Novi Zeland

Izvor: Wikipedija

Novi Zeland
New Zealand
Aotearoa
Zastava Novog Zelanda Grb Novog Zelanda
(Zastava) (Grb)
Geslo: nema
Himna: God Defend New Zealand1,
God Save The Queen
Položaj Novog Zelanda
Službeni jezik: engleski i maorski
Glavni grad: Wellington
Kraljica: Elizabeta II.
generalni guverner Anand Satyanand
Predsjednik Vlade: Helen Clark
Površina:
 - ukupno:
 - % vode:
74. po veličini
268.680 km²
2,1%
Stanovništvo:
 - ukupno (2005.):
 - Gustoća:
119. po veličini
4.092.900
15/km²
Neovisnost: od Ujedinjenog Kraljevstva 26. rujna 1907.
Valuta: novozelandski dolar (100 centa)
Vremenska zona: UTC +122
Internetski nastavak: .nz
Pozivni broj: +64
(1) God Save The Queen je službena himna, ali se u praksi rijetko koristi.

(2) Otoci Chatham su 45 minuta ispred novozelandskog vremena.


Novi Zeland - otočna država u jugozapadnom Tihom oceanu, jugoistočno od Australije. Sastoji se od dva veća otoka, Sjevernog i Južnog, te većeg broja manjih otoka. Na maorskom jeziku ime Novog Zelanda je Aotearoa, što u slobodnom prijevodu znači "zemlja dugog bijelog oblaka". Novi Zeland zastupa Kukove otoke i otočje Niue u pitanjima vanjskih poslova, i obavlja administraciju dominiona Tokelau.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Povijest Novog Zelanda relativno je kratka: on je zadnje naseljeno kopno na Zemlji. Prvi ljudi koji su se doselili na Novi Zeland bili su s prostora istočne Polinezije u 13. stoljeću. Polinežani su zemlju otkrili na svojim istraživačkim plovidbama, a kasnije su u malim grupama počeli dolaziti na otoke. Danas poznati kao Maori, u početku su bili podijeljeni u brojna plemena, sve do dolaska Europljana kada su im dali ime Maori što znači „obični“.

Nizozemski istraživač Abel Tasman otkrio je Novi Zeland 1642. godine. Tek poslije 127 godina, točnije 1769., James Cook je, stigavši do Novog Zelanda na svom prvom putovanju, napravio mapu oba otoka i vratio se u Veliku Britaniju s izvješćima o stanovnicima i o bogatstvima Novog Zelanda. Prve europske baze na Novom Zelandu bili su ogranci kitolovnih kompanija. Od 1839. do 1841. godine Novi Zeland bio je dio australske kolonije Novi Južni Wales. 1840. godine Maori su ustupili suverenitet Novog Zelanda Britancima u zamjenu za zaštitu njihove zemlje od Francuske koja ih je željela kolonizirati. Povremene borbe između plemena Maora i doseljenika oko prava na zemlju i trgovinu trajale su gotovo 20 godina, sve do 1860. kada su britanske snage uspjele suzbiti sav otpor Maora kolonijalnoj administraciji. Zlato je otkriveno sredinom 19. stoljeća na Južnom otoku i privuklo velik broj europskih doseljenika.

Novi Zeland je prva parlamentarna demokracija koja je omogućila glasovanje ženama i to 1893. godine. Punu neovisnost dobio je Westminsterskim statutom koji je donesen 1931., a službeno prihvaćen 1947.

[uredi] Zemljopis

[uredi] Gospodarstvo

BDP je u 2004. bio 23.200 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

[uredi] Etnogarfija

Popis Maorskih plemena /Te iwi plemena prema maorskoj Wikipediji/ (populacija 2000):

Ati Awa (Te Ati Awa), Kati Mamoe (Ngati Mamoe), Moriori (585), Muaupoko (1,836), Nga Rauru (Ngati Rauru; 3,090), Nga Ruahine (3,228), Nga Ruanui, Nga Tai (Ngāi Tai, Ngati Tai), Ngāi Tahu (Ngai Tahu, Kāi Tahu; 39,180), Ngai Tai (Nga Tai, Ngati Tai; 2,022), Ngai Takoto (489), Ngai Tamanuhiri (Ngati Tamanuhiri; 1,173), Ngai te Rangi (9,561), Ngapuhi (102,981), Ngapuhi ki Whaingaroa-Ngati Kahu ki Whaingaroa (1,965), Ngarauru, Ngaruanui, Ngaterangi, Ngati Akarana (5,892), Ngati Apa (3,021), Ngati Awa (13,044), Ngati Hako (924), Ngati Hau, Ngati Haua (? 6,400), Ngati Hauiti (1,002), Ngati Hei (363), Ngati Huia, Ngati Kahu (6,957), Ngati Kahungunu (51,552), Ngati Koata (765), Ngati Kuia (1,224), Ngati Kuri (4,647), Ngati Mahuta, Ngati Mamoe (2,262), Ngati Manawa (1,542), Ngati Maniapoto (27,168), Ngati Maru (? 4,700), Ngati Mutunga (2,652), Ngati Paoa (2,397), Ngati Pikiao (5,022), Ngati Poneke, Ngati Porou (61,701), Ngati Pukenga (1,137), Ngati Pukenga ki Waiau (273), Ngati Rahiri Tumutumu (93), Ngati Ranginui (6,120), Ngati Ranginui (6,120), Ngati Rangiteaorere (177), Ngati Rangitihi (1,041), Ngati Rangiwewehi (1,551), Ngati Rarua (699), Ngati Raukawa (? 24,000), Ngati Rauru (Nga Rauru), Ngati Ruanui (5,286), Ngati Ruapani, Ngati Tahu (1,209), Ngati Tai (Nga Tai, Ngai Tai; 177), Ngati Tama (1,764), Ngati Tamanuhiri (Ngai Tamanuhiri), Ngati Tamatera (1,866), Ngati Tara Tokanui (330), Ngati Te Ata, Ngati Toa/Ngati Toarangatira (4,491), Ngati Tutekohe, Ngati Tuwharetoa (29,301), Ngati Wai (3,966), Ngati Whakaue (5,061), Ngati Whanaunga (399), Ngati Whare (690), Ngāti Whātua (12,105), Pakakohi (408), Patukirikiri (60), Poutini, Rangitane (4,401), Rongo Whakaata (3,612), Rongomaiwahine (Mahia; 2,322), Tangahoe (261), Tapuika (1,050), Taranaki (5,940), Tarawhai (114), Te Aitanga-a-Hauiti, Te Aitanga-a-Mahaki (4,365), Te Arawa, Te Ati Hau Nui-A-Paparangi (8,820), Te Atiawa (17,445), Te Aupouri (7,848), Te Kawerau (228), Te Rarawa (11,526), Te Roroa (966), Te Uri-o Hau (732), Tuhoe (29,259), Tuhourangi (1,617), Uenuku-Kopako (174), Uenuku-Kopako (174), Waikato (35,781), Waitaha (? 1,800), Whakatohea (9,948), Whanau-a-Apanui (9,951).

[uredi] Stanovništvo

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran.
Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.


Rodnost (2003.): 14‰, smrtnost (2003.): 7‰, očekivana životna dob (2003.): 79 godina

Narodnosni sastav (sastav prema rasnoj pripadnosti) (2001.):

bijelci (pretežno europskoga podrijetla) 80%,

maori 15%

Vjerski sastav(2001.):

ateisti 27,5%,

protestanti 17,9%,

rimokatolici 13%,

Pismenost(2003.): muškarci 100%, žene 100%

Stupanj urbanizacije (udio gradskog stanovništva) (2003.): 86%

Nagli porast broja stanovnika u 20.st. bio je u prvom redu posljedica doseljavanja, u početku iz Europe, a poslije 1960. iz Oceanije (1908. 1 mil. stanovnika; 1949.: 1,87 mil., 1974.: 3,0 mil. stanovnika). Prirodni priraštaj opada zbog smanjenja nataliteta; kod Maora on je viši nego kod bijelaca. Većinu stanovništva čine bijelci (74%), ostali su Maori (15%) i drugi Polinežani (6%) te Azijci(5%, prije svega Kinezi i Indijci). Prilikom dolaska prvih Europljana na Novom je Zelandu živjelo oko 250.000 Maora. Zbog bolesti i ratova njihov se broj do 1896. smanjio na 42.000, a potom se ponovno počeo povećavati (1936.: 82.000, 1961.: 172.000, 1991.:324.000). Maorskim jezikom svakodnevno govori oko 50.000 ljudi. Prema popisu iz 1991. bilo je 87% stanovnika rođenih na Novom Zelandu. Doseljenika je bilo najviše iz Vel. Britanije i Irske (239.000), Australije (49.000), Nizozemske (24.000), Samoe (43.000) i s Cookovih otoka (15.000). Prema popisu stanovnika izvršenom 2001. godine na Novom Zelandu živi ukupno 2502 Hrvata. Prilikom izjašnjavanja etničke pripadnosti, stanovnici Novog Zelanda mogli su se izjasniti i kao pripadnici nekoliko različitih etničkih skupina, a zanimljiv je podatak od 297 osoba koje su se izjasnile kao Dalmatinci.

[uredi] Kultura

[uredi] Državni blagdani (neradni dani)

[uredi] Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Novi Zeland koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.