Niko Kranjčar

Izvor: Wikipedija

Niko Kranjčar
Osobne informacije
Puno ime Niko Kranjčar
Datum rođenja 13. kolovoza 1984.
Mjesto rođenja Zagreb, Hrvatska
Datum smrti {{{datum smrti}}}
Mjesto smrti {{{mjesto smrti}}}, {{{država smrti}}}
Visina 185cm
Nadimak
Informacije o klubu
Trenutni klub Portsmouth F.C.
Broj u klubu 19
Pozicija vezni igrač
Juniorski klubovi
{{{mlade godine}}} {{{juniorski klubovi}}}
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golova)
2001. - 2004.
2004. - 2006.
2006. -
NK Dinamo Zagreb
HNK Hajduk Split
Portsmouth F.C.
85 (19)
53 (15)
25 (2)
Reprezentacija
2004. - Hrvatska 35 (5)
Trenirani klubovi
Napomene
Napomena {{{napomena}}}

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Niko Kranjčar (Zagreb, 13. kolovoza 1984.), hrvatski nogometaš.

Sin je nogometne legende zagrebačkog Dinama i Rapida iz Beča, Zlatka ˝Cice˝ Kranjčara. Niko je dosad nastupao za reprezentacije ispod 16, 17, 19 i 21 godine, dok nije dospio među prvih 11 u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske.

Sadržaj

[uredi] Dinamo

Već sa 16 i pol godina prozivali su ga velikim talentom i budućnosti hrvatskog nogometa. Nerjetko je bio uspoređivan sa najvećim europskim igračima kao što je Zinedine Zidane.

Prvi službeni nastup za najdraži mu Dinamo Zagreb, zabilježio je 2001. sa 16 godina. 3 mjeseca prije svog 17 rođendana postigao je prvi službeni pogodak u prvenstvu. Sezona 2002./03. potvrdila je silni talent. U Dinamu je izbornik bio Miroslav Blažević, bivši izbornik hrvatske reprezentacije koji ga je postavio za kapetana kluba, čime je Niko sa 18 godina postao najmlađi kapetan u povijesti tog kluba. Te je sezone zabilježio sjajne rezultate, sa Dinamom osvojio prvenstvo, te bio proglašen najboljim igračem lige.

Nakon toga javnost ga je konstantno uvrštavala u reprezentaciju i tražila od tadašnjeg izbornika Otte Barića da Niko igra sa najboljim hrvatskim nogometašima. Izbornik Barić ga je pozvao u A reprezentaciju za prijateljsku utakmicu sa Njemačkom 18. veljače 2004. u Splitu, ali zbog ozljede Niko nije mogao debitirati u nacionalnom dresu. Njegov konačan debi u Hrvatskoj reprezentaciji dogodio se 18. kolovoza 2004. u Varaždinu u prijateljskoj utakmici protiv Izraela (1:0 za Hrvatsku). To je ujedno bio i debi negovog oca Zlatka kao novog izbornika Hrvatske. Velike komplimente dobivao je od raznih proslavljenih trenera, kao npr. Tomislava Ivića koji je tvrdio da Niko ima sjajan osjećaj za loptu i odličan pregled igre.

U sezoni 2004./05. zajedno je sa svojim klubom bio u velikoj krizi. Igrali su najlošiju sezonu u povijesti kluba. Niko je igrao ispod prosjeka za što su, po njegovom ocu, odgovorni treneri. No, da nije baš tako tvrdio je Ivić koji je krivca vidio i u Zlatku Kranjčaru, tvrdeći da bi kod njega Niko bio puno bolji. Kranjčara su tada, kao 20-godišnjaka selili u najelitnije nogometne klubove kao AC Milan i Juventus. Njegova je želja bila i ostala Barcelona. Ipak, službene ponude sa zapada nije bilo. Jedina prava ponuda bila je ona moskovskog CSKA, ali ju je Kranjčar odbio jer nije imao namjeru otići na istok.

[uredi] Hajduk

Početkom 2005. godine zbog loših rezultata kluba, Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić kaznio je igrače smanjenjem plaća, što Kranjčar nije prihvatio tvrdivši da nisu samo igrači krivi za loše rezultate. Nakon toga stavljen je na transfer listu te je njegov odlazak bio siguran. Vuklo ga se od Milana, Valencije, Portsmoutha do Dinama Kijev i svih moskovskih klubova. Na kraju je završio u najvećem rivalu Dinama, splitskom Hajduku. Taj je transfer popraćen ogromnim medijskim zanimanjem, te je bio najveća sportska vijest godine.

