Arapi

Izvor: Wikipedija

Grupa Arapkinja u svojoj svakodnevnoj odjeći
Grupa Arapkinja u svojoj svakodnevnoj odjeći

Arapi (arapski: عرب ʻarab) su semitski narod koji je većim dijelom nastanjen na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi. Arapa ima oko 200-300 milijuna, i postoje tri klasifikacije pripadnosti arapskom narodu: po politici, jeziku i porijeklu. Na osnovi ove tri klasifikacije broj Arapa je rastezljiv, jer ako se ide po broju ljudi kojima je arapski prvi jezik - njihov broj je tada 300 milijuna. Arapi govore arapskim jezikom i koriste se arapskim pismom.

Sadržaj

[uredi] Narod

Semitski narod nastanjen na Srednjem Istoku i sjevernoj Africi od Maroka do Omana, i od Turske do Jemena i Sudana na jugu. Geografski Arapi se prostiru na nekih 10 milijuna četvornih kilometara i broje najmanje 250,000,000 pripadnika. Oko 4 milijuna Arapa živi također u Europi i oko 2 milijuna u Americi. Srce arapske zemlje je Saudijska Arabija i Jemen, područje poznato kao Hijaz. Oko 610. godine, rođenjem Islama, Hijaz postaje trgovačko središte duž karavanskih putova. Meka postaje jedan od najznačajnijih gradova.

Etnički, Arapi su uglavnom tamnokosi i smeđih očiju, puti svijetle, ali i ona varira od mjesta do mjesta. Po vjeri su večinom sunitski muslimani, i tek 10% šijiti (osobito u Jemenu, dijelu Iraka i obali Perzijskog zaljeva). Prvenstveno Arapi su, uz Židove, jedan od dva naroda kojima je porijeklo dao Sem, Hamov brat. Kroz svoju povijest osnovali su cijeli niz država, to su: Alžir, Bahrein, Egipat, Irak, Jordan, Kuvajt, Libanon, Libija, Maroko, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Sudan, Sirija, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen, i Palestina koja se još bori za svoj nastanak i priznanje. Socijalno Arape dijele na stalno-naseljene (ruralni ' fellahin' = seljaci i urbani ' hadar', gradski Arapi ) i nomadski, poznajemo ih kao Beduine (Bedouin). Postoje i više jezično semitiziranih (točnije arabiziranih) naroda, ali oni nisu Arapi, i etnički su nešto drugo, osobito ima arabiziranih Židova u sjevernoj Africi, Jemenu i Iraku. Arabizirani su i neki Kopti (ovi su pak porijeklom pravi Egipćani, hamitski narod čiji su preci utemeljili egipatsku kulturu i državu. Među hamitskim Berberima ima također dosta arabiziranih grupa, nomada koji naseljavaju pustinjske predjele sjeverne Afrike.

[uredi] Ime

Ime Arapi i Arabija javlja se još u asirskim tekstovima kao mâtu arbâi /Arab land/, točna lokacija ovog područja nije poznata, kasnije se javljaju termini Arabi, Arubu, Urbi. –U srodnom hebrejskom jeziku riječ `aravah’ i ‘arav’ označava pustinju, pa bi se moglo prevesti da su Arapi ‘pustinjski narod’. Poluotok Arabija prekrivena je nepreglednim pustinjama i pradomovina je ovog ekspanzivnog naroda koji se proširio preko cijele sjeverne Afrike.

[uredi] Jezik

Arapski jezik pripada semitskoj grani semitsko-hamitske porodice, pismo je arapsko.

[uredi] Običaji

Najveći je dio Arapa islamske vjere te mnogi žive po učenju Kur'ana. Kuran je često zakon neke države kojima su regulirani svi aspekti njihova života, premda je tek manji broj država u kojima je propisano šerijatsko pravo. Muškarac je glava obitelji i žena je kod njih u podložnom položaju. Poligamija je dozvoljena, a Arapin, zavisno o mogućnosti, može imati do četiri žene. Dana riječ kod ovih ljudi vrednija je od bilo kakvog ugovora i ona se mora poštovati.

Ipak, ima i Arapa koji nisu muslimani, već pripadaju drugim religijima, osobito na području Bliskog istoka, što u mnogočemu određuje i njihov način života i običaje. Među arapskim kršćanima uloga žene u obitelji sasvim je drugačija nego što je to slučaj u muslimanskima. Osima toga u bliskoistočnim će se krajevima naći arapskih obitelji koje proizvode alkoholna pića, što je u isključivo muslimanskim zemljama nezamislivo. Među poznatija pića pripada arak (عرق), svojevrsni liker od anisa, sličan grčkom piću uzo i turskom piću raki. Usto, u nekim krajevima među kršćanskim Arapima uzgajaju se svinje i jede se svinjsko meso, dok ga u drugim krajevima ni kršćani ne jedu.

