Jugoslavija na Pjesmi Eurovizije

Izvor: Wikipedija

Jugoslavija je sudjelovala na Eurosongu 27 puta. Debitirala je 1961. i natjecala se svake godine do 1992., osim 1977., 1978., 1979., 1980. i 1985. Bila je jedina komunistička država koja je sudjelovala na natjecanju.

Jugoslaviju su tijekom godina predstavljali izvođači iz 5 od 6 republika koje su je činile. Bili su iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Slovenije. Jedino Makedonija nije imala predstavnika. Izvođači iz Hrvatske bili su najuspješniji jer su pobijedili na 12 od 27 Jugovizija.

Jugoslavija je pobijedila na Pjesmi Eurovizije 1989. Prema pravilima natjecanja, Eurosong se 1990. održao u Zagrebu (danas Hrvatska).

Od raspada zemlje sve su se bivše jugoslavenske republike pojavljivale na natjecanjima, iako se Savezna Republika Jugoslavija nije pojavljivala tijekom čitavog vremena svog postojanja. Međutim, Srbija i Crna Gora je debitirala 2004. i osvojila 2. mjesto. Rezultati drugih republika su različiti: Hrvatska je imala uspjeha sredinom devedesetih, Bosna i Hercegovina 2000-ih, a Makedonija nikad nije ušla u prvih 10. Neovisna Crna Gora debitirala je 2007. i nije prošla u finale.

Jedina pobjeda od raspada je pobjeda neovisne Srbije, debitanta koji je 2007. osvojio prvo mjesto sa pjesmom Molitva Marije Šerifović.

Sadržaj

[uredi] Popis predstavnika

Godina Predstavnik Naslov pjesme Osvojeno mjesto
1961. Ljiljana Petrović "Neke davne zvezde" 8. mjesto
1962. Lola Novaković "Ne pali svetla u sumrak" 4. mjesto
1963. Vice Vukov "Brodovi" 11. mjesto
1964. Sabahudin Kurt "Život je sklopio krug" 13. mjesto
1965. Vice Vukov "Čežnja" 12. mjesto
1966. Berta Ambrož "Brez besed" 7. mjesto
1967. Lado Leskovar "Vse rože sveta" 8. mjesto
1968. Luči Kopurso & Hamo Hajdarhodžić "Jedan dan" 7. mjesto
1969. Ivan & 3M "Pozdrav svijetu" 13. mjesto
1970. Eva Sršen "Pridi, dala ti bom cvet" 11. mjesto
1971. Tereza Kesovija "Muzika i ti" 9. mjesto
1973. Zdravko Čolić "Gori vatra" 15. mjesto
1974. Korni grupa "Moja generacija" 12. mjesto
1975. Pepel in Kri "Den ljubezni" 13. mjesto
1976. Ambasadori "Ne mogu skriti svoju bol" 17. mjesto
1981. Seid Memić - Vajta "Leila" 15. mjesto
1982. Aska "Halo Halo" 14. mjesto
1983. Danijel Popović "Džuli" 4. mjesto
1984. Vlado Kalember & Izolda Barudžija "Ciao, Amore" 18. mjesto
1986. Doris Dragović "Željo moja" 11. mjesto
1987. Novi fosili "Ja sam za ples" 4. mjesto
1988. Srebrna Krila "Mangup" 6. mjesto
1989. Riva "Rock Me" 1. mjesto
1990. Tajči "Hajde da ludujemo" 7. mjesto
1991. Baby Doll "Brazil" 21. mjesto
1992. Ekstra Nena "Ljubimte pesmama" 13. mjesto (bez Slovenije i Hrvatske na izboru)

[uredi] 1961.

