Friedrich Engels

Izvor: Wikipedija

Friedrich Engels 1856.
Friedrich Engels 1856.

Friedrich Engels (Barmen, 28. rujna 1820. - London, 5. kolovoza 1895.)

Njemački sociolog, filozof i revolucionar rođen 28. rujna 1820. u mjestu Barmen (zapadno od Kölna). Porijeklom je bio iz izrazito religiozne (pa je kao tako i odgojen) i bogate trgovačke porodice. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu, nakon čega odlazi u Bremen 1838. godine gdje se posvećuje trgovini. Humanističke i slobodarske ideje u Njemačkoj krče put, te ostavljaju dubok trag na njemu. Tada tiska prve pjesme, feljtone i kritičke prikaze o raznim njemačkim piscima u hamburškom časopisu Telegraph koje objavljuje pod pseudonimom Friedrich Oswald.

Na njega naročito djeluje Straussovo djelo Život Isusov (Das Leben Jesu, kritisch bearbeitet), koje ga osvaja. U jesen 1841. odlazi u Berlin na odsluženje vojnog roka gdje se upoznaje s mladohegelijancima i postaje njihov oduševljeni pristaša. Potkraj 1842. upozaje se sa socijalizmom i komunizmom. Ka komunizmu će se usmjeriti u Engleskoj gdje radi (zahvaljujući očevim vezama) kao namještenik tvrtke Erment and Engels. Prvi puta svoja nova uvjerenja iznosi u članku Umrisse zu einer Kritik der Nationalökonomie, koje tiska u Marx-Rugeovim Njemačko-francuskim analima. U razdoblju od 1845. do 1849. godine Engels se najviše zadržava u Bruxellu (kamo je Marx morao emigrirati iz Pariza) i Parizu te s Marxom osniva komunističke dopsiničke komitete i agitira među radnicima šireći socijalističke ideje.

Nakon izbijanja revolucije u Njemačkoj (1848.) Engels se vraća u domovinu, gdje zajedno s Karl Marxom stoji na krajnje lijevom krilu revolucionarnih snaga i sudjeluje u osnivanju lista Nove rajnske novine (Neue Rheinsche Zeitung). Gušenjem revolucije, kao i prestankom izlaženja spomenutih novina 19. svibnja 1849. Engels se pridružuje ustanku u Falačkoj i kao ađutant Wilichova dobrovoljačkog odreda, nakon sloma ustanka i revolucije, emigrira u Švicarsku, a odatle u London. Poslije propasti revolucije dolazi do sukoba u njemačkom komunističkom pokretu u kojem Engels i Marx slikovito rečeno izvlače deblji kraj. Marx odlučuje završiti ekonomske studije. Istovremeno Engels ponovo počinje raditi kao namještenik u tvrtki svoga oca u Manchesteru te materijalno pomaže Marxa kako bi ovaj mogao završiti svoju knjigu Kapital.

Engelsova pomoć Marxu očitovala se i na drugi način, Kako je Marx početkom 1850.-ih još uvijek slabo vladao engelskim jezikom Engels za njega piše članke za časopis New York Tribune, a kasnije (1857. - 1858.) pomaže mu i u suradnju u jednoj američkoj enciklopediji. Engels je boravak u Manchesteru iskoristio i za studij prirodnih i društevenih znanosti. Potkraj 1870. godine Engels se defnitivno preselio u London i odmah se uključio u rad Internacionale (čiji je jedan od osnivača) te postao član njenog Generalnog vijeća. U okviru Internacionale bio je oštar kritičar anarhiste Bakunjina i tražio je da se on isključi iz te organizacije. Nakon Marxove smrti 1883. godine Engels intezivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska Kapitala. Drugi svezak završava 1884., a treći 1894. godine. Preminuo je 5. kolovoza 1895. godine u Londonu. Zanimljivo je spomenuti da je Engels tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.


Radovi Karla Marxa i Friedricha Engelsa

Marx: Kritika Hegelove filozofije prava (1843), O židovskom pitanju (1843), Bilješke o Jamesu Millu (1844), Ekonomski i filozofski rukopisi 1844. (1844), Teze o Feuerebachu (1845), Siromaštvo filozofije (1845), Nadnički rad i kapital (1847), Osamnaesti Brumaire Louisa Napoleona (1852), Nacrti (1857), Predgovor doprinosu kritici političke ekonomije (1859), Teorije o dodatnoj vrijednosti, 3 toma (1862), Vrijednost, cijena i profit (1865), Kapital, 1. tom (1867), Građanski rat u Francuskoj (1871), Kritika Gotha programa (1875), Bilješke o Wagneru (1883)

Marx i Engels: Njemačka ideologija (1845), Sveta obitelj (1845), Manifest komunističke partije (1848), Pisanja o američkom građanskom ratu (1861), Kapital (knjiga)KCapital, 2. tom [poslije smrti, izdao Engels] (1885), kapital, 3. tom [poslije smrti, izdao Engels] (1894)

Engels: Uvjeti radničke klase u Engleskoj 1844. (1844), Seljački rat u Njemačkoj (1850), Revolucija i proturevolucija u Njemačkoj (1852), Anti-Dühring (1878), Socijalizam: Utopijski and znanstveni (1880), Dijelektika prirode (1883), Porijeklo obitelji, privatnog vlasništva i države (1884), Ludwig Feuerbach i kraj njemačke klasične filozofije (1886)