Burgundija
Izvor: Wikipedija
Burgundija Bourgogne |
|
---|---|
![]() |
|
Departmani | Yonne (89) Côte-d'Or (21) Nièvre (58) Saône-et-Loire (71) |
Prefektura | Dijon |
Ukupno stanovnika | 1 610 067 stanovnika (1999) |
Gustoća | 51 stanovnika/km² |
Površina | 31 582 km² |
Broj okruga | 15 |
Broj kantona | 174 |
Broj općina | 2 045 |
Predsjednik regionalnog vijeća |
François Patriat |
Burgundija (francuski: Bourgogne) je pokrajina Francuske koja se sastoji od četiri departmana: Yonne (89), Côte-d'Or (21), Nièvre (58) i Saône-et-Loire (71). U ovoj regiji živi oko 1 600 000 stanovnika na površini od 31.582 km2. Burgundija je dobila naziv po bivšem Kraljevstvu Burgundija (Royaume de Burgondie).
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Burgundi su germanski narod koji je svojim doseljavanjem na ove prostore popunio praznu zemlju nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva. Stalni ratovi sa ostacima Rimskoga Carstva, nadolazećim Hunima i Francima rezultirali su padom ove kraljevine 534. Tada su Franci porazili Godomara, posljednjeg burgundskog kralja.
Nakon ove bitke Burgundiju je potpuno asimiliralo Francusko Carstvo i godine 880., kada se francuska vladarska dinastija učvrstila, postojale su tri Burgundije podijeljene između raznih država: Kraljevstvo Gornja Burgundija, oko Ženevskog jezera (Švicarska); Kraljevstvo Donja Burgundija, u Provansi; Vojvodstvo Burgundija, u sastavu Francuskog Carstva. Dva kraljevstva su se ujedinila 937. i ušla u sastav Svetog Rimskog Carstva.
Tijekom Stogodišnjeg rata francuski kralj Ivan II. dao je svom mlađem sinu Burgundiju u nasljeđe. Nakon toga Burgundija je, zahvaljujući povoljnom zemljopisnom položaju, ekonomski i vojno ojačala, što je omogućilo vojvodama da stvore državu od Švicarske do Sjevernog mora. Tako velika i jaka država postala je prijetnja Francuskoj pa su Vojvode pomagale Engleze u nadi da će dobiti tron. U tom savezu Burgundi su 1430. zarobili Ivanu Orleansku i spalili je. U tim vremenima dvor u Dijonu zasjenio je pariški dvor i po bogatstvu i po kulturi.
Krajem 15. i početkom 16. stoljeća Burgundija je postala baza za uspon Habsburgovaca kada se Maksimilijan austrijski oženio Vojvodinom kćeri. Posljednji vojvoda Karlo Hrabri poginuo je 1477. u bici s Francuzima pa je većina Burgundije pala pod francusku vlast. Karlova kći Marija i njen muž Maksimilijan upravljali su ostacima države iz Bruxellesa. Posljednje teritorije Burgundije prisvojila je Francuska Mirom u Nijmegenu 1678.
[uredi] Zemljopis
Burgundija je pretežno ravničarska zemlja s uzvišenjima u središnjem dijelu. Kao takva pogodna je za uzgoj poljoprivrednih kultura, a najviše grožđa za proizvodnju vina. Burgundski kanal spaja rijeke Seinu i Rhonu u dužini od 249 km omogućavajući brodovima da iz Sredozemnog mora plove do Sjevernog mora. Građen je od 1765. do 1832.godine.
Današnja Burgundija ne odgovara u potpunosti povijesnoj provinciji Burgundiji. Sjeverna polovica departmana Yonne nije bila u sastavu Burgundije nego je bila granično područje između Champagne, Île-de-France, i Orléanais u različitim povijesnim razdobljima.
[uredi] Gospodarstvo
Burgundijska poljoprivreda je dinamična, snažna i specijalizirana: žitarice se uzgajaju većinom u departmanima Yonne i Côte-d'Or, a vinogradarstvo je razvijeno u mjestima: Côtes de Beaune, Nuits, Hautes-Côtes, Côte Chalonnaise, Mâconnais, Beaujolais itd.
Industrija koja se razvila u 19. stoljeću (ugljen u Montceau-les-Mines, rudnici u La Machine), dobila je novi zamah poslije 1945., posebice u dolini Saône (Mâcon, Chalon-sur-Saône), u Dijonu i departmanu Yonne, nije proživjela krizu.
Burgundska vina (burgundinci) su pretežno bijela, a jedino vina klase Chardonnay, Pinot Noir ili Pinot Blanc se smatraju pravim burgundskim vinima. Najbolji primjerci su vina klase Chardonnay i Pinot Noir, ali su malobrojni primjerci klase Beaujolais iz 18. i 19. stoljeća dostizali veoma visoke cijene na tržištu (50.000 $ po boci). Burgundska vina su specifičnog ukusa, pomalo sladunjava i ne baš posebnog izgleda, ali su izuzetno skupa i tražena zbog male proizvodnje i povijesnog značaja ove regije.
[uredi] Stanovništvo
Burgundija nije gusto naseljena i nema veliku stopu ni emigracije ni imigracije. U imigracijskom smislu privlači većinom starije ljude.
[uredi] Administracija
Na izborima 2004. na vlast je došla Lijeva koalicija PS - PCF - Les Verts - PRG (Socijalisti, Komunisti, Zeleni i Radikalna Lijeva Stranka)
[uredi] Vanjske poveznice
Akvitanija | Auvergne | Bretanja | Burgundija | Centre | Champagne-Ardenne | Donja Normandija | Elzas | Franche-Comté | Gornja Normandija | Île-de-France | Korzika | Languedoc-Roussillon | Limousin | Lorraine | Pireneji-Jug | Nord-Pas de Calais | Pikardija | Poitou-Charentes | Provansa-Alpe-Azurna obala | Regija Loire | Rona-Alpe
Gvadalupa1 | Francuska Gvajana | Martinik | Réunion
Ovi prekomorski departmani su također prekomorske regije.
1Gvadalupe trenutno uključuje otoke Svetog Bartolomeja i Svetog Martina, koji su 2003. izglasali da postaju odvojenim Collectivités d'outre-mer; promjene će stupiti na snagu početkom 2007.
Sveti Petar i Mikelon (collectivité territoriale) | Mayotte (collectivité départementale) | Wallis i Futuna (territoire) | Francuska Polinezija (pays d'outre-mer) |
Svaka prekomorska zajednica ima vlastiti poseban status.
Francuski južni i antarktički teritoriji (otok Saint-Paul, otok Amsterdam, otočje Crozet, otočje Kerguelen, Terre Adélie) · otok Clipperton · Raspršeni otoci (Bassas da India, otok Europa, otočje Glorieuses, otok Juan de Nova, otok Tromelin)
![]() |
Portal Francuske – Pristup člancima sa tematikom o Francuskoj. |