Expertni sustavi
Izvor: Wikipedija
![]() |
Predloženo je da se ovaj tekst uklopi u članak Ekspertni sustavi. (Rasprava) |
Ekspertni sustavi su računalni programi koji sadrže određena specifična znanja iz jednog ili više određenih područja znanosti. Ovakvi programi su komercijalizirani kroz 80e godine prošlog stoljeća, a razvili su ih znanstvenici u području umjetne inteligencije u 60im i 70im. Najčešći oblik ekspertnih sustava sastoji se od seta pravila po kojima se analiziraju informacije (koje su najčešće pružene od strane korisnika) o specifičnoj vrsti problema, ali i pružanja matematičke analize problema. Ovisno o njihovom dizajnu tj izvedbi, pružaju korisniku određene povratne informacije koje je potrebno poduzeti da bi se riješio zadani problem.
Ekspertni sustavi su od najveće pomoći za organizacije koje imaju visok nivo iskustva i znanja u direktnom i pravilnom rješavanju problema koje je teško prenijeti na druge članove te iste organizacije ili na nekog trećeg. Takvi su sustavi dizajnirani za lakše „prenošenje inteligencije“, znanja i informacija koje posjeduju stručnjaci prema drugim članovima organizacije u svrhu rješavanja problema.
Sadržaj |
[uredi] Područja primjene
Ekspertni sustavi su dizajnirani i stvoreni da bi rješavali zadatke u područjima financiranja, medicine, proizvodnje, računovodstva, kontrole procesa određenih aktivnosti i sl. Temelji uspješnog ekspertnog sustava ovise o nizu tehničkih procedura i razvitaka koji mogu biti dizajnirani od strane određenih tehničara i stručnjaka pojedinih područja koja su povezana s time. Kada neka organizacija počinje stvarati i implementirati svoj projekt ekspertnog sustava, koristit će selfsourcing (pojedinac koji izrađuje sustav koristi svoje znanje i oslanja se na sebe), insourcing (korištenje IT stručnjaka i postojećeg znanja, iskustva i sirovih podataka unutar same organizacije) i/ili outsourcing tehnike (korištenje usluga drugih organizacija za ostvarivanje projekta), što će reći da će biti potrebno koristiti i impregnirati znanja i iskustvo, tehnike poslovanja te organizacije ali i ona znanja do kojih se je došlo promatranjem i istraživanjem okoline i drugih organizacija u okolini, te jednim dijelom i izvjesnim planiranjem budućih događanja unutar te same organizacije i predviđanjem promjena u okolini.
No, treba napomenuti da ekspertni sustavi nisu savršena umjetna inteligencija, već su dosta usko orijentirani i često mogu griješiti ako ih se koristi za rješavanje pojedinih problema izvan domene za koju su stvoreni.
[uredi] Stvaranje i razvoj ES-a
U kontakt sa ekspertnim sustavima dolaze tri vrste pojedinaca - primarno je to krajnji korisnik koji koristi sustav za rješavanje problema i kao pomoć pri odlučivanju. Druga dva se javljaju kao glavni konstruktori u izgradnji i održavanju sustava. Tu sudjeluju stručnjak iz određenog područja za koje se sustav izrađuje - on gradi sustav i snabdijeva bazu znanja koristeći svoje znanje i iskustvo u domeni za koju se sustav izrađuje, te inženjer koji pomaže stručnjaku (ili više njih) u reprezentaciji njihova znanja, unosi znanje u modul objašnjavanja i definira sučelje i tehnike potrebne za izvođenje zadovoljavajućeg programa za ekstrakciju rješenja problema.
Inženjer prezentira aktivnosti rješavanja problema kroz set pravila koji se zove baza znanja.