Razgovor:Istočni front

Izvor: Wikipedija


Srbi u "ratnom dnevniku" vermahta (1) Dva uzaludna pokreta otpora Četnička i partizanska borba ubrzo se, međutim, pretvorila u krvavi srpski građanski rat Po prvi put našim čitaocima postaće dostupan ovaj prvorazredni istorijski dokumenat. Na srpski su prevedene mnoge zanimljive knjige koje se bave problematikom Drugog svetskog rata. To se, pre svega, odnosi na američke i britanske autore. Te knjige su doprinele da stvorimo objektivniju sliku o nedavnoj prošlosti. Ono što, međutim, upada u oči, jeste nedostatak nemačke izvorne istorijske građe, a ona je - veoma važna. Ovu činjenicu prvi je primetio Ivan Avakumović. U predgovoru svoje knjige "Mihailović prema nemačkim dokumentima (London, 1969), kaže: "Nemački dokumenti su važni i zbog toga, što današnji režim u Jugoslaviji već četvrt veka pokušava, da svede Mihailovića i njegove ljude na nemačke koloboratere". (Predlažem da se knjiga Avakumovića što pre objavi u Srbiji). Sada je godina 2003. Ko su izdajnici Pa ipak, Avakumovićeva tvrdnja iz davne 1969. godine i danas ima svoju težinu. Tito i njegov režim pokušali su da izjednače fašistički, zločinački režim Ante Pavelića u NDH - sa oslobodilačkim pokretom Draže Mihailovića u srpskim zemljama, koji je do godine bio službeno priznat od strane Saveznika i koji su u njegovom štabu (Amerikanci čak do godine 1944) imali svoje vojne misije. Najzanimljivije pitanje ovde glasi: Šta, stvarno, o tome kažu nemački dokumenti? Odgovor, razume se, nalazimo u najvažnijem nemačkom istorijskom dokumentu, u "Ratnom dnevniku Vrhovne komande nemačke armije" ("Krigstagebuch des oberkommandos der Wehmacht"). Od 1945. pa do nedavno, dakle, skoro pola veka, učili smo u Titovim školskim udžbenicima, da su ustaše i četnici "narodni neprijatelji" i "izdajnici". Nemački izvori, međutim govore sasvim nešto drugo, da su se, naime, ustaše i Nemci borili protiv četnika, da su četnici bili priznati od Saveznika kao antifašistički pokret otpora, da su četnici prvi započeli borbu protiv okupatora i to već početkom maja 1941, dok su partizani započeli svoje aktivnosti tek u septembru, dakle, četiri meseca kasnije nego Draža Mihailović, da su glavni pokret otpora na prostoru Jugoslavije činili četnici i partizani, i tako redom. U četničkom pokretu otpora učestvovali su gotovo isključivo Srbi, a u partizanskom ogromnu većinu boraca do 1943 činili su takođe Srbi. Dakle, vreme je da, na osnovu nemačkih izvora, dođemo do jedino pravog zaključka: sa ponosom, pred svetom, možemo da kažemo, da su Srbi u porobljenoj Evropi vodili jednu od najzapaženijih uloga u antifašističkom otporu. Strašne odmazde Na našu nesreću dva srpska pokreta otpora, četnički i partizanski, pretvorili su se veoma brzo u srpski građanski rat, koji je odneo stotine hiljada srpskih života. Jednim slovom, danas, sa ove istorijske udaljenosti, možemo prilično jasno da sagledamo, koliko su apsurdne bile naše podele na četnike i partizane, kada je, evo, odgovor pružen jasno od samog neprijatelja, gde na više mesta, na primer, stoji. "danas smo streljali" toliko i toliko "četnika i pa rtizana", dakle, Srba. Tu stoji i to, da je sam Hitler izjavio da se četnici moraju "bez milosti