Ivan Franjo Jukić
Izvor: Wikipedija
Ivan Franjo Jukić (Banja Luka, 8. srpnja 1818. - Beč, 20. svibnja 1857.), bosanski franjevac, prosvjetitelj, pjesnik, publicist, [putopis]]ac, jezikoslovac, hrvatski preporoditelj, hrvatski književnik, kulturni, znanstveni i politički djelatnik.
Filozofiju je studirao u Zagrebu, a teologiju u mađarskom Veszprému. Za svoj studija se politički angažirao. Oduševio se idejama ilirskoga pokreta pa se zauzimao za kulturno podizanje Bosne kroz poticanje otvaranja tiskara, knjižnica, kulturnih društava, narodnih čitaonica i muzeja.
Pokazivao je prosvjetiteljske ciljeve s naglaskom na reformu jezika, pravopisa (bio je pristašom Gajeva pravopisa) i utemeljenje škola. Bavio se tekstologijom i rukopisima starih hrvatskih pisaca.
Pokrenuo je, uređivao i ispisivao prvi bosansko-hercegovački časopis "Bosanski prijatelj". Prikupljao je narodne pjesme koje s Grgom Martićem, a pod pseudonimom fra fra Filip Kunić, objavio u Osijeku. Općenito, mora se naglasiti da je Jukićev rad nedvojivo vezan u djelovanje fra Grge Martića.
U njegovom književnom radu, najvrjedniji su mu putopisi. Jukić je pisao i pjesme, domoljubnog nadahnuća, sukladno njegovom vatrenom zanosu ilirskim preporodom.
Omer-paša Latas protjerao ga je zbog političkog angažmana (zbog teksta "Želje i molbe bosanskih krstjana") u Carigrad i trajno mu zabranio povratak u Bosnu, a složenost odnosa Jukić-Latas je obrađena cijelim poglavljima u literaturi. Naime, Jukić je Latasa vidio kao Slavena, čovjeka sklonog svom puku i kao spasitelja Bosne. Štoviše, Jukićeva pjesma "Slavodobitnica svijetlome gospodinu Omer-paši", dovodi do toga da je Latas dao uhititi Jukića (1852.) i zatočiti u Carigrad, odakle ga je iz zatvorio izvukao austrijski konzul, pjesnik Antun Mihanović.
U njegovom znanstvenom radu se primjećiva istraživačka opisnost i kritičnost, neuobičajena za ono vrijeme (djelo "Zemljopis i poviestnica Bosne").
Pokopan je u skupnu siromašku grobnicu na groblju St. Marxer Friedhof u Beču. Pri preuređivanju susjedne skupne grobnice u kojoj je bio pokopan i Mozart, oznaka Jukićeva groba je zagubljena, pa su kao nadomjestak franjevci i bečki Hrvati postavili mu spomen-ploču u franjevačkom samostanu u Beču, na adresi Franziskaner Platz 4.
Njegovo memoarsko djelo "Progonstvo iz Sarajeva u Carigrad" objavljeno je 1931. godine u Zagrebu.
Njemu u čast franjevačka provincija Bosna Srebrena je 1971. pokrenila reviju koja nosi ime ovog franjevačkog velikana, "Jukić".
[uredi] Djela
(popis nepotpun)
- književna
- Putovanja od Sarajeva do Carigrada, putopisi, 1852.
- Narodne pjesme bosanske i hercegovačke, prikupljene narodne pjesme (zajedno s fra Grgom Martićem ,Osijek, 1858.
- znanstvena
- Zemljopis i povietsnica Bosne, Zagreb, 1851 (pod imenom Slavoljub Bošnjak; posvećeno Ljudevitu Gaju)
[uredi] Literatura
- Darija Gabrić-Bagarić: Bosanski domoljub i hrvatski rodoljub, "Hrvatsko slovo", 3. kolovoza 2007., str. 22
- M. Lukenda: Ivan Franjo Jukić, franjevac iilirac - redovnik naroda i domovine, Zagreb, 2000.
- M. Lukenda: Ivan Franjo Jukić, seine literarische und aufklärische Tätigkeit, Pergamena i Hrvatska katolička misija Beč, Zagreb, 20007.
[uredi] Vanjske poveznice
- Život i djelo Ivana Franje Jukića recenzija u "Fluminensii", časopisu za filološka istraživanja, br. 1-2/2000.
- Matica hrvatska - Književno i kulturno djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini od 13.-20. stoljeća
Nedovršeni biografski članak Ivan Franjo Jukić dopunite prema pravilima Wikipedije.