Dragoljub (Draža) Mihailović

Izvor: Wikipedija

Dragoljub Mihailović
Драгољуб Михаиловић
Biografske informacije
Datum rođenja 26. travnja 1893.
Mjesto rođenja Ivanjica, Srbija
Datum smrti 17. srpnja 1946.
Mjesto smrti okolica Beograda, SFRJ
Državljanstvo Srbin
Nadimak Draža, Čiča
Karijera
Godine u službi 1910. - 1946.
Čin general
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Bitka za Užice 1941., Bitka za Foču 1942., Bitka na Neretvi 1943., Bitka na Zelengori 1945.
Zapovijedao Jugoslavenska vojska u otadžbini
Četnici
Nagrade Legija za zasluge

Dragoljub (Draža) Mihailović isto poznat kao Čiča (26. travnja 1893. – 17. srpnja 1946.), srpski radikalni vođa odnosno, "četnički vojvoda" bio je zapovjednik rojalističke "Jugoslovenske vojske u otadžbini" tijekom 2. svjetskoga rata, vođa Ravnogorskih četnika.

Sadržaj

Životopis

Dragoljub Mihailović s karakerističnom bradom u četničkoj odori
Dragoljub Mihailović s karakerističnom bradom u četničkoj odori
Pukovnik Dragoljub Mihailović (Kraljevina Jugoslavija)
Pukovnik Dragoljub Mihailović (Kraljevina Jugoslavija)

Dragoljub (Draža) Mihailović rodio se Ivanjici kao prvo od troje djece Mihaila i Smiljane Mihalović. Poslije Draže rodila se njegova sestra Milica 1894. , odmah poslije nje i sestra Jelica 1895. Nedugo poslije Jeličinog rođenja, od turbekuloze, umro je Dražin otac Mihailo, a pet godina kasnije 1900. umire i Dražina majka Smiljana. Poslije smrti majke brigu za djecu preuzima Dražin stric Vladimir.

Školovanje i mladost

Nakon završetka četiri godine osnovne škole, Draža Mihailović upisuje se u prvi razred Treće Muzičke škole, a poslije završetka tri razreda upisiva se Drugu beogradsku gimnaziju gdje završava sljedeća tri razreda. Draža Mihailović bio je uzoran đak, i završio je obje gimnazije s odličnim uspjehom. Tokom školovanja 1905. preminula je Dražina sestra Milica.

Nakon završetka gimnazije 1910. Draža Mihailović pristupa 43. klasi Niže vojne akademije u Beogradu. Nakon šest mjeseci dobiva čin pitomca-kaplara, a dvije godine kasnije unaprijeđen je u čin pitomca-podnarednika. Izbijanjem Balkanskih ratova u rujnu 1912. , cijela 43. klasa prebačena je u bojišnicu. Poslije Kumanovske bitke, Draža Mihailović unaprijeđen je u čin narednika, a nakon bitke dodjeljena mu je srebrena medalja za hrabrost. U borbi protiv Bugara 1913. biva ranjen. Nedugo poslije unaprijeđen u potpukovnika i dodjeljena mu je zlatna medalja za hrabrost. Poslije kratkog rata s Bugarima 1913., Draža Mihailović odlazi Beograd na doškolovljavanje.

Prvi svjetski rat

Između dva rata

Drugi svjetski rat

1941.

Njemačka potjernica za Dražom Mihailovićem s nagradom od 100.000 maraka u zlatu; iz svibnja 1943.
Njemačka potjernica za Dražom Mihailovićem s nagradom od 100.000 maraka u zlatu; iz svibnja 1943.

