Josip Tabak
Izvor: Wikipedija
Josip Tabak (Sarajevo, 1. ožujka 1912. - Zagreb 5. srpnja 2007.), hrvatski prevoditelj, pisac, esejist, novinar i književni kritičar, znalac preko dvadeset jezika.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom Sarajevu, a potom je otišao u Prag, Pariz, Madrid i Zagreb studirati novinarstvo, romanistiku i germanistiku. Nakon školovanja od 1934. do 1941. radi kao novinar i prevoditelj. Od 1943. do 1945. bio je profesionalni prevoditelj u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu. Godine 1946. izdržava robiju kao politički zatvorenik u Zagrebu i Staroj Gradiški, te nakon toga živi bez namještenja radeći kao fizički radnik. Tek se 1950. godine uspijeva zaposliti u struci. Od 1957. radi kao samostalan prevoditelj i lektor, u mirovinu odlazi 1979. ali se i dalje nastavlja baviti prevodilačkim radom. Od 1976. do 1980. godine bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN kluba. Potkraj života odlazi u starački dom u Novom Zagrebu, u kojemu boravi sa suprugom Blagom Aviani, sociologinjom.
[uredi] Stvaralaštvo
Kao stručnjak za književno prevođenje kojime se bavi od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika (Melvilleov Moby Dick, Daudetova Pisma iz mog mlina, De Amicisovo Srce, Andersenove Priče i bajke, djela Francea, Perraulta i Londona), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.
Možda najpoznatiji po radu na Cervantesovu Don Quijoteu, djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a Tabak desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva - danas se Tabakov Don Quijote smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće.
Također značajan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.
Tabak je, ne samo zbog svog velikog opusa, nego i zbog predanog rada na leksičkom i sintaktičkom bogatstvu hrvatskog jezika, uspostavio visoki standard generacijama književnih prevoditelja. Mnogi njegovi prijevodi imaju književni dignitet ravan izvorniku, jer je Tabak jezičnom kreativnošću uspio prenijeti podjednako starinske, patinirane i stilizirane govore, a posebice mitske i arhetipske situacije. Osim što je preveo preko osamdeset djela klasične i svuremene književnosti, kao redaktor, lektor i nerijetko kao nepotpisani suprevoditelj surađivao je na još oko tri stotine knjiga. Sve svoje prijevode obavljao je ručno.
[uredi] Nagrade
- 2000. Međunarodno priznanje IBBY Honour List za prijevod Andersenove Snježne kraljice
- 2004. Nagrada ”Iso Velikanović” za životno djelo
- 2004. "Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo
- 2005. Odlikovanje reda viteza Katoličke kraljice Isabele, španjolsko odlikovanje za zasluge na području hispanistike i prevođenja sa španjolskog jezika
[uredi] Izbor iz bibliografije prijevoda
[uredi] sa švedskoga
- Astrid Lindgren, Razmo u skitnji, Zagreb, 1976.
- Ivar Lo-Johansson, Samo mati, Zagreb, 1961.
- Gustaf Helsterm, Gajtanar Lakholm i njegova ideja, Sarajevo, 1958.
[uredi] s norveškoga
- Alexandar L. Kielland, Garman & Worse, Zagreb, 1985.
- Johan Falkberget, Između života i smrti, Zagreb, Stvarnost, 1969.
- Trygve Gulbranssen, Nema puta naokolo, Zagreb, 1959.
- Trygve Gulbranssen, I vječno pjevaju šume, Zagreb, 1959.
- Trygve Gulbranssen, Vjetar s planine, Zagreb, 1959.
[uredi] s nizozemskoga
- A. Rutgers van der Loeff-Basenau, Lavine bjesne, Zagreb, 1987.
[uredi] s flamanskoga
- Hendrik Conscience, Lav od Flandrije, Zagreb, 1975.
[uredi] s njemačkoga
- Adelbert von Chamisso, Čudnovata pripovijest Petra Schlemihla, Zagreb, 1987.
[uredi] s engleskoga
- Jack London, Zov divljine, Zagreb, 1951.
- Jack London, Jerry otočanin, Zagreb, 1986.
- D. H. Lawrence, Ljubavnik Lady Chatterley, Zagreb, 2004.
- Herman Melville, Moby Dick ili Bijeli kit, Zagreb, 1999. (sa Zlatkom Gorjanom)
[uredi] s talijanskoga
- Edmondo de Amicis, Srce, Zagreb, 1993.
[uredi] s portugalskoga
- Manuel Antonio de Almeida, Uspomene milicijskog narednika, Zagreb, 1962.
- Mario Graciotti, Čovjek višebrojnik, Zagreb, 1972.
- Aluizio Azevedo, Dvorište, Zagreb, Zora, 1959.
[uredi] sa španjolskoga
- Francisco Gomez de Quevedo, Životopis lupeža, Zagreb, 1982.
- Juan Valera, Juanita la Larga, Zagreb, 1958.
[uredi] s francuskoga
- Alphonse Daudet, Pisma iz mog mlina, Zagreb, 1996.
[uredi] Izvori
1959. Vesna Parun | 1962. Petar Šegedin | 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan | 1965. Ranko Marinković | 1966. Jure Franičević-Pločar | 1968. Slobodan Novak | 1969. Krsto Špoljar | 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan | 1971. Oto Šolc | 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović | 1973. Živko Jeličić | 1974. Marin Franičević | 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević | 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar | 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček | 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer | 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak | 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević | 1983. Zvonko Maković | 1984. Luko Paljetak | 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak | 1986. Viktor Žmegač | 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević | 1988. Branimir Bošnjak | 1989. Zvonko Mrkonjić | 1990. Bruno Popović | 1991. Željka Čorak | 1992. Slavko Mihalić | 1993. Sibila Petlevski | 1994. Ivan Golub | 1995. Ante Stamać | 1996. Jozo Laušić | 1997. Željko Knežević | 1998. Jakša Fiamengo | 1999. Goran Tribuson | 2000. Stanko Andrić | 2001. Drago Glamuzina | 2002. Andriana Škunca | 2003. Renato Baretić | 2004. Luko Paljetak | 2005. Delimir Rešicki | 2006. Mate Ganza
1962. Miroslav Krleža | 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović | 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić | 1969. Vjekoslav Majer | 1970. Nikola Šop | 1971. Miroslav Feldman | 1972. Šime Vučetić | 1973. Novak Simić | 1974. Marijan Matković | 1975. Ranko Marinković | 1976. Vladimir Popović | 1977. Drago Ivanišević | 1978. Joža Horvat | 1979. Marin Franičević | 1980. Josip Barković | 1982. Vesna Parun | 1983. Jure Franičević-Pločar | 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan | 1985. Mirko Božić | 1986. Vojin Jelić | 1987. Živko Jeličić | 1988. Ivan Slamnig | 1989. Slobodan Novak | 1990. Olinko Delorko | 1991. Petar Šegedin | 1992. Ivo Frangeš | 1993. Srećko Diana | 1994. Nikola Miličević | 1995. Rajmund Kupareo | 1996. Slavko Mihalić | 1997. Ivan Kušan | 1998. Miroslav Slavko Mađer | 1999. Vesna Krmpotić | 2000. Stanko Lasić | 2001. Ivo Brešan | 2002. Gajo Peleš | 2003. Viktor Žmegač | 2004. Josip Tabak | 2005. Irena Vrkljan | 2006. Miroslav Šicel