Otto Skorzeny

Izvor: Wikipedija

Otto Skorzeny 12. lipnja 1908. – 5. srpnja 1975.) austrijski časnik Waffen-SS (Obersturmbanführer, potpukovnik) vođa njemačkih komandosa u 2. svjetskom ratu, poznat po oslobađanju Benita Mussolinija i neuspjelom lovu na Tita.

[uredi] Biografija

[uredi] Mladost

Rođen je 1908. u Beču, u obitelji srednje klase koja je imala dugu vojničku tradiciju. Skorzeny je Poljsko prezime pa su mu preci najvjerojatnije bili Poljaci koji su doselili iz nekog dijela Austro-Ugarske monarhije. Otac, Anton, bavio se građevinskim poslovima. U vremenu nakon kraja Prvog svjetskog rata obitelj je jako osiromašila i preživljavala zahvaljujući pomoći Crvenog križa; unatoč oskudici, Otto, najstariji od troje djece, narastao je do visine od gotovo dva metra.

1926. počeo je studij strojarstva i visokogradnje na Tehničkom fakultetu u Beču, gdje je kasnije studirao i njegov brat Alfred. Tamo je postao član studentskog bratstva i počeo se baviti mačevanjem. Sudjelovao je u petnaest tradicionalnih mačevalačkih dvoboja, a u desetom, 1928. godine, zadobio je veliki ožiljak na licu. Osim toga, sudjelovao je i u raznim militarističkim i nacionalističkim studentskim organizacijama.

Posljednje ispite na fakultetu je položio 1931. godine; gospodarska kriza je tada dosezala vrhunac pa je u početku bio nezaposlen. Pod dojmom nacionalsocijalističke ideologije, u to vrijeme se učlanio u austrijski ogranak Nacističke partije, a uskoro i u Sturmabteilung gdje se pokazao kao sposoban vođa. 1938. godine, za vrijeme Anschlussa, zaštitio je tadašnjeg austrijskog predsjednika Wilhelma Miklasa od nacističkih nezadovoljnika koji su ga planirali ubiti.

[uredi] Drugi svjetski rat

Početkom rata Skorzeny je radio kao civilni inženjer. Prijavio se u Luftwaffe budući da je imao nešto iskustva sa zrakoplovima, ali je odbijen jer je bio prestar, odnosno stariji od 30 godina. Umjesto toga učlanio se u Waffen-SS i sudjelovao u ratnim operacijama u Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj i Rusiji. Po nekim izvorima, kao član divizije Das Reich sudjelovao je i u napadu na Beograd u Travanjskom ratu 1941. U siječnju te godine promaknut je u čin SS-Untersturmführera. Nešto kasnije mu je, zbog hrabrosti iskazane na Istočnom bojištu, dodijeljen Željezni križ.

1942. se vratio u Njemačku jer je u Rusiji obolio od dizenterije pa je proglašen privremeno nesposobnim za službu na bojištu. Do travnja sljedeće godine nije bio vojno aktivan, a tada mu je, kao tehnički obrazovanom časniku s dobrim preporukama, ponuđen posao zapovjednika nove postrojbe njemačkih komandosa. Nazvana je bojna Friedenthal i bila dio divizije Brandenburg koja je obavljala specijalne operacije po zahtjevima Abwehra, vojne obavještajne službe. Članovi bojne su u Oranienburgu obučavani po novom Skorzenyjevom programu: uz pješačku, inženjerijsku i padobransku obuku, učili su rukovati raznim vrstama oružja i vozila, borilačke vještine, vojne taktike i strane jezike.

Skorzenyjeve prve operacije bile su organiziranje neuspješnog pokušaja dizanja ustanka plemenskih vođa u Iranu (Operacija Franz), sudjelovanje u špijunskim aktivnostima protiv Britanaca u Nizozemskoj i razmatranje mogućnosti napada na sovjetska industrijska postrojenja iza Urala što je kasnije napušteno. U srpnju 1943. pozvan je, zajedno s još nekoliko istaknutih časnika, na razgovor kod Adolfa Hitlera u Glavni stožer. Skorzeny bio Hitlerov veliki štovatelj; po vlastitim riječima susret mu je mnogo značio i bio je vrlo nervozan. No uspio je ostaviti dobar dojam te je među pozvanima on izabran za operaciju pronalaženja i oslobađanja Benita Mussolinija, fašističkog diktatora kojeg su nove talijanske vlasti smijenile i zatočile.

Skorzenyjev pomoćnik, general Karl Student, je bio obavješten da je Mussolini zatočen u zatvoru Maddalena kraj Sardinije no uskoro otkrivaju da je potajno premješten u zimski sportski centar Grand Sasso na visini od 2000 metara. Na takvoj visini nije bilo moguće iskočiti padobranima pa su se njemački komandosi morali spustiti avionima na malenom prostoru i teško pristupačnom terenu. Njemački stratezi su predviđali da će operacija biti potpuni promašaj. Usprkos svemu 12. rujna 1943. komandosi su sletjeli i zauzeli hotel u kojem je Mussolini zatočen bez ijednog ispaljenog metka. Skorzeny je odmah sa Mussolinijem i jednim pilotom odletio na sigurno. Nekoliko dana Kasnije i Mussolinijeva obitelj je prevezena na sigurno a Hitler je postavio Mussolinija na čelo Talijanske Socijalne Republike.

Nakon toga Skorzenyju je povjereno organiziranje hvatanja Josipa Broza Tita i uništenje vrhovnog zapovjedništva partizanskog pokreta otpora u bivšoj Jugoslaviji. U svibnju 1944. u desantu na gradić Drvar njemačke snage pod zapovjedništvom generala Lothara von Rendulitza su uspjele uništiti većinu tamošnjih partizanskih snaga ali nisu uspjeli uhvatiti Tita.



Nedovršeni biografski članak Otto Skorzeny dopunite prema pravilima Wikipedije.