UDBA
Izvor: Wikipedija
UDBA je kratica za Uprava državne bezbjednosti (srp.). Ona je bila tajna policija za vrijeme druge Jugoslavije, nastala je 1946. i prestala je djelovati pod tim imenom raspadom SFRJ u 1990-ima. Danas u Srbiji djeluje reorganizirana agencija pod imenom Bezbednosno Informativna Agencija (BIA)
[uredi] Nastanak i zadaća
UDB-a je nastala u ožujku 1946., i to nakon reorganizacije OZNE, službe pod čijim su nadzorom i koordinaciji učinjeni stravični zločini nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima nakon Drugog svjetskog rata. 1966. UDBA je preimenovana u Službu državne bezbjednosti (srp.). Ona se kao civilna kontraobavještajna služba nalazila u sastavu SSUP-a, sastojala se od četiri glavna odjela koja su se bavili:
- unutarnjim neprijateljem (nacionalizam, Crkva,...)
- emigracijom (hrvatska, albanska,...)
- stranim obavještajnim službama
- tehnikom praćenja i prisluškivanja
UDBA je od svog samog početka bila instrument Titovog terora. Glavna joj je zadaća bila praćenje i prisluškivanje osoba koje su predstavljale prijetnju za tadašnji režim, bilo u tuzemstvu ili inozemstvu. Nerijetko je pribjegavala i krajnjoj soluciji - ubojstvu - i to mahom emigranata iz bivše Jugoslavije, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, koji su Jugoslaviji bili ozbiljna prijetnja.
U vremenskom razdoblju od 1946. do 1990 UDBA je ubila 69 hrvatskih emigranata, osmorica su nestala. Izvršila je 24 neuspjela atentata na hrvatske emigrante, žrtve su se izvukle s lakšim ili težim tjelesnim ozljedama. Trojica su oteta, a daljna četvorica su se uspjela spasiti od otmice. Najpoznatiji zločin te jugoslavenske službe je ubojstvo hrvatskog emigranta i vođe Brune Bušića 16. listopada, 1978 u Parizu.
1960. je u Buenos Airesu u dvorani Hrvatskog doma aktivirana bomba u čijoj je detonaciji poginula i trogodišnja Dinka Domančinović. Ta akcija je bila ciljano usmjerena protiv djece, s obzirom na to da se u spomenutoj dvorani slavio posljedni dan školskih praznika.
[uredi] Ubojstva i otmice u inozemstvu
[uredi] Ubojstva
Godina | Država | Žrtve |
---|---|---|
1946. | Italija | Ivo Protulipac |
1948. | Austrija | Ilija Abramović |
1960. | Argentina | Dinka Domančinović |
1962. | Argentina | Rudolf Kantonci |
1966. | Kanada | Mate Miličević |
1967. | SR Njemačka | Joze Jelić, Mile Jelić, Vlado Murat, Anđelko Pernar, Marijan Šimundić, Petar Tominac |
1968. | Austrija | Josip Krtalić |
Australija | Pero Čović | |
Francuska | Nedjeljko Mrkonjić | |
Italija | Ante Znaor | |
SR Njemačka | Đuro Kokić, Vid Maričić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Hrvoje Ursa | |
1969. | SR Njemačka | Mirko Čurić, Nahid Kulenović |
Španjolska | Vjekoslav (Maks) Luburić | |
1971. | Argentina | Ivo Bogdan |
Engleska | Maksim Krstulović | |
SR Njemačka | Mirko Šimić | |
Švedska | Mijo Lijić | |
1972. | Italija | Rosemarie Bahorić, Stjepan Ševo, Tatjana Ševo |
SR Njemačka | Branko Jelić, Ivan Mihalić, Josip Senić | |
1973. | SR Njemačka | Josip Buljan-Mikulić |
1974. | SR Njemačka | Mate Jozak |
1975. | Austrija | Nikola Martinović |
Belgija | Matko Bradarić | |
Danska | Vinko Eljuga | |
SR Njemačka | Ivica Miošević, Nikola Penava, Ilija Vučić | |
Švedska | Stipe Mikulić | |
1976. | Francuska | Ivan Tuksor |
1977. | JAR | Jozo Oreč |
SR Njemačka | Ivan Vučić | |
1978. | Francuska | Bruno Bušić |
SAD | Križan Brkić | |
1979. | Kanada | Cvitko Cicvarić, Goran Šećer |
SAD | Marijan Rudela, Zvonko Štimac | |
1980. | SR Njemačka | Mirko Desker, Nikola Miličević |
1981. | Francuska | Mate Kolić |
SR Njemačka | Petar Bilandžić, Ivo Furlić, Ivan Jurišić, Mladen Jurišić, Ante Kostić | |
Švicarska | Stanko Nižić | |
1983. | SR Njemačka | Stjepan Đureković, Franjo Mikulić, Đuro Zagajski, Milan Župan |
1984. | SR Njemačka | Slavko Logarić |
1986. | SAD | Franjo Mašić |
1987. | Kanada | Damir Đureković |
SR Njemačka | Ivan Hlevnjak | |
1989. | SR Njemačka . | Ante Đapić |