Casablanca (1942)

Izvor: Wikipedija

Casablanca
Redatelj Michael Curtiz
Scenarist Julius J. Epstein,
Philip G. Epstein,
Howard Koch
Glavne uloge Humphrey Bogart,
Ingrid Bergman,
Paul Henreid,
Claude Rains,
Conrad Veidt,
Sydney Greenstreet,
Peter Lorre
Godina izdanja 1942.
Trajanje 102 minute
Država SAD
Jezik Engleski
Budžet $950,000
IMDb profil

Casablanca je američka romantična drama iz 1942. u režiji Michaela Curtiza s Humphreyem Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama. Radnja se vrti oko Ricka, imućnog vlasnika restaurana, koji ne zna bi li se osvetio ili pomogao bivšoj ljubavnici Ilsi koja se jednog dana pojavila u njegovom lokalu sa novim ljubavnikom te ga očajno zamolila za pomoć. Vrijeme radnje je 2. svjetski rat, mjesto radnje grad Casablanca u Maroku, tada pod kontrolom Vichyjevske Francuske. Film je postao iznimno utjecajan te se danas smatra jednim od velikih klasika kinematografije te se nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena na stranici IMDb.com.

Sadržaj

[uredi] Filmska ekipa

Režija: Michael Curtiz

Glume: Humphrey Bogart (Rick Blaine), Ingrid Bergman (Ilsa Lund), Paul Henreid (Victor Laszlo), Claude Rains (Kapetan Renault), Sydney Greenstreet (Signor Ferrari), Peter Lorre (Signor Ugarte), Conrad Veidt (Strasser), Joy Page (Annina Brandel, bugarska izbjeglica) i drugi.

[uredi] Radnja

Rick i Ilsa se ponovno zbližavaju
Rick i Ilsa se ponovno zbližavaju

2. svjetski rat, Maroko, Casablanca. Europljani koji bježe od nacista masovno traže utočište u SAD-u. Ali da bi tamo stigli prvo moraju stići u Casablancu te nekako nabaviti putovnice za let u Ameriku. Većinom se nalaze u "Rick's Cafe", lokalu kojeg vodi Amerikanac Rick Blaine, cinični usamljenik kojeg ne zanimaju ni nacisti ni Pokret otpora. Dvojica njemačkih kurira su ubijena od Ugartea, koji stoga biva uhićen, ali je prije dao tranzitna pisma Ricku. Kapetan Renault, šef policije, obavijesti Ricka da je u grad stigao Victor Laszlo, vođa europskog Pokreta otpora koji očajnički traži putovnicu ali da je ne smije dobiti. Rick se iznenadi kada se Victor pojavi u njegovom lokalu, no još više kada sazna da je ovaj novi ljubavnik Ilse, na koju je vrlo ljut. Ona je je naime bila Rickova bivša ljubavnica u koju se smrtno zaljubio u Parizu, ali koja ga je ostavila bez riječi objašnjenja zbog čega je postao cinik.

Ona ga moli da joj pomogne nabaviti putovnice za Victora, a Rick nije siguran što bi učinio - osvetiti joj se ili biti plemenita duša i pomoći joj. Ona ga očajnički moli da joj da ta pisma, ali on joj ih namjerno ne želi dati, čak ni kada mu ona prijeti pištoljem. Onda mu ona objasni zašto ga je ostavila u Parizu - mislila je da je Victor, koji joj je bio muž, bio mrtav, ali je otkrila da je preživio te je bila spriječena sresti se s njim na vlaku. Rick im na kraju da pisma te im organizira let za SAD. Iako bi ga Renault trebao zbog toga uhititi, ipak ga zaštiti od policije te prešuti da je ovaj ubio nacista koji je htio spriječiti let. Rick mu na to kaže: "Mislim da je ovo početak krasnog prijateljstva".

[uredi] Nagrade

  • 3 osvojena Oscara (najbolji film, režija, scenarij) i 5 nominacija (najbolji glavni glumac Humphrey Bogart, sporedni glumac Claude Rains, fotografija, montaža, glazba)

