Hrvatsko proljeće

Izvor: Wikipedija

Hrvatsko proljeće je bio politički pokret koji ranih 1970-ih tražio veća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Politički protivnici nazivali su ga i masovni pokret, odnosno MASPOK.

Sadržaj

[uredi] Razvoj

Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. pokrenuo je javnu debatu o položaju Hrvatskog naroda u Drugoj Jugoslaviji. Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog grijeha NDH. Ovo sustavno potiskivanje nacionalne pripadnosti režim je objašnjavalo potrebnim da bi se očuvao mir između dva najbrojnija naroda u Jugoslaviji: Hrvatima i Srbima, no te mjere su išle iznad očuvanja "delikatnog mira". U to vrijeme u Jugoslaviji ekonomija Hrvatske bila je izrabljivana od strane federalne vlade: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je hrvatska zadržavala samo 7%, isto tako od federalne vlade SR Hrvatska je dobivala samo 16.5% proračuna dok je SR Srbija dobivala oko 46.6% (1965 do 1970). Mnogo puta SR Hrvatska se "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenih krajeva". Hrvatsko proljeće nije se samo zaustavilo na rješavanju nacionalnog pitanja, već je išlo i na ekonomiju, novčanu politiku, raspodijelu novca iz federalnog proračuna, te pripajanje prostora Hercegovine Hrvatskoj[nedostaje referenca].

[uredi] Hrvatsko proljeće po republikama i pokrajinama SFRJ

[uredi] Hrv. proljeće u BiH

[uredi] Hrv. proljeće u Crnoj Gori

[uredi] Hrv. proljeće u Hrvatskoj

[uredi] Hrv. proljeće u Makedoniji

[uredi] Hrv. proljeće u Sloveniji

[uredi] Hrv. proljeće u Srbiji

[uredi] Hrv. proljeće u užoj Srbiji

[uredi] Hrv. proljeće na Kosovu

[uredi] Hrv. proljeće u Vojvodini

Najslikovitije stvari oslikava Titova izjava, dana iz političkih razloga Tito u jednom govoru na Kosovu: "A što se ovi Bunjevci na sjeveru Bačke bune?". Proturječna situacija se rasplela na štetu bačkih Hrvata: subotički stranački odbor (partijski komitet) SKJ je čak sugerirao utemeljenje hrvatsko kulturno-umjetničkog društva, koje je i osnovano početkom '70-ih. Onda stvari kreću naopako po hrv. zajednicu, jer je popis utemeljitelja ogranka Matice hrvatske je stigao u ruke antihrvatskih histerika. Sve skupa je rezultiralo žestokim udarom na subotičku hrvatsku inteligenciju: brojni su ostali bez posla, proglašeni nepoželjnima za izdavanje njihovih radova, brojni su iselili u SR Hrvatsku i t.d.. Ta kretanja su dovela do toga da je Subotica izgubila jedan duhovno-kulturni i politički kontinuitet, i odonda onamošnji Hrvati se nalaze u jednoj praznini, i posljedice te antihrvatske proljećarske čistke se osjećaju i 30 godina poslije.

Slikovit opis udara je dao Vojislav Sekelj u razgovoru sa Ivanom Zvonimirom Čičkom: "Zagreb je manje stradao u tom kontekstu od Subotice, jer je za Suboticu odlazak stotinu intelektualaca teško nadoknadiv gubitak, a opet oni koji su ostali, bili su ušutkani." [1]

Ondašnji predsjednik Saveza komunista u Subotici, Antun Milodanović-Dela, istaknuti komunist Hrvat, nije se poveo za "sječom" i progonom bačkih Hrvata uglednika (koja je poprimala oblik i razmjere srednjovjekovnih "progona vještica"), nego ih je štoviše štitio. Ipak, antihrvatski nastrojenim komunističkim moćnicima takvi postupci nisu mogli proći nezapaženo, pa je Milodanović uskoro smijenjen.[2]

[uredi] Hrv. proljeće izvan SFRJ

[uredi] Poznati proljećari

[uredi] Utjecaj

Hrvatsko proljeće nakon svoga gašenja imalo je veliki utjecaj na Tita. Jugoslavenski ustav bio promjenjen 1974. na taj način da je ispunio pojedine uvjete Hrvatskog proljeća: dozvoljena je secesija, svaka republika imala je svoju autonomnost. Ovim promjenama u ustavu, te kasnijim egzilom mnogih aktivista Hrvatskog projeća udarilo je klicu novog hrvatskog pokreta za samostalnost. Dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, demokratskim promjenama u Jugoslaviji, padom Berlinskog zida mnogi proljećari se aktiviraju i vraćaju iz inozemstva, te stvaraju nove hrvatski orijentirane stranke. Godine 1990. ostvaren je cilj Hrvatskog proljeća, osamostaljenje Hrvatske, koja je kasnije trebala obraniti svoje pravo na slobodu na bojištu u Domovinskom ratu.

[uredi] Reference

  1. "Hrvatska riječ" Razgovor sa Vojislavom Sekeljem, 22. travnja 2004.
  2. "Hrvatska riječ" Kulturno ili političko pitanje?, 1. travnja 2005.

[uredi] Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Hrvatsko proljeće koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.