Proton (raketa)

Izvor: Wikipedija

Poljetanje Protona s modulom ISS-a Zvezda
Poljetanje Protona s modulom ISS-a Zvezda

Proton (Прото́н) je ruska raketa za lansiranje bespilotnih letjelica. Prvi put je upotrebljena 1965. godine, a koristi se i danas za komercijala i vladina lansiranja. Proton je jedno najuspješnijih potrošnih lansirnih vozila velike nosivosti u povijesti astronautike. Svi Protoni lansiraju se s kozmodroma Baikonur.

Raketa je dobila ime po velikim znanstvenim satelitima "Proton" koji su bili među prvim teretima koje je raketa lansirala. Velika nosivost rakete omogućila je korištenje teške znanstvene opreme u tim satelitima poput detektora čestica. Zato se sateliti "Proton" mogu smatrati začetnici visokoenergetske astronomije.

Kapacitet lansiranja u nisku orbitu (LEO) je oko 22,000 kg. U međuplanetarnu putanju Proton može ponesti oko 6,000 kg.

Rakete sličnih mogućnosti: Delta-IV, Atlas V, Ariane 5, Chang Zheng 5, Angara, Falcon 9.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Proton je u početku trebao biti SuperICBM. Bio je dizajniran za nošenje 10 megatonske atomske bombe na udaljenost od 12,000 km. Bio je znatno veći od ICBM-a i nikada nije korišten u te svrhe. Glavni dizajner Protona je Vladimir Nikolajević Čalomej. Čalomej je bio izravna konkurencija Sergeju Koroljevu i njegovoj raketi N-1 te je želio da se Protonom lansira dvodijelna letjelica Zond prema Mjesecu. Nakon izlaska Saturna 5 iz upotrebe, Proton je postao najveće potrošno lansirno vozilo do pojave rakete Energia 1987. godine.

U razdoblju od 1965. do 1970., raketa Proton doživjela je desetke kvarova. Nakon modifikacija i uklanjanja nedostataka, Proton je postao jedan od najpouzdanijih lansirnih vozila velike nosivosti. U 300 lansiranja postigao je 96% pouzdanost.

Proton je u svojoj karijeri služio kao lansirno vozilo za bespilotne letjelice do Mjeseca, svemirske postaje Saljut, module svemirskih postaja Mir i ISS, tucet sondi prema Veneri, Marsu te čak prema Halleyevom kometu.

[uredi] Verzije

Postoje dvije verzije rakete Proton.

[uredi] Proton 8K82K

Proton 8K82K za gorivo koristi nesimetrični dimetil hidrazin i dušićni tetroksid. Ove kemikalije spadaju u hipergolična goriva, tj goriva koja pri kontaktu imaju sposobnost samozapaljivanja. Prednost tih goriva je što mogu biti skladištena na sobnoj temperaturi. Veliki nedostatak goriva je izrazita korozivnost i toksičnost tih kemikalija te ispuštanje toksičnih para prilikom izgaranja.

Proton 8K82K može se lansirati u verziji s tri ili četiri stupnja.

  • Prvi stupanj sastoji se od šest RD-253 motora čiji je dizajner Valentin Gluško. RD-253 motori su jednostavni po konstrukciji ali visoko učinkoviti. Masa prvog stupnja s gorivom je 450 t i izgara 124 sekunde. Potisak motora je 10,470 kN (u vakuumu).
  • Drugi stupanj počinje s radom dok je još spojen s prvi stupnjom. Pogon drugom stupnju daju četiri RD-0210 motori koji daju ukupan potisak od 2,399 kN (u vakuumu). Masa drugog stupnja gorivom je 168 t. Vrijeme rada drugog stupnja je 206 sekundi.
  • Treći stupanj mase 50.7 t sastoji se od jednog motora RD-0212 koji ostvaruje potisak od 640 kN. Vrijeme rada motora je 238 sekundi.
  • Četvrti stupanj (blok D) ima masu od 13.4 t. Pogon se sastoji od jednog RD-58 motora koji radi na kerozin. Dužina rada motora je 470 sekundi.

[uredi] Proton M

Proton M je modernizirana verzija Protona 8K82K. U stanju je lansirati 3,200 kg u geostacionarnu orbitu ili 5,500 kg u geostacionarnu transfernu orbitu. U nisku orbitu (LEO) može lansirati 22,000 kg. Neke od promjena na Protonu M su smanjena masa, veći potisak i potpunije izgaranje goriva. To je dovelo do blagog poboljšanja performansi i smanjena ispuštanja toksičnih para pri lansiranju. Umjesto četvrtog stupnja (blok D) može se koristiti Breeze-M. Breeze M umjesto kerozina koristi hiperoglično gorivo i koristi se za ubacivanje u geostacionarnu orbitu.

[uredi] Budućnost

U bližoj budućnosti Proton bi trebao biti zamijenjen raketom Angarom.