Jack Nicholson

Izvor: Wikipedija

Jack Nicholson
Jack Nicholson
Jack Nicholson na filmskom festivalu u Cannesu 2001.
Rodno ime John Joseph Nicholson
Rođenje 22. travnja 1937.
Neptune City, New Jersey
Supruga(e) Sandra Knight (1962.-1968.)
Oscari
Najbolji glumac
1975. Let iznad kukavičjeg gnijezda
1997. Bolje ne može
Najbolji sporedni glumac
1983. Vrijeme nježnosti
Zlatni globusi
Najbolji glumac u drami
1975. Kineska četvrt
1976. Let iznad kukavičjeg gnijezda
2003. Gospodin Schmidt
Najbolji glumac u mjuziklu ili komediji
1986. Čast Prizzijevih
1998. Bolje ne može
Najbolji sporedni glumac u filmu
1984. Vrijeme nježnosti
Nagrada Cecil B. DeMille (1999.)
nagrade BAFTA
Najbolji glumac
1974. Kineska četvrt
1974. Posljednji zadatak
1976. Let iznad kukavičjeg gnijezda
Najbolji sporedni glumac
1982. Crveni
Nagrade AFI
Nagrada za životno djelo (1994.)
Portal: Film

Jack Nicholson (New Jersey, 22. travnja 1937.), američki filmski glumac, redatelj, scenarist i producent.

Ispočetka je glumio u niskobudžetnim, uglavnom horor filmovima. Iz anonimnosti izlazi 1969. godine nakon uloge provincijskog odvjetnika u filmu Goli u sedlu. Ubrzo se nameće nizom značajnih uloga tipičnih antijunaka i neurotičnih autsajdera, te najuvjerljivije tumači buntovne, neprilagođene i asocijalne osobe.

Sadržaj

[uredi] Biografija

Jack Nicholson rođen je 22. travnja 1937. u mjestašcu Neptune u New Jerseyu. Njegova majka, June Frances Nicholson, bila je plesačica u lokalnom kazalištu koja je čvrsto vjerovala da će pod umjetničkim imenom June Nilson postići značajnu karijeru. No, planovi su se poremetili kad je ostala trudna i zbog toga se 16. listopada 1936. udala za kolegu s posla, Donalda Fucilla. Međutim, njihov brak je ubrzo poništen jer je Donald Fucillo već bio oženjen. Premda je on priznao dijete i obvezao se da će o njemu voditi brigu, umiješala se Ethel Nicholson, baka s majčine strane, zahtijevajući da se ona nastavi brinuti o unuku. Tako će se, obrazložila je, njezina kći moći posvetiti karijeri od koje su svi mnogo očekivali. John Joseph Nicholson, djed slavnoga glumca, potomak nizozemskih doseljenika, radio je u robnoj kući, a doma je uglavnom dolazio pijan. Roditelji tek rođenog dječaka složili su se s Ethel Nicholson, pa je Jack dobio prezime svoje majke i nastavio s njom živjeti u kući djeda i bake. Kako se u tom okruženju nikada više nije spominjalo ime Donalda Fucilla, Jack Nicholson je odrastao u uvjerenju kako su mu djed i baka roditelji, a majka - sestra.

[uredi] Kriva uvjerenja o ocu

Da paradoks bude veći, tek je novinar tjednika Time, koji je 1974. pisao veliki članak o tada mladom glumcu u usponu, otkrio da mu je žena za koju je vjerovao da mu je sestra - zapravo majka. Kako su baka i majka umrle mnogo prije toga (1963. i 1970.), više nitko nije mogao svjedočiti o tome, a Jack Nicholson nije želio razgovarati s novinarom.

Kako je postajao slavniji, tako je pitanje o njegovom ocu pobuđivalo sve više zanimanja. U raznim nagađanjima najdalje je otišao Patrick McGilligan, koji je 1995. objavio knjigu "Jack's Life" ("Jackov život"). On je razvio tezu da je otac slavnog glumca mogao biti i Eddie King, ravnatelj kazališta u kojem je radila Nicholsonova majka. Donald Fucillo odmah je energično otklonio takvu mogućnost te priznao kako je brakom s June, doduše, počinio bigamiju, ali da očinstvo nikada nije nijekao. Iako je u vrijeme izlaska knjige postojala mogućnost da se očinstvo s velikom sigurnošću utvrdi DNK analizom, i time izbjegnu sva daljnja nagađanja, Nicholson je to kategorično odbio. "Otac je osoba koja ti pomaže dok odrastaš, a ne netko tko ima iste spirale u genskom kodu", objasnio je.

