleske revolucije osjećali prijetnju za svoje klasne interese. Da predusretnu opasnost, škotski prezbiterijanci manifestirali su svoju privrženost dinastiji, te u Edinburgu proglasili kraljem sina Karla I. Kada se Karlo II. vratio iz Nizozemske u Škotsku, rat s Engleskom postao je naizbježan. Godine 1650.. Cromwell je nanio Škotima težak poraz kod Dunbara, a 1651.. definitivno je slomio njihov otpor i Škotska je bila ujedinjena s Engleskom u Commonwealthu. Karlo II, došavši 1660. na prijestolje, pokazao se kao brutalan despot. Covenant i sve zakonske mjere od 1633.. nadalje ukinuti su, Anglikanska crkva ponovno je nametnuta cijeloj zemlji, a Škoti "otpadnici" izvrgnuti su progonima. Prvu bunu 1666. (pohod na Edinburg) ugušila je kraljevska vojska.
Novi veliki ustanak izbio je 1679., no i taj je ubrzo likvidiran, nakon čega u Škotskoj nastaje era krvave represije (Killing time). Reakcija je bjesnila i za Karlova nasljednika Jakova VII (Jakov II. za Englesku), koji je favorizirao katolike. Škoti su u punoj mjeri podupirali prevrat 1688, kojim je Jakov svrgnut s prijestolja, a ustoličlen 1689. Vilim III. Oranski. Ustanak jakobita (pristaša svrgnutog kralja) slomljen je 1689, a 1690 odlukom parlamenta, prezbiterijanizam je u cijelosti uspostavljen. Već potkraj XVII i početkom XVIII st. i u Engleskoj i u Škotskoj pojavljuju se prijedlozi za tješnju uniju između obiju zemalja. Definitivni plan unije oba su parlamenta prihvatila početkom 1707.; spojena kraljevstva Škotske i Engleske nosit će ime Velika Britanija, koja će imati jednu zastavu (Union Jack), a državom će upravljati jedan parlament. Zakonom o Uniji, koji je stupio na snagu 1. svibnja 1707., posebni škotski i engleski parlament prestali su postojati, a u listopadu iste godine sastao se Parlament Velike Britanije.
Nakon unije, u toku prve polovine XVIII st., znatan dio plemenske aristokracije (klanova) u planinskom dijelu Škotske nije odustajao od pokušaja da silom restaurira dinastiju Stuart. Njezini pristaše, jakobiti, digli su četiri ustanka, od kojih su dva (1708.. i 1719..) ugušena u zametku, dok su ustanci 1715.. i 1745. - 1719. bili poprimili veće razmjere. Veći broj vođa klanova bio je zatim protjeran ili smaknut, a upravu nad njihovim posjedima preuzele su vladine komisije.
[uredi] Geografija
[uredi] Gradovi
Šest gradova poredanih po popuaciji:
[uredi] Političke regije (Pokrajine)
- Aberdeen, Aberdeenshire, Angus, Argyll i Bute, Clackmannanshire, Dumfries i Galloway, Dundee, Istočni Ayrshire, Istočni Dunbartonshire, Istočni Lothian, Istočni Renfrewshire, na h-Eileanan Siar (Western Isles), Edinburgh, Falkirk, Fife, Grad Glasgow, Highland, Inverclyde, Midlothian, Moray, Sjeverni Ayrshire, Sjeverni Lanarkshire, Orkney, Perth i Kinross, Renfrewshire, Scottish Borders, Shetland, Južni Ayrshire, Južni Lanarkshire, Striling, Zapadni Dunbartonshire, Zapadni Lothian
[uredi] Vodeni putovi
- Glavne rijeke:
- Clyde, Dee, Don, Forth, Tay, Tweed, Spey, ...
- Firthovi:
- Solway, Clyde, Cromarty, Dornoch, Forth, Lorne, Moray, Tay
- Fjordovi:
- Loch Linnhe, Loch Fyne, Loch Long, Loch Etive, Loch Sunart, Loch Nevis, Loch Hourn, Loch Broom, Loch Eil
- Jezera:
- Loch Ness, Loch Lomond, Loch Morar, Loch Tay, Loch Rannoch, Loch Awe, Loch Shiel, Loch Maree, The Lake of Menteith
- Zaštićeni putevi:
- Caledonian Canal, Crinan Canal, Forth and Clyde Canal, Union Canal
- Falkirk Wheel
- Caledonian Canal, Crinan Canal, Forth and Clyde Canal, Union Canal
[uredi] Politika
[uredi] Jezik
Među keltskim narječjima predrimskog razdoblja razlikovale su se sjeverna i južna skupina. Na takvoj dijalektskoj osnovi javlja se kasnije (V. st. n. e.) gaelski. Sam keltsko-gaelski jezični kompleks diferencira se tijekom srednjeg vijeka, pa se škotski idiom odvaja od irskoga, s kojim je izvorno bio identičan. Nakon XIII., i osobito XIV. st., uz samosvojan škotski gaelski jezik javlja se i posebno englesko narječje (s obiljem keltskih, nordijskih i starorimskih sastojina), škotski jezik u užem smislu ili lallans, koji kao razvijen književni jezik postupno postikuje sam gaelski idiom. Taj je govor, zapravo, predak današnjeg standardiziranog škotskog germanskog jezika kojeg poznajemo pod imenom "Scots". Od XVIII. st., zbog zajedničke povijesti Škotske i Engleske, engleski jezik uzima sve više maha i na njemu piše sve veći broj pisaca Škota. U posljednje vrijeme zapaža se stanovita obnova interesa za gaelsku književnost i rad.