uništavati". Ovde ima dosta reči o "pregovorima" četnika i Italijana, ali i Nemaca. Ali, iz toga se nikako ne može da izvuče zaključak da je to bila "kolaboracija", jer to i sami nemački izvori negiraju. Četnici su razgovarali sa okupacionim snagama, pre svega, da spašavaju srpske živote, civile, taoce, ili su molili italijanske i nemačke vojne vlasti da intervenišu kod Pavelića, da se prestane sa masovnim ubijanjem srpskog stanovništva u NDH. Titovi partizani takođe su vodili pregovore sa Nemcima, a po sadržaju oni bi se pre mogli da okvalifikuju kao "kolaboracija", nego što su to ikada uradili četnici Draže Mihailovića. Na kraju, videli smo da su i "neutralni" Švajcarci i Šveđani "pregovarali" sa Nemcima i, recimo, dozvolili im, da preko njihovog teritorija, prevoze vojni materijal i nemačke vojne snage, pa ipak, posle 1945, nikome nije palo na pamet da ih proglasi za "kolaboratere". Svi Srbi banditi! A srpski narod, koji je imao čak dva pokreta otpora, sada treba da vodi jalovo raspravu oko toga, da li su ovi ili oni ipak bili "kvislinzi". U isto vreme, na terenu, Nemci, kako vidimo iz "Dnevnika VKV", svakodnevno ubijaju "bandite", dakle, i četnike i komuniste, odnosno - Srbe. U nemačkoj istoriografiji taj izvor zove se skraćeno: "Ratni dnevnik OKV", na srpski, dakle, "Ratni dnevnik VKV". Reč je, dakle, o strogo poverljivom dokumentu, koji je sačuvan i posle kapitulacije Nemačke godine 1945. U njemu je pohranjena precizna hronika, koja nam govori o vojnoj situaciji nemačke između 1940. i 1945. godine. Na skoro sedam hiljada strana "Dnevnik" nam, - preciznim i trezvenim jezikom, bez ideoloških primesa i ulepšavanja, iz dana u dan, daleko od svake propagande i retuširanja, - govori o tome, kako je nemački vojni vrh video Evropu u tom razdoblju. "Dnevnik VKV" dopunjen je mnogim važnim istorijskim prilozima, kao što su Hitlerova uputstva. Izdavač je prof. dr Persi Ernst Šram, koji je bio "šef" vođenja "Dnevnika VKV" i to u vremenu od 1943. do 1945. godine. Pored Šrama, i drugi saradnici u izdavanju ovog dela bili su i sami neposrednici učesnici u Drugom svetskom ratu i zauzimali su najviša mesta u Vrhovnoj komandi Vermahta. Sve nam to garantuje najveći mogući stepen autentičnosti, odnosno, da ovaj "Dnevnik" predstavlja "najvažniji nemački izvor u proučavanju istorije Drugog svetskog rata", kako su jednoglasno naglasili recenzenti ovog dela. "Dnevnik VKV" objavljen je godine 1982, u Minhenu, u osam knjiga. Odgovoran za vođenje "Dnevnika" do godine 1943. bio je Helmut Grjner. On je umro 1958. Ova dvojica najviše su zaslužni, da je "Dnevnik" objavljen


Srbi u "ratnom dnevniku" vermahta (2) Hitler potpisuje plan "barbarosa" Šifra za napad na SSSR. Bojao se nacionalne Rusije I Grajner i Šram su vodili "Dnevnik VKV" i na koncu rata pošlo im je za rukom, da taj dokumenat sačuvaju. Godine 1939. "Dnevnik" se još nije vodio. Nešto manje materijala postoji za godinu 1942. dok je "izgubljen" samo onaj "Dnevnik VKV" u razdoblju od aprila do maja 1943. za koji se pouzdano zna, da je pao u ruke Amerikancima. nešto je izgubljeno i u vremenu od marta i aprila 1945. U "Dnevnik" ulaze i stenografski zabeleženi razgovori kod Hitlera, poznatiji kao "Firet-Lagebeschprehung". Samo