NATO
Izvor: Wikipedija
![]() Zastava NATO-a |
|
![]() Članice NATO-a |
|
Sjedište | Bruxelles |
Broj članica | 26 |
Službeni jezici | engleski i francuski |
Glavni tajnik | Jaap de Hoop Scheffer |
Datum osnutka | 4. travnja 1949. |
Službena stranica | NATO |
Organizacija Sjeverno-atlantskog sporazuma, naziva se još i Sjeverno-atlantski savez, poznatiji po kratici NATO (od engleskog naziva North Atlantic Treaty Organisation, francuski Organisation du Traité de l'Atlantique Nord - OTAN), međunarodna je organizacija vojno-politčke prirode, osnovana je 1949. godine potpisivanjem Sjevernoatlantskog sporazuma (Sporazum iz Washingtona) među dvanaest država tadašnjeg zapadnog bloka.
Osnova Sjeverno-atlantskog saveza je Sporazum država članica, koji je po svojoj prirodi međunarodni ugovor. Sporazum priznaje i podržava njihova pojedinačna prava kao i njihove međunarodne obveze u skladu s Poveljom Ujedinjenih Naroda. Obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničke obrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obveze koje bi mogle biti u suprotnosti sa Sporazumom.
Političko središte Organizacije i trajno sjedište Sjevernoatlantskog vijeća je u Bruxellesu (Belgija).
Sadržaj |
[uredi] Države članice
Danas Organizacija Sjevernoatlantskog sporazuma ima 26 država članica.
Države osnivači su dvanaest država koje su 4. travnja 1949. godine u Washingtonu potpisale Sjevernoatlanstki sporazum:
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Savezu je naknadno pristupilo još četrnaest država, i to u pet krugova proširenja :

Grčka (1952.)
Turska (1952.)
Njemačka (1955.)
Španjolska (1982.)
Češka (1999.)
Poljska(1999.)
Mađarska (1999.)
Bugarska (2004.)
Estonija (2004.)
Latvija (2004.)
Litva (2004.)
Rumunjska (2004.)
Slovačka (2004.)
Slovenija (2004.)
[uredi] Organizacijska struktura
Sjevernoatlantsko vijeće, Odbor za obrambeno planiranje i Skupina za nuklearno planiranje glavne su institucije za razvoj politike i donošenje odluka. Odluke koje je donijelo svako od tih tijela imaju istu važnost i predstavljaju dogovorenu politiku zemalja članica, bez obzira na razinu na kojoj su donesene. Ovim tijelima podčinjeni su specijalizirani odbori.
[uredi] Sjevernoatlantsko vijeće
Sjevernoatlantsko vijeće (eng. North Atlantic Council, kratica NAC) jedino je tijelo NATO-a koje je formalno uspostavljeno Sjevernoatlantskim sporazumom iz kojeg crpi svoje ovlasti (članak 9. Sporazuma). Vijeće ima političke ovlasti i pravo donošenja odluka koje se tiču Saveza. Sastoji od stalnih predstavnika svih država članica koji se sastaju najmanje jedanput tjedno, a po potrebi i u kratkom roku. Vijeće se također sastoji i na višim razinama koje obuhvaćaju šefove država i vlada, ministre vanjskih poslova, ministre obrane. Sjednicama Vijeća predsjedava Glavni tajnik NATO-a (ili njegov zamjenik).
Pitanja koja se razmatraju i odluke koje se donose na sastancima Vijeća pokrivaju aspekte djelatnosti NATO-a, i često se temelje na izvješćima i preporukama koje pripremaju podčinjena povjerenstva. Isto tako, predmete rasprave može predložiti bilo koji od nacionalnih predstavnika ili Glavni tajnik. Stalni predstavnici rade prema napucima svojih vlada.
