Albert Camus
Izvor: Wikipedija
Albert Camus (Mondovi, 7. studenog 1913. - Pariz, 4. siječnja 1960.), francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela.
Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru".
[uredi] Životopis
Otac mu je bio zemljoradnik, a umro je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Osnovnu i srednju školu, a zatim sveučilište, Camus pohađa u gradu Alžiru. Uči filozofiju, ali se bavi raznim poslovima da bi se prehranio: dobavlja dijelove za automobile, radi kao pomorsko-trgovački mešetar i kao činovnik u prefekturi. Bavi se i meteorologijom.
Završava studije, diplomira iz književno-povijesnih znanosti, piše raspravu o Platonu i Svetom Augustinu. Tom radnjom postiže diplomu koja ga osposobljava za dalje studiranje i otvara put do najviših akademskih časti. No bolest, tj. tuberkuloza, sprečava ga da nastavi studiranje. S nekolicinom mladih ljudi osniva dobrovoljačku kazališnu skupinu zvanu Equipe. Premda Camus u to doba živi oskudno (svoje je materijalne prilike sredio tek nakon rata, stekavši svojim pisanjem građansko blagostanje), razmjerno mnogo putuje: Balearski otoci, Italija, Srednja Europa... Usput se bavi novinarstvom, surađujući s lokalnim novinama.
U Francusku je došao 1940. i s nekim kolegama osniva ilegalne novine koje nose znakovito ime "Combat", a nazvane su tako po grupi otpora kojoj pripada i Camus. Glavno sjedište ove grupe bio je Lyon. Iz Lyona Camus se seli u Pariz, gdje dočekuje oslobođenje. "Combat" tada nastavlja izlaziti normalno, a osnivač lista koji je izvršio značajnu ulogu u pokretu otpora, nastavlja političku djelatnost, pišući zapažene nepotpisane uvodnike. Camusovi su članci posvećeni najprečim i najosjetljivijim pitanjima poslijeratnih dana, kao što je na primjer problem čišćenja i odmazde.
Godine 1948. osniva Odbor za pomoć žrtvama totalitarnih država, zauzima pozitivan stav prema stvaranju svjetske vlade koja bi bila nadnacionalna. Argentinski pisac Ernesto Sabato zaokupio je njegovu pažnju, te ga Camus otkriva ostatku svijeta.
1957. godine Albert Camus dobiva Nobelovu nagradu za književnost.
Albert Camus je poginuo u prometnoj nesreći nedaleko od Pariza 1960.
[uredi] Djela
- Naličje i lice (1937.),
- Pirovanje (1939.),
- Stranac (L'Étranger - 1942.),
- Mit o Sizifu (1942.) filozofski esej,
- Nesporazum (1944.),
- Kaligula (1944.),
- Kuga (La Peste - 1947.),
- Prometej u paklu (1947.) filozofski esej,
- Opsadno stanje (1948.),
- Kronika 1944-48 (1950.),
- Pravednici (1949.),
- Minotaur ili Sastanak u Oranu (1950.),
- Pobunjeni čovjek (1951.),
- Ljeto (1954.) svojevrstan nastavak «Pirovanja»,
- Pad (La Chute) (1956.),
- Progonstvo i kraljevstvo (1957.) zbirka novela,
- Razmišljanja o giljotini (1957.) esej protiv smrtne kazne,
- Dnevnici s putovanja (Les Chroniques du Jour - 1957.).
- Sretna smrt (posthumno)
- Prvi čovjek (1994.)
Nakon njegove smrti objavljen mu je roman "Sretna smrt", napisan prije Stranca. Nedovršeni autobiografski roman Prvi čovjek objavila je njegova kći 1994. godine.
[uredi] Poveznice
- Egzistencijalizam
1901. Sully Prudhomme | 1902. Theodor Mommsen | 1903. Bjørnstjerne Bjørnson | 1904. Frédéric Mistral & José Echegaray y Eizaguirre | 1905. Henryk Sienkiewicz | 1906. Giosuè Carducci | 1907. Rudyard Kipling | 1908. Rudolf Eucken | 1909. Selma Lagerlöf
1910. Paul von Heyse | 1911. Maurice Maeterlinck | 1912. Gerhart Hauptmann | 1913. Rabindranath Tagore | 1915. Romain Rolland | 1916. Verner von Heidenstam | 1917. Karl Adolph Gjellerup & Henrik Pontoppidan | 1919. Carl Spitteler
1920. Knut Hamsun | 1921. Anatole France | 1922. Jacinto Benavente | 1923. William Butler Yeats | 1924. Władysław Reymont | 1925. George Bernard Shaw | 1926. Grazia Deledda | 1927. Henri Bergson | 1928. Sigrid Undset | 1929. Thomas Mann
1930. Sinclair Lewis | 1931. Erik Axel Karlfeldt | 1932. John Galsworthy | 1933. Ivan Aleksejevič Bunjin | 1934. Luigi Pirandello | 1936. Eugene O'Neill | 1937. Roger Martin du Gard | 1938. Pearl S. Buck | 1939. Frans Eemil Sillanpää
1944. Johannes Vilhelm Jensen | 1945. Gabriela Mistral | 1946. Hermann Hesse | 1947. André Gide | 1948. Thomas Stearns Eliot | 1949. William Faulkner
1950. Bertrand Russell | 1951. Pär Lagerkvist | 1952. François Mauriac | 1953. Winston Churchill | 1954. Ernest Hemingway | 1955. Halldór Laxness | 1956. Juan Ramón Jiménez | 1957. Albert Camus | 1958. Boris Pasternak | 1959. Salvatore Quasimodo
1960. Saint-John Perse | 1961. Ivo Andrić | 1962. John Steinbeck | 1963. Giorgos Seferis | 1964. Jean-Paul Sartre | 1965. Mihail Aleksandrovič Šolohov | 1966. Shmuel Yosef Agnon, Nelly Sachs | 1967. Miguel Ángel Asturias | 1968. Yasunari Kawabata | 1969. Samuel Beckett
1970. Aleksandar Isajevič Solženjicin | 1971. Pablo Neruda | 1972. Heinrich Böll | 1973. Patrick White | 1974. Eyvind Johnson & Harry Martinson | 1975. Eugenio Montale | 1976. Saul Bellow | 1977. Vicente Aleixandre | 1978. Isaac Bashevis Singer | 1979. Odiseas Elitis
1980. Czesław Miłosz | 1981. Elias Canetti | 1982. Gabriel García Márquez | 1983. William Golding | 1984. Jaroslav Seifert | 1985. Claude Simon | 1986. Wole Soyinka | 1987. Joseph Brodsky | 1988. Naguib Mahfouz | 1989. Camilo José Cela
1990. Octavio Paz | 1991. Nadine Gordimer | 1992. Derek Walcott | 1993. Toni Morrison | 1994. Kenzaburo Oe | 1995. Seamus Heaney | 1996. Wisława Szymborska | 1997. Dario Fo | 1998. José Saramago | 1999. Günter Grass
2000. Gao Xingjian | 2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul | 2002. Imre Kertész | 2003. J. M. Coetzee | 2004. Elfriede Jelinek | 2005. Harold Pinter| 2006. Orhan Pamuk