Ljudevit Rossi
Izvor: Wikipedija
Ljudevit Rossi (Senj, 14. kolovoza 1850. - Karlovac, 4. srpnja 1932.) - hrvatski botaničar i planinar, domobranski major
Rodio se u Senju. Djed mu je ugledni talijanski trgovac iz Venecije, koji se oženio sa Senjankom. U djetinjstvu je živio u Bakru, Rijeci, u selu Maljevac na Kordunu i u Karlovcu. Završio je pučku školu i nižu gimnaziju u Karlovcu. Upisao je klasičnu gimnaziju u Zagrebu, ali je isključen zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv bana Levina Raucha. Odlazi u Senj završiti gimnaziju, ali zbog slabog materijalnog stanja ne može nastaviti školovanje pa se upisuje na brzojavni tečaj u Zagrebu i zapošljava u Rijeci. U slobodno vrijeme proučava floru. Godine 1874. u Sinju uređuje herbarij tamošnje gimnazije. Napušta zvanje brzojavnog činovnika i zapošljava se kao pisar u JAZU. Ubrzo je imenovan za konzervatora i knjižničara u biološkoj postaji „Stazione zoologica” u Napulju. Zbog poziva za odsluženje vojnoga roka, polazi prestižnu časničku školu „Ludoviceum” u Budimpešti i završava je 1877. Nakon toga se zapošljava u zoološkom odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Radi s poznatim zoologom Spiridonom Brusinom i skuplja malakološku građu po Srijemu i BiH. Bio je u vojnoj službi kod hrvatskog domobranstva od 1879. do odlaska u mirovinu 1911. Početkom Prvog svjetskog rata, ponovno se aktivira, a konačno je umirovljen 1915. kao major.
Proučavao je floru Hrvatske, posebice južne Hrvatske i okolice Karlovca, još od svoje 21. godine pa do smrti. Objavio je više znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima poput „Vienca”, ”Glasnika Hrvatskog prirodoslovnog društva„, ”Hrvatskog planinara„, „Mađarskog botaničkog lista” i dr.. Pripada kvartetu istraživača hrvatske flore: Josip Schlosser - Ljudevit Vukotinović - Dragutin Hirc - Ljudevit Rossi, koji nisu bili botaničari po profesiji, ali su dali veliki doprinos istraživanju hrvatske flore. Rossijev „Herbarium Croaticum Rossianum” sa čak 3000 listova čuva se u Botaničkom zavodu Sveučilišta u Zagrebu. Najpoznatije mu je djelo „Građa za floru južne Hrvatske”, („Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije”, 1924. g. - izdanje JAZU). Vale Vouk naziva to djelo glavnim pomagalom za daljnje izučavanje flore i vegetacije Hrvatske. Rossi je istraživao i mekušce. Svoju veliku zbirku mekušaca od 18000 komada darovao je Zoološkom muzeju u Zagrebu. Napisao je i ratne bilješke u 13 brojeva časopisa „Vienac”, 1879. te djela „Ubojito oružje” i „Biljke u hrvatskoj narodnoj poeziji”. Bio je strastveni planinar i sa svojim prijateljima Dragutinom Hircom i Vjekoslavom Novotnijem, propješačio je skoro čitavu Hrvatsku. Napisao je veliko djelo „Velebitom uzduž i poprijeko”, od kojeg je najveći dio neobjavljen, a manji je objavljen u „Hrvatskom planinaru”. Hrvatsko planinarsko društvo nazvalo je planinarsku kuću na Rožanskim kukovima u sjevernom Velebitu - Rossijeva koliba. U blizini se nalaze Rossijev, Hirčev i Novotnijev kuk kao trajna uspomena na tri zaslužna hrvatska planinara. Nekoliko biljnih vrsta je nazvana po njemu. Bio je dopisni član JAZU-a. Sudjelovao je u kulturnom životu Karlovca, a bio je i predsjednik Hrvatskog filatelističkog društva Karlovac. Umro je 1932. u Karlovcu. Ispraćen je sa svim vojnim počastima kao domobranski major te uz govore članova JAZU-a i Hrvatskog planinarskog društva.