Prvo sudjelovanje druge Jugoslavije na Eurosongu dogodilo se 1961. godine. Te godine boje SFRJ branila je mlada i do tada nepoznata pjevačica iz Novog Sada, Ljiljana Petrović. U vrijeme prvog nacionalnog izbora Ljiljana se nalazila u Ljubljani (slovenija), gdje je snimala svoj singl za izdavačku kuću Jugoton (danas Croatia Records). Jože Privšek, slovenski autor, čuo je mladu Ljiljanu i predložio joj da otpjeva njegovu kompoziciju Neke davne zvezde. Ona je pristala i pobijedila. Ljiljana Petrović za sebe voli reći da je kroz europska vrata ušla na jugoslavensku pop scenu. Tekst za ovu kompoziciju napisao je poznati srpski pjesnik Miroslav Antić. On je smatrao da socijalistička pjevačica mora biti smjerno i skromno odjevena. Pred sam nastup spikerka TV Ljubljane Saša Novak, koja se nalazila u jugoslavenskoj delegaciji, krišom je Ljiljani okačila srebrni broš koji je predstavljao jedini modni detalj na njenoj jednostavnoj crnoj haljini. Kompozicija "Neke davne zvezde" osvojila je 8. mjesto sa dobijenih 9 bodova.

Ljiljana Petrović danas živi u Novom Sadu i gledatelji je rijetko imaju priliku vidjeti u glazbenim emisijama RTV Novi Sad. Iako nikad nije pripadala samom vrhu jugoslavenske zabavne glazbe, ostati će upamćena kao uvijek nasmijani interpretator brojnih balada prepoznatljivog zvuka koje je najčešće izvodila uz gitaru.

[uredi] 1962.

Sljedeće godine predstavnik Jugoslavije bila je Lola Novaković, pjevačica iz Beograda, koja je sa kompozicijom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mjesto. Pjesmu je na tekst Dragutina Britvića komponirao Jože Privšek. Četvrto mjesto, do kojeg je došla sa ukupno 10 osvojenih bodova, biti će teško ponovljiv uspjeh u periodu od dva desetljeća jugoslavenskog sudjelovanja. Kurioziteta radi, uvijek kritičan žiri Italije pri predstavljanju Jugoslavije, Loli Novaković dodjeljuje najveće ocjene.

Lola je šezdesetih godina 20. stoljeća bila jedna od najvećih zvijezda pop glazbe na prostorima bivše Jugoslavije. Ostati će upamćeni serijali njenih koncerata u najvećoj dvorani glavnog grada, "Domu sindikata". Lolu se i danas može čuti na njenim nastupima u elitnim beogradskim klubovima. Godinama, svakog 1. siječnja u okviru manifestacije "Ulica otvorenog srca", sretnu Novu godinu poželi Beograđanima pjesmom "Beograde", koju izvodi na podiju ispred kultnog beogradskog kazališta "Atelie 212" u strogom centru Beograda.

[uredi] 1973.

Jedanaest godina kasnije, 1973., Jugoslaviju u Luksemburgu predstavlja Zdravko Čolić sa kompozicijom Kemala Montena "Gori vatra". Nije uspio zapaliti Europu, osvojio je pretposljednje, 15. mjesto sa 65 bodova. Za utjehu, ostali su mu komplimenti Clif Richarda za njegovu interpretaciju.

Loš eurovizijski plasman nije smetao Zdravku Čoliću da napravi jednu od najblistavijih pjevačkih karijera na prostorima bivše Jugoslavije. I pored raspada zemlje, Zdravko Čolić ostao je najpopularniji pjevač zabavne glazbe koji svojim koncertima puni nogometne stadione i sportske dvorane od Slovenije do Makedonije. Od početka jugoslavenskih ratova živi u Beogradu. Kao potvrda neprolaznosti njegove karijere i popularnosti koja traje preko trideset godina bilježimo njegovu turneju po bivšoj Jugoslaviji "Okano" godine 2001. Turneja je ovjenčana koncertom na najvećem stadionu u Srbiji i Crnoj Gori, popularnoj "Makarani", pred 800 000 ljudi 30. lipnja 2001. godine. To je bila svojevrsna repriza najvećeg koncerta u povijesti show biznisa na ovim prostorima, koji je održan na istom mjestu 5. prosinca 1978. godine u okviru njegove turneje "Putujući zemljotres".

[uredi] 1974.

Dvanaesto mjesto na ESC 1974. osvojila je "Korni grupa" sa pjesmom "Moja generacija 1942." To je bila pobjednička kompozicija opatijskog festivala koji je istovremeno bio i nacionalni izbor za jugoslavenskoga predstavnika na Pjesmi Eurovizije. Kritika je "Korni grupu" ispratila na ESC dvojako: dok su jedni smatrali da se Europi, pogotovo na tlu Engleske, ne može prodavati pop glazba, drugi su bili puni hvale jer napokon na Eurosong nije poslan šlager.

Kornelije Kovač, osnivač i vođa grupe, smatra se jednim od najboljih kompozitora Srbije i Crne Gore. Kao kompozitor sudjelovao je na Jugovizijama osamdedetih godina 20. stoljeća i to komponirajući za najpoznatiju folk pjevačicu Lepu Brenu. Kćeri Kornelija Kovača su kao prateći vokali sudjelovali na ESC 1990. godine, a kao kompozitor Kristina Kovač sa grupom je "Peti Element" osvojila drugo mjesto na Evropesmi/Europjesmi 2004. godine.

Danas Kornelije Kovač zauzima kritičan stav kada je najveći europski festival lakih nota u pitanju. "Pjesmu Eurovizije" vidi kao visok produkt show biznisa gdje novac i marketing igraju presudnu ulogu. Kada je njegovo sudjelovanje na ESC u pitanju, misli da je sudjelovao sa neadvekatnom pjesmom jer je nije komponirao za Europu već za domaći festival sa temom koja je bila razumljiva za mlade tadašnje Jugoslavije. Kurioziteta radi, garderobu je "KOrni grupa" u Brajton-u dijelila predstavnicima Švedske i pobjednicima Pjesme Eurovizije 1974., grupi ABBA.

[uredi] 1976.

Pjesmu "Ne mogu skriti svoju bol" kojom je grupa "Ambasadori" iz Bosne i Hercegovine predstavljala Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1976. komponirao je Slobodan Vujović na tekst Slobodana Durašovića. Iako je bila hit u zemlji, ova pjesma se nije dopala europskoj publici i osvojila je pretposljednje 17. mjesto sa samo devet osvojenih bodova. Loš plasman grupe Ambasadori bio je razlog stanke od 5 godina u jugoslavenskim sudjelovanjima na Eurosongu.

[uredi] 1982.

Najveću popularnost u bivšoj Jugoslaviji ovaj festival imao je osamdesetih godina prošlog stoljeća. Na nacionalnim izborima su se pojavljivale apsolutno najveće glazbene zvijezde. Bilo je i radnji iza kulisa, kao i neprincipijelnog glasovanja republičkih žirija u svrhu pobjede svojih predstavnika. Takvu situaciju iskoristila je beogradska grupa "Aska" 1982. godine u Ljubljani gdje se održavao nacionalni izbor za Pjesmu Eurovizije. I dok su favoriti dobivali ili maksimalni broj bodova ili bili ignorirani, pjesma "Halo, halo" dobivala je bodove od svih republičkih žirija i na kraju trijumfirala. Na tekst Mira Zeca, pjesmu je komponirao Aleksandar "Sanja" Ilić. Njemu je to nije bilo prvo sudjelovanje na Jugovizijama. Godine 1968. kao 16- godišnjak poslao je svoju kompoziciju "Baj, baj, baj" na nacionalni izbor, što ga čini najmlađim kompozitorom u povijesti nacionalnog natjecanja. Dobro obavješteni izvori tvrde da je kompozicija ušla u uži izbo iz razloga što je član komisije za izbor pjesama bio njegov otac Miodrag Ilić "Beli".

Grupu "Aska" činili su Izolda Barudžija, Snežana Mišković i Snežana Stamenković.

Pjesma "Halo, halo" osvojila je 14. mjesto, a ostati će zapamćena kao prva jugoslavenska kompozicija koja je od nekog žirija dobila maksimalnih 12 bodova. Švedski žiri je ocjenio da je upravo jugoslavenska kompozicija bila najbolja pjesma Eurosonga 1982.

Izolda Barudžija ostati će zapamćena kao apsolutna jugoslavenska zvijezda po broju nastupa na Pjesmi Eurovizije. Ona je Jugoslaviju predstavljala tri puta; 1982., 1983. i 1984. Danas živi u Beogradu i pored svojih nastupa na Pjesmi Eurovizije nikada nije uspjela napraviti zavidnu solističku karijeru. Neposredno nakon nastupa u Herogeitu, Snežana Stamenković sde povukla sa glazbene pop scene, a zavidnu je karijeru osobito devedesetih imala Snežana Mišković zvana Viktorija. Danas je i ona van glazbene scene.

[uredi] 1983.

