Vjetrenjača s rotirajućim jedrima

Izvor: Wikipedija

Vjetrenjača sa rotirajućim jedrima pokraj Osijeka
Vjetrenjača sa rotirajućim jedrima pokraj Osijeka

Vjetrenjača s rotirajućim jedrima je nova vrsta vjetrenjače koja ima 3 jedra promjenjive površine. Kad je vjetar slab jedra se šire, a kad jača jedra se skupljaju. Ova vjetrenjača počinje raditi kod vjetra od 2 m/s, a normalno radi i kad najjačih vjetrova tako što se površina jedara smanje za 95%. Na taj način može ostvariti višestruko veći broj radnih sati u usporedbi sa klasičnim vjetrenjačama s tri kraka. U usporedbi sa drugim vertikalnim rotorima kao što su Savonijusov i Darrijusov rotor koji energiju vjetra koriste zahvaljujući obliku otporne površina Vjetrenjača sa rotacionim jedrima ima mehanizam koji u svakom trenutku postavlja jedra u optimalan položaj na vjetar, čime se efikasnost iskorištenja energije vjetra višestruko povećava. U usporedbi sa horizontalnim rotorima vjetrenjača sa rotirajućim jedrima počinje raditi pri najslabijem lahoru, te nije potrebno graditi visoke skupe stupove kako bi se iskoristili jači visinski vjetrovi. Zaštita od snažnih vjetrova ne temelji se na čvrstini konstrukcije već na smanjenju površine jedara za preko 90%, te zahvaljujući tome svi dijelovi mogu biti izrađeni od 90% manje čvrstih elemenata. Kod oluja nije ju potrebno zakočiti, kao druge vjetrenjače, pa ona radi i pri takvim vjetrovima. Zbog svega navedenog je ekonomična i na lokacijama gdje se druge vjetrenjače ne isplati graditi.

[uredi] Povjesni razvoj

Vjetrenjaču s rotirajućim jedrima prijavio je njemačkom uredu za patente 6. kolovoza 1882. godine njemački inovator Carl Wenzel, te je iduće godine dobio i patent. Kod ovog prvog riješenja nedostatak je bio što nije postojao vjetrousmjerivač pa je usmjeravanje prema vjetru bilo ručno. Također su se ručno i skupljala jedra kod jačeg vjetra posebnim mehanizmom.

Hrvatski inovator Tihomir Čuljak istu je vjetrenjaču smislio koncem 1977. godine. Jedan mali metalni model veličine jedara 50x30 cm prikazao je 1983. godine na izložbi inovacija Rast Yu u Rijeci. Nešto usavršenije modele dimenzija 2x1 m prikazao je na izložbama Inova 1985. i Inova 1986. u Zagrebu. Kratki video snimak prototipa prikazao je na izložbi Iena u Nunbergu 2000. godine gdje je dobio zlatnu medalju. Sva ta izlaganja prošla su bez pažnje.

Poboljšani prototip napravio je 2006. godine, te je kratki video snimak početkom 2007. godine postavio na portal Youtube.

[uredi] Vanjske poveznice