Podmornica P-01 Velebit

Izvor: Wikipedija

P-01 Velebit
P-01 Velebit
P-01 Velebit za vrijeme površinske plovidbe
Državna pripadnost:
Hrvatska
Hrvatska ratna mornarica
Klasa i vrsta: diverzantska podmornica
Brodogradilište: Brodogradilište specijalnih objekata, Split[1]
Kobilica položena: 1985.(?)
Porinuće: 16. siječnja 1996.[2]
Kum broda: general Zvonimir Červenko
Status: na suhom vezu u luci Lora, ponuđena na prodaju
Matična luka: Ratna luka Lora, Split
Glavne osobine
Istisnina: površinska 88 t,
podvodna 98,5 t
Dužina: 21,09 m
Širina: 2,7 m
Visina: 4,42 m
Gaz: 2,4 m
Pogon: DC elektromotori Končar 2x20 kW,
jedna osovina,
1 dizelski generator MTU 105 kW
Brzina: najveća podvodna - 8 čv,
površinska - 7 čv
ekonomska podvodna - 4 čv,
površinska - 6 čv
Doplov: 250 nm pri 4 čv (najveći doplov 800 nm)
Podvodna autonomija: cca. 5 dana (96 sati + 24 sata rezerve)
Dubina zarona: 120 m
Posada: 4 članova i 6 diverzanata
Radari i sonari: aktivni i pasivni sonar, dva kompasa, periskop sa pasivnim uređajem za promatranje noću, GPS prijemnik za navigaciju, radio-uređaji, podvodni telefon
Naoružanje: 4 na dnu ležeće mine ili 4 ronilice R-1

Podmornica P-01 Velebit je prva i jedina podmornica u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. To je diverzantska mini (džepna) podmornica konstruirana za obavljanje diverzantskih zadaća, polaganja mina, obavljanje ophodnje i izviđanja, te druge specijalne zadaće.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Diverzantska podmornica P-01 Velebit hrvatski je proizvod, a predstavlja poboljšanu inačicu podmornice klase Una, kakvih je u razdoblju od 1981. do 1989. napravljeno pet. Razvoj Velebita počeo je za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice, tada pod nazivom P-914 Zeta, 1985. godine. Građena u splitskom Brodogradilištu za specijalne objekte, nakon povlačenja JNA ostala je u brodogradilištu, nedovršena. Pripadnici bivše vojske s nje su uklonili opremu koja se mogla ukloniti, tako da je ostala ogoljena. Sačuvali su je radnici brodogradilišta.

Tijekom Domovinskog rata, po projektu Brodarskog Instituta iz Zagreba iz 1993. godine, započeo je reprojekt zatečene diverzantske podmornice. Reprojekt se sastojao u ugradnji dizel generatora i novog sustava upravljanja podmornicom. Novim zahvatima produžen je trup za 1,4 metra, čime se dobio prostor za generator koji je proizveo Končar, čime je povećana autonomija plovidbe (sama je punila svoje akumulatorske baterije za podvodnu plovidbum bez vanjskih izvora napajanja kao kod ostalih JRM džepnih podmornica), te poboljšana upravljivost podmornice. Velebit je potpuno novi i jedini projekt podmornice ovog tipa.

Podmornica je konačno porinuta 16. siječnja 1996. godine. Podmornici je ciklus trajanja baterije istekao 2001. godine, te više nije mogla biti operativna pod morem. Nove baterije nisu nabavljane zbog njihove velike cijene. Posada se obučava preko vanjskog napajanja, a bile su moguće samo površinske vožnje. Podmornica je i danas u sastavu Hrvatske ratne mornarice, iako nije u operativnoj uporabi, te je 2005 godine izvučena na suhi vez.

[uredi] Karakteristike

Konstrukcija podmornice je jednotrupna, sa cilindričnim čvrstim trupom izrađenim od čelika. Dužina broda je 21,09 m. Podmornica je podjeljenja na tri dijela: pramčani (upravljački) dio, izlazna komora i krmeni (pogonski) dio. U pramčanom dijelu nalazi se zapovjedno-upravljački pult za upravljanje podmornicom. Gornji dio je predviđen za smještaj diverzanata i njihove opreme i u njemu se nalaze 4 kreveta. U izlaznoj komori, smještenoj na sredini trupa, mogu se smjestiti mine i druga oprema. Pogon je smješten u zadnjem, krmenom dijelu, gdje se nalazi i jedno rezervno zapovjedno mjesto.

