Žu Enlai

Izvor: Wikipedija

Žu Enlai
周恩来
Žu Enlai

1. Premijer Narodne Republike Kine
U službi
1. listopada 1949. – 8. siječnja 1976.
Prethodnik nitko
Nasljednik Hua Guofeng

1. Ministar vanjskih poslova Narodne Republike Kine
U službi
1949. – 1958.
Prethodnik  nitko
Nasljednik Čen Ji

Rođenje 5. ožujka 1898.
Huaian, Kina
Smrt 8. siječnja 1976.
Peking, Kina
Politička stranka KPK
Supruga Deng Jingčao

Žu Enlai (kineski 周恩来, Huaian, 5. ožujka 1898. - Peking, 8. siječnja 1976.), ugledni kineski komunistički vođa ,političar, državnik i diplomat.

Rodio se u mjestu Huainan, provincija Jiangtsu. Obitelj mu potječe iz klase obrazovanih znanstvenika. No, unatoč tome nije im dobro išlo. Njegov djed bio je minorni činovnik, uz to i slabo plaćen. Otac mu je padao carske ispite koji su bili potrebni da se uđe u državnu službu. Zbog toga je proveo život obavljajući minorne činovničke poslove. Žua je posvojio njegov ujak koji je bolovao od tuberkuloze. Naime, za obitelj koja ispovijeda konfucionizam i potječe iz takvog staleža bila je sramota da mlađi brat umre bez djece.

Upisao se u škole i dobro učio. Nakon nekog vremena, pošao je kod ujaka i tako mu iduća postaja postaje provincija Mandžurija. Diplomirao je u školi za modele gdje je učio matematiku, prirodne znanosti, kinesku povijest, zemljopis i književnost. U misionarskoj školi koju je financirala SAD, učio je o slobodi, demokraciji, Američkoj i Francuskoj revoluciji.

Ostavši siroče u 10. godini, morao se snalaziti sam. Otišao je jedno vrijeme pohađati sveučilište u Tokyu. No, japanski jezik je slabo poznavao, nije se mogao koncentrirati, pa je na kraju napustio Japan. Pitavši kolege koji je cilj njihova naobrazba, rekli su mu da Kina treba elitu, obrazovane doktore, inžinjere, i učitelje. "Ali zašto?", odgovorio bi on. "Ako će Kina nestati, koja korist od učenja?".

Mladi Žu otišao je u Francusku gdje je osnovana Kineska komunistička partija. Tamo je bio dio programa "Uči i radi" kojim se izrabljivalo kineske useljenike koji su postajali jeftina radna snaga vlasnicima tvornica, a nisu dobivali neko posebno značajno obrazovanje. Žu je pisao braći u Kinu prozvavši korumpirane državne činovnike i upozorivši na još mnogo drugih stvari. Vrativši se kući, postaje sindikalni aktivist, veoma aktivan u domaćoj politici. Osniva studentski sindikat a njegova djevojka, kasnije i žena, aktivna je u ženskom dijelu posla. Kada su neki ljudi zatvoreni, Žu je poludio, poveo prosvjede, na kraju završivši u zatvoru zajedno sa još 38 osoba. No, nije se predavao, i nastavio je borbu, predan svojim uvjerenjima.

Oženio je svoju dugogodišnju curu Deng Jengčao, s kojom nije imao djece. Iako njih dvoje nisu imali djece, posvojili su mnogo siročadi "revolucionarnih mučenika", a najpoznatija osoba koju su posvojili je bivši kineski premijer Li Peng.

Iskazao se u otporu japanskom okupatoru, a u Dugom maršu prešao je na stranu predsjednika Maoa. Iako je bio sklopljen savez sa Čang-kaj šekom, vođom Kuomitanga (Kineske Nacionalističke stranke), Čangova sklonost autoritarnosti nije mu se svidjela.

Kad je Drugi svjetski rat završio, još uvijek je trajao građanski rat. Kad je 1. listopada 1949. Peking pao u ruke Maovih komunista stupio je na položaj premijera na kojem je ostao do svoje smrti. Bio je i ministar vanjskih poslova od 1949. do 1958. godine.

Vješt i sposoban diplomat, zalagao se za mirnu koegzistenciju. Kina je za vrijeme njegovog mandata bila razvijena i posjećivana od strane zapadnih državnika.

Unatoč tome što je obolio od raka mjehura, ostao je radišan, no prenio je dio svojih odgovornosti, na oca moderne Kine, Denga Xiaopinga. Umro je 8. siječnja 1976. u 77. godini, 8 mjeseci prije Maoa.