Stanley Kubrick
Izvor: Wikipedija
Stanley Kubrick | |
![]() Kubrickov autoportret u mladim danima |
|
Rođenje | 26. srpnja 1928.![]() |
Smrt | 7. ožujka 1999.![]() |
Godine rada | 1951. - 1999. |
Supruga(e) | Toba Metz (1948.-1951.) Ruth Sobotka (1954.-1957.) Christiane Kubrick (1958.-1999.) |
Oscari | |
---|---|
Oscar za najbolje vizualne efekte 1968. 2001: Odiseja u svemiru Nominiran: Najbolji redatelj 1964. Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu 1968. 2001: Odiseja u svemiru 1971. Paklena naranča 1975. Barry Lyndon Najbolji film 1964. Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu 1971. Paklena naranča 1975. Barry Lyndon Najbolji adaptirani scenarij 1964. Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu 1971. Paklena naranča 1975. Barry Lyndon 1987. Full Metal Jacket Najbolji originalni scenarij 1968. 2001: Odiseja u svemiru |
|
nagrade BAFTA | |
Najbolji redatelj 1975. Barry Lyndon |
|
Portal: Film |
Stanley Kubrick (New York, 26. srpnja 1928. - Childwickbury Manor kraj Londona, 7. ožujka 1999.), bio je američki filmski redatelj
Većinu svojih poznatih filmova snimio u Engleskoj. U svojoj je pedesetogodišnjoj karijeri stvorio značajan opus od trinaest dugometražnih filmova od kojih se mnogi smatraju filmskim klasicima 20. stoljeća.
Kubrickovi su filmovi, većinom književne adaptacije, karakteristični po svojoj tehničkoj odličnosti, inventivnom pristupu filmskom scenariju i okrutnoj ciničnoj dosjetljivosti. Njegova su najpoznatija djela hladnoratovska satira "Dr. Strangelove" (1964.), poznati ZF film "2001.: Odiseja u svemiru", te film "Paklena naranča", čiji je prikaz nasilja uzrokovao kontroverzu kad je film izašao 1971. godine
1999. godine, nakon dugog snimanja neobičnog seksualnog trilera s Tomom Cruiseom i Nicole Kidman, "Oči širom zatvorene", Kubrick je preminuo.
Sadržaj |
[uredi] Rani život
Stanley Kubrick rođen je 26. srpnja 1928. u židovskoj obitelji u bolnici Lying-In na Manhattanu, kao prvo od dvoje djece u obitelji Jacquesa Kubricka (1901.-1985.) i njegove žene Gertrude (1903.-1985.); njegova sestra, Barbara, rođena je 1934. Jacques Kubrick, čiji su roditelji bili židovski imigranti austrijskog i poljskog podrijetla, bio je liječnik.
Otac ga je naučio igrati šah kad mu je bilo dvanaest godina; igra mu je ostala životna opsesija. Kad je Stanleyju bilo trinaest godina, Jacques Kubrick kupio mu je Graflex fotoaparat, što je potaklo Kubrickovu fascinaciju fotografijom. Osim toga, bio je zainteresiran za jazz te je nakratko bio i bubnjar.
Kubrick je od 1941. do 1945. pohađao srednju školu William Howard Taft. Bio je loš učenik. Na maturi, 1945., kad su se vojnici vraćali iz 2. svjetskog rata i počeli popunjavati fakultete, njegove slabe ocjene odnijele su nadu za više obrazovanje.
U srednjoj školi je jednu godinu bio službeni školski fotograf. Nakon škole počeo je raditi te prodao seriju fotografija časopisu Look u New Yorku. Upisao je u noćnu školu na City College kako bi popravio svoje srednjoškolsko obrazovanje. Radio je kao slobodni fotograf za Look i postao priznati fotograf 1946. Kasnije se zaposlio u časopisu.
Dok je radio u časopisu Look, 29. svibnja 1948., Kubrick se oženio s Tobom Metz (rođena 1930.), živjeli su u Greenwich Villageu, a razveli su se 1951. Tada je Kubrick počeo odlaziti na filmska prikazivanja u Muzej moderne umjetnosti i kina New Yorka. Zadivili su ga kompleksni, ali tečni pokreti kamerom Maxa Ophülsa, čiji će filmovi utjecati na Kubrickov stil.
[uredi] Filmska karijera
[uredi] Rani filmovi
1951., Kubrickov prijatelj, Alex Singer, nagovorio ga je da snime kratke dokumentarce za March of Time, dobavljača žurnala koji se distribuiraju u kinima. Kubrick je pristao, i nezavisno financirao Day of the Fight (1951.). Iako je distributer te godine bankrotirao, Kubrick je prodao film studiju RKO Pictures za sto dolara. Dao otkaz u časopisu Look i počeo snimati svoj drugi kratki dokumentarac, Flying Padre (1951.), koji je financirao RKO. Treći film, The Seafarers (1953.), prvi Kubrickov film u boji, bio je 30-minutni promotivni film za Seafarers' International Union. Ova tri filma su jedini preostali dokumentarci koje je Kubrick snimio (snimao je i druge kratke filmove koji su izgubljeni).
Kubrickov ciklus pripovjedačkih filmova počeo je s dugometražnim filmom Strah i želja (1953.). Film govori o grupi vojnika iza neprijateljskih linija u izmišljenom ratu. Na kraju, ljudi shvaćaju da su lica njihovih neprijatelja identična njihovima (isti glumci glume sve likove). Kubrick i njegova žena Toba Metz bili su jedina ekipa koja je radila na filmu, koji je napisao Kubrickov prijatelj Howard Sackler, poslije uspješan dramatičar. Strah i želja zaradio je dobre kritike, ali komercijalno nije polučio veći uspjeh. Kasnije se Kubrick sramio filma, rekavši kako je to amatersko djelo te nije dopuštao prikazivanje filma kad je postao ugledan filmaš. Kubrick je pokupovao gotovo sve primjerke filma kako ga drugi ne bi vidjeli, ali jedan primjerak ostao je u rukama privatnog kolekcionara pa je film nekoliko puta objavljivan na VHS-u, a poslije i na DVD-u.
Kubrickov brak sa simpatijom iz srednje škole, Tobom, završio je tijekom snimanja Straha i želje. 1952. je upoznao svoju drugu ženu, plesačicu rođenu u Austriji, Ruth Sobotka. Živjeli su zajedno u East Villageu od 1952. do 1955. sve do vjenčanja 15. siječnja 1955.; par se istog ljeta preselio u Hollywood. Sobotka, koja se pojavila u cameo ulozi u Kubrickovom sljedećem filmu, Poljubac ubojice (1954.), bila je i dekorater na filmu Uzaludna pljačka (1956.). Kao i Strah i želja, Poljubac ubojice bio je kraći dugometražni film, a trajao je malo više od sat vremena te nije zaradio veći kritički niti komercijalni uspjeh. Film govori o mladom boksaču iz teške kategorije na kraju svoje karijere koji je umiješan u organizirani kriminal. Oba filma financirali su Kubrickova obitelj i prijatelji.
[uredi] Pljačka
Alex Singer upoznao je Kubricka s producentom Jamesom B. Harrisom, te su dvojica ostala dugogodišnji prijatelji. Njihovo poslovno partnerstvo, Harris-Kubrick Productions, produciralo je tri sljedeća Kubrickova filma. Otkupili su prava na roman Lionela Whitea, Clean Break, koji je Kubrick sa scenaristom Jimom Thompsonom pretvorio u priču o pljački na autoutrkama koja je pošla u krivom smjeru. Sa Sterlingom Haydenom u glavnoj ulozi, Pljačka, bio je prvi Kubrickov film s profesionalnom glumačkom i suradničkom postavom. Film je koristio nelinearnu upotrebu vremena, što je bilo neobično za filmove pedesetih. Unatoč financijskom neuspjehu, bio je to prvi Kubrickov film koji je kritika hvalila. Opće divljenje privuklo je pozornost MGM-a, koji je ponudio Harris-Kubrick Productions masu otkupljenih priča za ekranizaciju. Izabrali su priču The Burning Secret, austrijskog pisca Stefana Zweiga. Kubrick je napisao scenarij s Calderom Willinghamom, ali projekt je propao prije nego što se film počeo snimati.
[uredi] Staze slave
Priča iz Prvog svjetskog rata, temeljena na romanu Humphreyja Cobba, Staze slave (1953.), govori o trojici nevinih francuskih vojnika koje su nadređeni optužili za kukavičluk za primjer ostalim vojnicima. Kirk Douglas glumio je pukovnika Daxa, humanog časnika koji pokušava spriječiti egzekuciju vojnika. Staze slave (1957.) bio je prvi Kubrickov kritički i komercijalni uspjeh, koji ga je predstavio kao mladog nadarenog filmaša. Kritičari su hvalili nepatvorene scene bitki i Kubrickovo snimanje: marš pukovnika Daxa kroz rov u jednom, neprekinutom kadru, postao je klasični dio filmske povijesti. Steven Spielberg nazvao ga je svojim najdražim Kubrickovim filmom.
Staze slave sniman je u Münchenu, u Bavarskoj, Njemačka. Tijekom produkcije, Kubrick se zaljubio u mladu njemačku glumicu Christiane Harlan, koja je glumila jedinu ženu koja progovara u filmu. Kubrick se razveo od svoje druge žene Ruth Sobotka 1957. Christine Susanne Harlan (rođena 1932. u Njemačkoj) bila je iz filmaške obitelji, a i sama je bila glumica. Ona i Kubrick vjenčali su se 1958. i ostali zajedno do njegove smrti 1999. Tijekom svog braka s Kubrickom, Christiane se koncentrirala na svoju karijeru slikarice. Osim što su odgajali Christianinu mlađu kćer Katharinu (rođena 1953.) iz njezina prvog braka s pokojnim njemačkim glumcem, Wernerom Bruhnsom (umro 1977.), par je imao dvije kćeri: Anyu (rođena 1958.) i Vivian (1960.). Christianin brat Jan Harlan bio je od 1975. Kubrickov izvršni producent.
[uredi] Spartak
Vrativši se u Ameriku, Kubrick je šest mjeseci radio s Marlonom Brandom na filmu One-Eyed Jacks (1961.). Kubrick je kasnije tvrdio kako ga je Brando otjerao s filma, jer je htio sam režirati film. Kubrick je nastavio raditi na neiskorištenim scenarijima sve dok ga Kirk Douglas nije zamolio da preuzme režiju filma Spartak (1960.) od Anthonyja Manna kojeg je, dva tjedna prije snimanja, otpustio studio zbog manjka liderskih sposobnosti (ili, vjerojatnije, zbog neslaganja s producentom i glavnom zvijezdom filma, Kirkom Douglasom).
Temeljen na istinitoj priči o ustanku rimskih robova, Spartak je afirmirao Kubricka kao velikog redatelja. Međutim, produkcija je bila teška; javljale su se nesuglasice između Kubricka i Douglasa. Kubrickove i Douglasove bitke oko kreativne kontrole narušile su njihov odnos iz filma Staze slave. Godinama kasnije, Kirk Douglas je nazvao Kubricka "talentiranim seronjom". Spartak je bio veliki komercijalni uspjeh, a i kritika je imala samo pohvale za film, ali je uvjerio Kubricka da, kad radi s holivudskim studijima, zadrži nezavisnost.
[uredi] Lolita
1962., Kubrick se preselio u Englesku kako bi snimio film Lolita, te ostao tamo do kraja života. Očekivano, Lolita je bio njegov prvi film koji je izazvao velike kontroverze. Knjiga Vladimira Nabokova, koja govori o vezi srednjovječnog pedofila i dvanaestogodišnje djevojčice, već je bila ozloglašena i prije nego što se Kubrick prihvatio projekta. Međutim, bila je i popularna, a teška tema bila je izrugana na naslovu filma, možda kako bi film privukao pozornost: "How did they ever make a film of Lolita?" Nabokov je napisao tristo stranica scenarija za Kubricka, što je redatelj odbio; druga Nabokovljeva verzija bila je otprilike polovica prve, a Kubrick ju je pretvorio u konačni scenarij. (Nabokov je procijenio da je 20 posto njegova materijala završilo u filmu).
Iako su Lolitine godine promijenjene, iz dvanaest u četrnaest, što je bilo prihvatljivije za komercijalni odaziv filma, neke su se scene morale ponovno montirati kako bi se film uopće mogao objaviti. Film nije prikazivao ono za što se smatralo perverznim dijelovima knjige, ostavljajući mnogo gledateljevoj mašti, pa su se neki gledatelji pitali jesu li se Humbert i Lolita uopće upustili u seksualnu vezu. Kubrick je kasnije izjavio, da je znao za strogost cenzure, vjerojatno nikad ne bi snimio film. Međutim, Kubrick je uvijek hvalio Jamesa Masona, koji je utjelovio Humberta Humberta u filmu, uvijek ga ističući kao jednog od glumaca s kojima je najviše uživao raditi. Lolita je bio prvi film na kojem je surađivao s britanskim komičarom Peterom Sellersom, suradnja koja će se pokazati jednom od najuspješnijih u njegovoj ranoj karijeri, najpoznatija po filmu Dr. Strangelove (1964.).
Premijeru Lolite 1962. pratila je ogromna pompa koja je bila odgovorna za uspjeh u to vrijeme; film su mogli gledati samo odrasli. Kritike su bile podijeljene, jedni su bili oduševljeni smionom temom, dok su drugi bili iznenađeni manjkom intimnosti između Lolite i Humberta. Film je zaradio nominaciju za Oscara za adaptirani scenarij, a Sue Lyon, koja je nastupila u naslovnoj ulozi, osvojila je Zlatni globus kao najbolja nova glumica.
[uredi] Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu
Glavni članak: Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu
Kubrickov sljedeći film, Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu (1964.), postao je kultni film. Scenarij - zasnovan na romanu Red Alert, bivšeg poručnika RAF-a Petera Georgea (pseudonim Peter Bryant) - napisali su Kubrick, George i američki satiričar Terry Southern.
Dr. Strangelove često se smatra remek-djelom crnog humora. Dok je roman Red Alert bio ozbiljna, opominjuća priča o slučajnom nuklearnom ratu za čitatelje iz vremena Hladnog rata, Dr. Strangelove se pretvorio u ono što je Kubrick nazvao "komedijom iz noćne more". Film je trebao biti triler, ali je Kubrick smatrao kako su uvjeti pod kojima je došlo do nuklearnog rata tako apsurdni da je priča postala mračna i smiješna, a ne uzbudljiva.
Peter Sellers, poznat kao 'Clare Quilty' iz Lolite, trebao je igrati četiri uloge u Dr. Strangeloveu. Ipak je igrao tri, zbog ozlijeđene noge i teškoća s prihvaćanjem teksaškog naglaska pilota bombardera, bojnika "King" Konga. Kasnije je Kubrick nazvao Sellersa "nevjerojatnim", ali je dodao kako njegova energija ne traje duže od dva-tri ponavljanja. Kako bi iskoristio glumčevu ograničenu energiju, Kubrick je postavio dvije kamere kako bi snimio Sellersovu improvizaciju. Strangelove je često naziva jednim od Sellersovih najboljih filmova i kao još jedan dokaz njegovog komičarskog genija.
