Vojislav Sekelj
Izvor: Wikipedija
Vojislav Sekelj (Subotica 20. lipnja 1946.) je bački hrvatski književnik iz Vojvodine. Pisao je pjesme, romane, književnu kritiku, eseje i poetske drame.
Djela su mu prevedena na mađarski, njemački, slovački, slovenski, makedonski, albanski, rumunjski, francuski i engleski.
Član je Društva hrvatskih književnika i Društvo književnika Vojvodine.
Jedan je od najčitanijih pisaca u Vojvodini koji piše na hrvatskom jeziku (zbirka "Rič fali" je 2003. doživjela treće izdanje).
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik.
Piše i dijalektalnom poezijom, na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici. Katkada je sofisticirana do virtuelnosti.
Prvi njegovi radovi su bili objavljeni u časopisu "Čik" 1964...
Velik poticaj za njegov daljnji rad mu je bila pohvala od onda renomiranog književnika, njegovog sugrađanina Lazara Merkovića 1968..
U ediciji "Osvit" časopisa "Rukovet" iz Subotica, objavljena mu je 1972. prva zbirka pjesama "Djetinjstvo". I tu je poticaj sugrađanina Merkovića bio značajan, a pazitelji na izričaj na hrvatskom jeziku su mu bili književnici Matija Poljaković i Balint Vujkov. Potonji su ga i poticali na pisanje pjesama na štokavsko-ikavskom narječju mjesnih Hrvata.
Zbog antihrvatske histerije u vrijeme hrvatskog proljeća, od strane lokalnih čelnika Saveza komunista (konkretno, sekretara subotičkog odbora, Stipana Kopilovića) mu je dano do znanja da je nepoželjan da se njegove pjesme objavljuju u časopisu "Rukovet", što se odrazilo vrlo brzo i u uređivačkoj politici tog časopisa. Četiri godine su uvjeti za djelovanje bili vrlo loši.
Na preporuku književnika Petka Vojnića Purčara, urednika kulturne rubrike Radija-Novog Sada, okrenio se pisanju književne kritike. Književnik Jovan Zivlak, s kim ga je Vojnić Purčar upoznao, ga je ohrabrio u pisanju kritika, tako da je Sekelj pisao za razne časopise, novosadska "Polja", zagrebačko "Oko", sarajevski "Izraz", beogradsku "Književnost".
Nako pisanja pjesama i kritika, dao se u pisanje romana, koji su mu davali više slobode. U svom drugom romanu je, po svojim riječima, dao se u pokuse, pokušavši iskazati tjeskobe domaćeg čovjeka nastale uslijed teških ratnih godina 1990-ih.
Prof. Krešimir Nemec ga je uvrstio u antologiju hrvatskog romana 1945.-2000..
1990-ih se dao u novinarstvo.
Član je uredništva časopisa Matice hrvatske iz Subotice, "Klasje naših ravni".
Bio je ravnateljem "Glasa ravnice", a nakon razilaženja sa dijelom suradnika, pokrenuo je dvotjednik "Žig", uspješno promičući novinarstvo na hrvatskom jeziku. "Žig" je izlazio 5 godina, a onda je zbog novčarskih poteškoća prestao izlaziti. Unatoč tome, rad "Žiga" je utro put inim vojvođanskim medijima na hrvatskom jeziku.
Jedan je od intelektualaca bačkih Hrvata, koji je reagirao na priopćenje čelnika Demokratske zajednice Hrvata Đorđa Čovića, u kojem je potonji istupio toleratno prema strankama koje rade na podvajanju i negiranju Hrvata u Bačkoj, odnosno na njegove napade na vodeće intelektualce Hrvate Tomislava Žigmanova, dr Slavena Bačića, odnosno na čelnika DSHV-a Petra Kuntića.[1]
[uredi] Djela
- Djetinjstvo, (zbirka pjesama), 1972.
- Sad znadeš sve, 1979.
- Daleka zvona, (roman), 1983.
- Poljubac izdaje, 1988.
- 23 kritike, 1988.
- Rič fali, (zbirka pjesama), 1991. (reizdana 1993. i 2003.)
- Uzmi dodaj, (roman), 2002.
- U izmučenim riječima,
[uredi] Reference
- ↑ Radio Subotica Elementarna nepogoda, 18. rujna 2007.
[uredi] Vanjske poveznice
- Klasje naših ravni
- Djelo "Rič fali"
- "Hrvatska riječ" Razgovor sa Vojislavom Sekeljem