[uredi] Djetinjstvo i školovanje

Rano djetinjstvo Nicholson je provodio s dječacima iz ulice, među kojima je bio i Danny De Vito; obitelji su bile u daljnjoj rodbinskoj vezi, pa je Nichosonova baka u svojem frizerskom salonu zapošljavala djevojke iz klana De Vito. Jedna od njih zadobila je povjerenje Ethel Nicholson, pa je kasnije postala suvlasnicom salona, a nakon njezine smrti nastavila ga je voditi sama.

Nicholson je bio dobar učenik, ali ga njegova generacija ne pamti po dobrim ocjenama,nego po tome stoje stalno zabavljao i nasmijavao prijatelje iz razreda. Voljeli su ga i učenici i profesori. Maturirao je 1954., a kad je na pedesetu obljetnicu mature došao u svoj nekadašnji razred, njegovi bivši kolege nisu mogli vjerovati svojim očima. "Ponašao se posve prirodno i srdačno kao da smo do jučer kradom pušili iza škole. Nije bio nimalo nadmen kao što smo očekivali od velike zvijezde", rekao je jedan od njegovih školskih prijatelja.

[uredi] Odlazak u Hollywood i prvi poslovi

Nakon što je završio srednju školu, Nicholson se bez jasne predodžbe što će raditi uputio u Hollywood. Pokušavao je naći posao i nije prezao raditi bilo što, ali prvih godina ništa nije dalo naslutiti da će postići uspjeh. Prihvaćao je male uloge u filmovima, statirao, radio kao dostavljač u filmskim studijima Metro Goldwyn-Mayera, čak pokušao i kao crtač u studijima Walta Disneya, potom se upustio u pisanje scenarija, prihvatio nekoliko manjih uloga u TV serijalima (glumio je i u jednoj epizodi popularnog serijala o dr. Kildareu), ali je svim tim angažmanima uspijevao samo pokriti troškove boravka u Hollywoodu.

[uredi] Prvi uspjesi i slava

Mladi Jack Nicholson u filmu "Mala trgovina užasa" iz 1960.
Mladi Jack Nicholson u filmu "Mala trgovina užasa" iz 1960.

Tek nakon što je napisao scenarij za film "The Trip", u kojem su glumili Peter Fonda i Dennis Hopper, vrata su mu se otvorila: s istim glumačkim dvojcem postigao je prvi značajniji uspjeh u filmu Goli u sedlu (1967.), u kojem je glumio sporednu ulogu pijanca Georga Hansona. Iako sporedna, uloga je za Nicholsona bila prekretnica: priskrbila mu je prvu nominaciju za Oscara, a nakon toga sve je išlo mnogo lakše. S filmom Pet lakih komada (1970.) B. Rafelsona, postalo je jasno da je Hollywood dobio novu zvijezdu.

Njegov talent brzo su uočili najbolji redatelji toga vremena pa su zaredale mnoge ponude. Najimpresivnije su mu one u filmovima Kineska četvrt Romana Polanskog (1974.), Tommy Kena Russella (1975.) i Putnik Michelangela Antonionija (1975.) No, film zbog kojega je i danas velikoj većini filmoljubaca prva asocijacija upravo Jack Nicholson, bio je tek Let iznad kukavičjeg gnijezda Miloša Formana, jednog od najboljih diplomanata Praške akademije koji je snimao u Americi. Odluka Američke filmske akademije da 1975. dodijeli Oscara za najbolju mušku ulogu upravo Jacku Nicholsonu nikoga nije iznenadila. "Znao sam da ću dobiti Oscara. Uloga je bila zahtjevna, ali sam od samog početka bio siguran da ću dobro odraditi posao koji je od mene očekivao Forman", izjavio je nedugo nakon toga Nicholson.

