Tabernakul
Izvor: Wikipedija
Tabernakul (lat. tabernaculum - šator) ili hrvatski svetohranište u rimokatoličkoj Crkvi označava prostor gdje se čuvaju posvećene hostije. Riječ je malenim, obično umjetnički oblikovanim nišama, s ukrašenim vratašcima koja se zaključavaju.
[uredi] Povijest
U romaničkim crkvama tabernakul je bio udubina u zidu zatvorena zastorom u korskom prostoru ili pak svojevrsni zidni ormar.
U gotičkim crkvama tabernakul je samostojno spremište izrađeno od kamena.
Od 14. stoljeća tabernakul se seli na oltar i postaje, posebice od razdoblja baroka dijelom oltarnog retabla, podno oltarne slike.
Od Drugog vatikanskog sabora u novim crkvama, gdje god je to moguće, tabernakul se smješta u posebnu pokrajinsku kapelu ili pak na rub oltarnoga prostora.