Dobar, loš, zao

Izvor: Wikipedija

Dobar, loš, zao
The Good, the Bad and the Ugly
Poster filma Dobar, loš, zao
Poster filma Dobar, loš, zao
Redatelj Sergio Leone
Producent Alberto Grimaldi
Scenarist Priča:
Sergio Leone
Luciano Vincenzoni
Scenarij:
Age i Scarpelli
Glavne uloge Clint Eastwood
Lee Van Cleef
Eli Wallach
Mario Brega
Al Mulock
Glazba Ennio Morricone
Distributer United Artists
Godina izdanja 1966.
Trajanje 161 min.
Država Italija
Jezik talijanski
engleski
Budžet $1,300,000
IMDb profil

Dobar, loš, zao ( engl. The Good, the Bad and the Ugly; tal. Il buono, il brutto, il cattivo) je talijanski epski špageti- vestern Sergia Leonea iz 1966. s Clintom Eastwoodom, Lee Van Cleefom i Elijem Wallachom u glavnim ulogama. Scenarij su napisali Age i Scarpelli, Luciano Vincenzoni i Leone, a temelji se na priči Vincenzonija i Leonea. Slavni soundtrack za film skladao je Ennio Morricone. To je treći film iz "dolarske trilogije", koju još čine filmovi Za šaku dolara (1964.) i Za dolar više (1965.). Film govori o trojici revolveraša koji tragaju za zakopanim zlatom vojske Konfederacije u kaosu obračuna, vješanja, Građanskog rata i zatvoreničkog logora.

Premijerno prikazan u Italiji 23. prosinca 1966., a u SAD-u 29. prosinca 1967., film je zaradio oko 6 milijuna dolara, ali je često bio kritiziran zbog prikaza nasilja. Leone je to objasnio ovako: "Ubijanja u mojim filmovima su pretjerana jer sam htio napraviti poluhumornu satiru vesterna koji govore o potrazi za blagom... Zapad je nastao na nasilju koje su provodili priprosti muškarci, a ja sam tu snagu i jednostavnost htio pretočiti u svoje filmove." Dobar, loš, zao opisivan je u europskim kinima kao najbolji predstavnik vestern žanra, a Quentin Tarantino ga je nazvao "najbolje režiranim filmom svih vremena".

Sadržaj

[uredi] Radnja

Film govori o trojici muškaraca koji traže, često na račun onog drugog, informacije o lokaciji gdje je zakopan novac vojske Konfederacije za vrijeme Američkog građanskog rata. Prvi lik s kojim se upoznajemo je Tuco Benedicto Pacifico Juan Maria Ramirez (Zao) - zvan Tuco (Elli Wallach), za kojim je raspisana tjeralica s nagradom zbog raznih zločina. Tuco je u partnerstvu s Blondiejem (Dobar - Clint Eastwood), koji ga dovodi šerifu, uzima nagradu, koju dvojica podijele nakon što Blondie spasi Tuca od vješanja u zadnji trenutak. U međuvremenu, treći čovjek, zvan Angel Eyes (Lee Van Cleef), saznaje o skrivenoj škrinji zlata koja je u rukama vojnika vojske Konfederacije, Billa Carsona. Angel Eyes kreće u potragu za blagom.

Blondieju konačno dosađuje partnerstvo s Tucom i ostavlja ga u pustinji bez vode. Tuco preživljava i odlučuje se osvetiti bivšem partneru. Nalazi Blondieja i počinje ga tjerati kroz pustinju Novog Meksika. Prije no što su je prešli, nailaze na odbjeglu kočiju punu mrtvih južnjačkih vojnika. Bill Carson, čovjek koji zna gdje je skriveno zlato, umirući od žeđi, kaže Tucu da će mu otkriti lokaciju ako mu donese vode. Dok Tuco ide po vodu, Carson trenutak prije smrti otkriva Blondieju ime groba u kojem je zakopano blago.

Obučeni u uniforme mrtvih vojnika, Tuco i umirući Blondie, stižu u obližnji katolički manastir, koji vodi Tucov brat svećenik. Dok se Blondie oporavlja, Tuco i njegov brat Pablo (Luigi Pistilli) se svađaju oko Tucovih životnih pogrešaka. Napustivši manastir, dvojicu muškaraca, još odjevenih u vojničke uniforme, uhite vojnici Unije i odvode ih u zarobljenički logor. Angel Eyes slijedio je trag Billa Carsona i predstavio se u logoru kao časnik Unije.

