Deep-Impact

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.
Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran.
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.


Deep Impact je NASA-ina letjelica napravljena za istraživanje unutrašnjosti kometa Tempel 1. U 5:52 UTC na 4. srpnja, 2005, jedan dio letjelice Deep Impact se uspješno zabio u jezgru kometa. Fotografije su pokazale da je komet sastavljen od više prašine i leda nego što je bilo očekivano. Udar je napravio velik oblak prašine i leda.

Priješnje svemirske misije prema kometima kao Giotto i Stardust, su bile fly-by misije u kojima je bilo moguće samo fotografirati i istraživati površinu kometa sa udaljenosti.

Sadržaj

[uredi] Misija

Od dana lansiranja 12. siječnja 2005, Deep Impact je putovala 429 milijuna kilometara u 174 dana da bi došla do kometa Tempel 1. Prosječna brzina je bila 28,6km/s (103,000 km/h or 64,000 mph). Kada se letjelica našla u blizini kometa, podijelila se na dva dijela – na impactor i flyby probe. Impactor je koristio svoje potisnike da se pomakne na stazu kometa. Masa impactora je bila 370 kilograma. Znanstvenici vjeruju da je udar u velikoj brzini mogao stvoriti krater veličine 100m širok. Ipak, krater nije uočen zbog oblaka prašine koji je nastao nakon udara impactora.

Nekoliko minuta poslije udara, flyby probe je prošla pokraj jezgre kometa na udaljenosti od 500 km. Cijeli događaj je promatran teleskopima na Zemlji i orbitalnim opservatorijima, uključujući tu i Hubble-a, Chandra-e, Spitzer-a i XMM-Newton-a. Udar je također promatran i kamerama i spektroskopima na letjelici Rosetta koja je u tom trenutku bila 80 mil. Km udaljena od kometa. Poslije ovog leta pored kometa Tempel 1, letjelicu bi bilo moguće opet poslati do kometa Boethin.


[uredi] Dizajn i instrumenti

Letjelica je napravljena od dva dijela - 370kg impactor i flyby dio koji će slikati krater koji će nastati udarom impactora.

Flyby dio letjelice ima dvije kamere – kameru visoke rezolucije (High Resolution Imager) i kameru srednje rezolucije (Medium Resolution Imager). HRI (High Resolution Imager) je uređaj koji se sastoji od kamere za vidljivu svjetlost, infracrvenog spektrometra i modula za slikanje. Podešen je za promatranje jezgre kometa. MRI (Medium Resolution Imager) je pomoćni uređaj i prvenstveno je bio korišten za navigaciju tijekom zadnjih 10 dana prilaska kometu.

Impactor se sastoji od instrumenta koji je identičan MRI instrumentu, zvanog Impactor Targeting Sensor (ITS). Njegova uloga je bila utvrditi putanju Impactora. Kako se Impactor približavao kometu ova kamera je fotografirala komet sa visokom razlučivošću (0,2 m/pixel). Te slike su bile poslane prema Flyby dijelu prije nego je Impactor uništen. Poslijednja slika je napravljena 3,7 sekundi prije udara.

[uredi] Prije lansiranja

Misija Deep Impact je prvi put bila predložena 1996. Međutim, NASA-ini inženjeri nisu mislili da će se letjelica uspjeti zabiti u komet. U 1999, misija Deep impact je prihvaćena kao dio NASA-inog programa misija niske cijene. Ime misije dijeli i film Deep Impact u kojoj komet udara u Zemlju.

[uredi] Lansiranje

Misija je prvotno bila zabilježena za lansiranje 30. Prosinca 2004, ali je NASA odgodila to lansiranje da bi dobili više vremena za testiranje softwarea. Uspješno je lansirana sa Cape Canaverala 12.Siječnja 2005 na Delta 2 raketi.

11.Veljače, rakete na letjelice Deep Impact su se upalile da bi izvele promjeru smjera letjelice. Ta promjena smjera je bila tako precizna da je slijedeći manevar 31. Ožujka otkazan. Tijekom leta prema kometu svi instrumenti su bili testirani.

[uredi] Faza putovanja

25. Ožujka je započela faza putovanja prema kometu. Ta faza se nastavila sve do oko 60 dana prije susreta sa kometom. 25. Travnja letjelica je napravila svoju prvu sliku sa udaljenosti od oko 64 milijuna km.

4. Svibnja letjelica je napravila drugu promjenu smjera. Rakete su bile upaljene 95 sekundi, a brzina letjelice je bila promjenjena za 18,2km/h.

[uredi] Faza prilaska

Faza prilaska je započela 60 dana prije susreta sa kometom pa sve do 5 dana prije susreta.

23.Lipnja prvi od dvije poslijednje korekcije smjera je uspješno izveden.

[uredi] Faza udara

Deep Impact comet encounter sequence

Faza udara u komet je započela 29. Lipnja, pet dana prije udara. Impactor se uspješno odvojio od Flyby dijela. Prve slike očekivale su se oko 2 sata poslije odvajanja.

Flyby dio je izveo prvi od dva manevra da izbjegne štetu. 14-minutno paljenje je usporilo letjelicu. Također, letjelica je prijavila da veza između impactora i flyby dijela funkcionira po očekivanju.

Udar se dogodio u 5:45 UTC ujutro 4.Srpnja.

[uredi] Rezultati

Podaci sa misije se još uvijek analiziraju, ali početni rezultati su bili iznenađujući. Materijal izbačen sa jezgre se sastojao od više prašine i manje leda nego što je bilo očekivano.

Jedno razočaranje je bilo to što se impactor nije probio dublje od gornjih slojeva materijala u kometu. Čini se da je impactor samo "ogrebao površinu".

Analiza podataka sa Swift teleskopa pokazala je da je komet nastavio ispuštati materijal sa jezgre slijedećih 13 dana. Ukupno 250 000 tona vode je izgubljeno.

[uredi] Budućnost

NASA razmišlja o produžetku misije Deep Impact. U tom slučaju letjelica bi proletjela pokraj kometa Boethin. 21. Srpnja 2005, Deep Impact je izvela manevar koji ju je smjestio u orbitu tako da 31. Prosinca 2007 prođe pokraj Zemlje. Ovaj manevar je ostavio Deep Impact na raspolaganju.

[uredi] Pošaljite svoje ime na komet

Zanimljivost misije je bila mogućnosti slanja imena na komet. Posjetitelji stranica Jet Propolusion Laboratory-ja su bili pozvani da upišu svoje ime između Svibnja 2003 i Siječnja 2004 koje se onda poslalo na mini-CD-u koji je bio pričvršćen na impactor.