Maratonci trče počasni krug
Izvor: Wikipedija
Maratonci trče počasni krug | |
---|---|
Maratonci trče počasni krug | |
![]() |
|
Redatelj | Slobodan Šijan |
Scenarist | Dušan Kovačević |
Glavne uloge | Bogdan Diklić, Pavle Vujisić, Danilo Stojković |
Godina izdanja | 1982. |
Trajanje | 92 minuta |
Država | Srbija |
Jezik | Srpski |
IMDb profil |
“Maratonci trče počasni krug” je srpska crnohumorna tragikomedija iz 1982. koju je režirao Slobodan Šijan prema scenariju kojeg je napisao Dušan Kovačević. Radnja se vrti oko obitelji mrtvozornika u Jugoslaviji 1930-ih i njihovih nezgoda. Glavne uloge tumače Bogdan Diklić, Pavle Vujisić, i Danilo Stojković.
Sadržaj |
[uredi] Filmska ekipa
Režija: Slobodan Šijan
Glume: Bogdan Diklić (Mirko Topalović), Pavle Vujisić (Milutin Topalović), Danilo Stojković (Laki Topalović), Mija Aleksić (Aksentije Topalović), Milivoje Tomić (Maksimilijan Topalović), Jelisaveta Sablić (Kristina), Bora Todorović (Đenka), Zoran Radmilović (Bili Piton) i drugi.
[uredi] Radnja
Jugoslavija, 1930-ih. U Parizu je ubijen kralj dok u Beogradu živi obitelj Topalović koja se bavi jedinom sigurnom stvari – smrti. Oni su naime mrtvozornici iz generacije u generaciju. Posao je počeo stari Pantelija, koji još uvijek živi i ima preko 100 godina, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin, sin Laki dok najmlađi unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljki posao. Oni nisu osobito složni i često se svađaju; jednom prilikom Mirko prihvati izraditi lijes za preminulog čovjeka visokog 2 metra, na što ga otac Laki pogrdi jer im se to ne isplati. Jednog dana iznenada umre Pantelija. Obitelj razmišlja da obavijesti njegove poznanike, no onda se sjete da je „njegov posljednji prijatelj preminuo negdje krajem prošlog stoljeća“. Ubrzo izbije svađa oko njegove ostavštine, ali i oko toga da li da na njemu isprobaju novu tehnologiju kremiranja koju zagovara Laki.
Mirko se u međuvremenu zaljubio u Kristinu, djevojku koja radi u kinu i koja se ne zanima za njega nego za filmaša Đenku. Ovaj ih počne nagovarati da glume u njegovom filmu par te da se razodjenu, no oni se nećkaju. Tu je i Bil Piton, Kristinin otac, koji posluje s Topalovićima tako što iz grobova iskopava i prodaje stare lijesove, koje ovi prodaju kao nove. Bilova banda nije u najboljim odnosima s Topalovićima koji mu duguju novac, a i Laki je autom slučajno pregazio i ubio jednog njihovog člana. Kada Mirko ulovi Kristinu s Đenkom, ubije ju i pobijesni, objavivši rat Bilu i njegovoj bandi. Na kraju Topalovići uzmu puške i krenu u otvorenu bitku s Bilom i bandom, što završi u krvoproliću.
[uredi] Zanimljivosti
- Uvodne scene prikazuju arhivske snimke atentata na jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića 1934. u Marseilleu.
- Prizori crno-bijelog filma gole žene koje se kupa u jezeru, a kojeg gledaju Kristina, Đenko i Mirko, su iz češkog filma „Ekstaza“.
- Kao i Šijanovom prethodnom filmu, „Tko to tamo pjeva“, i ovdje se na kraju simbolično predviđa raspad Jugoslavije, što se pokazalo istinitim.
[uredi] Nagrade
- Montrealski svjetski filmski festival – osvojena nagrada žirija
- Pulski filmski festival – osvojena Zlatna arena za glumicu Jelisavetu Sablić
- Marseille – nagrada za scenarij