Mohendžo Daro
Izvor: Wikipedija
Mohendžo Daro je povjesni grad na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu. Grad je u razdoblju od 2600. p.n.e. pa do 1800. p.n.e. bio dio indske kulture. Kasnije je pao u zaborav da bi ga tek 1922. (neki izvori navode 1924.) ponovo otkrili britansko-indijski arheolozi. Mohendžo Daro je bolje očuvan od par godina ranije otkrivenog Harappa. Ponekad se Indska kultura naziva i Harappa kultura.
Pretpostavlja se, da je Mohendžo Daru bio središte Harappa ili Indske kulture, jedne od tri rane visoke kulture čovječanstva u 3. tisućljeću p.n.e.. Ime na suvremenom Sindhi jeziku znači "Brežuljak mrtvih". Danas je Mohendžo Daro, kao najveći očuvani grad iz brončanog doba uvršten na UNESCO-ov Popis mjesta svjetske baštine.
Brežuljak se u ravnici vidi već izdaleka. Najviša je utvrda zapadno od donjeg grada, uzdiže se i do 15 metara. Prizor je prije 4500 godina morao biti još puno upečatljiviji, jer je Ind svojim nanosima u tom vremenu podigao razinu ravnice za 7 metara.
[uredi] Nastanak i vrhunac
Harappa ili Indska kultura razvila se iz ranijih kultura oko centara kao Amri i Kot Diji. Plodna ravnica Inda u tom je području široka oko 100 km. Svoj vrhunac dosegla je u vrijeme oko 2500 godina p.n.e. i u to vrijeme imala je oko 30.000 do 40.000 stanovnika. To je bilo moguće zahvaljujući kratkom, ali vrlo intenzivnom inovacijskom uzletu. Taj se sastojao uglavnom u novom načinu korištenja Inda, s jedne strane u poljoprivredi, a s druge kao cjelogodišnji transportni put. Kako u vrijeme poplava od srpnja do listopada nije uvijek bilo moguće kopnenim putem stići do nizvodnih dijelova doline Inda, to je imalo odlučujuće značenje.
Pored toga, u to vrijeme razvila se društvena struktura koja je omogućila skok od raspršenih seoskih naselja ka političko-gospodarskom sustavu s gradskim obilježjima.
Sljedeće što je značajno doprinijelo ovom novom obliku razvoja je i nastanak Indskog pisma. Nalazi se pretežno na malim pločicama (pečati) od masnika (steatit). Ovo pismo još nije dešifrirano.
Opeke današnjih mjera (oko 6x13x23 cm) bile su standard ove kulture. Od njih su izrađeni gotovo svi dijelovi zgrada, ali i sva infrastruktura, snabdijevanje vodom, bunari kao i kanali za odvodnju.
[uredi] Znanje i naslućivanja
S jedne strane, Mohendžo Daro najveći je još očuvan povjesni grad iz brončanog doba, pa se samim tim mnoge spoznaje mogu smatrati sigurnim. S druge strane postoje mnoge pretpostavke i naslućivanja još od vremena njegovog ponovnog otkrivanja. Tako se na primjer smatra da je jedna ogromna zgrada koja je bila oko 60x27 metara, služila kao skladište za žitarice, no to se ne može nikako smatrati kao izvjesna činjenica. Pretpostavlja se, da je zgrada u ranije vrijeme imala ogromno [[drvo (materijal)|drveno nadgrađe.
Unikat jednog 17 cm visokog kipića (plasika) smatra se kraljem-svećenikom. S druge strane, u cijelom gradu nisu nađeni tragovi (za razliku od kultura u Mezopotamiji i uz Nil) arhitekture svjetovnih niti duhovnih vladara. Odnosno, ništa takvog se nije moglo potvrditi dovoljno utemeljenim indicijama i činjenicama. Ostaci jednog objekta velikog 60x30 metara naziva se "velikom kupaonom". U unutrašnjem dvorištu nalazi se bazen 7x12 metara, koji je upušten u tlo oko 2 metra. Pretpostavlja se, da je imao ritualnu namjenu. No, kao niti drugi nalazi u Mohendžo Daru, niti to nije uopće izvjesno.
Za razliku od navedenih nepoznanica i neizvjesnosti, pouzdano je utvrđeno, da je naselje građeno prema principu pravokutne mreže, da su zgrade imale više katova, da su imali za to vrijeme potpuno jedinstven sistem kanalizacije, uređaje za dovod vode, uređaje za grijanje.....
[uredi] Vanjske poveznice
- Art of the First Cities: Mohenjo Daro - Izložba u Metropolitan Museum of Art
- Fotografije iz Mohendžo Daroa