Kosovo

Izvor: Wikipedija

Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija
Kosova
Zastava Kosova Grb Kosova
(Zastava) (Grb)
Geslo: nema
Himna: Trenutno nema službenu himnu
Slika:LocationKosovo.png
Službeni jezik: albanski, srpski, engleski
Glavni grad: Priština
Predsjednik: Fatmir Sejdiu
Predsjednik Vlade: Agim Çeku
Površina:
 - ukupno:
 - % vode:
?. po veličini
10.887 km²
?%
Stanovništvo:
 - ukupno (2005.):
 - Gustoća:
?. po veličini
2.200.000
220/km²
Neovisnost: Kosovo je u ovome trenutku još uvijek u sastavu Republike Srbije, ali je ujedno i pod administracijom Ujedinjenih naroda od 1999. godine. Njegov status se planira riješiti do kraja 2007. godine.
BDP (PKM)
 - ukupno :
 - po stanovniku :
procjena ?
? (?)
? (?);
Valuta: Euro1 (100 Centa)
Vremenska zona: UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak: .rs (.yu)2
Pozivni broj: +3813
1) U Kosovu je službena valuta Dinar, ali se zbog specifičnosti situacije koristi i Euro iako Kosovo nije u Eurozoni;
2) Kada Srbija aktivira internetski nastavak .rs, taj će vrijediti i za Kosovo (u slučaju proglašenja neovisnosti, Kosovu će biti dodijeljen vlastiti internetski nastavak), a do tada vrijedi nastavak .yu (odnosno nastavak .rs ako do proglašenja dođe nakon što Srbija uvede novi nastavak);
3) U slučaju proglašenja neovisnosti Kosovo će dobiti vlastiti pozivni broj

Kosovo (albanski: Kosova, srpski: Kosovo i Metohija, turski: Kosova) je autonomna južna pokrajina Republike Srbije pod administracijom Ujedinjenih Naroda od 1999. godine. Prema stanju međunarodnog poredka od kolovoza 2006., Kosovo je "entitet pod privremenom međunarodnom upravom" [1] kojoj je glavni grad Priština, albanski Prishtinë.

Trenutačni je status (početak veljače 2007.) takav, da se izrjekom ne spominje da je nezavisno, niti se izrjekom tvrdi da je dijelom Srbije.


Nalazi se na Balkanu. Okruženo je Makedonijom na jugoistoku, središnjom Srbijom na istoku i sjeveru, Albanijom na jugozapadu i Crnom Gorom na sjeverozapadu.

Kosovo od 1999. nije pod nadzorom vlasti Srbije, već je pod upravom UN-a. Očekuje se da će se status riješiti do kraja 2007. godine. Upravna tijela vođena od strane kosovskih Albanaca ne priznaju Kosovo kao dijelom Srbije, nego ustraju u nezavisnosti Kosova. Zbog svoje apsolutne većine, Albanci imaju potpunu vlast na Kosovu, uz iznimku djelova nekoliko općina. Srbi ne žele sudjelovati u nikakvoj vladi koja nije vođena iz Beograda.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Glavni članak: Povijest Kosova

[uredi] Prapovijest

Kosovo su naseljavali Dardani, ilirsko-tračansko pleme do rimskoga osvajanja.

[uredi] Srednji vijek

Srbi naseljavaju ravnicu od 6. stoljeća. Na Kosovu 1072. godine obnavljaju nekadašnje Bugarsko Carstvo. Trajno osvajaju ovo područje od Bizantinaca u 11. i 12. stoljeću. Ono postaje središte srpske monarhije i pravoslavlja u 13. stoljeću i ostaje sve do Kosovske bitke 1389. godine i pada pod tursku vlast u 15. stoljeću. U 14. stoljeću došli su trgovci iz Dubrovačke Republike i dobili velike povlastice od srpskih vladara (današnji hrvatski Janjevci).

