Hirohito
Izvor: Wikipedija
Hirohito | ||
---|---|---|
Car Japankog Carstva | ||
![]() |
||
Vladavina | 25. prosinca 1926. – 7. siječnja 1989. | |
Rođen | 29. travnja 1901. | |
Tokio, Japan | ||
Preminuo | 7. siječnja 1989. | |
Tokio, Japan | ||
Prethodnik | Yošihito | |
Nasljendik | Akihito | |
Kraljica | Kuni Nagako | |
Djeca | Šigeko Sačiko Kazuko Atsuko Akihito Masahito Takako |
|
Otac | Yošihito | |
Majka | Taimei |
Hirohito (裕仁, Hirohito; Tokio, 29. travnja 1901. - Tokio, 7. siječnja 1989.) bio je japanski car koji je imao najdulji mandat od svih careva u Japanu.
Vladao je od 1926. do svoje smrti 1989. i bio je vrhovni vođa u II. svjetskom ratu. Nakon smrti postao je poznatiji pod imenom Car Šova (Shōwa Tennō). Hirohito je preminuo 7. siječnja 1989. u 6:33, a službena smrt objavljena je u 7:55, kad je javnost prvi put saznala da je car imao rak.
Sadržaj |
[uredi] Rani život
Rođen u Tokiju, Hitohito je bio najstariji sin prijestolonasljednika Jošihita. Kada je Jošihito 1912. postao car, Hirohito je postao prijestolonasljednik. Započevši 1914., Hirohito je obrazovan u posebnoj carslpk školi koja je napravljena kako bi pripremila cara za njegove buduće zadaće. Nakon diplomiranja 1921., Hirohito je krenuo na šestomjesečnu turneju po Ujedinjenom Kraljevstvu i 5 drugih europskih država, tako postvši prvi član japanske carske loze koji je putovao izvan Japana.
Ubrzo nakon povratka u Japan Hirohito je postao regent njegova oca, koji je postao mentalno bolestan. Kao regent, Hirohito je obavljao carske dužnosti umjesto njegova oca. Godine 1924. Hirohito se oženio za princezu Nagako, najstariju kći princa Kuninomije. Nakon smrti njegova oca u prosincu 1926., Hirohito je postao car. Adaptirao je ime Šova kao službenu odliku njegove vladavine.
[uredi] Car za vrijeme rata
Prema Japanskoj konstituciji iz 1889., car Hirohito je imao izuzetno velik autoritet u državi. Taj autoritet nastao je prema mitu da je japanska carska loza direktan potomak Amaterasua (božice sunca u šinto religiji) i da je oduvijek vladala zemljom. Zbog tih navodnih božanstvenih korijena, narod je cara smatrao božanskim bićem. U praksi je Hirohito imao samo simboličan, a ne pravi, autoritet. Kao konstitucionalni monarh, Hirohitu su njegovi savjetnici govorili da se ne bi trebao miješati u političke odluke. Ostao je odvojen od politike i izbjegavao je bilo kakve javne kontroverze, i nije zauzimao bilo koju stranu u većini nacionalnih problema. U skoro svim slučajevima, Hirohito je prihvaćao politiku koju su donosili njegovi najvjerniij ministri i savjetnici – politiku koja je tada pisana na njegovo ime.
Tijekom ranih godina Hirohitove vladavine, japanska vojska je zadobila znatan politički utjecaj. Godine 1931. i 1932. Kvantung vojska je okupirala Mandžuriju bez pristanka japanske vlade. U privatnosti je Hirohito izrazio svoje nezadovoljstvo širenjem moći japanske vojske. U veljači 1936., na primjer, je naredio povlačenje vojnika koji su pravili probleme civilnoj vladi u Tokiju. Unatoč tim pogledima, Hirohito je učinio relativno malo da spriječi ulazak Japana u potpuni rat sa Kinom koji se zbio 1937. Baš suprotno, Hirohitova pojavljivanja u vojnoj uniformi, nadgledanje vojnih vježbi i inspekcija trupa na njegovom bijelom konju samo su pojačale podršku naroda prema ratu.

