Subotica

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Subotica. Za selo u općini Banja Luka, BiH, pogledajte Subotica (kod Banja Luke).
Subotica
Grb Grada

Grb grada Subotica

Opće informacije
Naziv u izvornom obliku Subotica - Суботица
Površina 1.008 km²
Stanovništvo (2002.) 99.471
Zemljopisni položaj 46°5'55" - 19°39'47"
Poštanski broj 24 000
Pozivni broj 024
Registarska oznaka SU
Internet-adresa www.subotica.co.yu
Položaj
Pokrajina Vojvodina
Okrug Sjevernobački okrug
Općina Općina Subotica
Politika
Gradonačelnik Geza Kučera
Politička stranka SVM

Subotica je najsjeverniji grad u Srbiji, drugi po broju stanovnika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini. Po popisu iz 2002. godine ima 99.471 stanovnika. Udaljena je 10 km od srpsko-mađarske granice, na sjevernoj zemljopisnoj širini od 46°5'55" i istočnoj zemljopisnoj dužini od 19°39'47". Upravno je središte Sjevernobačkog okruga i općine Subotica.

Sadržaj

[uredi] Zemljopisni položaj

Grad se nalazi na sjeveru Bačke, odnosno u najsjevernijem dijelu koji se nalazi u AP Vojvodini, u Srbiji.
Zemljopisni položaj joj je 46° 5' 55" sjeverne zemljopisne širine i 19° 39' 47" istočne zemljopisne dužine.

[uredi] Uprava

Službeni jezici u gradskoj upravi su srpski, mađarski i hrvatski.

[uredi] Povijest

Subotica se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1391. godine, ali sigurno je da je mjesto starije. Utvrđeno je da su ljudi na ovom prostoru živjeli još prije trije tisuće godina. Sudbinu ovog mjesta bitno je određivao položaj na putu između Europe i Azije, a povijesno na granici dvije sukobljene sile - Ugarske i Turske.

U čestim i velikim seobama u ovu vojnu krajinu došli su mnogi narodi: Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Židovi, Srbi, Grci... Često su se mijenjali gospodari a i ime grada. Od prvog - Zabatka 1391 - promijenjeno je više od 200 naziva, ali su najkarakterističnija imena Szent-Maria, Maria-Theresiopolis, Maria Theresiastadt, Szabadka i Subotica.

Izgrađena na vjetrometini, na raskrižju putova, ovaj je grad oduvijek bio mjesto burnih povijesnih događaja. Zato je erdeljski vojvoda János Pongrác od Dengelega ovdje 1470. podigao tvrđavu, ali ni ona nije uspela odoliti ljudima i vremenu. Od nje su do danas ostali tragovi na unutarnjem zidu tornja Franjevačke crkve u Subotici.

Jedna od zanimljivijih osoba subotičke prošlosti, car Jovan Nenad, javio se u povijesti poslije poraza mađarske vojske od Turaka na Mohaču 1526. godine. Njegovu tajanstvenost povećavala je čudna crna pruga koja mu se pružala od sljepoočnice do stopala noge, zbog čega su ga i prozvali Crni. On je potisnuo Turke iz Bačke i tu osnovao svoju kratkovjeku slavensku državu, koja je uz Bačku uključivala i sjeverni Banat i mali dio Srijema. Proglasio se carem, a Suboticu je izabrao za prijestolnicu. Poginuo je 1527. u sukobu s ugarskim plemstvom. Poslije četiri stoljeća, na godišnjicu njegove smrti, u Subotici mu je na glavnom trgu podignut spomenik koji je 1941. srušio okupator, a obnovljen je i ponovno postavljen 1991.

Turci su Suboticu zauzeli 1542. godine i vladali njome do 1686. Privilegijom iz 1743. godine Marija Terezija proglasila je Suboticu slobodnim komorskim gradom, za što su Subotičani darovali carici 150 konja. Za odanu službu subotičkih graničara habzburškom dvoru, Marija Terezija proglasila je Suboticu 1. rujna 1779. slobodnim kraljevskim gradom, davši im povelju Slobodnog kraljevskog grada. Isti dan se danas obilježava kao Dan grada Subotice. Za ovu važnu odluku Subotičani su poklonili carici pet tisuća zlatnika i platili otkup od 166.666 forinti. Status slobodnog kraljevskog grada donio je Subotici veću autonomiju i novo ime - Maria-Theresiopolis. Od te godine počinje planski i ubrzaniji razvoj grada.

