Robert De Niro

Izvor: Wikipedija

Robert De Niro
Robert De Niro
Robert De Niro 1988. godine
Rodno ime Robert Mario De Niro, Jr.
Rođenje 17. kolovoza 1943.
New York City, New York
Supruga(e) Diahnne Abbott (1976.-1988.)
Grace Hightower (1997.-)
Oscari
Najbolji glumac
1980. Razjareni bik
Najbolji sporedni glumac
1974. Kum II
Zlatni globusi
Najbolji glumac u drami
1980. Razjareni bik
Nagrade AFI
Nagrada za životno djelo (2003.)
Portal: Film

Robert De Niro (New York, 17. kolovoza 1943.), američki filmski glumac, redatelj i producent, dvostruki dobitnik Oscara i Zlatnog globusa.

Jedan od najvećih američkih karakternih glumaca, najpoznatiji po dugoj suradnji s redateljem Martinom Scorseseom i ranim radom s redateljem Brianom De Palmom. Najveće uloge ostvario je u filmovima Kum II, Taksist, Razjareni bik, Dobri momci i Casino.

Sadržaj

[uredi] Biografija

[uredi] Rani život

Robert De Niro rođen je u New Yorku u obitelji slikara i kipara Roberta De Nira starijeg i Virginije De Niro, slikarice. De Nirov otac imao je irske i talijanske korijene, odgojen je kao katolik, ali sam nije prakticirao vjeru, dok je njegova majka od rođenja bila ateist francuskog, nizozemskog i njemačkog podrijetla. Njegovi roditelji, koji su se upoznali na tečaju slikarstva u Provincetownu, Massachusetts, razveli su se kad mu je bilo dvije godine. De Niro je odrastao u dijelu Manhattana zvanom Mala Italija. Nadimak iz djetinjstva bio mu je "Bobby Milk", zbog svijetle puti.

De Niro je prvo pohađao školu Little Red School, a nakon toga ga je majka upisala u srednju glazbenu i umjetničku školu. Odustao je s 13 godina i pridružio se uličnoj bandi u Maloj Italiji. Pohađao je konzervatorij Stella Adler, kao i Actor's Studio Leeja Strasberga. Sa 16 godina nastupio je produkciji Čehovljeva Medvjeda.

[uredi] Rana filmska karijera

1963., s 20 godina, nastupio je u svojoj prvoj filmskoj ulozi, u filmu Briana De Palme The Wedding Party. Međutim, film nije objavlje sve do 1969. Šezdesete je proveo radeći u kazališnim radionicama i manjim kazalištima. U francuskom filmu Tri sobe na Manhattanu (1965.), nastupio je kao statist, a službeni filmski debi je ostvario u De Palminu filmu Pozdravi (1968.), dok je 1970. reprizirao tu ulogu u filmu Zdravo, mama!.

Pozornost je privukao ulogom umirućeg bejzbolaša u filmu Bang the Drum Slowly (1973.). Iste je godine započeo svoju plodnu suradnju s Martinom Scorseseom, nastupivši kao sitni mafijaš "Johnny Boy" zajedno s Harveyjem Keitelom u Ulicama zla (1973.). 1974. je De Niro nastupio kao mladi Vito Corleone u Kumu II redatelja Francisa Forda Coppole. Izvedba mu je donijela Oscara za najboljeg sporednog glumca.

Nakon što je radio s njim na Ulicama zla, nastavio je uspješnu suradnju sa Scorseseom u filmovima kao što su Taksist (1976.), New York, New York (1977.), Razjareni bik (1980.), Kralj komedije (1983.), Dobri momci (1990.), Rt straha (1991.) i Casino (1995.).

"You talkin' to me?" Taksist
"You talkin' to me?" Taksist

U ovim filmovima, De Niro je većinom glumio šarmantne sociopate. Taksist je pogotovo važan za De Nirovu karijeru; kultna izvedba u ulozi Travisa Bicklea učinila je od De Nira veliku zvijezdu i povezala s njegovim imenom slavnu rečenicu "You talkin' to me?", koju je sam improvizirao.

1976. se s Gerardom Depardieuom pojavio u epskom filmu Bernarda Bertoluccija, Dvadeseto stoljeće, biografskoj priči smještenoj u vrijeme Drugog svjetskog rata, ispričanoj kroz oči dvojice Talijana, prijatelja iz djetinjstva na suprotnim stranama društvene ljestvice.

1978. je glumio u Michaela Vronskyja u hvaljenom Lovcu na jelene, što mu je donijelo nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.

[uredi] Kasnija filmska karijera

Poznat po predanosti svojim ulogama, De Niro se zdebljao 27 kilograma i naučio boksati za ulogu Jakea LaMotte u Razjarenom biku, izbrusio zube za Rt straha, živio na Siciliji za Kuma II, radio kao taksist tri mjeseca za Taksista te naučio svirati saksofon za New York, New York. Zdebljao se i za ulogu Al Caponea u Nedodirljivima.

