Razgovor:Charles Darwin

Izvor: Wikipedija

Istina, moje pitanje nije vezano specifično za ovu stranicu, ali me ona potakla. Zanima me zašto se koristi izraz "naturist" a ne "prirodoslovac". Ne tvrdim da sam u pravu, ali mi se čini, iako inače nisam baš jezični čistunac, da bi neka izvedenica od riječi "priroda" možda više odgovarala duhu našeg jezika. Branka

Jednostavno, ne baš savršen prijevod? :-) --Elephantus (razgovor) 19:11, 6. listopada 2005. (CEST)

[uredi] Uklopiti

   Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Charles Darwin.

Netko je ovo ubacio umjesto postojećeg teksta, kojeg je pobrisao. Molim uklopiti kako treba. --Ante Perkovic 13:12, 5. lipanj 2007. (CEST)


Charles Darwin, pravim imenom Charles Robert Darwin, rodio se 1809. godine kao drugi sin uspješnog i imućnog liječnika Roberta Waringa Darwina. Njegov je djed, Erasmus Darwin, također liječnik, stekao svijetski ugled svojim poetičnim opisima prirodnog svijeta. Prvi je Erasmus Darwin progovorio o evoluciji u epu u stihovima Zoonomija ili zakoni organskog života Charlesova je majka bila kći Josie Wedgewooda, osnivača danas poznate tvornice porculana, akivna sudionika intelektualnog života onog doba koji ga je povezao ne samo s Erasmusom Darwinom nego i sa Josephom Priestliem, tadašnjim slavnim kemičarom. Obitelj je bila kršćanska i Darwin je vjerovao da samo tjelesno zdrav čovijek može biti kršćanin. Kasnije se počela još više razvijati industrija i Darwin je poslije živio od prihoda što su mu donosila ulaganja i mogao se slobodno baviti prirodoslovljem. Mladome se Charlesu Darwinu nije svidiostudij medicine u Edinburghu. Više ga je zanimala geologija. Nakon što je napustio Edinbourgh, otišao je na Cambridge i počeo se pripremati za duhovnički život. Studirao je klasičnu filologiju, teologiju i matematiku na Christ's Collegeu i pohađao je predavanja iz biologije. Bio je veliki ljubitelj kukaca i bio je poznat po tome što ih jeneumorno skupljao. Odlazi sa Cambridgea i pridružio se Adamu Seadgwicku, inače sveučilišnom profesoru, na presudnom ljetnom istaživanjugeologije sjevernoga Walesa. 1831. godine, Darwin je na preporuku jednog od svojih prijatelja, dobio mjesto prirodoslovca na brodu Beagle, na putovnju koji je imao cilj izraditi kartu tj zemljovid obale Južne Amerike i južnomorskih vrsta. To putovanje je trajalo nekih 5 godina i za to vrijeme je Darwin marljivo skupljao primjerke faune, bilježio je podatke o geološkim formacijama i fosilima te posjedio otočje Galapagos. Kada se 1836. godine vratio u Englesku, bacio se na posao s namjerom da steče znanstveni ugled. Slabo zdravlje ga je prisililo da se povuče iz javnog života u znanost. 1841. godine se preselio na mirno imanje u Down House u Kentu i ondje strpljivo nastavio istraživati. Prvu knjigu o transmutacijama vrsta je objavio 1837. godine. Prvi kolko-tolko razrađen nacrt svoje teorije prirodnog odabira napisao je neposredno prije što se preselio u Down House. 1844. godine napisao je ogled na 230 stranica koji se bavio temama što ih obrađuje Postanak vrsta te ženi ostavio upute da objavi ogled u slučaju njegove iznenadne smrti. Oko 1856. Darwina su bliski suradnici poticali da objavi svoje poglede. Upravio je bio završio deset poglavlja, kada je 1856. godine dobio studiju koju je napisao Alfred Russel Wallace, mladi prirodoslovac koji je radio na Borneu i neovisno o Darwinu došao na ideju o prirodnom odabiru. Oba su članka pročitana pred Linnaen Societyju, uključujući i ulomak Darwinova pisma američkom botaničaru Asi Grayu, kao dokaz da je Darwin prvi došao na tu ideju. Darwin je zatim završio Postanak vrsta. Knjiga je napokon objavljena 24. studenoga 1859. godine i