Napoleon III.

Izvor: Wikipedija

Napoléon III.
Car Francuske
Vladavina 2. prosinca 1852. – 4. rujna 1870.
Puno ime Charles Louis Napoléon Bonaparte
Rođen 20. travnja 1808.
Pariz, Francuska
Preminuo 9. siječnja 1873.
Chislehurst, Engleska
Pokopan St Michael's Abbey, Farnborough, Engleska
Prethodnik Louis-Eugène Cavaignac (premijer)
Nasljendik Carstvo ukinuto
Kraljica Eugénie de Montijo
Djeca Napoléon Eugène
Plemićka obitelj Bonaparte
Otac Louis Bonaparte
Majka Hortense de Beauharnais
Louis Napoleon Bonaparte
Napoleon III.

1. Predsjednik Francuske
Koprinc Andore
U službi
20. prosinca 1848. – 2. prosinca 1852.
Prethodnik Louis-Eugène Cavaignac
(premijer i vođa države)
Nasljednik postao Car
sljedeći predsjednik:
Louis Jules Trochu (1870.)

Rođenje 20. travnja 1808.
Pariz, Francuska
Smrt 9. siječnja 1873.
Chislehurst, Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo

Napoleon III. (Charles Louis Napoleon Bonaparte) (Pariz, Francuska 20. travnja 1808. - Chislehurst, Kent, Engleska 9. siječnja 1873.), francuski predsjednik od 20. prosinca 1848. – 2. prosinca 1852., i kasnije francuski car od 2. prosinca 1852. – 4. rujna 1870. godine.

Sin Louisa Bonapartea, nećak Napoleona I. protjeran je iz Francuske zajedno s ostalim članovima obitelji Bonaparte nakon 1815. Napisao je 1839. Les idées Napoléoniennes; bio umiješan u dvije neuspješne pobune 1836. i 1840., vratio se u Francusku nakon pobjede revolucije 1848. gdje je velikom većinom glasova izabran za predsjednika republike. 1851. godine izveo je državni udar te je sljedeće godine plebiscitarno proglašen carem.

Za njegove vladavine ("Drugo carstvo") ubrzan je ekonomski napredak zemlje, uz ostalo i opsežnom rekonstrukcijom Pariza. Vodio ambicioznu i poduzetnu vanjsku politiku te sudjelovao u mnogim ratovima u Europi i izvan nje. U "Opijumskim ratovima" na Dalekom istoku položeni su temelji francuske kolonizacije Indokine. Odlučujuće pomogao Pijemontu u borbi protiv Austrije (rat 1859). Sudjelovao zajedno s Engleskom i Turskom u Krimskom ratu protiv Rusije. Pokušaj upostave carstva u Meksiku na čelu s Maksimilijanom Habsburškim, završio je neuspjehom 1866 i Maksimilijanovom smrću 1867. Opirući se konceptu ujedinjenja Njemačke kojeg je nametala Pruska na čelu s Bismarckom zaratio 1870. s njom te doživio poraz i zarobljavanje kod Sedana, što je neposredno izazvalo slom Drugog carstva i uspostavu Treće republike u Francuskoj. Nakon puštanja iz pruskog zarobljeništva emigrirao u Englesku gdje je 1873 umro.