Razgovor:Praslavenski jezik

Izvor: Wikipedija

Postoji mogućnost da je tekst prepisan iz knjige P. Piper, Uvod u slavistiku 1, 1998. Ukoliko postoji dozvola za korištenje teksta, to bi trebalo biti istaknuto na Razgovor:Praslavenski jezik. Ukoliko dozvola ne postoji, tekst je potrebno obrisati!

Rok za isticanje potrebnih dozvola je {{{datum}}} 2007., nakon čega će se tekst pobrisati.

[[Kategorija:Neodgovarajući sadržaj {{{datum}}} 2007.]]


Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice.
Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama.

Najstariji slavenski jezik, od kojega su se, neposredno ili posredno, razvili svi slavenski jezici, naziva se praslavenskim jezikom. Lingvonim praslavenski je uvjetan, jer se ne zna kako su taj jezik nazivali ljudi koji su njime i govorili. Praslavenski je jezik bez spomenika pismenosti i sve što se danas zna o tom jeziku rezultat je njegove lingvističke rekonstrukcije, prvenstveno poredbeno-povijesnim proučavanjem slavenskih i indoeuropskih jezika. One jezične crte koje su zajedničke slavenskim i nekim neslavenskim indoeuropskim jezicima vjerojatno su u praslavenskom jeziku naslijeđene iz praindoeuropskog, a one jezične crte koje su zajedničke slavenskim jezicima, a nemaju paralele u drugim indoeuropskim jezicima najvjerojatnije su u tim jezicima naslijeđene iz praslavenskog, u kojem su i nastale.

Sadržaj

[uredi] Vrijeme

Vrijeme u kojem je postojao praslavenski jezik određuje se različito. Prema jednim mišljenjima (npr. S. B. Bernstein) počeci praslavenskog jezika padaju na kraj III. milenija p. n. e., prema drugim (npr. T. Ler-Splavinjski) na sredinu II. milenija pr. Kr., a više suvremenih lingvista (npr. G. A. Haburgajev, A. E. Suprun, R. Večerka i dr.) polazi od izvjesnije činjenice da se u I. mileniju prije Krista nesumnjivo može govoriti o praslavenskom kao posebnom indoeuropskom jeziku. Ovakve velike razlike u pogledima na to pitanje proistječu iz nedostatka dovoljnog broja pouzdanih činjenica o počecima praslavenskoga jezika. U svakom slučaju treba imati na umu da je formiranje pojedinih jezika po pravilu dug proces i da je neophodno razlikovati vrijeme početne ili neke kasnije faze formiranja praslavenskog jezika od vremena njegovog postojanja kao posebnog jezika. Izvjesne praslavenske jezične crte mogle su biti inicirane još u periodu dijalektalne izdiferenciranosti praindoeuropskog jezika, druge u periodu balto-slavenske zajednice, ili u periodu intenzivnih kontakata praslovenskog sa prabaltičkim, a treće kao inovacija u već formiranom praslavenskom jeziku. I kraj praslavenskog jezika treba shvatiti kao proces, a postojeća dijalektalna izdiferenciranost (koja se samo djelimice preklapa sa današnjom, u lingvističnom pogledu donekle uvjetnom podijelom slavenskih jezika na istočne, zapadne i južne) bila je jedan od njegovih uzroka. Sa velikim slavenskim seobama početkom prvog milenija poslije Krista taj proces je nesumnjivo bio počeo. U VI. i VII. stoljeću on je već bio intenzivan, ali zbog činjenice da je i u X. i XI. stoljeću postojala nesumnjiva jezična bliskost i međusobno udaljenih slavenskih plemena (npr. južnih i zapadnih, ili južnih i istočnih) neki znanstvenici smatraju da je praslavenski jezik postojao sve do tog vremena. Sa najviše izvjesnosti može se, ipak, govoriti o praslavenskom jeziku od sredine (ili prve polovine) I. milenija prije Krista do početka I. milenija poslije Krista.

