Prediliri

Izvor: Wikipedija

Prediliri ili ranoilirska plemena brončanog doba: Osim klasičnih ilirskih plemena koja su bila više ili manje poznata u antičko doba rimskih osvajanja od istočnog Jadrana do Panonije, postoje i oskudni zapisi o nekim ranijim plemenima koja u rimsko doba više nisu postojala duž istočnog Jadrana. Ova rana praplemena su po imenu najstariji poznati stanovnici na današnjem hrvatskom ozemlju.

Ovaj članak mogao bi sadržavati originalne ideje ili plodove originalnog istraživačkog rada, što bitno umanjuje njegovu nepristranost (vidi: Wikipedija nije mjesto objavljivanja originalnih ideja). (Rasprava).

Sadržaj

Pokazatelji Predilira

Za ranije postojanje drugih plemena Predilira na današnjem hrvatskom ozemlju u brončano doba II. tisućljeća pr.Kr. i Prailira u rano željezno doba do 4. stoljeća pr.Kr., postoji bar pet različitih i nezavisnih pokazatelja:

  • Najraniji starogrčki moreplovci do polovice I. tisućljeća pr.Kr. su duž istočnog Jadrana upoznali po imenu barem desetak raznih prapovijesnih i ranoantičkih plemena, koja potom tu više nisu živjela u klasično doba rimskih osvajanja i to su jedini izravni i poimenični podatci za ta praplemena kod nas. Iskustva tih prvih moreplovaca su potom prikupili grčki putopisci u obliku pomorskih peljara za kasnije grčke trgovce na Jadranu, a najpoznatiji među njima s najviše navoda o našim praplemenima su Skylax Karyadenos (tzv. Pseudo-Scylax: "Periplous", god. 338.- 335. pr.Kr.) i Theopompos (oko god. 380. pr.Kr.).
  • Kasnije u klasično doba, Rimljani tek iz usmene predaje osvojenih ilirskih plemena daju nejasne i oskudne indicije o nekim ranijim prastanovnicima npr. u Istri i Dalmaciji.
  • Po obilnim i specifičnim arheonalazima, Alojz Benac i Borivoj Čović su za dinarsko ozemlje prije klasičnih Ilira iz antičkog doba rekonstruirali još dvije ranije kulturne faze: prapovijesni Prailiri iz ranoga željeznog doba i prethistorijski Prediliri još iz brončanog doba.
  • Potom su u novije doba, poredbenom filološkom analizom etimologije arhaizama iz novih rječnika bodulskog cakavizma na istočnojadranskoj obali i otocima još nađeni mogući jezični pokazatelji u istom smislu. Uz jasan predslavensko-neromanski leksički substrat koji obuhvaća 10-17% cakavizma, u pripadnim rječnicima se još zapaža i manji najraniji temeljni predsloj neindoeuropskih relikata koji obuhvaća po 1%-6% tih rječnika, a pripadne riječi su uglavnom bliske izoliranom etrurskomu i baskijskom jeziku, pa su vjerojatno očuvane iz najranije asimilirane baštine tih predilirskih plemena.
  • Najnoviji pokazatelj u istom smjeru su i moderne biogenetske analize. Njima je kod Hrvata nađen najmlađi (srednjovjekovni ?) prosloj doseljenog slavenskog haplotipa R1a (Eu19) koji obuhvaća oko 1/4 Hrvata (23-29%) i na sjeverozapadu oko Kvarnera preko 1/3 uzoraka. Uz njega je najveći i dominantni genski substrat domaćega dinarskog haplotipa I1b (Eu7) u polovici Hrvata (45-48%) i na južnim otocima do 3/4 uzoraka, koji je kod nas većinom povezan s antičkim Ilirima. Uz ta dva glavna tipa su osobito na Kvarneru, s manjim udjelom nađeni i drugi reliktni genski tipovi koji upućuju na moguće postojanje kod nas ranijih neilirskih i predilirskih populacija.

Istarski Prailiri

U Istri se prije klasičnih Histra spominju dva ranoantička praplemena, koja su potvrđena i u kasnijim rimskim zapisima:

  • Rundicti su živjeli u sjevernoj Istri oko Ćićarije,
  • Fecusses su zabilježeni negdje iz unutrašnjosti srednje Istre.

Kvarnerski Prediliri

Na istočnom Kvarneru prije klasičnih Liburna, oko Vinodola i sjevernog Velebita rani grčki moreplovci i potom Rimljani spominju kao nastarije prapleme Hythmites (Hythmithoi). Njihovi mogući jezični tragovi vidljivi su i u arhajskom govoru "Gan-Veyan" kod staraca iz nutarnjih brdskih sela na otoku Krku, u čijem rječniku je dosad nazočno do 6% reliktnih neindoeuropskih riječi koje su većinom bliske i poneke identične s predromanskim riječima iz etrurskoga i baskijskog jezika. Uz te jezične indicije, za Hythmete je donekle poznat i društveni ustroj koji je bio sličan kasnijim Liburnima (dekapolija), pa je ovo prapleme kod nas dosad razmjerno najbolje poznato i najsigurnije potvrđeno.

Dalmatinski Prailiri

Dalje na jugoistoku za primorsku obalu Dalmacije, prvi starogrčki moreplovci spominju najranija praplemena pod heleniziranim imenima kao Bullini, Hylaei, Mannii, Ismenoi i neki drugi prije doselidbe klasičnih Dalmata u 4. stoljeću. Osim golih imena i približnog smještaja negdje oko srednje Dalmacije, drugi podatci o njima dosad nisu poznati. Nakon doselidbe ratobornih Dalmata iz dinarskog zaleđa, ova su plemena nestala, bilo da su uništena ili asimilirana među obalne Dalmate.

Literatura

  • Skylax Kariadenos (Pseudo-Scylax): Periplous, 338-335 pr.Kr.
  • B. Čović: Od Butmira do Ilira. Veselin Masleša, Sarajevo 1976.
  • A. Benac: Prediliri, Protoiliri, Prailiri (neki novi aspekti). Balcanica 8, Beograd 1977.
  • M. Guštin, D. Božič, L. Bakarić: Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije. Narodni muzej Ljubljana i arheološki muzej Zagreb, 1984.
  • M. Yoshamya: Gan-Veyan (rječnik, gramatika, kultura i genom Neoliburna). Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, 2. izdanje, Zagreb 2005.