Operacija Trio
Izvor: Wikipedija
Operacija Trio/Treća neprijateljska ofenziva | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Sukob: Drugi svjetski rat | |||||||
|
|||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() |
||||||
Zapovjednici | |||||||
![]() ![]() ![]() |
![]() ![]() |
||||||
Vojne snage | |||||||
50/60.000 vojnika i oklopnih vozila | 18.000 partizana, 4.500 četnika | ||||||
Gubici | |||||||
Nijemaca 4 mrtva i 11 ranjenih, ustaša i domobrana 9 mrtvih i 11 ranjenih, Talijana 3 mrtva i 1 ranjeni | 80 mrtvih partizana i 786 zarobljenih, oko 3000 mrtvih i ranjenih četnika |
Operacija Trio (u jugoslavenskoj literturi poznata kao Treća neprijateljska ofenziva) je bila bitka tijekom drugog svjetskog rata na prostoru Crne Gore, Sandžaka i istočne Bosne. Trajala je od 1. do 25. travnja 1942.
Sadržaj |
[uredi] Planiranje operacije
Nakon rasta ustanka protiv Osovinskih sila na području Jugoslavije krajem 1941. i početkom 1942., u Opatiji je 2. i 3. ožujka 1942. održan sastanak njemačkih, talijanskih i ustaško-domobranskih vojnih zapovjednika radi dogovaranja operacije s ciljem gušenja ustanka na određenim područjima.
Sastanku su prisustvovali njemački generali Paul Bader (vojni zapovjednik Srbije), Enno Rintelen (njemački časnik za vezu s Talijanima) i Walter Kuntze (vojni zapovjednik jugoistoka), talijanski generali Vittorio Ambrosio (šef zapovjedništva talijanske vojske), Mario Roatta (zapovjednik talijanske druge armije) i Antonio Gandin te domobranski general Vladimir Laxa (načelnik zapovjedništva Hrvatskog domobranstva).
Odlučeno je da se osvoje partizanska područja u istočnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori i Sandžaku a kasnije u zapadnoj Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji. Kako nije bilo dovoljno snaga za pokretanje operacije istodobno na svim područjima dogovoreno je njemačko pokretanje operacije u istočnoj Bosni dok bi Talijani u suradnji sa crnogorskim četnicima pokrenuli operaciju u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini. Vrhovni zapovjednik operacije bio je general Bader. Operaciji je dano ime "Trio" simbolizirajući suradnju njemačkih, talijanskih i snaga NDH.
[uredi] Snage u bitci
[uredi] Njemačke snage
- 718. pješačka divizija
- 737. pješačka pukovnija 717. pješačke divizije
[uredi] Talijanske snage
- 1. Alpska divizija "Taurinense"
- 5. planinska divizija "Pusteria"
- 22. pješačka divizija "Cacciatore di Alpi"
- 1. Alpska grupa "Alpi Valle"
- 2. laka tenkovska grupa "San Marco"
- 12. artiljerijska grupa 105. pukovnije 28. divizije
[uredi] Snage NDH
[uredi] Domobranske snage
- 1. bojna 13. pješačke pukovnije
- 8. pješačka pukovnija
- 15. pješačka pukovnija
- 9. artiljerijska grupa
- 3. granična bojna
- 4. granična bojna
[uredi] Ustaške snage
- Crna legija (3 bojne)
[uredi] Četničke snage
- manji odredi crnogorskih četnika (pod talijanskim zapovjedništvom)
- Istočnobosanski četnici Jezdimira Dangića
[uredi] Partizanske snage
- 1. proleterska brigada
- 2. proleterska brigada
- 18. odred NOV-a
- 2 samostalna bataljuna
[uredi] Bitka
[uredi] Plan bitke
Po planovima, operacija je trebala započeti 15. travnja; (Trio I) čišćenje prostora južno i istočno od Sarajeva; nastavila bi se čišćenjem prostora uz rijeku Drinu (Trio II), a završila bi se uništenjem pobunjenika na planini Ozren (Trio III).
[uredi] Početak operacije
Operacija od samog početka nije krenula po planu kada je Crna legija bez znanja generala Badera 1. travnja iz smjera Han Pijeska napala četnike kod Vlasenice i zauzela ju. 8. travnja preotela je od četnika Drinjaču a 9. travnja Bratunac i Srebrenicu. Ustaše su se sukobili i sa partizanima koji su se također borili sa četnicima.
Tijekom nereda slijedećih nekoliko dana partizani su se povukli južnije, u talijansku zonu utjecaja. Talijani nisu bili u stanju da pokrenu svoje snage prije dogovorenog vremena i general Bader je zatražio od višeg zapovjedništva da se čitava operacija otkaže što je odobreno. No do tada su njemačke i domobranske snage iz Sarajeva potpomogle Crnu legiju koja je 10. travnja izbila na Drinu. 22. travnja Nijemci napadaju partizanske snage koje su ugrožavale Rogaticu i do 27. travnja ih odbacuju te potpuno čiste prostor Drine od četnika i partizana (zarobljavajući i četničkog zapovjednika, majora Dangića). 23. travnja talijanska divizija "Pusteria" 23. travnja zauzima Čajniče i dolazi do Goražda. Divizija "Pusteria" je samo djelovala kao zaustavljajuća sila na južnom dijelu operacije. Zbog uspješnih akcija hercegovačkih partizana talijanske snage nisu na vrijeme došle u istočnu Bosnu što je omogućilo partizanima povlačenje južno od linije Kalinovik-Foča.
[uredi] Kraj
Kako je službeno operacija bila prekinuta 25. travnja odmah zatim slijedila je improvizirana Operacija Foča u Crnoj Gori, Sanđaku i Hercegovini u kojoj su sudjelovale samo njemačke i talijanske snage. Rezultat "Operacije Trio" bio je uništenje istočnobosanskih četnika i protjerivanje partizana sa prostora istočne Bosne te uspostava kontrole ustaških vlasti nad istočnom granicom NDH ali i masovan bijeg srpskog stanovništva istočne Bosne u Srbiju.