[uredi] Raspad praslavenske jezične zajednice

Ni o uzrocima raspada praslavenskog jezika ne postoje općeprihvaćena mišljenja, ali se ipak obično kao važnije izdvajaju dvije grupe uzroka: (a) lingvistički (prestanak zakona zatvorenog sloga, odnosno pojava zakona otvorenog sloga prema kojem svaki slog mora završavati na samoglasnik; monoftongizacija diftonga; umekšavanje tvrdih suglasnika pred samoglasnicima prednjeg reda i dr.); (b) izvanlingvistički (veličina teritorija na kojoj se govorilo praslavenskim jezikom, slabljenje veza između pojedinih plemena, sve veće razlike u stupnju razvoja između pojedinih plemena, kontakti sa susjednim neslavenskim plemenima, seobe i dr.).

[uredi] Gramatika

Praslavenski jezik je imao tri roda, tri broja, sedam padeža, nije imao brojeve kao posebnu vrstu riječi, već su oni u gramatičkom pogledu pripadali imenicama ili pridjevima; pridjevi su u staroj fazi praslavenskog jezika imali imeničnu promijenu (npr.: *novъ, *nova, *novo), a zatim su spajanjem pridjevske osnove sa postpozitivnom zamjenicom dobili zamjeničku promenu (npr.: *novъjь, *novaja, *novoje). U području glagolske morfologije praslavenski jezik nije poznavao morfološki način iskazivanja budućeg vremena i nije imao glagolske priloge; imao je imperativ i potencijal, a pored infinitiva (npr.: *brati) imao je i supin (npr.: *bratъ). Praslavenski glagol imao je dvije osnove (infinitivnu i osnovnu sadašnjeg vremena), a od glagolskih vremena imao je prezent, dva jednostavna prošla vremena: aorist (nekoliko tipova) i imperfekt, i dva složena prošla vremena: perfekt i pluskvamperfekt. Pored toga, u praslavenskom jeziku su postojali radni i trpni glagolski pridjevi (participi), i kategorija vida kao jedna od mlađih glagolskih kategorija.

[uredi] Leksik

Najstariji sloj praslavenskog leksika bio je naslijeđen iz praindoeuropskog, ali je leksik znatnim dijelom inoviran, bilo tvorbom novih riječi (npr. zbog tabuiranja postojećih), bilo posuđenicama iz srodnih ili nesrodnih jezika (baltičkih, keltskih, germanskih, iranskih, ugrofinskih, turkijskih i dr.). U suvremenim slavenskim jezicima utvrđeno je oko 2.000 leksema elementarnog tipa koje su općeslavenske i nasljeđene iz praslavenskog leksičkog fonda. Evo i usporedbe nekoliko slavenskih leksičkih (i fonetskih) paralela:

ruski мать дитя есть белый пять
ukrajinski мaти дитя їсти бiлий п’ять
bjeloruski мацi дзiця есьці белы пяць
poljski matka dziecię jeść biały pięć
gornjolužički mаś źiśe jěść běły рěś
donjolužički mać dżěćo jěsć běły pjeć
polapski momai detę jest b’olě pęt
češki matka dítě jísti bilý pět
slovački matka dieťa jesť biely pät
bugarski мaйкa дете ям бял пет
makedonski мајка дете јаде бел пет
srpski мајка дете јести бео пет
hrvatski majka dijete jesti bijeli pet
slovenski mati dete jesti bel pet


[uredi] Fonologija

Jedan od osnovnih zadataka poredbene gramatike slavenskih jezika je rekonstrukcija praslavenskog jezika. Pošto je praslovenski jezik bio bez pisma, u slavistici je razrađena transkripcija na latiničkoj osnovi kojom se bilježe oni glasovi i oblici za koje se smatra da su postojali u praslavenskom jeziku. Asterisk (zvjezdica) ispred slova ili riječi označava da je u pitanju rekonstrukcija, a ne slovo ili zapis oblika nekog mlađeg slavenskog jezika, na primer *synъ, milъ, *plakati itd. Grafeme kojima se u međunarodnoj transkripciji zapisuju praslavenski glasovi navedeni su u slijedećoj tablici.

