Tigercat F7F

Izvor: Wikipedija

Grumman F7F-4N Tigercat
Grumman F7F Tigercat
Opis
Namjena Teški mornarički lovac
Posada 1 ili 2
Prvi let prosinac 1943
Ušao u službu travanj 1944
Proizvođać Grumman
Veličine
Dužina 45 ft 4 in 13.8 m
Raspon kirla 51 ft 6 in 15.7 m
Visina 16 ft 7 in 5.1 m
Površina krila 455 ft² 42.3 m²
Težina
Prazno 16,270 lb 7,380 kg
Puno opterećenje lb kg
Maximum takeoff 25,720 lb 11,670 kg
Pogon
Pogon 2 × Pratt & Whitney R-2800-34W Double Wasp
Snaga 2 × 2,100 KS 1,600 kW
Svojsvta
Najveća brzina 460 mph 740 km/h
Bojevni domet miles km
Domet 1,200 miles 1,900 km
Plafon 40,400 ft 12,300 m
Brzina penjanja ft/min m/min
Opterećenje krila lb/ft² kg/m²
Snaga/Masa hp/lb kW/kg
Instrumenti
Radar AN/APS-19
Oružje
Guns 4 × top 20 mm
4 × strojnice 0.50 in (12.7 mm)
Bombe 2 × 1,000 lb (454 kg) ispod ovjesa na krilima
Projektili
Rakete
Razno Torpedo ispod trupa

Grumman F7F Tigercat je ratni zrakoplov, teški mornarički lovac, nastao je na osnovu narudžbe američke mornarice s početka 1941. godine nastale proučavanjem situacije u Europi. Tražili su dvomotornog oklopljenog visokokrilca metalne konstrukcije s tronožnim uvlačenim stajnim trapom. Pogon aviona bi osiguravala 2 motora s po 18 cilindara P&W R-2800-22W Double Wasp snage 2000 ks jer u Europi tada uobičajeni motori od 1000 ks bi bili jednostavno preslabi. Planirano naoružanje je bilo veoma jako. 4 topa od 20 mm u krilima i 4 teška mitraljeza 12,7 mm u nos. Trebao je nositi i jedno torpedo ili 2 bombe od 454 kg (jedna pod svakim krilom). Zbog svoje veličine, avioni su bili planirani za upotrebu na budućim velikim nosačima aviona.

I premda je tvrtka Grumman imala veliko iskustvo u izgradnji dvomotornih aviona, razvoj se otegnuo, pa je prvi prototip poletio tek 1943. Po uspješnom testiranju mornarica je odmah naručila 500 komada. No s obzirom da nosači aviona klase Midway još nisu bili gotovi, odlučilo se da marinci koriste avione. Konačno je započela proizvodnja u travnju 1944, a i ta išla veoma polako. Verzija F7F-1 je bila proizvedena u samo 36 komada. Za njom je slijedila verzija F7F-2N, dvojmjestni noćni lovac s dodatnim radio-lokatorom i bez mitraljeza u nosu. Ta verzija je bila proizvedena u samo 60 komada. Poslije nje je slijedio jednosjed F7F-3 s jačim P&W R-2800-34W motorom snage 2100 ks, većim vertikalnim stabilizatorom i većim rezervoarom goriva. Nakon toga je bilo proizvedeno 60 dvosjeda F7F-3N noćnih lovaca isto bez mitraljeza u nosu. Zadnja verzija je bila F7F-4 proizvedena u samo 13 komada. Potpisivanjem kapitulacije Japana prestala je njihova proizvodnja.

Na žalost ili na sreću neprijatelja, taj avion nikad nije bio upotrijebljen u borbi u 2. svjetskom ratu premda je jedinica s tim avionima bila premještena na Okinawu pred sam kraj rata. Jedina njihova vojna akcija je bila upotreba F7F-3N u Korejskom ratu u napadima na Sjevernokorejske opskrbne linije gdje su imali relativno dosta uspjeha.

Osim navedenih verzija postojale su i verzije F7F-3P namijenjene fotografskom izviđanju i F7F-3E namijenjena elektronskom izviđanju nastale prerađivanjem postojećih. Do kraja 50-ih godina svi primjerci su bili povučeni iz operativne svrhe.

Britanci su tokom rata dobili dva primjerka na upotrebu i premda su ih ocijenili dobrima, nisu naručili daljnje primjerke.