Dubrovačka Republika

Izvor: Wikipedija


Dubrovačka Republika prije 1808. godine
Dubrovačka Republika prije 1808. godine

Dubrovačka Republika (Respublica Ragusina) je država koja je prestala postojati početkom 19. stoljeća. Obuhvaćala je veći dio današnje Dubrovačko-neretvanske županije (bez dijela sjeverno od Neuma).

Bila je zemlja vrlo jakog pomorstva i sačuvala je svoju neovisnost trgovinom sa velikim silama, poput Osmanskog Carstva. Dubrovnik, teritorijalno malen kao država, morao je trgovati sa silama, davati im dio teritorija - i tako je uspio do ranog 18.stoljeća. U 15. i 16. stoljeću Dubrovnik je na vrhuncu gospodarske moći. Ubraja se među najrazvijenije zemlje ondašnjeg svijeta. Njegovi brodovi putuju po svim europskim i sredozemnim morima, te Atlantskom i Indijskom oceanu.

Temelj dubrovačkog bogatstva bila je posrednička trgovina i pomorstvo. Dubrovnik je nabavljao sirovine i rude na Balkanu i izvozio ih na Zapad. Tehničku i luksuznu robu kupovao je na Zapadu i izvozio je po balkanskim državama. U Dubrovniku je na vlasti bila vlastela. Na čelu zemlje je bio knez koji se birao svakih mjesec dana, da ne bi pohrlio za bogatstvom. Veliko vijeće je donosilo zakone, a Malo vijeće predstavljalo je izvršnu vlast.

Dubrovnik su snašle dvije velike nedaće. Godine 1348., južnu i srednju Europu pogodila je kuga. U Dubrovniku s okolicom pobila je oko 7 000 ljudi. Druga nesreća dogodila se 6. travnja 1667. Strašan potres uništio je veliki dio grada i nakon njega uslijedio je požar koji je spalio vrijednosti. Pod ruševinama je poginulo 4 000 Dubrovčana. Dubrovnik se jedva oporavio, u 17. st.počinje nazadovati. Trgovina je sve slabija, a 1806. crnogorska vojska, uz pomoć ruske razara Dubrovnik. Prijevarom su ušli Francuzi, koji su 1808. ukinuli Dubrovačku Republiku.

Službeni jezik Republike bio je talijanski, od 1492. latinski. Govorni jezici bili su dalmatinski, venecijanski i dubrovački hrvatski.

Obitelji


  • Obitelji Gundulić (Gondola)
  • Obitelji Getaldić (Ghetaldi)
  • Obitelji Bonda
  • Obitelji Bunić (Bona)
  • Obitelji Pucić (Pozza)
  • Obitelji Sorkočević (Sorgo)
  • Obitelji Gradić (Gradi)
  • Obitelji Gučetić (Gozze)

[uredi] Povijesne činjenice

Zastava Dubrovačke Republike
Zastava Dubrovačke Republike
Grb Dubrovačke Republike
Grb Dubrovačke Republike
Izvorni grb, koji ima mjesto u grbu Hrvatske
Izvorni grb, koji ima mjesto u grbu Hrvatske
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu.
Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.

