Matokit

Izvor: Wikipedija

Matokit (brdo) je najjužniji gorski greben u Zagori između gradića Imotskog i Vrgorca. Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok i na zapadu je usporedan s višim primorskim lancem Biokova, od kojega je odvojen dolinom Ravča-Rašćane. Na jugu je Matokit odvojen od Jadrana nižim primorskim grebenom Rilića s vrhom Susvid (1155 m), a na istoku je Vrgoračko polje i dolina Neretve.

Matokit u užem smislu je najbliži stjenoviti vrh Sv. Rok (1063 m) zapadno uz Vrgorac, ali se on zapadnije preko sedla Hajduk (oko 700 m) uspinje u sve višem gorskom grebenu od 1.100-1.300m. Na sredini grebena je slikoviti klisurasti vrh Mihovija (1246 m), najzapadniji vrh je Mali Šibenik (1227 m), a na sjeveru taj greben završava najvišim vrhom Šibenik, 1314 m.

Sjeverne padine toga grebena su blaže položene i većinom zarasle hrastovo-grabovim šumama (Ostrya carpinifolia), a oko najvišeg Šibenika postoje i bukove šume. Na jugozapadnoj strani greben se većinom obrušava strmim klisurastim odsjecima, koji su najveći pod vrhom Mihovija gdje dosežu okomice do 600m.

Te najviše okomice kod sela Kozica i burno kamenito tjeme vrha Mihovija su najbogatija nalazišta rijetkih biljnih endema u zaleđu Biokova. Po svom biljnom pokrovu i fauni je greben Matokita dosta različit od Biokova i sličan južnijim gorskim grebenima Krivošije i Sniježnica Konavoska.

Ovdašnje pučanstvo se najviše bavi stočarstvom, a zbog južne toplije klime su obronci Matokita naseljeni do nekih 800m visine: sela Hajduk, Turić, Marinović itd.