Vladimir Bakarić
Izvor: Wikipedija
Vladimir Bakarić (Velika Gorica, 8. ožujka 1912. - Zagreb, 16. siječnja 1983.), hrvatski komunist i političar u Socijalističkoj Jugoslaviji.
Pomogao je pri organizaciji partizanskog pokreta u Hrvatskoj tijekom drugog svjetskog rata. Od 1948 do 1969 bio je predsjednik Saveza komunista Hrvatske (SKH), i kao takav bio je blizak suradnik Josipa Broza Tita. I nakon napuštanja pozicije prvog čovjeka u hrvatskoj komunističkoj hijerarhiji, zadržao je većinu svog utjecaja i smatran je najutjecajnijim hrvatskim političarom. Zajedno s Edvardom Kerdeljem smatran je liberalnijim članom jugoslavenske političke elite i poznat je po svojoj izjavi o potrebi federiranja federacije, koja se odnosila na borbu između jugoslavenskih unitarista i onih koji su nastojali dati više ovlasti republikama. Bakarić je bio jako obazriv u svojim javnim istupima, zazirao je od radikalnijih izjava, zbog čega je dobio nadimak mrtvac. Njegov politički uspon podudara se 1948 s političkim obračunom s Andrijom Hebrangom, dotadašnjim liderom hrvatskih komunista. Tita je podržao i u njegovom obračunu s "proljećarima" 1971-e i zbog svega navedenog snosi dio povijesne odgovornosti za stradanja hrvatskih nacionalno svjesnih intelektualaca i političara u razdoblju komunističke diktature u Hrvatskoj.