Nicholson je briljirao i u jednom od najznačajnijih filmova sedamdesetih i osamdesetih godina, Isijavanju Stanleva Kubricka. Iako je u ovoj adaptaciji romana Stephena Kinga ostao bez najvažnije američke filmske nagrade, većina kritičara smatra da je to njegovo najimpresivnije glumačko ostvarenje.

[uredi] Zavodnik žena

Osim što se vinuo u sam vrh svjetske glumačke elite, Nicholson je postao i jedan od najbolje plaćenih glumaca Hollywooda. Ta je činjenica pak iznijela na svjetlo dana i svu istinitost tvrdnje nekadašnjeg američkog stratega vanjske politike Henryja Kissingera, koji je tvrdio kako je "novac najveći afrodizijak svih vremena". Unatoč tome što nije bio ljepotan poput, primjerice, slavnog Warrena Beattvja, žene su doslovno ludovale za njim, a on ih je svesrdno prihvaćao. Iako je u to vrijeme već imao jedan neuspjeli brak za sobom, s glumicom Sandrom Knight, kojom se oženio 1962., a razveo 1968., nikada nije krio kako ljepšem spolu nije kadar odoljeti. "Držim se zlatnog pravila. Nikada ne smijete govoriti istinu policiji i ženi s kojom ste u vezi".

Zlobnici tvrde kako ne postoji niti jedna lijepa žena iz holivudskih filmskih krugova koja nije prošla kroz njegov krevet. Ipak, samo je jedna u njegovu životu ostavila dubok trag - Anjelica Huston, kći slavnog redatelja Johna Houstona. Bili su u burnoj vezi punih 17 godina, a 1986. su zajedno snimili i hvaljeni film Čast Prizzijevih koji je Nicholsonu donio Zlatni globus, a Anjelici Oscar za sporednu ulogu. No, njihova se veza raspala 1990., nakon što je ona saznala da je manekenka Rebecca Broussard trudna s Nicholsonom. Da sve bude još gore, Rebecca Broussard je bila najbolja prijateljica Nicholsonove kćeri Jennifer, rođene 1964., u njegovom jedinom braku.

[uredi] Razni ekscesi

Caleb Goddard, koji se rodio 1970., u površnoj vezi s glumicom Sušan Anspach, također je zamjerio ocu vezu s tako mladom ženom, ali Nicholsona to nije omelo. Rebecca Brousard rodila je u njihovoj četverogodišnjoj vezi dvoje djece: 1990. kći Lorraine i 1992. sina Raymonda. No, iako je u vrijeme kad su ta djeca rođena Nicholson dobrano prevalio pedesetu, ponašao se kao da je mladić: ulijetao je u brojne veze, čak zaradio i tužbu koju je protiv njega podigla Christine Sheehan, nekadašnja holivudska prostitutka. Ona je, naime, tvrdila da je 1996. došla u Nicholsonovu kuću, na njegov poziv, te da je nakon pruženih usluga zatražila novac. Glumac ju je tada, navodno, nekoliko puta udario pa je sve završilo pred sudom. Iako je tužbeni zahtjev bio postavljen na pola milijuna dolara, stranke u postupku su se nagodile na 33.000 dolara odštete.

[uredi] Veza sa Larom Flynn Boyle

Dennis Hopper i Nicholson 1990.
Dennis Hopper i Nicholson 1990.

Usprkos lošoj reputaciji, žene su i dalje ludovale za Nicholsonom. Među njima je bila i glumica Lara Flynn Boyle, a iako je par ispočetka skrivao svoju vezu, za nju se saznalo nakon jedne prometne nesreće. Glumica je pobjegla prije nego je stiglo vozilo prve pomoći, no novinari su uspjeli iščeprkati njezino ime iz zapisnika s mjesta nezgode, nakon čega su svi holivudski tabloidi prenijeli vijest o novoj ljubavi velikog zavodnika. Laru Flynn Boyle nije nimalo smetalo što je Nicholson od nje stariji više od 30 godina i stoje imao trogodišnjeg unuka kojeg je rodila Jennifer Nicholson. "S Jackom se žena osjeća kao kraljica. On je beskrajno duhovit, šarmantan, pažljiv, a žena se pored njega osjeća kao da je jedinstveno biće na svijetu. Ne poznajem niti jednog muškarca koji je u stanju izazvati takav osjećaj", izjavila je.

