Lingua franca
Izvor: Wikipedija
Lingua franca je jezik koji uvelike prelazi granice zemlje u kojoj se govori.
Pojam dolazi od arapskog naziva za sve zapadne Europljane i križare - Franci.
Kako će jezik postati lingua franca ovisi o političkoj i ekonomskoj moći zemlje u kojoj se govori.
[uredi] Kroz povijest
U antičko je doba lingua franca bio grčki, a u srednjem vijeku na zapadu je tu ulogu imao latinski, a u Bizantu grčki. Latinski je u 16. i 17. stoljeću zamjenio španjolski, dok njga nije potisnuo francuski.
Francuskim se služilo i u diplomaciji, sve dok ga u 20. stoljeću nije potisnuo engleski.
Njemački je bio lingua franca u 19. i dijelu 20. stoljeća. S njim se sporazumijevalo u Europi, Americi i Aziji, recimo u državama kao što su Turska, Rusija i Kazahstan. Bio je jezik fizike, kemije i sociologije. Služio je kao poslovni i politički jezik. Njemački je i danas potreban u filozofiji i teologiji, a njegovo se znanje katkad traži za doktorate.