Pierre Laval

Izvor: Wikipedija

Pierre Laval
Pierre Laval

101. Premijer Francuske
U službi
27. siječnja 1931. – 20. veljače 1932.
Prethodnik Théodore Steeg
Nasljednik André Tardieu

112. Premijer Francuske
U službi
7. lipnja 1935. – 24. siječnja 1936.
Prethodnik  Fernand Bouisson
Nasljednik Albert Sarraut

120. Premijer Francuske
U službi
11. srpnja 1940. – 13. prosinca 1940.
Prethodnik  Philippe Pétain
Nasljednik Pierre Étienne Flandin

123. Premijer Francuske
U službi
18. travnja 1942. – 17. kolovoza 1944.
Prethodnik  François Darlan
Nasljednik Charles de Gaulle

Rođenje 28. lipnja 1883.
Châteldon, Francuska
Smrt 15. listopada 1945.
Pariz, Francuska
Politička stranka nijedna

Pierre Laval (Châteldon, 28. lipnja 1883. – Pariz, 15. listopada 1945.) je bio francuski političar, član Vichyevske vlade okupirane od strane Njemačke u Drugom svjetskoom ratu.

[uredi] Rani život i početak političke karijere

Rođen je u mjestu Châteldon 28. lipnja 1883., a pravo je studirao na pariškom sveučilištu. Godine 1914. izabran je za nadležnika jednog pariškog predgrađa. Kao vojnik je služio u Prvom svjetskom ratu, a 1924. je ponovno izabran za nadležnika. Sljedeće godine izabran je za ministra javnih radova u vladi premijera Paula Painlevéa, a i nakon toga je imao mnoge političke pozicije.

[uredi] Karijera prije Vichyevske Francuske

Od 1931. do 1932. Laval je obnašao dužnost ministra vanjskih poslova. Godine 1931. išao je u Washington, DC gdje je pregovarao u vezi s francuskim dugom SAD-u iz Prvog svjetskog rata. Nakon što je bio Ministar rada 1932., Laval je vodio Ministarstvo vanjkih poslova od 1934. do 1935. i u tom periodu ugovorio je Pakt o vojnoj pomoći sa Sovjetskim Savezom. U lipnju 1935. Laval je ponovno izabran za ministra vanjskih poslova, i sa britanskim ministrom vanjskih poslova Sir Samuelom Hoareom je sklopio tzv. Hoare-Laval pakt. Pakt je govorio da bi Etiopija trebala predati velik dio svog teritorija Fašističkoj Italiji, a doživio je velike kritike, kako političkog vrha tako i javnosti i iz Pariza i iz Londona i ministar Hoare je bio prisiljen na otkaz, što je u siječnju 1936. uzrokovalo raspad Lavalove vlade.

[uredi] Laval u Vichyevskoj Francuskoj i nakon nje

Nakon Njemačke pobjede u bici za Francusku u lipnju 1940., Laval, koji je bio veliki neprijatelj ikakvih mirovnih ugovora, postao je zamjenik premijera nove desničarske francuske vlade sa središtem u Vichyu koju je vodio maršal Philippe Pétain. Ta vlada, nama poznatija kao Vichyevska Francuska, sklopila je mir sa Njemačkom iako je ona i dalje ostala pod njezinom indirektnom okupacijom. U prosincu 1940. Pétain je Lavalu dao otkaz jer se bojao da će ga ovaj svrgnuti sa vlasti. Dvije godine kasnije Laval je na njemačko inzistiranje postavljen za premijera Vichyevske Francuske. Čim je došao na poziciju odmah je donio zakone o kompletnom surađivanju sa Silama Osovine. Laval je državni ustroj uredio totalitaristički i to po uzoru na Treći Reich, a sve ostale oblike vlasti je odbacio i zabranio. Njemačkoj je pomagao tako što im je slao radnike iz Francuske i tako što im je slao španjolske, francuske i istočnoeuropske Židove. Nakon oslobađanja Francuske, sud ga je proglasio krivim za veleizdaju i kolaboraciju sa neprijateljem i osudio ga na smrt strijeljanjem. Laval je strijeljan 15. listopada 1945. u zatvoru Fresnnes u Parizu.