Marko Marulić

Izvor: Wikipedija

Marko Marulić
Marko Marulić

Marko Marulić (Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.), hrvatski književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i atribut Splićanin.

Sadržaj

[uredi] Život

Glavni predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao sudačku službu. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.


O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprječna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno. Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka. I sami pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi "Molitva suprotiva Turkom".

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. st. doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima.

[uredi] Djela

  • Pouke za čestit život prema primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, 1498.) moralistički je spis biblijskoga i hagiografskog nadahnuća. To je njegovo u svijetu najprevođenije djelo, koje je za njegova života prevedeno čak i na japanski jezik.
  • Evanđelistar (Evangelistarium, 1500].) sustavna je moralistička rasprava o etičkim načelima i moralnim dužnostima kakva se očekuju od jednog kršćanina.
  • Davidijada (Davidias, 1954.) je religiozni junačko-povjesni spjev na latinskome u 14 knjiga sa 6.765 heksametarskih stihova, koji je spajao biblijske i antičke motive, ali s izrazito kršćanskom tendencijom. Spjev je napisan po Vergilijevom književnom postupku u klasičnom latinskom jeziku, s nekim primjesama biblijskog i srednjovjekovnog latiniteta, i posjeduje znatne umjetničke kvalitete.
  • Judita (napisana 1501., objavljena 1521.) "u versi haruacchi slozhena.." religiozni ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnuta je starozavjetnom junakinjom Juditom, onovremenim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
  • Suzana, također napisana na hrvatskome jeziku, ponovno zasnovana na biblijskom motivu, ovaj put o babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

Marulićeva Psihologija o temelju ljudske duše (Psichiologia de ratione animae humanae) – kojoj znamo samo naslov sačuvan u popisu Marulićevih radova šta ga je ostavio pjesnikov sugrađanin, suvremenik i prijatelj Franjo Božičević Natalis u svojem Životu Marka Marulića iz Splita (Vita Marci Maruli Spalatensis) – sadrži prvo spominjanje termina "psihologija" u književnim izvorima, dakle čak 60ak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela, kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma. Članak Krune Krstića na stranicama Hrvatskoga psihološkoga društva

Među ostalim djelima na latinskom jeziku jesu: O poniznosti i slavi Krista (De humilitate et gloria Christi, 1518, u kome dokazuje da je Krist obećani starozavjetni Mesija); Dijalog o Herkulu kojega su nadvisili Kristovi štovatelji (Dialogus de Hercule a Christicolis superato, tiskano 1524), u kojem Pjesnik i Teolog raspravljaju o uporabi mitologije i alegorije u pjesništvu; te mnoga druga, naročito religijskog karaktera, koja – nekoć čitana diljem Europe – danas leže u zaboravu, dijeleći tako sudbinu velikog dijela humanističkog stvaralaštva.

[uredi] Posveta Judite

Spomenik Marku Maruliću u Splitu
Spomenik Marku Maruliću u Splitu

Zanimljiva je Marulićeva posveta Judite kumu Dom Dujmu Balistriću: uzorak krjepke proze i kratka objasnidba nekih poetičkih pogleda, raspravica to dragocjenija što je prva te vrsti na hrvatskome jeziku.

Čitajući latinski tu starozavjetnu historiju, kaže Marulić, "ulize mi u pamet da ju stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke".

Prema sudu znamenitoga hrvatskoga jezikoslovca Petra Skoka, u "Juditi" "...je njegovo (Marulićevo) slikarsko oko (...) došlo do punog izražaja i u deskriptivnim dijelovima njegova eposa, u prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd... Deskriptivni dio eposa protkan je obilnom i svježom pikturalnošću..."

[uredi] Važnost Judite

Važnost je dvojaka. Prvo, jer je to prvo veće književno djelo u cjelosti napisano hrvatskim jezikom, i to mu je donijelo "titulu" oca hrvatske književnosti. Važno je to i stoga što je Marulić, kao prvi koji je krenuo tom neutabanom stazom današnjega hrvatskoga jezika, već tada svjestan važnosti svoje uloge. Proći će još dugo vremena i još puno pozivanja na važnost pisanja književnosti na hrvatskome jeziku (sjetimo se samo iliraca ili Šenoe) dok se književnosti na tome jeziku ne prizna postojanje, ali Marulić je svakako onaj koji je načinio prvi korak na tome dugom putovanju.

Druga je važnost svojevrsno književnoteorijsko razmišljanje koje donosi u predgovoru epa. To je prvo zapisano poetsko razmišljanje koje imamo.

[uredi] Suzana

Osim "Judite", najvažniji je Marulićev hrvatski spjev "Susana". Zanimljivo je da na koncu i "Susane" i "Judite" Marulić spominje hrvatske knjige. Završetak "Susane" možemo shvatiti tako da se nakon čitanja zabavnog štiva o Susani valja prihvatiti nečeg drugog, i ti pobožne hrvatske (glagoljske ili hrvatsko-ćirilske) pjesmarice.

[uredi] Zanimljivosti

Marko Marulić se u svojim pisanjima služio i glagoljicom.

[uredi] Vanjske poveznice

Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: