Konačna sudbina Svemira
Izvor: Wikipedija
Fizikalna kozmologija |
Fizikalna kozmologija |
Svemir · Veliki prasak |
Rani svemir |
Inflacija svemira · Nukleosinteza |
Šireći svemir |
Crveni pomak · Hubbleov zakon |
Oblikovanje strukture |
Oblik svemira |
Komponente |
Lambda-CDM model |
Povijest |
Kronologija kozmologije... |
Eksperimenti u kozmologiji |
Opservacijska kozmologija |
Znanstvenici |
Einstein · Friedman · Lemaître |
|
Konačna sudbina Svemira obuhvaća dvije glavne teorije.
[uredi] Prva teorija
Prema prvoj smatra se da će se Svemir stalno širiti te na kraju završiti u stanju toplinske smrti. U tom scenariju, količina međuzvjezdane tvari (plinova) bit će sve manja, sve će se manje zvijezda stvarati te će na kraju nestati i zadnji bijeli patuljci, kao najdugovječnije zvijezde. Preostat će smeđi patuljci i planeti. No, daljnjim raspadom materije, pri čemu je glavno pitanje vijek života protona (1033 ili 1034 godina), preostat će samo zračenje i crne jame. Zbog Hawkingova zračenja i vijek crnih jama nije beskonačan pa se na kraju smatra da bi u takvom scenariju moglo preostati tek pokoja čestica i zanemarivo malo zračenja, tj. jedna velika praznina.
[uredi] Druga teorija
Druga teorija podrazumijeva da će se zbog količine materije (i tamne tvari kao i tamne energije) Svemir početi sakupljati i približavati se ponovno točki singulariteta, te će na kraju postati mjesto enormnih temperatura i zračenja. Ova teorija dopušta da se iz takvog sažimanja ponovno u prasku razvije novi Svemir, no to je tek spekulacija.
Postojala je i treća teorije "Stalnog stanja", popularna sredinom 1950-ih godina čiji je glavni zagovornik bio astronom Fred Hoyle, no kasnijim mjerenjima pozadinskog zračenja i crvenog pomaka udaljenih galaktika ta je teorija ipak ostala samo lijepi pokušaj da se objasni Svemir. Prema istoj, Svemir se zaista širi, ali u vakuumu se stalno i spontano stvaraju nove čestice.
Nedovršeni članak Konačna sudbina Svemira koji govori o astronomiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.