Ustav Republike Hrvatske
Izvor: Wikipedija
Ustav Republike Hrvatske |
Ustav Republike Hrvatske kao nacionalno samobitne države donesen je 22. prosinca 1990., i od tada je promijenjen tri puta: 1997., 2000. i 2001. godine. Prva verzija definirala je dvodomni parlament - Hrvatski Sabor, koji se sastojao od Zastupničkog i Županijskog doma, te polupredsjednički sustav. Promjenama je ukinut Županijski dom te je dobar dio ovlasti prebačen s predsjednika Republike i prebačen u nadležnost Vlade.
Definicija ustava: ustav je opći pravni akt vrhovne snage koji regulira osnove, ne sve osnove, i ne samo osnove datoga društva. Ustav je akt koji sadrži pravne norme donesene po posebnom ustavotvornom postupku. Sadrži temeljna načela državnog uređenja.
Hrvatski ustav spada u moderne ustave. Čak 2/3 ustava sadrži norme o zaštiti temeljnih sloboda i prava. Ustav RH započinje preambulom odnosno izvorišnim osnovama.
Sadržaj |
[uredi] Temeljne odredbe
Hrvatska se definira kao nedjeljiva demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Ukratko su definirani grb, zastava i himna, za koje je rečeno da se njihov podrobniji opis definira zakonom (ne Ustavom).
Povijesna uzrečica "sloboda, jednakost, bratstvo" se malo modificirana spominje u trećem članku kao sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, koje su najviše vrijednosti ustavnog poretka naše države.
[uredi] Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
Svi su pred zakonom jednaki, nema povlaštenih. Prava i slobode se mogu ograničiti samo da bi se zaštitila prava i slobode drugih ljudi. Nema smrtne kazne, svatko je nedužan sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne ustanovi suprotno. Jamči se privatnost doma, sloboda mišljenja i pravo vlasništva.
[uredi] Ustrojstvo državne vlasti
Hrvatski sabor predstavničko je tijelo građana, nositelj zakonodavne vlasti. Sabor donosi zakone, odlučuje o ratu i miru, nadzire Vladu i obavlja druge poslove definirane Ustavom. Ima 100-160 zastupnika koji se u istom sazivu sastaju četiri godine.
Pučki pravobranitelj u Hrvatskoj štiti prava građana pred državnom upravom, a Sabor ga bira na razdoblje do osam godina.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik može donositi uredbe sa zakonskom snagom samo u izvanrednim okolnostima, za vrijeme trajanja ratnog stanja, ili ako su druga tijela državne vlasti onemogućena u radu, uz supotpis premijera.
Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u Hrvatskoj.
Sudbena je vlast neovisna i samostalna, najviši je sud Vrhovni sud Republike Hrvatske. Suce imenuje i razrješuje Državno sudbeno vijeće.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovlašteno je i dužno progoniti one počinitelje kaznenih, prekršajnih i prijestupovnih djela te zastupati interese Republike Hrvatske.
[uredi] Ustavni sud
Ustavni sud Republike Hrvatske odlučuje jesu li zakoni u skladu s Ustavom (što moraju biti), odlučuje jesu li ustavne tužbe utemeljene, utvrđuje odgovornost Predsjednika (u skladu s Ustavom), te nadzire djelovanje političkih stranaka (opet u skladu s Ustavom). Sastoji se od trinaest sudaca, koji se biraju na razdoblje od osam godina, isto kao i pučki pravobranitelj.
[uredi] Lokalna samouprava
Jamči se pravo na lokalnu samoupravu.
[uredi] Međunarodni odnosi
Mogu biti u nadležnosti bilo Sabora, Vlade ili Predsjednika.
[uredi] Promjene ustava
Pravo na prijedlog promjena ima Predsjednik, Vlada ili barem petina Sabora. Većinom svih zastupnika donosi se odluka hoće li se pristupiti promjeni Ustava, a za izglasati promjenu potrebne su dvije trećine svih zastupnika.
[uredi] Ostali Wikiprojekti
![]() |
Wikizvor: Ustav Republike Hrvatske - tekst na hrvatskom |