Vladimir Putin

Izvor: Wikipedija

Vladimir Vladimirovič Putin
Владимир Владимирович Путин
Vladimir Putin

2. predsjednik Rusije
Trenutni
U službi od
7. svibnja 2000.
(vršitelj dužnosti od 31. prosinca 1999. - 7. svibnja 2000.)
Prethodnik Boris Jeljcin
Nasljednik trenutni

U službi
8. kolovoza 1999. – 7. svibnja 2000.
Prethodnik  Sergej Stepašin
Nasljednik Mihail Kasijanov

Rođenje 7. listopada 1952.
Petrograd, Rusija
Politička stranka Ujedinjena Rusija (neslužbeni član)
Supruga Ljudmila Putina
Vjera Pravoslavlje
Potpis

Vladimir Vladimirovič Putin (Владимир Владимирович Путин na ruskom), rođen 7. listopada 1952, predsjednik je Rusije od 7. svibnja 2000. nakon što je pobjedio na predsjedničkim izborima. U periodu od 31. prosinca 1999. do 7. svibnja 2000. godine, za vrijeme dok je obnašao premijersku dužnost, bio je i vršitelj dužnosti predsjednika Ruske Federacije.

Sadržaj

[uredi] Život i karijera

Putin je rođen u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Diplomirao je pravo na sveučilištu u Lenjingradu 1975. godine i potom je regrutiran u KGB. Od 1985. do 1990. je radio u Istočnoj Njemačkoj.

Nakon ujedinjenja Njemačke Putin je vraćen u SSSR u Lenjingrad, gdje je u lipnju 1990. godine dobio posao na Lenjingradskom sveučilištu na katedri za inozemne poslove. U lipnju 1991. postaje šef Međunarodnog odbora u Uredu gradonačelnika Sankt Petersburga. U kolovozu 1996. godine seli u Moskvu gdje postaje član administracije predsjednika Borisa Jeljcina. Bio je šef FSB-а (jedne od službi nasljednica KGB-a) od lipnja 1998. do kolovoza 1999. godine, a također je radio kao tajnik u službi sigurnosti od svibnja do kolovoza 1999. godine.

[uredi] Premijer i prvi put predsjednik

Putina je Boris Jeljcin postavio na mjesto premijera u Vladi Rusije u kolovozu 1999. godine. Putin je postao peti ruski premijer u manje od 18 mjeseci. Tada nitko nije očekivao da će javnosti nepoznati Putin na tom mjestu ostati duže od njegovih prethodnika.

Jeljcinovi glavni protivnici, gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov i bivši premijer Jevgenij Primakov su već bili u kampanji za predsjedničke izbore. Putin je ubrzo izgradio reputaciju čuvara reda i zakona te nepopustljivog borca za ruske interese u ratu u Čečeniji, zbog čega je postao najpopularniji političar u zemlji. Iako nije bio član ni jedne stranke, podržao je stranku Jedinstvo koja je na izborima za Dumu u prosincu 1999. godine osvojila najveći broj glasova.

31. prosinca 1999. godine Jeljcin, neočekivano, podnosi ostavku i imenuje Putina privremenim predsjednikom. Predsjednički izbori su održani 26. svibnja 2000, a Putin je pobjedio u prvom krugu.

[uredi] Ugrožavanje ljudskih sloboda

Nakon kratkog razdoblja demokracije u vrijeme vladavine Gorbačova i Jeljcina, Putin je autokratski zavladao, prema riječima Jelene Bonner, služeći se metodama organizacije kojoj je bio na čelu prije nego što je postao predsjednikom Rusije. Oštrinu je pokazao u obračunima s čečenskim separatistima, a ujedno i s novinarima kojih je na desetke ubijeno od dolaska Putina na vlast, najčešće pod nerazjašnjenim okolnostima. Putina se drži odgovornim i za rješenje krize u moskovskom kazalištu Dubrovka 23.10.2002. kad su ruske snage uzrokovale smrt 129 talaca. Isto se ponovilo u Beslanu 13.7.2004. kad je poginulo 344 civila. Tom prilikom zabranjen je svaki pristup novinarima, Ana Politkovska je otrovana (ali je preživjela), a odbijena je svaka mogućnost pregovaranja. Kao pregovarači nudili su se Politkovskaja (koja je istu ulogu imala u kazalištu Dubrovka), Aslan Mashadov, Ahmed Zakajev. Politkovskaja i Mashadov su kasnije pogubljeni. Cilj je svaki put obračun s teroristima pa i po cijenu života talaca. Sva je odgovornost svaljena na teroriste koji svojim činom vlastima smo pružaju priliku za provođenje oštrih mjera. Brojni se intelektualci ograđuju od ovih metoda. KGB-ovski disident Litvinjenko između ostalog je optužio FSB za namjerno razaranje stambenih blokova u Moskvi kako bi se za taj čin optužili Čečeni i omogućila nova vojna akcija u Čečeniji. Ana Politkovska je ubijena u Moskvi, Litvinjenko u Londonu, urednik Boris Stomahin ostao je uzet nakon opiranja uhićenju i pada s četvrtog kata, novinarka Jelena Tregubova preživjela je atentat i sklonila se u London, Larisa Arap zatočena je u umobolnici u Murmansku, premlaćena te puštena. Putin odbija svaki razgovor o incidentima povezanima s novinarima, Čečenima i prosvjednicima. Optužbe o napadima policije na prosvjednike naziva "glupostima" i u obranu svojeg sustava dodaje: Mi nemamo smrtnu kaznu i nemamo beskućnike, nemamo Guantanamo, mučenja, nasilje protiv demonstranata. Njegovi najveći protivnici su židovski intelektualci, najpoznatiji u Rusiji Gari Kasparov i njegov Ujedinjeni građanski front, a izvan Rusije Boris Berezovski i Aleksandar Goldfarb.

[uredi] Zanimljivosti

23. lipnja 2007. boravio je u Hrvatskoj, gdje je sudjelovao na Energetskom sastanku na vrhu u Zagrebu.