Wikipedija:Pravopis

Izvor: Wikipedija

Pravila Wikipedije
Temeljno pravilo
Službeni jezik Wikipedije
Marljiv rad i suradnja
Budite odvažni
Nepristrano gledište
Ostati hladne glave
kad se uređivanje zaoštri
Dogovor
Konsenzus
Rješavanje sporova
Izbjegavanje sukoba
Pretpostavite dobru namjeru
Ne grizite novopridošlice
Bez osobnih napada
Maltretiranje
WP:POINT


Ovo je članak o pravopisnoj normi na hrvatskoj Wikipediji. O pravopisu općenito pogledajte članke u kategoriji Pravopis.


Pravopis na hrvatskoj Wikipediji je službeni hrvatski. To je 4. izdanje pravopisa Babić-Finka-Moguš (B-F-M), a u porabi su još i zadnje izdanje B-F-M, školski pravopis B-H-M i Anić-Silićev. Oni se razlikuju u tom što „ansilan” dopušta, nezgrapno, više dvostrukosti (više inačica iste riječi), pa je:

Babić: vrijeme/vremena, upotrijebiti/upotreba, podatci, redci, ne ću i neću, zaprjeka, suci, oci, sveci, izrjeka, grješnik
Anić-Silić: vrijeme/vremena/vrjemena, upotrijebiti/upotreba/upotrjeba, podaci i podatci, reci i redci, neću i ne ću, zapreka i zaprjeka, sudci i suci, otci i oci, svetci i sveci, izreka i izrjeka, grešnik i grješnik

Glede pojedinih riječi, one nemaju veze s pravopisnim problemima nego su dio hrvatskoga leksika po kojem je moguće: Madžarska (Krleža je uvijek tako pisao, a tako je i u mnoštvu udžbenika) i Mađarska, autor i auktor, izrijeka (uz izreka i izrjeka), griješnik (uz grešnik i grješnik) razvrstba (iako u hrvatskom po pravilu nema -stb).

Dakle, koriste se ova 2 pravopisa koji se većim dijelom preklapaju, no imaju različit stupanj slobode i definiranosti. U književnim prijevodima i djelima na standardnom hrvatskom (npr. Bučanov prijevod Avicenne „Knjiga opasaka i naputaka”, Popovićkin Montaignea „Eseji”, Marasov Rabelaisa „Gargantua”- čitamo predočba, predhodnik, izrijeka, sudci, griješnik,..). Dakle, pravopis je standardiziran-uglavnom, preko 99%. Ali nije potpuno. Madžarska, auktor, prijemaz, griješnik itd. dopušteni su u razdoblju u kojem stanje još nije stabilno. No, nisu dopuštene (nisam vidio igdje u našem izdavaštvu, ozbiljnom):

a) srpska pravopisna norma (otčepiti, Jermenija, potcijeniti, prevoz, prepis,..)
b) hrvatska iz Šulekova doba, dijelom oživljena u NDH (izkoristiti, razpraviti, obkoliti, obstojati, razstaviti, prielom, ..), tj. stari jat (ie/je) i nejednačenje kod ob, -z, itd.

Manji odmak od pisane, još do kraja nedovoljno ustanovljene norme - da (neprijegledan, podhodnik itd.), no ništa zastarjelo. Osobno sam za B-F-M, iako mislim da bi trebalo izbaciti taj ekavizam (potrjeba, vrjemena, naprjedak, privrjeda), a za to ima uporišta i u Anić-Siliću: no, držimo se ipak ove norme i Babića.