Aleksandar I. Karađorđević

Izvor: Wikipedija

Aleksandar I. Karađorđević
Александар I Карађорђевић
Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca
Kralj Jugoslavije
Vladavina 16. kolovoza 1921. – 9. listopada 1934.
Puno ime Aleksandar Karađorđević
Rođen 16. prosinca 1888.
Cetinje, Crna Gora
Preminuo 9. listopada 1934.
Marseille, Francuska
Pokopan Oplenac
Prethodnik Petar I.
Nasljendik Petar II.
Kraljica kraljica Marija
Djeca Petar II.
Tomislav
Andrej
Plemićka obitelj Karađorđevići
Vladarska himna Bože pravde
Otac Petar I.
Majka Ljubica Petrović-Njegoš

Kralj Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije, poznat i kao Kralj Aleksandar Ujedinitelj (ćirilica Краљ Александар I Карађорђевић, Cetinje, 16. prosinca 1888. – Marseille, 9. listopada 1934.) iz kraljevske obitelji Karađorđevića je prvi kralj Kraljevine Jugoslavije (1929.-1934.), a prije toga i kralj Kraljevine SHS (1921.-1929.).

Sadržaj

[uredi] Djetinjstvo

Aleksandar je rođen 16. prosinca 1888. u tadašnjem crnogorskom glavnom gradu, Cetinju. Njegov otac bio je Petar I. Karađorđević, a majka, bivša crnogorska princeza Ljubica Petrović-Njegoš, kćer crnogorskog kralja Nikole I. Aleksandar se 8. lipnja 1922. oženio Marijom od Rumunjske. Imali su tri sina: Petar II., Tomislav i Andrej.

Djetinjstvo je proveo u Crnoj Gori, a obrazovan je u Ženevi. Aleksandar je 1910. Skoro umro od trbušnog tifusa, no preživio je, ali sa trajnim problemima u trbuhu. Svoje obrazovanje nastavio je u vojnoj akademiji u Petrogradu, no otišao je zbog zdravstvenih problema i nastavio u Beogradu. Aleksandar nije bio prvi na redu za prijestolje, nego je to bio njegov stariji brat princ Đorđe koji je smatran nesposobnim od većina srpskih političkih stranaka zbog dva veća skandala (od kojih je prvi bio 1909. kada je šutnuo svoga slugu u smrt). Zbog toga Đorđe je bio prisiljen na odricanje od prijestolja.

[uredi] Balkanski ratovi i Prvi svjetski rat

U Prvom balkanskom ratu 1912., prijestolonasljednik Aleksandar je kao zapovjednik prve armije vodio vojsku u pobjedu u bici kod Kumanova i u bici kod Bitole, a 1913., u Drugom balkanskom ratu pobijedio je i u bici kod Bregalnice. Nakon Drugog balkanskog rata Aleksandar se opredijelio u kompleksnoj raspravi o tome kako bi Makedonija trebala biti uređena. U tome Aleksandar je imenovao Kap. Dragutina Dimitrijvića ili "Apisa", te u čast tomu, Aleksandorv otac, kralj Petar I., složio se predati svoje kraljevske dužnosti svome sinu. Aleksandar 24. lipnja 1914. postaje Regent Kraljevine Srbije.

Aleksandrova supruga Marija
Aleksandrova supruga Marija

Na početku Prvog svjetskog rata, princ Aleksandar bio je vrhovni zapovjednik srpske vojske, a na položaju maršala imao je izvrsne vojne zapovjednike kao: Živojin Mišić, Stepa Stepanović i Petar Bojović. Srpska vojska istakla se u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914., i to pobjedama nad Austro-Ugarskom vojskom.

No, već 1915., srpska vojska se sa već ostarjelim kraljem Petrom i princem Aleksandrom, te oslabljenja ratnim porazima premjestila na Krf, gdje se reorganizirala. Nakon što je vojska regrupirana i poboljšana, ostvarila je uvjerljivu pobjedu na Makedonskoj fronti kod Kajmakčalana. Srpska vojska imala je veliku ulogu u posljednjem Savezničkom probijanju u jesen 1918.

[uredi] Kralj Jugoslavije

Dana 1. prosinca 1918., Aleksandar, kao Regent, prima Narodno vijeće Države SHS. Narodno vijeće zalagalo se za uvjetno ujedinjenje Kraljevine Srbije i Države SHS, no članovi srpske delegacije su kralju Aleksandru odnijeli falsifikat ujedinjenje, bez ikakvih uvjeta, zvan Adresa, koji je Aleksandar potpisao. Taj događaj smatra se osnivanjem Kraljevine SHS.

Aleksandar je 1921., nakon očeve smrti, naslijedio prijestolje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Dana 6. siječnja 1929., kao odgovor na političku krizi izazvanu ubojstvom Stjepana Radića, kralj Aleksandar poništio je Konstituciju, prekinuo rad parlamenta i uveo osobnu diktaturu (tzv. Šestojanuarska diktatura). Dana 3. listopada. također je promijenio ime države u Kraljevina Jugoslavija i promijenio unutarnje uređenje sa 33 oblasti u 9 banovina i grad Beograd.

[uredi] Oktroirani ustav

Premda je kralj Aleksandar nastojao diktaturom smiriti uzavrelu situaciju u zemlji, u tome nije uspio. Njegove su mjere izazvale suprotne učinke od priželjkivanih. Zabranom političkog djelovanja protiv sebe je okrenuo gotovo sve političke stranke koje su djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Ne samo što je povećao broj političkih protivnika u zemlji, nego ni sile Antante nisu blagonaklono gledale na uvođenje diktature. Takva ga je situacija primorala na uvođenje novih političkih promjena, prije svega na proglašenje ustava. Kako skupština nije postojala, kralj Aleksandar je 3. rujna 1931. sam proglasio novi ustav, koji se zato naziva oktroiranim ili nametnutim ustavom.

Novim je ustavom Jugoslavija postala ustavna, ali ne i parlamentarna monarhija. Kralj je i dalje mogao potpuno nadzirati rad skupštine, a vlada je bila odgovorna isključivo njemu. Raspisani su izbori, ali su na njima mogle sudjelovati samo stranke koje su svojim programom pokrivale cijelu Kraljevinu Jugoslaviju. Štoviše, glasovanje je bilo javno.

Najveća se promjena zbila u ideologiji. Do tada se smatralo da su Srbi, Hrvati i Slovenci narod s tri imena (onodobni humoristi, ali i ozbiljni kritičari režima predvođeni Miroslavom Krležom, dodali su i dva pisma, tri jezika, tri vjere itd.), a tada je zavladala unitaristička ideologija integralnog jugoslavenstva. Smatralo se da postoji samo jedan, jugoslavenski narod.

Progoni u zemlji su i pored obnove ustava nastavljeni. Kralj Aleksandar je očekivao da će oktroiranim ustavom barem donekle smiriti političke protivnike. Suprotno njegovim očekivanjima, ustav je uzrokovao val nezadovoljstava. U Hrvatskoj je brutalnost diktature bila sveprisutna. Znanstvenik i pravaš Milan Šufflay ubijen je usred Zagreba početkom 1931. godine. Apel protiv politike beogradske vlade koji je uslijedio kao reakcija na ubojstvo, potpisali su i Albert Einstein i Heinrich Mann.

[uredi] Atentat

Pošto su tri člana njegove obitelju umrli na utorak, Aleksandar je odbijao sve političke zadaće na taj dan. No, u utorak 3. listopada 1934., nije imao izbora, stigao je u Marseille na državnički posjet Trećoj Republici kako bi ojačao savez između dvaju država u Malu Antantu. Dok se vozio u automobilu sa francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Barthouom, atentator Vlado Černozemski iskočio je iz mase upucao kralja, ministra i vozača.

Tijelo kralja Aleksandra nakon atentata
Tijelo kralja Aleksandra nakon atentata

To je bio jedan od prvih atentata snimljen na filmu. Pucnjava se dogodila točno ispred objektiva snimatelja, koji je u to vrijeme bio samo 1 stopu udaljen. Snimatelj nije snimio samo atentat, nego i kraću radnju nakon njega. Tijelo vozača (koji je bio na mjestu mrtav) zakočilo je automobil što je snimatelju omogućilo snimanje iz nevjerojatne blizine. Stajao je svega nekoliko centimetara od mrtvoga kralja i snimao događaje nekoliko minuta nakon atentata.

Atentator Vlado Černozemski — vozač vođe VMRO-a Ivana Mihailova i iskusni strijelac — život je završio ubodom mača francuskog policajca, a kasnije ga je dotukla masa. Za vrijeme dok je maknut sa scene, već je bio mrtav.

Snimak Aleksandrova atentata je jedan od najvažnijih povijesnih snimaka u cijeloj povijesti filma, zajedno sa filmovima krunidbe Nikole II., pokopa kraljice Viktorije i nadvojvode Franje Ferdinanda i atentata na Johna F. Kennedya.

Aleksandar je pokopan u Memorijalnoj crkvi sv. Đorđa koju je dao sagraditi njegov otac. Pošto je u to doba njegov najstariji sin Petar II. još bio maloljetan, prijestolje je preuzeo njegov rođak Pavle Karađorđević.

[uredi] Zanimljivost

Kralj Aleksandar rođen je u tadašnjem crnogorskom glavnom gradu Cetinju i smatrao je sebe Crnogorcem. Jedna anegdota kaže da su mu jednom prišli članovi jednog crnogorskog parlamenta i dali mu primjedbu na malen broj ministra rodom iz Crne Gore, a on je na to odgovorio: “Da, ali imate kralja.“.

Prethodnik:
Petar I. Karađorđević
Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca
1921.–1929.
Nasljednik:
Proglašen kraljem Jugoslavije
Prethodnik:
nova titula
Kralj Jugoslavije
1929.–1934.
Nasljednik:
Petar II. Karađorđević


Postoji također i Aleksandar Karađorđević, knez Srbije 1842.-1858.