Kubrickova odluka da hladnoratovski triler pretvori u crnu komediju bio je smion umjetnički rizik koji se isplatio njemu i studiju Columbia Pictures. Igrom slučaja, iste godine, Columbia je izdala dramatični triler o nuklearnom ratu Fail-Safe. Sličnost s Dr. Strangeloveom navela je Kubricka na razmišljanje da tuži autore tog filma, ali je ipak odustao.
Dr. Strangelove govori o namjernom nuklearnom ratu koji je napadom Amerike na Rusiju pokrenuo američki general Jack D. Ripper (Sterling Hayden). Priča se odvija na tri lokacije: (1) zrakoplovna baza Burpleson, gdje general RAF-a, kapetan Lionel Mandrake (Sellers) pokušava zaustaviti ludog generala Rippera; (2) Pentagonov ratni stožer, gdje američki predsjednik (Sellers), general Buck Turgidson (George C. Scott) i bivši nacistički znanstvenik Dr. Strangelove (Sellers) pokušavaju (ili ne) zaustaviti B-52 bombardere da ne bace nuklearne bombe na Rusiju; (3) B-52 bombarder bojnika otpadnika Konga (Slim Pickens) u kojem on i njegova ekipa pokušavaju izvršiti misiju. Setovi scenografa Kena Adamsa - posebno ratni stožer u Pentagonu - smatraju se klasičnom filmskom scenografijom.
Omalovažavanjem neprikosnovenih normi političke kulture, Dr. Strangelove je nagovijestio kulturne promjene kasnih šezdesetih te je bio popularan među pripadnicima američke kontrakulture. Dr. Strangelove je zaradio četiri nominacije za Oscara (uključujući one za najbolji film i redatelja) i nagradu njujorških kritičara za najbolju režiju. Kubrickov uspjeh s ovim filmom uvjerio je studija kako je to autor kojem se može vjerovati da će snimiti uspješan film unatoč svojim neobičnim idejama. Snimatelj je bio Gilbert Taylor, poznati snimatelj koji je radio na 'Ratovima zvijezda' i filmu 'A Hard Days Night'.
[uredi] 2001: Odiseja u svemiru
Glavni članak: 2001: Odiseja u svemiru
Kubrick je proveo pet godina pripremajući svoj sljedeći film, 2001: Odiseja u svemiru (1968.). Kubrick je napisao scenarij sa SF piscem sir Arthurom C. Clarkeom, proširivši Clarkeovu kratku priču "The Sentinel". Scenarij i roman napisani su istovremeno - roman je objavljen kad i film, a potpisao ga je samo Clarke - iako se literarni i filmski predložak dosta razlikuju, Clarke i Kubrick su se i kasnije uvažavali.
Specijalni efekti, koje je nadzirao Kubrick, a uredio pionir specijalnih efekata Douglas Trumbull (Silent Running, Blade Runner), bili su izvor inspiracije za mnoge filmove iz tog žanra. Producenti su se konzultirali s mnogim proizvođačima o tome kako će razni uređaji iz svakodnevne upotrebe izgledati 2001. Unatoč nominacijama za režiju, scenarij i u raznim producentskim kategorijama, jedini Oscar koji je Kubrick ikad dobio bio je onaj za specijalne efekte za 2001: Odiseja u svemiru.
Ovaj film bio je poznat i po korištenju klasične glazbe, kao što je Also Sprach Zarathustra Richarda Straussa i valcer Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa. Još poznatije je Kubrickovo korištenje glazbe modernog, avangardnog mađarskog skladatelja, Györgyja Ligetija, bez njegova dopuštenja. Bilo je to prvi put da se Ligetijeva glazba koristila u komercijalne svrhe.
Umjetnički, 2001: Odiseja u svemiru bio je radikalan odmak od prethodnog Kubrickova filmskog opusa i snimateljske tehnike. Ima samo 45 minuta dijaloga, koji se čini suvišan za priču, slike i glazbu. Clarkeovi likovi funkcioniraju kao dodaci priči ili kao antropološki prototipovi. Priča i radnja je zamršena tijekom cijelog filma, te je dvoznačna, što stvara zbrku na kraju koji istodobno oduševljava publiku. Nakon ovog filma, Kubrick više neće toliko eksperimentirati.
Iako nije bio ortodoksni film iz SF žanra, ostvario je veliki uspjeh te postao kulturalni fenomen. Publika isprva nije bila zainteresirana, ali su se onda preporuke počele širiti od usta do usta. Tijekom prva dva tjedna prikazivanja, publika uopće nije bila zainteresirana za film koji je umalo povučen s repertoara. Kasnije je glumac Jack Nicholson citirao Kubricka kako je prebrojao 217 ljudi koji su izašli iz kina nakon premijere (uključujući šefa studija).
Kritike su bile dosta negativne, ponajviše zbog nedostatka dijaloga i (tobože) nedokučive priče. Nakon što je film doživio uspjeh, mnogi kritičari promijenili su mišljenje. Publika je zavoljela film, pogotovo pripadnici kontrakulture šezdesetih. Posebno im se svidjela "Star Gate" sekvenca, koja se činila kao psihodelično putovanje u beskonačna prostranstva svemira.
2001: Odiseja u svemiru je najvjerojatnije Kubrickov najslavniji i najutjecajniji film. Steven Spielberg nazvao ga je velikim praskom svoje generacije, jer se usredotočio na rusko-američku svemirsku utrku. Tehnike specijalnih efekata koje je Kubrick uveo, razvit će kasnije Ridley Scott i George Lucas u filmovima kao što su Alien i Ratovi zvijezda. 2001 je poznata kao jedan od filmova koji realistično prikazuju putovanje u svemir, scene u svemiru su tihe; bestežinsko stanje je konstantno, likovi su pričvršćeni na mjestu; kad likovi nose svemirska odijela, jedino što se čuje je njihov dah.
Glavne teme filma su: počeci evolucije; osjećajni kompjuteri; umjetna bića; potraga za mjestom u svemiru; i ponovno rođenje. Napisane su i knjige o interpretacijama, a čak je i Arthur C. Clarke išao dotle da je rekao da je film 99-postotna vizija Stanleyja Kubricka. Briljantno snimanje djelo je snimatelja Geoffreyja Unswortha.
[uredi] Napoleon
Sljedeći Kubrickov projekt trebao je biti opsežni prikaz Napoleona Bonapartea. Puno je istraživao, čitao knjige o francuskim carevima, te napisao preliminarni scenarij. Zajedno sa suradnicima napravio je pregled mjesta koje je Napoleon pohodio tijekom svojih aktivnih godina. Kubrick je posjetio lokacije, planiravši snimiti veći dio filma u mjestima u kojima je Napoleon proveo život.
Na kraju je projekt propao iz tri razloga: (1) preskupih lokacija na kojima je film trebao biti sniman; (2) na Zapadu je objavljena epska verzija romana Lava Tolstoja, Rat i mir (1968.), redatelja Sergeja Bondarčuka; (3) komercijalnog neuspjeha Bondarčukova filma Waterloo (1970.), koji je također govorio o Napoleonu. Kubrickov scenarij za ovaj film objavljen je na internetu, a mnoga istraživanja će utjecati na film Barry Lyndon (1975.), radnjom smješten u kasno 18. stoljeće, malo prije Napoleonovih ratova.
[uredi] Paklena naranča
Glavni članak: Paklena naranča
Umjesto Napoleona, Kubrick je vidio projekt koji bi mogao realizirati na brzinu s malim budžetom. Pronašao je Paklenu naranču (1971.). Njegova filmska verzija bio je mračni, šokantni prikaz nasilja u društvu. Film je u Americi prvo zabranjen, ali mu je rejting izmijenjen u onaj "samo za odrasle".
