Indoeuropska jezična porodica
Izvor: Wikipedija
Indoeuropska jezična porodica prema broju govornika najveća je svjetska jezična porodica kojoj pripada većina jezika Europe i južne i zapadne Azije. Ima oko 450 jezika i dijalekata kojima govori oko 3 milijarde ljudi. Jezici s više od 100 milijuna govornika su (abecednim redom): bengalski, engleski, francuski, hindski, njemački, perzijski, portugalski, ruski i španjolski.
Sadržaj |
[uredi] Porijeklo
Svi indoeuropski jezici potječu od praindoeuropskog (PIE) kojim se prema najšire prihvaćenoj kurganskoj hipotezi govorilo oko 4500. pr. Kr. u stepama između Crnog mora i Volge, odakle se proširio na zapad u Europu i na jug u područja današnjeg Irana i Indijskog potkontinenta.
[uredi] Grane
Indoeuropska jezična skupina se obično dijeli na 2 temeljne grane:
- Centum-jezici u koje spadaju:
- Germanski jezici
- Romanski jezici
- Ilirski jezici
- Grčki jezik
- Keltski jezici
- Italski jezici
- Satem-jezici u koje spadaju:
- Baltičko-slavenska grana:
- Armenski jezik
- Indoiranski jezici
- Anatolijsko-hetitski jezici
- Toharski jezici
O podjeli na centum i satem jezike postoje sporovi. Jezike je moguće podijeliti i na druge načine, npr. često se grčki stavlja zajedno s indoiranskim.
[uredi] Zemljopisno područje
Govore se na širokom pojasu od europskog zapada do ruba Indije i do kineskog Turkmenistana u srcu Azije. Nakon velikih zemljopisnih otkrića dospjeli su i na područje Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda. Različite skupine jezika nastale su raseljavanjem pojedinih plemena Indoeuropljana u različitim smjerovima. Usprkos tome, sličnosti između svih indoeuropskih jezika i danas su jako velike i iznenađujuće.