Protokol iz Kyota

Izvor: Wikipedija

Zelenom su bojom prikazane države koje su ratificirale Kyoto protokol, žutom one koje ga planiraju ratificirati, a crvenom one koje su to odbile.
Zelenom su bojom prikazane države koje su ratificirale Kyoto protokol, žutom one koje ga planiraju ratificirati, a crvenom one koje su to odbile.

Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime je dodatak međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, potpisan s ciljem smanjivanja emisije ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova. Do sad su ga potpisale 170 država i vladinih organizacija (stanje: prosinac 2006.). Protokol je stupio na snagu 16. veljače 2005., kada ga je ratificirala Rusija. Države koje su ga ratificirale, čine 61% zagađivača.

Protokol je otvoren za potpisivanje u japanskom gradu Kyotu u organizaciji Konvencije Ujedinjenih naroda za klimatske promjene (UNFCCC), 11. prosinca 1997. Za njegov stupanje na snagu bilo je potrebno da ga ratificira najmanje 55 država i da države koje su ratificirale protokol čine najmanje 55% zagađivača. To se dogodilo 16. veljače 2005., kada je Rusija ratificirala Protokol.

Protokolom se smanjuje ispuštanje šest stakleničkih plinova: ugljičnog dioksida, metana, didušikovog oksida, fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i heksafluorida. U nekoliko posljednjih desetljeća, povećale su se koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, zbog izgaranja fosilnih goriva u industriji, prometu itd., što je pridonijelo globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama. Sjedinjene Američke Države, Australija i neke manje države, odbile su ratificirati Kyoto protokol. Greenpeace smatra, da je protokol postavio preskromne ciljeve, kojima se neće postići veći pomaci.

[uredi] Hrvatska ratifikacija

Hrvatski sabor je 27. travnja 2007. ratificirao protokol iz Kyota. Hrvatska je postala 170. država, koja je prihvatila ovaj dokument. Usvajanjem, prihvaćena je obaveza smanjenja emisije stakleničkih plinova za 5% do 2012. Godinama je Hrvatska odlagala ratifikaciju sporazuma, jer je željela izboriti povoljniju poziciju u odnosu na onu, koju bi imala, da se smanjenje računalo prema 1990. godini. Bazna pozicija je 34,62 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje.

[uredi] Vanjske poveznice