U vrijeme Vojvodstva Srbije i Tamiškog Banata, između 1849. i 1860. godine, u strogo centraliziranom sustavu, pažnja se ipak posvećivala i kulturi. Ovdje je 1853. izgrađeno kazalište i mnoge kvartovske škole. Poslije nagodbe 1867., sve do 1914. godine, u Subotici se ubrzano razvija građansko društvo, a značajan je i razvoj samog grada.
24. kolovoza 1862. je dobio brzojavnu službu, koja se 1887. ujedinila sa poštanskom.

Krajem Prvog svjetskog rata srpske i francuske postrojbe ušle su u Suboticu. Na velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu, proglašeno je ujedinjenje Banata, Bačke i Baranje s Kraljevinom Srbijom, dok je konačna granica nove države utvrđena u Trianonu 4. srpnja 1920. Jedna od središnjih ličnosti ovog značajnog događaja bio je Blaško Rajić, župnik iz Subotice.

Početkom Drugoga svjetskog rata, 1941. su Suboticu okupirali mađarski fašisti, a oslobodili su je 1944. Subotički partizanski odred i postrojbe Crvene armije. U završnim borbama na željezničkoj postaji poginuo je zapovjednik Odreda, Jovan Mikić Spartak, jugoslavenski reprezentativac i rekorder u atletici, po kojem su atletski i nogometni klubovi iz Subotice dobili ime.

Subotica se u suvremeni srednjoeuropski grad razvila krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. U nepuna dva desetljeća, jednog u XIX. i jedne u XX. stoljeću grad je doživio izuzetni urbani, industrijski, graditeljski i kulturni procvat. Brži razvoj obrtništva, industrije i trgovine potaknut je još 1869. dolaskom prvog vlaka, a ubrzan izgradnjom električne centrale 1896. i tramvajskim prometom 1897.

Za izgradnju i gospodarski razvitak grada je mnogo pridonijelo gradonačelnikovanje subotičkog Hrvata Lazara Mamužića, od 1884. do 1902., kada je uglavnom i formiran današnji izgled gradskog središta.

Začetke današnje suvremene industrije nalazimo koncem prošlog stoljeća: tvrtka za izvoz mesa "Hartmann i Conen" s prvom hladnjačom u zemlji, prvu subotičku tvornicu sumporne kiseline i umjetnog gnojiva "Clotild" osnovanu 1904., braća Ruf su 1917. počeli proizvodnju bombona, industrija električnih motora "Sever" osnovana je 1923.

Prva srednja škola, preteča gimnazije, otvorena je u Subotici 1747., glazbena škola 1868, dom za stare 1766., Palić postaje lječilište 1845., prva tiskara osnovana je 1844., prve novine izašle su 1848., prvu kino predstavu prikazao je ovdje Angelo Bianchi iz Pečuha 1899., a Aleksandar Lifka otvorio je prvi stalni kino 1919.. Đuro Stantić osvojio je prvu olimpijsku medalju u Ateni 1906., a Ivan Sarić poletio je zrakoplovom vlastite izrade 1910..

Danas se na Dan grada Subotice dodjeljuju nagrade i priznanja, kao što su "Počasni građanin Subotice" i "Pro urbe".

[uredi] Subotički gradonačelnici

(popis nepotpun)


[uredi] Titula "Počasni građanin Subotice"

(popis nepotpun) Ova povelja se dodjeljiva na Dan grada Subotice, 1. rujna.

  • 1996.: László Pataki, kazališni umjetnik, glumac i redatelj; Vaso Isakov, znanstvenik
  • 1997.:
  • 1998.: Geza Kopunović, glumac u mirovini
  • 1999.: Josip Buljovčić, jezikoslovac, književnik, prevoditelj, jav. i kult. radnik
  • 2000.:
  • 2001.:
  • 2002.: Lazar Merković, hrv. književnik i prevoditelj i Laszlo Toth Bagy, stomatolog
  • 2003.:
  • 2004.: Sava Babić, književnik i prevoditelj
  • 2005.: Josip Gabrić, vrhunski sportaš i Kornelije Kovač, skladatelj
  • 2006.: Andrija Kopilović, prorektor Teološko-katehetskog instituta, rektor svetišta Majke Božje na Bunariću
  • 2007.: Boško Krstić, novinar, urednik i književnik i György Szórád, bivši subotički gradonačelnik.

[uredi] Nagrada Pro urbe

  • 1996.: Lazar Merković, hrv. književnik i prevoditelj, Béla Duránci, povjesničar umjetnosti, Zoran Kalinić, stolnotenisač, Rita Kinka, pijanistica
  • 1997.:
  • 1998.:
  • 1999.:
  • 2000.:
  • 2001.:
  • 2002.: Stipan Šabić, likovni stvaratelj i nastavnik, Dom za djecu bez roditeljske skrbi "Kolevka", Ferenc Baracskai, konstruktor, Mađarski kulturni centar "Nepker", Mirjam Pandžić, časna sestra
  • 2003.:
  • 2004.:
  • 2005.:
  • 2006.:
  • 2007.: István Dobai, rkt. svećenik i direktor "Caritasa", Jasmina Jovančić, likovna umjetnica, Iso Planić, prof. zemljopisa i alpinist, Gábor Juhász, umjetnički voditelj orkestra "Juhas" i Hrvatsko akademsko društvo.

[uredi] Stanovništvo

Grad ima oko 100.000 stanovnika. Relativnu većinu činu Mađari 57.092 (38,5%), zatim Srbi 35,826 (24.1%), pa stanovnici izjašnjeni kao Bunjevci (11%), zatim Hrvati (11%), izjašnjeni kao "Jugoslaveni" (6%), Crnogorci (1%) i ostali.

Povijesna naseljenost:

  • 1919.: 101.276

[uredi] Mađari u Subotici

[uredi] Srbi u Subotici

[uredi] Hrvati u Subotici

31. srpnja 1743. je na sjednici Gradskog vijeća izabran za "prvog sudca" (što je onda zapravo značilo biti prvi čovjek u gradu) Stipan pl. Vojnić. Ista sjednica je bila sazvana radi sprovođenja Privilegije o statusu slobodne povlaštene komorske varoši Sveta Marija (Szent Mária), nekadašnjeg Subotičkog vojnog šanca.

1747. je u Gramatikalnoj školi izvedena prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku u Subotici. Odonda je to postalo tradicijom da se krajem školske godine, na hrvatskom, latinskom i mađarskom jeziku izvode kazališne predstave za učenike i roditelje.

Kao zanimljivost spomenimo da je Subotica početkom 20. stoljeća bila grad s najviše Hrvata na svijetu, više nego što je imao Zagreb.

U popisima iz 19. stoljeća nailazi se na veliku stavku "Bunjevci" prema stavci "Hrvati", ali treba uzeti u obzir činjenicu da je to rađeno u doba dok je Subotica bila dio Ugarske. Tadašnjim ugarskim vlastima nije bio probitak imati jačajuće nacionalne osjećaje "manjina" (hrvatske, srpske, njemačke, slovačke, rusinske, židovske, rumunjske) u rubnim područjima Ugarske, jer je postojala izgledna opasnost da Mađari postanu manjina u velikom dijelu "uže Ugarske", te je stoga ugarska vlast provodila snažnu politiku asimilacije.

Za gradonačelnikovanja subotičkog Hrvata Lazara Mamužića 1884.-1902., njegova politička marljivost i agilnost je pridonijela gospodarskom poletu grada i građevinskom uređenju današnjeg središta Subotice.

1901. su mjesni Hrvati osnovali nogometni klub "Bácska Szabadkai Athletikai Club". Da bi istaknuli hrvatstvo, klupski grb je sadržavao hrvatsku šahovnicu.

Potvrda o malo drukčijoj stvarnoj nacionalnoj slici mogla se vidjeti kad su krajevi koji su bili dio Ugarske, prešli pod druge države, te su se ne računajući uzajamne seobe u matične države, pojavili "skokovi" broja pripadnika manjinskih naroda, a pada broja Mađara i, u hrvatskom slučaju, Bunjevaca. Hrvatski, ali i problem nekih drugih manjina, bilo je što su austrougarske vlasti podupirale autonomaške osjećaje. Uspješnim oblikovanjem nacionalne svijesti, autonomaške su stranke i ideje gubile utjecaj u Austro-Ugarskoj.

