Vladimir Putin
Izvor: Wikipedija
![]() |
|
2. predsjednik Rusije
|
|
---|---|
Trenutni | |
U službi od 7. svibnja 2000. (vršitelj dužnosti od 31. prosinca 1999. - 7. svibnja 2000.) |
|
Prethodnik | Boris Jeljcin |
Nasljednik | trenutni |
|
|
U službi 8. kolovoza 1999. – 7. svibnja 2000. |
|
Prethodnik | Sergej Stepašin |
Nasljednik | Mihail Kasijanov |
|
|
Rođenje | 7. listopada 1952. Petrograd, Rusija |
Politička stranka | Ujedinjena Rusija (neslužbeni član) |
Supruga | Ljudmila Putina |
Vjera | Pravoslavlje |
Potpis | ![]() |
Vladimir Vladimirovič Putin (Владимир Владимирович Путин na ruskom), rođen 7. listopada 1952, predsjednik je Rusije od 7. svibnja 2000. nakon što je pobjedio na predsjedničkim izborima. U periodu od 31. prosinca 1999. do 7. svibnja 2000. godine, za vrijeme dok je obnašao premijersku dužnost, bio je i vršitelj dužnosti predsjednika Ruske Federacije.
Sadržaj |
[uredi] Život i karijera
Putin je rođen u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Diplomirao je pravo na sveučilištu u Lenjingradu 1975. godine i potom je regrutiran u KGB. Od 1985. do 1990. je radio u Istočnoj Njemačkoj.
Nakon ujedinjenja Njemačke Putin je vraćen u SSSR u Lenjingrad, gdje je u lipnju 1990. godine dobio posao na Lenjingradskom sveučilištu na katedri za inozemne poslove. U lipnju 1991. postaje šef Međunarodnog odbora u Uredu gradonačelnika Sankt Petersburga. U kolovozu 1996. godine seli u Moskvu gdje postaje član administracije predsjednika Borisa Jeljcina. Bio je šef FSB-а (jedne od službi nasljednica KGB-a) od lipnja 1998. do kolovoza 1999. godine, a također je radio kao tajnik u službi sigurnosti od svibnja do kolovoza 1999. godine.
[uredi] Premijer i prvi put predsjednik
Putina je Boris Jeljcin postavio na mjesto premijera u Vladi Rusije u kolovozu 1999. godine. Putin je postao peti ruski premijer u manje od 18 mjeseci. Tada nitko nije očekivao da će javnosti nepoznati Putin na tom mjestu ostati duže od njegovih prethodnika.
Jeljcinovi glavni protivnici, gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov i bivši premijer Jevgenij Primakov su već bili u kampanji za predsjedničke izbore. Putin je ubrzo izgradio reputaciju čuvara reda i zakona te nepopustljivog borca za ruske interese u ratu u Čečeniji, zbog čega je postao najpopularniji političar u zemlji. Iako nije bio član ni jedne stranke, podržao je stranku Jedinstvo koja je na izborima za Dumu u prosincu 1999. godine osvojila najveći broj glasova.
31. prosinca 1999. godine Jeljcin, neočekivano, podnosi ostavku i imenuje Putina privremenim predsjednikom. Predsjednički izbori su održani 26. svibnja 2000, a Putin je pobjedio u prvom krugu.
[uredi] Ugrožavanje ljudskih sloboda
Nakon kratkog razdoblja demokracije u vrijeme vladavine Gorbačova i Jeljcina, Putin je autokratski zavladao, prema riječima Jelene Bonner, služeći se metodama organizacije kojoj je bio na čelu prije nego što je postao predsjednikom Rusije. Oštrinu je pokazao u obračunima s čečenskim separatistima, a ujedno i s novinarima kojih je na desetke ubijeno od dolaska Putina na vlast, najčešće pod nerazjašnjenim okolnostima. Putina se drži odgovornim i za rješenje krize u moskovskom kazalištu Dubrovka 23.10.2002. kad su ruske snage uzrokovale smrt 129 talaca. Isto se ponovilo u Beslanu 13.7.2004. kad je poginulo 344 civila. Tom prilikom zabranjen je svaki pristup novinarima, Ana Politkovska je otrovana (ali je preživjela), a odbijena je svaka mogućnost pregovaranja. Kao pregovarači nudili su se Politkovskaja (koja je istu ulogu imala u kazalištu Dubrovka), Aslan Mashadov, Ahmed Zakajev. Politkovskaja i Mashadov su kasnije pogubljeni. Cilj je svaki put obračun s teroristima pa i po cijenu života talaca. Sva je odgovornost svaljena na teroriste koji svojim činom vlastima smo pružaju priliku za provođenje oštrih mjera. Brojni se intelektualci ograđuju od ovih metoda. KGB-ovski disident Litvinjenko između ostalog je optužio FSB za namjerno razaranje stambenih blokova u Moskvi kako bi se za taj čin optužili Čečeni i omogućila nova vojna akcija u Čečeniji. Ana Politkovska je ubijena u Moskvi, Litvinjenko u Londonu, urednik Boris Stomahin ostao je uzet nakon opiranja uhićenju i pada s četvrtog kata, novinarka Jelena Tregubova preživjela je atentat i sklonila se u London, Larisa Arap zatočena je u umobolnici u Murmansku, premlaćena te puštena. Putin odbija svaki razgovor o incidentima povezanima s novinarima, Čečenima i prosvjednicima. Optužbe o napadima policije na prosvjednike naziva "glupostima" i u obranu svojeg sustava dodaje: Mi nemamo smrtnu kaznu i nemamo beskućnike, nemamo Guantanamo, mučenja, nasilje protiv demonstranata. Njegovi najveći protivnici su židovski intelektualci, najpoznatiji u Rusiji Gari Kasparov i njegov Ujedinjeni građanski front, a izvan Rusije Boris Berezovski i Aleksandar Goldfarb.
[uredi] Zanimljivosti
23. lipnja 2007. boravio je u Hrvatskoj, gdje je sudjelovao na Energetskom sastanku na vrhu u Zagrebu.
Petar Veliki • Katarina I. • Petar II. • Ana • Ivan VI. • Elizabeta • Petar III. • Katarina Velika • Pavle • Aleksandar I. • Konstantin I. • Nikola . • Aleksandar II. • Aleksandar III. • Nikola II. • Mihajlo II.
Boris Jeljcin • Vladimir Putin