za 1942. godinu te sveske imale su oko dve stotine hiljada strana. Sačuvano je svega osam stotina strana. Što je izgubljeno, nadomešteno je iz drugih izvora, tako da je na takva "prazna mesta" umetnut "Dnevnik" general-pukovnika Franc Haldera, za koga svi vojni stručnjaci tvrde, da je veoma pouzan hroničar svoga vremena. On je bio i šef generalštaba nemačke kopnene vojske. U vezi nemačke politike i vojnih operacija na Balkanu najpouzdaniji je izveštaj Hillgrubera, te knjiga Ladislava Horz i Martina Broszat: "Der kroatische Ustascha Staat 1941 - 1945", Stuttgart, 1964. Preveo sam i one delove "Dnevnika" koji govore o najvažnijim događajima i na drugim ratištima, koji su, razume se, bili od velikog značaja i za srpski narod. Reč je, pre svega, o istočnom frontu. Zanimljivo, da nemački izvori ne govore toliko o "Sovjetima", nego uglavnom o "Rusima". Tako, 22. jun 1941. kažu, da je napadnut ne Sovjetski Savez, već Rusija. Ili, ne govore o "sovjetskim zarobljenim vojnicima", nego o "ruskim", i tako redom. Nije potrebno ni posebno napominjati da je najveći deo "Dnevnika VKV" posvećen Istočnom frontu, odnosno borbi sa ruskim vojnicima. Za našu javnost ovaj "Dnevnik" jeste važan, jer će moći da čita, necenzurisano, šta je "najvažniji nemački dokumenat" stvarno mislio o Srbima, o četnicima, o partizanima, i tako redom. Kao što i naslov feljtona sugeriše iz tih skoro sedam hiljada strana "Dnevnika", ja sam nastojao da pronađem sva ona mesta, koja se, na ovaj ili onaj način, odnose na Srbe i njegove interese. Pri tome, razume se, nisam se ograničio samo na Nedićevu Srbiju, nego sam gledao na celokupan etnički srpski prostor, nastojeći tako, da se pruži što potpunija slika položaja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu, kako su ga, razume se, videli nemci. Ovde je, dakle, reč, o Srbima "Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta"; Minhen, 1982, 6800 strana; priredio za štampanje, predgovor napisao i preveo sa nemačkog na srpski: Nikola Živković. "Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta. 1. avgust 1940 - 31. decembar 1941. u dve knjige; priredio za štampu i objasnio: Hans-Adolf Jacobsen ("Kriegstagebuch des oberkommandos der Wehmacht; zusammengestellt und erlautert von Hans-Adolf Jacobsen), str. 1600. 1940. 28. oktobra 1940. 05:30 Italijanske trupe sa teritorija Albanije napale Grčku. 31. oktobra Rezultat dosadašnje vazdušne bitke sa Engleskom: do danas oboreno 1733 nemačka aviona i 915 britanskih. Nemačka izvršila 783 napada na Englesku, a Britanci 601 napad na Nemačku. 3. novembar Grčka izvršila uspešan protivnapad i uspela da potisne 11. italijansku armiju na početne pozicije. Nemačka podmornica U-99 u Severnom Atlantiku potopila dva britanska vojna broda "Laurentic" i "Partoclus". 14/15. novembar Snažan nemački vazdušni napad na Kaventri, u kome je učestvovalo 437 aviona. 16/17. novembar 127 britanskih bombardera izvršilo je napad na Hamburg. 22. novembra Uspešno završena protivofanziva grčke armije, koja je potisnula italijansku armiju na teritoriji Albanije. 18. decembra 1940. Hitler potpisao "uputstvo broj 21 (plan "Barbaross"): "Nemačke oružane snage mora da su spremne, da u jednoj brzoj vojnoj akciji pobede Sovjetsku Rusiju". Priprema treba da se završe do 15. maja 1941. 