Albert Szent-Györgyi

Izvor: Wikipedija

Albert Szent-Györgyi de Nagyrápolt (Budimpešta, Austro-Ugarska 16. rujna, 1893.22. listopada, 1986. Woods Hole, Massachusetts SAD) bio je mađarski fiziolog koji je 1937.g. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Također je bio aktivan u mađarskom otporu za vrijeme drugog svjetskog rata i sudjelovao je u mađarskoj politici nakon rata.

[uredi] Biografija

Počeo je studirati medicinu na Sveučilištu u Budimpešti. Studij je prekinuo 1914.g., (prvi svjetski rat) kako bi služio u vojsci kao bolničar. 1916.g. je pušten iz vojske nakon što se ranio u ruku. Diplomirao je medicinu 1917.g. Poslije rata počeo je svoju istraživačku karijeru u Pressburgu (mađarski: Pozsony, današnja Bratislava). Kada je grad u siječnju 1919.g. posta dio Čehoslovačke napustio je grad zajedno s i dijelom mađarske populacije. Nekoliko puta je mijenjao sveučilišta sljedećih nekoliko godina, da bi se krasio na Sveučilištu u Groningenu gdje je svoj rad usmjerio na kemiju staničnog disanja. Zbog svog rada na izoliranju onoga što se tada zvalo "heksuronska kiselina" iz tkiva nadbubrežne žlijezde dobio je doktorat na Sveučilištu Cambridge 1927.g.

1931.g. prihvatio je posao na Sveučilištu u Szegedu, gdje je sa svojim suradnikom (Joseph Svirbely) otkrio da je "heksauronska kiselina" ustvari vitamin C (L-enantiomer askorbinske kiseline) i opisao njenu anti-skorbutnu aktivnost. Za to vrijeme također je i otkrio fumarnu kiselinu i ostale korake u procesu koji će kasnije postati poznat kao Krebsov ciklus.

1937.g. dobio je Nobelovu nagradu "za svoja otkrića u vezi s procesima biološkog izgaranja s posebnim naglaskom na vitamin C i katalizu fumarne kiseline.

1938.g. počeo je rad na biofizici mišića, gdje je otkrio da mišići sadrže aktin koji u kombinaciji s proteinom miozinom i izvorom energije (ATPom) kontrahira mišićna vlakna.

Nakon rata 1947.g. preselio je u SAD, gdje je nastavio svoj rad i ostao živjeti sve do svoje smrti.