De Nirov zaštitni znak, koji je došao s metodičnom glumom, uključuje bilo kakvu ekstremnu taktiku koja je potrebna kako bi izvukao najbolju izvedbu od onih s kojima glumi. Tijekom snimanja Kralja komedije, De Niro je Jerryja Lewisa počastio s nekoliko antisemitskih epiteta. Lewis je poslije rekao kako ga je mislio zadaviti.

Bojeći se da će ga publika početi identificirati s mafijaškim ulogama - uključujući onu židovskog gangstera Davida "Noodlesa" Aaronsona u filmu Sergia Leonea, Bilo jednom u Americi - De Niro je od početka osamdesetih proširio svoj repertoar s nekoliko komičarskih uloga, te je postigao uspjeh s filmovima Brazil (1985.), u kojem je imao manju ulogu; akcijskim komedijama Ponoćna utrka (1988.), Showtime (2002.) s Eddiejem Murphyjem; i filmovima s nastavcima Analiziraj ovo (1999.) i Analiziraj ono (2002.), i Dozvola za brak i Dozvola za Fockere (2004.).

1995. je nastupio u Vrućini Michaela Manna, zajedno s Al Pacinom. Dvojac je privukao mnogo pozornosti kod obožavatelja jer su obojica bili često uspoređivani tijekom svojih karijera. Iako su Pacino i De Niro nastupili u Kumu II, nisu se pojavili u istoj sceni.

1997. se ponovno udružio s Harveyjem Keitelom i Rayom Liottom, zajedno sa Sylvesterom Stalloneom, u policijskoj drami Cop Land. De Niro je u tom filmu dokazao kako je sposoban odigrati sporednu ulogu, pustivši pod svjetla pozornice Stallonea, Keitela i Liottu.

2004. je posudio glas Don Linu, negativcu iz animiranog filma Riba ribi grize rep. Bilo je to prvo De Nirovo iskustvo s posuđivanjem glasa. Kad su ga pitali o tome, De Niro je rekao kako je to bilo jedno od najzabavnijih aspekata njegove holivudske karijere.

Morao je odbiti ulogu u Pokojnima (koju je preuzeo Martin Sheen) zbog obaveza na filmu Dobri pastir. Rekao je "Htio sam nastupiti. Volio bih da je to bilo moguće, ali sam pripremao Dobrog pastira tako da nisam imao vremena. Pokušavao sam naći način kako da to napravim dok pripremam svoj film. Jednostavno nije bilo moguće."

Sljedeći projekt mu je bio vlastiti film, Dobri pastir (2006.), s Mattom Damonom i Angelinom Jolie. U filmu je i nastupio u manjoj ulozi, kao i Joe Pesci, koji je s njim glumio u filmovima, Razjareni bik, Bilo jednom u Americi, Dobri momci, Priča iz Bronxa i Casino.

De Niro i Marlon Brando su jedini glumci koji su osvojili Oscara za tumačenje istog lika: Brando je osvojio Oscara za portret starijeg Don Vita Corleonea u filmu Kum (iako je odbio nagradu), dok je De Niro kasnije osvojio istu nagradu za ulogu mlađeg Vita Corleonea u Kumu II. Brando i De Niro nisu radili zajedno sve do 2001. kad su nastupili u filmu Tko je kome smjestio?. De Niro se prijavio na audiciju za ulogu Sonnyja u prvom Kumu, ali je uloga pripala Jamesu Caanu. Dok je Kum II još bio u pretprodukciji, redatelj Francis Ford Coppola se sjetio De Nira s audicije za prvi dio i dodijelio mu ulogu mladog Vita Corleonea.

[uredi] Privatni život

Iako je želio da ga novinari procjenjuju po radu, njegov privatni život je bio previše zanimljiv da bi ga pustili na miru. S prvom suprugom, tamnoputom Dianne Abbott, vjenčao se 1976. godine, dobio s njom sina Raphaela i usvojio njezinu kćerku iz prvog braka. Kasnije je iz dugotrajne veze sa supermodelom Toukie Smith dobio sinove blizance Aarona i Juliana (koji su začeti umjetnom oplodnjom). Godine 2004. oženio se s Grace Hightower s kojom ima sina Elliotta iz 1998.

Godine 2003. dijagnosticiran mu je rak prostate, a tužna je činjenica da mu je otac umro 1994. od iste bolesti. Odmah nakon objave te vijesti De Niro je primio javne poruke podrške od brojnih prijatelja i kolega koji su i sami proživjeli borbu protiv opake bolesti poput Sidneyja Poitiera i bivšeg newyorškog gradonačelnika Rudolpha Giulianija. Iako detalji o De Nirovom liječenju nisu objavljeni nagađa se da su liječnici bili preporučili kirurški zahvat. Nakon liječenja ubrzo se vratio radu i snimio još nekoliko filmova.

[uredi] Filmografija

Godina Film Uloge
1968. Pozdravi, "Greetings" Jon Rubin
1969. Samova pjesma, "Sam's Song" Sam Nicoletti
"The Wedding Party" Cecil
1970. Krvava mama, "Bloody Mama" Lloyd Barker
Zdravo, mama!, "Hi, Mom!" Jon Rubin
1971. "Jennifer on My Mind" Mardigian
"Born to Win" Danny
"The Gang That Couldn't Shoot Straight" Mario Trantino
1973. Ulice zla, "Mean Streets" John 'Johnny Boy' Civello
"Bang the Drum Slowly" Bruce Pearson
1974. Kum II, "The Godfather Part II" Vito Corleone
1976. Taksist, "Taxi Driver" Travis Bickle
Dvadeseto stoljeće, "1900" Alfredo Berlinghieri
Posljednji tajkun, "The Last Tycoon" Monroe Stahr
1977. New York, New York Jimmy Doyle
1978. Lovac na jelene, "The Deer Hunter" Michael Vronsky
1980. Razjareni bik, "Raging Bull" Jake La Motta
1981. Istinite ispovijesti, "True Confessions" Des Spellacy
1983. Kralj komedije, "The King of Comedy" Rupert Pupkin
1984. Biti zaljubljen, "Falling in Love" Frank Raftis
Bilo jednom u Americi, "Once Upon a Time in America" David 'Noodles' Aaronson
1985. Brazil Archibald 'Harry' Tuttle
1986. Misija, "The Mission" Rodrigo Mendoza
1987. Nedodirljivi, "The Untouchables" Al Capone
Anđeosko srce, "Angel Heart" Louis Cyphre
1988. Ponoćna utrka, "Midnight Run" Jack Walsh
1989. Nismo mi anđeli, "We're No Angels" Ned
Jacknife, "Jacknife" Joseph 'Jacknife' Megessey
1990. Stanley i Iris, "Stanley and Iris" Stanley Everett Cox
Buđenja, "Awakenings" Leonard Lowe
Dobri momci, "Goodfellas" Jimmy Conway
1991. Rt straha, "Cape Fear" Max Cady
Vatrene kacige, "Backdraft" Donald 'Shadow' Rimgale
"Guilty by Suspicion" David Merrill
1992. Noć i grad, "Night and the City" Harry Fabian
Holivudski portret, "Mistress" Evan M. Wright
1993. Priča iz Bronxa, "A Bronx Tale" Lorenzo Anello i režija
Život ovoga dječaka, "This Boy's Life" Dwight Hansen
Jedna žena, dva muškarca, "Mad Dog and Glory" Wayne 'Mad Dog' Dobie
1994. Frankenstein, "Mary Shelly's Frankenstein" Frankensteinovo čudovište
1995. Casino Sam 'Ace' Rothstein
Vrućina, "Heat" Neil McCauley
"A Hundred and One Nights"
1996. Marvinova soba, "Marvin's Room" Dr. Wally
Spavači, "Sleepers" Father Bobby
Obožavatelj, "The Fan" Gil Renard
1997. Jackie Brown Louis Gara
Predsjedničke laži, "Wag the Dog" Conrad Brean
Cop Land Poručnik Moe Tilden
1998. Ronin Sam
Velika očekivanja, "Great Expectations" Arthur Lustig
1999. Nepodnošljivi prijatelj, "Flawless" Walt Koontz
Analiziraj ovo, "Analyze This" Paul Vitti
2000. Rocky & Bullwinkle, "The Adventures of Rocky & Bullwinkle" Fearless Leader
Dozvola za brak, "Meet the Parents" Jack Byrnes
Časni ljudi, "Men of Honor" Chief Leslie W. 'Billy' Sunday
2001. 15 minuta, "15 Minutes" Detektiv Eddie Flemming
"The Score" Nick Wells
2002. Showtime Detektiv Mitch Preston
Analiziraj ono, "Analyze That" Paul Vitti
Grad na obali, "City by the Sea" Vincent LaMarca
2004. Dozvola za Fockere, "Meet the Fockers" Jack Byrnes
Riba ribi grize rep, "Shark Tale" (glas) - Don Lino
Bogomdan, "Godsend" Richard Wells
Most sudbine, "The Bridge of San Luis Rey" Peruanski nadbiskup
2005. Igra skrivača, "Hide and Seek" David Callaway
2006. Dobri pastir, "The Good Shepherd" Bill Sullivan i režija

[uredi] Nagrade i nominacije

[uredi] Oscari

[uredi] BAFTA nagrade

[uredi] Zlatni globusi

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu:
Na stranicama WikiCitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: