Razgovor:Bošnjačko-hrvatski sukob
Izvor: Wikipedija
Wikipedija treba da neutralno navodi činjenice, a ne kako Kubura u nacionalističkom zanosu radi izmišljajući teorije zavjere o Kos-u i nazivajući predsjednika Hrvatske ili Bilandžića minornim ljudima. Nije Kuburino da ocjenjuje i daje epitete o određenim političarima. Lično ih može mrziti, ali ne može tako raditi, jer se onda Wikipedija pretvara u forum, a to joj nije namjena.
Također se Bošnjaci omalovažavaju tako što ih se naziva prema vjerskoj pripadnosti kako je nametnuto u SFRJ od strane srpske vlasti. Identično se ponašaju srpski radikali prema Hrvatima nazivajući ih Katolicima Srbima i sl. Ako ništa drugo poštujte nacionalna osjećanja drugih ljudi, jer ljudi nisu klikeri da ih ponižavate, jer zapravo na taj način to radite sebi samima.
Pogledao sam doprinos saradnika Kubure, mislim da je maliciozan korisnik koji razvaljuje kredibilitet Wikipedije. Npr. u članku Gornji Vakuf-Uskoplje je fabrikovao činjenicu navodeći da je "hrvatski" naziv Uskoplje, a "bošnjački" Gornji Vakuf. Naime, prema zakonu koji je donesen o G. Vakufu - Uskoplju, naziv je identičan za sve Gornji Vakuf - Uskoplje, nazivi nemaju nikakav nacionalni predznak. Ovako obrađivati teme može samo neko vrlo nacionalno opterećen, da ne upotrijebim težu riječ. Iskreno žalim takve. Ali neću vam ja vraćati kredibilitet, to morate sami.
Dodavanje ovog šablona je vrhunski cinizam, ali patetičan prije svega. Zaista ljudi možete se ponašati ratoborno kao kauboji (na hrvatskom inače kauboji) i indijanci (na hrvatskom indijanci), ali urušavate sami sebe (na hrvatskom inače sebe). Ovo me podsjeti na Nadrealiste :)
- Drugo lice jednine, molim lijepo. Rosier 01:26, 26. svibanj 2007. (CEST)
Eto vidiš ti to Rosier šta se desi s ovim svijetom i planetom Zemljom. Umjesto da ljudi pomažu jedni druge, da se druže, da se relaksiraju, mladost ode u besmislice, vrijeđanja i ponižavanja. Ali svakom svačije :)
[uredi] NPOV
Prema Wikipedija:Nepristrano gledište (bar onaj dio koji je preveden), evidentno je da ovaj članak ne zadovoljava taj kriterij. Rosier 17:23, 26. svibanj 2007. (CEST)
- Članak se ne bavi samim sukobom, nego isključivo njegovim uzrocima. Donose se opći sudovi bez utemeljenih premisa, pod krinkom "smatra se" i "govori se". Još uvijek nije neutralan. Rosier 00:31, 27. svibanj 2007. (CEST)
-
- Članak je teški esejitis. Ni prvi ni zadnji od Mir Harvena. MH-u svaka čast na poznavanju povijesti i upućenosti u neke nijanse koje su nama neupućenima promakle, ali mislim da bi nakon 3-4 godine na wikipediji napokon trebao naučiti pisati enciklopeijskim stilom. --Ante Perkovic 12:31, 5. lipanj 2007. (CEST)
[uredi] Špegelj
Tko kaže da Martin Špegelj smatra da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH? On sam u svojoj knjizi "Sjećanja vojnika" to opovrgava.--Jack Sparrow 13:05, 5. lipanj 2007. (CEST)Jack Sparrow
[uredi] Esejitis
Prebacujem esejitis ovdje. Molim suradnika Mir Harvena da komentare tipa...

