Dragutin Tadijanović
Izvor: Wikipedija
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije. |
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor. |

Dragutin Tadijanović (Rastušje, kod Sl. Broda, 4. studenog 1905. - Zagreb, 27. lipnja 2007.), hrvatski pjesnik.
Sadržaj |
[uredi] Rani život i obrazovanje
Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju, kod Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande rođ. Kegljen. Polazio je Nižu pučku školu u susjednom selu Podvinju (1912. - 1916.) i u Slavonskom Brodu dva razreda Više pučke škole (1916. - 1925.), a od 1918. Realnu gimnaziju.
Od jeseni 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, kao učenik petog razreda gimnazije, piše pjesme. Tada je započeo i dopisivanje s Nikolom Šopom, učenikom petog razreda banjalučke gimnazije. Prvo pismo poslao mu je 31. svibnja 1921., a osobno su se upoznali u listopadu 1926. u Zagrebu. Godine 1922., u srednjoškolskom zagrebačkom listu „Omladina“, objavljeno mu je djelo „Tužna jesen“, na stihove Branka Radičevića, a pod pseudonimom Margan Tadeon.
U Zagrebu je na Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva (1925.), ali je kasnije prešao na Filozofski fakultet (povijest južnoslavenske književnosti i filozofija 1928.). Diploma Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izdana mu je 1937. Umire 27. lipnja 2007. godine u gradu Zagrebu.
[uredi] Karijera
Putovao je u Austriju, Švicarsku, Njemačku, Češku, Francusku, Španjolsku, Tunis, Alžir, Maltu…
Nastupao je s pjevačkim zborom „Mladost-Balkan“.
Prevodio je Nezvala („Akrobat“), Goethea, Hoelderlina, Novalisa, Heinea i dr., a uredio je velik broj izdanja izabranih djela hrvatskih pisaca (Kranjčević, Matoš, Vidrić, Polić Kamov, Ujević, Goran i dr.).
Radio je kao korektor službenog lista „Narodne novine“ (1935. - 1940.), honorarni nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1939. - 1945.), urednik u knjižnici „Djela hrvatskih pisaca“, u Izdavačkom poduzeću „Zora“, i „Hrvatski pjesnici“, u „Matici Hrvatskoj“, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a (do 1973.), kao prosvjetni viši pristav u Banovini Hrvatskoj, u „Društvu književnika Hrvatske“ kojega je i bio predsjednik (1964. - 1965.).
[uredi] Najznačajnija djela
Pjesma „Golubinja krila“ objavljena mu je u „Književniku“ , pod pseudonimom Tadeon (1928.).
Prvi puta se pod svojim imenom javlja 1930. pjesmama u „Hrvatskoj reviji“ i „Književniku“ u zbirci „Lirika šestorice“ (Delorko, Frol, V.Kovačić, Matijašević, Perović).
Prvu svoju knjigu pjesama, „Lirika“, objavio je u Zagrebu 1931. „Jutarnja zvijezda pozlaćen orah“ prva je njegova pjesma prevedena na češki (Otto F. Babler).
Njegova druga zbirka pjesama, „Sunce nad oranicama“, koju je objavio u vlastitoj nakladi 1933., bila je zabranjena.
Dopisivao se s Ivanom Kovačićem, čija je djela preuređivao u Nakladnom zavodu Hrvatske.
Knjigu njegovih pjesama „Kanto al mia koro“ preveo je na esperanto i izdao Josip Velebit.
Uredio je s Dobrišom Cesarićem i Šimom Vučetićem Pregled mlade hrvatske lirike “Četrdesetorica“.
Sastavio je „Katalog“ za izložbu Sandor Petofi i Izložbu „A.G.Matoš“, a sam je napisao „Intimnu izložbu crteža iz Raba“.
U Katalogu spomen-knjige Izložba Pola vijeka hrvatske umjetnosti napisao je biografije: „Slikari i grafičari“, „Kipari“, „Arhitekti“.
Napisao je velik broj djela, a osim ranije spomenutih, značajna su i:
- „Pepeo srca“ (1936.)
- „Dani djetinjstva“ (1937.)
- „Tuga zemlje“ (1942.)
- „Pjesme“ (1951.)
- „Blagdan žetve“ (1956.)
- „Gost u Vučedolu“ (1957.)
- „Srebrne svirale“ (1960.)
- „Prsten“ (1963.)
- „Večer nad gradom“ (1966.)
- „Poezija“ (1973.)
- „Vezan za zemlju“ (1974.)
- „Sabrane pjesme“ (1975.)
- „Sam“ (1976.)
- „Prijateljstvo riječi“ (1981.)
- „Svjetiljka ljubavi“ (1984.)
- „Moje djetinjstvo“ (1985.)
- „Kruh svagdanji“ (1987.)
- „More u meni“ (1987.)
Osim ovih, napisao je još mnoga druga djela.