Zasnovan na slavnom romanu Anthonyja Burgessa, film je priča o tinejdžeru huliganu, Alexu (Malcolm McDowell), koji bez grižnje savjesti i i žaljenja muči, tuče, pljačka, krade i siluje. Konačno zatvoren, Alex se podvrgava psihijatrijskom tretmanu kako bi se riješio svoje instiktivnog refleksnog nasilja. To stanje čini ga fizički nesposobnim da se ponaša nasilno, što iskorištavaju njegove bivše žrtve kako bi se osvetile.
Kubrick je snimio Paklenu naranču brzo i skoro u potpunosti na lokacijama u ili oko Londona. Iako nije bila korištena visoka tehnologija, u usporedbi s Odisejom, Kubrick je bio jako inovativan, napr. bacanje kamere s krova kako bi se dočarala željena gledateljeva dezorijentacija.
Film je bio jako kontroverzan zbog eksplicitnog prikazivanja grupnog silovanja i nasilja. Izdan iste godine kad i filmovi Sama Peckinpaha, Psi od slame, i Dona Siegela, Prljavi Harry, tri filma su izazvala rasprave u medijima o društvenim efektima filmskog nasilja. Kontroverze su se još više povećale kad su slično nasilje u Engleskoj počinili kriminalci obučeni u iste kostime kao likovi u Paklenoj naranči. Priču pripovijeda Nadsat, sleng jezikom s dodatkom mnogih angliziranih ruskih riječi: članovi bande nazivaju jedni druge "groggie", što na ruskom znači "prijatelj".
Kad su Kubricku i njegovoj obitelji zaprijetili smrću, povukao je neobičan potez kako bi povukao film s britanskog tržišta. Film nije ponovno izdan sve do 2000., godinu dana poslije Kubrickove smrti. U zabranjivanju prikazivanja filma pokazao je snagu nad svojim distributerom, studijom Warner Brothers. Kubrick je držao kontrolu nad svakim aspektom svojih filmova, uključujući marketing i oglašavanje.
Romanopiscu Anthonyju Burgessu film nije legao najbolje. Iako Kubrickov film završava drugačije od Burgessova originalnog romana, Burgess je za to krivio američkog izdavača, a ne Kubricka, koji je film temeljio na američkom izdanju romana, iz kojeg je uklonjeno 21. poglavlje. Na kraju originalnog romana, Alex, antijunak priče, se odlučuje okaniti kriminala kako bi mogao voditi miroljubiv život. Kubrick nije pročitao zadnje poglavlje sve dok nije dobro odmakao s produkcijom, a odlučio je kako to ne bi bilo u skladu s tonom njegove filmske verzije.
Na kraju je Anthony Burgess svoju knjigu Napoleon Symphony posvetio Stanleyju Kubricku, koji mu je dao ideje koje je iskoristio u tom romanu. Kubrick je tu knjigu smatrao početnom točkom otkazanog filma o Napoleonu koji je jednom htio snimiti. Prema Burgessovoj autobiografiji You've Had Your Time i njegovom predgovoru za izdanje Paklene naranče iz 1986., Burgess je bio iritiran kako je Kubrick ignorirao kontroverze koje su okruživale film, ostavljajući njega (Burgessa) da sam brani tuđe djelo. Još jedan od mogućih razloga Burgessovih podvojenih osjećaja prema filmu je taj da je roman smatrao jednim od svojih lošijih radova te da je htio ostati upamćen po drugim, većim djelima, iako to nije moglo biti moguće zbog uspjeha filma. Sami film ostaje vjerojatno najzloglasniji i najkontroverzniji film Stanleyja Kubricka.
[uredi] Barry Lyndon
Glavni članak: Barry Lyndon
Kubrickov sljedeći film, objavljen 1975., bio je adaptacija romana Williama Makepeacea Thackeraya, The Luck of Barry Lyndon, poznatog i kao Barry Lyndon, pikaresnog romana o kockaru i skorojeviću iz 18. stoljeća koji sporo prodire u englesko visoko društvo. Bit će to Kubrickovo najmanje cijenjeno djelo iz post-Strangelove ere, unatoč snažnim izvedbama Ryana O'Neala, Marise Berenson i irske glumice Marie Kean, Kubrickovih inovativnih snimateljskih tehnika i usmjerenosti na detalje iz tog perioda.
Neki kritičari, posebno Pauline Kael, jedna od Kubrickovih najžešćih kritičara, smatrali su kako je Barry Lyndon hladan, spor i beživotan film. Njegova duljina - više od tri sata - zasmetala je mnogim američkim kritičarima i publici, međutim, film su hvalili kritičari Rex Reed i Richard Schickel. Časopis Time objavio je veliku priču o filmu, a Kubrick je bio nominiran za tri Oscara. Kao i mnogi njegovi filmovi, reputacija Barryja Lyndona je narasla tijekom godina, posebno među drugim filmašima. Redatelj Martin Scorsese je rekao kako mu je to najdraži Kubrickov film. Steven Spielberg je hvalio "besprijekornu tehniku", iako ga je, kad je bio mlađi, slavno opisao "kao da idete kroz Prado bez ručka".
Kao i u svojim drugim filmovima, Kubrickove snimke i tehnike osvjetljivanja bile su inovativne. Scene interijera snimane su specijalno prilagođenim kamerama s brzim lećama (koje je originalno proizvela NASA) što je omogućilo da se mnoge scene osvijetle samo sa svijećama. Kubrickova mješavina glazbe, scenografija i kostimi postavili su standarde za drame iz tog razdoblja s kojima se samo par filmova moglo mjeriti. Film je bio nominiran za sedam Oscara, a osvojio je četiri, više od ijednog drugog Kubrickova filma. Unatoč tome, Barry Lyndon nije dobro prošao u američkim kinima, ali je zato naišao na veći odaziv u Europi, posebno u Francuskoj.
[uredi] Isijavanje
Glavni članak: Isijavanje
Kubrickov radni elan oslabio je nakon Barryja Lyndona; nije snimio film sve do Isijavanja. Objavljen je 1980., kao slobodna adaptacija horor romana Stephena Kinga. U glavnim ulogama pojavili su se Jack Nicholson i Shelley Duvall u priči o piscu koji preuzima posao pazikuće izvan sezone u Overlook Hotelu, otmjenom odredištu u planinama Colorada. Posao zahtjeva da on, njegova žena i njihov sin provedu zimu sami u izoliranom hotelu. Njegov sin, Danny, obdaren je telepatijom, nazvanom "isijavanje" te ima vizije o prošlosti i budućnosti.
Dannyju se hotel čini užasnim jer mu se ukazuju dvije djevojke koje je prije mnogo godina ubio njihov otac, pazikuća hotela. Jack postepeno tone u ludilo u ukletom hotelu, sve dok ne pada u ubojitu psihozu, pokušavajući ubiti svoju obitelj sjekirom.
Film je većim dijelom sniman u Elstreeu i u studijima Pinewood, blizu Londona, gdje su sagrađeni setovi za film, dok je eksterijer Overlook Hotela zapravo skijalište Timberline Lodge na Mount Hoodu u Oregonu, SAD. Kubrick je koristio najnovije Steadycam kamere kako bi prenio klaustrofobični ugođaj ukletog hotela.
Više od bilo kojeg drugog njegova filma, Isijavanje je pridonijelo legendi o Kubricku kao megalomanskom perfekcionistu. Navodno je zahtijevao stotine ponavljanja nekih scena što je posebno iritiralo glumicu Shelley Duvall. Njegova kćer, Vivian Kubrick, snimila je dokumentarac o produkciji. Dostupan je na DVD izdanju filma, a predstavlja jedan od rijetkih dokumenata koji prikazuju Kubricka u akciji u drugoj polovici njegove karijere.