[uredi] Turska vlast

Kosovo kao sandžak postoji od 1455. godine kao sastavni dio Rumelije, a 1878. reformirano je u vilajet. Za vrijeme turske vlasti kršćansko stanovništvo biva islamizirano, iseljava i općenito biva zamijenjeno muslimanskim Albancima, Turcima, ali i drugim narodima muslimanske vjere.
Od 1910. do 1912. traje albanski narodni ustanak protiv turske vlasti na Kosovu.
1912.-1913. u Balkanskim ratovima Srbija osvaja Kosovo, a Crna Gora Metohiju (veći, zapadni dio), u čijim sastavima ostaju do 1918., a djelomično i u kasnijim državnim oblicima.

[uredi] Moderna povijest

Od 1918. do 1945. dio je Kraljevine Jugoslavije (poznate kao Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1918. - 1929.)).

Podjelom na oblasti, 1922. godine, raskomadano je na 5 oblasti i to, Zetsku oblast (Peć, Đakovica), Oblast sa sjedištem u Čačku (Mitrovica), Prištinsku oblast (Prizren, Podujevo, Kuršumlija), Oblast sa sjedištem u Vranju (Gnjilane, Kamenica), a manji dijelovi pripojeni su čak Skopskoj oblasti. Podjelom na banovine 1929. Kosovo je podijeljeno na 3 banovine (Zetsku, Moravsku i Vardarsku), nestalo je Prištinske oblasti.

Nakon invazije od strane Sila osovine talijansko-albanske snage osvajaju Kosovo i većinu pripajaju Albaniji pod Benitovom upravom. Tada su počinjeni zločini u koncentracijskim logorima nad ne-albanskim (srpskim, židovskim, romskim i drugim stanovništvom). 100.000 Srba biva protjerano, a 10.000 ubijeno. 1943. Italija prilazi Saveznicima i albanska lokalna uprava pomognuta od strane njemačkih naoružanih snaga vlada Kosovom.

Kosovari i Kosovci započeli su narodnooslobodilačku borbu u jesen 1942. osnivanjem Glavnoga štaba za Kosovo i Metohiju i Partizanskoga odreda "Zejnel Ajdini". Krajem 1943. i početkom 1944. održana je u selu Bujanu (također vidi Bunjaj iznad rijeke Valbone, oko 10 km uzvodno od njenog ušća u Bijeli Drim, kraj mjesta Bajram Curri u Albaniji) konferencija Pokrajinskoga komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju (sastoji se od Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Oblasnog komiteta KPJ za Metohiju) kojom se osniva Oblasni NOO za Kosovo i Dukađin (albanski naziv za Metohiju i pogranična područja Albanije).


Autonomna Kosovsko-metohijska oblast (AKMO) kao sastavni dio Federalne države Srbije unutar Demokratske Federalne Jugoslavije od 1946. Federativne Narodne Republike Jugoslavije kojoj je sastavni dio Narodna Republika Srbija. 1963. godine novim ustavom stvorena je Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo kao dio Socijalističke Republike Srbije unutar Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ustavom iz 1974. proširena su autonomna prava, a SAP Kosovo je izjednačena s ostalim republikama na saveznoj razini.

1980. godine Albanci prosvjeduju i traže službeno priznanje Kosova za sustavnu republiku Jugoslavije, i dalje traže punu neovisnost Republike Kosova. No, 1990. godine grubo je smanjena autonomija osnivanjem Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija te degradiranjem Ustava Pokrajine na Statut Pokrajine. Kao odgovor, grupa albanskih političara stvara "Ustav Republike Kosovo" u Kačaniku i proglašava neovisnost provincije. Počinju sukobi s jugoslavenskim i srpskim vodstvom, veliki dio albanskog življa bojkotira popis stanovništva 1991. kao i sve izbore održane od tada, i na neustavnom referendumu 1992. većina se izjašnjuje za neovisnost. 1992. postaje dio Republike Srbije (Savezne Republike Jugoslavije). Sukobi se zaoštravaju 1996. godine i eskaliraju u otvoreni građanski rat između Kosovske Oslobodilačke Armije i albanskih paramilitarnih jedinica s jedne strane i srpsko-jugoslavenskih snaga s druge 1998.-1999. Preko pola milijuma albanskih izbjeglica i skoro 300,000 ne-albanskih; 12,000 mrtvih (9,000-10,000 Albanaca, 1,000-2,000 Srba, Roma, Bošnjaka i drugih muslimana). 1999. godine NATO istjeruje jugoslavensko-srpske snage i UN stavlja provinciju pod svoj protektorat, stvarajući 1244 rezoluciju. Dolazi do malog egzodusa preostalog ne-albanskog (uglavnom srpskog) stanovništva, kao i brzog povratka albanskih progagnih lica i dolaska oko 100,000 novih Albanaca iz Albanije preko granice Albanija-Kosovo koja u stvari nije ni postojala. Među-etnički sukobi su česti, kulminiraju anti-srpskim buntovima 2004. kada su nakon misterioznog ubojstva albanskoga dječaka mase naoružanih Albanaca rušile crkve, manastire i državne institucije i uništavale srpska mjesta.