Znak

Glasovna vrijednost

Znak

Glasovna vrijednost

а

а

о

о

b

b

ǫ

nazalno о

cć

meko ć

p

p

čć

meko č

r

r

d

d

ŕ

meko r

e

е

slogotvorno r

ě

dugi otvoreni vokal prednjeg reda

s

s

ę

nazalno е

ś

meko s

f

f (u posuđenicama)

šś

meko š

g

g

t

t

h

frikativno h (dijalektalno)

u

u

i

i

v (w, u)

v

j

ј

x (ch)

h

k

k

y

glas sličan ruskom ы

l (ł)

tvrdo l

z

z

ľ

meko l

ź

meko z

slogotvorno l

ž

meko ž

m

m

ь

kratki vokal prednjeg reda

n

n

ъ

kratki vokal zadnjeg reda

ń

meko n

 

 

[uredi] Jezični kontakti i posuđenice u praslavenskom jeziku

U proučavanju pitanja slavenske etnogeneze i glotogeneze jedan od izvora podataka o kontaktima praslavenskog sa drugim jezicima jesu posuđenice iz drugih jezika u praslavenskom jeziku i posuđenice iz praslavenskog jezika u drugim jezicima. Proučavanje posuđenica može se pomoći da se dobije što potpunija slika o susjedima Slavena iz vremena o kojem nema pisanih svjedočanstava, ali je utvrđeno sa nizom teškoća, kao što su, na primjer, određivanje vremena kada je došlo do određene jezične posuđenice, utvrđivanje da li je posuđenica ušla u jezik neposredno iz jezika u kojem je postojala kao izvorna jedinica ili je ušla posredstvom nekog trećeg jezika u kojem također predstavlja posuđenicu, da li je u pitanju posuđenica ili paralelan razvoj nekog oblika koji su i slavenski i neki neslavenski jezici naslijedili od praindoeuropskog itd. Zato je u ovom području slavističkih istraživanja mnogo spornih i otvorenih pitanja.

Već sama činjenica da se indoeuropski jezici dijele na kentumsku i satemsku grupu daje izvesnu opću informaciju o osnovnoj diferencijaciji u danoj jezičnoj porodici. Ta podijela, kao što je rečeno, ima i geografski aspekt: kentumski jezici raspoređeni su uglavnom na zapadnom, a satemski na istočnom dijelu praindoeuropskog jezičkog prostora. Međutim, ima i izuzetaka, odnosno prodiranja naroda i govornih predstavnika jedne grupe u područje druge grupe, kao što je, na primjer, slučaj sa gotskim jezikom, kojim se govorilo na Krimu sve do XVIII. stoljeća. Prema tome, jezici koji su pripadali jednoj grupi imali su u susjedstvu prije svega druge jezike iste grupe, ali situacija je u pojedinim slučajevima po pravilu složenija zbog stalnih pomicanja naroda koji su govorili ovim ili onim jezikom. Tako su poredbeno-povijesnim proučavanjem praslavenskog i drugih indoeuropskih i neindoeuropskih jezika manje ili više pouzdano utvrđene brojne pozajmice koje ne svjedoče samo o vrlo čvrstim balto-slavenskim jezičnim vezama nego i o kontaktima praslavenskog jezika sa germanskim, iranskim, keltskim, italskim, ugrofinskim i drugim jezicima, čime se ocrtava krug njegovog jezičnog susjedstva.

