Opsada Dubrovnika

Izvor: Wikipedija

Opsada Dubrovnika
Sukob: Domovinski rat

Dubrovački stari grad
Vrijeme 1. listopada 1991. - 26. svibnja 1992.
Lokacija Dubrovnik i okolna područja
Ishod Pobjeda Hrvatske
Sukobljene strane
JNA
Crnogorska teritorijalna obrana
HV
Zapovjednici
Veljko Kadijević Anton Tus
Janko Bobetko
Nojko Marinović
Vojne snage
Između 7.500 i 20.000 vojnika [1] Manje od 1.500 vojnika i policajaca
Gubici
Oko 150 vojnika [2] Skoro 100 vojnika i 82-88 civila ubijeno [3] [4]

Opsada Dubrovnika je naziv za bitku tijekom Domovinskog Rata koja se vodila oko grada Dubrovnika i okolnog područja. Područje je bilo napadnuto od strane JNA i Crnogorskih snaga.

Borbe su trajale od prvih napada JNA 1. listopada 1991. do deblokade samog grada 26. svibnja 1992. i potom do srpnja 1992. kada je čitavo područje oslobođeno.

Sadržaj

[uredi] Uvod

Dubrovnik je stari grad smješten u najjužnijem dijelu Dalmacije. Poznat je kao turističko odredište (UNESCO - Svjetska baština), i zato je bio razvojačen tijekom komunističke SFRJ jer se smatralo da vojsci nema mjesta uz turziam. Zbog toga, kada je Hrvatska proglasila nezaivsnost 1991., bio je to jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji nije imao JNA vojarnu u gradu i zato je bio pošteđen razaranja tijekom sukoba u rujnu (Bitka za vojarne) i radi toga su snage u kasnijim borbama bile ograničene.

Slika:Dubrovnik in croatia.jpg
Pozicija Dubrovnika

Geografska pozicija grada je vrlo problematična. Kako su kopneni susjedi Hrvatske - Bosna i Hercegovina (BiH) i Crna Gora, 1991. još bili dio SFRJ - Dubrovnik i okolna područja bila su izolirani. Najjužniji dio Hrvatske odvojen je zbog pomorskog koridora BiH kod Neuma.

To je značilo da bi, u slučaju JNA napada iz susjednih republika, Hrvatska pomoć bila ograničena na ono što se može prebaciti morem. Nadalje, područje oko grada je neravno i neprimjereno za vojne operacije; stvorivši tako veliki problem zaliha koji će još ograničiti broj dostupnih vojnih sila u području.

[uredi] Opsada

[uredi] Suprotstavljene snage

Hrvatske snage u području bile su brojčano nadjačane i nisu imale skoro nikakvu tešku opremu. Snage su uključivale samo jednu lokalno-mobiliziranu jedinicu - 163. pješačka brigada. Ta je jedinica zajedno sa lokalnom policijom, specijalnom jedinicom MUP-a( oko trdesetak specijalaca) i dobrovoljcima brojila manje od 1.500 vojnika, ali nije imala ni tenkove ni teške topove. Prema kraju godine, Dubrovačka je obrana pojačana IX bojnom HOSa.

Te su snage bile suprotstavljene naprema nekoliko brigada JNA i Crnogorske Teritorijalne Obrane, koje su brojile između 7.500 i 20.000 vojnika, sa tenkovima i topovima Pomorskog Okruga i nekoliko drugih JNA korpusa iz južne Bosne i Crne Gore. Napad je u to vrijeme predstavljen kao sasvim Crnogorska operacija (unatoč mješanoj nacionalnost JNA kadra i Srpskog navođenja, Crnogorci su činili glavninu vojske) i zato je bio prikazan Crnogorskoj javnosti kao "Rat za mir" sa izjavama o "30.000 naoružanih Ustaša i 7.000 terorista, uključujući Kurdske plaćenike koji se spremaju napasti Crnu Goru svaki tren" [5].

[uredi] Početni napadi

Do listopada 1991., rat je već počeo diljem Hrvatske. 1. listopada 1991., JNA snage iz Crne Gore (uvećane nakon mobilizacije u Crnoj Gori 16. rujna) i južne BiH su napredovale da napadnu okolno područje i okupirali su: Prevlaka, Konavle, Cavtat i čitavu okolicu Dubrovnika, uključujući važnu međunarodnu zračnu luku. Luka je bila opljačkana od vrijedne opreme koja je uzeta u Crnu Goru - nakon nezavisnosti 2006., Crna Gora je pristala platiti odštetu za to, kao i vratiti ukradene umjetnine, također uzete iz okloice Dubrovnika.

Komibnacijom snažnog otpora, teškog terena i međunarodne pažnje zaustavljeni su pokušaji JNA da okupira grad i učvrstili su se na okolnim visinama oko grada, odakle su topništvom gađali grad. U isto vrijeme, Jugoslavenska ratna mornarica je aktivno sudjelovala u granatiranju, održavajući pomorsku blokadu i gađajući grad sa mora. Dohodi hrane, vode i struje su prekinuti gradu na samom početku opsade.