Film je zaradio većinom negativne kritike, ali je zato prošao vrlo dobro komercijalno i donio zaradu Warner Brothersu. Kao i u slučaju mnogih drugih Kubrickovih filmova, kritičari su poslije mijenjali svoja stajališta nakon što su ponovno pogledali film. Stephen King nije bio zadovoljan filmom, nazvavši Kubricka "čovjekom koji previše misli, a premalo osjeća". 1997. je King surađivao s Mickom Garrisom na stvaranju mini-serije po romanu. Od tada je King pričao o Kubricku i njegovim filmovima s manje neprijateljstva (u vrijeme kad je mini-serija objavljena, govorilo se da je King pristao ne govoriti javno o Kubrickovoj verziji jer su mu dana prava na mini-seriju).
Među obožavateljima horor filmova, Isijavanje je kultni film te se često pojavljuje s Egzorcistom (1974.) i Noći vještica (1978.) na vrhu liste najboljih horor filmova.
[uredi] Full Metal Jacket
Glavni članak: Full Metal Jacket
Prošlo je sedam godina do novog Kubrickova filma, Full Metal Jacket (1987.), adaptacije romana Gustava Hasforda o Vijetnamskom ratu, The Short-Timers, s Matthewom Modineom u ulozi Jokera, Adamom Baldwinom kao Animal Mother, R. Lee Ermeyjem u ulozi narednika Hartmana i Vincentom D'Onofrijom kao vojnikom Leonardom "Gomer Pyle" Lawrenceom.
Film počinje u centru za novačenje marinaca u Parris Islandu, Južna Karolina, SAD, gdje narednik Hartman bezosjećajno obučava grupu muškaraca kako bi izvukao iz njih potisnuti ubilački nagon i pretvorio ih iz "crva" u marince. Vojnik Pyle, debeli i spori novak, koji je objekt fizičkog i verbalnog zlostavljanja narednika Hartmana, polako puca pod pritiskom. Prije kraja obuke, Pyle ubija narednika Hartmana prije nego što je ubio i sebe, ponavljajući marinsku mantru: "Ovo je moja puška. Ima još takvih, ali ova je moja..." Scenom samoubojstva završava prvi dio filma.
Drugi dio filma prati Jokera, sada promaknutog u narednika, koji pokušava zadržati zdrav razum u Vijetnamu. Kao izvjestitelj za američke vojne novine, Stars and Stripes, Joker koristi dosjetke i sarkazam kako bi se "iskopčao" iz ratnih zbivanja. Iako Amerikanac i marinac, on je i novinar koji mora slijediti etičke norme profesije. Film nakon toga slijedi pješadijsku postrojbu kroz Hue City koja se bori protiv neprijateljske ofenzive. Bitka doživljava vrhunac u obračunu Jokerova voda i snajperistice skrivene među ruševinama; ona umalo ubija Jokera sve dok je novinarev kolega ne pogađa i ozbiljno ranjava. Joker je ubija kako bi je poštedio muka.
Snimanje filma o Vijetnamskom ratu u Engleskoj bio je izazov za Kubricka i ekipu. Dobar dio filma snimljen je u Docklandsu, dijelu Londona u kojem je dekorater Anton Furst kreirao set uništenog grada. To je pomoglo kako film ne bi sličio drugim filmovima o Vijetnamskom ratu, kao što su Vod smrti i Hamburger Hill. Kubrick je rekao kritičaru Geneu Siskelu da ga je privukla knjiga Gustava Hasforda zato što nije bila "ni antiratna ni pro-ratna te nije bilo "moralnog ili političkog stajališta".
Full Metal Jacket zaradio je podijeljene kritike, iako dosta gledan, unatoč tome što ga je zasjenio Vod smrti Olivera Stonea. Bio je to jedan od razloga što nije snimio Aryan Papers, u strahu da će publiku privući Schindlerova lista Stevena Spielberga.
[uredi] Oči širom zatvorene
Kubrick se nakon Full Metal Jacketa iz 1987. nije pojavljivao; mnogi su pomislili kako se povukao u mirovinu. Ponekad su se javljale glasine o mogućim novim projektima, kao što su Aryan Papers i Umjetna inteligencija (koji je snimio Spielberg nakon Kubrickove smrti). Posljednji film Stanleyja Kubrica bit će Oči širom zatvorene, sa zvijezdama Tomom Cruiseom i Nicole Kidman (koji su tada bili u braku) u ulogama para iz visokog društva Manhattana koji se upušta u seksualnu odiseju.
Priča filma temeljila se na noveli Arthura Schnitzlera Traumnovelle (na engleskom Dream Story), a prati put dr. Williama Harforda kroz seksualno podzemlje New Yorka nakon što mu je supruga Alice razbila vjeru u njezinu vjernost kad mu je priznala da se umalo odrekla njega i njihove kćeri radi noći s drugim muškarcem.
Nakon ogrješenja u ritualima mračnog, misterioznog seksualnog kulta, dr. Harford se predomišlja oko seksualne osvete svojoj ženi, a saznaje da bi on i njegova obitelj mogli biti u opasnosti.
Film se snimao već dvije godine, a dvoje glumaca, Harvey Keitel i Jennifer Jason Leigh, zamijenjeni su tijekom snimanja. Iako je smješten u New York, film je većinom sniman u Londonu. Kadrove Manhattana snimila je druga ekipa u New Yorku. Kako je Kubrick držao film u tajnosti, širile su se većinom netočne glasine o radnji i sadržaju. Posebno je seksualni sadržaj izazvao razne špekulacije; neki novinari pisali su kako će to biti "najseksualniji film ikad snimljen".
[uredi] Smrt
1999., nekoliko dana nakon što je snimio zadnji kadar filma za svoju obitelj, glavnog glumca i glumicu, i direktore Warnera Brosa., sedamdesetogodišnji Stanley Kubrick je umro u snu od posljedica srčanog udara. Pokopan je uz svoje omiljeno stablo u Childwickbury Manoru, Hertfordshire, Engleska.
Iako je bio seksualni triler, film je razradio teme braka, vjernosti, izdaje i iluzije nasuprot stvarnosti seksualne avanture. Kritičari se negativno odnosili prema filmu, napadajući sporu radnju i zamjetnu emocionalnu pasivnost. Kubrickovi zagovaratelji špekulirali su kako su podijeljene kritike i odaziv u kinima bili posljedica pretprodukcijskih nagađanja i krivih pretpostavki - publici se film nije svidio jer nije ispunio njihova očekivanja.
Prema njegovim prijateljima i obitelji, Oči širom zatvorene Kubricku je bio njegov najdraži film. Nasuprot tome, međutim, 2006., glumac R. Lee Ermey je izjavio kako mu je Kubrick preko telefona rekao, malo prije smrti, kako su Oči širom zatvorene "sranje" te da će ga "kritičari pojesti za ručak". Međutim, Todd Field, redatelj koji je i nastupio u filmu, opovrgnuo je Ermeyjeve tvrdnje: "Stanley je bio oduševljen filmom. Još je radio na filmu kad je umro, a vjerojatno je umro jer se konačno opustio. Bio je to jedan od najsretnijih vikenda u njegovom životu, taman je pokazao prvu verziju Terryju, Tomu i Nicole. Nastavio bi raditi na njemu, kao što je radio i na svim svojim filmovima, ali znam da je bio presretan zbog filma, što su mi rekli ljudi s kojima je provodio dane tijekom post-produkcije. Moj produkcijski partner bio je Stanleyjev pomoćnik trideset godina." Field je rekao kako mu je Kubrick savjetovao da se kloni Ermeyja: "Prvi sam put čuo za R. Lee Ermeyja kad sam snimao film In The Bedroom te sam dosta razgovarao sa Stanleyjem o tom filmu. Sve što mogu reći je to da Stanley nije htio da radim s Ermeyjem, zbog puno razloga u koje neću ulaziti jer nema potrebe, pa čak i ako ta osoba govori klevetnički o Stanleyju jer znam da su to sve laži."