Nakon njemačkog napada na Jugoslaviju Draža Mihailović izbjegava zarobljavanje u travanjskom ratu i sa grupom časnika i vojnika jugoslavenske kraljevske vojske probija sa na Ravnu Goru u Srbiji. Ondje 8. svibnja utemeljuje Komandu četničkih odreda jugoslavenske vojske. Nastojao je oko sebe stvoriti pokret otpora Nijemcima koji bi u trenutku protuudara zapadnih saveznika protjerao okupatora. Isprva nije odobravao oružani otpor okupatoru nego radije naoružavanje i pripremanje. 29. kolovoza sklapa tajni sporazum sa Milanom Nedićem, predsjednikom kvislinške vlade Srbije. Istovremeno na tlu Srbije i ostatka Jugoslavije nastaje partizanski pokret otpora s Josipom Brozom Titom na čelu. S obzirom na isti cilj, obnovu Jugoslavije, Draža i Tito su se sastali 19. rujna u selu Struganik kraj Valjeva i 27. listopada u Brajićima. Na prvom sastanku je bila dogovorena labava suradnja partizanskih i četničkih jedinica ali na oba je Draža odbio aktivnu borbu protiv okupatora. Na drugom sastanku je zatražio i dobio od Tita 500 pušaka i municiju za svoje četnike. 1. studenog Dražine četničke jedinice napadaju Užice, sjedište partizanskog slobodnog teritorija, ali doživljavaju katastrofalan poraz. Draža sa Titom sklapa primirje i 13. studenog na sastanku sa Nijemcima sklapa tajni sporazum o suradnji četničkih i njemačkih jedinica u borbi protiv partizana. Naređuje većini svojih jedinica da se legaliziraju i formalno stave pod Nedićevo zapovjedništvo kako ih Nijemci ne bi držali neprijateljima ali oni ostaju pod njegovim nadzorom.


1942.

U siječnju Mihailović napušta Srbiju i prelazi u Crnu Goru. 11. siječnja kralj Petar II. imenuje Mihailovića Ministrom vojske, mornarice i zrakoplovstva u izbjegloj vladi Kraljevine Jugoslavije te ga unaprijeđuje u čin generala. Istodobno i četnici pod Mihailovićevim zapovjedništvom bivaju proglašeni "Jugoslavenskom vojskom u otađbini", pogrešno smatrani od zapadnih Saveznika, snagama koje se bore protiv Nijemaca.

19. kolovoza Mihailović naređuje napad svojih jedinica na Foču koju je tada držala vojska NDH. Nakon zauzimanja grada četnici su počinili neviđen pokolj nad muslimanskim stanovništvom. Pobijeno je 2000/3000 Muslimana. Nakon toga u grad su ušle talijanske postrojbe koje su spriječile protuudar vojske NDH.

1943.

U ožujku Mihailović osobno zapovjeda četničkim snagama (20.000 ljudi) koje su pomagale Nijemcima, Talijanima i ustašama u borbi s partizanima na Neretvi. Nakon što su partizani zavarali Nijemce i prešli na lijevu obalu Neretve Nijemci su očekivali od Mihailovića i njegovih četnika da ih unište. No u borbama kod Kalinovika i Nevesinja četničke snage bivaju potpuno razbijene i trpe veliki poraz. Zapovjednik njemačkih snaga na Balkanu, general Alexander von Löhr je izvjestio njemačko Vrhovno zapovjedništvo da Draža Mihailović snosi glavnu krivicu za neuspjeh i da je kao vojni zapovjednik potpuno zatajio.

U travnju Mihailović napušta Lipovo i vraća se u Srbiju.

Od svibnja se iz Londona se sve više traži da četnici započnu s borbama protiv okupatora i prekinu napade na partizane.

Četnici više i ne skrivaju suradnju sa Nijemcima u borbi protiv partizana i 28. studenog zapadni Saveznici odlučuju uskratiti pomoć Mihailoviću i njegovim četnicima.

1944.

Polovicom siječnja Draža Mihailović u selu Ba organizira tzv. Svetosavski kongres, kao pandan Drugom zasjedanju AVNOJ-a krajem 1943. Na kongresu su sudjelovali pripadnici prijeratnih stranaka i četnički visoki časnici a namjera im je bila predstaviti kongres kao "svejugoslavenski" skup a četnike kao vojsku svih naroda Jugoslavije koja ima podršku zapadnih saveznika.

U svibnju Mihailović naređuje ubojstvo Koste Pećanca, vođe suparničkog četničkog pokreta. Istog mjeseca svi američki i britanski časnici za vezu su povučeni iz četničke vrhovne komande.

U lipnju kralj Petar II. smjenjuje Mihailovića s ministarskog položaja i oduzima mu čin.

20. kolovoza Mihailović se tajno sastaje sa Milanom Nedićem u Ražani kod Kosjerića i s njime sklapa novi sporazum.

U rujnu partizanske snage osvajaju veći dio Srbije. U zapadnoj Srbiji, u borbama na Kopaoniku i Zlatiboru, četničke snage pod Mihailovićevim zapovjedništvom su poražene i Mihailović sa svojim štabom prelazi u Bosnu.