Muslimanski Arapi, kao ni Židovi, svinjetinu ne jedu, ovčetina je zato česta. U Libiji je poznato nacionalno jelo kus-kus, priprema se s ovčetinom i ribom i raznim povrćem. Umjesto masti Arapi koriste maslinovo ulje, a kolači se često prave od meda. Svaki Arapin-musliman trebao bi barem jednom u životu otići na hadž u Meku.

Raznolikosti kulture Arapskog svijeta

Kulturni identitet Arapa nije samo islam. Dapače, mnogi Arapi u Palestini samo se izjašnjavaju kao muslimani, a nipošto ne žive po zahtjevima Kur'ana. Alkohol, značajan simbol zapadnjačke kulture prisutan je i kod nekih Arapa koji ga proizvode za svoje vlastite potrebe, o čemu postoje i pisani dokazi iz razdoblja prije islama. Postoje dokazi o proizvodnji araka (koji je i danas vrlo raširen), kao i o proizvodnji vina (koje se danas proizvodi u mnogo manjoj mjeri). Jedini alkohol koji je simbol zapada, a koji se recimo proizvodi na Zapadnoj obali je pivo. Drugo sve je domaće i pripada arapskoj kulturi. Tako se, recimo, u vodenu lulu (nargilu) odavno dodavao arak u vodu, što je pojačavalo opojno djelovanje. Naravno, s time su nastavili samo Arapi kršćani (muslimani to obično neće činiti javno). Što se tiče postotaka, premda su postotkom u Palestini malobrojni, utjecaj je kršćanskih Arapa na ostatak arapskoga društva mnogo veći, već i zbog toga što imaju više škole i više novca. Usto, kršćanski su Arapi i tradicionalni i nekoć (u Palestini do 1948., ponegdje i do današnjeg dana) pretežni stanovnici gradova. Slično je i u Siriji i Iraku (u te dvije zemlje upravo su kršćanski Arapi izmislili stranke BAAS i BATH, kao stranke ljevičarskog usmjerenja, kako bi se zaštitili u većinskom muslimanskom okruženju). Arapski kršćani u mnogočemu diktiraju i kulturno usmjerenje čitavog arapskog društva. Tako u krajevima gdje ima više kršćana (Libanon, gradovi Zapadne obale, Sirija, Jordan) i muslimanski Arapi prihvaćaju mnoge njihove običaje ili se odriču nekih svojih (npr. u tim zemljama manje muslimanki pokriva glavu). Islam nije jedino kulturološko određenje Arapa, a pogotovo ne na Bliskom istoku. Glavno kulturološko određenja Arapa na Bliskom istoku upravo je religijska raznolikost. Zato nije korektno određivati Arape religijskom odrednicom i to još tako izričitom ( 'Arapi žive po Kur'anu' ).

[uredi] Arapi u Europi

Neke njihove zasluge

Arapima u Europi zhvaljujemo na znanju o umjetnom navodnjavanju tla, koje se zbog bezobzirnog krčenja šuma počelo isušivati. Iz Španjolske ovo se znanje proširilo na sjever, preko Alpa sve do Islanda. Španljolska riječ 'noria', označava stupanj navodnjavanja, i nastala je od arapskog nd'ura. Pamuk, koji danas vodi glavnu riječ u tekstilnoj industriji, također su nam u Europu donesli Arapi, iz njihov jezika potekao je francuski izraz 'coton' i engleski 'cotton'.

[uredi] Religija

Arapi su pretežno muslimani-suniti kod kojih je obvezno obrezivanje (sunet), no ima i šiita. Usto, postoje i manje zajednice kršćana, pripadnika različitih crkava, a osobito su brojni u Libanonu i Palestini, a potom u Siriji, Jordanu i Iraku. Usto, u Siriji manjinski ali izuzetno utjecajan dio Arapa pripada religiji alavita.

[uredi] Arapske zajednice

  • Arapi (iz Arabije)… 32,231,000
  • Hassaniya Arapi… 4,714,000
  • Levantski Arapi…53,032,000
  • Libijski Arapi 3,785,000
  • Arapi Maghreba…74,142,000
  • Shuwa Arapi… 1,986,000
  • Sudanski Arapi… 22,135,000
  • Jemenski Arapi… 10,999,000
  • Beduini Arabije… 14,187,000
  • Saharski Beduini… 7,473,000