Bitka kod Matapana

Izvor: Wikipedija

Bitka kod Matapana
Sukob: Drugi svjetski rat

Mapa bitke kod Matapana
Vrijeme 27. ožujka 1941. - 29. ožujka 1941.
Lokacija Rt Matapan, Grčka
Ishod Saveznička pobjeda
Sukobljene strane
Ujedinjeno Kraljevstvo
Australija
Fašistička Italija
Zapovjednici
Andrew Cunningham Angelo Iachino
Vojne snage
1 nosač aviona
3 bojna broda
7 lakih krstarica
17 razarača
1 nosač aviona
6 bojna broda
2 lakih krstarica
17 razarača
Gubici
nekoliko brodova
3 mrtvih
nekoliko brodova
preko 2,300 mrtvih

Bitka kod Matapana je bila pomorska bitka Drugog svjetskog rata koja se vodila kraj obale grčkog Peloponeza između 27. i 29. ožujka 1941. Ujedinjene snage brodova britanske i australske mornarice pod zapovjedništvom britanskog admirala Andrewa Cunninghama presrele su i teško oštetile snage talijanske mornarice (talijanski Regia Marina), pod zapovjedništvom admirala Angela Iachina.

Sadržaj

[uredi] Pozadina

Analizirajući prilike koje su dovele do pomorskog okršaja kod rta Gaudo, te posljedične bitke kod rta Matapan, može se reći da je vodstvo talijanske kraljevske ratne mornarice još početkom 1941. godine precijenilo svoje mogućnosti i mislilo da se može ravnopravno nositi s britanskim snagama. Činjenica je da se radilo o Mediteranu kao tzv. "talijanskom dvorištu", kao što je bila i činjenica zastarjelost britanskih kapitalnih brodova, ali su Britanci kvalitetom izvršenja ratnih zadataka, kao i agresivnošću i inicijativnošću značajno nadilazili svoje talijanske suparnike. Već su se dogodile bitke kod rta Teulada i Sirte, kao i britanski zračno-torpedni napad na Taranto, koji je na brutalan način pokazao Talijanima tko drži glavnu riječ na Mediteranu. Talijanska ratna mornarica, bez obzira na svoju brojčanu nadmoć, bila je svedena na koncept flote bez ikakve inicijative. Njemački saveznici su pritiskali Talijane da budu agresivniji, pogotovo u cilju uništenja britanskih konvoja na Mediteranu, te stavljanja pod kontrolu britanskih pomorskih snaga, koje su bile sve veći problem pomorskom transportu snaga Osovina.

[uredi] Tijek bitke

HMS Valiant
HMS Valiant

Dana 27. ožujka 1941. odigrala se najveća bitka na Sredozemlju tijekom Drugog svjetskog rata. Talijanska flota je usprkos tome što se još uvijek oporavljala od napada na Taranto bila u nadmoćnom polžaju u odnosu na Britance koji su brojčanu inferiornost nadoknađivali izuzetnom organizacijom i požrtvovnošću. Ove dvije flote sukobile su se kod rta Matapan kada su talijanske snage odlučile izvršiti prvu veću ofanzivnu akciju protiv Kraljevske mornarice u sklopu priprema napada osovinskih snaga na balkanski poluotok, a poglavito Grčku.

Snažna talijanska flota pod zapovjedništvom admirala Iachina krenula je prekinuti snabdjevanje britanskih jedinica u Grčkoj. Ubrzo su naišli na lakšu britansku eskadru, te su promjenili smjer kretanja i počeli ju progoniti. Ono što nisu znali zbog već poslovične nesuradnje avijacije i mornarice jest bila činjenica da je otkrivena eskadra tek prethodnica mnogo veće britanske flote na čelu s admiralom Cunninghamom. Britanci otkrivaju talijansku flotu pomoću aviona te poduzimaju avionske napade s nosača aviona. Tada se talijani po prvi put u povijesti pomorskih ratova prestrojavaju u protuavionsku formaciju.

Usprkos svemu britanski avioni uz minimalne gubitke oštećuju zastavni bojni brod Vittorio Veneto i tešku krstaricu “Pola” koja ostaje nepokretna. Uskoro pada noć i nakon dužeg natezanja u pomoć sada već prilično udaljenoj krstarici kreću još dvije krstarice (“Zara” i “Fiume”) i 4 razarača. Kada su ove jedinice stigle do “Pole” tamo ih je pomoću radara vrebala cjelokupna britanska flota. Neopazivši neprijatelja talijanska je eskadra ušetala u zamku u kojoj je uskoro bila nemilosrdno uništena, a preživjela su samo 2 razarača. “Pola” je kasnije uništena nakon što je njezina posada zarobljena nakon bordaže. Zanimljiv je i bio osvrt komandanta flotile Macka na držanje zapovjednika krstarice: “Zarobljen je i komandant krstarice. Izgleda da ima hemeroide.”[1].

[uredi] Poslijedice

Posljedice ovog sukoba su bile velike iz nekoliko razloga. U prvom redu Talijani su bili teško poraženi neposredno pred velike operacije u istočnom sredozemlju te je tom pobjedom smanjen pritisak na britansku flotu te su “ti udarci uzdrmali moral u oficirskim krugovima i uzdignuli njihovu predodžbu o britanskoj pomorskoj moći do te mjere, da nikada više, do kraja rata nisu slali flotne snage tako daleko od talijanske obale”[2].

Drugi razlog koji dodatno uvećava ovu pobjedu je i to što se u slijedećim mjesecima britanska flota borila za opstanak, a tko zna koko bi ta borba završila da su se u nju mogli umješati i Talijani, a “Bitkom kod Matpana njoj je ta mogućnost bila oduzeta”[3].

[uredi] Reference

  1. (Boris Prikril. Borba za Sredozemlje, str. 221)
  2. (B.P. BzS 222)
  3. (Boris Prikril, Borba za Sredozemlje str. 223)

[uredi] Vanjske poveznice