U Škotskoj postoje 3 autohtona jezika:
- 1. engleski; Jugoistočna Škotska je (sa sjeveroistočnom Engleskom) domovina modernog engleskog jezika.
- 2. Scots; zapadnogermanski jezik srodan engleskom (razvijao se paralelno s engleskim jezikom u južnoj Škotskoj).
- 3. škotski gaelski; keltski jezik srodan irskom gaelskom i manskom, a zadržao se u Škotskom visočju i na zapadnim otocima. Ne smije ga se zamijeniti s galskim koji je izumrli kontinentalni keltski jezik koji se govorio u današnjoj Francuskoj.
[uredi] Kultura
[uredi] Književnost
Budući da su već u ranom srednjem vijeku (V st.) Irci naselili veliko područje Škotske, sva škotska književnost sve do XVII st. ostala je unutar irske književne djelatnosti. Škotski književnici su bili u cijelosti preuzeli irski jezik. Postoje sačuvane dvije zbirke škotske poezije (među njima su i glasovite heroic ballads): "Knjiga dekana od Lismorea" (1542.) na irskom jeziku i rukopis iz Fernaiga (XVII st.) na škotskoj varijanti helskog jezika.
U XVIII st. najznačajniji su škotski pjasnici J. MacDonald, A. MacDonald, J. Maccodrum, D. Macinatyre. Razdoblje romantizma i interes za književnost na narodnom jeziku potiču prikupljanje pučkoga književnog blaga nastalog na gaelskom jeziku, koji se u zapadnoj Škotskoj održao sve do danas, uz pokušaje stvaranja moderne književnosti na zavičajnom jeziku.
Na području engleskog dijalekta postojao je poseban škotski književni jezik. Na njemu je postojao i škotski nacionalni spjev o borbi za nezavisnost Škotske - "Bruce" (1378) kojem je autor J. Barbour. U razdoblju od XV do XVI st. djeluju i škotski pjesnici kralj Jakov I ("Kraljeva knjiga"), R. Henryson ("Kresidina oporuka") i W. Dunbar (istaknuti sljedbenik G. Chaucera).
Na prijelazu iz XVIII u XIX st. djeluje predstavnik sentimentalnog romana H. Mackenzie, kojem je najpoznatije djelo "Čovjek osjećaja", dok je glasoviti J. Macpherson, tvorac pjesničkih mistifikacija Ossiana i Fingala, istodobno i tvorac romantičnog interesa za srednjovjekovlje.
U XIX st., kao odbljesak keltske obnove (Celtic revival) pojavljuje se poznata zbirka Carmina Cadelica A. Carmichaela. R. Burns, veliki pjesnik engleskog romantizma, ujedno je i pjesnik škotske narodne jednostavnosti, kao učenik sakupljača škotskog narodnog blaga A. Ramsayja i počkog pjesnika R. Fergusona.
U XIX st. svakako je najpoznatijiškotski pisac W. Scott, romanopisac, pjesnik i povjesničar. Međutim, iako je novije razdoblje dalo mnoge pisce podrijetlom Škote (te iako će u najnovije vrijeme djelovati znatan broj književnika škotskog podrijetla), smatra se da već nakon XVIII st., što zbog novije zajedničke povijesti Škotske i Engleske, što zbog engleskog jezika kojim ti pisci pišu, svi oni djeluju kao integralni dio novije i moderne engleske književnosti. A upravo tako se i stvaraju značajni škotski pisci poput Th. Carlylea, J. Ruskina, J. Davidsona, R. L. Stevensona, E. Muira i dr. Pa ipak postoje i suvremeni književnici sudionici škotskog kulturnog preporoda kao H. Macdiarmid (koji piše i na engleskom i na škotskom jeziku) te S. Goodsir Smith, A. Mackie i dr.
[uredi] Likovne umjetnosti
Iz predhistorijskoh razdoblja potječu kamene grobne komore zvane cairns i ostaci naselja (na Orkneyskim otocima) te megaliti (na otoku Lewis i dr.), iz IV do II st. s. e. okrugli tornjevi od suhozida (brochs) koje su podigli Pikti, a iz doba rimskih vlasti ostaci zidina u grofoviji Stirling. Likovna djelatnost u Škotskoj u ranome srednjem vijeku tijesno je povezana s irskom umjetnošću, o čemu svjedoče iluminirani rukopisi s keltskim ornamentima, monumentalni križevi s reljefnim dekoracijama i zlatarski proizvodi.
