John Locke

Izvor: Wikipedija

John Locke
John Locke

John Locke (Wrigton kraj Bristola, 29. kolovoza 1632. - Oates, 28. listopada 1704) je engleski filozof i empirist.

Studirao je filozofiju i medicinu. Nakon kraćeg predavanja u Oxfordu, aktivno se angažirao u politici. To je bilo s promjenljivim uspjehom, budući da je u to vrijeme u Engleskoj bilo više političkih prevrata i preokreta. Zbog političkih razloga neko je vrijeme živio u Francuskoj i u Nizozemskoj.

John Locke je bio glavni engleski predstavnik empirizma. On je osnivač spoznajne teorije i on smješta iskustvo, ili ideje osjeta i reflekse, u osnovu ljudskog razuma. Locke smatra da svo znanje potječe iz iskustva, jer je naša duša po rođenju "tabula rasa" (prazna ploča). Pošto ukida bilo kakav prostor za "urođene ideje" u osnovama znanja, može se reći da je u tom smislu anti-racionalistički. Međutim, Locke govori da postoji mogućnost spoznaje da nam neke od naših ideja pružaju odgovarajuću predstavu svijeta koji nas okružuje.

John Locke je imao veliki utjecaj na razvoj političke filozofije. Njegove ideje su bile temelj za koncepte američkog zakona i organizacije vlasti. Lockova epistemologija i filozofija imala je veliki uticaj i na period prosvjetiteljstva.

Sadržaj

[uredi] Kritika i obrana razuma

Locke ocjenjuje da je opseg naše spoznaje ograničen. Mnoge naše ideje ostaju nejasne i narazgovjetne (npr. ideja supstancije); ali je naše znanje dovoljno da na njemu uredimo svoj život.

[uredi] Društveno-politički nazori

Locke se s liberalističkog gledišta suprotstavlja Hobbesovoj tezi o potrebi apsolutne vlasti. Prirodno stanje odlikuje jednakost među ljudima i sloboda; prirodni zakon - razum uči ljude da su jednaki i da ne smiju nanositi štetu jedan drugome. Nezgoda je toga stanja što se svatko mora sam brinuti za njegovo održanje, a pojedinci bi mogli biti pristrani u rješavanju svojih sporova. Taj nedostatak može se otkloniti društvenim ugovorom kojim se svaki pojedinac odriče onog svog prirodnog prava da sam branih i održava prirodno stanje. Tako se uspostavlja država koja treba potvrditi i održati razumno prirodno stanje, da jamči život, slobodu i vlasništvo. Locke zagovara potrebu podjele vlasti na zakonodavnu (koja je najviša), izvršnu i federativnu (koja se odnosi na vanjsku politiku. Trajni je suveren samo narod, a suverenitet je neotuđiv. Narod zakonodavcu privremeno povjerava zakonodavnu vlast, ali je može i silom uzeti natrag ako zakondavac iznevjeri povjerenje koje mu je bilo dato. Tako Locke opravdava pravo naroda na revoluciju.


[uredi] Djela

  • Ogled o ljudskom razumu (Essay Concerning Human Understanding)
  • Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government)
  • Pismo o toleranciji (Letter on Toleration)
  • Neke misli o obrazovanju (Some Thoughts Concerning Education)
  • Razumnosti kršćanstva (The Reasonableness of Christianity)

[uredi] Relevantni članci

[uredi] Vanjske poveznice