Đorđo Sladoje

Izvor: Wikipedija

Đorđo Sladoje (Klinja kod Uloga, okolina Kalinovika, Hercegovina, 1954.), pjesnik

Gimnaziju je završio u Sečnju, a studij sociologije u Sarajevu. Do 1992. godine živio je u Sarajevu, a od tada u Vrbasu. Član Udruženja književnika Republike Srpske. Generalni je sekretar Festivala jugoslovenske poezije mladih i glavni urednik časopisa "Trag".

Jedan je od najistrajnijih glasova stražilovske linije u srpskoj poeziji. Njegovo stvaralaštvo kreće se u tematsko-motivskom rasponu od ruralnog zavičajnog svijeta, sa svom florom i faunom, do urbanih tema i tema nasilja istorije nad pojedincem. Zagovornik je stava da lirske pjesme nema bez emocije, a težnja mu je da u pjesmi maksimalno osnaži intenzitet najčistijeg i najintenzivnijeg doživljaja svijeta, tj. dječjeg doživljaja. Glas Sladojevog lirskog subjekta ide u rasponu od skrušenog monaškog glasa do satiričnog tumača izvrnute zbilje.

Sladojev poetski svijet izgrađen je na krhotinama patrijarhalne kulture, osobnom i kolektivnom iskustvu. On je jedan od najboljih tumača onoga što nas je snašlo zdes i dnes, a uzrok zlom usudu vidi u odsustvu Hrista. Riječ je i o nepatvorenom pjesničkom glasu koji vezanim stihom postavlja suštinska pitanja o razlogu i smislu bivstvovanja.

Dobitnik je brojnih nagrada: lista "Mladost", "Grad pisaca" - Herceg Novi, "Zmajeve", "Branko Ćopić", "Risto Ratković", "Pjesnik - svjedok vremena", BIGZ-ove, "Kočićevog pera", "Kondira Kosovke devojke", "Pečata varoši sremskokarlovačke" i "Krune despota Stefana Lazarevića".

[uredi] Djela

Objavio je sljedeće knjige pjesama:

  • "Dnevnik nesanice" (1976.)
  • "Veliki post" (1984.)
  • "Svakodnevni utornik" (1989.)
  • "Trepetnik" (1992.)
  • "Plač Svetog Save" (1995.)
  • "Petozarni mučenici" (1998)
  • "Daleko je Hilandar" (2000.)
  • "Ogledalce srpsko" (2003.)

i tri knjige izabranih pjesama:

  • "Dani lijevljani" (1996.)
  • "Čuvarkuća" (1999.)
  • "Duša sa sedam kora" (2003.)