Emil Cossetto

Izvor: Wikipedija

Emil Cossetto
Osobne informacije
Datum rođenja 12. listopada 1918.
Mjesto rođenja Trst, Italija
Datum smrti 28. lipnja 2006.
Mjesto smrti Zagreb, Hrvatska
Djelo
Poznatija djela Ladarke
Balade Petrice Kerempuha
Nagrade vidi

Emil Cossetto (Trst, 12. listopada 1918. - Zagreb, 28. lipnja 2006.), skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog.

Od najranijeg djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je 1947. na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje. Surađivao je s mnogim domaćim i međunarodnim umjetničkim ansamblima. Bio je dugogodišnji dirigent više pjevačkih zborova među kojima i Mješovitog zbora Radio Zagreba, Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu te Ansambla narodnih pjesama i plesova Hrvatske LADO u Zagrebu.

Najveći pečat ostavio je u zborskom amaterizmu. 1945. godine osnovao je mješovite zborove OKUD-a "Joža Vlahović" i KUD-a "Moša Pijade" te ih vodio dugi niz godina. S nekdašnjim “Vlahovićem”, koji je 1991. promijenio ime u Mješoviti pjevački zbor “Emil Cossetto”, surađivao je doslovno do smrti.

Velikom organizacijskom doprinosu Emila Cossetta u razvoju zborskog pjevanja valja pridodati njegovo dirigentsko umijeće, cijenjeno u međunarodnim razmjerima, kao i bogat, više od pola stoljeća stvaran zborski opus, koji je umnogome izmijenio programe naših mnogobrojnih pjevačkih zborova. Njegov interes je obuhvaćao mješovite, ali i muške, ženske te dječje sastave - a cappella i uz pratnju klavira, raznih instrumentalnih kombinacija, sve do simfonijskog i tamburaškog orkestra.

Emil Cossetto je bio član, a u periodu od 1968. do 1970. godine i predsjednik Hrvatskog društva skladatelja , član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i počasni član Hrvatskog glazbenog zavoda.

Umro je nakon kratke bolesti u Zagrebu u 88. godini života.


Sadržaj

[uredi] Djela

Iz opsežnog zborskog opusa izdvajaju se cjeline poput Suite 89 - Z mojih bregov i Popevkice, naslovi uz četveroručnu klavirsku pratnju Partita sefardica, Et in terra pax, Zorongo, Vedri i meditativni valceri, Oda miru te Svatovski tropjevi - za ženski zbor, solo, recitatora i klavir te Komitske igre - za muški zbor, klarinete i udaraljke. Pisao je za zbor uz simfonijski orkestar (Borbena kantata, Zagrebu, Pjesme o mojoj zemlji, Konjanik, Zeleni Juro, Rapsodia del cante jondo, Balade Petrice Kerempuha), vokalnu liriku s klavirskom ili orkestralnom pratnjom (ciklusi: Ljubavne pjesme, Pjesme o majkama i herojima, Sutonske pjesme, Jama, Romanse bosanskih sefarda, Teme aškenaskih židova), dok se u instrumentalnom opusu posvetio svim gudačkim i puhaćim instrumentima, uz klavirsku ili orkestralnu pratnju. Uz uobičajene simfonijske naslove - varijacije, divertimente, plesove i uvertire - autor je dviju opera prema Legendama Miroslava Krleže - Kristofor Kolumbo i Kraljevo. Svojim djelima pridonio je bogatstvu hrvatske glazbe, a pjevače u zborovima usmjerio je prema novim, današnjem slušateljstvu bliskijim sadržajima.

U Cossettovim interpretacijama hrvatskog folklora, rustikalni korijeni autohtonih glazbenih tradicija dolaze do punog izražaja, a tome treba pridodati i njegove obrade sefardskog i aškenaskog folklora kojima je bitno osuvremenio židovski dio repertoara Lire.

S oba je zbora na mnogobrojnim domaćim i stranim festivalima predstavljao visoku razinu naše zborske glazbe, ostvario bezbroj cjelovečernjih koncerata, sudjelovao u mnogim domaćim i stranim radio i TV produkcijama, snimio više desetaka LP-ja i CD-a te osvojio prva mjesta na najrenomiranijim svjetskim festivalima - u Italiji (Arezzo, Gorizia i Fivizzano), Austriji (Spittal), Mađarskoj (Debrecen) i Španjolskoj (Torrevieja). Njegove partiture bile su obvezni testovi na zborskim natjecanjima u Velikoj Britaniji (Llangollen International Musical Eisteddfod - Llangollen, Wales, UK) i Švicarskoj (Neuchatel, Montreux), a objavili su ih i vrlo ugledni strani nakladnici - SCHOTT (Mainz), TONOS (Darmstadt), Hegeul (Paris), A coeur joie (Lyon), Centro Iniciativas/T (Tolosa). Imao je i iznimno plodnu suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom.


[uredi] Ladarke (1950.)

Kada se govori o Emilu Cossettu, nikako se ne smiju zaobići njegove "Ladarke" koje su dan danas još uvijek nenadmašena kompozicija inspirirana hrvatskom tradicijskom glazbom.

"Ladarke" su suita u tri čina (1. Ladarke idu v selo; 2. Pred starim majkama; 3. Ivanjska igra pred starim majkama) inspirirana djevojačkim ophodima na Ivanje.

Ne samo da mnogi zborovi diljem svijeta izvode ovu skladbu, već je ona postala sinonim za vrhunski folklorni doživljaj u folklornom miljeu. Postoji pregršt pokušaja koreografiranja "Ladarki", manje ili više uspješnih, a kao najbolji scenski prikaz možemo izdvojiti koreografiju Zvonimira Ljevakovića koju izvodi Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske "Lado".

[uredi] Balade Petrice Kerempuha (1978.)

Glazbeno-poetski recital za vokalne soliste, recitatora, mješoviti zbor i simfonijski orkestar u dva stavka.

I. stavak "PUNTARIJA" (Anno Domini 1573; Ni med cvetjem ni pravice; Gumbelijum roža; Bogečka; Stric vujc; V megli; Baba cmizdri pod galgama; Khevenhiller)

II. stavak "BIRTIJA" (Nokturno; Komendrijaški tanec; Galženjačka; Scherzo; Qui bene bibit; Kalendarska)

[uredi] Priznanja i nagrade

1947. - nagrada SR Hrvatske

1957. - nagrada Grada Zagreba

1964. - nagrada Grada Zagreba

1964. - nagrada "Vladimir Nazor"

1966. - Orden rada s crvenom zastavom

1972. - nagrada "Milka Trnina"

1975. - Orden Zasluge za narod sa zlatnom zvijezdom

1985. - nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo

1986. - Povelja ZAVNOH-a

1997. - odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića

2000. - odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića

2001. - nagrada za kompoziciju Fivizzano (Italija)

2004. - nagrada "Porin" za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (životno djelo)

[uredi] Poveznice

Drugi jezici