Napoleon III.
Izvor: Wikipedija
Napoléon III. | ||
---|---|---|
Car Francuske | ||
![]() |
||
Vladavina | 2. prosinca 1852. – 4. rujna 1870. | |
Puno ime | Charles Louis Napoléon Bonaparte | |
Rođen | 20. travnja 1808. | |
Pariz, Francuska | ||
Preminuo | 9. siječnja 1873. | |
Chislehurst, Engleska | ||
Pokopan | St Michael's Abbey, Farnborough, Engleska | |
Prethodnik | Louis-Eugène Cavaignac (premijer) | |
Nasljendik | Carstvo ukinuto | |
Kraljica | Eugénie de Montijo | |
Djeca | Napoléon Eugène | |
Plemićka obitelj | Bonaparte | |
Otac | Louis Bonaparte | |
Majka | Hortense de Beauharnais |
![]() |
|
1. Predsjednik Francuske
Koprinc Andore |
|
---|---|
U službi 20. prosinca 1848. – 2. prosinca 1852. |
|
Prethodnik | Louis-Eugène Cavaignac (premijer i vođa države) |
Nasljednik | postao Car sljedeći predsjednik: Louis Jules Trochu (1870.) |
|
|
Rođenje | 20. travnja 1808. Pariz, Francuska |
Smrt | 9. siječnja 1873. Chislehurst, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Napoleon III. (Charles Louis Napoleon Bonaparte) (Pariz, Francuska 20. travnja 1808. - Chislehurst, Kent, Engleska 9. siječnja 1873.), francuski predsjednik od 20. prosinca 1848. – 2. prosinca 1852., i kasnije francuski car od 2. prosinca 1852. – 4. rujna 1870. godine.
Sin Louisa Bonapartea, nećak Napoleona I. protjeran je iz Francuske zajedno s ostalim članovima obitelji Bonaparte nakon 1815. Napisao je 1839. Les idées Napoléoniennes; bio umiješan u dvije neuspješne pobune 1836. i 1840., vratio se u Francusku nakon pobjede revolucije 1848. gdje je velikom većinom glasova izabran za predsjednika republike. 1851. godine izveo je državni udar te je sljedeće godine plebiscitarno proglašen carem.
Za njegove vladavine ("Drugo carstvo") ubrzan je ekonomski napredak zemlje, uz ostalo i opsežnom rekonstrukcijom Pariza. Vodio ambicioznu i poduzetnu vanjsku politiku te sudjelovao u mnogim ratovima u Europi i izvan nje. U "Opijumskim ratovima" na Dalekom istoku položeni su temelji francuske kolonizacije Indokine. Odlučujuće pomogao Pijemontu u borbi protiv Austrije (rat 1859). Sudjelovao zajedno s Engleskom i Turskom u Krimskom ratu protiv Rusije. Pokušaj upostave carstva u Meksiku na čelu s Maksimilijanom Habsburškim, završio je neuspjehom 1866 i Maksimilijanovom smrću 1867. Opirući se konceptu ujedinjenja Njemačke kojeg je nametala Pruska na čelu s Bismarckom zaratio 1870. s njom te doživio poraz i zarobljavanje kod Sedana, što je neposredno izazvalo slom Drugog carstva i uspostavu Treće republike u Francuskoj. Nakon puštanja iz pruskog zarobljeništva emigrirao u Englesku gdje je 1873 umro.
Prethodnik: | Car Francuza | Nasljednik: |
Republika, Filip VII. | Republika |
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Povijest – Francuska – II. Republika – III. Republika – IV. Republika – V. Republika Francuske u II. svjetskom ratu i smatraju se neslužbenim predsjednicima Francuske. De Gaulle je bio predsjednik Slobodne Francuske, a Pétain je bio predsjednik Vichyevske Francuske i ti naslovi nisu bili službeni naslovi predsjednika Francuske, ali su bili naslovi predsjednika tih država. |
[uredi] Poveznice
Francuski vladari | ||
---|---|---|
Hugo Capet | Robert II. | Henrik I. | Filip I. | Luj VI. | Luj VII. | Filip II. | Luj VIII. | Luj IX. | Filip III. | Filip IV. | Luj X. | Filip V. (regent) | Ivan I. | Filip V. | Karlo IV. Filip VI. | Ivan II. | Karlo V. | Karlo VI. | Luj I. od Anjoua - regent | Henrik VI. | Karlo VII. | Luj XI. | Karlo VIII. | Luj XII. | Franjo I. | Henrik II. | Franjo II. | Karlo IX. | Henrik III. Henrik IV. | Marija de Medici, regentica | Louis XIII. | Ana Austrijska, regentica | Luj XIV. | Luj August | Filip II., regent | Luj XV. | Luj XVI. Luj XVII. | Napoleon I. Bonaparte | Luj XVIII. | Karlo X. | Luj XIX. | Henrik V. | Luj-Filip | Napoleon III. Bonaparte |