Riječka filološka škola

Izvor: Wikipedija

Riječka filološka škola je bila filološka škola hrvatskog jezika u 19. stoljeću.

Najpoznatiji predstavnici ove škole su:

Fran Pilepić je postao članom ove škole, nakon utjecaja Frana Kurelca, koji je bio strastveni domoljub, koji je u svom učiteljskom radu napravio snažni utjecaj na nacionalne, jezične i književne stavove svojih učenika, naročito Bude Budisavljevića, Ivana Dežmana i Frana Pilepića.

[uredi] Svojstva

Svojstveno joj je nastojanje za uvođenje tzv. slavenskog ili kratkog genitiva množine te starijih jezičnih oblika u književni hrvatski jezik.

Ta je škola imala najkraće djelovanje i najmanje odjeka. Na čelu je Fran Kurelac koji se zalaže za arhaičan i u velikoj mjeri artificijelan jezik, zasnovan na mješavini hrvatskih narječja u kojoj će prevagu imati najstarije, čakavsko narječje, koje on smatra jezgrom hrvatskoga jezika. Smatrali su da osnovicu standardnog jezika trebaju činiti oni elementi koji su zajednički većini slavenskih jezika.

Zalažu se za G mn. na nulti morfem (puno sel, žen, molitav), 1. l. pz. na –u (ja ispletu), za dvojinu i u imenica (dvaju rukopisu, širokih rukavu) i u glagola (te me uvedosta i pokazasta), za stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za futur sa svršenim prezentom glagola biti (budu govorit), za starinske glagolske priloge i gerunde (navraćaje, obišad, našavše), za perfekt bez pomoćnog glagola, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (misli kamena tvrđe), dativ apsolutni (profesorom toga se žamora plašećim) te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje su u to doba već bile posve zastarjele, kojima je on sam mijenjao dotadašnja značenja ili koje je posuđivao iz drugih slavenskih jezika (čest - sreća, dugotrp - strpljiv, lotrija - besposlica, nauzprek - protivan, saharana - spasenje, udilje - odmah, zaobstun - uzalud itd.), kao i za arhaične oblike: čto, vsaki.

Što se tiče pravopisa zalagao se za dosljedan morfološko-tvorbeni pravopis.

[uredi] Zanimljivosti

Žestoki hrvatski Kurelčev pristup nastavi jezika i književnosti izravan je povod tome što su Ivan Dežman i Fran Pilepić pješice krenuli na višetjedno putovanje po Hrvatskoj ljeti 1856. godine.

I kasnije će i Dežman i Pilepić, kao bečki studenti, ostati u kontaktu s učiteljem i pronositi njegove ideje.

[uredi] Izvori

  • "Fran Kurelac", "Predgovor" (I. P.), u: Jezikoslovne rasprave i članci, prir. Ivo Pranjković, MH, Zagreb, 1999., str. 11 - 17.