Angel Eyes i njegov kolega Wallace pretuku i muče Tuca sve dok ovaj ne otkriva ime groblja. Kad Angel Eyes shvaća kako jedino Blondie zna u kojem se grobu nalazi blago, mijenja taktiku. Ponudi partnerstvo, i zajedno s pet ili šest drugih ubojica, polazi u potragu za blagom. Tuco bježi iz vlaka kojim je trebao biti prebačen iz logora i ubija Wallacea. U najbližem gradu, Tuco nailazi na lovca na ucjene (Al Mulock), kojeg je ranio na početku filma, a koji traži osvetu. Dok Tuco ubija lovca, Blondie, koji se nalazi u istom gradu s Angel Eyesom, prepoznaje zvuk Tucova pištolja, pronalazi ga, te dvojica obnavljaju staro partnerstvo. Zajedno ubijaju Angel Eyesovu bandu ubojica, ali sami Angel Eyes pobjegne.

Tuco i Blondie nailaze na bitku između vojski Unije i Konfederacije oko mosta upitne strateške važnosti. Kako je groblje koje traže na drugoj strani mosta, odlučuju ga uništiti i natjerati vojnike da se bore negdje drugdje. Dok postavljaju dinamit, Tuco otkriva kako se groblje koje traže zove Sad Hill, a Blondie kako je ime koje traže Arch Stanton.

S druge strane rijeke, Tuco napušta Blondieja na konju i konačno nalazi obližnje groblje.

Tuco počinje mahnito tražiti grob Archa Stantona. Konačno ga nalazi, ali prije nego što može početi kopati, dolazi Blondie i prisloni mu pištolj na čelo, a njemu samom pištolj prislanja Angel Eyes, koji ih je konačno našao. Međutim, Blondie otkriva kako je u grobu Archa Stantona samo kostur.

Blondie tada odvodi trojicu muškaraca na prazno središte groblja. Napisavši ime pravog groba, stavlja kamen u sredinu groblja.

Groblje Sad Hill, mjesto konačnog obračuna
Groblje Sad Hill, mjesto konačnog obračuna

U konačnom obračunu trojice muškaraca, Blondie upuca Angel Eyesa, a Tuco shvaća kako mu je pištolj prazan, jer ga je Blondie ispraznio noć prije. Blondie tada otkriva kako na pravom grobu piše "Neoznačeno", odmah do groba Archa Stantona. Tuco počinje kopati plijen iz groba i shvaća kako Blondie stoji do njega držeći omču. Nakon što je stavio omču na Tucov vrat, razapinje uže na obližnje stablo, a Tuco stoji na nestabilnom drvenom križu jednog od grobova. Blondie uzima polovicu plijena i odlazi na konju dok Tuco preklinje za pomoć. U dramatičnom završetku, Blondie se okreće i opuca prerezavši uže iznad Tucove glave, kao što je to radio u vrijeme dok su bili partneri, oslobodivši ga tako zadnji put. Odlazi dok ga Tuco bijesno proklinje.

