Papua Nova Gvineja

Izvor: Wikipedija

Papua Nova Gvineja
Papua New Guinea
Zastava Papue Nove Gvineje Grb Papue Nove Gvineje
(Zastava) (Grb)
Geslo:
Himna: O arise all you sons of this land
Položaj Papue Nove Gvineje
Službeni jezik: engleski, tok pisin i hiri motu
Glavni grad: Port Moresby
Kraljica: Elizabeta II.
generalni guverner Paulias Matane
Predsjednik Vlade: Michael Somare
Površina:
 - ukupno:
 - % vode:
53. po veličini
462.840 km²
2%
Stanovništvo:
 - ukupno (2000.):
 - Gustoća:
108. po veličini
4,927.000
11/km²
Neovisnost: Od Australije 16. rujna 1975.
Valuta: kina (100 toea)
Vremenska zona: UTC +10
Internetski nastavak: .pg
Pozivni broj: +675


Papua Nova Gvineja je država u Oceaniji. Zauzima istočnu polovicu otoka Nova Gvineja, te otoke Bismarckovog Arhipelaga (Nova Britanija i Nova Irska) i sjevernih Solomona (Bougainville) s mnoštvom manjih otočića. Graniči na zapadu s indonezijskom pokrajinom Irian Jaya. Papua Nova Gvineja je članica Commonwealtha i britanska kraljica formalni je šef države.

Sadržaj

[uredi] Zemljopis

Reljef je izuzetno raznolik. Uz južnu obalu Nove Gvineje nalaze se nizine koje ponegdje prelaze u velika močvarna područja. Planine središnjega vapnenačkog lanca kraškog tipa, koji se pruža u smjeru istok-zapad visinom prelaze 4000 m (najviši vrh Mount Wilhelm, 4509 m). Sjeverna obala je strmija i manje pristupačna od južne, s izuzetkom doline rijeke Sepik. Otoci Bismarckovog arhipelaga i sjevernih Solomona vulkanskog su podrijetla, s puno plodne zemlje. Velik dio površine Papue Nove Gvineje do visine od oko 1000 m prekriven je slabo pristupačnim tropskim kišnim šumama.

[uredi] Povijest

Pretpostavlja se da su prvi naseljenici stigli na otoke prije oko 60.000 godina iz jugoistočne Azije. Arheološki ostaci otkrivaju tragove intenzivne poljoprivrede stare oko 7000 godina, a ljudske intervencije u okoliš osobito su vidljive u dolinama u središnjem gorju.

Španjolci i Portugalci doprli su do otoka u prvoj polovici 16. stoljeća i dali im imena Papua po malajskoj riječi za osobitu kosu Melanežana i Nova Gvineja smatrajući domoroce sličnima stanovnicima afričke Gvineje. Otoci su detaljnije istraženi i kolonizirani tek potkraj 19. stoljeća, kad je južnu polovicu današnje Papue Nove Gvineje zauzela Velika Britanija, a sjevernu Njemačka.

Tijekom prvog svjetskog rata Australija, kojoj je 1902. preneseno upravljanje Britanskom Novom Gvinejom zauzela je i njemačku koloniju, ali ih nije formalno ujedinila sve do 1946. Europljani su prvi put stupili u neke dijelove unutrašnjosti Nove Gvineje tek u 30-im godinama 20. stoljeća, otkrivši brojne nove etničke i jezične skupine.

Nakon proglašenja neovisnosti 1975. u zemlji je vladala politička nestabilnost s čestim izmjenama vlada. Od 1989. do 1998. trajao je gerilski rat za otcjepljenje otoka Bougainville na kojem se nalaze značajna nalazišta zlata; u njemu je poginulo oko 20.000 ljudi.

[uredi] Stanovništvo

Papua Nova Gvineja jedna je od etnički i jezično najheterogenijih zemalja svijeta. Stanovništvo se može podijeliti u dvije glavne grupe: Papuance, koji čine nešto više od 80% i Melanezijce, kojih ima nešto manje od 20%. U zemlji se govori više od 700 jezika, a službeni tok pisin i hiri motu služe kao lingua franca, jezici međusobnog sporazumijevanja različitih grupa. Većina stanovnika su protestanti, ima i dosta katolika, ali raširene su i domorodačke religije, a mnogi kršćani su zadržali elemente prijašnjih religija.

Vidi Popis naroda Papue Nove Gvineje

[uredi] Gospodarstvo

Većina stanovništva živi od poljoprivrede. Glavni izvozni proizvodi su nafta, zlato i bakar. BDP je u 2004. bio 2200 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

[uredi] Nazočnost Hrvata

Danas u toj zemlji od Hrvata borave samo neki katolički misionari, te povremeno rijetki naši turisti. Značajno je da je nakon prvih europskih otkrića tog otoka, jedan od prvih istraživača koji je već krajem 16. stoljeća detaljno oplovio, istražio i imenovao sjeveroistočne obale današnje Papue i niz susjednih otoka, bio starohrvatski pomorski kapetan Vice Bune (1559-1612). On je s našom posadom u službi Španjolske ovamo doplovio iz španjolskih Filipina u ekspedicijama do istočnijih pučinskih otoka na Pacifiku (Salamunovi Otoci i Vanuatu).

Kada je nakon kolonijalnog doba istočna Papua postala samostalna, osim glavnih engleskih toponima tu su na novim domaćim kartama dijelom obnovljeni raniji domorodački nazivi. Među njima se na sjeveroistoku Papue uvriježilo i dvadesetak naših podrijetlom od spomenute ekspedicije: npr. priobalni otoci Tamara, Boca, Karkar, Seka, Bili, Beli, Kanap, Kriwina, Iwa, Nada, pa dalje na istoku još pučinski otoci Siroti, Jowo, Buka, Jame, te uvale Buna, Milna, Torokina itd. Sličnih naših naziva bilo je donedavna i na sjeverozapadnoj obali Nove Gvineje, ali ih je dosad tamo Indonezija ukinula i zabranila kao papuanske.



Nedovršeni članak Papua Nova Gvineja koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.