Søren Kierkegaard
Izvor: Wikipedija
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Søren Aabye Kierkegaard (Kopenhagen, 5. svibnja 1813. - Kopenhagen, 11. studenog 1855.), danski filozof, teolog i književnik. Rodio se u imućnoj obitelji i u rodnom je gradu poroživio skoro cijeli svoj kratki život, osim kraćeg boravka u Njemačkoj. Živio je povućenim životom, posvetivši se pisanju. Trajan i najdublji dojam na njega su ostavili događaji iz njegovog unutrašnjeg života, posebno njegova ljubav prema Regini Olsen i njegov raskid zaruka s njom.
Smatran je prvim egzistencijalističkim misliocem, a bio je kritičar službenog kršćanstva. Izgradio je specifičnu metafiziku slobode prema kojoj se subjekt spašava svjesnim izborom Boga. Zastupnik je antihegelijanskog prava što se razvijao sredinom 19. st. u kojem se postavio kao ispovjednik izgubljenog građanskog čovjeka. On odbacuje mogućnost izgradnje jednog sveobuhvatnog filozofskog sistema. Nešto takvo je moguće samo Bogu, a ne i čovjeku koji je ograničeno, konačno biće. Kierkegaard suprotno od Hegela kaže da ne postoje pojedinci. Opće ideje ne mogu baciti svjetlo na pojedinačni slučaj, na jedinstvenu situaciju jedne osobe. Čovjek traži istinu, ali ta istina za čovjeka nije neka apstraktna i neosobna istina, nego je to istina za mene, nešto za što sam ja spreman živjeti i umrijeti. Samo Bog jest, kaže Kirkegaard, a čovjek je nastao, on je na granici između bitka i nebitka, on egzistira. Pojam egzistencije je kjučan za Kierkegaardovu filozofiju. Egzistencija pokazuje ono što je specifično za čovjeka, što se očituje najbolje u stanjima tjeskobe, očaja, slobodnog izbora i vjere. Dok bi Hegel htio u svojoj logici apsorbirati sve suprotnosti, Kirkegaard naglašava da to nije moguće. Naime, čovjek je u životu često pred izborom između dviju alternativa koje se međusobno isključuju(To je ono njegovo poznato: ili-ili). Za njega nema determinizma razvoja događaja u povijesti, jer je čovjek pred slobodnim izborom. Izbor je čak nemoguće ozbjeći, jer i neizabiranje je također izbor. Kierkegaard je kritizirao utapanje u masu koja ne misli svojom glavom i ne odlučuje za sebe, nego samo oponaša druge. Kierkegaard kaže da postoje tri stadija ili tri načina ljudskog života: estetski, etički i religiozni. Treba naglasiti da nema automatskog prijelaza s jednog na drugi stadij, to je opet stvar slobodnog izbora i odluke savkog čovjeka. Zato mnogi ljudi cijeli život ostaju na prvom stadiju. Estetski stadij je stadij u kojem čovjek izabire ono izvanjsko i osjetilno. Ovdje čovjek živi bez cilja, bez pogleda dalje od sadašnjeg trenutka, živi prema načelu "Život treba uživati". Primjer za ovaj stadij je Don Juan, zavodnik koji stalno traži druge žene, ne vezuje se uz ni jednu i ne voli nijednu. Ovo je život u igri, igra sa životom. To je uvijek jedno ekscentrično stanje, jer čovjek bira nešto periferno, a ne ono što je u središtu njegove nutrine. Etički stadij je stadioj razumskog izbora, izbora samoga sebe, a ne izvanjskosti. U njemu čovjek preuzima odgovornost za sebe. Ali i u ovom stadiju čovjek bira nešto konačno, a to ga huši. Zato on teži nadići ovo stanje, ali se suočava sa svojim granicama. Sve ga to upućuje na spoznaju da nije sam sebe dao na svijet, upućuje ga na Stvoritelja. Religiozni stadij je stadij izlaženja iz sebe i okretanja Bogu, izbor beskonačnog i vječnog. Ovaj izbor Kierkegaard naziva i skok vjere koji uključuje rizik, jer čovjek kao konačno biće ne može do kraja sagledati.
[uredi] Djela:
- "Strah i drhtanje"
- "Bolest na smrt"
- "Pojam strepnje"
- "Stadiji na putu života"
- "Ili-ili: fragmenti života"
Nedovršeni biografski članak Søren Kierkegaard koji govori o filozofu dopunite prema pravilima Wikipedije.