[uredi] Zemljopis

[uredi] Granice Kosova

  • s Albanijom - 111,7 km
  • s Crnom Gorom - 78,6 km
  • s Makedonijom - 158,7 km
  • sa središnjom Srbijom - 351,6 km

Što ukupno čini 700,7 km granice.

[uredi] Površina Kosova

Kosovo zauzima područje od 10.887 km².

[uredi] Prirodni opis Kosova

  • Jezera: Vrbničko jezero (umjetno), Svrčin, Sazlija
  • Rijeke: Sitnica, Lab, Drenica, Lepenac, Bijeli Drim, Pećka Bistrica, Erenik, Prizrenska Bistrica, Dečanska Bistrica, Krenica, Nerodimka.
  • Planine: Prokletije, Paštrik, Koritnik, Šar-planina, Kopaonik.

Kao zanimljivost, na Kosovu je postojala dvoslivnost rijeke Nerodimke, koja je svojim ulijevanjem pripadala i Vardarskom i Dunavskom slivu.

[uredi] Uprava

Kosovo se sastoji od 29 općina i 5 okruga, čija središta se nalaze u Prištini, Peći, Prizrenu, Kosovskoj Mitrovici i Gnjilanu.

[uredi] Stanovništvo

Budući da su Albanci na Kosovu odlučili bojkotirati sve srpske institucije od 1990-ih, pa tako i popis stanovništva, teško je odrediti točan broj stanovnika. Procjenjuje se da je Kosovo 2002. imalo oko 2,3 milijuna stanovnika od kojih su većina bili Albanci (88%), zatim slijede Srbi (7%), te manjine: Bošnjaci, Romi, Crnogorci, Turci i Hrvati (Janjevci). Gustoća naseljenosti je bila 205 stanovnika/km2.

Procjenuje se da je Kosovo 1991. imalo oko 1.950.000 stanovnika ( prema neslužbenim procjenama Jugoslavije 1.956.196 stanovnika ), od čega su Albanci činili 82 %, Srbi 10 %, Muslimani 3 %, Romi 2 %, Crnogorci 1 %, Hrvati, Goranci, Aškali i drugi.

Prema zadnjem službenom popisu, iz 1981., Kosovo je imalo 1.584.440 stanovnika od čega su Albanci činili 77,4 %, Srbi 13,2 %, Muslimani 3,7 %, Romi 2,1 %, Crnogorci 1,7 %, Turci 0,8%, Hrvati 0,6% i drugi.

Srba ima u značajnimem postotku jugoistočno od Prizrena, te na sjeveroistočnom dijelu Kosova.
Crnogoraca ima u značajnijem postotku u okolici Peći.
Goranci žive u selima uz albansku granicu kod Đakovice i Dragaša (kraj zvan "Gora").
Turci su značajna zajednica u Prizrenu.
Hrvati žive u selima Janjevo, Letnica te par manjih sela.

Na Kosovu je najveći prirodni prirast stanovništva u Europi, a najviše je izražen kod Albanaca i Hrvata. Stopa iznosi skoro 30 potisućaka.

Na Kosovu je bila i najveća stopa nepismenosti na području bivše SFRJ.

Narodnosni sastav 2005.
Narodnosni sastav 2005.

[uredi] Rezultati prethodnih popisa

[uredi] Najveći gradovi

(stanje od 31. prosinca 2003.)