istog je dana cijela naklada rasprodana. Darwinova je karijera tema žučne rasprave o tome kako se razumijevaju znanosti i znanstvenici. Jesu li znanstvenici usamljeni tragaoci za istinom kojom promatraju, mjere , ispituju i iskušavanju i dolaze do zaključka na temelju činjenica? Obimnost darwinovih djela, proučavanjemnogobrojnih svezaka njegove prepiske i spisa nam mogučuje da razumijemo kako je radio, što je čitao, koje je ljude i utjecaje poznavao. Stoga se saznalo da je Darwin pomno proučavao koralje, lupare i domaće životinje, dopisivao se sa uzgajivačima životinja- osobito su ga zanimali golubovi. Provodio je mnoga biološka istraživanja. Darwin se iz mira svoje kuće u Kentu dopisivao sa svim vodećim imenima znanosti, i s vremenom je produbio odnose s onima koji će najviše utjecati na prihvačanje i uspijeh njegovih ideja. Danas bismo mogli reći da je vrlo vješto uspostavljao kontakte. Sustavno je čitao i postao vrlo upućen u intelektualna strujanja svojega doba. Sam Darwin priznaje dug Malthusu za svoju ideju o prirodnom odabiru. U bilježnici D iz rujna 1838. godine Darwin najprije spominje političkog filozofa i pastora T.R.Malthusa i njegov Ogled o načelu stanovništva. Kako je Bowler zapazio: Jedva da može biti sumnje u to da je u konačnici zamisao o borbi za opstanak kako je opisuje Malthus odigrala važnu ulogu u tome da se Darwin prikloni ideji o prirodnom odabiru., ili kako je zapisao sam Darwin:što sam se više bližio kraju, prva mi je misao bila misao o odabiru zbog borbe za opstanak. Malthusova se knjiga najviše bavila Zakonom o siromašnima i teretom što ga za društvo predstavlja povečanje broja siromašnih, koji raste geometrijski dok zalihe hrane rastu samo aritmetički. Govoreći o konkurenciji o primitivnim plemenima, Malthus spominje borbu za opstanak, prizivajući staru Hobbsovu predodžbu o Gadnom surovom i kratkom životu divljaka. Wallace piše da je Hobbes potaknuo i njegovu zamisao o prirodnom odabiru. 1855. godine Darwin napominje da je svoje zamisli o prirodnom odabiru smatrao analognim Podjeli rada ; znamo i to da je čitao i Bogatstvo naroda Adama Smitha. Darwin je od Malthusa preuzeo metaforu borbe za život i učinio s njom nešto što nema veze sa Malthusom- shvatio je borbu kao kreativan proces kojim iz svakog naraštaja izumire dio nesposobnih. Ali, kreativne su aspekte Darwinove misli potaknule predodžbe o ljudskom društvu u kontekstu u kojem je društvena misao odavno prihvatila pojmove razvoja i prilagodbe te bila tijesno povezana s koncepcijom nastanka iz primitivnog oblika. Znamo da je Darwinu veoma stalo da drugi prihvate njegove zamisli te da je njihovu strukturu i argumentaciju dotjerivao kako bi bile što prihvatljivije.

U tome je uvelike i uspio. To je najbolje ilustrirao Herbert Spencer , socijalni filozof, autor Društvene statistike. On je bio vrhunac evolucijske misli o društvu, aktivan skudionuk mešu onima koji su promicali Darwinove zamisli. 

Spencer također opovrgava da je objava Postanak vrsta kraj religijskoga shvaćanja svijeta. Darwin je doživio oštru kritiku onoga vremena jer Darwinov prirodni odabir nije samo poticalo ljude da napuste Boga, nego indirektno govori da Bog nije stvorio svijet, nego da smo mi samo onaj dio primitivnih bića koji smo se uspijeli snaći i preživjeti, a slabije maknuti sa našega puta. Darwin je umro dvateset i tri godine nakon objave postanka vrsta i samo devet godina nakon objave Podrijatla čovijeka. Odmah je počela kampanja, koju su podržali članovi parlamenta, da se Darwin pokopa u Westminsterskoj opatiji, blizu Newtona i Faradaya. Danas njegov grob ne mogu posjetiti svi; zatvoren je turiste, a mogu samo vidjeti oni koji ga štuju i obožavaju.