Tvrdoća

Izvor: Wikipedija

Tvrdoća je svojstvo materijala koje se protivi zadiranju stranog tijela u njegovu strukturu (ili površinu). Tvrdoća je svojstvo krutina jer tekućine i plinovi nemaju tvrdoću. Podaci o tvrdoći materijala su neophodni kada se radi o ručnoj ili strojnoj obradi. Uvijek alati moraju biti tvrđi od materijala koji se obrađuje. Ne možemo drvenom pilom rezati metalni predmete. Operčan pojam tvrdoći je mekoća (tvrdo - mekano). Najtvrđi materijal je dijamant pa ga koristimo za oštrenje brusnih ploča. Brusne ploče se rade od korunda, karborunduma i elektrokorunda. Brusne ploče su tvrđe od kaljenog čelika i služe za oštrenje raznih alata (svrdla, pila, sjekača, glodala, noževa itd).

U strojarstvu postoji nekoliko načina za određivanje tvrdoće:

  • tvrdoća prema Vickersu, oznaka HV
  • tvrdoća prema Rockwellu, oznake HRc i HRb
  • tvrdoća prema Brinellu, oznaka HB
  • tvrdoća prema Shoru, oznaka HS

U mineralogiji se koristi Mohsova ljestvica tvrdoće na kojoj je najtvrđi materijal dijamant, a najmekši talk.


Nedovršeni članak Tvrdoća koji govori o tehnologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.