Versajska palača
Izvor: Wikipedija
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije. |
Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Versajska palača (fr. Château de Versailles) bila je palača, odnosno kraljevska rezidencija francuskih kraljeva. Smještena je u Versaillesu, Francuska.
Versailles, dvorac sagrađen 1682. na poticaj "božanskog veličanstva" Luja XIV. Gradnja dvorca je započela 1661. kad je Luj XIV. okupio tadašnje najuglednije umjetnike i stručnjake da osmisle novu krljevsku palaču. Tako je nastao Versailles, po mnogima najljepši od svih dvoraca Europe. Unutar zidina Versaillesa može stati oko 6000 ljudi, a dvorac ukrasavaju mnogobrojne fontane i predivno zelenilo. Važno za dvorac je i Galerija ogledala u kojoj je 1919. godine potpisan Versailleski ugovor i tako okončan Prvi svjetski rat. Versailles prestaje biti kraljevska rezidencija 1789. godine nakon Francuske revolucije.
[uredi] Povijest
Kada je Luj XIII. 1624. započeo gradnju lovačkog paviljona nedaleko od Pariza, nije mogao niti zamisliti da će ta skromna građevina jednoga dana postati političko i kulturno središte Europe, prijestolnica njegova sina Luja XIV. Oporbena stranka fronda prisilila je mladog nasljednika na bijeg iz svoje prijestolnice kao jedanaestogodišnjaka, vratio se kasnije nakon što je ustanak ugušio kardinal Mazarin. Strah od građanske bune , prezir koji je osjećao prema masi i nepovjerenje u grad koji je ipak bio prijestolnica kraljevstva rezultirali su premještanjem prijestolnice u Versailles. Zamisao da se kraljevsko središte premjesti iz Pariza nije bila nova, još je Mazarin razmišljao o premještanju dvora u Vensan, gdje je postojao dobro utvrđen kraljevski dvorac. Ali Kralj Sunce nije ni pomislio na ideju da se skloni iza zidina kao neki feudalni kraljević, već je dao sagraditi palaču, palaču a ne dvorac, usred ogromnog parka kakav nije viđen još od vremena rimskog cara Hadrijana i njegove vile u Tivoliju. Iz nemira koji su mu ispunjavali mladost, Luj je izvukao pouku; suverenova vlast mora biti neograničena. Luj je podigao spomenik apsolutizmu, neograničenoj moći, gdje će punih pedeset godina svijetu prikazivati balet moći. Palača se gradila tijekom gotovo cijele njegove vladavine (1663.-1715.). Nisu se svi slagali sa tom idejom o premještanju prijestolnice, čak je Colbert, čovjek koji je trebao najviše pomoći Luju da se nametne kao apsolutistički vladar, rekao: Versailles je stvoren za razonodu, a Pariz za slavu.