U to doba je Jack Nicholson dobio još jedno dijete, kćer Honey, u kratkoj i burnoj vezi s danskom manekenkom Winnie Holman. Majka nije inzistirala da očevu prezimenu, ali Nicholson je odmah priznao očinstvo i brinuo se za majku i kćer.

[uredi] Ljubitelj sporta

Osim filma, koji mu je i nakon brojnih nagrada i priznanja ostao najveći izazov, Nicholson je već više od tri desetljeća ljubitelj košarke i bejzbola, a fanatičan je navijač klubova New York Yankees i Los Angeles Lakers te ne propušta niti jednu njihovu utakmicu, a s obzirom da si kao zvijezda može priuštiti ekstravagantne zahtjeve, svi redatelji koji ga angažiraju moraju poštovati raspored ova dva kluba kako bi Nicholson mogao otići na njihove utakmice.

Prilikom jedne utakmice doigravanja 2001. u Los Angelesu Nicholson je bio toliko ponesen igrom da je, "izluđen nepravednom odlukom suca", kako je kasnije objasnio, izletio na parket i "zaradio" tehničku grešku za svoj tim.

[uredi] Posjet Fidelu Castru

Nicholson je šokirao sunarodnjake i kad je 1998. otišao na Kubu i posjetio Fidela Castra, a kad se vratio u Los Angeles, nije krio oduševljenje tom zemljom, njezinim vođom, jazz-klubovima i restoranima koje je posjetio te cigarama koje mu je diktator darovao prilikom odlaska.

[uredi] Zadnjih nekoliko godina i danas

"Gluma je neka vrsta ovisnosti. Kad se jednom "navučete", nema povratka", izjavio je nedavno. Posljednjih desetak godina snimio je nekoliko odličnih uloga. S glumcem i dobrim prijateljem Seanom Pennom snimio je zapaženi film The Pledge (2001.), a samo godinu kasnije nominiran je dvanaesti put za Oscara ulogom u filmu Alexandera Paynea Gospodin Schmidt. Kritičari, pak, tvrde da je u posljednjem filmu, Pokojni koji je redatelju Martinu Scorseseu donio Oscara, nadmašio samog sebe.

Paradoksalno, ulogu beskrupuloznog mafijaškog bosa Franka Costella umalo da nije odbio. Naime, Nicholson je postavio uvjet Scorseseu da mu dopusti modificirati ulogu, a Scorsese je dugo oklijevao, ali je na kraju ipak pristao na ovaj Nicholsonov zahtjev, i kako sam tvrdi - nije pogriješio.

Scorsese je prvi put radio s Nicholsonom i, premda ga je cijenio kao glumca, nije mogao prikriti zabrinutost zbog njegove "reputacije" da je svojeglav i tvrdoglav. No, bio je to bezrazložan strah jer je film postigao veliki uspjeh.

[uredi] Zanimljivosti

  • Nichlsonov omiljeni glumac je Marlon Brando, čiju je kuću 2004. godine nakon što je umro - srušio! "Nitko nije dostojan živjeti u kući u kojoj je posljednje dane proveo Brando."
  • Najdraža uloga su mu iz filmova Bolje ne može i Batman. "Najdraže su mi uloge u filmovima "Bolje ne može" i "Batman". Uživao sam na snimanju "Batmana", a ulogu Jokera doživio sam kao doprinos umjetnosti pop-arta."
  • Nicholson je, naime, poznat kao ljubitelj slikarstva koji u svom holivudskom domu ima veliku zbirku najvećih svjetskih umjetnika, uključujući i nekoliko djela Pabla Picassa.

[uredi] Ostale nagrade i nominacije

Osvojena nagrada Saturn u kategoriji najboljeg glumca (na filmu), za film Vještice iz Eastwicka (eng. The Witches of Eastwick).

[uredi] Filmografija

[uredi] Vanjske poveznice