Kolator

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu.
Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.

Kolator (lat. collator = skrbnik; patron)

Postoji mogućnost da je tekst prepisan s ove stranice. Ukoliko postoji dozvola za korištenje teksta, to bi trebalo biti istaknuto na Razgovor:Kolator. Ukoliko dozvola ne postoji, tekst je potrebno obrisati!

Rok za isticanje potrebnih dozvola je 04. listopada 2007., nakon čega će se tekst pobrisati.



U kršćanskoj feudalnoj državi vladar smatra za svoju dužnost osigurati Crkvi i njezinim službenicima sredstva za život. Njegova je dakle briga graditi i popravljati crkvene građevine i stanove za svećenike, darovati biskupima, župnicima, kaptolima i samostanima toliko zemlje koliko je potrebno za njihovo uzdržavanje.

Vladar s tom dužnošću prisvaja sebi i neka prava od kojih je najvažnije sudjelovati prigodom izbora biskupa i župnika, pa i nekih članova kaptola. Vladar predlaže papi biskupa na imenovanje, a biskupu predlaže župnika, te novoimenovane biskupe i župnike uvodi u svjetovni posjed (zemljište).

Svoja prava i dužnosti u pojedinoj župi vladar prenosi na feudalnoga gospodara (grofa, baruna) i na niže državne vlasti (županija, pukovnija, kotar). Zato se vlasnik gospoštije i viši državni službenik brine za popravak župske crkve i župnikova stana. U gradu to čini uprava grada ili gradski magistrat. Feudalni gospodar od svoga alodijalnoga zemljišta daje jedan dio župniku (župska nadarbina),a drugi dio župskoj crkvi za njezino uzdržavanje. Daje im i nekoliko podložničkih ili kmetskih obitelji i dio regalnih prava (točenje pića, ribarenje). U doba općega naturalnog gospodarstva i privređivanja bez industrije i novaca, to je bio jedini način da se osigura redoviti život Crkve i njezinih službenika. Zbog svega toga feudalac na području svoje gospoštije pradlaže biskupu po tri kandidata za župnika (lat. ius ecclesiae propriae), ima u crkvi počasno mjesto i može se pokapati u crkvenoj kripti.

Poslije ukinuća kmetstva i feudalnih odnosa, prava i dužnosti prema župi i župniku prelaze na vlastelinstva kao nasljednike feudalnih gospoštija. Vlastelini mogu uz posredovanje državnih vlasti odreći se svojih prava i osloboditi se od dužnosti prema župi i župniku. U ime otkupa patronata vlastelin daje, a župa prima određenu vrijednost u novcu ili zemljištu.

[uredi] Vanjske poveznice