Baruch de Spinoza

Izvor: Wikipedija

Zapadna filozofija
Filozofija 17. stoljeća
Benedictus de Spinoza
Ime: de Spinoza
Rođenje: 24. studeni, 1632 (Amsterdam, Nizozemska)
Smrt: 21. veljača, 1677 (Den Haag, Nizozemska)
Škola/tradicija: Racionalizam
Glavni interesi: Etika, Epistemologija, Metafizika
Poznate ideje: Panteizam, neutralni monizam, intelektualna i religijska sloboda, odvojenje između crkve i države, kritika Mojsijevog autorstva određenih knjiga hebrejske Biblije, političko društvo nastalo iz moći a ne ugovora
Utjecaji: Hobbes, Descartes, Stoici, Avicenna, Majmonid, Nikola od Kuze, Aristotel, Bacon, Platon
Utjecao na: Kant, Hegel, Davidson, Schopenhauer, Deleuze, Einstein, Leibniz, Goethe, Nietzsche, Althusser, Hardt, Negri, Fromm


Baruch de Spinoza (Amsterdam, 24. studenog 1632. - Den Haag, 21. veljače 1677.), nizozemski je filozof.

Sadržaj

[uredi] Život

Benedikt de Spinoza, kojega su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza, bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d'Espiñoza u društvu u kojem je odrastao. S Renéom Descartesom i Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom, bio je jedan od najvećih filozofa racionalista sedamnaestog stoljeća. Smatra se osnivačem modernog biblijskog kriticizma. Njegovo najveće djelo je Etika. U ljeto 1656. godine židovska ga je zajednica ekskomunicirala zbog njegovih shvaćanja prirode Boga i tumačenja biblijskih knjiga. Ekskomunikacija je popraćena prokletstvom kojemu je po žestini malo sličnih u povijesti. Vjernicima je naređeno neka nitko s njim ne progovori ni pismeno ni usmeno, neka ne borave s njim pod istim krovom i neka se drže četiri lakta dalje od njega. Nakon ovog događaja, Spinoza je prihvatio ime "Benedikt" (latinski ekvivalent imena "Baruh").

[uredi] Učenje

Za Spinozu postoji samo jedna supstancija: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). Supstancija, i sama beskonačna, ima beskonačno mnogo atributa, od kojih čovjek poznaje dva: protežnost (extensio) i mišljenje (cogitatio). S atributima dolaze i modusi (načini, posebnosti) supstancije, mnoštvenost naturae naturatae, to jest ukupnost izvanljudske i ljudske prirode.

Zbog svojega učenja Spinoza je istodobno smatran i najvećim Židovom i najvećim ateistom.


Čitajući Spinozinu Etiku, nekih 200 godina kasnije, njemački pjesnik Heine napisao je da je to "šuma misli do neba visokih", čija "nesalomljiva stabla pružaju svoje korijenje u vječnu zemlju".

[uredi] Kronologija

  • 1632. - rođen u Amsterdamu
  • 1656. - isključen iz židovske zajednice; kod jednoga bivšeg isusovca uzima privatnu poduku iz latinskoga, klasične književnosti, skolastičke i kartezijanske filozofije; živi od brušenja leća
  • 1660. - protjeran iz Amsterdama
  • 1660.-1669. - živi u blizini Leidena
  • 1669.-1677. - živi u Haagu
  • 1677. - umro.

[uredi] Djela

  • Korte Verhandeling van God, de mensch en deszelvs welstand ("Rasprava o Bogu, čovjeku i o čovjekovoj sreći", oko 1660)
  • Renati des Cartes principiorum philosophiae ("Načela filozofije Renéa Descartesa", 1663)
  • Tractatus theologico-politicus ("Teološko-politički traktat", 1670)
  • Ethica ordine geometrico demonstrata ("Etika, geometrijskim redom izložena", objavljeno postumno 1677)

[uredi] Vanjske poveznice

  • ((lat.)) Integralni tekst Etike u izvorniku
  • ((eng.)) Etika u engleskom prijevodu (Projekt Gutenberg)
  • ((eng.)) Etika u engleskom prijevodu
  • ((eng.)) Spinoza i njegova filozofija (The Internet Encyclopedia of Philosophy)