Digitalna knjižnica
Izvor: Wikipedija
Digitalna knjižnica je knjižnica čiji je fond dostupan u digitalnom obliku te mu se može pristupiti putem računala. Digitalni sadržaj može biti dostupan lokalno ili putem računalnih mreža. U knjižnicama proces digitalizacije počinje digitaliziranjem kataloga.
Razvoj digitalnih knjižnica počeo je početkom 90-tih godina 20. stoljeća na temelju računalno automatiziranih knjižnica.
Digitalne knjižnice su skupovi elektroničkih izvora i s njima povezanih mogućnosti za stvaranje, traženje i korištenje informacija. U tom smislu one su nastavak i poboljšanje sustava za informacijsko pohranjivanje i pronalaženje koji upravljaju digitalnim podacima u svim medijima ( tekst, slika, zvuk; statične ili dinamične slike) i postoje u distribuiranim mrežama.
Digitalne knjižnice su organizacije koje pružaju izvore, specijalizirano osoblje koje odabire, organizira, osigurava intelektualni pristup, objašnjava, distribuira, čuva integritet i osigurava trajnost zbirki na način da budu spremne i ekonomski]] dostupne za korištenje jednoj ili više zajednica.
Sadržaj |
[uredi] Vrsta sadržaja
Digitalnu knjižnicu ćemo razlikovati u odnosu na drugi jezični informacijski sustav upravo prema vrsti sadržaja kojeg zaprima, a riječ je uvijek o djelima jednog ili više autora izdanim bilo u papirnom (pa potom digitaliziranom) ili digitalnom obliku. Primjerice, Web portali znanja i vortali obično će tek upućivati na sadržaje digitalnih knjižnica te nastojati kroz sažetke, online priručnike, novosti i sl. okupiti na jednom mjestu znanje određenog područja. Ovdje vrlo zanimljivo stoji sa komercijalnim online bazama podataka koje su defacto preuzele područje znanstvenih i stručnih autorskih radova te već sad predstavljaju svojevrsne digitalne knjižnice znanstvene i stručne literature.
[uredi] Prednosti i nedostaci
Prednosti: - nema fizičke granice; korisnik digitalne knjižnice ne mora fizički ići u knjižnicu, ljudi diljem svijeta imaju pristup istim informacijama dok god je Internet dostupan. - Nema radnog vremena; pristup u bilo koje vrijeme dana ili noći. - Višestruki pristup; istim izvorima može pristupati više korisnika istodobno - Strukturirani pristup; pristup bogatijem i strukturiranom sadržaju, kretanje poveznicama i hipertekstovima - Pronalazak informacija; pronalazak pomoću pretraživanja i upisivanja jedne riječi ili skupa riječi - Umnožavanje i očuvanje; može se napraviti identična kopija bez razlike u kvaliteti - Prostor; dok klasičnim knjižnicama treba skladište, digitalne knjižnice mogu pospremiti puno veći broj infomacija jer treba jako malo fizičkog prostora] - Umrežavanje; digitalna knjižnica može proslijediti link koji vodi drugoj digitalnoj knjižnici, dijeljenje arhiva - Cijena; održavanje digitalne knjižnice je jeftinije od održavanja digitalne knjižnice, samo je proces digitalizacije malo skuplji.
Nedostaci: - autorsko pravo je kompleksna stavka koja strogo ograničava izbor materijala za digitalizaciju pa mnoge kulturne ustanove izbjegavaju kompleksnosti zakona o autorskom pravu digitalizirajući samo materijale koji nisu zaštićeni autorskim pravom I pripadaju u tzv. javno vlasništvo. Ta praksa znači da mnoge zbirke knjižnične građe nisu opsežno digitalizirane. Bitan korak u procesu odabira materijala za digitalizaciju je upoznavanje sa time što je sve prekriveno autorskim pravom.
[uredi] Digitalizacija
Digitalizacija je prijenos građe u digitalni format, postupak snimanja, pohranjivanja i obrade sadržaja korištenjem digitalne kamere, skenera i računala. Stavljanje građe na Web omogućava veću i bržu dostupnost korisnicima diljem svijeta. Mogu se izraditi visokokvalitetne kopije jer se pri umnožavanju ne gubi na kvaliteti. Digitalna građa ne oštećuje se korištenjem, tj. kvaliteta s vremenom ne nestaje i ne umanjuje se uporabom. Ali u usporedbi s papirom i mikrofilmom, digitalni formati imaju vrlo kratak životni vijek i nisu «okom čitljivi». Najveći problem je digitalna zaštita jer bar za sada digitalizacija nije zaštita. Također je i vrlo skupa, a najveći su troškovi radne snage.
[uredi] LIDA
Libraries in the digital age (LIDA), ova godišnja konferencija i tečaj započela je 2000-te godine da bi se okolina uputila u knjižnice te informacijske sisteme i servise u digitalnom svijetu te predstavilo i riješilo moguće probleme. Svake godine izlaže se nova “vruća” tema podijeljena u dva dijela. Prvi dio odnosi se na istraživanje i razvoj, a drugi dio na praksu. LIDA spaja istraživače, teoretičare, izumitelje da bi međusobno učili, raspravljali i olakšali jedno drugima.