Golinjevo

Izvor: Wikipedija


Golinjevo

Golinjevo je najjužnije selo općine Livno i granična točka banjolučke biskupije, prema susjednoj općini Tomislavgrad i Mostarsko – Duvanjskoj biskupiji.

Sadržaj

[uredi] Zemljopis

Proteže se smjerom SZ-JI. Dugačko je od Puđina Briga do Cikojinih kuća (ispod kojih je ta administrativna granica), oko 2,5 km, a udaljeno od središta matične župe – crkve u Podhumu – oko 4 km. Od grada Livna Golinjevo je udaljeno oko 16 km. Prema Livnu graniči sa selom Miši, a prema Tomislavgradu sa selom Prisoje. Kuće su tipično zbijenog, a u novije vrijeme cestovnog i nešto razbacanog tipa. U selu se nalazi katoličko groblje sa kapelicom, te četverogodišnja osnovna škola. Budući da u selu žive i muslimani, ovdje se nalazi i muslimansko groblje i džamija.

Golinjevo možemo podijeliti u 9 zaselaka. Ti zaselci se mogu odrediti karakterističnim grupiranjem kuća. Nazivaju se obično po najčešćem prezimenu u zaselku, a neka imaju i zasebna imena. Ti zaselci su (od Livna prema Tomislavgradu):

  1. Puđe
  2. Kuliši
  3. Galešići
  4. Velagići
  5. Salamuni
  6. Mihaljevići
  7. Čame
  8. Žukovica
  9. Cikoje

Postoje još kuće i skupine kuća koje nisu kategorizirane kao zaselci, a najviše zbog toga što su izgrađene u novije vrijeme, većinom uz cestu, pa im narod, s jedne strane, još nije dodijelio posebno ime, a sa druge strane, zato što nisu građene u obliku zbijenih skupina, pa kao takve ne čine cjelinu.

[uredi] Povijest

Još u davno pretpovijesno doba Golinjevo je bilo dobro napučeno, na što upućuje postojanje refugija na gradinskom kompleksu "Orlovača" (iznad Velagića kuća) i "Popova Glavica" (iznad Mihaljevića kuća). Ove dvije gradine, nema sumnje, kasnije su služile Rimljanima. Nakon Ilira i Rimljana nastupilo je vrijeme rušilačkih provala Avara i Slavena koji zasigurno nisu mimoišli ni ovaj kraj.

I dok tako iz tog pretpovijesnog i antičkog doba imamo barem u zemlji mnogo ostataka koji svjedoče o životu ljudi tih davnih vremena, o životu ljudi srednjega vijeka gotovo da i nemamo nikakvih ostataka: tek nekoliko stećaka, na dva mjesta. Kod groblja nedaleko Kuliševih kuća i ispod ceste ispod Berića kuća.

Kada je, međutim, riječ o pisanim vrelima, stanje je nešto drugačije. Vjerojatno se ni jedno mjesto u barem bližoj okolici ne može pohvaliti činjenicom kao Golinjevo: ovdje su "svoj dom" pronašle stare livanjske plemićke obitelji Mihaljevića i Galešića. O njima su pisali Klaić i Fermedžin.

[uredi] Stanovništvo

Prvi popis hrvatskog dijela pučanstva sela Golinjeva obavio je biskup Dragičević 1743. godine. Po tom popisu, u selu je živjelo 16 hrvatskih obitelji sa sveukupno 146 vjernika. Kroz kasnija desetljeća, broj stanovnika je uglavnom rastao da bi po popisu iz 1967. brojalo najviše stanovnika, čak 874 (broj hrvatskog dijela stanovništva). Tih godina je selo Golinjevo sigurno imalo preko 1200 stanovnika. Kasnije je uslijedio pad broja stanovnika najviše zbog izgradnje akumulacije Buško jezero, a dijelom zbog općeg trenda iseljavanja koji je zahvatio i ovaj kraj. Mnoge obitelji su trbuhom za kruhom iselile u zemlje Zapadne Europe. Danas je teško naći obitelj u Golinjevu iz koje bar netko nije radio ili živio u zemljama Zapadne Europe.

Predratne, 1991. godine, broj Hrvata u Golinjevu je spao na 597. Proporcionalno je opao i broj muslimana.

[uredi] Prezimena

Danas prisutna prezimena u Golinjevu su Bajraktarevići, Batinići, Berići, Brešići, Bulići, Cikojevići/Cikoje, Galešići, Jakeljići, Klišani, Kuliši, Magići, Mihaljevići, Milardovići, Puđe, Raškovići, Tirići, Topići i Velagići.