Japanska vojna moć za vrijeme 1930-ih dovela je do njegovog ulaska u Drugi svjetski rat u prosincu 1941., kada su japanski avioni iznenedno napali i bombardirali američku luku Pearl Harbor. Iako Hirohito nije bio sretan japanskim ulaskom u rat, vidjevši uspjeh japanske mornarice i ratnog zrakoplovstva kod Pearl Harbora, bio je zadovoljan i stvorio je neku varstu saveza sa premijerom Tōjōm. U ranom ljetu 1945., nakon kapitulacije Reicha (koji se također borio protiv SAD-a i njihovih saveznika), poraz Japana bio je neizbježan. Japanska vlada bila je podijeljena između vojnih i mornaričkih zapovjednika koji su htjeli nastavak borbe i civilnih časnika koji su htjeli mirovne pregovore. Hirohito je najvjerojatnije želio mir, no nije htio prekinuti skuob između dvije strane i sklopiti mir sve do kolovoza 1945. kada su amerikanci bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki i kada je SSSR objavio rat Japanu. Premijer Suzuki Kantaro pitao je cara da li će se Japan nastaviti boriti ili će se predati, i car je prihvatio Savezničke zahtjeve o bezuvjetnoj predaji koji su izneseni u deklaraciji na Potsdamskoj konferenciji. Hirohito je 15. kolovoza 1945. preko radija narodu objavio japansku predaju.

Hirohito i njegovi suradnici, u strahu da se Hirohitu neće suditi kao ratnom zločincu, pokušali su odaljiti Hirohita od suradnje sa ratnim vojnim vodstvom. No Douglas MacArthur, vođa Savezničkih snaga na Pacifiku vjerovao je da će ostanak Hirohita na vlasti pomoći u demokratizaciji zemlje. MacArthur je vidio cara kao vrijedan simbol stabiliteta i jedinstva u Japanu i osigurao je da mu se neće suditi kao ratnom zločincu na Tokijskom procesu 1946.
[uredi] Demokratski monarh
U pokušaju da reformira i renovira monarhiju, Hirohito je u siječnju 1946, na radiu objavio da se odriče mita da je car božanskog porijekla. Godine 1947. donio je novu konstituciju odobrenu od Savezničke okupacije u kojoj je car bio samo simbol države.
Između 1946. do 1951. Hirohito je proputovao Japanom, posjećujući škole, tvornice i rudnike s ciljem nadgledanja japanske poslijeratne obnove. Nacionalni tisak, koji je tada prvi put imao ovlasti da fotografira carsku obitelj, predstavio je Hirohita kao toplu i skromnu osobu koja je uživala u životu srednje klase. Javna anketa za vrijeme 1950-ih pokazala je veliku ljubav naroda prema caru.
Kao car u demokratskoj zemlji, Hirohito je nastavio iznositi svoja mišljenja u privatnosti, ali se službeno nije miješao u vladine odluke. Obnašao je ceremonijalne dužnosti koje su mu naložene po konstituciji iz 1947., kao što je dočekivanje veleposlanika i nadgledanje javnih događanja kao što su bile Olimpijske igre u Tokiju 1964. Godine 1971. Hirohito je išao na turneju po 7 europskih država, tako postavši prvi vladar Japana koji je putovao izvan domovine. Iako su se japanski dužnosnici trudili da distanciraju Hirohita od rata, Hirohito je u Europi svejedno naišao na nasilne demonstracije. Malo mirniji i bolji doček dobio je u SAD-u 1975. No unatoč svemu ovome pitanje njegove uloge u Japanu i u svijetu u Drugom svjetskom ratu je i dalje neodgovoreno.
U svom kasnijem životu Hirohito je često viđen u carskoj loži na sumo turnirima gdje je pažljivo bilježio pobjednike i gubitnike. Napisao je par knjiga u pomorskoj biologiji, životom mu hobiju. Hirohito je preminuo 1989. od raka. Nakon njegove smrti se tek saznalo da je on već duže vrijeme bolovao od raka. Naslijedio ga je njegov sin Akihito.
[uredi] Vanjske poveznice
- Hirohito, Emperor @A Trivial Encyclopedia of Japan
- Kunaicho |Emperor Showa
- Hirohito biography and timeline