Krunoslav Draganović
Izvor: Wikipedija
Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. Molimo vašu pomoć kod poboljšanju ovog članka uklanjanjem prekomjernih trivijalnosti, nebitnih pohvala i kritika, lista ili zbirki linkova koji su od male ili nepostojeće važnosti. (razgovor, pomoć) |
Krunoslav Stjepan Draganović (Brčko, 30. listopada 1903. - Sarajevo, 3. srpnja 1983.), hrvatski povjesničar, svećenik i iseljenik
Rođen je u Brčkom iako njegova obitelj potječe iz malog bosanko-posavskog sela Matići nedaleko Orašja. Školovao se u Travniku, Sarajevu i Beču. Filozofiju i teologiju je svršio na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 1. srpnja 1928. godine. Nakon četiri godine katehetskog i novinarskog rada u Sarajevu tadašnji Vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelista Šarić šalje ga u Rim na poslijediplomski studij iz crkvene povijesti, gdje je i doktorirao 1935. godine na temu De regressu catholicorum in Bosnia et terris circumvicinis saeculo XVII. Nakon povratka iz Rima djelovao je u središnjim ustanovama Sarajevske nadbiskupije da bi 1940. godine imenovan za docenta crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ratne godine 1943. poslan je u Rim u hrvatsko predstavništvo pri Vatikanu sa zadaćom skrbi za hrvatske vojnike i civile zarobljene i internirane u fašističke, kasnije i savezničke, sabirne logore u Italiji. Po svršetku II. svjetskoga rata zahvaljujući svojim poznanstvima u američkoj vojsci i nekim obavještajnim zajednicama zapadnih zemalja pomogao je mnogim emigrantima izbjeći izručenje komunističkoj Jugoslaviji i sigurno smaknuće u Titovim zatvorima tako što im je organizirao bijeg u zemlje Južne Amerike.
Kasnije je, živeći u Italiji i Austriji, prikupljao dokaze o zločinima komunističke Jugoslavije nad hrvatskim vojnicima i civilima i objavljivao u emigrantskom tisku. Zbog toga je bio na udaru Titove tajne službe UDBE, i konačno 10. rujna 1967. otet u Trstu i doveden u Jugoslaviju. Nakon pritvora i ispitivanja koje je trajalo 42 dana u istražnom zatvoru u Beogradu tada već šezdesetpetogodišnji profesor bez suđenja je pušten i stavljen u kućni pritvor u Sarajevsku bogosloviju gdje je predavao crkvenu povijest i bavio se znanstvenim i spisateljskim radom iz povijesti. Srce ovog, od komunističke propagande oblačenog, profesora i velikog hrvatskog domoljuba prestalo je kucati 3. srpnja 1983. godine. Taj isti dan UDBA je pretresla njegovu sobu i odnijela dragocjene rukopise koje pokojnik nije stigao objaviti.
Unatoč svojemu nadljudskom angažiranju u pomoći iseljenoj i oklevetanoj Hrvatskoj nakon II. svjetskoga rata ovaj katolički intelektualac nikada se nije prestao baviti znanstvenim radom na polju crkvene povijesti. Njegov znanstveni interes išao je od najstarijih vremena doseljavanja Hrvata u Domovinu preko apologije hrvatskog i katoličkog elementa srednjovjekovne Bosne i Huma do križnog puta Hrvata neposredno nakon II. svjetskog rata. Pisao je i objavljivao na hrvatskom, njemačkom, talijanskom, engleskom i španjolskome jeziku. Potpunu bibliografiju ovog veoma plodnoga znanstvenika je vrlo teško objaviti na jednom mjestu jer je pisao mnogo, i pod različitim pseudonimima. Ovdje navodimo samo najznačajnija djela koja je samostalno objavljivao, uredio ili surađivao u objavljivanju, a koja su postala nezaobilazna literatura u proučavanju povijesti i obrani Crkve i Hrvatskog naroda, napose u njegovoj Herceg Bosni.
O ovom znanstveniku, svećeniku i domoljubu dosta je pisano, a i danas se piše, najviše negativno zbog njegove navodne suradnje s Pavelićevom kvislinškom NDH. Međutim, još nije potpuno proučen i poznat njegov doprinos u povijesnim istraživanjima te objektivno i nepristrano sagledano njegovo karitativno poslanje spašavanja života mnogih koji su izbjegli Bleiburg, križne putove Titove slobode i sigurnu smrt bez suđenja neposredno nakon svršetka II. svjetskog rata u tadašnjoj Jugoslaviji.
[uredi] Važnija djela
- Massenübertritte von Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Türkenschaft, Roma 1937. (prevedeno na hrvatski Masovni prijelaz katolika na pravoslavlje, Mostar 1991.) - samostalno
- Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939. - uredio
- Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Zagreb 1975. (II. izdanje) - uredio
- Hrvati i Herceg Bosna, Sarajevo 1940. - samostalno
- Katolička crkva u srednjovječnoj Bosni u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1942. – sudjelovao
- Hrvatska enciklopedija, Zagreb 1942. -1945. - sudjelovao
- Enciclopedia Cattolica, Vatikan - sudjelovao
- Poviest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb 1944. – u suradnji s Josipom Butorcem
- Sa Kupreške visoravni, Otinovci - Kupres 1970. u suradnji s Miroslavom Džajom
- Katarina Kosača Bosanska Kraljica, Sarajevo 1978. - samostalno
Surađivao je i u časopisima: Vrhbosna, Croatia sacra, Napretkovom kalendaru, Starine, Danica, Hrvatska revija, Novi život, Naš put…