Supin

Izvor: Wikipedija

U gramatici, supin je vrsta glagolske imenice. Ne koristi se u hrvatskom standardnom jeziku (gdje ga zamjenjuje infinitiv), ali ga nalazimo u čakavskom i štokavskom narječju.

Po obliku je krnji oblik infinitiva, a upotrebljava se uz glagole koji označavaju neku namjeru.


Primjeri: U čakavštini: Gren spat. U štokavštini: Ajd' leć. Nemoj mi ništa govorit. Ajmo zapivat.


[uredi] Supin u drugim jezicima

[uredi] U latinskom jeziku

U latinskom postoje sva oblika supina. Nastali su od akuzativa i dativa ili ablativa glagolske imenice četvrte deklinacije. Oblik u akuzativu je četvrti osnovni dio glagola koji se navodi u rječniku (od gl. amo,1. amavi,amatum, amatum je supin), po obliku je jednak akuzativu jednine srednjeg roda participa perfekta pasivnog, dakle završava na -um.

Koristi se samo s glagolima kretanja i označava namjeru, prevodi se infinitivom ili namjernom rečenicom (da pobjedi,da ...). Na primjer, "Gladiatores adfuerunt pugnatum" na latinskom znači: "Gladijatori su došli da se bore" ili "Gladijatori su došli boriti se", "I dormitum!" znači "Idi spavati".

Drugi oblik supina koristi se s pridjevima i nekim izrazima s glagolom esse (fas est,nefas est...). Nastao je od dativa svrhe dativus finalis ili od ablativa obzira (odgovara na pitanje: s obzirom na što). Najjednostavnije rečeno tvori se tako da od supina na -um odbacimo završno -m i produljimo "u". Prevodi se infinitivom. Primjeri: "Multae res faciles sunt dictu, difficiles sunt factu". (dictu i factu su supini)-"Mnoge stvari su lagane za reći, a teške su za napraviti.". "Horribile visu est"-" Strašno (je) za vidjeti"