Iako je bio igrač, a ostao navijač najvećeg rivala, u Splitu je dočekan kao nitko prije njega. Navijači Dinama to nikako nisu prihvatili, pamte se plave svijeće pred domom njegovih roditelja ( kao simbol umrle časti ), praščić u hajdukovu dresu ( aludirajući na njegovu kilažu ), zviždanje i gađanje bilo čim za vrijeme derbija.

U Hajduku se isprva nije baš privikao, no onda igrao od solidnog do vrlo dobrog, no, zajedno sa klubom je sezone 2005./06. pao u ispodprosječnost. Za vrijeme zimskog prijelaznog roka špekulacije su postojale da će potpisati ugovor sa francuskim Lyonom. Kružile su priče da je avionom otputovao u Lyon, ali odustao nakom što se za to saznalo. Svejedno, ostao je u Hajduku do kraja sezone i utopio se u sivilo momčadi koja je kasnije jedva završila na petom mjestu. Dinamu se nije uspio osvetiti pogotkom u derbiju.

Usprkos nabrojavanju barem 15 sigurnih novih klubova i potvrđivanju dogovora oko prelaska u španjolsku Celtu sa strane kupca, Kranjčar mlađi i dalje je bio u Hajduku. Otac mu je zbog neuspjeha na SP-u ostao bez posla, a u debiju Slavena Bilića krenuo je s klupe. Zbog nesnošljivog medijskog naklapanja oko toliko očekivanog transfera, pa neuspjeha u Njemačkoj i otkaza ocu, Niko je odbio do daljnjega davati bilo kakve izjave. Bez pritiska sa strane medija počeo se koncentrirati na ono što mu ide najbolje i pokazao najbolje rezultate. Dolaskom Zorana Vulića na mjesto trenera splitskog kluba, preselio se sa mjesta playmakera u veznog igrača, te već u prve 3 utakmice zabilježio 2 gola i 3 asistencije, dok je u reprezentaciji ( također igra bliže sredini terena ) počeo sa boljim igrama. Od Hajduka se ipak oprostio na Kantridi postigavši pogodak u pobjedi nad Rijekom, 1:0. Zorana Vulića kasnije je proglasio najboljim trenerom s kojim je ikada radio.

Njegov transfer iz Hajduka u Portsmouth, po cijeni transfea, najveći hajdukov inozemni transfer ikada, iako splitski klub nije dobio sve novce koje je Portsmouth dao za Niku ( doveden iz Dinama pomoću privatnih ulagača ).

[uredi] Pod palicom oca Zlatka

U međuvremenu je u reprezentaciji pod vodstvom oca, izbornika Zlatka Kranjčara imao i dobrih i loših igara te je njegovo uvrštavanje u najboljih 11 države podijelilo mišljenja. Puno je bilo onih koji su to smatrali nepotizmom, ali je tako ostalo kroz čitave kvalifikacije i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. U tom razdoblju postigao je pogodak Brazilu u Splitu, te Malti na Valetti, a obje su utakmice završile 1:1. Igre mu se nisu bitno poboljšale, te je i dalje trpio napade, podijelio mišljenja raznih istaknutih nogometnih stručnjaka, ali i uvelike mišljenja javnosti. Nastupio je jednu utakmicu i za mladu U-21 reprezentaciju protiv Srbije i Crne Gore, u Velikoj Gorici nebi li se uspio nadoknaditi 1:3 poraz iz Beograda, ali nije uspio pomoći. U Njemačkoj je na svjetskoj smotri igrao promjenjivo.

[uredi] Portsmouth

31. kolovoza 2006., par sati prije kraja prijelaznog roka, potpisao je četverogodišnji ugovor s engleskim premierligašem Portsmouthom. Debitirao je u momčadi u FA kupu protiv Mansfielda (2:1), te do 63. minute kad je zamijenjen ubilježio asistenciju i žuti karton. Debi u Premiershipu zabilježio je 1. listopada 2006. protiv Tottenhama, i to baš na dan kad su se u HNL-u sučelila njegova dva bivša kluba. Prvih mjeseci nije se uspio nametnuti u prvu momčad, zbog težeg privikavanja na brzu i tešku igru bez ljepote u najjačoj ligi svijeta, i javilo se zanimanje francuskih PSG-a i Rennesa. S obzirom da ga Harry Redknapp teško uvodi u igru njegov odlazak iz Engleske neko je vrijeme bio aktualan, no, iako je imao 2 konkretne ponude, Portsmouth ih je odbio i Niki povećao primanja. Prema riječima trenera, kada prođe kompletne engleske pripreme Niko će biti jedan od glavnih igrača kluba, a da se Niko sve više privikava na Premiership dokazuje i njegov prekrasan prvijenac Fulhamu, 31. ožujka na njihovom Craven Cottage stadionu u Londonu.

[uredi] Vanjske poveznice