Moria

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice.
Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama.

U fikciji J. R. R. Tolkiena, Moria je bilo mistično ime koje su Eldari dali onomu što je nakad bilo veleban podzemni kompleks u sjeverno-zapadnom Međuzemlju, sastojeći se od beskrajne mreže tunela, odaja, rudnika i ogromnih dvorana ili 'mansiona', koji su prolazili ispod i na kraju kroz Magleno Gorje (Ered Luin). Tamo je tisućama godina boravio Patuljački klan znan kao Dugobradi.

Znan pod drugim, svijetlijim imenima tokom svoje dug e povijesti, ovaj podzemni grad i nekdašnje središte patuljačke industrije su također nazivali Hadhodrond (sindarski naziv), Casarrondo (noldorski naziv) i Phurunargian (naziv u zajedničkom jeziku, koji su svi značili Boravište Patuljaka (eng. Dwarrowdelf). U njegovim kasnijim danima tame, u preko tisuću godina Trećeg doba postao je opće poznat kao Moria, što znači 'Crni Bezdan' ili 'Crna Jama'.

Sadržaj

[uredi] Valianske godine

Dwarrowdelf je osnovao Durin 'Besmrtni' u dalekoj prošlosti, puno prije stvaranja Sunca i Mjeseca. Durin se probudio na Planini Gundabad nedugo nakon što su se Vilenjaci probudili, i kao najstarijem među Očevima Patuljaka priznano mu je vrhovno vodstvo nad njima, status koji su poslije naslijedili njegovi potomci, kraljevi Dugobradih.

Od Gundabad, Durinov se rastući klan "raširio južno duž ravnica Anduina", cijelo vrijeme "napadan od strane Morgothovih orka".[1] Po legendi, Durin je konačno pronašao "udolinu sjena između golemih ruku planina, iznad kojeg su bliještala tri bijela vrhunca".[2] U toj gusto pošumljenoj ravnici, dugački niz kratkih vodopada vodio je u dugačko, ovalno jezero koje je imalo magične kvalitete: "Tamo, kao dragulji u dubini bliještaše treperave zvijezde, iako je sunce obasjavalo nebo nad jezerom"[2]. Uvidjevši da te zvijezde tvore bliještavu krunu nad njegovom glavom, Durin je to shvatio kao jasan znak, i imenovao jezero Kheled-zarâm, 'Zrcalno jezero'.

Tri vrhunca nad jezerom nazvao je Baranzinbar 'Crveni rog', Zirakzigil 'Srebrni vrh' i Bundushathûr, 'Oblačna glava'. Ledeno hladne izvore koji su ga napajali nazvao je 'Kibil-Nâla', neznanog značenja, iako je samoj ravnici dao ime 'Azanulbizar' Dimrilska ravan. Durin je izabrao spilje nad Kheled-zarâmom[2] kao najranije početke svoje utvrde: Khazad-dûma, 'Boravišta Patuljaka'.

Sva ova mjesta ostala su cijenjena među Durinovim narodom u kasnijim danima. Njegovi potomci su podigli runama ispisan monolit na mjestu s kojeg je prvi put pogledao u Zrcalno jezero, pa iako je monolit postao izrazito istrošen od vremenski neprilika do kraja Trećeg doba, slomljen, napuknut i izblijedjeo, utjecaj Durina I, kralja-osnivača Khazad-dûma, nikada nije zaboravljen.

Khazad-dûm je neprestano rastao u veličini i brojnosti tokom Durinova dugačkog života, dok nije postao "najveći od svih boravošta Patuljaka"[3], čak i prije povratka Noldora u Međuzemlje. Do tog vremena Khazad-dûm je već bio "ime i glasina u rječima Patuljaka sa Modroih Planina"[3]poznat svim Eldarima Belerianda.

