Valerijan
Izvor: Wikipedija
Valerijan (oko 200. - Gundishapur, iza 260.), punim imenom Publius Licinius Valerianus, od 253. do 260. Rimski car.
Do 251. godine carstvo se uglavnom odupiralo stranim najezdama, no te godine car Decije upada u klopku gotskog kralja Knive kod Abritusa i gine skupa sa cijelom vojskom. Nevolje se nakon toga redaju jedna za drugom. Perzijanci vrše sve jači pristisak na istoku. Perzijski kralj Šapur I. 253. godine anektira cijelu Siriju i zauzima Antiohiju. Godine 253., carevi postaju Valerijan i njegov sin Galijen. Carstvo se tada prostire u Europi zapadno od Rajne i južno od Dunava, uključujući i Britaniju, u Aziji sve do Perzije, a u Africi duž cijele obale Sredozemnoga mora. To ogromno carstvo oslabljeno je brojnim ratovima i unutrašnjim nemirima. Valerijan daje sinu Zapad na upravljanje, a on se okreće Istoku i Perzijancima.
U početku je imao uspjeha vrativši Antiohiju, no 257. godine horde Gota upadaju u Malu Aziju (barbarske flote su stigle sve do Atene koju su opljačkali). Valerijan je 258. godine, donio okrutan edikt, s ciljem progona kršćana. Naredio je, da se biskupi, svećenici i đakoni, ubiju odmah na licu mjesta. Senatorima, koji su bili kršćani, dao je oduzeti imovinu i osudio ih na smrt. Ostale kršćane je osudio na prisilni rad. U progonima su stradali papa Siksto II., Sveti Ciprijan Kartaški, sv. Lovro i mnogi drugi kršćani. Godine 259., pošao je s vojskom braniti grad Edesu na Eufratu od Perzijanaca. Njegova vojska bila je znatno oslabljena zbog epidemije. Pokušao je pregovarati sa Perzijancima, no prevarom je uhvaćen i ubijen 260. godine. Priča kaže, da je bio ponižavan tako što je koristio Šapuru kao stolac preko kojeg se kralj penjao na konja. Pošto su ga ubili, oderali su mu kožu i napunili je slamom, da plaši Rimljane.
Nedovršeni članak o Rimskom imperiju Valerijan dopunite prema pravilima Wikipedije.