Povijesni kurioziteti

  • Stari Dubrovčani imali su odredbu da nisu nikad vijećali i donosili odluke kada je bilo vrijeme OD ŠILOKA odnosno južine, juga!!!
    “On je sam od sebe kazna, a misao je klonula, životna radost istječe kroz mutne oči i pocrnjela lica. Ni sebe samog po šiločini ne voliš pa kako bi pomućenim razborom donio odluku o drugima!” – kako piše dubrovačka spisateljica Tereza Buconić Gović
  • 27. siječnja 1416. godine Dubrovnik je prvi u Europi ukinuo ropstvo.To je izniman čin. Primjerice, Engleska je to učinila 1569., SAD 1865., a Brazil je trgovao ljudima sve do 1888.
  • Dubrovačka Republika napravila je 1296. jedan od prvih srednjevjekovnih sustava kanalizacije, koji je i danas u upotrebi, dok su gradovi u Europi kao što su London, Pariz, i sl. grcali u fekalijama koje su, između ostalog i izbacivali na ulicu.
  • Ljekarna Male Braće spada među najstarije u Europi. Za godinu osnutka ljekarne uzima se godina izgradnje samostana: 1317. Međutim, zasigurno je najstarija u Europi po kontinuitetu djelovanja.
U početku je to bila samostanska ljekarnica za potrebe bolesne braće (franjevci), a zametak joj je u odredbi franjevačkog Pravila: neka se braća brinu za potrebe bolesne braće (VI. poglavlje). Tijekom vremena, ponajviše iz humanitarno-karitativnih razloga, ljekarna je prešla uski krug samostanskih zidina i postala javnom ljekarnom za potrebe građana, te je time ispunjavala i propis istog Pravila (poglavlje V), naime, da se braća uzdržavaju od svoga rada. Stoga su franjevci slali na studije pojedinu braću da se osposobe za ljekarničku službu o čemu svjedoče ljekarničke knjige, tzv. farmakopeje iz raznih krajeva Europe, koje se čuvaju do danas i neke od njih se mogu vidjeti u muzeju samostana Male braće.
  • Prvi do sada poznati spomeni organiziranog spriječavanja i gašenja požara u Europi
- 1272. godine u Dubrovačkom statutu, u knjizi VI, poglavlje 57, donesen je, između ostalih zakona, zakon o zabrani pravljenja kuća od slame. Sve je kuće trebalo praviti na način kako bi se spriječio nastanak i širenje požara unutar gradskih zidina.
U knjizi VI, poglavlje 55, niti jedan postolar nije smio ložiti vatru ispod kotlova, prilikom štavljenja kože unutar gradskih zidina.
Jedna zabrana i kazna nalazi se u poglavlju 27 i 37. a odnosi se na dio grada sa ranije izgrađenim kućama koje su obuhvaćene novim zidom. Svi oni koji imaju drvene kuće u njima ne smiju držati vina, a u kamenim kućama mogu koliko hoće. Cilj je bio, da mogući porok i nepažnja nebi upalili kuću. Kuhinje su imale biti građene na vrhovima kuća, jer je u kuhinjama bila upotreba vatre, a tako i velik rizik od požara. Pošto je kuhinja na vrhu u koliko se dogodi požar velika je mogućnost da se kuća spasi od potpune propasti.
1309. godine, 6. siječnja, u Dubrovačkom statutu u knjizi VIII, poglavlje 60, uvedene su precizne odredbe o organizaciji gašenja požara. U slučaju požara, uz predvođenje upućenih ljudi, svi stanovnici su imali žurnu obvezu pristupiti gašenju sa svojim sjekirama ili punim vjedrima vode. U slučaju uništenja alata općina je bila dužna nadoknaditi štetu. Ako bi trebalo zbog gašenja požara srušiti susjednu kuću, za to je općina morala dati naknadu.
  • Karantena je izvoran dubrovački izum i prvi put uvode je 1377.: za razliku od Mletaka koja je u doba kuge jednostavno zabranjivala ulaz svim brodovima u lagunu, ili Milanskog vojvodstva koje je provodilo stroge i gotovo okrutne mjere kućnog pritvora i praktično zazidavanje oboljelih, dubrovačke su vlasti odredile da posada i roba svih brodova koji dolaze iz »kužnih krajeva« (locis pestiferis) imaju provesti mjesec dana na otocima Supetar, Mrkan ili Bobara u Župskom zaljevu. Karantena, koja je usporavala, ali ne i zaustavljala pomorsku trgovinu, zanimljiva je tim više što je nastala kao racionalan izraz empirijskog iskustva dubrovačkih vlastelina-trgovaca, a ne onodobne medicinske profesije, opterećene galenskim humoralno-mijazmatičkim teoretskim sustavom. Dubrovačka administracija do ideje o karanteni došla zahvaljujući iskustvu s izolacijom oboljelih od lepre (gube). Od prebivanja pod vedrim nebom na otočićima pred dubrovačkom lukom, karantena se u sljedećih stotinjak i više godina razvila u instituciju sa svim pripadnim odrednicama: regulativom, zgradama (prvi lazaret otvoren je 1397. na otoku Mljetu) i osobljem, tzv. officiales cazzamortuorum (kaćamorti), poslije officiali sopra la sanita.
  • Sedma knjiga Statuta Grada Dubrovnika iz 1272. g. sadrži isključivo članke koji reguliraju pomorsko pravo. To je najstari takav dokument na svijetu.
  • 1395. donesen je zakon o osiguranju koji je najstariji u Europi. Riječ je o pomorskom osiguranju. Ovaj zakon je tri stoljeća stariji od Lloyd-ova osiguranja koji datira s kraja 17 st.
Znatno je stradao u Srpsko-crnogorskom agresiji 1991. - 1995.

[uredi] Literatura

  • Bernard Stulli: "Studije iz povijesti Dubrovnika", Konzor, Zagreb, 2001.

[uredi] Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Dubrovačka Republika koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.