[uredi] Glumci

  • Clint Eastwood kao Blondie: Dobar, Čovjek bez imena, flegmatični lovac na glave koji se natječe s Tucom i Angel Eyes kako bi pronašao zakopano zlato usred obračuna Sjevera i Juga u Američkom građanskom ratu. Blondie i Tuco održavaju vezu koja često varira od ljubavi do mržnje. Tuco zna ime groblja gdje je blago skriveno, ali Blondie zna ime groba u kojem je zakopano, što ih prisiljava da rade zajedno kako bi pronašli zlato. Bez obzira na svoju pohlepu, evidentno je da Blondie žali za vojnicima koji umiru u kaosu rata. "Nikad nisam vidio toliko ubijenih ljudi", kaže. Televizijska serija Rawhide završila je s emitiranjem 1965., a dotada nijedan Eastwoodov talijanski film nije prikazan u Americi. Kad mu je Leone ponudio ulogu u svojem sljedećem filmu, bila je to jedina velika ponuda koju je dobio, ali ga se opet moralo uvjeravati da je prihvati. Leone i njegova žena otputovali su u Kaliforniju kako bi uvjerili Eastwooda da prihvati ulogu. Dva dana poslije, pristao je snimiti film za 250 tisuća dolara plus 10 posto profita od zarade na tržištu Sjeverne Amerike - dogovor s kojim Leone baš i nije bio zadovoljan.
  • Lee Van Cleef: Loš, okrutni, nemilosrdni ubojica zvan "Angel Eyes" Sentenza koji ubija sve koji mu se nađu na putu. Kad su Blondie i Tuco zarobljeni kao vojnici Konfederacije, Angel Eyes se predstavio kao časnik Unije koji ih ispituje i muči Tuca, napokon saznavši ime groblja gdje je zakopano zlato, ali ne i nadgrobni spomenik. Angel Eyes uspostavlja klimavo partnerstvo s Blondiejem i Tucom, koji će se okrenuti protiv njega čim dobiju priliku. Leone je htio da Charles Bronson odigra ulogu Angel Eyesa, ali je ovaj već bio zauzet snimanjem filma Dvanaestorica žigosanih (1967.). Leone je onda odlučio kako će ponovno surađivati s Van Cleefom: "Pomislio sam kako je Van Cleef prvo odigrao ulogu romantičnog junaka u filmu Za dolar više. Počela mi se sviđati ideja da odglumi potpuno suprotan lik."
  • Eli Wallach kao Tuco: Zao. Tuco Benedicto Pacifico Juan Maria Ramirez, komični, budalasti i brbljavi razbojnik kojeg traže vlasti. Tuco uspijeva saznati ime groblja na kojem je zakopano zlato, ali ne zna ime groba - to zna samo Blondie. Ovaj odnos prisiljava Tuca da nevoljko postane Blondiejev partner. Redatelj je prvo htio angažirati Gian Maria Volontea za ulogu Tuca, ali je osjetio kako za ovu ulogu treba nekoga tko ima "prirodni komičarski talent". Na kraju, Leone je uzeo glumca Elija Wallacha zbog njegove uloge u filmu Kako je osvojen zapad (1962.), posebno zbog scene na željeznici. Leone se sastao s Wallachom u Los Angelesu, a ovaj je bio skeptičan u pogledu da glumi sličnu ulogu opet, ali nakon što mu je Leone pokazao uvodne skvence filma Za dolar više, Wallach je rekao: "Kad da dođem?" Dvojica muškaraca su se odlično slagala, s obzirom na to da su dijelili sličan smisao za humor. Leone mu je dopustio da unese nekoliko promjena u ulogu koje su se odnosile na odjeću i neke geste. Eastwood i Van Cleef ubrzo su shvatili kako je uloga Tuca jako draga Leoneu i da su on i Wallach postali dobri prijatelji. Van Cleef je zapazio: "Tuco je jedini lik u filmu o kojem publika sve saznaje. Susrećemo se s njegovim bratom i otkrivamo odakle je došao i zašto je postao razbojnik. Ali Clintov i moj lik ostaju misterij."

[uredi] Produkcija

Film je snimljen u Španjolskoj uz odobrenje Francova režima i uz tehničku asistenciju španjolske vojske. U filmu se pojavljuje 1500 članova lokalne policije.

Wallach se zamalo otrovao tijekom snimanja kad je slučajno popio kiselinu koju su filmski tehničari stavili uz bocu vode. Wallach je spomenuo ovo u svojoj autobiografiji i prigovorio kako je Leone bio briljantan redatelj, ali nije osiguravao sigurnost svojim glumcima tijekom snimanja opasnih scena. Wallach se našao u još jednoj opasnoj situaciji. U sceni u kojoj njega vješaju na konju koji bježi nakon pucnja, konj se prestrašio i prešao oko milje dok je Wallach bio na njemu ruku svezanih iza leđa i s omčom oko vrata. Treći put je Wallachu život bio ugrožen na snimanju scene u kojoj iskače iz jurećeg vlaka zavezanih ruku. Skok je prošao dobro, ali opasni dio bio onaj u kojem je morao prerezati lance koji ga vežu za mrtvog čuvara. Tuco postavlja tijelo na prugu, kako bi kotači prerezali lanac. Wallach, i cijela ekipa, nisu bili svjesni čvrstih željeznih stepenica koje se nalaze na izbočini svakog vagona. Da je Wallach podigao tijelo u pogrešno vrijeme, jedna od stepenica mogla mu je odrubiti glavu.

Most
Most

Španjolska vojska morala dva puta graditi most koji Blondie i Tuco dižu u zrak. Prvi put je talijanski kamerman je signalizirao da je spreman za snimanje, što su Španjolci protumačili kao znak da mogu dignuti most u zrak. Srećom nitko nije ozlijeđen. Naravno, vojska je morala opet sagraditi most dok su se snimale druge scene. Kako je most bio masivan i težak, bilo je potrebno mnogo eksploziva kako bi ga se dignulo u zrak. Leone je rekao kako je ova scena dijelom bila inspirirana nijemim filmom Bustera Keatona, The General.