1941. 21. januara 1941. Britanske trupe zauzele Tobruk. 30. januara Finska odbila da učestvuje u nemačkom napadu na Lenjingrad. 6. februara Britanska armija osvojila Bengazi. 8. februara Prvi konvoj sa nemačkim vojnicima i materijalom isplovio iz Napulja u pravcu Tripolija (Libija). 11. februara Stigle prve nemačke trupe u Tripoli. 12. februara General Rommel postavljen za komandanta nemačkih trupa u severnoj Africi. 14. februara Bezuspešni pregovori Hitlera sa jugoslovenskim predsednikom vlade Cvetkovićem i ministrom spoljnih poslova Cincar-Markovićem u vezi pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. 3. marta 1941. Hitler: "Po svaku cenu moramo da izbegnemo, da na mesto boljševističke Rusije dođe nacionalna Rusija, koja će, kao što istorija dokazuje, na kraju krajeva, opet da bude neprijateljski raspoložena prema Nemačkoj


Srbi i "ratnom dnevniku" vermahta (3) Puč u Beogradu Odbačen Trojni ugovor, Hitler odlučio da uništi Jugoslaviju 4. marta 1941. Sastanak Firera sa jugoslovenskim princom-namesnikom Pavlom u Berghofu. Pri tome je izdato saopštenje, da je Jugoslavija u principu spremna da pristupi Trojnom paktu. 12. mart 1941. U pregovorima sa Jugoslavijom postignut je dogovor, da se odustane od transporta kroz Jugoslaviju. Nemačka ima 97 miliona stanovnika. 13. mart 1941. Ambasador Riter, iz nemačkog ministarstva spoljnih poslova, saopštava da se pregovori oko pristupanja Jugoslavije Silama osovine odvijaju povoljno. Glavnu poteškoću predstavlja još uvek pitanje vojne podrške Jugoslavije Trojnom paktu, koje se protivi jugoslovenskom narodnom mentalitetu i zato ga Jugoslavija još uvek ne prihvata. Ambasador Riter izrazio je mišljenje, da je Hitler spreman da izađe u susret Jugoslaviji i zbog velikog političkog značenja pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Nemačka, dakle, treba da odustane od svog zahteva da Jugoslavija dozvoli transport nemačkih trupa kroz svoju zemlju. 14. mart Pregovori sa Jugoslavijom nikako da se privedu koncu. 22. mart Nove teškoće u pregovorima sa Jugoslavijom i njenog pristupanja Trojnom paktu. Tri jugoslovenska ministra dala su ostavku na svoje položaje. 24. mart 1941. Sutra u podne, u Beču, potpisuje se pristup Jugoslavije Trojnom paktu. 27. mart 1941. Puč u Beogradu. Jutros je jugoslovenska vlada podnela ostavku. Demonstracije pred nemačkom ambasadom. Antinemačke demonstracije u Beogradu i u drugim gradovima Srbije. Ugovor još nije ratifikovan. Novi predsednik vlade zove se Simović. Oko 13:00 javljeno, da je Firer odlučio da uništi Jugoslaviju . Vrhovni komandanti kopnene vojske i vazduhoplovstva već se nalaze kod Hitlera. Razgovor Hitlera sa feldmaršalom fon Brauhičem, Kajtelom, Geringom, Jodlom, Ribentropom i a šefovima generalštabova vojske, vazduhoplovstva i Rajhskancelarije. Hitler im kazao za svoju odluku da "Jugoslaviju uništi i vojno i kao državu". Zahteva se od Italije, Mađarske i Bugarske da i one učestvuju u toj akciji. Uveče, Hitler potpisao "Uputstvo broj 25", koje predviđa "blickrig" protiv Jugoslavije i Grčke i napad je pomeren sa 1. aprila na 6. april ove godine. To znači pojam planiranog poduhvata "Barbarosa" za oko četiri nedelje. (knjiga 2., str. 981-1244). 