Afrikanizirana pčela
Izvor: Wikipedija
Afrikanizirana pčela Status zaštite: Sigurni |
||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Matica europske pčele okružena
afrikaniziranim pčelama |
||||||||||||||||||
Sistematika | ||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||
HIBRID (vidi tekst)
|

Afrikanizirana pčela prilikom uboda ispušta 30% manje otrova od medonosne pčele, međutim daleko je agresivnija i brani svoje područje i na najmanju provokaciju. Zbog toga je u tisku nazvana zvučnin i sada već poznatijim nazivom "pčela ubojica". Ona se u usporedbi sa europskom vrstom pčela odlučuje na ubod i do 3 puta brže, a eventualnog neprijatelja prati na mnogo veću udaljenost od svog "rođaka" iz europe. Tako su recimo poljoprivrednici u Keniji koji su imali problema sa krdima slonova počeli koristiti ratoborne afričke pčele za obranu svojih usjeva. Krda slonova koji su im uništavali usjeve pčele tjeraju na udaljenost i do nekoliko kilometara.
Sadržaj |
[uredi] Kako je nastala
Afrikanizirana "pčela ubojica" nastala je 1957. u sklopu projekta sparivanja europske pčele i afričke medonosne pčele. Jedna od prvih životinja koju su europski doseljenici prenjeli u afriku bila je evropska medonosna pcela Apis mellifera. Da bi se stvorila nova vrsta otporna na vlažnu i tropsku klimu po nalogu Brazilske vlade uveženo je 46 matica iz Pretorie (Sjeverna Afrika) i jedna matica iz Tabora (Tanzanija) 1956. godine u Rio Claro u Brazilu. Projekt je vodio genetičar Warwick Estavan Kerr. 1957. godine 26 rojeva sa afričkim maticama bježi iz košnice i u sledečih tridesetak godina križanjem sa europskim pčelama u Južnoj i Sjevernoj Americi sve su pčele bile "afrikanizirane". Kako javnost nije na vrijeme obaviještena na način i i navike života novonastale pčele u odnosu na dotadašnju vrstu dolazi i do tragičnih slučajeva sa smrtnim posljedicama.
[uredi] Područje naseljenosti
[uredi] Preventiva
Velika agresivnost i obrana svog područja kod takve nastale vrste traži i drugačiji pristup. Ondašnji pčelari su naučili da trabaju nositi potpuno bijela odijela, pri radu s takvim zajednocama upotrebljava se mnogo više dima. Razmak između dviju košnica treba biti minimalno dva metra, a još je bolje ukoliko se između njih nalazi neko drvo ili grm.