[uredi] Poezija
„Poezija Dragutina Tadijanovića nosi u sebi ispovjedni karakter. Riječ se ne odriče smisla. Sam se nazvao „pjesnikom srca“. Ali on nije sentimentalan, jer je ironija, a to znači: - razum, misao, osjećaj mjere – budna i prisutna dimenzija vizije svijeta. Ona vodi u dubinu. Tadijanovićje pjesnik neposredan i potpun. Njegove riječi izlaze iz korijena bića, slobodne, jednostavne i prirodne, kao ptice na nebu.“
[uredi] Nagrade i priznanja
Dobitnik je brojnih nagrada kao što su:
- Orden rada sa zlatnim vijencem
- Zmajeva nagrada Matice srpske u Novom Sadu za knjigu „Prsten“ (1964.)
- Povelja Pododbora Matice hrvatske kao znak priznanja za toplu ljubav prema zavičaju (1965.) u Slavonskom Brodu
- brončana medalja kipara Željka Janeša (1966.)
- Nagrada Vladimira Nazora za životno djelo (1968.)
- plaketa „Marko Marulić“ (1972.) u Žminju
- Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom (1976.) u Parizu
- Plaketa grada Zagreba
- nagrada "Tin Ujević" 1987., za zbirku pjesama "Kruh svagdanji"
- Plaketa "Dobrojutro, more" 2000., za trajan doprinos hrv. književnosti
- poetum oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani" 2001.
Osim ovih nagrada, tokom svoga života dobio je i mnoge druge.
Mnoge su mu pjesme prevedene na dvadesetak jezika.
[uredi] Završetak njegovog života
Dragutin Tadijanović preminuo je u Zagrebu dana 27. lipnja 2007. u svojoj 102. godini.
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni biografski članak o hrvatskom književniku imena Dragutin Tadijanović dopunite prema pravilima Wikipedije.
1959. Vesna Parun | 1962. Petar Šegedin | 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan | 1965. Ranko Marinković | 1966. Jure Franičević-Pločar | 1968. Slobodan Novak | 1969. Krsto Špoljar | 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan | 1971. Oto Šolc | 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović | 1973. Živko Jeličić | 1974. Marin Franičević | 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević | 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar | 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček | 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer | 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak | 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević | 1983. Zvonko Maković | 1984. Luko Paljetak | 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak | 1986. Viktor Žmegač | 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević | 1988. Branimir Bošnjak | 1989. Zvonko Mrkonjić | 1990. Bruno Popović | 1991. Željka Čorak | 1992. Slavko Mihalić | 1993. Sibila Petlevski | 1994. Ivan Golub | 1995. Ante Stamać | 1996. Jozo Laušić | 1997. Željko Knežević | 1998. Jakša Fiamengo | 1999. Goran Tribuson | 2000. Stanko Andrić | 2001. Drago Glamuzina | 2002. Andriana Škunca | 2003. Renato Baretić | 2004. Luko Paljetak | 2005. Delimir Rešicki | 2006. Mate Ganza
1962. Miroslav Krleža | 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović | 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić | 1969. Vjekoslav Majer | 1970. Nikola Šop | 1971. Miroslav Feldman | 1972. Šime Vučetić | 1973. Novak Simić | 1974. Marijan Matković | 1975. Ranko Marinković | 1976. Vladimir Popović | 1977. Drago Ivanišević | 1978. Joža Horvat | 1979. Marin Franičević | 1980. Josip Barković | 1982. Vesna Parun | 1983. Jure Franičević-Pločar | 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan | 1985. Mirko Božić | 1986. Vojin Jelić | 1987. Živko Jeličić | 1988. Ivan Slamnig | 1989. Slobodan Novak | 1990. Olinko Delorko | 1991. Petar Šegedin | 1992. Ivo Frangeš | 1993. Srećko Diana | 1994. Nikola Miličević | 1995. Rajmund Kupareo | 1996. Slavko Mihalić | 1997. Ivan Kušan | 1998. Miroslav Slavko Mađer | 1999. Vesna Krmpotić | 2000. Stanko Lasić | 2001. Ivo Brešan | 2002. Gajo Peleš | 2003. Viktor Žmegač | 2004. Josip Tabak | 2005. Irena Vrkljan | 2006. Miroslav Šicel
1981. Nikica Petrak | 1982. Slavko Mihalić | 1983. Irena Vrkljan | 1984. Nikola Milićević | 1985. Branimir Bošnjak | 1986. Igor Zidić | 1987. Dragutin Tadijanović | 1988. Tonko Maroević | 1989. Tonći Petrasov Marović | 1990. Luko Paljetak | 1991. Vlado Gotovac | 1992. Zvonimir Golob | 1993. Mate Ganza | 1994. Dražen Katunarić | 1995. Vladimir Pavlović | 1996. Dubravko Horvatić | 1997. Boris Domagoj Biletić | 1998. Gordana Benić | 1999. Andrijana Škunca | 2000. Mario Suško | 2001. Ivan Slamnig | 2002. Petar Gudelj | 2003. Vesna Parun | 2004. Alojzije Majetić | 2005. Borben Vladović | 2006. Željko Knežević | 2007. Ante Stamać