Obvezno pravo
Izvor: Wikipedija
Obvezno pravo je u kontinentalnom pravnom sustavu dio građanskog prava (prema pandektnom sustavu građanskog prava), a obuhvaća pravna pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojim je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena od druge strane (dužnika) tražiti neku činidbu, a druga strana je tu činidbu dužna izvršiti. Ti društveni odnosi se nazivaju obveznim odnosima, a u njih stupaju pravni subjekti povodom činidaba ili predmeta obveze.
Obvezno pravo obično se dijeli na:
- opći dio
- posebni dio:
- ugovorni odnosi
- izvanugovorni odnosi
Sadržaj |
[uredi] Načela obvezog prava
[uredi] Načelo savjesnosti i poštenja
Načelo bonae fidei (bona fides = dobra vjera) Načelno se uzima u obzir tek u pretorskom (honorarnom) pravu, jer se po starom civilnom pravu (ius civile; ius Quiritium) pravne obveze tumače po načelu teorije očitovanja.
[uredi] Načelo jednake vrijednosti činidaba
Načelo govori kako je potrebno da je nastanak obveze uvjetovan time da se za činidbu očekuje određena činidba, koja za vjerovnika predstavlja ekvivalentnu vrijednost.
[uredi] Načelo zabrane uzrokovanja štete
[uredi] Načelo dužnosti ispunjenja obveze
Nedovršeni članak o pravu: Obvezno pravo treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.