Franjevački samostan sv. Ante na Bistriku

Izvor: Wikipedija

Crkva i samostan sv. Ante na Bistriku, jedna od kuća Franjevačke Provincije Bosne Srebrene, nalazi se u Sarajevu, u općini Stari Grad.

Gradska četvrt Sarajeva na lijevoj obali rijeke Miljacke, u kojoj se već više od jednog stoljeća nalaze franjevački samostan i zavjetna crkva sv. Ante Padovanskog, nekoć se dugo vremena nazivala Latinluk, prema vjernicima-katolicima rimskog odnosno latinskog obreda. Taj je Latinluk 1652. brojio oko 200 katoličkih obitelji. Četvrt se sada zove Bistrik i u njemu je neznatan broj Hrvata katolika.

Sadržaj

[uredi] Crkva sv. Ante

[uredi] Prva crkva na Bistriku

Na mjestu sadašnje crkve sv. Ante nalazila se crkva podignuta krajem 1881. i u prvoj polovici 1882. godine. Ne samo po svojim dimenzijama (duga 18, a široka 9 metara), nego i po načinu gradnje bila je ona doista skromna građevina. Naime, samo su njezini temelji bili ozidani od kamena, dok je čitava zgrada zapravo izgrađena od drvene mreže popunjene nepečenom ciglom. S istočne strane imala je skromnu sakristiju u obliku polukruga, a nad glavnim ulaznim vratima mali drveni tornjić s dva zvona.

Ipak, ova i ovakva crkva bila je u to doba jedina katolička crkva u Sarajevu, a služila je i kao župna crkva. K tomu, uspostavom redovite crkvene hijerarhije (1881.) postala je ona i stolna crkva vrhbosanskog nadbiskupa. Toj svrsi služila je sedam godina, do 1889. godine kada je dovršena gradnja današnje sarajevske katedrale.

Samo desetak godina nakon gradnje crkve bilo je već očito da čvrstoća njezine arhitekture neće dugo izdržati neravnopravnu borbu s vremenskim nepogodama. Ni povremeno popravljanje i učvršćivanje nekvalitetnog materijala nisu spriječili da neko vrijeme 1905. godine bude zatvorena za uporabu te njezino postupno i konačno propadanje. Stoga su se franjevci ubrzo odlučili na gradnju nove crkve.

[uredi] Sadašnja crkva

Punih osam godina Odbor pobožnog društva za gradnju nove crkve sv. Ante, osnovan 1903. godine, požrtvovno je i neumorno pripravljao sve potrebno za njezinu gradnju, učlanjivao nove ljude i prikupljao novac.

Sredinom ožujka 1912. otpočelo je rušenje trošne stare crkve, a polaganje i svečani obred blagoslova temeljnog kamena za novu crkvu bili su 13. lipnja 1912. Obred je predvodio biskup dr. Ivan Šarić. Već do kraja rujna iste godine crkva je bila sagrađena, osim tornja, čija je gradnja zbog nekih objektivnih razloga potrajala nešto duže, te je blagoslov novosagrađenog katoličkog molitvenog hrama uslijedio istom 20. rujna 1914. godine.

Novu crkvu je u neogotskom stilu projektirao Josip Vancaš. Duga je 31,2 m i široka 18,5 m. Visina srednje lađe je prosječno 14,5 m. Ima blizu 50 m visok toranj, u kojem je pet zvona (najteže je teško 4.015 kg). Na koru su orgulje iz 1925. godine.

Današnji izgled crkva je počela dobivati šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je započela njezina umjetnička obnova, koja je potrajala puna dva desetljeća. Unutarnji prostor crkve, naime, oplemenjen je vrijednim umjetničkim djelima istaknutih hrvatskih umjetnika. Prozori su izrađeni prema nacrtima Ive Dulčića. Oni tvore umjetničku okosnicu crkve, a predstavljaju dvije zaokružene teme: Stvaranje i Povijest Kristova života.

Crkva sv. Ante umjetnički je jedna od najbogatijih franjevačkih crkvi u Bosni i Hercegovini. Osim Dulčića, u njoj se nalaze također djela Đure Sedera, Kršinića, Michielia, Kesera, Vulasa i Lovrenčića.

Uređenjem crkve u posljednjoj fazi obnove upravljao je kipar Zdenko Grgić. Njegovo najznačajnije djelo u njoj je Križni put (reljef u drvetu), čije su četiri cjeline smještene u sporednim nišama crkve. Grgićeva su i djela: Sveti Anto (mramor), dva mozaika Poslanje sv. Ante i Pjesma brata Sunca, kao i djelo Propovijed na gori (bronca).

Od više crkava u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, jedino se za ovu crkvu može reći da je crkva svih Sarajlija. Nju, naime, smatraju svojom ne samo katolici nego i pravoslavci i muslimani - svi se rado nađu u njoj, posebice utorkom i petkom, i pomole se na svoj način.

[uredi] Samostan

Franjevci su uz crkvu sv. Ante 1894. godine podigli i samostan prema projektu Karla Paneka. U njemu je od 1909. pa sve do 1968. bila smještena franjevačka bogoslovija (uz kratki prekid između 1942. i 1947. godine kada se bogoslovija nalazila na Kovačićima). Ovdje je od 1896. do 1963. bio također i provincijalat bosanske franjevačke provincije, kao i njezin novicijat od 1985. do 1992. godine.

U samostanu se nalazi središnji arhiv Bosne Srebrene i bogata pinakoteka s više od stotinu djela pretežno suvremene likovne umjetnosti najpoznatijih hrvatskih slikara.

Svakog utorka u samostanu se okupljaju katolički studenti grada Sarajeva. Zajedničkom molitvom, predavanjima i druženjem izgrađuju i učvršćuju svoje kršćansko zajedništvo.

[uredi] Doprinos gradu i društvu

I franjevački samostan i crkva sv. Ante potvrdili su se, osobito za vrijeme i nakon nedavnog rata, kao središte franjevačke nazočnosti u gradu Sarajevu, mjesto brojnih duhovnih inicijativa, ekumenskog i međuvjerskog razumijevanja, suradnje i pomirenja, te humanitarne pomoći.