Glumci su bili iz svih dijelova svijeta, a razgovarali su na materinskom jeziku. Eastwood, Van Cleef i Wallach govorili su na engleskom, što je sinkronizirano na talijanski za potrebe premijere u Rimu. Za američku verziju, njihovi glasovi ostavljeni su u originalu, dok su ostali sinkronizirani na engleski. Zamjetljivo je kako su glasovi sinkronizirani s pokretima usana. Zapravo, dijalozi uopće nisu bili snimani na terenu, jer je Leone rijetko (gotovo nikad) snimao i zvuk zajedno sa slikom. Jedan od razloga je taj da je volio puštati Morriconeovu glazbu za vrijeme scene (a često je vikao na glumce) kako bi oraspoložio glumce; Leone se više brinuo o vizualnom dojmu nego o dijalozima (nije najbolje govorio engleski); uz sve to, tehnička ograničenost u kombinaciji s malim budžetom onemogućavali su snimanje zvuka u kadrovima totala koje je Leone često koristio. Što god bili stvarni razlozi, svi dijalozi u filmu snimani su u post-produkciji. Veza između Eastwooda i Leonea ostala je zategnuta još od prijašnjih suradnji, a samo se pogoršala tijekom sinkroniziranja zvuka za američku verziju jer su glumci dobili drukčiji scenarij od onoga po kojem su snimali. Eastwood je odbio je čitati iz novog scenarija, inzistirajući na onom originalnom.

[uredi] Premijera

Film u Americi nije prikazan sve do 29, prosinca 1967., a u nekim američkim kinima sve do siječnja 1968. Originalna talijanska verzija trajala je 2 sata i 57 minuta, ali je američka srezana na 2 sata i 41 minutu. Kako su scene odrezane prije sinkroniziranja na engleski, materijal je bio rijetko prikazivan u Sjevernoj Americi. Film je obnovljen 2002. te dvije godine poslije i objavljen na DVD-u, s dodatnih 18 minuta scena izbačenih iz originalne američke verzije (Clint Eastwood i Eli Wallach vratili su se u studio kako bi sinkronizirali svoje glasove na engleski, glumac Simon Prescott učinio je to za preminulog Lee Van Cleefa, a drugi glumci zamijenili su originalne koji su u međuvremenu preminuli).

[uredi] Kritike

Nakon premijere kritike su bile podijeljene jer mnogi kritičari tada nisu jako cijenili špageti-vesterne. Roger Ebert, koji je kasnije film uvrstio u svoju zbirku Great Movies, kasnije je naglasio kako je u svojoj originalnoj recenziji "dao filmu koji vrijedi četiri zvjezdice samo tri, možda zato jer je bio 'špageti-vestern' pa nije mogao biti umjetnost". Ebert je naglasio jedinstvenu Leoneovu perspektivu koja omogućuje publici da se približi junacima, da vidimo to što on vidi: "Sergio Leone ustanovio je pravilo kojeg se drži i u filmu "Dobar, loš, zao". Pravilo je da je perspektiva ograničena na okvire kadra. U važnim trenucima filma, ono što kamera ne vidi, ne mogu vidjeti ni junaci, što daje Leoneu slobodu da nas iznenadi i oduševi."

Danas mnogi kritičari smatraju film klasikom. On ostaje jedan od najpopularnijih i najpoznatijih vesterna, a smatra se jednim od najboljih predstavnika tog žanra. Dio je Timeove liste "100 najvećih filmova u zadnjem stoljeću" kritičara Richarda Corlissa i Richarda Schikela. Osim toga, jedan je od rijetkih filmova koji uživaju stopostotni rejting na filmskom portalu Rotten Tomatoes. Posebna priznanja dobio je Eli Wallach za ulogu Tuca, koja ima najviše rečenica, a uz to je najdvoznačniji lik u filmu, samim time i najzanimljiviji.

Od 2007. nalazi se na 4. poziciji IMDb-ove liste 250 najboljih filmova svih vremena kao najbolje ocijenjeni vestern i strani (neamerički) film po izboru gledatelja. 2002. Quentin Tarantino ga je proglasio najboljim filmom svih vremena u izboru časopisa Sight & Sound.

[uredi] Glazba

Glazbu je skladao Ennio Morricone, dugogodišnji Leoneov suradnik, čije kompozicije, koje uključuju pucnjavu, zviždanje (Alessandro Alessandroni) i jodlanje, prožimaju film. Glavna tema, s oponašenjem zavijanja kojota, iskorištena je za prikaz tri glavna junaka, za svakog s drugim instrumentom.

Soundtrack se dotiče i Američkog građanskog rata, s tužnom baladom "The Story of a Soldier", koju sviraju zatvorenici dok Angel Eyes muči Tuca. Vrhunac filma, konačni obračun trojice muškaraca, počinje meksičkom koračnicom "The Ecstasy of Gold".

Glavna tema bila je hit 1968., zajedno s pjesmom The Rolling Stonesa, "Jumpin' Jack Flash". Soundtrack se zadržao na ljestvicama duže od godinu dana, a dosegao je 4. mjesto na Billboardovoj ljestvici pop albuma.

[uredi] Vanjske poveznice