Lajčo Budanović
Izvor: Wikipedija
Lajčo Budanović (pravim imenom Ljudevit) (Bajmok, 27. ožujka 1873. - Subotica, 16. ožujka 1958.).
Rodio se u Bajmoku, 27. ožujka 1873. godine u uglednoj hrvatskoj bunjevačkoj obitelji.
Osnovno školovanje je imao u rodnom Bajmoku, a srednje škole je pohađao u Subotici i Kaloči.
U potonjoj je studirao bogoslovlje, a u istom gradu je zaređen za svećenika 24. lipnja 1897. godine.
Prvotno je službovao kao kapelan u Santovu, Kaćmaru, Subotici, Novom Sadu, Somboru i Baji. Potom službuje kao župnik (to je postao 26. srpnja 1912.) u Bačkom Brijegu te od 12. siječnja 1920. u župi sv. Terezije u Subotici.
Vatikan ga 10. veljače 1923. imenuje apostolskim administratorom za novoosnovanu Bačku (taj status mu je bio oduzet za drugog svjetskog rada, a ponovno imenovanje je dobio 13. lipnja 1946.).
Četiri godine poslije, 18. veljače 1927., imenovan je za naslovnog biskupa cisamskog, a posvećen je za biskupa par mjeseca poslije, 1. svibnja..
1939. od Vatikana dobiva prava rezidencijalnoga biskupa.
Pored zanesenjačkog rada kojeg je pokazao kao svećenik, isti žar je pokazao kao prosvjetitelj i spisatelj.
Poduzeo je gradnje brojnih crkava. Dosta je radio sa vjernicima laicima. Dao je izgraditi sjemenište Paulinum.
Bio je agilni sljedbenik hrvatskih preporodnih ideja biskupa Ivana Antunovića.
Osnovao je brojne institucije i organizacije, a uspostavio je 26. lipnja 1933. i svoju Zadužbinu, radi stvaranja materijalno-novčarske osnovice za rad hrvatskim ustanovama i udrugama. Istu Zadužbinu je Budanović utemeljio crkveno-pravno 1941., no rat i poraće u komunizmu (nacionalizacija) su omele registriranje te Zadužbine na civilnom pravnom području, tako da je valjano utemeljena samo za crkveno-pravno područje. Među njegovim željama je bila i ta da sljednici ove Zadužbine, čim to bude moguće, ostvare utemeljenje i na civilnom pravnom području.
Lajčo Budanović je 14. siječnja 1934. osnovao Subotičku Maticu, vjersko-kulturnu ustanovu, u kojoj je, i oko nje, sva hrvatska društva (Katolički krug, Momačko kolo) povezao i udružio, radi čuvanja i održavanja narodnog i vjerskog identiteta Hrvata u Subotici i Bačkoj.
Bio je podupirateljem, novčano i moralno, Subotičkih novina", "Subotičke Danice", "Klasje naših ravni...
Planirao je 1941. otvoriti hrvatsku klasičnu gimnaziju u Subotici.
Smatra ga se "ocem" subotičke biskupije, iako je umro prije osnivanja iste 1968. godine.
U Subotici je umro 16. ožujka 1958., a tijelo mu je pokopano u subotičkoj katedrali.
[uredi] Djela
Najznačajnija su mu djela molitvenici "Velika Slava Božja" i "Mala Slava Božja u molitvama i pismama". Za reizdanja njegovog molitvenika "Slava Božja" iz 1902., msgr. Stjepan Beretić je 2003. dobio Antušovu nagradu.
Suautor djela "Codex Bachiensis", objavljeno nakon što je Budanović bio sazvao Sinodu Bačke dijeceze 1936. u Subotici.
[uredi] Djela o njemu
- Međunarodni znanstveni skup: "Razgovor prigodni o biskupu Lajči Budanoviću" od 14. i 15. listopada 2003. u Subotici
[uredi] Vanjske poveznice
- Časopis "Zvonik"
- Časopis "Zvonik" Kako je sastavljen Budanovićev molitvenik
- Članak u "Hrvatskoj riječi" Međunarodni znanstveni skup o biskupu Lajči Budanoviću