[uredi] Opsada

Opsada je odmah privukla međunarodnu pažnju, jer su novinari slikali granatiranje (posebno starog grada zaštićenog UNESCOm) što je bilo kritizirano od strane međunarodne zajednice. Opsada je bila vrlo eksponirana u međunarodnim medijima, što je u drugi plan gurnulo puno brutalniju i važniju Bitku za Vukovar. Čak i prije opsade, međunarodna je zajednica sa sporazumima pokušala ograničiti JNA napredovanja u područja skoro potpuno naseljena Hrvatima, ali bi ovi odmah bili prekršeni od strane JNA [6].

Međunarodne reakcije nisu uspjele smanjiti brutalno granatiranje, pa se ono nastavilo do kraja godine. Hrvatska ratna mornarica i obalno topništvo su uspješno odbili napade JRM diljem Dalmacije, i ona se povukla u Crnogorsku luku Boka Kotorska, ali je situacija na tlu još bila vrlo loša. Do kraja godine, Hrvatski su branitelji uspjeli u ograničenom protunapadu koji je odbio dijelove JNA sa obližnjih vrhova, ali to nije u potpunosti zaustavilo granatiranje.

Poznati pjesnik Milan Milišić je postao prva žrtva granatiranja poginuvši 5. listopada. 6. prosinca 1991., dogodilo se najteže granatiranje, tijekom kojeg je poginulo 13 i ranjeno 60 civila [7].

Zadnji prekid vatre stupio je na snagu na kraju godine i granatiranje je prestalo.

[uredi] Završne operacije

Kao dio primirja, JNA je napustila Hrvatsku i premjestila se u Bosnu i Hercegovinu gdje je u travnju trebao početi Rat u Bosni i Hercegovini. S obzirom da su mnoge jedinice uključene u napad na Dubrovnik bile podređene korpusima u Bosni, one su sada vraćene pod njihovu komandu jer su JNA jedinice planirale opću ofenzivu na obližnji Mostar i mnoge jedinice su povućene iz područja oko Dubrovnika.

Jedinice koje su ostale su bile oslabljene i ograničene na rezervne jedinice i Hrvatska je iskoristila situaciju i tamo poslala dijelove elitnih gardijskih brigada (Prva, Druga i Četvrta), formirala zapovjedništvo pod generalom Jankom Bobetkom u travnju i počela uspješnu ofenzivu koja je deblokirala grad 26. svibnja 1992. Nakon toga, Operacija Čagalj i Operacija Tigar bile su pokrenute da bi gurnule ostale jedince JNA od grada i oslobodile čitavo područje, što je uspjelo do kraja srpnja.

[uredi] Poslijedice

Grad i okolno područje su se odlično oporavili od rata, i grad je sada opet omiljeno turističko odredište. Prevlaka je vraćena od nadzora UNa pod Hrvatsku kontrolu i - od nedavno nezavisna - Crna Gora je izrazila želju da se poprave odnosi sa Hrvatskom i stoga je obećala plaćanje ratne odštete i riješavanje otvorenih pitanja o granici.

[uredi] Optuženi za zločine

  • ICTY sud je optužio četiri JNA zapovjednika po zapovjednoj odgovornosti: Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Borisav Jović i Aleksandar Vasiljević za ratne zločine tijekom opsade. Slobodan Milošević je također bio optužen [8].
  • General Pavle Strugar je bio osuđen na između 13 i 15 godina zbog svoje uloge u granatiranju grada [9].
  • Miodrag Jokić (zapovjednik JNA Pomorskog Orkuga) je osuđen na 7 godina [10].
  • Vladimir Kovačević (zapovjednik trećeg bataljuna 472. Motorizirane JNA Brigade) bio je optužen zajedno sa Strugarom, ali je njegov slučaj prebačen na sudove Srbije [11].

[uredi] Izvori

  1. http://www.univie.ac.at/spacesofidentity/_Vol_5_1/_HTML/Pavlovic.html
  2. http://www.un.org/icty/transe54/021218IT.htm
  3. http://blog.b92.net/node/2341
  4. http://www.univie.ac.at/spacesofidentity/_Vol_5_1/_HTML/Pavlovic.html
  5. http://www.univie.ac.at/spacesofidentity/_Vol_5_1/_HTML/Pavlovic.html
  6. http://www.univie.ac.at/spacesofidentity/_Vol_5_1/_HTML/Pavlovic.html
  7. http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/XI-A.htm#VII.C
  8. http://www.un.org/icty/indictment/english/mil-2ai020728e.htm
  9. http://www.un.org/icty/strugar/trialc1/judgement/str-tj050131e.htm
  10. http://www.un.org/icty/jokic/trialc/judgement/index.htm
  11. http://www.un.org/icty/kovacevic-v/trialc/decision-e/061117e.pdf

[uredi] Vanjske poveznice

Drugi jezici