Istočnonjemački ustanak 1953.

Izvor: Wikipedija

Istočnonjemački ustanak 1953. godine je naziv za seriju štrajkova i prosvjeda tijekom lipnja i srpnja 1953. godine na odručju Istočne Njemačke.

Počeo je 16. lipnja 1953. kada je od 60-80 građevinarskih radnika iz I. Berlina stupilo u štrajk. Povod tom njihovom činu bila je odluka Centralnog komiteta SED-a da se radne kvote povećaju 10%. Plaća je povećana isto toliko, ali ovi radnici koji su počeli štrajk na to su se odlučili jer su im njihovi nadređeni najavili rezove plaća ako ne ispune radnu kvotu.

Od tih 80 ljudi u zoru 17. lipnja 1953. došlo je 100.000 ljudi koji su zahtijevali pad vlade DDR-a. Čin povećanja kvote bio je valjda posvećen 60. rođendanu Waltera Ulbrichta, političara i funkcionera SED-a. Ljudi nisu imali kruha ni roba široke potrošnje, a struja se gasila kad bi pao mrak. Žrtava ustanka je službeno bilo 55, ali procjene prema dokumentima dostupnim od 1990. godine govore o 125 žrtava a neki izvori idu toliko daleko da je broj poginulih 267.

Bilo je i uhićenja koja su zaredala. Pripadnici protestantskih crkava, pastori, vjernici, objekti u vlasništvu vjerske zajednice evangelika su zaplijenjeni.

Đaci su znali biti izbačeni iz škole , čak i pred maturu, ako bi se saznalo da idu u crkvu. Preko 20% BDP-a išlo je za povojničenje i plaćanje reparacija.

Danas je 17. lipnja u Njemačkoj nacionalni praznik, a postoji i ulica kao podsjetnik na taj dan.