Estremadurci

Izvor: Wikipedija

Radovi u tijeku!

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje ovaj članak, predložak će sam ukloniti!
Hvala na razumijevanju!
(Predložak će biti uklonjen ako kroz 24 sata od trenutka zadnjeg uređivanja nema izmjena na članku.)

Estremadurci, narod ili etnička grupa iz skupine romanskih naroda, nastanjeni u autonomnoj regiji Extremadura na zapadu Španjolske. Oko 1,1 milijun pripadnika, od kojih tek oko 200,000 aktivno govori materinskim jezikom.

Sadržaj

[uredi] Ime i Povijest

Estremadurci su etnički najbliži rođaci današnjih Portugalaca, a jedni i drugi svoje porijeklo vuku od romaniziranih Keltibera Luzitanaca. Ovaj kraj nastanjen je još u paleolitiku, a ljude koje poznajemo kao Luzitance pojavit će se u povijesti oko 1000 p.n.e. U njihovom stvaranju učestvovat će Kelti koji u ranom 1 tisućljeću p.n.e. prodiru u više navrata na Iberski poluotok, gdje će se miješati sa prastanovnicima Iberima. Stvaraju se novi narodi i plemena koji će postat poznati kao Keltiberi. Lusitanii će svoje ime dati kasnijoj rimskoj provinciji Luzitaniji koja je pokrivala područje sadašnjeg Portugala i Estremadure. Španjolska Estremadura, koja se ne smije brkati sa portugalskom, svoje ime dobiva po tome što je tijekom rekonkviste i dijelom u 12 stoljeću na krajnjoj granici gdje počinje vlast islama. Još 25. p.n.e. utemeljen je grad Augusta Emerita koji postaje središte cijele Luzitanije, a na njegovom mjestu danas se nalazi suvremena Mérida. Godine 1883. Luzitanija se podijelila na dvije provincije, sjevernu Cáceres i Badajoz na jugu a 1983. izborili su se za autonomni statut svoje regije. U nju se ipak slabo ulaže pa su Estremadurci prisiljeni konstantno iseljavati u druge krajeve.

[uredi] Etnografija

Glazba i ples

Estremadurci žive u ekonomski najsiromašnijoj regiji, poglavito od agrara pa mnogi iseljavaju u Južnu Ameriku. Njihovoj kulturi još u davna vremena nastaje pod utjecajem Ibera, Ligura, Kelta i onda kasnijih Rimljana, Kartažana i Maura. Utjecaj sa strane osobito se osjeća na glazbi. Među glazbene instrumente Estremaduraca, kaže izvjesni Michel Conci iz Nieuw-Vennepa čija je majka po njegovim riječima porijeklom Estremadurka, spadaju flauta, akordeon, bubnjevi, gitara i jedna neobična vrsta membranofona, poznatog kao zambomba (vidi). Zambomba je tipična i njihovim rođacima Portugalcima, a poznaju ga pod imenom sarronca (vidi sliku), a prema mjestu svog nastanka sarronca je poznmata i kao roncadeira, zamburra, zurra-burros ili snore. Zambomba i sarronca najčešće se koriste tijekom Božića a uz njihovu pratnju igra se i jota. Kako su Estremadurci i Portugalci mnogo iseljavali u Novi svijet, napose u Južnu Ameriku i tamo joj nalazimo rođaka, to je brazilska cuíca (kvika), kojoj tamo svoj pečat daju i potomci crnačkih robova, ali ona nije bila nepoznata ni u Africi, i tamo su je poznavali (vidi). Jota se osim uz zambombu igra i uz pratnju akordeona, kastanjeta, flaute, tamburina, gitare i triangla.

Kuhinja

[uredi] Jezik

Estremadurski jezik (ehtremeñu) član je romanske grane indoeuropskih jezika kojim danas aktivno govori oko 200,000 ljudi unutar 1,1 milijuna etničkih Estremaduraca, a oko 500,000 ljudi još je sposobno da se na njemu uspiju sporazumijevati. Jezik ima tri dijalekta: sjeverni ili artu ehtremeñu, središnji (meyu ehtremeñu) i južni ili bahu ehtremeñu.

[uredi] Poznati Estremadurci

[uredi] Vanjske poveznice