[uredi] Zanimljivosti

Victor Laszlo i Rick
Victor Laszlo i Rick
  • Saveznici su izveli invaziju na Casablancu 8. studenog 1942. Pošto se planiralo da se film pusti u opticaj tek na proljeće 1943., producenti su predložili da se izmjeni kraj i u njemu uključi spominjanje invazije. Šef kompanije Warner Bros. Jack L. Warner se protivio jer je smatrao da bi invazija trebala biti tema cijelog filma, a ne samo kratkog epiloga. Humphrey Bogart i Claude Reins su pozvani da presnime kraj u kojoj bi njihovi likovi trebali čuti o invaziji, ali je David O. Selznick već vidio gotov film i nagovorio Warner Bros. da ga puste u kino distribuciju bez ikakvih promjena.
  • Hedy Lamarr je bila u pregovorima da igra Ilsu.
  • Paul Henreid je posuđen kompaniji Warner Bros. kako bi igrao ulogu Victora Laszla, ali je on nevoljko pristao jer ga zabrinjavalo da bi igrati sporedni lik moglo upropastiti njegovu karijeru glavnog romantičnog glumca.
  • Scenarij se zasnivao na nikada ostvarenom kazališnom komadu „Everybody Comes to Rick’s“ kojeg su napisali Murray Burnett i Joan Alison.
  • Nitko sve do kraja nije znao hoće li u zadnjoj sceni Ilsa završiti sa Rickom ili Laszlom jer se scenarij stalno izmjenivao.
  • Težak mađarski naglasak Michaela Curtiza često je uzrokovala konfuziju na setu filma.
  • Mnogi glumci koji su glumili Naciste su zapravo bili njemački Židovi koji su pobjegli od Trećeg Reicha.
  • Rečenica kapetana Renaulta „Ti voliš rat, ja volim žene“ se naknadno promijenila u „Ti uživaš u ratu, ja uživam u ženama“ kako bi se udovoljili standardi morala.
  • Rečenica „Here’s looking at you, kid“ („Gledam ti u oči, mala“) je stavljena na 1. mjestu na listi „100 najvećih filmskih citata“ od časopisa Premiere 2007.
  • Kada su braća Epstein osvojila Oscara za najbolji scenarij 1943., postali su jedini blizanci koji su ikada osvojili tu nagradu.
  • Mayo Methot je često optuživala supruga Humphreyja Bogarta da ima aferu sa Ingrid Bergman, tako da je glumac povremeno ljutit dolazio na filmski set.
  • Producenti su dugo planirali nastvak zvan „Brazzaville“, ali on nikada nije ostvaren. Ipak, Michael Walsh je u 1990-ima izdao roman „As Time Goes By“ koji figurira kao indirektni nastavak filma.
  • U 1980-ima, filmski scenarij je poslan mnogim velikim filmskim kompanijama pod originalnim naslovom „Everybody Comes To Rick’s“. Neki su čitatelji prepoznali scenarij, ali neki nisu te su prigovarali da „nije dovoljno dobar“, da je „zastario“ ili da ima „previše dijaloga“.
  • Italija je “Casablancu“ u kinima pustila tek 1946., a u Zapadna Njemačka tek 1952. – obje države su montirale film i izbacile neke scene u kojima su nacisti i fašisti prikazani u lošem svjetlu.

[uredi] Poznati dijalozi

  • Ilsa; "Play it again, Sam".
  • Sam; "You must remember this, a kiss is still a kiss, a sigh is just a sigh..."
  • Rick; "I'm the only cause I'm interested in".
  • Rick; "Here's looking at you, kid".
  • Rick; "I think this is the beginning of a beautiful friendship".

[uredi] Kritike

Rick je odlučio što treba učiniti
Rick je odlučio što treba učiniti

Kritičari su gotovo jednoglasno hvalili "Casablancu". Tako ga je, primjerice, Arsen Oremović, koji piše za Večernji list, proglasio remek-djelom: "Pošto je "Malteški sokol" uspješno otvorio romantičnu dimenziju njegova filmskog lika, Humphrey Bogart do kraja je romantiziran, iako ne i smekšan, u jednoj od najpoznatijih ljubavnih filmskih priča...Ljubavni dio priče, kao i cjelina uostalom, je rasni šund napravljen s puno duha, stila i nezboravnih dijaloga, posebno u onom dijelu koji prikazuje tvrdi muški svijet s čvrsto podignutim paravanom hladnoće iza kojeg se brane ranjive i humane duše".

Kritičar Roger Ebert je „Casablancu“ stavio na svoju listu velikih filmova: „Ako se snažno identificiramo sa likovima u nekim filmovima, onda nije nikakva misterija da je „Casablanca“ jedan od najpopularnijih filmova ikada snimljenih. To je priča o jednom muškracu i jednoj ženi koji su zaljubljeni i koji žrtvuju svoju ljubav za višu vrijednost. To je nevjerojatno potresno: gledatelj ne samo da zamišlja zaljubljenog Humphreyja Bogarta i Ingrid Bergman, nego ju i nesebično odbacuje kao doprinos za borbu protiv Nacista. Nitko tko je radio na „Casablanci“ nije shvatio da radi na velikom filmu...Sve je to rađeno sa pomnom ekonomijom u samo nekoliko prizora koji još uvijek, nakon toliko puno gledanja, imaju snagu da me emotivno dirnu kao rijetko koje druge scene...Sa stilske perspektive, film nije toliko briljantan u potrebi vještine starog Holywooda. Redatelj Michael Curtiz i scenaristi su osvojili Oscare. Jdan od njihovih bitnih doprinosa je bilo prikazati nam da Rick, Ilsa i mnogi drugi likovi žive u kompliciranom vremenu i mjestu. Bogatstvo sporednih likova postavlja moralnu pozornicu za odluke glavnih likova“. Brian Webster je također hvalio film: „Ovo je film za svakoga tko je ikada morao napraviti srcedrapateljni izbor, za filmoljubce koji uživaju nepredvidljive krajeve, i za svakoga tko je ikada izgubio veliku ljubav“ a Philip Martin je jednostavno zaključio: „Slučajno remek-djelo“. William Mager je zapisao: „Briljantan film koji zaslužuje biti na listi tri najboljih filmova kinematografije svakog iskusnog filmskog kritičara“ a Matt Eastbrook: „Ovo je vjerojatno moj najdraži film svih vremena i mogao bih potrošiti sate i sate izlažući njegove vrline.“

[uredi] Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: