Vlatko Marković

Izvor: Wikipedija

Vlatko Marković
Osobne informacije
Puno ime Vlatko Marković
Datum rođenja 1. siječnja 1937.
Mjesto rođenja Bugojno, BIH
Datum smrti
Mjesto smrti ,
Visina
Nadimak
Informacije o klubu
Trenutni klub
Broj u klubu
Pozicija
Juniorski klubovi

NK Iskra
FK Čelik
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golova)


NK Dinamo
FC Austria
SK Rapid
Reprezentacija
1961. - 1962. Jugoslavija 16 (1 ag)
Trenirani klubovi




1971. - 1973.
1977. - 1978.
78-80, 83, 90-91, 92
1993. - 1994.
NK Zagreb
R.F.C. de Liège
OGC Nice
SK Rapid
YU U-23 reprezentacija
HNK Hajduk Split
NK Dinamo Zagreb
Hrvatska reprezentacija
Napomene
Napomena

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Vlatko Marković, nogometaš, nogometni trener, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, rođen je 1. siječnja 1937. u Bugojnu (Bosna i Hercegovina). Potječe iz trgovačke obitelji. Završio je Fakultet fizičke kulture u Zagrebu (specijalnost nogomet).

Vlatko Marković je poslije Brune Kneževića, prvi profesionalni nogometaš predsjednik HNS–a. Posebice je uspješan u financijskom osamostaljenju Saveza i pronalaženju sredstava za brojne djelatnosti Saveza, kojem je na čelu. Sredinom 2001., nakon 90–godišnjeg podstanarstva i mijenjanja adrese Saveza, konačno je, uz podršku FIFA–e i poslovnih prijatelja, HNS konačno uveo u vlastiti dom, u današnju Kuću hrvatskog nogometa, u Rusanovoj 13 u Zagrebu.

Utemeljitelj je Nogometne akademije HNS-a, koja je u najkraćem roku osigurala najviši UEFA status, pravo na izdavanje UEFA PRO diplome, najviše stručno zvanje za trenere u Europi.

Prvi je Hrvat s nazivom predsjednika jedne Komisije u UEFA–i, predsjednik je Komisije za tehnički razvoj. Ostvario je odličnu suradnju HNS–a s brojnim nacionalnim savezima, te odigravanje prijateljskih utakmica s najjačim reprezentacijama Europe i svijeta. Osigurao je vrlo visoke iznose u poslovnom partnerstvu HNS–a, te stvorio široki krug sponzora. U razvoju hrvatskog nogometa dao je punu nogometnu samostalnost Udruzi klubova 1. HNL. Omogućio je davanje financijske, kao i pomoći u opremi brojnim amaterskim klubovima, kao i klubovima koji su pretrpjeli štetu prilikom agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, te obnovi objekata.

  • Francuski predsjednik Jacques Chirac prvom je čovjeku hrvatskog nogometa dodijelio orden Viteza nacionalnog reda za izuzetne zasluge u promicanju nogometa u Francuskoj i svijetu, koji mu je u rezidenciji francuskog veleposlanika u Zagrebu uručio velikan svjetskog nogometa, tadašnji dopredsjednik Francuskoga nogometnog saveza, a današnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini.
  • Nositelj je titule Zmaja od Bosne srebrne u Družbi braće hrvatskog zmaja.
  • Član je Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora.
  • Dobitnik je Nagrade Matija Ljubek Hrvatskog olimpijskog odbora.


Sadržaj

[uredi] Igrač

Kao nogometaš proveo je u kopačkama oko 15 godina. Na početku karijere nastupao je za Iskru iz Bugojna i Čelik iz Zenice. Kada je doputovao iz svog Bugojna na školovanje u Zagreb prijavio se za Dinamo, u kojem je nastupao punih deset godina. Potom je 4 godine igrao za momčadi bečkih klubova FC Austria i SK Rapid.

[uredi] Reprezentativac

U reprezentaciji bivše države nastupio je 16 puta (postigao je jedan autogol), prvi put protiv Mađarske u Beogradu (7. svibnja 1961., 2:4), a zadnji put 30. rujna 1962. u Zagrebu protiv Njemačke (2:3). Bio je sudionik Svjetskog prvenstva 1962. u Čileu, kada je YU–sastav osvojio 4. mjesto. Tom prigodom je bio izabran u najbolju momčad SP.

[uredi] Trener

Kao trener vježbao je najprije NK Zagreb, zatim belgijski Standard iz Liègea, francusku OGC Nice, HNK Hajduk Split, NK Dinamo Zagreb, te bečki SK Rapid gdje je bio trener i sportski direktor. Sa spomenutim klubovima osvajao je nacionalna prvenstva i kupove. S U–23 reprezentacijom bivše države osvajao je prvenstvo Europe.

[uredi] Izbornik

Kao izbornik naslijedio je Stanka Poklepovića i u razdoblju od 29. travnja 1993. do 28. veljače 1994. samo je jednom vodio hrvatsku reprezentaciju u utakmici protiv Ukrajine (3:1).

[uredi] Sportski djelatnik

  • Od 1974. do 1978. djelovao je kao instruktor FIFA–e.
  • Sudjelovao je u FIFA–inom programu Coca–Cola.
  • 1994. izabran je za dopredsjednika HNS–a, i predsjednika tehničke komisije.
  • Tijekom tog mandata izabran je 1996. za člana UEFA-ine Komisije za tehnički razvoj.
  • 1998. dolazi na čelo HNS–a i sada obnaša tu zadaću u trećem mandatu.
  • 2000. izabran je za člana FIFA–ine komisije za nacionalne saveze.
  • 2002. ulazi u FIFA-inu Komisiju za Goal–projekt.
  • 2004. postaje predsjednik Tehničke komisije UEFA-e.

Drugi jezici