Sastavni dijelovi Osmanskog carstva
Izvor: Wikipedija
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Zajedno sa njegovim provincijama, Osmansko carstvo se sastojalo od tri suzerenske države koje čine (Krimski kanat, Vlaška, Moldavija) i Transilvanija, kneževine pod suzerenstvom Porte.
[uredi] Provincije
Osmanlijsko carstvo je bilo podijeljeno na provincije zvane vilajeti, beglerbegluci (beglerbegovine), ejaleti ili pašaluci. U različita vremena, broj provincija se mijenjao, od tridesetšest do nešto iznad dvadeset, da bi mnoge od njih bile izgubljene tokom Prvog svjetskog rata. Na vrhuncu moći, carstvo je imalo 29 provincija. Provincije Rumelija i Anadolia su bile pod direktnom upravom sultana. Preostalih 27 su kontrolirali beglerbegovi ili valije (guverneri).
Rumelija | Anadolija | Rum |
Karaman | Asirija | Egipat |
Sirija | Dijarbekir | Kurdistan |
Dulgadir | Egejski otoci | Erzurum |
Van | Šehrizor | Bagdad |
Buda | Bosna | Temišvar |
Kanjiža | Özi (Očakov) | Trabzon |
Tripoli | Cipar | Tunis |
Moreja (Peloponez) | Alžir | al-Hasa |
Alepo | Mosul | Basra |
Hidžaz | Vlaška (suzerenstvo) | Moladvija (suzerenstvo) |
Krimski kanat (vazalska država) | Transilvanija (suzerenstvo) |
Poslije 1861, također je stvoren autonomni vilajet Libanon, koji je proizvod europskog pritiska da se maronitskim kršćanima dade domovina.
[uredi] Potprovincije
Osmanlijske provincije su se dalje dijelile na manje upravne jedinice poznate kao sandžaci, kojima je upravljao sandžakbeg. Ovi su se zatim dijelili na timare i zeamete ili zijame. No, neki sandžaci, poput jeruzalemskog, nisu bili dio provincije.
Sandžaci su takođe mogli biti podijeljeni u kapetanije ili kaptanluke (na turskom, kaptanlık).