Egzistencijalna filozofija
Izvor: Wikipedija
Egzistencijalna filozofija je skupni naziv za niz filozofskih pravaca kojima je zajedničko slaganje u tome da pod egzistencijom shvaćaju način ljudskog postojanja a ne postojanja nečega uopće, te teza da egzistencija prethodi esenciji. Egzistencijalna je filozofija reakcija na dotada dominantnu filozofiju bîti (naročito onu u hegelijanskoj tradiciji).
U središtu zanimanja egzistencijalne filozofije nalazi se čovjek, pojedinac, njegova sloboda, njegovo samoostvarenje.
Ocem egzistencijalne filozofije smatra se Danac Søren Kierkegaard. Daljnji su poticaji došli od Nietzschea, Bergsona, Diltheya, Husserla, Schelera.
U duhu egzistencijalne filozofije (preciznije, egzistencijalizma) napisana su i brojna i važna književna djela, primjerice roman argentinskog pisca Ernesta Sábata O junacima i grobovima. Kao pisci književnih djela su se okušali i sami filozofi egzistencijalizma poput Sartrea i Camusa što je reazultiralo novim književnim remek-djelima kao što su Mučnina i Stranac.
[uredi] Predstavnici
- Filozofija egzistencije
- Egzistencijalizam
Nedovršeni članak Egzistencijalna filozofija koji govori o filozofiji treba dopuniti. Možete ga dopuniti poštujući pravila Wikipedije.