Hrvatsko konjaništvo
Izvor: Wikipedija
Hrvatski konjanici (njem. Kroatische Reiter, Krabaten, Kroaten) su sudjelovali kao vrlo traženi plaćenici carskoj, bavarskoj, španjolskoj, danskoj i francuskoj vojsci u Tridesetogodišnjeg rata u Europi. Spadali su među lake konjanike. Stekli su visoku vojničku reputaciju u ratu tako da je takav tip lakog konjaništva bio tražen u svim većim vojskama. Nakon Bitke kod Siska 1593. godine, i rata koji je trajao do 1606. godine, dostupni su nam platni popisi sa brojem vojnika koji su službovali u utvrdama na hrvatskoj vojnoj granici.
Procjenjuje se da je otprilike 7.000 vojnika stalno je boravilo na vojnoj granici, a od tog su 30% bili su Hrvati koji su službovali u postrojbama Haramija i konjanika husara.
Te su postrojbe bile plaćenici i djelovali vojničkim redom.
U slučaju većeg ugrožavanja još nekoliko tisuća Hrvata podizano je pod oružje od Bana, plemstva, crkve ili po sveopćem pozivu.
Za Habsburgovce je Vojna granica bila prvenstveno zaštita njihovih zemalja i interesa. Kao takva bila je upravno i političko potčinjena Beču.
Iz toga razloga Beč je imao više vlastitih trupa na granici od hrvatskih.
U Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) Beč je otvorio je kasu i pozvao Hrvate upomoć, jer se našao u teškoj situaciji.
Hrvati su se uglavnom kao konjanici odazvali pozivu. Od paljbenog naoružanja, nosili su najmanje dva pištolja, nosili i arkebuze zbog čega su nazivani i arkebuzirima.
Nosili su rado sablje obješene preko ramena, kako im ne bi smetale pri hodu. Bili su drukčiji od ostalih postrojba onoga vremena.
Kao konjanici i kao pješaci bili su univerzalni ratnici svojeg vremena. Život na granici sa Osmanskim Carstvom, na kojoj se do već čitavo stoljeće ratovalo, Hrvati su izbrusili instinkt u snalaženju i preživljavanju.
Od osmanskih ratnika, koji su sa sobom donijeli način nomadskih ratnika izvježbali su vještinu borbe sabljom. Lukavost i okrutnost bez koje ne bi bilo postanka vojnoj granici kombinirano sa hrvatskom hrabrošću, upornošću, izdržljivošću na pozornicu su izašli ratnici sa kakvim se zapadna Europa jos nije suočila.
Između 100 i 1000 ljudi činili su pukovniju. Hrvati su zadržali veličine četa od otprilike 50 ljudi u kakvima su inače službovali na granici. Hrvatske konjaničke pukovnije ratovale su u glavnom sa 4-8 četa. Čini se da je broj od 200-400 konjanika odgovarao njihovoj organizaciji i njihovim načinu borbe.
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Hrvatsko konjaništvo koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.