Petar Šegedin
Izvor: Wikipedija
Petar Šegedin ( Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909. - Zagreb, 2. rujna 1998. ), hrvatski književnik, akademik, intelektualac i kulturni djelatnik.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Rođen u Žrnovu na otoku Korčuli gdje je i završio Građansku školu. Učiteljsku školu upisuje i završava u Dubrovniku. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću na svojoj rodnoj Korčuli. U Zagreb dolazi 1936. godine, te se uključuje u poznati krug Krležinih suradnika, mladih "pečatovaca". ( op. Naziv dolazi od imena "Pečat - književni mjesečnik za umjetnost, nauku i svekulturne probleme" u kojemu je Krleža bio glavni urednik. "Krležini pečatovci" su bili liberalniji i okrenuti subjektivizmu i autonomiji pisaca. Branili slobodu stvaranja protiv usko shvaćene tendencioznosti. ) Šegedin se prvi put javio u tom časopisu "Odlomkom proze".
Bavio se književnošću, te plodonosno djelovao djelovao pisući novele, romane, eseje i putopise. Također je obavljao mnoge dužnosti u kulturnom i prosvjetnom sektoru. Bio je tajnik Matice hrvatske, središnje kulturne ustanove hrvatskog naroda, od 1945 do 1947. godine za vrijeme predsjedanja Mihovila Nikolića. Ujedno mu i Matica hrvatska prva izdaje njegovu prvu koja je i najpoznatija; "Djeca božja" 1946., zatim "Crni smiješak" 1949. i zbirku njegovih poznatih eseja "Svi smo mi odgovorni" 1971. Šegedin je stajao i na čelu Društva hrvatskih književnika 1953. godine i još jedanput od 1968. do 1970, a 1989. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske, a uz sve to je neko vrijeme radio kao savjetnik za kulturna pitanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u pariškoj ambasadi. Bio je redoviti član HAZU.
Petar Šegedin je spadao u onu grupu hrvatskih intelektualaca koji su Hrvatsku željeli vidjeti kao slobodnu i demokratsku zemlju, i upravo zbog svog političkog uvjerenja savjetovano mu je da otiđe iz zemlje kako bi izbjegao suđenje i tamnicu. Skrasio se kod rodbine svoje žene u Njemačkoj. Uz želju za slobodnom Hrvatskom, istaknuo se i aktivnom borbom za hrvatski jezik ulazeći u konflikte i razne polemike s političkim neistomišljenicima.
[uredi] Djela
[uredi] Romani
- "Djeca božja" (1946.)
- "Osamljenici" (1947.)
- "Vjetar" (1986.)
[uredi] Zbirke propovjetki i novela
- "Mrtvo more" (1953.)
- "Na istom putu" (1963.)
- "Orfej u maloj bašti" (1964.)
- "Sveti vrag" (1965.)
- "Izvještaj iz pokrajine" (1969.)
- "Getsemanski vrtovi" (1981.)
- "Tišina" (1982.)
[uredi] Putopisi
- "Na putu" (1963.)
[uredi] Esejistička i polemička proza
- "Eseji" (1956.)
- "Essay o obliku i sadržaju" (1955.)
- "Riječ o riječi" (1969.)
- "Svi smo mi odgovorni" (1971.)
[uredi] Vanjske poveznice
1959. Vesna Parun | 1962. Petar Šegedin | 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan | 1965. Ranko Marinković | 1966. Jure Franičević-Pločar | 1968. Slobodan Novak | 1969. Krsto Špoljar | 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan | 1971. Oto Šolc | 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović | 1973. Živko Jeličić | 1974. Marin Franičević | 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević | 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar | 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček | 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer | 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak | 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević | 1983. Zvonko Maković | 1984. Luko Paljetak | 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak | 1986. Viktor Žmegač | 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević | 1988. Branimir Bošnjak | 1989. Zvonko Mrkonjić | 1990. Bruno Popović | 1991. Željka Čorak | 1992. Slavko Mihalić | 1993. Sibila Petlevski | 1994. Ivan Golub | 1995. Ante Stamać | 1996. Jozo Laušić | 1997. Željko Knežević | 1998. Jakša Fiamengo | 1999. Goran Tribuson | 2000. Stanko Andrić | 2001. Drago Glamuzina | 2002. Andriana Škunca | 2003. Renato Baretić | 2004. Luko Paljetak | 2005. Delimir Rešicki | 2006. Mate Ganza
1962. Miroslav Krleža | 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović | 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić | 1969. Vjekoslav Majer | 1970. Nikola Šop | 1971. Miroslav Feldman | 1972. Šime Vučetić | 1973. Novak Simić | 1974. Marijan Matković | 1975. Ranko Marinković | 1976. Vladimir Popović | 1977. Drago Ivanišević | 1978. Joža Horvat | 1979. Marin Franičević | 1980. Josip Barković | 1982. Vesna Parun | 1983. Jure Franičević-Pločar | 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan | 1985. Mirko Božić | 1986. Vojin Jelić | 1987. Živko Jeličić | 1988. Ivan Slamnig | 1989. Slobodan Novak | 1990. Olinko Delorko | 1991. Petar Šegedin | 1992. Ivo Frangeš | 1993. Srećko Diana | 1994. Nikola Miličević | 1995. Rajmund Kupareo | 1996. Slavko Mihalić | 1997. Ivan Kušan | 1998. Miroslav Slavko Mađer | 1999. Vesna Krmpotić | 2000. Stanko Lasić | 2001. Ivo Brešan | 2002. Gajo Peleš | 2003. Viktor Žmegač | 2004. Josip Tabak | 2005. Irena Vrkljan | 2006. Miroslav Šicel