Anarhizam

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran.
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.
Simbol
Simbol

Anarhizam je politička filozofija ili skupina učenja i stavova usmjerenih na odbacivanje bilo kakvog oblika prisilne vlasti (misli se "države") i podržavanje njenog ukinuća. Termin "anarhizam" je izveden iz grčke riječi αναρχία ("bez vladara"). Stoga je "anarhizam", u svom najširem značenju, vjerovanje da su svi oblici vladavine (i prisilnog rada) nepoželjni i da bi trebali biti ukinuti (uključujući državni represivni aparat: vojska, sudstvo, policija, tajne službe, itd.), te predstavlja vanparlamentarnu, antistranačku i anacionalnu opciju/organizaciju.

Sadržaj

[uredi] Ideja anarhizma

Uz različite "dodatke" riječ anarhizam opisuje pojedine struje unutar anarhističkog pokreta, npr. anarhosindikalizam, anarho-primitivizam, anarho-individualizam, eko-anarhizam, anarho-feminizam, anarho-komunizam i slično.

Samo anarhističko objašnjenje tih naziva se očituje kroz definiranje anarhizma kao političke ideje i filozofije, odnosno metode kojom će se doći do cilja - anarhije. Kako je anarhisti vide, anarhija predstavlja društvo u kojem vlast i autoritet zamjenjuje samoorganizacija, društvo ravnopravnosti, ravnopravne i pravedne distribucije svih proizvoda, ukratko, društvo u kojem svaka osoba može zadovoljiti svoje osnovne i sve ostale potrebe u maksimalnoj mjeri, a da pri tome ne radi na štetu drugih. Ideja o anarhističkom društvu bazirana je na manjim zajednicama, decentraliziranim, ali povezanim. Unutar takvih zajednica je puno lakše donositi zajedničke odluke, te je jednostavnije uskladiti različite želje i potrebe. To je ujedno i jedan od osnovnih uvjeta anarhizma - ideja da svatko mora u potpunosti ostvariti svoje potrebe i da svatko mora biti u mogućnosti sudjelovati u procesu odlučivanja.

U anarhističkom društvu takve zajednice bi se mogle udruživati, surađivati, međusobno koordinirati, zajednički odlučivati na ravnopravnoj razini i po principu mreže, a ne piramide, kao što je to slučaj kod državne organizacije društva u kojem postoji trodioba vlasti i hijerahija autoriteta. Zajednice ljudi bi se organizirale prema osobnim afinitetima i prema lokalnim potrebama, vezano uz proizvodnju, stanovanje, prijevoz, ili bilo koji drugi dio života. Njihovu povezanost uvjetovale bi potrebe, a obavljanje poslova unutar njih stvorilo bi punu zaposlenost i znatno kraće radno vrijeme.

Zastava anarho-sindikalista
Zastava anarho-sindikalista

Anarhizam se protivi današnjoj društvenoj strukturi i organizaciji koja uvjetuje postojanje države, te smatra da institucija države svoje postojanje bazira na toj strukturi i organizaciji, koja je autoritarna, hijerarhijska, patrijarhalna i strogo kontrolirana. Anarhistička kritika često ističe da čak i tzv. "liberalna" država prakticira visoku razinu kontrole i to na više načina; s jedne strane, država mora voditi računa o tome da se autoritet ne dovodi u pitanje (npr. nedopustiva je neposlušnost, neplaćanje poreza, ekonomsko i političko organiziranje koje nije povezano s državom i sl.), dok s druge strane, pazi na to da se održi privid individualne moći svake osobe u procesu odlučivanja, pa se tako svake četiri godine održavaju izbori, koji se također događaju u strogo kontroliranim uvjetima. Anarhisti smatraju da je uvijek riječ o istom krugu ljudi, političkoj i ekonomskoj eliti, kojima njihov položaj u društvu dozvoljava sudjelovanje u utrci do pozicija moći.

Anarhistički odnos prema društvu je potpuno suprotan. U anarhizmu, moć ne bi nitko posjedovao i svi bi posjedovali moć, ne moć nad nekim, već moć ispunjavanja svih svojih potreba, moć zajedničkog djelovanja i odlučivanja o svom životu. Anarhizam se ne protivi organizaciji, već predstavlja jedan oblik horizontalne organizacije, u kojem se odluke donose direktnom demokracijom za razliku od sustava parlamentarne demokracije kakav poznajemo danas.

Iako se svi anarhisti slažu u osnovnim vrijednostima anarhizma, razilaze se u pitanjima kao što su npr. upotreba nasilja, odnosno nenasilja u svrhu ostvarivanja određenih ciljeva, što možemo vidjeti u razlikama između ideje o propagandi djelom tj. političkih atentata na razne političare koje je anarhistički pokret naposljetku odbacio, te ideji anarhopacifizma i nenasilnog otpora kakvog je propagirao kršćanski anarhist Lav Tolstoj. Uz ovo i dan danas aktualno pitanje, anarhiste razjedinjuju različitost ideje organizacije života, kao npr. ona što zagovaraju anarhosindikalisti nasuprot onoj o povratku primitivnim zajednicama koju zagovaraju anarho-primitivisti. Pitanje seksizma u anarhističkom pokretu aktualizira anarhofeminizam.