Pri tome se, naravno, ne smije gubiti iz vida vremenski faktor i činjenica da se struktura jezičkog susjedstva s vremenom mijenjala. U jednom periodu bio je veoma jak balto-slavenski kontakt, tako da je iznesena i pretpostavka o periodu zajedničkog balto-slovenskog jezika ili barem balto-slavenske zajednice, a u nekom drugom periodu bio je jak kontakt sa germanskim ili iranskim jezicima. Taj se kontakt, prirodno, mogao i obnavljati, pa je zadatak znanstvenika da razdvoje slojeve novih od slojeva starijih posuđenica. Na primjer, riječi koje su tokom posljednjih stoljeća ušle u mnoge slavenske jezike iz germanskih jezika (recimo, njemačkog i engleskog) ništa nam ne govore o germansko-slavenskim kontaktima prije dvije tisuće godina. Nažalost, kronologija slavensko-neslavenskih jezičkih kontakata određuje se na dosta neujednačene načine, u čemu se donekle odražava i činjenica da se ponekad mišljenja znanstvenika razilaze i kada je riječ o vremenu formiranja ili raspada praslavenskog jezika. U relativnoj kronologiji slavensko-neslavenskih jezičnih kontakata uzimaju se kao najstariji po sačuvanim tragovima kontakti sa praugrofinskim, a zatim sa iranskim, germanskim,grčkim, dok se najstariji kontakti praslavenskog sa latinskim jezikom smatraju relativno novijim i vezuju se za I. stoljeće. Linearnost ove relativne kronologije treba shvatiti donekle uvjetno jer su sasvim bili mogući istovremeni dvostruki ili trostruki jezični kontakti različitog intenziteta.

Ne smije se, međutim, gubiti iz vida ni prostorni faktor. Naime, teritorij na kojem su živjeli Slaveni bio je i do seobe dosta širok, a tijekom seobe i po njihovom završetku postala je višestruko šira, tako da se jezični slavensko-neslavenski kontakt na slavenskom istoku nije morao uvijek reflektirati istom snagom i oblikom na slavenskom zapadu, ili obrnuto.

Jezički kontakti se ispoljavaju na raznim razinama jezične strukture (fonetika, morfologija, tvorba riječi, sintaksa, leksik), ali ne svuda sa istom uočljivošću i istim intenzitetom. Najuočljivije su i najbrojnije posuđenice u sferi leksika. Tako, na primjer, o kontaktima sa praugrofinskim jezikom svjedoče riječi kao *polъ (=`sexus`), *jama, *kobyla, *sani(e)...; o slavensko-iranskim jezičkim kontaktima svjedoče praslavenske riječi *bogъ, *bogatъ, *nebo, *rajь, *slovo, *soxa, *toporъ, *xata, *čaša...; o slavensko-germanskim kontaktima - riječi *xlěbъ, *mečъ, *šelmъ, *popъ, *kotьlъ, *plugъ, *skotъ...; o slavensko-keltskim kontaktima - reči *sluga, *brag, *gunja...; o slavensko-grčkim kontaktima (na Crnom moru) svjedoče riječi *krabъ, *makъ, *olkъtь, *ogurьcь..:, o slavensko-latinskim kontaktima - reči kao *konopla, *palata, *poganъ, *kolęda i dr. Posuđenice su ulazile u praslavenski i posredstvom trećeg jezika. Tako su, na primjer, germanskim posredstvom primljene posuđenice iz latinskog *cěsar, *kupiti, *osьlъ i dr., iz keltskog *lěkъ, *tynъ itd.

[uredi] Literatura

Izvorni tekst je preuzet i preveden iz knjige Uvod u slavistiku I Predraga Pipera. Knjiga se može naći u svom elektronskom izdanju na stranici na projektu Rastko. Knjiga nema eksplicitnih restriktivnih autorskih prava koja zabranjuju njeno umnožavanje.bg:Праславянски език cs:Praslovanština de:Urslawisch en:Proto-Slavic language es:Protoeslavo it:Lingua proto-slava ja:スラヴ祖語 lt:Slavų prokalbė mk:Прасловенски јазик nl:Oerslavisch pl:Język prasłowiański ru:Праславянский язык sk:Praslovančina sl:Praslovanščina sr:Прасловенски језик sv:Samslaviska