Razgovor:Usora

Izvor: Wikipedija

   Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Usora.
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu.
Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.
Ovaj članak nije preveden djelomično ili uopće.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


Uvod

Usora je župa srednjovjekovne Bosne koja se nalazi u sastavu Bosne od prve polovine XIII vijeka. Tokom svoje historije, koja je bila usko povezana sa Bosnom Usora je s vremena na vrijeme mijenjala gospodare i vladare. Uprkos toj činjenici Usora se od svog prvog spomena u izvorima 1227. godine pa sve do iščeznuća veže za Bosnu, počevši od administrativnog pa do vjerskog karaktera. Samo njeno ime obavijeno je velom tajne; o njenim značenjem se raspravljalo na različite načine – neki su u njenom imenu vidjeli ilirske Oserijate, drugi su je povezivali sa slavenskom riječi osoran (ljut, srdit). Izvori su dosta »škrto« davali vijesti o Usori tako da se teško može izvršiti povijesna rekonstrukcija Usore. Može se samo nagađati kada nastaje politička organizacija na tlu ove župe. Uočljiv je i arhaičan karakter političkog statusa koji je vidljiv iz onih malo pisanih izvora koji o njoj govore. S toga se sumnja na jednu od mnogobrojnih sklavinija koje su se u ranom srednjem vijeku formirale. Tokom svoje zajedničke historije sa Bosnom igrala je važnu ulogu, upravo zbog svog geo-strateškog položaja. Njen sjeverni susjed je bila Ugarska, a istočni Srbija (srpske zemlje). Sve ove zemlje su bezuspješno pokušavale dovesti Bosnu pod svoju vlast, upravo zato što nisu mogli doći dalje od Usore. Iako je Usora podpadala pod vlast ovih država, njihova vlast je bila slaba i bila je samo fiktivna, a ne i stvarna. Stvarnu vlast je imao usorski vojvoda, pod okriljem bosanskog bana i kasnije kralja. Svjedoci o njenoj burnoj prošlosti su mnogobrojne tvrđave koje se uzdižu na dominantnim uzvišenjima. Njihova osnovna uloga je bila nesumnjivo odbrambenog karaktera. Nakon pada Bosne veći dio ove župe ušao je u sastav Ugarske te je kao politički činilac iščezla. Sačuvala se jedino do današnjih dana jedno područje na ograncima istoimene rijeke. Godine 1512. ovaj prostor osvajaju Osmanlije u čijim okvirima ostaje do XIX vijeka. Suma sumarum – Usora je jedna od onih političkih organizacija koja je na specifičan način funkcionirala, a zatim iščezla ostavivši tek poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu, načinu života i onomastici.

Granice Usore

Za početak je potrebno napomenuti da je Usora jedna od župa o kojoj je najmanje pisano u našoj historiografiji. To je uslovljeno direktno time što se ona rijetko u izvorima spominje. Najčešće se spominje u titulaciji vladara, a direktno o njoj se skoro uopšte ne govori, tako da ne znamo ni neke najosnovnije podatke. Do tih podataka se dolazi uglavnom indirektnim putem. Šire područje Usore je danas moguće relativno sigurno utvrditi. Najbolje poznate granice ove župe su na sjeveru i istoku. Rijeke Sava i Drina su stalne granice Usore koje vjerovatno sežu i u rani srednji vijek. Bez obzira što je Usora kroz historiju s vremena na vrijeme bila pod vlasti susjednih država ona je sa Bosnom srasla u jednu cjelinu. Ovaj proces se odvijao vjekovima. Za razliku od ove dvije granice ostale dvije (zapad i jug) su varirale i poteško je povući jasnu granicu. Uostalom u srednjem vijeku nisu ni postojale jasne granice kao što ih u današnjim vremenima poznajemo. Položaj Usore kao krajišne župe odredio je njen ukupan razvoj. Stabilnost Bosne (centralnog dijela bosanske države) je uvelike ovisio o stabilnosti Usore. Ona je na neki način predstavljala filter spoljašnjih utjecaja, pogotovo onih sa sjevera. To se najbolje može vidjeti u toponomastici Usore idući sa sjevera prema jugu. Dok na sjeveru imamo jako mnogo ugarskih toponima koji su se do danas očuvali, na samom jugu župe se vidi znatno manje stranih toponima i mnogo više slavenskih. Opravdano je pretpostaviti da je samo područje Usore veoma staro i da politička uprava na ovom prostoru možda seže do avarskog perioda. Druga pretpostavka je da je Usora jedna od mnogobrojnih sklavinija, čiji bi se postanak onda pripisivao IX ili X vijeku.

Zapadnu granicu Usore činilo bi razvođe Bosne i Ukrine. Ova zapadna granica je posebno zanimljiva jer sama rijeka Usora čini zapadnu granicu župe. Naime, prvo se treba postaviti pitanje šta je starije, ime rijeke Usore ili župa Usora sama po sebi – ili, je li rijeka dala ime župi ili je župa dala ime rijeci?

U vrijeme najvećeg obima Usora je obuhvatala i porječje Spreče – nakadašnju oblast Sol, te čitav sliv rijeke Drinjače, dakle bosansko srednje Podrinje.

Od druge polovice XIX vijeka u periodu nastanka kritičke historiografije na našim prostorima ustalilo se mišljenje da se pod terminom Završje podrazumijevaju tri kraška polja, livanjsko, glamočko i duvanjsko ili tri župe koje su nosile ista imena (Livno, Glamoč i Duvno). Ovo mišljenje su prvi iznijeli S. Novaković i F. Rački, a V. Klaić ga je u svojoj sintezi popularisao, tako da se od tada pod Završjem smatraju ova tri spomenuta kraška polja. Prije nego što je ovaj prostor ušao u okvire bosanske države dvadesetih godina XIV vijeka nalazio se zapadno od Bosne pod vlašću hrvatskih gospodara. Međutim, kako novija historiografija dokazuje, prostor srednjovjekovnog Završja obuhvatao je veliki geografski prostor, a u svome najširem obimu obuhvatao je sjevernu granicu Bosne pa do obala Save između Sane na zapadu i donjeg toka Drine na istoku. Idući s istoka na zapad u obliku polumjeseca prostirale su se župe Trebotić, Soli, Usora i Zemunik. Najbolji primjer za našu tvrdnju imamo u jednoj ispravi bana Stjepana II Kotromanića koju je izdao Dubrovniku 15. augusta 1332. godine. Na mjestu gdje se nalazi popis svjedoka »od Završja« redaju se imena devet svjedoka. Do sada se pretpostavljalo da je od Završja samo prvi s liste, a da su ostali iz drugih krajeva (Usore, Soli i dr.), mada je suvišno isticati da se »teritorijalna odrednica odnosi na sve svjedoke ispred čijih je imena zapisana,«  jer takvih primjera imamo na desetine. U spomenutoj ispravi iz 1332. godine naziv Završja upotrijebljen je kao geografska prostorna odrednica za širu oblast, kao što je npr. Hum geografska odrednica u kojoj se nalaze četiri župe koje čine jednu cjelinu. Ali taj geografski naziv, koji je vjerovatno mlađeg porijekla, nije mogao da potisne imena župa koja su mnogo starija što je primjerice Usora svakako i bila. Usora je još 1332. godine važila za najznačajniju župu u Završju na što ukazuje i broj svjedoka koji je »ot Usore«.