U XI do XII st. podižu se brojni burgovi za obranu zemlje od anglo-normanskih provala (uobičlajen je tip burga s četverokutnim donjonom); sakralna arhitektura tog doba ima značajke normanske romanike (opatije u Dunfermlineu, Kelsou, jedburghu). Pod engleskim i francuskim utjecajem počinje se u XIII st. širiti gotika koja se održala nekoliko stoljeća; istaknute građevine u tom stilu jesu opatija u Melroseu, kraljevska palača u Linlithgowu, katedrala u Glasgowu i kapela King's Collegea u Aberdeenu.
U XV do XVI st. postepeno se razvijaju burgovi tzv. barunskog stila koji čine prijelaz k dvorcima. Pod utjecajem francuske renesanse u XVII st. građeno je više dvoraca (npr. u Stirlingu i Drumlanrigu), a klasicističke tendencije zastupa u prvom redu William Bruce koji je 1671. podigao novi dio kraljevske palače Holyrood u Edinburgu. U okviru klasicizma XVIII st. najistaknutiji je arhitekt Robert Adam (1728 - 1792), poznat i kao tvorac stila pokućstva; on je projektirao mnoge građevine u Škotskoj (sveučilište u Edinburgu 1789 - 1792, Culzean Castle kod Ayara) i u Engleskoj. Znatan doprinos urbanizmu u drugoj polovici XVIII st. dao je James Craig projektom rekonstrukcije Edinburga. Škotska arhitektira XIX st. uglavnom je historicistička, no u tom razdoblju nastaju i napredne inženjerske konstrukcije, npr. mostovi kao što je Forth Railway Bridge (djelo Engleza J. Fowera i B. Bakera 1890). Svojim radom na obnovi arhitekture i umjetnosti obrta Charles Rennie Mackintosh (1868 - 1928) utjecao je na europsku arhitekturu, posebno na bečku secesiju (glavno djelo mu je djelo Umjetnička škola u Glasgowu, 1897 - 1907).
U XX st. arhitektura Škotske razvija se unutar tokova suvremene arhitekture u Velikoj Britaniji. Među istaknuta urbanistička ostvarenja 50-ih i 60-ih godina idu stambena četvrt u Dunbaru (arhitekti B. Spence, A. Glover i T. Ferguson), Cumbernauld New Town (grad satelit Glasgowa) i nova četvrt u Cable's Wyndu kod Leitha (arhitekti Ch. Alison, W. Hutchison i dr.).
Kontinuirana slikarska djelatnost počinje u XVII st. razvojem domaće škole portreta, od kojih su mnogi često radili više u Engleskoj nego u domovini; u taj krug pripadaju, među ostalim, John Scougall, William Aikman i Allan Ramsay. Krajem XVIII i u prvoj polovici XIX st. ističu se portretisti visokog društva Edinburgha Henry Raeburn (1756 - 1823), pejzažist Alexander Nasmyth (1758 - 1840) i autor žanr-kompozicija David Wilke (1785 - 1841). Od druge polovine XIX st. javljaju se slikari koji traže nove putove, u prvom redu William McTahhart (1835 - 1945), koji radi na način blizak impresionizmu, zatim grupa slikara naturalističkog usmjerenja u Glasgowu, od kojih je najpoznatiji David Young Cameron (1865 - 1945), te istaknuti predstavnik "škotskih kolorista" Samuel J. People (1871 - 1935). U novijem se razdoblju još ističu F. C. B. Cadell (1883 - 1937), Stanley Cursiter (r. 1887), William G. Gillies (r. 1898) i Anne Redpath (r. 1895).
Djelatnost na području kiparstva je skromnijih razmjera nego u slikarstvu.
[uredi] Nacionalni simboli
[uredi] Ekonomija
[uredi] Zanimljivosti
[uredi] Životinje
- ovca Dolly
- Nessie, čudovište iz Loch Nessa
- zlatni retriver
[uredi] Blagdani
- Burns night (25. siječnja)
- Hogmanay (Nova Godina)
- Tartan Day (6. travnja)
- Sveti Andrija (30. studenog)
[uredi] Izumi
- bankomat
- poštanska marka
- telefon
- televizor
- bicikl s pedalama
- pneumatska auto-guma
[uredi] Glazba
- gajde
- škotski narodni ples
[uredi] Poznati Škoti
- vidi Popis poznatih Škota
[uredi] Vjera
Sastavne države: Engleska •
Škotska •
Sjeverna Irska •
Wales
Prekomorska područja: Angvila • Bermudi • Britanski Antarktički teritorij • Britanski Djevičanski otoci • Britanski indijskooceanski teritoriji • Gibraltar • Kajmanski otoci • Južna Georgija i otočje Južni Sandwich • Montserrat • Pitcairn • Sveta Helena • Falklandski Otoci • Otoci Turks i Caicos
Krunski posjedi: Guernsey • Otok Man • Jersey
Suverene vojne baze: Akrotiri i Dhekelia