Vučedolska kultura
Izvor: Wikipedija

Vučedolska kultura kultura je mlađeg eneolita (bakrenog doba), nazvana po lokalitetu Vučedolu (5 km istočno od Vukovara), gdje je otkriveno veliko naselje bakrenog doba. Još se naziva i slavonska kultura i Zok-kultura (prema nalazištu Zok u Mađarskoj). Trajala je otprilike 2150.-1850. pr.Kr. Rasprostranjena je na području Srijema, istočne i posavske Slavonije te okolice Bjelovara. Isto tako je rasprostranjena i u Austriji, Mađarskoj, južnoj Slovačkoj i Rumunjskoj.
Naselja vučedolske kulture se nalaze uglavnom na uzvisinama, obično uz rijeke (Vučedol, Vinkovci) i močvarno područje. Oblik vučedolske kuće je pravokutan s predvorjem i središnjim ognjištem, napravljena s drvenim stupovima, pleterom i premazom od gline (Vučedol). Grobova nije mnogo pronađeno, a pokojnici su pokapani ili unutar kuće ili ispred s osobnim predmetima. Bilo je i sojeničkih naselja, a negdje se čak stanovalo i u spiljama. Izrada oružja i oruđa bila je od kamena i kostiju, a već je bilo poznato i lijevanje bakrenih predmeta, kao što su kalup i sjekirica iz Vučedola. Vučedolska kultura koristi prvi puta višedjelne kalupe za lijevanje metala. Na lokalitetima vučedolske kulture nađeno je i fino keramičko posuđe crne boje (amfore, vrčevi, šalice, trokutaste boca i nekoliko posuda neobičnog oblika), s raznim pravilno organiziranim, urezanim ukrasima ispunjenim bijelom bojom – inkrustacijom. Ukrasi su uglavnom pravocrtni, a ima i krivuljnih (rozeta). Najbolji primjer ukrašavanja su Vučedolska golubica i idoli iz Ljubljanskog barja. Vučedolska kultura se dijeli na tri faze, a smatra se da je nastala negdje u slavonsko-srijemskom prostoru iskrivljenjem lengyelsko-sopotske pod utjecajem kostolačke kulture. U srednjoj fazi se proširila na Baranju i Banat, a u posljednjoj se proširila na sve strane te je došlo do raspada jedinstvene kulturne na manje tipove.
U samom Vučedolu živjelo je oko 2000 i 3000 stanovnika, te je bila riječ o jednom od najvažnijih centara toga doba. Ljudi ove kulture u Vučedolu bavili su se stočarstvom, vjerojatno najstarijim uzgojem goveda na svijetu, te je u prehrani govedina činila 85%, dok su se na području Vinkovaca, zbog prisutnosti šuma, bavili lovom i hranili su se pretežno jelenima (oko 75% hrane u prehrani bilo je jelenje meso). Nađeni su u Vučedolu i ostaci pastrve, koje u Dunavu nije bilo, te su je nabavljali iz drugih krajeva. Ovo je prva kultura koja koristi tanjure za posluživanje hrane samo jedne osobe, dok su se dotada koristile zajedničke posude za hranu.
Vučedolska kultura završava oko 2500. pr. Kr., a u samom Vučedolu oko 2400. pr. Kr.
Vučedolska kultura je, uz vinkovačku kulturu u unutrašnjosti te cetinsku u primorju, jedna od najznačajnijih kultura metalnog doba na našim prostorima.