Picigin

Izvor: Wikipedija

Pigicin je amaterski šport (igra) koji se igra balunom na pješčanoj plaži, u plićaku. Igraju ga ljudi svih životnih dobi.

Sadržaj

[uredi] Porijeklo

Picigin je začet u Splitu i smatra ga se "najsplitskijim" športom. Kultno igralište za picigin jesu Bačvice, splitska pješčana plaža. Odatle se, zacijelo zbog svoje atraktivnosti, proširio po čitavoj hrvatskoj obali te se razvio u specifične lokalne stilove i varijacije.

Koncem srpnja 2007., ministar kulture RH Božo Biškupić je potpisao preventivno rješenje (koje traje tri godine), kojim je picigin zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro RH. U tijeku je prikup dokumentacije u svrhu dobivanja statusa trajno zaštićenog nematerijalnog dobra. U rješenju je naglašeno da pravila igranja picigina određuju članovi Ekološkog društva "Picigin Bačvice".[1]

[uredi] Povijest

Još 1908. godine, pune tri godine prije nego što će u ove krajeve donijeti nogomet, splitski su studenti iz Praga na kupalište u gradu donijeli neobičnu igru koja se zvala vodeni polo, odnosno na engleskom water–polo. Kad se zna da na Bačvicama nema dovoljno dubokoga mora prilično je zabavno zamišljati kako su izgledale prve vaterpolske utakmice, u moru »od šupka do pupka«. Sasvim je stoga moguće, kako misle neki istraživači, da se picigin razvio iz osebujnoga splitskog vaterpola na suhom. Bilo kako bilo, picigin po pravilima koja su manje–više ostala nepromijenjena do danas na Bačvicama se igra još od Prvog svjetskog rata[2]

[uredi] Mjesto igranja

Igra se u plićaku, na pješčanoj plaži. Sve druge varijante (kamen, šljunak i sl.) nisu poželjne zbog mogućnosti ozljeda. Najpovoljnija dubina je do gležnja, zbog lakoće trčanja, a dovoljno duboka za ublažavanje pada, odnosno, doskoka.

[uredi] Igrači

U igri sudjeluje 5 igrača. Od tih pet dva su sidruni (tehničari), a ostala trojica su trkači. Mogući su i drukčiji rasporedi. Mješovitost postava po spolu i dobi nije ništa neobično.

[uredi] Pravila

Picigin je igra u kojoj nema pobjednika i zbog toga se teško može govoriti o strogim pravilima. Osnovna pravila su vrlo jednostavna: pet igrača u moru dobokom deset do dvadeset centimetara (ako je more dublje, to samo usporava igru i umanjuje atraktivnost) raspoređenih u peterokut međusobno udaljenih šest–sedam metara, dodaje se balunom udarajući ga dlanovima, nastojeći pri tom da balun ne padne u more. Balun za picigin "mora" biti obrađena teniska loptica koja je najpogodnija za igru (oguli se tkanina i izbrusi koji mm gume tako da je balun lakši i da bolje leti). U praksu ga je uveo legendarni splitski piciginaš Emil Giosento početkom 60-tih[3]. Važno je istaknuti da se picigin igra balunom, a ne »loptom« ili »lopticom«, upotreba tih termina na Bačvicama se strogo i vrlo nemilosrdno sankcionira[4].

Picigin nije kruta igra, cilj joj je opuštanje. Igra obično započinje lagano, zagrijavanjem, a kad igračima "dodije" sporost, onda kreće akcija. Balun se dodaje u for tako da su igrači prisiljeni na akrobacije i šprinteve. Balun se vrti u krug, a često i sami piciginaši mijenjaju mjesta kad se igra zahukta.

Neiskusni igrači misle da se situacija slučajno "zakuhava" nezgodnim odbijanjima. Pravi igrači ne odbijaju balun "nezgodno", nego planski i onom suigraču koji je pravilno postavljen i spreman zatrčati se i atraktivno uhvatiti balun. Ponekad, zbog dodatne draži i atraktivnosti, ili zbog situacije uzrokovane igrom odustaje se od predvidljivih dodavanja.

Balun treba udarati dlanom, a poželjno je da se u igri jednako koriste obje ruke (najčešće greška neiskusnih igrača je da igraju samo onom "jačom").

[uredi] Razlike u pravilima

Za picigin kao amaterski šport postoje svakojaka tumačenja pravila i sukladno tome, svakojake varijacije, koje se pojačavaju zemljopisnom udaljenošću. Premda se picigin igra duž čitave hrvatske obale može se pronaći zajednički presjek svih varijacija:

  • igra se u plićaku (max. do koljena)
  • igra se malom lopticom (splitski: "balunom")
  • igra se s (idealno) 5 igrača/ica
  • igra je atraktivna (s mnogo dugih lopti i skokova)

[uredi] Tradicija

Kao što je već spomenuto, picigin se u Splitu u današnjem obliku igra još od 1.svj. rata, približno 90 godina. Entuzijasti igraju picigin tokom cijele godine, a u novije vrijeme je na Bačvicama ugrađen reflektor za noćnu igru. Tradicija je igranje novogodišnjeg picigina prvog dana nove godine, a od 2005. se održava i tzv "prvenstvo svita u piciginu".

Tradicija igranja picigina postoji i u drugim hrvatskim mjestima (npr. Baška, Medulin, Crikvenica, Dubrovnik, Lopud, Osijek, itd.) i ona je zacijelo prenesena iz Splita gdje je igra i začeta.

[uredi] Reference

  1. Svjetska baština Članak u "Večernjem listu" od 2. kol 2007.
  2. Dežulović Boris - Bačvice, otisak božjeg prsta, Phantom of Freedom (1-2/2004)
  3. Anatolij Kudrjavcev - Članak u "Slobodnoj Dalmaciji"
  4. Dežulović Boris - Bačvice, otisak božjeg prsta, Phantom of Freedom (1-2/2004)

[uredi] Vidi još

  • glavomet

[uredi] Vanjske poveznice

[uredi] Izvori

  1. Svjetska baština Članak u "Večernjem listu" od 2. kol 2007.
  2. Dežulović Boris - Bačvice, otisak božjeg prsta, Phantom of Freedom (1-2/2004)
  3. Anatolij Kudrjavcev - Članak u "Slobodnoj Dalmaciji"
  4. Dežulović Boris - Bačvice, otisak božjeg prsta, Phantom of Freedom (1-2/2004)
Drugi jezici