Lukina jama

Izvor: Wikipedija

Lukina jama, koja je najdublja jama u Hrvatskoj, otkrili su slovački speleolozi, a istraživanja su nastavljena od 1993-1995. u organizaciji Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Jama se nalazi na Sjevernom Velebitu, u Lomskoj Dulibi koja se nalazi u strogom rezervatu prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Nazvana je po Ozrenu Lukiću - Luki, speleologu koji je poginuo kao hrvatski vojnik u domovinskom ratu na Velebitu. Lukna jama je 1392 m duboka, a u trenutku spuštanja na dno bila je 9. po dubini u svijetu. Danas je među dvadeset najdubljih na svijetu.

Sadržaj

[uredi] Opis Lukine jame (Morfologija)

Ulaz u Lukinu jamu pukotinskog je karaktera, dimenzija 22,5 x 5 m.

Jama je od ulaza do Whiskey dvorane, koja se nalazi na dubini od -320 m, gotovo vertikalna. Od -50 do -320 m dubine na stijenama se mjestimično nalaze debele naslage snijega i leda. U ulaznom dijelu jame, na -53 m i na -178 m nalaze se dva bočna kanala. Gornji vodi u manju dvoranu s ledenim slapom visokim 27 m, a donji meandrira i spušta se koso po snijegu sve do malog jezera na -195 m dubine (mjesto do kojeg su se u 1992. god. spustili Slovaci). Ispod Whiskey dvorane nalazi se vertikala od 228 m. Na dnu vertikale nastavlja se kosa polica duljine 27 m. Tu je na -558 m spoj s Trojamom. Zatim slijedi nekoliko kraćih vertikala do prečnice na dubini od -638 m. Od prečnice se 100 metarskom vertikalom spusti do male police, a zatim skokom od 4 m uže u meandar širine 3 do 5 m. Ovdje se nalazi bivak I na dubini od -743 m. Između bivaka I i II nalazi se vertikala koja u svom gornjem dijelu ima izgled pukotinskog meandra, a u donjem se dijelu širi i razbija s nekoliko manjih polica.

Bivak II je na dubini od -950 m, u dvorani dimenzija 85 x 70 m. Na sjeveroistočnom dijelu dvorane nalazi se uski prolaz koji povezuje dvoranu sa slijedećom vertikalom od 142 m kojom se dolazi do kose police na dubini od -1092 m. Ispod police na -1102 m dubine nalazi se uski ulaz u Vjetroviti kanal koji se u početku koso spušta meandrirajući 47 m. Nakon uskog zasiganog prolaza slijedi vertikala od 109,5 m, a zatim nekoliko kraćih skokova te kosina do dubine od -1311 m. Ovdje kanal završava pregađen kamenim blokovima prekrivenim glinom.

Glavni kanal se od kraja kose police na -1097 m spušta duž manjih vertikala do mjesta gdje se na njega spaja kratki uzvodni kanal duljine 30 m. Ponovo slijedi nekoliko manjih skokova, a zatim dolazi velika vertikala od 95 m. Neposredno prije samog dna nalaze se još dva mala skoka.

Na dnu je dvorana dimenzija 20 x 5 m sa sifonskim jezerom koje se pruža u smjeru jugoistoka. Drugi, manji sifon nalazi se nasuprot prvom. Sifon I preronjenjen je u duljini od 57 m i nastavlja se novim sifonom nakon zračnog džepa.

Na dnu jame postoje još i dva sporedna kanala. Jedan se nalazi neposredno iznad sifonskog jezera, na istočnom dijelu dvorane, a grana se u dva manja kanala ukupne duljine 32,5 m. Ovdje je prvi puta pronažena endemska pijavica. Drugi kanal nalazi se u sjeverozapadnom dijelu dvorane 8 m visoko iznad sifona II. On se također dijeli u dva kanala od kojih je jedan ekstremno uzak (u njemu postoji perspektiva za daljnje napredovanje, ali je potrebno proširivanje, npr. hilti metcima), a drugi je širi i lakše prohodan. Ukupna duljina im je 120 m.

Do sada dosegnuto dno Lukine jame nalazi se svega 83 m iznad morske razine, a more je udaljeno oko 10,5 km. Daljnji tok podzemnih voda vjerojatno je usmjeren prema vruljama i obalnim izvorima na području od Žrnovice do Jablanca.

[uredi] Opis Trojame

Ulaz u Trojamu pukotina je duljine 26 m i širine oko 2 m. Ulazna vertikala dubine 140 m ima nekoliko bočnih otvora koji najvjerojatnije vode u paralelne podzemne vertikale koje još nisu istraživane.

Interesantni su otvori na jugoistočnoj strani vertikale jer bi mogli biti spojeni s jamom označenom brojem 15, što bi povećalo dubinu ovog jamskog sustava za 3 m.

Dalje se na vertikalu od 140 m nastavlja ledeni dio jame širine od 0,7 do 6 m. Na mjestu gdje prestaje led uski je prolaz u meandar nazvan Grmač. Postoji mogućnost da se u slučaju pada ledenih gromada ovaj prolaz potpuno zatvori. Sam meandar prolazan je u srednjem dijelu, dok je u donjem i gornjem dijelu vrlo uzak. Iza meandra dolazi vertikala Plana stovka (Loša stotka) duboka 80 m, koja završava nad plitkim jezerom. Zatim slijedi niz manjih vertikala do Baldachyna i dalje sve do Monzunove šachte (Monsunske vertikale). Na cijelom dijelu jame od Grmača do Monzunove šachte ne vidi se strop kanala.

Monzunova šachta, duboka 160 m, spaja se s Lukinom jamom na dubini od -558 m, odnosno na -595 m ako se mjeri od ulaza u Trojamu. Ovdje se javlja vodeni tok koji u nižim dijelovima, jače ili slabije, protječe kroz cijelu jamu. Ukupna dubina jamskog sustava, računajući od višeg ulaza, iznosi -1392 m.

[uredi] Literatura

  • Darko Bakšić, Morfologija Lukine jame

[uredi] Vanjske poveznice

Hrvatski speleološki poslužitelj