Odluke u Vijeću donose se jednoglasno i to zajedničkim pristankom. Nema glasovanja niti se odluke donose većinom. Na taj način nemoguće je donijeti odluku koja će obvezati državu koja u njezinom donošenju nije sudjelovala niti je na nju pristala. Svaka država članica zadržava potpunu suverenost i odgovornost pri donošenju svojih odluka.
Pripreme za rad Vijeća vrše potčinjeni odbori odbori odgovorni za pojedina područja aktivnosti NATO-a.

[uredi] Odbor za obrambeno planiranje
Odbor za obrambeno planiranje (eng. Defence Planning Committee, kratica DPC) sastavljen je od stalnih predstavnika, ali se sastaje i na razini ministara obrane najmanje dvaput godišnje. U radu odbora sudjeluju sve države članice, osim Francuske. Odborom predsjedava Glavni tajnik NATO-a. Odbor je glavno tijelo za donošenje odluka glede pitanja planiranja kolektivne obrane i integrirane NATO vojne strukture te daje smjernice vojnim vlastima NATO-a. Rad Odbora priprema veći broj podređenih odbora, među kojima je najvažniji Odbor za obrambenu reviziju (eng. Defence Review Committee, kratica DRC) koji nadzire postupak organizacije oružanih snaga unutar NATO-a i poručava druga pitanja vezana uz združenu vojnu strukturu.
[uredi] Skupina za nuklearno planiranje
Skupina za nuklearno planiranje (eng. Nuclear Planning Group, kratica NPG) sastoji se od ministara obrane država članica koje sudjeluju u radu Odbora za obrambeno planiranje (svi, osim Francuske). Unutar Skupine raspravlja se o posebnim političkim pitanjima koji se tiču nuklearnog naoružanja. Skupinom predsjedava Glavni tajnik NATO-a. Rad Skupine za nuklearno planiranje priprema Skupina osoblja NPG (eng. NPG Staff Group), sastavljena od članova nacionalnih izaslanstava država koje sudjeluju u NPG, članova Međunarodnog vojnog osoblja i predstavnika Strateških zapovjednika. Skupina obavlja rad u ime Stalnih predstavnika NPG-a. Skupina na visokoj razini (eng. High Level Group, kratica HLG) je visoko savjetodavno tijelp NPG-a na području nuklearne politike i planiranja. Ovom skupinom predsjedavaju SAD.
[uredi] Civilna organizacija i strukture
- Stalni predstavnici i nacionalna izaslanstva
- Glavni tajnik
- Međunarodno osoblje
[uredi] Vojna organizacija i strukture
- Vojni odbor
- Vojno-zapovjedna struktura
- Savezničko zapovjedništvo za operacije
- Savezničko zapovjedništvo za transformaciju
- Međunarodno vojno osoblje
[uredi] Rasprava o članstvu
[uredi] Hrvatska
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
Ovaj članak izgleda kao osobno mišljenje ili priča i možda zahtjeva čišćenje. Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu. |
Hrvatske vlade od početka 21 stoljeća smatraju ulazak naše države u NATO jednim od svoja dva vanjskopolitička prioriteta (drugi je ulazak u EU).[8] S takvim stajalištem se 2003. godine slagalo čak 60 % stanovnika, [9] ali tada je došlo do drastičnih negativnih promjena. Početak rata u Iraku zajedno s zahtjevom NATO saveza da se zatvori general Gotovina[1] je dovelo do pada popularnosti tako da 2006 godine samo 24% posto hrvatskih stanovnika podržava ulazak u NATO [2] Jedna od olakšavajućih okolnosti za potencijalni ulazak naše zemlje u savez je navodna ustavna neodređenost da li je ili ne potreban referendum. U cilju pokazivanja kakva je razmišljanje državne elite o ovom pitanju 23. ožujka 2007 godine predsjednik Stjepan Mesić, premijer Ivo Sanader i predsjednik Sabora Vladimir Šeks su izjavili da nema potrebe za referendumom pošto su uvjereni da Hrvati podržavaju ulazak u NATO [3] Ova zajednička izjava je gotovo odmah bila izazvala političku oluju tako da se predstavnici HNS-a i HSS-a očitovali kako je referendum nužan.