[uredi] Postojanje anarhizma

Mada je u ljudskoj povijesti bilo brojnih ostvarenja društava i organizacija baziranih na anarhičnim principima, Pariška komuna iz 1871. je bila vjerojatno prvi pokušaj anarhične društvene organizacije koji je globalno odjeknuo; kao što je komentirao Mihail Bakunjin, jedan od velikih povijesnih mislilaca anarhije. Još je konkretnih i opširnih ostvarenja anarhičnih principa u društvu bio je Španjolski građanski rat, za vrijeme kojeg su radnici, često kao članovi anarhosindikalističkih organizacija kao što je CNT u Kataloniji i Aragoniji, dokazali djelotvornost samouprave javnog prijevoza i proizvodnih poduzeća - industrijskih, kao i poljopriverednih: preko horizontalnih skupština su bile ostvarene kolektivizacije zemlje zaplijenjene od veleposjednika i u nekim slučajevima je čak bilo ukinuto i privatno vlasništvo; sve je to, međutim, bilo nasilno prekinuto zbog ratnog poraza, naime osim što su se borili protiv nacionalista i fašista pod vodstvom Franciska Franca (koji su imali i podršku fašističke Italije i nacističke Njemačke), anarhisti su se morali čuvati i Komunističke partije, koja je imala podršku od Staljina s izričitom zabranom naoružanja anarhista i s naredbom da se sabotiraju postignuća anarhičnih organizacija i pojedinaca.

Bilo je, međutim vrlo bitno i iskustvo Makhnovićine, tj. pobunjeničke Ukrajine pod vodstvom seljačkog generala Nestora Ivanoviča Makhna i Kronstadtskog otpora u Rusiji. Oba ova otpora su bila slomljena i izbrisana od strane boljševika i njihove Crvene armije kojom je zapovijedao general Lav Trocki.

[uredi] Kritika anarhizma

Teorija i praksa anarhizma bila je kontroverzna otkada se proširila u 19-om stoljeću. Neke kritike došle su od skupina kojima se anarhizam suprotstavlja, kao što su vlade. Ostale kritike dolazile su od nekih anarhista ili političkih pokreta koji dijele slične ciljeve s anarhističkim, kao što je marksizam. Mnogi su ispitivali idealističku prirodu anarhizma, sumnjajući u njegovu praktičnu primjenu u stvarnome svijetu. Isti naglašavaju da nije moguće uspostaviti održivu anarhističku anti-državu. Neki sociolozi smatraju da se hijerarhija pojavila istovremeno s ljudskom civilizacijom, iako drugi tvrde da su mnoga domorodačka društva velikim dijelom bila egalitaristička.

[uredi] Anarhisti u umjetnosti

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran.
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.


  • Glazba
    • Punk (pank)
    • Crust (krast)
    • Grind (grajnd)
    • Alternative Rock (alternativa)
    • Hardcore (hardkor)
    • New Wave (novi val)
    • Ska
    • Hip-Hop
    • Techno (tehno)
    • Digital Hardcore
    • Folk
  • Film
    • Tyler Durden, izmišljeni lik iz knjige i filma Klub boraca (Fight Club, 1999, David Fincher) je anarhist. Na kraju filma, iako to nije očigledno na prvi pogled, SAD postaje anarhističko društvo, tj. nema države, a time ni Sjedinjenih Američkih Država.
    • V for Vendetta
    • Simple Men (napisao Hal Hartley)
    • Anarchy in L.A. (producent Otto Nomous)
    • Anarchists (Yu Yong-Sik)
    • Eros Plus Massacre (Yoshishige Yoshida)
  • Književnost
    • Lav Nikolajevič Tolstoj je bio anarhist i osnovao novi pokret u anarhizmu - kršćanski anarhizam.
    • Janko Polić Kamov
    • Jane Doe
    • Graham Purchase
    • Hans Magnus Enzenberger
    • Donald Rooum
    • Toma Bebić
    • Voltairine de Cleyre
    • Emile Zola
    • Oscar Wilde
    • Henry Miller
    • William Godwin
    • André Breton
    • Alexander Berkman
    • Albert Camus
    • Mihail Bakunjin
    • Emma Goldman
    • Peter Kropotkin
    • Errico Malatesta
    • Daniel Guerin
    • Angel J. Cappelletti
    • Elisee Reclus
    • Robert Paul Wolff
    • Noam Chomsky
    • Bob Black
    • William Godwin
    • Max Stirner
    • Pierre-Joseph Proudhon
    • Johann Most
    • Gustav Launder
    • Nestor Mahno
    • Max Nettlau
    • Rudolf Rocker
    • Murray Bookchin
    • Clifford Harper
    • Henry David Thoreau
    • Saul Newman
    • Fredy Perlman
    • Roy San Filippo
    • Hakim Bey

[uredi] Vidi i

[uredi] Vanjske poveznice