[uredi] Neostvareni projekti
Zahtjevni perfekcionist koji je često godinama radio na pretprodukciji planirajući i istražujući, Kubrick je ostavio nekoliko nerealiziranih projekata. Svi osim jednog nikad nisu ekranizirani, a postoji interes za njih kod redateljevih obožavatelja.
Najslavniji među njima bio je onaj o Napoleonu kojeg je trebao glumiti Jack Nicholson nakon što ga je Kubrick zapazio u filmu Goli u sedlu. Kubrick i Nicholson ipak su radili zajedno na Isijavanju. Nakon godina pretprodukcije, film je ostavljen po strani u korist ekonomski prihvatljivijih projekata. Krajem 1987. Kubrick je izjavio kako nije odustao od projekta, spomenuvši kako je pročitao gotovo 500 knjiga o Napoleonu.
[uredi] Aryan Papers
Početkom devedesetih Kubrick je zamalo počeo produkciju filma po knjizi Louisa Begleyja, Wartime Lies, priču o dječaku i njegovoj majci koji se skrivaju za vrijeme holokausta. Prvu verziju scenarija, nazvanu "Aryan Papers", napisao je sami Kubrick. Ipak je odlučio ne snimiti film zbog filma Stevena Spielberga, Schindlerova lista 1993. Osim toga, prema Kubrickovoj ženi, Christine, tema je postala predepresivna i preteška za redatelja. Kubrick je konačno zaključio kako točan film o holokaustu seže daleko izvan granica kina.
[uredi] Umjetna inteligencija
Jedan Kubrickov projekt ipak je snimljen od strane drugog redatelja, Stevena Spielberga. Tokom osamdesetih i ranih osamdesetih, Kubrick je surađivao s raznim piscima (Brian Aldiss, Sara Maitland, Ian Warson itd.) na projektu koji se nazivao raznim imenima, kao "Pinocchio" i "Umjetna inteligencija".
Film je nastao proširivanjem Aldissove kratke priče "Super-Toys Last All Summer Long", koje su Kubrick i njegovi pisci pretvorili dugometražni film u tri čina. Bila je to futuristička bajka o robotu koji se ponaša kao dijete, a prodan je kao privremeni surogat obitelji čiji je sin pao u komu. Robota vlasnici iz sažaljenja ostavljaju napuštena u šumi kako ga u tvornici ne bi uništili. Ostatak priče govori o robotovim pokušajima da postane pravi dječak kako bi zadobio majčinu ljubav.
Kubrick je navodno dugo raspravljao sa Stevenom Spielbergom o filmu preko telefona i, prema Spielbergu, u jednom trenutku izjavio kako je tema važnija Spielbergu nego njemu. 2001., nakon Kubrickove smrti, Spielberg je uzeo razne verzije scenarija koje su ostavili Kubrick i njegovi pisci, i sastavio novi scenarij. U suradnji s Kubrickovom produkcijskom kućom snimio je film Umjetna inteligencija, s Haleyjem Joelom Osmentom u glavnoj ulozi.
Na uvodnoj špici Kubrick je posthumno naveden kao producent, a na kraju stoji kratka posveta, "For Stanley". Film sadrži puno Kubrickovih motiva, kao što su sveznajući pripovijedač, struktura u tri čina, teme humanosti i nehumanosti, i podrugljiv pogled na Freudovu psihologiju.
Umjetna inteligencija nije prošao dobro ni kod publike ni kod kritike, a neki kritičari su smatrali kako je neortodoksna kombinacija dviju silno različitih redateljskih vizija bio zbunjujući neuspjeh koji se nije uspio pridružiti ni Spielbergovim niti Kubrickovim obožavateljima.
[uredi] Karakter
Kubrick često nije bio spreman govoriti o osobnim stvarima u javnosti, ili uopće javno nastupati. Njegov imidž u medijima varirao je od povučenog genija do megalomanskog luđaka koji se otuđio od svijeta. Od njegove smrti, Kubrickovi prijatelji i obitelj su to poricali. Kubrick je očito iza sebe ostavio čvrstu obitelj i mnogo bliskih prijatelja. Mnogi koji su radili s njim za njega su imali samo riječi hvale. Glasine o njegovoj povučenosti su većim dijelom mit, a vjerojatno je nastao od njegove nesklonosti da putuje igdje iz St. Albansa. Kubrick se bojao letenja te je odbijao putovanja avionom, pa je rijetko napuštao Englesku u zadnjih četrdeset godina svog života.
Kubrick je jednom rekao svom prijatelju da je išao u London (oko 40 minuta autom) četiri do pet puta godišnje samo zbog pregleda kod svog zubara. Kubrick se klonio i holivudske medijske mašinerije. Njegov izgled zadnjih godina nije bio dobro poznat, a Britanac po imenu Alan Conway uspješno se predstavio kao Kubrick kako bi se sastao s nekoliko dobro poznatih glumaca i odveo ih u otmjene klubove. Conway je predmet filma Color Me Kubrick (2005.), kojeg je napisao Kubrickov pomoćnik Anthony Frewin, a režirao Brian Cook, koji je 25 godina bio Kubrickov pomoćni redatelj.
Kubrick je neprestano bio u kontaktu s članovima obitelji i poslovnim partnerima, često preko telefona, a suradnike je često zvao u svaka doba za razgovore koji bi trajali od manje od minute do nekoliko sati. Mnogi Kubrickovi štovatelji i prijatelji govorili su poslije njegove smrti o ovim razgovorima uz veliko uzbuđenje i nostalgiju, posebno Michael Herr i Steven Spielberg. U svojim memoarima o Kubricku, Herr je rekao kako deseci ljudi tvrde da su razgovarali s Kubrickom na dan kad je umro te je dodao, "Svima im vjerujem." Kubrick je često u svoju kuću pozivao razne ljude, od glumaca i dobrih prijatelja do redatelja štovatelja, pisaca i intelektualaca.
Kubrick je volio i životinje. Imao je mnogo pasa i mačaka tijekom života te im je posvećivao mnogo vremena. Christiane, Kubrickova udovica, rekla je u svojoj verziji knjige Stanley Kubrick: A Life In Pictures da je Kubrick dovodio mačke u sobu za montažu kako bi proveo s njima vrijeme koje je izgubio na snimanju. Matthew Modine se sjeća kako je Kubrick bio veoma uzrujan kad je obitelj zečeva slučajno ubijena tijekom snimanja Full Metal Jacket. Bio je tako uzrujan da je otkazao snimanje do kraja dana. Philip Kaplan, jedan od Kubrickovih odvjetnika i prijatelja, izjavio je kako je Kubrick jednom odgodio sastanak s njim i još jednim odvjetnikom koji je došao u London iz SAD-a kako bi se sastao s njim u zadnji trenutak jer je proveo cijelu noć s umirućom mačkom te nije imao snage doći.
Govorilo da je Kubrick netaktičan i bezobrazan prema mnogim ljudima s kojima je radio. Neki od Kubrickovih suradnika zamjerili su mu hladnoću ili manjak suosjećanja za druge. Iako je Kubrick tijekom snimanja postao dobar prijatelj sa zvijezdom Paklene naranče, Malcolmom McDowellom, naglo je prekinuo prijateljstvo nakon završetka produkcije. McDowell je bio jako pogođen zbog ovoga, a raskol između dvojice potrajao je do Kubrickove smrti. Michael Herr je u svojem drugom memoaru napisao kako je Kubrick bio vrlo škrt i pohlepan kad je u pitanju novac. Naglasio je kako je Kubrick bio "užasna" osoba za poslovanje te da je do svoje smrti bio uzrujan kako je Jack Nicholson od Isijavanja zaradio više novca nego on. Kubrick je otpustio SF pisca Briana Aldissa s nikad završenog projekta, Umjetna inteligencija, jer je ljetovao sa svojom obitelji, što je bilo kršenje ugovora, iako je projekt tada bio na čekanju. Kubrick je angažirao druge pisce da mu pomognu napisati scenarij za Umjetnu inteligenciju, ali ih je otpustio jer su bili beskorisni. Kirk Douglas je često govorio kako Kubrick nikad nije bio spreman na kompromise te da film mora biti njegovo remek-djelo, a ne rezultat timskog rada (mora se naglasiti, međutim, da je Kubrick često u intervjuima odavao priznanja i divio se naporima svoje ekipe, posebno onih koji su kreirali efekte za 2001). Međutim, Douglas je dao na znanje kako se nije slagao s Kubrickom zbog njegovih negativnih izjava o Spartaku. James Earl Jones, unatoč tome što se divio Kubricku na umjetničkom planu, govorio je o negativno o iskustvima sa snimanja Dr. Strangelovea, rekavši kako Kubrick nije poštovao glumce, a koristio se njima kao instrumentima u svojoj službi, ne dopuštavši im samostalnost. Kubrickova ekipa govorila je kako je bio na zlu glasu zato što nikom nije davao komplimente te zato što je rijetko pokazivao štovanje za svoje suradnike u strahu da će postati samozadovoljni. Kubrick bi ih pohvalio tek nakon što bi film bio završen. Jedini glumci koje je Kubrick nazvao "genijalcima" bili su Peter Sellers, James Mason i Malcolm McDowell.
Nakon kupnje imanja Childwickbury Manor u Hertfordshireu, u Engleskoj, Kubrick si je organizirao život tako da ne pati ni obitelj ni posao. Kupio je najmoderniju opremu za montažu te je posjedovao sve kamere kojima je snimao. Djeca i životinje ulazili bi i izlazili iz sobe dok je radio na scenariju ili se sastajao s glumcem.
Iako mnogi suradnici nisu podnosili Kubricka, mnogi su govorili o njemu samo dobre stvari, uključujući suradnike i prijatelje kao što su Jack Nicholson, Diane Johnson, Tom Cruise, Joe Turkel, Con Pederson, Sterling Hayden, Scatman Crothers, Carl Solomon, Ryan O'Neal, Anthony Frewin, Ian Watson, John Milius, Jocelyn Pook, Sydney Pollack, R. Lee Ermey i drugi. Memoari Michaela Herra i knjiga Matthewa Modinea, Full Metal Jacket Diary, prikazali su Kubricka u drugom svjetlu, ljubaznijeg, razboritijeg i toplijeg nego od uobičajenog pogleda na njega, kao hladnog, zahtjevnog i bezličnog.
[uredi] Politika
U svojim memoarima o Kubricku, Michael Herr, njegov dobar prijatelj i pisac suradnik na scenariju Full Metal Jacket, je napisao:
- " Stanley je imao mišljenje o svemu, ali ne bih ih baš nazvao političkima... Njegovi pogledi na demokraciju bili su kao i u mnogih ljudi koje znam, ni lijevo ni desno, ne baš ispunjena vjerom, temeljeni na instiktima, novcu, sebičnim interesima i gluposti... Mislio je da bi najbolji sustav mogao biti pod dobroćudnim despotom, iako nije vjerovao da takav čovjek postoji. Nije bio cinik, ali bi lako mogao proći kao jedan. Definitivno je bio kapitalist. Vjerovao je da je realist."
Herr još napisao kako je Kubrick imao pištolje te da je mislio kako rat i nije u potpunosti loša stvar. U dokumentarcu Stanley Kubrick: A Life In Pictures, Herr kaže: "... priznao je da je, od svega što rat jest, isto tako jako lijep." Kubrick je, prema Ianu Watsonu, prije 1997. navodno rekao o Laburističkoj stranci "Ako laburisti uopće uđu u parlament, napustit ću zemlju." Watson objašnjava kako je Kubrick bio žestoki protivnik zakona o oporezivanju bogatih i dobara općenito. Michael Herr je na prvotne reakcije na Full Metal Jacket rekao "Ljevičari će Kubricka nazvati fašistom." Iako se Full Metal Jacket često navodi kao antiratni film, u svojem intervjuu iz 1987. s Geneom Siskelom, nazvanom Candidy Kubrick, Kubrick je rekao, "Full Metal Jacket sugerira kako se o ratu može reći još toga osim da je loš." U istom intervjuu je rekao da sve ozbiljno što instruktor kaže, kao "Puška je samo alat, to je tvrdo srce koje ubija", i istina. Iako su neki rekli kako Kubrick nije volio Ameriku, Michael Herr kaže, s druge strane, da je Amerika sve o čemu je govorio te da je često razmišljao da se vrati. Govorilo se da su Kubricku prijatelji iz Amerike slali VHS kazete s američkim nogometom, Seinfeldom, Simpsonima i drugim televizijskim serijama koje nije mogao gledati u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kubrick je još rekao Siskelu kako nije anti-američki nastrojen te da je smatrao kako je Amerika dobra zemlja, iako nije smatrao kako je Ronald Reagan dobar predsjednik. Rekao je i kako misli da ljudi u svijetu nisu shvatili nuklearnu prijetnju tako ozbiljno kako su trebali te da je bio jako sumnjičav u pogledu centraliziranja bankovnih sustava. Neki tvrde kako ovo sugerira kako su Kubrickovi pogledi bili nagnuti prema desno, dok drugi opet tvrde kako naginje lijevo. Međutim, ostaje nepoznato kojoj je političkoj grupi pripadao.
Kubrickovi radovi prikazuju njegovo osobni pogled na ljudsku prirodu, a predstavlja kritiku moralnog/političkog držanja temeljenu na pogledu na ljudsku prirodu drugih. Na primjer, u Paklenoj naranči, policija je nasilna i priprosta kao prijatelji, a Kubrick opisuje prevratničkog pisca g. Alexandera (ljevičara) i autoritarnog ministra unutarnjih poslova (desničara), kao manipulatore, licemjere i grešnike. Kubrick je u vezi Paklene naranče izjavio za New York Times:
- " Čovjek nije uglađeni barbar, on je neuglađeni barbar. On je neracionalan, okrutan, slab, glup, nesposoban da bude objekt nečega što se ne dotiče njegova interesa. Zanima me okrutna i nasilna čovjekova priroda jer je to njegova istinska slika. I svaki pokušaj stvaranja socijalnih institucija na krivoj predodžbi ljudske prirode je vjerojatno osuđen na propast."
U istom intervjuu je još rekao:
- " Ideja društvenog ograničavanja je loša jer je temeljena na utopijskoj i nerealnoj viziji čovjeka. Ali u ovom filmu imate primjer socijalnih institucija koje su otišle korak predaleko. Očito socijalne institucije suočene sa problemom zakona i reda mogu postati groteskno tiranske. Film ima dva ekstrema: pokazuje Alexa u njegovom divljačkom stanju i društvo koje čini još veće zlo u pokušaju da ga izliječi."
Kubrickov raniji rad može se doživjeti više "liberalnim" nego onaj kasniji. Pukovnik Dax u Stazama slave i Spartak u Spartaku su usporedivi s liberalima, a satira vlade i vojske u Dr. Strangeloveu se čini kao da ističe liberalnu političku perspektivu. Kubrickovi zreliji radovi su pesimističniji i sumnjičaviji oko tzv. urođene dobrote čovječanstva.
[uredi] Religija
Stanley Kubrick rođen je kao Židov, ali nikad nije prakticirao religiju kako mu ni roditelji nisu bili jako religiozni. Kad ga je Michael Ciment u intervjuu upitao je li imao religijski odgoj, Kubrick je odgovorio: "Ne, uopće ne."
