Erato

Izvor: Wikipedija

Simon Vouet: Erato, 17. stoljeće
Simon Vouet: Erato, 17. stoljeće

Erato (grč. Ἐρατώ, Eratô) jedna je od devet Muza, Zeusova i Mnemozinina kći. Zaštitnica je lirike, posebice ljubavne, i himničnog pjesništva.

Sadržaj

[uredi] Etimologija

Eratino ime dolazi od grčke riječi Ἔρως = "ljubav", dok je njezina izvedenica Ἐρατώ, što znači "ljupka".

[uredi] Karakteristike

Predstavljana je s lirom u ruci ili kitarom (koju je izumila) u ruci, a često je bila ovjenčana mirtom. Na glavi bi često imala vijenac od ruža. Prikazivali su je i dvije golubice koje su jele sjemenke na tlu. Često je prikazivana i kako drži zlatnu strijelu da bi podsjetila na eros, osjećaj koji sve nadahnjuje i ljubav koju šiti. Zbog toga ju je često pratio Eros.

[uredi] Mitologija

Erato je imala jednog sina, Azana, čiji je otac bio Arkad, Kalistin sin.

Legenda govori da je izumila lirske pjesme - himne - bogovima, stoga je postala zaštitnicom takve lirike. Onima koji bi je slijedili podarila bi ljubav, a posebno je bila sklona ljubavnim pjesnicima.

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: