Josip Tabak

Izvor: Wikipedija

Josip Tabak (Sarajevo, 1. ožujka 1912. - Zagreb 5. srpnja 2007.), hrvatski prevoditelj, pisac, esejist, novinar i književni kritičar, znalac preko dvadeset jezika.

Sadržaj

[uredi] Životopis

Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom Sarajevu, a potom je otišao u Prag, Pariz, Madrid i Zagreb studirati novinarstvo, romanistiku i germanistiku. Nakon školovanja od 1934. do 1941. radi kao novinar i prevoditelj. Od 1943. do 1945. bio je profesionalni prevoditelj u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu. Godine 1946. izdržava robiju kao politički zatvorenik u Zagrebu i Staroj Gradiški, te nakon toga živi bez namještenja radeći kao fizički radnik. Tek se 1950. godine uspijeva zaposliti u struci. Od 1957. radi kao samostalan prevoditelj i lektor, u mirovinu odlazi 1979. ali se i dalje nastavlja baviti prevodilačkim radom. Od 1976. do 1980. godine bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN kluba. Potkraj života odlazi u starački dom u Novom Zagrebu, u kojemu boravi sa suprugom Blagom Aviani, sociologinjom.


[uredi] Stvaralaštvo

Kao stručnjak za književno prevođenje kojime se bavi od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika (Melvilleov Moby Dick, Daudetova Pisma iz mog mlina, De Amicisovo Srce, Andersenove Priče i bajke, djela Francea, Perraulta i Londona), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.

Možda najpoznatiji po radu na Cervantesovu Don Quijoteu, djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a Tabak desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva - danas se Tabakov Don Quijote smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće.

Također značajan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.

Tabak je, ne samo zbog svog velikog opusa, nego i zbog predanog rada na leksičkom i sintaktičkom bogatstvu hrvatskog jezika, uspostavio visoki standard generacijama književnih prevoditelja. Mnogi njegovi prijevodi imaju književni dignitet ravan izvorniku, jer je Tabak jezičnom kreativnošću uspio prenijeti podjednako starinske, patinirane i stilizirane govore, a posebice mitske i arhetipske situacije. Osim što je preveo preko osamdeset djela klasične i svuremene književnosti, kao redaktor, lektor i nerijetko kao nepotpisani suprevoditelj surađivao je na još oko tri stotine knjiga. Sve svoje prijevode obavljao je ručno.

[uredi] Nagrade

  • 2000. Međunarodno priznanje IBBY Honour List za prijevod Andersenove Snježne kraljice
  • 2004. Nagrada ”Iso Velikanović” za životno djelo
  • 2004. "Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo
  • 2005. Odlikovanje reda viteza Katoličke kraljice Isabele, španjolsko odlikovanje za zasluge na području hispanistike i prevođenja sa španjolskog jezika

[uredi] Izbor iz bibliografije prijevoda

[uredi] sa švedskoga

  • Astrid Lindgren, Razmo u skitnji, Zagreb, 1976.
  • Ivar Lo-Johansson, Samo mati, Zagreb, 1961.
  • Gustaf Helsterm, Gajtanar Lakholm i njegova ideja, Sarajevo, 1958.

[uredi] s norveškoga

  • Alexandar L. Kielland, Garman & Worse, Zagreb, 1985.
  • Johan Falkberget, Između života i smrti, Zagreb, Stvarnost, 1969.
  • Trygve Gulbranssen, Nema puta naokolo, Zagreb, 1959.
  • Trygve Gulbranssen, I vječno pjevaju šume, Zagreb, 1959.
  • Trygve Gulbranssen, Vjetar s planine, Zagreb, 1959.

[uredi] s nizozemskoga

  • A. Rutgers van der Loeff-Basenau, Lavine bjesne, Zagreb, 1987.

[uredi] s flamanskoga

  • Hendrik Conscience, Lav od Flandrije, Zagreb, 1975.

[uredi] s njemačkoga

[uredi] s engleskoga

  • Jack London, Zov divljine, Zagreb, 1951.
  • Jack London, Jerry otočanin, Zagreb, 1986.
  • D. H. Lawrence, Ljubavnik Lady Chatterley, Zagreb, 2004.
  • Herman Melville, Moby Dick ili Bijeli kit, Zagreb, 1999. (sa Zlatkom Gorjanom)

[uredi] s talijanskoga

  • Edmondo de Amicis, Srce, Zagreb, 1993.

[uredi] s portugalskoga

  • Manuel Antonio de Almeida, Uspomene milicijskog narednika, Zagreb, 1962.
  • Mario Graciotti, Čovjek višebrojnik, Zagreb, 1972.
  • Aluizio Azevedo, Dvorište, Zagreb, Zora, 1959.

[uredi] sa španjolskoga

  • Francisco Gomez de Quevedo, Životopis lupeža, Zagreb, 1982.
  • Juan Valera, Juanita la Larga, Zagreb, 1958.

[uredi] s francuskoga

[uredi] Izvori