Vatroslav Lisinski

Izvor: Wikipedija

Vatroslav Lisinski

Osobne informacije
Rodno ime Ignac Fuchs
Datum rođenja 8. srpnja 1819.
Mjesto rođenja Zagreb, Hrvatska
Datum smrti 31. svibnja 1854.
Mjesto smrti Zagreb, Hrvatska
Period Ilirizam
Djelo
Poznatija djela Porin
Ljubav i zloba
Oj talasi, mili, ajte
Prosjak
Miruj, miruj, srce moje
Tuga djevojke
Moja lađa
Putnik
Tam gdje stoji
Cum invocarem
Važniji suradnici Ivan Zajc
Ferdo Livadić

Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. - Zagreb, 31. svibnja 1854.), hrvatski skladatelj

Glazbu je učio kod J. K. Wisnera Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač A. Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo - solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere prema zamisli A. Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrije Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u Pragu sklada orekstralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.

Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano. Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skaldateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca - stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski u biti romantički lirik svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.

[uredi] Djela

Glavna djela Vatroslava Lisinskog:

  • Oj talasi, mili, ajte;
  • Prosjak
  • Miruj, miruj, srce moje
  • Tuga djevojke
  • Moja lađa
  • Putnik
  • Tam gdje stoji
  • Cum invocarem

Opere:

  • Porin
  • Ljubav i zloba.

[uredi] Poveznice