Naselja na Kosovu
Naselja na Kosovu
Najveći kosovski gradovi
Ime grada Broj stanovnika
Priština 350.000-500.000
(procjene variraju
nakon rata na Kosovu)
Prizren 107.614
Gnjilane 79.898
Peć 81.800
Kosovska Mitrovica 68.929
Đakovica 68.645
Ferizaj/Uroševac 39.800
Podujevo 37.203

[uredi] Janjevci

Glavni članak: Janjevci


Na Kosovu već stoljećima žive Hrvati Janjevci. To su stanovnici mjesta Janjeva i okolnih naselja, u blizini Prištine, kao i sela oko Letnice u blizini Vitine (Papare, Vrmez, Vrnavo Kolo).

Janjevci su jedna od dvije katoličke zajednice na Kosovu. Uglavnom potječu od hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike i dubrovačkih zajednica u Srednjoj Bosni, koji su se naselili u kosovskim naseljima tijekom 14. stoljeća.

Prvi pisani spomen o Janjevcima je tekst pape Benedikta XII. iz 1303., koji je naveo Janjevo kao sjedište katoličke župe Sveti Nikola.

Od 1991., zbog etničkih nemira i rata na Kosovu, Janjevci su se iseljavali s Kosova, i to uglavnom u Hrvatsku.

Prije 1991. na Kosovu je bilo 8.062 Janjevaca. 1998. ih je ostalo oko 1.300. Nakon rata na Kosovu, u samom je Janjevu ostalo samo oko 350 Janjevaca, a ostali su uglavnom otišli u Hrvatsku.

[uredi] Sport

[uredi] Nogomet

Nogomet je najrazvijeniji sport na Kosovu. Brojni su poznati nogometaši ponikli ovdje, a mnogi su poslije igrali i za reprezentacije drugih država, uglavnom u Hrvatskoj.

Među ostalim, sa Kosova su i Fadil Vokrri, Ardian Kozniku, Fadil Muriqi, Kujtim Shalla, Xhevat Prekazi...

[uredi] Boks

Boks je po razvijenosti dugo vrjemena bio športom br. 2 na Kosovu.

Azis Salihu, dugo vremena jugoslavenski boksački reprezentativac i državni prvak, osvajač više medalja na međunarodnim natjecanjima

[uredi] Košarka

Košarka je dugo vremena bio sport u zapećku na Kosovu.
Koncem 1990-ih i početkom 2000-ih košarka doživljava pravi procvat, kada je i velik broj europskih trenera i igrača, od kojih dosta hrvatskih, otišao igrati odnosno trenirati klubove na Kosovu.
Samo veliki utjecaj i ugled kojeg uživaju srpski košarkaški službenici i športaši spriječavaju sudjelovanje kosovskih košarkaša na međunarodnim natjecanjima.

[uredi] Rukomet

Za razliku od europske košarkaške organizacije FIBA, rukometna europska organizacija EHF priznala je i primila u svoje članstvo, za početak kosovske klubove. Iako slabije kvalitete u odnosu na europsku konkurenciju, u sezoni 2006/07 rukometašice iz Đakovice probile su se do osmine završnice europskog Challenge kupa nesvakidašnjom igrom slučaja. Naime, ždrijeb je htio da se susretnu sa RK Kikinda iz Vojvodine, Srbija koji je bojkotirao nastup protiv, po njima "rukometašica iz nepostojeće države" te su za to, od strane EHF-a bili rigorozno financijski kažnjeni te suspendirani za duže vremensko razdoblje iz europskih natjecanja. U sljedećoj rundi natjecanja u istom kupu ždrijeb je spario đakovičke rukometašice sa klubom iz Niša koji je nakon lekcije koje su naučile vojvođanke, inzistirao, a EHF želje ispunio te je dogovoreno da se utakmice odigraju na neutralnom terenu te da kosovske rukometašice igraju pod zastavom EHF. Na kraju su rukometašice iz Niša "razvalile" kosovarke (61 gol razlike u 2 utakmice) i otišle u daljnje natjecanje.

[uredi] Povezani članci


[uredi] Zanimljivosti

Kosovski premijer izabran 2006., Agim Çeku, je bio časnik Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.

[uredi] Izvori


[uredi] Vanjske poveznice


Nedovršeni zemljopisni članak Kosovo treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.