Latinica

Izvor: Wikipedija

Povijest alfabeta

srednje brončano doba 19.–15. st. p.n.e.

  • Kanaansko-feničko 14. st. p.n.e.
    • paleohebrejsko 10. st. p.n.e.
    • aramejsko 9. st. p.n.e.
      • Brahmi i indijska 6. st. p.n.e.
        • tibetansko 7. st.
        • kmersko/javansko 9. st.
      • hebrejsko 3. st. p.n.e.
      • sirsko 2. st. p.n.e.
        • nabatejsko 2. st. p.n.e.
      • avestijsko 4. - 6. st.
    • grčko 9. st. p.n.e.
      • etrušćansko 8. st. p.n.e.
        • latinično 7. st. p.n.e.
        • rune 2. st.
        • ogamsko 4. st.
      • gotičko 4. st.
      • armensko 405.
      • glagoljičko 862.
      • ćirilično 10. st.
    • samaritansko 6. st. p.n.e.
    • iberska 6. st. p.n.e.
  • južnoarapsko 9. st. p.n.e.
    • etiopsko 5. –6. st. p.n.e.
meroitičko 3. st. p.n.e.
Geneologija

Latinica je naziv za pismo (latinično pismo) kojim su se služili stari Rimljani i pisma izvedena iz njega. Latinica postoji u nekoliko verzija, koje imaju između 20-40 slova, koja mogu biti mala i velika. Velika slova se redovno koriste na početku rečenice i nekih riječi (ovisno o verziji latinice), kao i u kraticama. Smjer pisanja je slijeva nadesno.

[uredi] Hrvatska latinica

Glavni članak: Hrvatska abeceda

Hrvatska latinica se sastoji od 30 slova, od kojih su 3 digrafa (, Lj, Nj). Hrvatska latinica je doživjela mnoge promjene kroz stoljeća, a u sadašnjem obliku se ustalila na početku 20. stoljeća. Napravljena je na temelju češke inačice latinice.

Velika slova
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K
L Lj M N Nj O P R S Š T U V Z Ž
Mala slova
a b c č ć d đ e f g h i j k
l lj m n nj o p r s š t u v z ž

[uredi] Engleska latinica

Velika slova
A B C D E F G H I J K L M
N O P Q R S T U V W X Y Z
Mala slova
a b c d e f g h i j k l m
n o p q r s t u v w x y z


[uredi] Razvoj pisma

Latinica je jedna od tekovina koje je moderni svijet naslijedio od Rimljana. To je najprije bio naziv za pismo Rimljana. Latinski se alfabet razvio iz grčkoga, a grčki iz feničkog. Prilagodivši grčke znakove glasovnim potrebama svog jezika, latinski je alfabet u početku imao 21 slovo:

A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T V X

U antici se pisalo samo velikim slovima a mala su se razvila iz njih pojednostavljivanjem pri brzu pisanju. Znakom V bilježili su Rimljani vokal u i konsonant v, a znakom I i vokal i i konsonant j. U I. st. pr. Kr., kad su se Rimljani bliže upoznali s grčkom kulturom, uvedena su grčka slova Y (ipsilon) i Z da bi se tocnije pisale mnoge grčke riječi koje su bile u upotrebi. Tako je konačan broj slova do kraja Rimskog Carstva iznosio 23. Kako danas glasove u i v bilježimo svaki posebnim slovom - U i V, latinski alfabet ima sad 24 slova.

Mnogi moderni jezici preuzeli su latinicu kao svoje pismo, prilagođavajući pojedina slova vlastitom govornom sustavu. tako su nastala slova j i w, a u našem jeziku, na primjer č, ć, š, ž, đ. Danas se latinicom, osim velikog broja naroda u Europi, Americi, Aziji, Africi i Australiji, služe sve više, zbog lakšeg sporazumijevanja, i oni narodi koji imaju vlasttia drevna pisma: Kinezi, Japanci, Indijci itd.