28. mart 1941. Vojni udar u Jugoslaviji uperen je, pre svega, protiv Nemačke. Nova vlast je neprijateljski raspoložena prema Nemačkoj. Juče sastanak ambasadora Herena sa novim jugoslovenskim ministrom spoljnih poslova. Reč je o pokušaju da se nastavi sa dosadašnjom politikom prijateljstva sa Nemačkom. Ovo stoji u suprotnosti sa Pozivom armiji i stanovništvu. U Zagrebu nema demonstracija protiv Nemačke, ali zato ima u Beogradu. Čerčilov govor povodom vojnog puča u Beogradu. 31. mart Vojni ataše iz Beograda javlja, da Jugoslavija ostaje verna Trojnom paktu. Očigledno samo da dobije na vremenu. 1. april Dve trećine ratnog vazduhoplovstva premešteno prema jugoslovenskoj granici . Nemački ambasador iz Beograda danas u Berlinu. Idn (Eden) prošle noću u Beogradu. 2. april Raspušten jugoslovenski parlament. Bugari nisu izrazili spremnost da ratuju protiv Jugoslavije. 3. april Samoubistvo mađarskog predstavnika vlade grofa Telekija, kao protest protiv nemačkog pritiska na Mađarsku, da učestvuje u ratu protiv Jugoslavije. 4. april Nemačko - italijanske trupe zauzele Bengazi (Libija) 5. april U Moskvi potpisan sovjetsko - jugoslovenski Ugovor o prijateljstvu. Antoneku je veoma zabrinut zbog predstojećeg napada na Beograd, jer se boji ruskog napada. 6. april Početak napada na Jugoslaviju i Grčku. Ukupne snage upotrebljene u napadu protiv Jugoslavije i Grčke iznose oko 1.200 tenkova, 210 lovaca, 400 bombardera i 170 izviđačkih aviona. Protiv Jugoslavije: 7 pešadijskih divizija, 4 motorizovane divizije, 4 tenkovske divizije. Protiv Grčke: 6 pešadijskih divizija, dve tenkovske divizije. Mađarska učestvuje sa 10 brigada, a Italija sa 28 divizija i 320 aviona. Vojne snage Jugoslavije: 17. pešadijskih divizija, 3 konjičke divizije, oko 700 aviona. Grčka armija poseduje: 20 pešadijskih divizija, 80 aviona. U toku dana pet snažnih vazdušnih napada na Beograd sa ukupno 484 bombardera i štuka. 7. april Naša 12. armija ušla u jugoslovenski prostor. Snažan otpor jugoslovenske armije. Mađarska učestvuje sa četiri korpusa. U Mađarskoj postoje tri struje: 1. mađarska vlada je protiv učestvovanja u napadu protiv Jugoslavije; 2. mađarska armija veruje u nemačku pobedu; 3. Mađarski krupni kapital ne želi rat, ali hoće da dobije teritorije. Beograd napadnut tri puta tokom dana i jednom noću. Silovit otpor pružaju Grci na Rupelovom prevoju . Gubici: 98 neprijateljski, 14 sopstveni. Poziv Pavelića hrvatskom narodu. Mačekov uticaj izgubljen. 8. april Naša 12. armija napreduje. Zauzeto Skoplje. 10. april Ulazak jedinica 2. nemačke armije u Zagreb. Proglašena "nezavisna država Hrvatska" od strane general-pukovnika Kvaternika. U Makedoniji zarobljeno 100.000 jugoslovenskih vojnika . Zbog lošeg vremena juče nije bilo velikih napada nemačkog ratnog vazduhoplovstva ("Luftnjaffe") protiv Jugoslavije. Jugoslovenska ratna mornarica nije isplovila. 11. aprila Početak ulaska mađarske 3. armije u Jugoslaviju. 12. april 11. tenkovska divizija nalazi se 45 kilometra od Beograda . Pavelić proglašen za šefa hrvatske države. 13. april Dva jugoslovenska vazdušna napada na Segedin. Više aviona pobeglo u Rusiju. 15. april Nemačke trupe osvojile Sarajevo