...zadrži za neki svoj blog, a ne za enciklopediju. Ovakvi eseji se previše esejni i za nečiju kolumnu. --Ante Perkovic 10:50, 7. lipanj 2007. (CEST)
U medijima i javnosti općenito dominiraju sljedeće predodžbe o uzrocima i tijeku rata:
- većina muslimansko-bošnjačkoga nacionalnoga korpusa, te dio hrvatskih političara i pisaca, među kojima su najistaknitiji predsjednik RH Stjepan Mesić i povjesničari publicist Ivo Banac, te političke stranke kao HNS i IDS, smatraju da je uzrokom sukoba hrvatska državna politika koju je oblikovao Franjo Tuđman, a koja je smjerala podijeliti Bosnu i Hercegovinu i pripojiti Hrvatskoj dio teritorija sadašnje BiH (procjene o postotku i dijelu toga područja razlikuju se). Iako se kao državnik Stjepan Mesić distancirao od toga stanovišta[nedostaje referenca], ostaje činjenica da je njegovo svjedočenje na sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu (ICTY) jedno od uporišta te tvrdnje. Po toj je zamisli postojao dogovor između predsjednika Hrvatske i Srbije, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o nekoj vrsti podjele BiH između Hrvatske i Srbije, bez obzira na muslimansko stanovništvo i njegove nacionalne i političke aspiracije. Sastanak u Karađorđevu i kasnije u Tikvešu su, prema tomu mišljenju, značili sporazum između hrvatske i srpske strane o "podjeli BH", a rat koji se kasnije odvijao u BH bio je, nemalim dijelom "dogovoren" i politički teledirigiran prema prethodnom dogovoru dvaju strana. Tu je verziju događaja prihvatio, u većoj mjeri (posebno profilom presude hrvatskom političaru Dariju Kordiću), i Haaški tribunal. Osnovni je dokazni materijal Haaškoga suda, kao i navodna potvrda toga stajališta, niz transkripata koji su zabilježeni u Tuđmanovom uredu, a u kojima ovaj neformalno govori o neodrživosti Bosne i Hercegovine kao države, te o mjerama koje poduzima hrvatska vlada da pomogne Hrvate u BiH i HVO u ratu s muslimanskom Armijom BiH. Kritičari naglašavaju kako ne postoji nikakav pisani ili bilo kakav drugi dokument koji bi potkrjepljivao tezu o dogovoru u Karađorđevu; da je sam tijek događaja, tj. rasplamsavanje agresije na Hrvatsku i hrvatska područja u BH najbolji pokazatelj nepostojanja bilo kakvog hrvatsko-srpskoga sporazuma, te da transkripti u kojima se niječe mogućnost opstanka Bosne i Hercegovine sami po sebi nisu dokaz ničemu, jer je BiH i danas protektorat koji ne bi opstao bez strane prisile i nazočnosti[nedostaje referenca]. Haaški se sud u tom kontekstu drži za politički instrument izjednačavanja "krivnje" i sredstvo u borbi za stvaranje regionalnih asocijacija Zapadnoga Balkana[nedostaje referenca], a njegove presude primarno politički motivirane i povijesno-dokumentacijski bezvrijedne[nedostaje referenca]. Tekstovi i knjige koje zastupaju stajališta o "dogovorenome ratu" i/ili Tuđmanovoj politici podjele Bosne i Hercegovine su sljedeći: "Geneza jedne zablude", analiza Hrvatske Republike Herceg-Bosne autora Cirila Ribičiča (koju je ovaj napravio po narudžbi Haaškoga suda), zbirka raščlana "Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" niza sudionika, "Stenogrami o podjeli Bosne" 1.-2. urednika Predraga Lucića.
Postoje indicije koje govore o dobro isplaniranoj KOS-ovoj akciji, kojom se okrenulo Muslimane na Hrvate.[nedostaje referenca]
Neki ga smatraju agresijom Hrvatske na BiH, uglavnom kod političara iz redova Muslimana (kasnije: Bošnjaka) i osoba iz hrvatskog političkog života poput predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, Dušana Bilandžića, Ante Markovića, generala Martina Špegelja itd.[nedostaje referenca] U presudama pred ICTY (Rajić, Blaškić, te Kordić i Čerkez) sukob je definiran kao međunarodni oružani sukob Hrvatske (zajedno s Herceg-Bosnom) s jedne strane i Republike Bosne i Hercegovine tj. snaga bosanske vlade u Sarajevu, s druge.[1]