Stjepan Planić

Izvor: Wikipedija

Stjepan Planić (Zagreb, 27. prosinca 1900.- Zagreb, 26. prosinca 1980.), hrvatski arhitekt.

Jedan je od najznačajnih modernih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća, koji je najviše djelovao na području Zagreba, ali je zapažena ostvarenja ostavio i u drugim djelovima Hrvatske.

[uredi] Biografija

Planić 1920. godine završava Državnu tehničku školu u Zagrebu te počinje raditi u arhitektonskom birou Rudolfa Lubinskog, a nakon odsluženja vojnog roka prelazi u građevinsku tvrtku Ivančević i Wolkenfeld gdje radi do 1927. godine kada otvara vlastiti arhitektonski biro koji obavlja manje poslove. Istovremeno sa radom u vlastitom birou pohađa arhitektonsku školu Drage Iblera koju završava 1931. godine. Tijekom 1930ih sudjeluje u više velikih natječaja natječaja na području Zagreba od kojih se posebno ističu Sokolski dom, Bolnica na šalati, Židovska bolnica i Tomislavov dom.

Uz sudjelovanje na natječajima za veće projekte projektira i mnoge obiteljske kuće od kojih se posebno ističu dvojna vila Belaj u Nazorovoj ulici, okrugla vila Furhmann na Gornjem prekrižju i vila Cuvaj u Zamenhofovoj ulici.

Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s radom i projektiranjem,često u državnoj službi, ali zbog izmjenjenih okolnosti nije u mogućnosti sudjelovati u izgradnji i nadzoru svojih projekata koliko i prije. Poseban je pečat dao u poslijeratnoj izgradnji Novakove ulice u kojoj je izmeđuostalih građevina 1966. projektirao kuću-kocku obloženu ljubičastom opekom. U mirovinu odlazi 1970. godine, ali nastavlja s projektiranjem kuća, uglavnom vikendica na jadranskoj obali.

Dobitnik je nagrade za životno djelo Viktor Kovačić.


[uredi] Vanjske poveznice