Zbog gotovo svima očitog narodnog neslaganja o ulasku u NATO [10]</ref> hrvatska vlada je 2006. godine na zahtjev saveza [11] donijela plan o promotivnoj kampanji tijekom koje bi se trebale prikazati beneficije članstva u savezu [4]. Na novinarska pitanje o planu državni organi su izjavili da ne smiju ništa reći pošto je radi Annual Membership plana za ulazak u NATO proglašen državnom tajnom[12]. Bez obzira na to osnovni dijelovi plana su postali očiti tijekom 2007. godine kada su odjednom počela izlaziti istraživanja javnog mijenja po kojima Hrvati podržavaju ulazak u savez. Po tim redovnim istraživanjim koje vodi GFK od proljeća 2007. godine tijekom svibnja te godine samo se 25 % stanovnika protivi ulazu u NATO dok ga čak 52 % podržava [5]. To je čak 9 postotni rast podrške u odnosu na istraživanje javnog mijenja koje je provela ova ista kompanija u ožujku 2007, a čak 28 postotni rast u odnosu na istraživanje javnog mijenja jedne druge kompanije iz jeseni 2006 godine. Kako je taj način porasta popularnosti sumnjiv GFK-u su stigli mnogi novinarski upiti o načinu dolaska do tih rezultata, ali on je na njih uvijek odbija odgovarati upućujući zainteresirane na hrvatsku vladu koja je platila istraživanja. Hrvatska vlada s druge strane također odbija objasniti brojeve [13]</ref>. zbog čega dovodi do sumnje kako ti rezultati nisu realni i da spadaju u propagandne akcije s ciljem mijenjanja javnog mišljenja.
[uredi] Finska
Finska sudjeluje gotovo u svim akcijama programa Partnerstvo za mir i daje snage za mirovne operacije u Afganistanu i na Kosovu. Istraživanja javnog mijenja pokazuje da je tamošnje stanovništvo potpuno protivno protiv ulaska u NATO [6]. Mogućnost ulaska u ovaj vojni savez je bilo jedno od glavnih pitanja tijekom Finski predsjednički izbori 2006predsjedničkih izbora 2006 godine. Glavni opozicijski kandidat za predsjednika Sauli Niinisto je podržavao ulazak u NATO čemu se protivio dotadašnji predsjednik Tarja Halonen koja je i dobila izbore. Njena pobjeda je otklonila mogućnost ulaska Finske u NATO barem tijekom njenog predsjedničkog termina. S druge strane ministarstvo obrane zahtjeva ulazak u NATO kako bi se pojačala sigurnost ove skandinavske zemlje.[7]
Bivši finski predsjednici Martti Ahtisaari i Mauno Koivisto stoje na različitim barikadama po ovom pitanju. Prvi se zalaže za ulazak u savez kako bi se postalo član organizacije gdje se nalaze i druge demokratske zemlje, dok se drugi tome protivi znajući da Rusija ne bi ovu promjenu dobro prihvatila. .[8]
[uredi] Švedska
1949 godine Švedska je izabrala da ne uđe u NATO savez čime je postavila temelje svoje politike neutralnosti koja seže do današnjih dana. Ova politika je bila neupitna tijekom cijelog hladnog rata, ali tijekom devedesetih godina počelo se raspravljati o mogućem ulazu u savez. Iako su se vladajuće stranke protivile ulasku u NATO švedski vojnici su sudjelovali tijekom NATO operacija u Bosni, na Kosovu i Afganistanu.
