Zagrebačka mumija

Izvor: Wikipedija

Zagrebačka mumija je arheološki izložak iz Egipta u Arheološkom muzeju u Zagrebu. To je mumija umotana u laneni povoj s najduljim etruščanskim natpisom na svijetu.

Sadržaj

[uredi] Povijest pronalaska

Mumiju je kupio Mihael Barić prilikom svog posjeta Egiptu (1848./1849.). Njegov brat Ilija Barić darovao ju je Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu, 1862. godine i trajno je pohranjena u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Njemački egiptolog Heinrich Brugsch je 1869. godine otkrio natpis za koji nije znao da pripada Etruščanima. Godine 1891. bečki profesor i egiptolog dr. Jacob Krall otkrio je da mumijini povoji zapravo kriju najduži sačuvani etruščanski natpis na svijetu. Tijekom 1980tih povoji su temeljito restaurirani i rekonstruirani, ponovno fotografirani infracrvenim zrakama, te je paleografskom analizom i radioaktivnim ugljikom (C-14) utvrđena njena starost na oko 390. g. pr. Kr.

[uredi] Zagrebačka lanena knjiga

Zagrebačka lanena knjiga u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Zagrebačka lanena knjiga u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Zagrebačka lanena knjiga (Liber linteus Zagrebiensis) rukopis je s najduljim sačuvanim tekstom etruščanskog jezika.

Platno s oko 1130 riječi sačuvano je u pet naknadno izrezanih traka kojima je bila omotana egipatska mumija. Duljina cijele knjige iznosi oko 340 cm, a širina najšire trake je 35 cm. Tekst je raspoređen u 12 stupaca s različitim brojem redaka (od 26 do 36). Pretpostavlja se da sadrži niz obrednih propisa vezanih uz vjerske rituale starih Etruščana. Kako je etrursko pismo još uvijek nedešifrirano, dosad su odgonetnute samo pojedine riječi koje spominju žrtvene darove i datume pojedinih svetkovina. Ovi ovoji s natpisom otvara jasnu mogućnost postojanja jakih komunikacija između drevnih Etrurije i Egipta. Pretpostavlja se da je u Egiptu postojala mala etruščanska zajednica izbjeglica (kao u Aleksandriji), koja je poprimila egipatske običaje mumificiranja.

[uredi] Natpis na papirusu

Istraživanjem popratnog papirusa koji se nalazio u pogrebnoj opremi pokojnice, utvrđeno je da on sadrži nekoliko poglavlja »Knjige mrtvih« s podacima o pokojnici. Nesi-hensu bila je žena Paher-hensua, »božanskog krojača« iz Tebe, koji je izrađivao odjeću za kultne statue boga Amona.

Po Berlotovoj metodi dio teksta glasi: «To sam ja boginja Etna. Bučna vatra (izlazi iz) velike ljute gore, to sam ja boginja u Etni je bučna vatra ljuta, to sam ja boginja iz Etne…Sveta i jasna naša voljena Etna – čuo si u Thirinu Etnu, veličajte Etnu…Sretno si pobjegao medvjedu na gori. A veliki sretni sin Silo je prešao…Kada je ključem zatvorio vrata…» [1]

Kako se etruščanski natpis našao obavijen oko jedne Egipćanke u doba kada Etruščani gube prevlast u sjevernoj Italiji (dok jača Rimska Republika), ostaje jedna od velikih tajni arheologije.


[uredi] Vanjske poveznice