Crnogorac Danijel Popović kao predstavnik TV Titograda (danas RTCG) pobijedio je na domaćem izboru i predstavljao je Jugoslaviju na ESC 1983. godine. Na tekst Marija Mihaljevića, glazbu za pjesmu "Džuli" komponirao je sam Danijel. U München je ispraćen oštrim kritikama da mu je pjesma plagijat popularnog Sheykin Stevensa.

Međutim, Danijel je osvojio 4. mjesto i ponovio dotadašnji najveći uspjeh kojeg je postigla Lola Novaković, dvadeset i jednu godinu ranije. Pet žirija je jugoslavenskom predstavniku dodijelilo maksimalni broj bodova. I drugi žiriji su bili naklonjeni jugoslavenskoj pjesmi, tako da je Danijel osvojio ukupno 125 bodova.

Nakon Eurosonga, slijedi njegova zaista velika popularnost u državi. LP "Džuli" prodat je u, za tadašnje prilike nevjerojatnom i do danas neponovljivom tiražu od 800 000 primjeraka. Pjesma je bila i europski hit, ali i pored toga, Danijel nije uspio napraviti internacionalnu karijeru.

[uredi] 1984.

Sljedeće godine, TV Titograd ponovno trijumfira na nacionalnom izboru i to kompozicijom "Ljubavna priča broj 1" koju su u Skoplju izveli Izolda Barudžija i Vlado Kalember. Na ESC 1984. pjesma crnogorskog autorskog tendema Slobodana Bučevca i Milana Perića izvedena je pod naslovom "Ćao amore", a od posljednjeg mjesta spasili su je 16 bodova turskog i ciparskog žirija. Turski žiri je ovoj pjesmi dao 8 bodova iako turska TV nije prikazala spot ove pjesme. Zbog slobodnijih scena snimanih na crnogorskom primorju, spot je cenzuriran i zabranjen za prikazivanje na nacionalnoj turskoj televiziji.

[uredi] 1991.

Predstavnik SFRJ na pretposljednjoj Jugoviziji bila je Dragana Šarić ili Beibi Dol sa kompozicijom "Brazil". Ovu pjesmu komponirali su Slobodan Marković i Zoran Vračević, a tekst je napisala sama Dragana Šarić.

Nacionalni izbor te se godine održavao u Sarajevu i to 9. ožujka koji će ostati upamćen kao datum prvih opozicijskih demonstracija protiv vladavine Slobodana Miloševića. Dok su tenkovi na ulicama glavnog grada razbijali prosvjede, Beibi Dol u četvrtom pokušaju pobijedila je na Jugoviziji. Predstavnici Slovenije i Hrvatske optuživali su da je pobjeda Beibi Dol posljedica neprincipijelnog glasovanja triju srpskih žirija (TV Beograd, TV Priština i TV Novi Sad).

Negativne okolnosti pratile su sudjelovanje Beibi Dol na Pjesmi Eurovizije u Rimu. Nekoliko dana prije održavanja festivala počeli su prvi oružani sukobi u Hrvatskoj. Beibi Dol je voljom ždrijeba nastupala prva. I pored ultra modernog nastupa, sa pjesmom koja i danas zvuči svježe, jedino je žiri Malte jugoslavenskoj kompoziciji dodijelio jedan bod što je bilo dovoljno za pretposljednje mjesto. Upravo su ovako loš plasman pjesme "Brazil" engleski kritičari iskoristili za dokazivanje tvrdnje da je Eurovizija prevaziđena forma zatvorena za suvremene trendove u pop glazbi.

[uredi] 1992.

Ekstra Nena je posljednja koja je na Eurosongu branila boje države po imenu Jugoslavija. Na nacionalnom izboru nisu sudjelovali predstavnici Slovenije i Hrvatske, čije su se države proglasile neovisnim. Pjesmu "Ljubim te pesmama" napisao je Radivoje "Rade" Radivojević, a tekst je napisao Gale Janković. Sa 44 boda, Snežana Berić ili Ekstra Nena zauzela je 13. mjesto. Nekadašnja folk zvijezda kojoj je pseudonim ostao upravo iz perioda bavljenja folk glazbom, danas se isključivo bavi pop glazbom i to sa promjenjivim uspjehom. Sudjelovala je i na srpsko-crnogorskom izboru 2004.

[uredi] Povezani članci