Wassily Leontief
Izvor: Wikipedija
Vasilij Leontijev (ruski: Василий Васильевич Леонтьев ; Sankt Peterburg, 5. kolovoza 1906. - New York, 5. veljače 1999.), američki ekonomist ruskog porijekla.
Školovanje je započeo na Sveučilištu u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg) 1921. godine, gdje mu je otac bio profesor ekonomije. Nakon studija filozofije, sociologije i ekonomije prima diplomu ekonomista 1925. godine. Poslije završenih studija radi u GOSPLAN-u (državnom planskom organu u tadašnjem SSSR-u). Školovanje nastavlja doktoratom na Sveučilištu u Berlinu (1928.). Kao djelatnik Instituta svjetske ekonomije na Sveučilištu u Kijevu od 1927. do 1930. godine radi na istraživanju statističkih derivacija krivulja ponude i potražnje. Odlazi u Kinu gdje godinu dana radi kao savjetnik kineske vlade. Prelazi u Nacionalni biro za znanstvena istraživanja u New Yorku (1931) i Odjel ekonomije na Sveučilištu Harvard (1932.). Postaje profesor ekonomije 1946; organizira projekt ekonomskih istraživanja na Harvardu (1948.) i djeluje kao direktor istog do 1973. Bio je predsjednik Udruženja članova na Harvardu do 1965.
[uredi] Objavljeni radovi
Prve rezultate rada na input-output analizi objavio je u članku The Structure of the American Economy, 1919. -1929. (Struktura američkog gospodarstva 1919. - 1929., 1941). U drugom izdanju djela (1951.), analiza je proširena i na 1939. godinu. Bio je član Americkog ekonomskog udruženja; Ekonometričkog udruženja; Američkog filozofskog društva; Američke akademije znanosti i umjetnosti; Međunarodnog statističkog instituta, Centra za ekonomska istraživanja u Japanu; Kraljevskog statističkog društva u Londonu; član Britanske akademije; Francuskog instituta. Počasne doktorate primio je na mnogim sveučilištima (Bruxelles, York, Leuven, Pariz). Od nagrada primio je red Cherubima na Sveučilištu u Pisi (1953.), orden Legije časti (1968.) i nagradu Bernhard – Harms za ekonomiju (1970.). Ostala važnija djela su: Studies in the Structure of American Economy (Studije o strukturi američkog gospodarstva, 1953), lnput-output Economics (Input – output ekonomika, 1966.) i The Future of the World Economy (Budućnost svjetskog gospodarstva, 1977.).
Dobitnik je Nobelove nagrade za istaknute doprinose u input – output analizi.
1969. Ragnar Anton Kittil Frisch & Jan Tinbergen
1970. Paul Samuelson | 1971. Simon Kuznets | 1972. John Hicks & Kenneth Arrow | 1973. Wassily Leontief | 1974. Gunnar Myrdal & Friedrich Hayek | 1975. Leonid Kantorovich & Tjalling Koopmans | 1976. Milton Friedman | 1977. Bertil Ohlin & James Meade | 1978. Herbert Simon | 1979. Theodore Schultz & Arthur Lewis
1980. Lawrence Klein | 1981. James Tobin | 1982. George Stigler | 1983. Gerard Debreu | 1984. Richard Stone | 1985. Franco Modigliani | 1986. James Buchanan Jr | 1987. Robert Solow | 1988. Maurice Allais | 1989. Trygve Haavelmo
1990. Harry Markowitz, Merton Miller & William Sharpe | 1991. Ronald Coase | 1992. Gary Becker | 1993. Robert Fogel & Douglass North | 1994. Reinhard Selten, John Forbes Nash & John Harsanyi | 1995. Robert Lucas Jr | 1996. James Mirrlees, William Vickrey | 1997. Robert C. Merton & Myron Scholes | 1998. Amartya Sen | 1999. Robert Mundell
2000. James Heckman & Daniel McFadden | 2001. George A. Akerlof, Michael Spence & Joseph E. Stiglitz | 2002. Daniel Kahneman & Vernon L. Smith | 2003. Robert F. Engle & Clive W. J. Granger | 2004. Finn E. Kydland & Edward C. Prescott | 2005. Robert J. Aumann & Thomas C. Schelling| 2006. Edmund S. Phelps