Tomislav II.
Izvor: Wikipedija
Princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino (Torino, 9. ožujka 1900. - Buenos Aires, 29. siječnja 1948.), kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Zemuna, vojvoda od Spoleta i od Aoste (od 1942.), princ od Cisterna i od Belriguarda, markiz od Voghera i grof od Pondera, rođenjem princ kraljevske kuće Savoja od Italije.
Kao kralj Hrvatske nosio je ime Tomislav II. 1941 - 1943 i vojvoda od Aoste nakon 1942. godine.
Sadržaj |
[uredi] Raniji život
Aimone, princ od Savoje i vojvoda od Spoleta (nakon smrti starijeg brata Amadea, od 1942. vojvoda od Aoste), rodio se 9. ožujka 1900. godine u Torinu. Roditelji su mu bili vojvoda Emanuele Filiberto od Aoste, sin španjolskog kralja Amadea I., i princeza Helene od Orleansa. Kao član sporedne grane talijanske kraljevske obitelji s malim izgledima za nasljeđivanje prijestolja, Aimone od Spoleta se posvetio vojnoj karijeri i postao mornarički časnik. 1939. godine se oženio s Irenom, kćerkom grčkog kralja Konstantina I. U braku su dobili sina Amadea 1943. godine, koji će automatizmom biti prijestolonasljednik hrvatske krune manje od mjesec dana. Da bi se ojačalo pravo nove dinastije na hrvatsko prijestolje, jedno od djetetovih (Amedeo Umberto Constantino Giorgio Paolo Elena Maria Fiorenzo Zvonimir) krsnih imena bilo je Zvonimir.
[uredi] Vladar Nezavisne Države Hrvatske (kralj Hrvatske)
Nakon nastanka NDH u travnju 1941. godine tijekom pregovora između Ante Pavelić i Mussolinija donesena je odluka da će neki princ iz talijanske vladajuće dinastije biti postavljen za kralja Hrvatske, iako su već ranije izravnim diplomatskim nastojanjem NDH postigli sporazum s kraljevskom Savojskom kućom od Italije. Italija je time željela novostvorenu državu još bliže vezati uz sebe, a politički vrh NDH se nadao da će time ishoditi talijansko popuštanje po pitanju Dalmacije i eventualni povratak dijela anektiranog teritorija.
Odluka je tijekom svibnja definitivno pala na vojvodu Aimonea od Spoleta koji je formalno proglašen kraljem 18. svibnja 1941. godine pod imenom Tomislav II. Međutim, ogorčenje u Hrvatskoj zbog Rimskih ugovora je bilo toliko da je novom kralju preporučeno da zbog vlastite sigurnosti ne posjećuje "svoju" državu. Dužnosnici NDH su nekoliko puta odlazili kod kralja u Firenzu, ali on nikad nije došao u Hrvatsku. Talijanski kralj je bio ljut na njega, smatrajući takvo ponašanje kukavičkim, a ministar Ciano je pisao da je Tomislav II. previše zaokupljen alkoholom i ženama da bi se zanimao za Hrvatsku. U vlasti NDH svakako nije bilo dobro primljeno njegovo izrugivanje s vlastitom titulom, koju ni sam nije doživljavao ozbiljno.
Već krajem 1941. godine utihnule su kritike na njegov račun, a Tomislav II. je pao u potpuni zaborav kao figura iskorištena u jednoj neuspjeloj političkoj igri. U svome kraljevstvu NDH praktički nije ni spominjan, čak ni u formalnom kontekstu. Tijekom sljedeće dvije godine novi kralj neće imati nikakvu stvarnu ulogu, a i ono malo simbolične vlasti koju navodno ima izgubiti će kapitulacijom Italije koja priznaje svoj ratni poraz u rujnu 1943. godine. Nedugo potom 12. listopada 1943. godine Tomislav II. je potpisao svoju abdikaciju i odustajanje od prava na krunu svoje dinastije.
[uredi] Nakon abdikacije
Vojvoda od Aoste se bježeći pred njemačkom vojskom, zajedno s kraljem Viktorom Emanuelom III. sklonio na jug Italije. Pritom je napustio ženu i sina, koji su pali u njemačko zarobljeništvo, te bili zatočeni u Austriji do kraja rata. Nakon što je na referendumu 1946. godine ukinuta monarhija u Italiji, svi muški članovi obitelji Savoja morali su napustiti zemlju. Vojvoda je emigrirao u Argentinu, gdje je nedugo zatim i umro u siječnju 1948. godine.
[uredi] Literatura
- Kisić-Kolanović, Nada : NDH i Italija, Zagreb : Naklada Ljevak, 2001.