Arpadovići
Izvor: Wikipedija
Arpadovići (mađarski: Árpádok, slovački: Arpádovci) su ugarska dinastija. Vladali su Ugarskim kraljevstvom do 1301. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu (890. - 917). Pod vodstvom Arpada Ugari (Mađari) su se spustili od Pruta, Dnjestra i Buga u Panonsku nizinu. Nisu uspjeli probiti se dalje na zapad, pa su se okrenuli prema jugu prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Kralj Koloman je uspio zavladati Hrvatskom 1102. i Dalmacijom 1107.
Arpadovići su često imali sukobe s hrvatskim plemstvom, ali i s Bizantom i Venecijom. S Bizantom Arpadovići su ratovali zbog Bosne i Srijema. Sustavom darovnica Arpadovići su iscrpili kraljevsku moć, tako da je vlast u zemlji prešla u ruke krupnih velmoža. U Hrvatskoj se ističu knezovi Krčki, Bribirski (Šubići), Gusići, Babonići i drugi. Krajem 13. stoljeća raspala se vladavina Arpadovića. Smrću posljednjeg Arpadovića Andrije III. Mlečanina 1301. završava linija ove dinastije na ugarskom prijestolju. Arpadoviće na ugarskom prijestolju mijenjaju Anžuvinci.
[uredi] Arpadovići
- Takšonj oko 955. – oko 971.
- Gejza oko 971.–997
- Stjepan I. Sveti (997-1038)
- Andrija I. 1047.–1061
- Bela I. 1061.–1063
- Solomon 1063.–1074
- Gejza I. 1074.–1077.
- Ladislav (1077 - 1095)
- Koloman (1095 - 1116)
- Stjepan II. (1116 - 1131)
- Bela II. Slijepi (1131 - 1141)
- Gejza II. (1141 - 1162)
- Ladislav II. (1162 - 1163)
- Stjepan IV. (1162
- Stjepan III. (1162; ponovno 1172 - 1196)
- Emerik (1196 - 1204)
- Ladislav III. (1204. - 1205.)
- Andrija II. (1205 - 1235)
- Bela IV. (1235 - 1270)
- Stjepan V. (1270 - 1272)
- Ladislav IV. Kumanac (1272 - 1290)
- Andrija III. Mlečanin (1290 - 1301).