Ipak, zbog činjenice da je grad ostao izvan matice Hrvatske svo vrijeme i nije bio dijelom autonomne Hrvatske, niti u zasebnoj upravnoj jedinici u kojoj su Hrvati bili izrazita većina, kao što je bila Dalmacija, nego u izrazito asimilirajućoj jedinstvenoj Ugarskoj, tamošnji su Hrvati ostali izvan zamaha preporodnih događaja u Hrvatskoj i Subotica nije postala glavnim hrvatskim kulturnim središtem, nego je to postao Zagreb.

1941. godine, subotički nogometni klub, HAD "Bačka", je sudjelovao u prvenstvu hrvatskog nogometnog saveza (to se prvenstvo danas piše kao jedno od prvenstava Hrvatske). Napomenimo da je ovo prvenstvo održano prije napada Osovinskih zemalja na Kraljevinu Jugoslaviju.

Nažalost, u sklopu jugounitarističkih mjera i Hrvatima nesklonih krugova, hrvatske ustanove u Subotici su vrlo brzo preimenovane, tako da se pridjev "hrvatski" uklonio iz naziva, a riječi na hrvatskom su zamijenjene srpskima. Novina "Hrvatska riječ" je 1956. preimenovana u "Subotičke novine", Hrvatsko narodno kazalište je preimenovano u "Narodno pozorište", a nogometni klub HAŠK "Građanski" (prijeratni HAD "Bačka", koji je nakon oslobođenja uzeo to ime) je u ožujku 1946. preimenovan u FD "Sloboda", uz uklanjanje hrvatskog grba iz klupskog amblema.

1969. je bio osnovan ogranak Matice hrvatske (osnivači su bili Balint Vujkov, Matija Poljaković, Josip Buljovčić i ostali). Slomom hrvatskog proljeća, ogranak je ugašen, a brojni njeni članovi i u Vojvodini su izgubili radna mjesta, šikanirani na razne načine, prisiljeni iseliti u SR Hrvatsku, sve zbog toga jer su bili članovima jedne kulturne ustanove s hrvatskim predznakom. [1].

Od tog udara Subotica je izgubila jedan duhovno-kulturni i politički kontinuitet, i odonda onamošnji Hrvati se nalaze u jednoj praznini, i posljedice te antihrvatske proljećarske čistke se osjećaju i 30 godina poslije, odnosno, kako je bački hrvatski književnik Vojislav Sekelj slikovito kazao Ivanu Zvonimiru Čičku: "Zagreb je manje stradao u tom kontekstu od Subotice, jer je za Suboticu odlazak stotinu intelektualaca teško nadoknadiv gubitak, a opet oni koji su ostali, bili su ušutkani." [2]

Rad joj je obnovljen pod "opreznijim" imenom, kao "Bunjevačka matica", koje nije bilo iritirajuće srpskim ekstremistima, u tada još ratno doba, 6. rujna 1995.. Tri godine poslije, poboljšanjem odnosa Hrvatske i Srbije, su se stekli uvjeti za davanje imena sa hrvatskim predznakom te je obnovljena ustanova preimenovana 26. svibnja 1998. u "Matica hrvatska Subotica".

Subotica danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 91 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.

Početkom školske godine 2007/08. je krenula nastava na hrvatskom jeziku u subotičkoj gimnaziji. [1].

[uredi] Hrvatske ustanove i manifestacije

  • Bunarićko proštenje
  • Glazbeno popodne
  • Dužijanca
  • Hrvatsko prosvjetno društvo "Neven", osnovano 29. kolovoza 1920.
  • Kolo mladeži
  • Katolički krug
  • Seljačka i gospodarska sloga
  • društvo Križara
  • društva Križarica
  • Katolička čitaonica
  • Kolo mladih nevenaša
  • Školska zadruga
  • Divojačko društvo
  • Dobrotvorna zajednica Bunjevaca
  • Hrvatsko pjevačko društvo "Neven"
  • Hrvatski prosvjetni dom
  • Hrvatska kulturna zajednica
  • Pučka kasina
  • hrvatski kulturni centar "Bunjevačko kolo"
  • Hrvatska čitaonica

[uredi] Antihrvatski ispadi

2004. su novinarima "Hrvatske riječi" upućivane prijetnje smrću i oskrvnjena su katolička groblja. [2]
18. lipnja 2007. je usred dana bejzbolskom palicom i metalnom šipkom pretučen predsjednik Hrvatsko-bunjevačko-šokačke stranke Blaško Temunović, uz psovanje "ustaške majke".[3].

[uredi] HNK u Subotici

Poslije 1945. godine, kratko vrijeme je postojalo Hrvatsko narodno kazalište u Subotici (slika [4]), čija je jedna od akcija bila, primjerice, i dvanaestodnevno gostovanje na gradilištima duž kasnije autoceste Zagreb-Beograd (od 25. srpnja do 5. kolovoza).
Također, 31. svibnja su izašle novine "Hrvatska riječ" (pod tim imenom od 26. kolovoza 1945.). Štoviše, "slavenskom jeziku se predstave u subotičkom kazalištu održavalo još od 1862., još tijekom 2. svjetskog rata je utemeljeno Hrvatsko narodno kazalište, koje je prvu predstavu odigralo 1945. 1954. je HNK preimenovano u "Narodno pozorište" " [5].

Za vrijeme postojanja opere u Subotici, vrijedi istaknuti imena redatelja Milana Asića i solo sopranistice Jelke Asić. [6]

Danas je kazališni život na hrvatskom jeziku u Subotici osuđen na to da živi samo od gostovanja kazališnih trupa iz Hrvatske, dok, s druge strane, Subotica uopće ne financira uspostavu i postojanje drame na hrvatskom jeziku.

[uredi] Nijemci u Subotici

[uredi] Židovi u Subotici

[uredi] Romi u Subotici

Uredbom austrijske carice Marije Terezije, mjesne Rome glazbenike se prisililo na naseljavanje gradske jezgre. U tom, 18., i idućem, 19. stoljeću, osnovali su se prvi romski orkestri u Subotici; članovi tih orkestara su bili gornjim slojem subotičke romske zajednice. Iste Rome se nazivalo "gradskim Romima".

[uredi] Gospodarstvo

[uredi] Okolna mjesta

Bajmok, Bački Vinogradi, Bačko Dušanovo, Bikovo, Višnjevac, Gornji Tavankut, Donji Tavankut, Đurđin, Kelebija, Ljutovo, Mala Bosna, Mišićevo, Novi Žednik, Stari Žednik, Hajdukovo, Čantavir, Šupljak.

[uredi] Sport

U Subotici je 23. srpnja 1901. odigrana prva nogometna utakmica na prostoru kasnije SFRJ, na igralištu kod Somborske kapije. Susret su odigrali Nogometni odjel Subotičkog športskog društva (utemeljen 1894.) i momčad Mohačkog gimnastičkog društva. Pobijedili su Subotičani 4:2.

Subotica je poznata i po tradiciji vrsnih hrvača.

[uredi] Poznati ljudi

  • Szilveszter Lévay, skladatelj
  • Dezső Kosztolányi
  • Ivan Crni, car
  • Tibor Sekelj
  • Danilo Kiš
  • Jovan Mikić
  • Péter Lékó, šahist
  • Đuro Stantić, atletičar
  • Vilim Harangozo
  • Sreten Damjanović
  • Momir Petković
  • Refik Memišević, hrvač
  • Zoran Kalinić, stolnotenisač
  • Aleksandar Lifka
  • Géza Csáth (1887.-1919.)
  • Bruck Matija (Bruk Matjas)
  • Eva Ras, glumica
  • Ana Kojić
  • György Arnold (1771.-1848.)
  • József Bártfay
  • József Kasza
  • Juci Komlós
  • Bojana Radulović

[uredi] Gradovi pobratimi/prijatelji/suradnici

Odorheiu Secuiesc Dunajska Streda Namur
Olomouc Segedin Tilburg
Elche Kiskunhalas Osijek
Kanjiža

[uredi] Zanimljivosti

Subotica je svoje društvo esperantista dobila 8. srpnja 1951..

Subotica je 1968., za vrijeme intervencije sovjetskih postrojaba i još nekih zemalja Varšavskog pakta, udomila dvije tisuće građana ČSSR po hotelima, internatima, domovima, u Vikend naselju na Paliću, osiguravši im sve uvjete za ugodan boravak.

[uredi] Vidi još

  • Subotički književni krug
  • Radio Subotica

[uredi] Vanjske poveznice

Mediji:

Šport: