Nikozija

Izvor: Wikipedija

Satelitska slika Nikozije
Satelitska slika Nikozije

Nikozija (grčki: Λευκωσία, Levkosia, turski: Lefkoşa) je glavni grad Cipra. Ima 200.686 stanovnika (2001.). Smještena je u sjeveroistočnom dijelu otoka, na granici samoproglašene Turske Republike Sjeverni Cipar i ostatka ciparskog teritorija pod kontrolom međunarodno priznate vlade. Nalazi se na rijeci Pedieos između planina Kirenia na sjeveru i Trodos na jugu.

[uredi] Povijest

Nikozija je u antičko doba bio grad država poznat kao Ledra ili Lidra. Kralj Ledre Onaksagora je plaćao danak Esarhadonu od Asirije 672. p.n.e. Sin Ptolemeja Lefkos je ponovo izgradio Ledru oko 300. pne. Ledra je u helensko i rimsko vreme bila malen beznačajan grad, također poznat i kao Lefkotea. Do vremena kada je dobila prvoga kršćanskog biskupa Trifiliosa 348. grad se nazivao Lefkusia ili Ledri.

Poznat kao Lefkosija grad je u 10. stoljeću postao glavni grad Cipra. Njegov značaj je rastao, jer su obalni gradovi bili izloženi napadima sa mora. Značaj Pafosa i Salamisa na obali je opao, a mnogo stanovništva je pobjeglo u unutrašnjost Cipra, gdje se nalazila Lefkosija. Lefkosija je bila sjedište Luzinjanskih kraljeva Cipra od 1192. Mletačka Republika je zauzela Cipar 1489, a Otomansko carstvo 1571. Ledra je danas ime najpopularnije trgovačke ulice u Nikoziji.

Ime Nikozija pojavilo se dolaskom Luzinjana. Francuski križari nisu mogli ili nisu htjeli da izgovaraju ime Lefkozija, nego su govorili Nikozija. U doba francuskih križara Luzinjana grad je kulturno napredovao, a u 15. i 16. stoljeću su izgrađene brojne palače, crkve i manastiri.

Za vrijeme turske opsade 1570. poginulo je oko 20.000 stanovnika. Turci su u krvi ugušili protuturski ustanak 1821. Kolera je pogodila grad 1835., a vatra je uništila veliki dio Nikozije 1857. Cipar je 1878. postao britanska kolonija sa Nikozijom kao glavnim gradom. Tokom 1950ih Nikozija je bila mjesto ilegalne i gerilske aktivnosti. Stanovništvo je napadalo englesku vojsku sa namjerom da Cipar postane nezavisan. Cipar je 1960. postao nezavisan, ali poslije nezavisnosti nastavili su se sukobi Grka, koji su predstavljali većinu i Turaka, koji su bili manjina. Tursku manjinu je pomagala Turska i Britanija na prikriveni način, po staroj britanskoj paroli "zavadi pa vladaj". Nakon državnog udara 1974. uslijedila je invazija Turske na Cipar. Turska je zauzela 30% Cipra i veliki dio Nikozije (sjevernu Nikoziju). Nikozija je postala podijeljeni grad.

[uredi] Znamenitosti grada

Nikozija leži točno u centru Cipra sa poviješću do brončanog doba. Postao je glavni grad u 11. stoljeću u doba Luzinjana. Luzinjani su od Nikozije napravili veličanstven grad sa kraljevskom palačom i preko 50 crkvi.

Srce grada je opkoljeno Venecijanskim bedemima iz 16. stoljeća. U starom središtu grada nalaze se brojni muzeji, stare crkve i srednjovjekovne građevine. Nova Nikozija se razvila van starih bedema. U Nikoziji se nalazi grobnica Luzinjanskih kraljeva u bivšoj katedrali Svete Sofije, koja je sada džamija u sjevernom djelu Cipra. Srce grada i njegov simbol je dobro očuvano utvrđenje oko srednjovjekovnog djela grada.

Venecijanski bedemi su izgrađeni od 1567. do 1570. Zidovi su debeli 4,5 metara i imaju troja vrata. Famagusta vrata sada predstavljaju kulturni centar. Neki drugi dijelovi zidina imaju danas administrativnu funkciju. Srce grada je Elefterija trg (Trg Slobode) sa gradskom vijećnicom, poštom i knjižnicom. Obližnja ulica Ledra (Lidra) vodi u najživlji dio grada sa trgovinama, buticima, kafićima i uskim ulicama. Aja Fanomereni je crkva izgrađena 1872. na ostacima starog dvorca. Tu su sahranjeni nadbiskup i drugi biskupi, koje su Turci ubili prilikom ustanka 1821. Nadbiskupska palača nalazi se na trgu arhiepiskopa Kiprijanua. Blizu palače nalazi se kasnogotička katedrala svetog Jovana iz 1665.

Nikozija je poznata i po svojim muzejima. Nadbiskupska palača sadrži Bizantinski muzej, gdje se nalazi ogromna kolekcija ikona. Gradski muzej ima odličnu kolekciju i gradskih i ciparske arheoloških iskopina, tako da je 1991. dobio naziv Europski muzej godine.