Tifon

Izvor: Wikipedija

Tifon, etruščanski mural
Tifon, etruščanski mural

Tifon (grč. Τυφῶν, Tiphôn; Tifonej, Τυφωεύς, Tiphôneús; Tifaon, Τυφάων, Typháôn; Tif, Τυφώς, Tiphos) u grčkoj mitologiji Gejin je i Tartarov sin koji je htio svrgnuti Zeusa, često smatran bogom oluje.

Sadržaj

[uredi] Etimologija

Tifonovo ime vjerojatno dolazi od grčke riječi τύφειν, týphein = "dimiti se", a moguća je povezanost s riječju "tajfun", vjerojatno posuđenom iz perzijskog (طوفان, Tufân).

[uredi] Karakteristike

Tifon je bio golemo čudovište sa stotinjak zmijolikih repova s tamnim, treperećim jezicima. Vatra mu je bljeskala iz očiju, a zmije iz bedara. Eshil[1] govori da ga njegov krevet jedva može izdržati. Neki izvori opisuju ga kao uzrok erupcija, a drugi kao stoglavog krilatog zmaja, s ljudskim torzom i dugim zmijskim repom.

Često ga se smatra bogom opasnih vjetrova i oluja.

[uredi] Mitologija

Borba Zeusa i Tifona, 6. stoljeće p.n.e.
Borba Zeusa i Tifona, 6. stoljeće p.n.e.

Heziod[2] govori da se Tifon rodio uz pomoć Afroditinu - od ljubavi Geje i Tartara.

Homerska himna Apolonu govori da je čudovišni Tifon u Delfima bio Herin sin kojeg je sama rodila u pećini u Kilikiji. Ondje se Zeus borio s njim, a njihova je borba uzrokovala cunamije i potrese. Čak je uspio uzeti Zeusu munje i njima gađati Zemlju, ali ga je na posljetku Zeus svladao njima i bacio ga u Tartar ili je pak zatvoren ispod Etne te je izazivao erupcije.

S Ehidnom je imao djecu: Kerbera, Hidru, Himeru, zmaja Ladona, Sfingu, dvoglavog vuka Orta, orla Etona koji je mučio Prometeja te nemejskog lava.

[uredi] Literatura

  1. Eshil: Okovani Prometej, 370.
  2. Heziod: Teogonija, 820. - 822.

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: