Kuhinjska sol
Izvor: Wikipedija
Kuhinjska sol (kemijski - natrijev klorid, molekulska formula NaCl) je jedan od najrasprostranjenijih kemijskih spojeva u prirodi.
Natrijev klorid je bijela kristalna tvar, vrlo dobro topljiva u vodi, s malom maksimalnom koncentracijom. Talište natrijevog klorida je na 801 °C, a vrelište 1465 °C. Molekula natrijevog klorida sastoji se od jednog atoma natrija i jednog atoma klora. Molekulska masa kuhinjske soli je 58,4 u. Zbog natrijevog klorida morska voda (more) je slana.
[uredi] Biološki značaj
Kuhinjska sol je glavni izvor iona Na+ i Cl- za ljude i životinje. Ioni Na+ imaju ključnu ulogu u mnogim fiziološkim procesima od održanja stalnog krvnog tlaka do održanja rada živčanog sustava. Zato je unošenje kuhinjske soli neophodno za život.
Ljudske dnevne potrebe za kuhinjskom soli iznose oko 50 mg, a ta se količina otprilike nalazi u jednoj štruci bijelog kruha. Današnjim načinom života unosimo u tijelo nekoliko puta veću količinu kuhinjske soli od od one koja je potrebna našem tijelu. Predpostavlja se da prekomjerna upotreba soli može izazvati neke bolesti.
Zakon nalaže da se kuhinjskoj soli mora dodavati jod radi smanjenja pojave gušavosti.
[uredi] Način dobivanja
Prema načinu dobivanja postoje dvije vrste kuhinjske soli: rudna sol i morska sol.
- Rudna kuhinjska sol se dobiva iz rudnika soli iskapanjem na mjestima gdje je nekada davno bilo more pa se njegovim povlačenjem nataložila sol (najbolji primjer za to je rudnik soli u Tuzli).
- Morska sol se dobiva u solanama isparavanjem morske vode u velikim plitkim bazenima. Proces isparavanja započinje u prvom bazenu u kojem je koncentracija NaCl najmanja (morska voda) a završava u zadnjem, u kojem je morska voda toliko prezasićena da se sol taloži na dnu bazena. Isušivanje se obavlja samo u ljetnim mjesecima kada su najpovoljniji uvjeti za proizvodnju (vjetar i sunce).
U Hrvatskoj postoje tri solane koje proizvode kuhinjsku sol i to u Stonu, Ninu i Pagu.