Trenutačna podjela političkih stranaka švedske po ovom pitanju je postala očita krajem 2006 godine kada se trebala donesti odluka o kupovini 2 nova transportna aviona ili da se po ovom pitanju uđe u kooperaciju s NATO savezom.[9]
Istraživanje javnog mijenja iz 2006 godine je pokazalo da se većina šveđana protivi ulasku u NATO ( 46 % protiv i 22 % za ).[10]
[uredi] Ukrajina
Ministar obrane Ukrajine Anatolij Hrytsenko je izjavio da će njegova zemlja imati akcijski plan za ulazak u NATO do ožujka 2006 godine, a da će se izvršavati od rujna. Konačna odluka o mogućem ulazu se očekuje da će biti donesena u 2008 godini, a puno članstvo da će biti moguće od 2010.[11]
Ideja Ukrajinskog ulaska u savez je dobila podršku od nekoliko lidera država koje se tamo nalaze. Među državnicima koji su pružili javnu podršku se nalaze rumunjski predsjednik Traian Basescu[12] i slovački predsjednik Ivan Gašparovič .[13]. S druge strane zamjenik ministar vanjskih poslova Rusije je izjavio da članstvo u NATO savezu nije u interesu Ukrajine i da ono neće poboljšati njihove odnose .[14]
Trenutačno većina stanovnika Ukrajine je protiv ulaska u NATO bez obzira na njihove političke poglede. Ovo protivljenje je bilo iskazano putem protestnih okupljanja i skupljanjem potpisa. Bivši premijer Jurij Jekhanurov je bio izjavio kako do ulaska u savez neće doći sve dok je narod protiv njega. [15]
Planovi za članstvo su prekinuti 14 rujna 2006 zbog velikog protivljenja NATO savezu[16]. Trenutačna vlada Ukrajine je pokrenula informativnu kampanju kako bi prikazala beneficije ulaska u ovaj savez.
[uredi] Poveznice
![]() |
Wikizvor: Sjevernoatlantski sporazum - tekst na hrvatskom |
[uredi] Izvori
- ↑ Guenther Altenburg o napretku Hrvatske prema članstvu u NATO-u, Vijesti HRT-a 9. rujna 2005. [1]
- ↑ Članak malezijskog lista Malaysia Sun o hrvatskoj anketi o članstvu u NATO-u [2]
- ↑ "Mesić: Hrvatskoj ne treba referendum za NATO", članak lista "Vjesnik" 26. ožujka 2007. [3]
- ↑ Southeast European Times: Croatia mulls new strategy for NATO [4]
- ↑ Građani o članstvu u Nato savezu, anketa GfK [5]
- ↑ Helsingin Sanomat: Clear majority of Finns still opposed to NATO membership
- ↑ MTV3 Internet: Häkämies: Nato-jäsenyys Suomen etu Retrieved on 4-26-2007.
- ↑ Helsingin Sanomat: Finland, NATO, and Russia
- ↑ "Sweden 'should join Nato plane pool'" in The Local, November 11, 2006, [6]
- ↑ AGENCE FRANCE-PRESSE, "Swedes Still Opposed to NATO Membership: Poll" in DefenseNews, May 15, 2006, [7]
- ↑ http://en.for-ua.com/news/2006/03/20/114232.html
- ↑ "Bulgaria’s capital to host NATO talks"
- ↑ http://www.slovakspectator.sk/clanok.asp?cl=22855
- ↑ http://www.interfax.kiev.ua/eng/go.cgi?31,20060424001
- ↑ http://www.itar-tass.com/eng/level2.html?NewsID=4735634&PageNum=0
- ↑ http://www.cnn.com/2006/WORLD/europe/09/14/ukraine.nato.reut/index.html?section=cnn_world
[uredi] Vanjske poveznice
Države članice: Belgija • Bugarska • Češka • Danska • Estonija • Francuska • Grčka • Island • Italija • Kanada • Latvija • Litva • Luksemburg • Mađarska • Nizozemska • Norveška • Njemačka • Poljska • Portugal • Rumunjska • SAD • Slovačka • Slovenija • Španjolska • Turska • UK
Države kandidati: Albanija • Hrvatska • Makedonija