Nakon njegove smrti ugled Durinova kraljevstva je nastavio rasti, ne samo zbog njegova duhovnog prvenstva među ostalim Očevima Patuljaka kao najstarijeg među njima, ili zbog Dwarrowdelfova velikog rasta u veličini, već zbog njegova velikog bogatstva, koje je zasnovano na jedinstvenom dragocjenom metalu mithrilu, koji je bio svugdje tražen i slavljen zbog svojih kvaliteta, ali nije pronađen nigdje drugdje u Međuzemlju.

[uredi] Kasnije Prvo doba

Khazad-dûm nije sudjelovao u ratovima Belerianda, i zapravo bio je pošteđen napada orka tokom zadnjih pet stoljeća Prvog doba, "kada je Morgoth trebao sve svoje snage" drugdje.[1] Dugobradi su zadržali kontakt s prostalih šest patuljačkih klanova, i kada su prvi Ljudi došli u Rhovanion, Khazad-dûm je ubrzo počeo trgovati s njima, mijenjajući proizvode njihove rastuće metalurgije i graditeljstva za hranu, na veliku korist oba naroda.

[uredi] Drugo doba

40 poslije uništenja Belerianda, mnogi Patuljci iz nedavno uništenih gradova Nogroda i Belegosta su došli u sada velebni i antički Dwarrowdelf, povećavajući njegovu moć još više, iako su u isto vrijeme orci ponovo postali "dobro naoružani i mnogobrojni, okrutni, divlji, i neoprezni u napadima. U bitkama koje su slijedile Orci su bili brojno nadmoćni, i iako su bili najpouzdaniji ratnici među svim Govorećim Narodima bilo im je drago sklopiti savez s Ljudima."[1] Orci su bili još lakše poraženi novom kombinacijom Khazad-dûmske teške pješadije i jahača streljnika koje su poslali Ljudi, tako da su Dugobradi poslje toga počeli dominirati sjevernim i središnjim Hithaeglirom i zemljama istočno od njega, iako je Khazad-dûm oduvijek "smatrao Željezno Gorje, Ered Mithrin, i istočne ravni Maglenog gorja svojom zemljom".[1] Naposlijetku Ljudi su pomogli patuljcima Khazad-dûma "u upravljanju zemljama koje su oni osigurali".[1]

Sa osnivanjem Noldorskog kraljevstva Eregiona zapadno od Khazad-dûma oko 700. godine,[4] prijateljski odnosi između Dugobradih i Eldara su postali učvršćeni. Mnogi Eldari su pomogli u razvoju odaja Khazad-dûma, i on je "postao daleko ljepši"[4] u tom periodu. TO prijateljstvo je rezultiralo u velikom proširenju podzemnog kompleksa prema zapadu: Dwarrowdelfovi naseljivi dijelovi su ostali na istočnoj strani, ali prolazi su bili iskopani kroz kilometre kamenja koji su završavali sa velebnim kamenim dverima pred samim vilenjačkim kraljevstvom - Zapadna Vrata - "koja su se otvarala prema njihovoj zemlji i bila uglavnom korištena od strane vilenjaka."[1] Celebrimbor, Gospodar Eregiona, koristio je mithrilska slova u ime patuljka Narvia kad je ovaj napravio ta vratab, da bi napravio natpis koji kaže: Im Narvi hain echant. Celebrimbor o Eregion teithant i thiw hin: "Ja, Narvi, sam ih napravio. Celebrimbor Hollinski je napisao ove znakove."


Zapadna Vrata su omogućila Vilenjačkoj gospi Galadriel da prođe istočno kroz Khazad-dûm i osnuje Lothlórien ispod Azanulbizara, i Nandorski vilenjaci koji su ranije napustili to područije da izbjegnu rastuću moć Khazad-dûma, vratili su se i naselili ondje.

