Sveti Nikola Tavelić

Izvor: Wikipedija

Klaustar nekadašnjeg franjevačkog samostana na brdu Sion u Jeruzalemu, uz Dvoranu Posljednje večere, u kojem je živio sv. Nikola Tavelić.
Klaustar nekadašnjeg franjevačkog samostana na brdu Sion u Jeruzalemu, uz Dvoranu Posljednje večere, u kojem je živio sv. Nikola Tavelić.

Sv. Nikola Tavelić (Šibenik, oko 1340. - Jeruzalem, 14. studenog 1391.), prvi hrvatski svetac, franjevac, mučenik.

Sadržaj

[uredi] Životopis

Kao moguće mjesto rođenja spominje se Velim kod Stankovaca, no ipak najčešće se navodi Šibenik. franjevcem je postao u gradu Bribiru, sjedištu velikaša Šubića. Oko 1365. godine zaređen je za svećenika i kao misionar pošao je u Bosnu oko 1372. godine. Nakon 12 godina misijskog djelovanja u Bosni, 1384. godine pošao je u Palestinu zajedno s fra Deodatom i fra Petrom iz Narbonne (Francuska) i fra Stjepanom iz Cunea (Italija).

Sva četvorica su podnijela mučeničku smrt u Jeruzalemu pred Vratima Jafe. Izvršenju smrtne kazne bio je nazočan i fra Gerarad Chelvet, gvardijan samostana sv. Spasa na Sionu, uz Dvoranu Posljednje večere. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.

Odmah su ih u Europi počeli slaviti kao mučenike, posebno u Šibeniku. Papa Lav XIII. odobrio je Nikolino štovanje 1889. godine na molbu šibenskog biskupa J. Fosca. Između dva svjetska rata raširilo se Nikolino štovanje, a rad na kanonizaciji je sretno završen i papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970. godine.

Sv. Nikoli Taveliću podignute su crkve i oltari u domovini i po svim kontinentima, a pisci i umjetnici ovjekovječili su njegov lik (kipovi, slike, književna i glazbena djela). Njegov blagdan slavi se 14. studenog.

[uredi] Beatificiranje

[uredi] Kanoniziranje

Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. lipnja 1970. godine.

[uredi] Crkve

Drugi jezici