U intervjuu s Craigom McGregorom, Kubrick je rekao:
- " Poslije 2001 sam se počeo za metafizičku tematiku. Bio bih jako iznenađen ako svemir nije ispunjen inteligencijom koja usporedbi s našom izgleda kao božanska. Jako mi je uzbudljivo to što većinu svemira ne razumijemo te da postoji inteligencija neizmjerne veličine izvan Zemlje. To je nešto što me sve više zanima. To mi je jako uzbudljiva i zadovoljavajuća nada."
Kad ga je Eric Nordem u intervjuu za Playboy je li 2001: Odiseja u svemiru bio religiozan film, Kubrick je objasnio:
- " Reći ću kako je koncept Boga u srcu 2001, ali ne tradicionalna, antromorfička slika Boga. Ne vjerujem ni u jednu zemaljsku monoteističku religiju, ali vjerujem da jedna može konstruirati intrigantnu znanstvenu definiciju Boga; kad shvatite činjenicu kako samo u našoj galaksiji postoji približno 100 milijardi zvijezda, te da je svaka zvijezda izvor života i da postoji otprilike 100 milijardi galaksija samo u vidljivom dijelu svemira. Dajte planetu stabilnu orbitu, da nije prevruće i ne prehladno, i nekoliko milijardi godina za kemijske reakcije nastale interakcijom sunčeve energije s kemikalijama na planetu i izvjesno je da će se pojaviti život u nekom obliku. Razumno je pretpostaviti da mora biti bezbroj milijardi takvih planeta gdje je nastao biološki život te da postoji mogućnost da se razvila neka inteligencija. Sunce je stara zvijezda, a njezini planeti su samo djeca po kozmičkim godinama, pa se čini mogućim da postoje milijarde planeta u svemiru ne samo gdje je inteligencija niža od čovjekove, nego onih gdje je i jednaka, pa i oni gdje gdje je ona milijunima godina ispred nas. Kad pomislite na golemi tehnološki napredak koji je čovjek ostvario u nekoliko milenija - manje od mikrosekunde u kronologiji svemira - možete li zamisliti evolucijski razvitak mnogo starijih formi života? Morali su napredovati od bioloških vrsta s krhkim ljuskama u besmrtna bića - i tada, nakon bezbroj vijekova, mogli su se iz kukuljica transformirati u bića čiste energije i duha. Njhovi potencijali bili bi neograničeni, a njihova inteligencija neshvatljiva ljudima."
Kad ga je William Kloman u intervjuu za The New York Times upitao o manjku dijaloga u 2001, Kubrick je objasnio:
- " Nema sumnje da se ovakva priča ne bi mogla ispričati riječima. U filmu ima 46 minuta dijaloga i 113 minuta scena bez dijaloga. Postoje neka područja osjećaja i stvarnosti-ili nestvarnosti ili najdublje žudnje, kako god hoćete-koja se ne mogu dočarati riječima. Glazba može doprijeti do tih područja. Slikarstvo također. Neverbalni izrazi to mogu. Ali riječi su užasna luđačka košulja. Zanimljivo je koliko zatvorenika zamjeri kad im je olabavite ili skinete. Postoji strana ljudske osobnosti koja nekako osjeća kad kozmička istina možda laže, ne laže u kategorijama A, B, C, D. Laže na nekim misterioznim, nepoznatim aspektima misli i života i iskustva. Čovjek je uvijek odgovarao na to. Religija, mitologija, alegorije-bili su uvijek načini kako čovjek odgovara na to. S racionalizmom, moderni čovjek to pokušava eliminirati i uspješno riješiti neke religijske nedoumice. Ono što se sada događa na filmu i u popularnoj glazbi je reakcija na zagušljiva ograničenja racionalizma."
Stephen King sjetio je se kako ga je Kubrick zvao kasno u noći dok je snimao Isijavanje i pitao ga: "Vjeruješ li u Boga?" King je rekao da je odgovorio. "Jesam", ali postoje tri različite verzije onoga što je slijedilo. Prvo je rekao kako mu Kubrick poklopio slušalicu. U drugoj prilici je tvrdio da je Kubrick rekao, "Znao sam", i tada mu poklopio. Treći put je King rekao, prije nego je poklopio, "Ne, mislim da Bog ne postoji". Unatoč svemu tome, Stephen King je rekao da je glavni razlog zašto mu se nije svidjela Kubrickova adaptacija Isijavanja, iako je rekao kako misli da je upotreba sjena i svjetla briljantna, sljedeći:
-
- "Mislim da postoje dva glavna problema s filmom. Prvo, Kubrick je vrlo hladan čovjek-pragmatičan i racionalan-koji ima poteškoća sa shvaćanjem nadrealnog svijeta... Religija nije imala veze s hororom, ali instiktivni skeptik kao Kubrick jednostavno nije mogao zgrabiti čisto neljudsko zlo Overlook Hotela. Umjesto toga, tražio je zlo u likovima i napravio od filma tragediju s nejasnim nadrealnim prizvukom. Bila je to glavna pogreška: budući da nije mogao vjerovati, nije mogao drugima napraviti vjerodostojan film."
Čudno i neobično, Kingov izbor za režiranje miniserije Isijavanje iz 1997. bio je Mick Garris, koji je bio ateist, koji uopće nije vjerovao u nadrealno, dok je Kubrick bio otvoreniji za tu mogućnost. Osim toga, King je izjavio kako je vjerovao da je H. P. Lovercraft najveći majstor klasične horor priče (nešto što je dijelio s Kubrickom), ali Lovercraft se samo narugao literarnom vjerovanju u nadrealno jer je sam bio racionalan i pargmatičan čovjek.
Konačno, na stranici alt.movies.kubrick su pitali Katharinu Kubrick Hobbs je li Stanley Kubrick vjerovao u Boga. Ovo je njezin odogovor:
-
- "Hmm, škakljivo. Mislim da je vjerovao u nešto, ako razumijete što hoću reći. Zapravo, bio je pomalo fatalist, ali je bio jako praznovjeran. Prava mješavina prirode i odgoja. Ne znam u što je točno vjerovao, vjerojatno bi rekao kako nikad nitko neće biti siguran te da bi bilo arogantno uopće pretpostaviti da bi itko mogao znati. Jednom sam ga upitala o Isijavanju, je li vjerovao u duhove. Rekao je kako bi bilo lijepo da je "bilo" duhova, što bi dalo naslutiti da ima nečeg poslije smrti. Uvijek smo slavili Božić i imali veliko božićno drvce."
[uredi] Filmografija
- Strah i želja (Fear and Desire - 1953.)
- Poljubac ubojice (Killer's Kiss - 1955.)
- Pljačka (The Killing - 1956.)
- Putevi slave (Paths of Glory - 1957.)
- Spartak (Spartacus - 1960.)
- Lolita (1962)
- Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu (Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb - 1964.)
- 2001: Odiseja u svemiru (2001: A Space Odyssey - 1968.)
- Paklena naranča (A Clockwork Orange - 1971.)
- Barry Lyndon (1975.)
- Isijavanje (The Shining - 1980.)
- Full Metal Jacket (1987.)
- Oči širom zatvorene (Eyes Wide Shut - 1999.)
[uredi] Vanjske poeznice
- Službena stranica
- Stanley Kubrick na Internet Movie Databaseu
- The Authorized Stanley Kubrick Web Site by Warner Bros.
- Stanley Kubrick: The Master Filmmaker
- Kubrick on Senses of Cinema (In Depth Biography)
- Multimedijski arhiv o Kubricku
- Kubrickov filmski multimedijski vodič
- Popis intervjua i fotografija za Look
- Popis svih objavljenih fotografija u Looku
- A Life In Pictures : A Stanley Kubrick Forum