Cijeli Dwarrowdelf je orginalno bio osvijetljen mnogim "bliještavim kristalnim svijetiljkama"[2], iako su dvorane na najvišim razinama bile također osvijetljene prozorima i oknima koji su prokopani kroz obronke planina. Ove razine se nalaze između prolaza sa fedeset ili više kamenih stubišta, sedam izbušenih kroz planinu iznad razine tla, i još mnogo podzemnih razina - ili 'Dubina' - pod Velikim Vratima na čelu Dimrillske Doline. Svaka razina se sastoji od više lučnih prolaza, odaja i mnogih stupovima poduprtih dvorana, često sa "crnim zidovima, izpoliranim i glatkim kao staklo"[2]. Ispod razine Vrata nalaze se rudnici, trezori, pa čak i tamnice[2], iako daleko ispod najnižih Dubina Khazad-dûma, postoje prirodni tuneli u stalnoj tami, mučeni 'bezimenim stvorovima' koji tamo žive od najranijih početaka Arde. Malo ih je, ako i postoje takvi, koji su ikad vidjeli ta stvorenja, i njihovi opisi ne postoje.

Jedna važna znamenitost Dwarrowdelfa je bila obrambena građevina znana kao Durinov Most, "uzak kameni most, bez ograde ili ruba"[2], koji je premošćivao 15 i pol metara širok bezdan neutvrđene dubine. Druga građevina, slavljena u legendi, su bile Beskrajne Stepenice, koje su se penjale "od najniže tamnice do najvišeg vrhunca"[2], gdje su završavale u Durinovu Tornju, klesanom iz žive stjene na vrhu Zirakzigila.

Zapadna Vrata i Velika Vrata su ostala jedina dva poznata izlaza iz Khazad-dûma, što se pak pokazalo sretnom okolnošću tokom Rata Vilenjaka i Saurona sredinom Drugog doba: pobjedničke horde Gospodara tame u Eregionu su bile neočekivano odvučene sa bojišta napadom patuljaka iz Khazad-dûma, koji su se potom povukli iza Narvijevih neprobojnih vrata pošto je njihov zadatak bio izvršen. Poslije toga, Sauron je zamrzio i zadržao duboku mržnju prema Khazad-dûmu i naredio je svojim Orcima da napadaju Durinov narod kad god im se ukaže prilika, iako su "dvorane Khazad-dûma bile preduboke i prejake i pune naroda koji je bio prebrojan i prehrabar, da bi ga Sauron osvojio izvana"[2]. Unatoč tome, "njegov narod je počeo nestajati" od tog vremena[2], vjerojatno zbog gubitka opskrbe hranom koju su pružali Ljudi u dolini Anduina.

[uredi] Treće doba

Sa Sauronovim porazom, Khazad-dûm se mogao malo oporaviti, i tek nekih 1300 godina kasnije su Dugobradi ponovno napadnuti od strane Orka[2]. Ali katastrofa se nije spremala udariti na Khazad-dûm izvana: do tog vremena lakše dostupne žile mithrila su iscrpljene, i konačno, godine 1980., rudari Khazad-dûma su kopali toliko duboko da su probudili ili oslobodili strašno moćno i zlo biće. Taj Morgothov Balrog je ubio Kralja Durina VI te godine, a tokom slijedeće godine ubio je i Náina, njegova sina. Patuljci nisu mogli pobjediti Durinov Usud, ili ga barem protjerati, pa su bili prisiljeni napustiti svoj antički dom i pobjeći u Erebor. Khazad-dûm je napušten, i vilenjaci su ga preimenovali u Moria. Otada, Orci Maglenog Gorja su učinili Moriu svojim domom: po Sauronovoj zapovjedi, po nekim izvorima.

Poslije mnogih stoljeća, 2790. godine, otjeran iz Erebora napadima zmaja Smauga, Thrór, naslijednik Durinov, budalasto je pokušao ući u dom svojih predaka unatoč upozorenjima da to ne radi. Ubio ga je Poglavica Orka Azog, neslavno ubojstvo je uzrokovalo Rat Patuljaka i Orka kulminirajući sa krvavom bitkom pred istočnim vratima Morije devet godina kasnije. Patuljci su pobijedili i sam Azog je obezglavljen od strane Dáina II Željeznenoge prije nego je veliki ork uspio doći u sigurnost vrata, ali Patuljci su pretrpjeli teške gubitke i nisu se htjeli suočiti sa Durinovim Usudom. Poginulih je bilo toliko mnogo da patuljci nisu mogli iskopati dovoljno grobnica za ubijene, po svom običaju, nego su bili prisiljeni pokapati svoje mrtve. Posjekli su toliko drveća da bi to napravili da je dolina Azanulbizars ("Dimrillska Dolina") zauvijek deforsetacijaočišćena od drveća. Poginuli su bili počasno znani u budućim godinama kao "Spaljeni Patuljci". Poslije te Pirove pobjede, Thrórov sin Thráin II pokušao je ponovno ući u Rudnike, ali Dáin ga je zaustavio i dao proročanstvo da neka druga moć, a ne Patuljci, mora doći prije nego se Durinov narod može vratiti u Moriju.

Prema kraju Trećeg doba par generacija kasnije, patuljak Balin poveo je družinu sa ciljem otvaranja grada, uključujući Flóia, Óina, Oria, Frára, Lónia, i Nália, iako je Balinova misija bila protiv želja Kralja Dáina. Na početku je sve išlo dobro, ali poslije pet godina koloniju su uništili Orci. Kralja Dáina je tada dvaput posjetio glasnik Mordora, nudeći povratak tri preostala od Sedam patuljačkih prstenova i kraljevstva Morije, ako bi Dáin surađivao u pronalasku Jedinstvenog Prstena. Ponuda je odbijena, ali nije poznato je li "veliki majstor izdaje"[2], imao ikakve nadmoći nad Durinovim Usudom.

Prstenova družina je nevoljko prošla kroz Moriju 3019. godine, i iako su Velika Vrata tada još razbijena, oni prolaze kroz Narvijeva vrata na zapadu sa teškoćom i u velikoj opasnosti. Mnoge od dugo napuštenih donjih Dubina su postale poplavljene i nedostupne, a Družina se nadala da je većina Orka bila ubijena u Bitci Pet Vojski par desetljeća ranije. Kad su došli do Odaje Mazarbula prema kraju svog putovanja, Družinu se napali Trol i mnogi Orci, prije nego im je prišao sam Durinov Usud. Gandalf se sukobio sa Demonom na Mostu Khazad-dûma, blizu ostataka Istočnih Vrata, gdje se dvojac kratko borio prije nego su bacili jedan drugog u bezdan pod mostom, dopuštajući ostatku Družine da pobjegne. I Gandalf i Balrog su preživjeli pad da bi nastavili svoj epski dvoboj od iskonskih dubina Morije do vrha Zirakzigila, konačno uništavajući i toranj i Stubište.

[uredi] Četvrto Doba

Nakon njihovog izgona iz Khazad-dûma, Dugobradi patuljci su stalno čeznuli za domovinom, čak i kad je više od tisuću godina prošlo; Azanulbizar im je postao "duboka, sjenovita dolina koju ne mogu zaboraviti"[2], kao što su bili primorani utjelovljivati "sliku tih planina u mnoga djela od metala i kamena, i u mnoge priče i pjesme. Oni postoje visoki u našim snovima..."[2]

Sa smrću Balroga, Dugobradima je put povratka u Dwarrowdelf bio osiguran, i priča se da je nakon par stoljeća u Četvrtom dobu, Durin VII - potomak (neki izvori kažu sin) Thorina III Kamenogšljema - naposlijetku poveo svoj narod natrad u njihov antički dom za kojim su tako dugo žudjeli, obnavljajući što je mogao od negdašnjeg slavnog bogatstva Khazad-dûm rano u Četvrtom dobu.


[uredi] References

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Narodi Međuzemlja
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 Gospodar Prstenova
  3. 3,0 3,1 Silmarillion
  4. 4,0 4,1 Nedovršene Priče