Violončelo
Izvor: Wikipedija
![]() |
||||||||||
|
Violončelo (violoncello, cello, čelo) je gudački instrument, mnogo veći od violine i viole.
Pri sviranju se drži među koljenima. Na kraju trupa ima šiljasti klin (nogu) kojim ga svirač oslanja o pod. Note za violončelo najčešće se pišu u F-ključu, ali se upotrebljavaju još dva ključa, G i C (tenor ključevi).
Najsavršenija gudačka glazbala izrađivali su u XVII. stoljeću talijanski majstori Stradivari, Guarneri i Amati. Gudački instrumenti mogu sačinjavati i manje (komorne) sastave, kao što su gudački trio, gudački kvartet i komorni gudački orkestar.
[uredi] Skladatelji
Najznačajniji skladatelji za violončelo su bili: Johann Sebastian Bach, Antonio Vivaldi, Luigi Boccherini, Joseph Haydn, Antonin Dvorak, Robert Schumann
[uredi] Glazbenici
Među najvećim violončelistima svakako su Pablo Casals, Mstislav Rostropovič, Antonio Janigro, Pierre Fournier, Grigorij Pjatigorski, Paul Tortelier, Enrico Mainardi, Jaquline du Pre, Mischa Maisky, Jo-Jo Ma
Standardni postav
Violina · Viola · Violončelo · Kontrabas Flauta · Oboa · Engleski rog · Pikolo · Klarinet · Fagot Truba · Kornet · Francuski rog · Trombon · Tuba Činele · Gong · Timpani · Doboš · Bas bubanj · Metalofon · Ksilofon · Trokut · Zvona Dodatna glazbala Klasična gitara · Tamburin · Tenor bubanj · Orgulje · Glasovir · Čembalo · Saksofon |
Nedovršeni članak Violončelo koji govori o glazbenim instrumentima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.