1945.

U ožujku se sastaje sa većinom svojih zapovjednika na planini Vučjak u sjeveroistočnoj Bosni ali ga neki od njih napuštaju. Četnici se međusobno djele i Mihailoviću ostaje 10.000 ljudi.

Mihailović šalje pregovarače Anti Paveliću ali ne čeka kraj pregovora i pokreće svoje snage prema Srbiji.

10. svibnja Mihailovićeve snage se sukobljavaju sa partizanima na Zelengori i bivaju poraženi. Preživjelih 5000 četnika se razbija na manje grupe i raspršuju se. Mihailović ostaje sa jednom grupom na prostoru Istočne Bosne.

Nakon rata

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Mihailović se skrivao u Istočnoj Bosni, i za razliku od drugih četničkih vođa nije prebjegao na zapad. Uz pomoć Mihailovićevog nekadašnjeg odanog suradnika Nikole Kalabića, agenti OZNE, hvataju Dražu Mihailovića 12. ožujka 1946., munjevitom akcijom na planini Zlatibor, koji je kasnije bio osuđen na smrt streljanjem za izdaju i ratne zločine nakon suda koji je trajao od 10. lipnja do 15. srpnja 1946. . Nakon što je odbijena žalba, Mihailović skupa s još osam oficira pogubljeni su 17. srpnja 1946 u Lisičijem Potoku, što je oko 200 metara od bivše Kraljevske palače u Beogradu. Tijela su pokopana u neobilježenom grobu na mjestu pogubljena.

Posthumno američko priznanje

Dragoljub (Draža) Mihailović na naslovnici Time časopisa
Dragoljub (Draža) Mihailović na naslovnici Time časopisa

U drugoj polovici 1944, kada su brojni saveznički bombarderi prelijetali Srbiju ka ciljevima dublje u Europi, Mihailovićevi četnici su spasili 417 savezničkih pilota (od čega 343 američkih). Oni su se tada veoma trudili pokazati svoju dobru volju i korisnost saveznicima, koji su svoju potporu prebacili na Titove partizane. Četnici su međutim isto tako spašavali i njemačke pilote, a u nekim su pak prigodama hvatali savezničke pilote i predavali ih Nijemcima. (Cohen, 2, str. 35)

Zbog upornosti majora Richarda L. Felmana, njegovih suboraca i prijatelja, američki predsjednik Harry S. Truman, na osnovu pismene preporuke generala Dwighta D. Eisenhowera posmrtno je dodijelio Draži Mihailioviću kolajnu "Legion of Merit" (Orden za zasluge) za spašavanje života oborenih američkih pilota. Ova kolajna bila je dodjeljena u tajnosti, i nije bila objelodanjena da ne bi uvrijedili Tita i novu komunističku vlast u Jugoslaviji. SAD je imala interes da se Jugoslavija ne okrene u cjelosti SSSR-u.

Punih 60 godina kasnije, 9. svibnja 2005. Gordana Mihailović, kćer Draže Mihailovića, primila je očevu medalju u u ceremoniji koja je bila održana u uredu američkog vojnog atašea u Beogradu u nazočnosti nekoliko preživljelih spašenih američkih pilota te senatora srpskog podrijetla George Vojinovicha. To je izazvalo nezadovoljstvo hrvatske javnosti budući da se Dražu Mihajlovića u Hrvatskoj smatra ratnim zločincem radi brojnih četničkih zlodjela počinjenih nada Hrvatima u Drugom svjetskom ratu.

Ovi podaci, naravno, ne mijenjaju činjenicu da je Ravnogorski pokret u cjelini djelovao kao kvinslinški, održavajući istovremeno privid da prestavljaju pravi pokret otpora.

Zanimljivosti

  • 25.05.1942. u TIME Magazinu izlazi slika na prvoj stranici s člankom u kojem ga opisuju kao "najvećim partizanskim ratnikom Europe".

Nisu sva djeca slijedila oca…

Jedan sin i kćerka Draže Mihailovića pridružili su se partizanima. Drugi sin poginuo je kao četnik na Sutjesci 22. svibnja 1945. u posljednjoj velikoj bitci protiv partizana. (Dedijer (2), str. 731)

Literatura

Vanjske poveznice


Nedovršeni biografski članak Dragoljub (Draža) Mihailović dopunite prema pravilima Wikipedije.