Zvučnik

Izvor: Wikipedija

Prednja strana zvučnika
Prednja strana zvučnika
Zvučnička kutija
Zvučnička kutija

Zvučnik je elektromehanički pretvarač koji pobuđen električnim signalom proizvodi zvuk namijenjen ljudskom uhu, tj. zvuk frekvencijskog opsega od 20 do 20.000 Hz. Pojam zvučnik se također često koristi i za zvučničku kutiju u kojoj se nalazi jedna ili više zvučničkih jedinica, tj. zvučnika u užem smislu.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Prvi zvučnik je bila telefonska slušalica koju je patentirao Alexander Graham Bell 1876. Nedugo zatim uslijedila je poboljšana verzija Ernsta Siemensa u Njemačkoj i Engleskoj 1878. Vjeruje se da je sličnu napravu stvorio 1881. i Nikola Tesla. Modernu konstrukcija zvučnika s pomičnom zavojnicom ostvario je Oliver Lodge u Engleskoj 1898.

Princip pomične zavojnice patentirali su 1924. dva Amerikanaca, Chester W. Rice i Edward W. Kellog. Postoji dvojba kako je Britanac Paul Voigt prije njih podnio patentni zahtjev koji je tek naknadno prihvaćen. Voigt je 1928. napravio prvi zvučnik koji je mogao učinkovito reproducirati cijeli raspon frekvencija, a također je razvio i prvi sustav za kućnu upotrebu, međutim koristio je elektromagnete umjesto permanetnih magneta.

Prvi su zvučnici koristili elektromagnete jer je u to doba cijena permanentnih magneta potrebne veličine i snage bila prevelika. Elektromagnet se pobuđivao istosmjernom strujom kroz zavojnicu koja je obično služila i kao prigušnica u ispravljaču pojačala na koje je zvučnik bio priključen.

[uredi] Način rada

Prema načinu pretvaranja električne energije u zvuk postoji nekoliko vrsta zvučnika

[uredi] Dinamički zvučnik

Kada kroz zavojnicu poteče struja, stvara se magnetsko polje, koje zajedno sa zavojnicom, u skladu s promjenom smjera struje, mijenja svoj polaritet, odnosno orijentaciju. Zavojnica je smještena u polje permanentnog (trajnog) magneta. Polja trajnog magneta i zavojnice međusobno djeluju jedno na drugo, kao i svaka druga dva magneta. Kako je trajni magnet stacionaran, a zavojnica pokretljiva, mijenjanje polarizacije zavojnice i polja s promjenom struje rezultira titranjem zavojnice (polje gura ili privlači zavojnicu, ovisno o trenutku). Zavojnica potiskuje membranu, što proizvodi zvuk jer se širi zvučni val. Frekvencija zvučnog vala, odnosno dobivenog zvuka podudara se sa frekvencijom titranja zavojnice.

[uredi] Elektrostatički zvučnik

   Ovaj dio članka je nedovršen ili treba nadopune. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.


[uredi] Zvučničke kutije

Kako je teško napraviti zvučnik koji će jednako dobro reproducirati i niske i visoke frekvencije, u pravilu se rade 2-stazne (češće) ili 3-stazne (rjeđe) zvučničke kutije. Dvostazne kutije imaju 2 zvučnika: visokotonac (tweeter) i dubokotonac (woofer - ponekad se koristi i termin bas), dok 3-stazne kutije imaju i srednjetonac.

[uredi] Tehnike reprodukcije

Donedavno se zvuk reproducirao u mono i stereo tehnici, a ideje o kvadrofoniji su davno izumrle, no krajem stoljeća postali su popularni surround zvučnički sustavi, kojima se postiže ono što kvadrofonija nije svojedobno uspjela.

Tipičan razmještaj je 5.1 (noviji standardi su 6.1 i 7.1):

  • dva zvučnika naprijed (lijevi i desni - osnova stereo sustava)
  • dva pozadinska zvučnika (također lijevi i desni)
  • centralni zvučnik ispred nas
  • takozvani subwoofer - zvučnik koji reproducira frekvencije na donjoj granici čujnosti ljudskog uha

7.1 sistem je zapravo jednak 5.1 samo što ima još dva zvučnika "središnji" koji su naravno lijevi i desni. Kvaliteta ovakvog sistema je u tome što sada doslovno možemo sudjelovati u filmu te osječati svaki zvuk te dobiti doživljaj kao da smo u filmu ili nekoj drugoj aplikaciji.

[uredi] Vanjske poveznice

   Ovaj dio članka je nedovršen ili treba nadopune. Pomozite Wikipediji i dopunite ga.


U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: