Petrovaradin
Izvor: Wikipedija
Petrovaradin | |
![]() |
|
Lokacija | Vojvodina, Srbija |
Gradonačelnik | nema, dio grada Novog Sada |
Zemljopisna dužina i širina | 52.5° N 13.4° E |
Stanovništvo | 15.266 (2005.) |
Pozivni broj | + 381(0)21 |
Poštanski broj | 21131 |
Registracijske oznake | NS |
Petrovaradin (sr. Петроварадин, mađ. Pétervárad, njem. Peterwardein) je nekadašnji utvrđeni grad uz rijeku Dunav, dok je danas dio užeg gradskog područja Novog Sada. Petrovaradinska tvrđava poznata je kao ”Gibraltar na Dunavu“.
Svetac zaštitnik Petrovaradina je sveti Petar.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopisni položaj
Nalazi se na 52,5° sjeverne zemljopisne širine i 13,4° istočne zemljopisne dužine, na mjestu gdje Dunav meandrira, odnosno, gdje Srijem tvori "poluotok". Nalazi se na južnoj obali Dunava.
Smješten je u Srijemu, ali upravno je upravno, zbog pripajanja urbanoj aglomeraciji Novom Sadu, koji je u Južnobačkom okrugu, "dijelom" Bačke.
[uredi] Kultura
Petrovaradinski vjernici, ali i vjernici iz cijele Srbije, tradicionalno slave blagdan Gospe Snježne, kojoj je posvećeno svetište Tekije kod Petrovaradina. Tekije su podignute prije 300 godina, u čast čudesne pobjede nad osmanskim osvajačima, kada je usred ljeta pao snijeg.
Prvi redovnici koji su došli u Petrovaradin, nakon oslobađanja od Turaka, bili su isusovci 1693. i franjevci 1695.. Isusovce je doveo kardinal, grof Leopold Kolonić (Kolenić). Kralj Leopold I. im je dao na korištenje Donju tvrđavu, kao i duobrižništvo za vojnu posadu. Franjevci su se više usmjerili na rad sa doseljenim bunjevačkim Hrvatima, kao i inim rimokatoličkim bosanskim izbjeglicama.
U Donjoj tvrđavi su isusovci i franjevci izgradili mnoštvo crkava i rezidencija; ista je bila župnim središtem, kojoj su pripadala i predgrađa s većinskim hrvatskim stanovništvom.
1702. je osnovana rkt. župa i crkva sv. Jurja mučenika. U istoj samostanskoj crkvi je i kršten Josip Jelačić, koji je kasnije postao hrvatski ban.
Prva katolička škola u Srijemu je otvorena u Petrovaradinu.
28. siječnja 2001., u crkvi Uzvišenja sv. Križa, je ostvaren prvi TV-prijenos jedne katoličke sv. mise u istočnom Srijemu, na tlu AP Vojvodine, t.j. SRJ. Težina je događaja u tome što je vodstvo TV Novi Sad odlučilo snimiti rkt. sv. misu u jednoj srijemskoj crkvi, ali misu koju slave Hrvati. Prijenos je ostvaren na želju pomoćnog biskupa đakovačkog i srijemskog, mons. Đure Gašparovića.
Do 1990-ih, u Petrovaradinu su brojne ulice i iinstitucije nosile imena po hrvatskim velikanima. Niti nakon drugog svjetskog rata nisu mijenjana imena ulica. Dolaskom na vlast srpskih ekstremista u Srbiji, krenulo se s mijenjanjem imena, tako da su ulice izgubili Matija Gubec, Zrinski, Vladimir Nazor i ini. [1]
Rimokatoličke crkve u Petrovaradinu su: Uzvišenja sv. Križa, sv. Jurja, sv. Roka
[uredi] Povijest
Nakon jednomjesečne opsade, koncem srpnja 1526. Petrovaradin je pao tursku vlast. Jednomjesečnu opsadu je vodio veliki vezir Ibrahim i sultan Sulejman. S druge strane, Petrovaradin je branilo tisuću vojnika na čelu sa Jurjem Alapićem, hrvatskim plemićem. Nešto poslije, uslijedila je tragična mohačka bitka.
[uredi] Poznati Petrovaradinci
U Petrovaradinu rođen je Josip Jelačić Bužimski, 16. listopada 1801., general i hrvatski ban od 1848. do 1859.
Kao kapelan je u Petrovaradinu bio Josip Juraj Strossmayer.
Pjesnik i skladatelj Franjo Štefanović, autor "Šumske kraljice".
[uredi] Stanovništvo
Početkom 19. stoljeća, Petrovaradin je bio po udjelu Hrvata, bio hrvatskiji grad, nego što je to bio Zagreb. U Petrovaradinu je živilo 98% Hrvata, za razliku od zagrebačkih 92% [1].
Prije srpske agresije na Hrvatsku, u Petrovaradinu je živjelo 19,81% Hrvata.[2]
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, u Petrovaradinu je živjelo 13.973 stanovnika, od kojih su Srbi činili 69,5%; Hrvati 9,8%; Jugoslaveni 5,6%; Mađari 2,8%; Crnogorci 1,6%; Rusini 1% i ostali.
Prema najnovijim podacima iz registra stanovništva iz 2005., u mjestu živi 15.266 stanovnika.
[uredi] Hrvatske ustanove u Petrovaradinu
- Hrvatska čitaonica
- HKPD "Jelačić"
- Petrovaradinsko karnevalsko društvo (Društvo za priređivanje maškara)
Svi dogovori i okupljanje članova karnevalskog društva je bilo u gostionici "Kod Frankopana".
'50-tih godina su komunističke vlasti zabranile karnevalsku povorku i karnevalsko društvo pod pod izlikom "kako promiču neprihvatljivo ozračje".
Danas se opet održavaju karnevalske svečanosti, ali ne kao u nekadašnjem obujmu.
HNV Srbije je dalo ideju da se u Petrovaradinu, u bivšoj kući hrvatskog bana Josipa Jelačića uredi Hrvatski dom, mjesto koje bi bilo središnje okupljalište vojvođanskih Hrvata.[2]
Petrovaradin danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 3 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.
[uredi] Reference
- ↑ "Hrvatska riječ", Kulturno ili političko pitanje?, 1. travnja 2005.
- ↑ Aktivnosti predsjednika Sabora - lipanj 2006. Predsjednik Sabora primio predstavnike Hrvatskog nacionalnog vijeća
[uredi] Vanjske poveznice
- Opće informacije o Petrovaradinskoj tvrđavi
- Grad Novi Sad
- International Civic Heraldry
- Dom i svijet Reportaža iz SRJ
- Klasje naših ravni Petrovaradinske obljetnice
- Klasje naših ravni Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu