Juraj Dragišić

Izvor: Wikipedija

Juraj Dragišić (1445-1520) jedan je od najaznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih filozofa i teologa 15. i 16. stoljeća, poznat i pod imenom Georgius Benignus. Rođen je u Srebrenici koju kao mladi franjevac napušta u bijegu pred turskim osvajanjima (1463.), odlazeći preko Zadra u Italiju gdje nastavlja studij teologije. Obrazovanje stiječe i u Parizu, te Oksfordu. Druži se s kardinalom Bessarionom i intelektualcima okupljenim oko njega, što mu omogućuje da postane učitelj na dvoru Montefeltr u Urbinu, te predaje filozofiju i teologiju na nekoliko talijanskih univerziteta. Uključuje se u spor koji se vodio oko židovskih knjiga protiv Rauchlina (koji je bio protiv spaljivanja knjiga), a Dragišićevo pozitivno mišljenje ga oslobađa. Nakon trideset godina provedenih u Italiji odlazi u Dubrovnik. Poznat je kao autor nekoliko značajnih knjiga na latinskom, a neko vrijeme bio je i izaslanik pape na dvoru cara Maksimilijana u Insbruku. Kad je 1515. optužen za herezu u njegovu obranu ustaje i Erasmo Roterdamski. 1514. je predložio reformu kalendara koju je usvojio papa Grgur XIII 1582 - gregorijanski kalendar.


[uredi] Propeheticae solutiones

Proročanska rješenja, Dragišićevo glavno djelo, inspirirano je životom i djelom proroka Jeronima Savonarole. Ono je pokušaj da se dokaže vjerodostojnost njegovihih proročanstava i njegova autentičnost. Predmet rasprave je mogućnost sigurnog znanja budućih događaja, korisnost takvih znanja, te utvrđivanje mogućnosti novih proroka. Dragišić, naime, ističe da su nova proročanstva moguća, bez obzira što su stara "odličnija" od novih. Tu tvrdnju brani tezom da nitko ne može zabraniti Bogu revelaciju budućeg ako on to želi. Za Boga je znanje budućega evidentno, a istinski prorok je obdaren i sposobnošću razumijevanja viđenog «in visione»; ipak za pravo proročanstvo je osim vizije potreban i razum. Kao što su stari najavljivali dolazak Otkupitelja, tako Svonarola propovjeda obnovu s kojom će nastupiti tisućgodišnje jedinstvo kršćanske crkve.


[uredi] Fridericus, de animae regni principe

Djelo se bavi dokazivanjem postojanja slobodne ljudske volje. Prvom određuje funkciju uma i volje; ujedno je riječ o raspravi između pristaša teze o primatu razbora (sljedbenici sv. Tome Akvinskog) i pristaša teze o primatu volje (sljedbenici škole «subtilium», prema Duns Scotu,tj. skolastičke škole). Čovjek se voljom razlikuje od životinje koja se suprotstavlja prirodnoj težnji; po Dragišiću volja ima primat nad razborom. Na kraju izlaganja razmatra problem odnosa kontemplacije, umskog promatranja i volje; ono najbolje potvrđuje se takvim samo u odnosu na volju. Ipak, i razum i volja su iste biti, jedne naravi, a njihov je odnos, odnos međuzavisnosti, s tim da se volji daje prednost u pogledu odnosa čovjeka spram Boga


[uredi] De natura coelestium spirituum qoud angelos vocamus (De natura angelica)

Raspravlja o angelologiji; tu se ponajprije raspravlja o postojanju, broju, mogućnosti spoznavanja i načinu spoznavanja čistih duhova.