Slovensko narodno buđenje
Izvor: Wikipedija
Slovensko narodno buđenje (slov. Slovensko narodno prebujanje) naziv je za postupno spoznavanje vlastite nacionalne svijesti u slovenskome narodu, koje počelo u drugoj polovici 18. stoljeća, a svoj vrhunac doživjelo sredinom 19. stoljeća.
Sadržaj |
[uredi] Počeci
U 18. stoljeću teško je govoriti o nazivu „slovenski narod“ budući da je slovensko područje bilo podijeljeno na različite pokrajine unutar Habsburške Monarhije, koje međusobno nisu bile povezane. Tako su Slovenci živjeli u Kranjskoj, Štajerskoj, Koruškoj, Goriškoj, Prekmurju i Istri i obično su nosili svoje regionalne nazive.
Temelj narodnoga buđenja označio je augustinski redovnik Marko Pohlin koji je 1768. „iz ljubavi prema domovini“ na njemačkom objavio djelo „Kranjska gramatika“ u kojem odbacuje njemački, svjestan opasnosti germanizacije, te naglašava važnost slovenskoga jezika i zahtijeva njegovo uvođenje u škole i na sva kulturna područja.
Od toga se razdoblja razvijaju dva preporodna kruga: Pohlinov i Zoisov.
[uredi] Pohlinov krug
Iz ovoga kruga okupljenoga oko Marka Pohlina izašao je niz značajnih djela, kao što je Pohlinov trojezični slovensko-njemačko-latinski rječnik „Tu malu besedišče treh jezikov“, koji je nastavio kulturno jačanje slovenskoga jezika. Pohlin i Feliks Anton Dev objavili su trodjelni zbornik pjesama „Pisanice od lepih umetnosti“, a u njemu su bjavljene i pjesme Valentina Vodnika koji će postati najznačajniji sljedbenik ovoga kruga, premda će kasnije na njega utjecati i Zoisov krug. Pohlin se bavio prosvjetiteljstvom i na području matematike i poljoprivrede.
Na temelju Pohlinova rječnika Ožbalt Gutsman izdao je njemačko-slovenski i slovensko-njemački rječnik, te na njemačkom napisanu gramatiku za potrebe školstva u Koruškoj. Gramatičarsku tradiciju nastavio je Mihael Zagajšek, a posebice Jernej Kopitar koji je objavio „Gramatiku slovenskoga jezika u Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj“ (1808.).
[uredi] Zoisov krug
Ovaj je preporodni krug dobio ime po barunu Žigi Zoisu koji je postao zaštitnik cijelog niza kranjskih intelektualaca, bez obzira na narodnost ili stvaralačko područje. Tako su u ovom krugu djelovali učitelji Blaž Kumerdej i Janez Nepomuk Edling, prirodoslovci Baltazar Hacquet i Janez Anton Scopoli, književnici Anton Tomaž Linhart i Valentin Vodnik, arhitekt Gabrijel Gruber, te jezikoslovci i prevoditelji Jurij Japelj i Jernej Kopitar.
Pod Zoisovim pokroviteljstvom Vodnik je izdavao slovenske novine Lublanske novice, mnogo priručnika, razne kuharice i sl.
[uredi] Duhovna književnost
U 18. stoljeću veliku je važnost imalo crkveno djelovanje. Tako je Jurij Japelj preveo Veliki katekizam, a 1780-ih je izdao novi katolički prijevod Novoga zavjeta. Zapaženo je djelovanje i protestantskih pisaca, čije je djelo spriječilo mađarizaciju Prekmurja.
[uredi] Ilirski pokret
Francuska revolucija i Napoleonski ratovi, ako i stvaranje francuskih Ilirskih pokrajina dali su osobiti zamah nacionalnoj svijesti i slobodarskim idejama.
Ilirski pokret je i među slovenskim intelektualcima imao svoje pobornike, a najznačajniji bio je Stanko Vraz. Ipak, već 1830-ih i 1840-ih većina je slovenskih kulturnih djelatnika odbacila ideologiju zajedničkoga jezika i naroda s ostalim južnim Slavenima, uvjereni u posebnost slovenskoga identiteta utemeljenoga na jezičnoj različitosti i književnoj tradiciji iz doba djelovanja slovenskih reformatora 16. stoljeća. U tome se osobito istakao France Prešeren koji je dokazivao da je slovenski jezik primjeren i visokoj kulturi, protiveći se Vrazovu mišljenju da bi trebalo prihvatiti „ilirski jezik“ za visoku kulturu, a slovenski za svakodnevnu uporabu. I tadašnja je slavistika (Jernej Kopitar, Pavel Jozef Šafárik) prihvatila posebnost slovenskoga jezika.
[uredi] „Sjedinjena Slovenija“
„Sjedinjena Slovenija“ postao je zajednički programa svih Slovenaca u vrijeme Revolucija 1848.-1849., a zahtijevao je sjedinjenje svih zemalja u kojima su živjeli Slovenci. Na toj će se platformi naći sve slovenske kulturne i političke snage, pa će 1860-ih godina na snazi biti tzv. „slogaštvo“, a program Sjedinjene Slovenije ostat će glavna nit svega slovenskoga političkoga djelovanja do kraja postojanja Habsburške Monarhije, premda u različitosti političkih opcija (posebice od 1880-ih godina).
[uredi] Literatura
- Ilustrirana zgodovina Slovencev, Ljubljana 2000.