Mala razina buke postignuta je ugradnjom novog propulzijskog postrojenja koju čine dva elektromotora Končar, ukupne snage 40 kW (2x20 kW) sa stalnom magnetskom uzbudom, koji su spojeni na posebno projektirani sedmerokrilni srpoliki vijak. Za napajanje se koriste dve grupe akumulatorskih baterija sa ukupno 256 članaka, a dopunjavanje baterija obavlja se uz pomoć dizelskih generatora (MTU 105 kW). Pri površinskoj i šnorkel plovidbi rabi dizelski generator.

[uredi] Namjena i naoružanje

Osnovna namjena podmornice je prijevoz diverzanata u neprijateljsko područje, a može se koristiti i za protudiverzantska djelovanje, polaganje mina i izviđanje. U zavisnosti od zadatka, posada broji četiri do šest članova. Kada se izvršavaju diverzantski zadaci u podmornici se nalaze četiri člana posade i šest diverzanata. Podvodna autonomija sa deset ljudi je 96 sati, uz 24 sata rezerve.

Podmornica "Velebit" može ponijeti do četiri tone korisnog tereta. Ovisno o zadatku, može nositi četiri diverzantske ronilice R-1 ili 12 diverzantskih priljepak mina ili 4 do 6 na dnu ležećih mina.

U podmornicu su ugrađeni aktivni i pasivni sonar, dva kompasa, periskop sa pasivnim uređajem za osmatranje noću, GPS prijemnik za navigaciju, radio-uređaji, podvodni telefon, oprema sa spašavanje sa dubina do 120 m i protupožarni sistem na bazi vodika.

Podmornica nije sudjelovala u borbenim zadaćama.

[uredi] Sudbina

Dugoročnim planom razvoja OSRH 2006. - 2015.[3] odlučeno je da OSRH neće zadržati podmorničke sposobnosti, te će podmornica biti povučena iz uporabe. Naime, od 2001. godine, kada se pokvario set baterija, podmornica nije u operativnoj uporabi. Par godina je plutala u jednom kutu Ratne luke Lore, a onda je 2005. godine izvučena na suho, gdje se i danas nalazi.[4]

Odlukom ministra obrane Berislava Rončevića, podmornica se prodaje po cijeni od osam milijuna kuna. Inače postoje nekoliko opcija što učiniti s njom: prva je prodaja u stanju u kakvom je sada - neispravna i konzervirana - za osam milijuna kuna, druga je doniranje podmornice ili splitskom Hrvatskom pomorskom muzeju, ili Tehničkom muzeju u Zagrebu. Prema trećoj varijanti, kupio bi se novi sonar i novi set baterija, a nakon remonta prodala bi se za petnaestak milijuna eura.[5] Time će Hrvatska prekinuti tradiciju podmorničarstva dugu preko stotinu godina. Naime, prve podmornice građene su u Rijeci i Puli 1906. godine.

[uredi] Izvori

  1. http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/2088558/index.do
  2. http://www.hic.hr/ZZ-spomenar02.htm
  3. http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/1936.htm
  4. http://jutarnji.hr/clanak/art-2007,8,15,prodaja_podmornica,86204.jl
  5. http://jutarnji.hr/clanak/art-2007,8,15,prodaja_podmornica,86204.jl

[uredi] Poveznice

[uredi] Vanjske poveznice


Flota Hrvatske ratne mornarice
Raketne topovnjače
RTOP-11RTOP-12RTOP-21
Ophodni brodovi
OB-61OB-62OB-63OB-64
Desantni brodovi-minopolagači Spasilački brod
DBM-81 CetinaDBM-82 Krka BS-73 Faust Vrančić
Školski brod Lovac mina
BŠ-72 Andrija Mohorovičić LM-51 Korčula
Desantno jurišni brodovi
DJB-101 • DJB-104 • DJB-106 • DJB-107
Podmornica
P-01 Velebit 1
Pomoćni brodovi i ostala plovila
Pomoćni brod teretni PT-71 • Desantna splav-minopolagač DSM-110 • Jahta Učka • Jahta Jadranka 1 • lučki remorkeri LR-71, LR-73 • barkase motorne transportne BMT (2 kom) • pomoćna desantna splav PDS-713 • barkasa motorna Krasnica • barkasa motorna • barkasa roniteljska
1 nije više u sastavu flote (otpisan) ili se ne nalazi u operativnoj uporabi