Kraški otoci

Izvor: Wikipedija

Kraški otoci su karbonatni otoci izgrađeni većinom od vapnenca ili dijelom od drugih sličnih stijena (dolomit, vapnenasti lapori itd.) na kojima više-manje prevladava kemijska korozija. Za razliku od višega vapnenačkog gorja gdje je glavni uzrok kraškog reljefa otapanje vapnenca vodom, na otocima uz to pridolaze morski kloridi i sulfati iz olujne posolice; zato je tu kemijska krozija još pojačana i ubrzana pa nastaju oštri i ekstremni kraški oblici otočnog reljefa.

Npr. na Atlantiku, na istočnim vapnenačkim otocima Kanarskog arhipelaga slana korozija pri olujnim oceanskim vjetrovima djeluje sve do 300m visine, a u našem Kvarneru pri orkanskoj buri slana krozija zbog obilne i česte posolice oblikuje i vršni reljef otoka sve do 450m nad morem. Najpoznatiji primjeri tipskih kraških otoka su naši brojni otoci na Jadranu, ali slični ili još veći kraški otoci postoje i drugdje u svijetu:

  • Madagaskar je najveći vapnenački otok u svijetu koji je većinom prekriven izrazitim kraškim reljefom, pa su na njemu česti mnogobrojni tornjasti kukovi i ogromne oštre škrape poput kamenih noževa visine par metara. U blizini se uz istočne obale Afrike nalazi još nekoliko manjih kraških otoka pretežno od vapnenca: Zanzibar, Pemba, Sokotra, itd.
  • Karipski otoci u Srednjoj Americi obuhvaćaju niz većih i manjih vapnenačkih otoka s kraškim reljefom, a među njima su najveći Kuba, Puerto Rico i nekoliko manjih otoka među Antilima. Također i na jugu Karipskog mora, duž obale Venezuele poredan je niz manjih kraških otoka, a najveći je Trinidad.
  • Istočna Indonezija obuhvaća desetak većih i manjih vapnenačkih otoka koji su većinom prekriveni kraškim reljefom: Celebes (Sulawesi), Halmahera (Gilolo), Timor, Bali, itd. Naprotiv zapadniji otoci Java, Sumatra i Borneo (Kalimantan) na višim grebenima imaju uglavnom vulkanske vrhove, oko kojih su tek niže padine uz more dijelom vapnenačke kraškog tipa. Istočniji veliki otok Nova Gvineja je vapnenačke građe pretežno duž središnjega planinskog grebena (Papuanske Alpe) pa više pripada tipu kraškog gorja. Niz manjih vapnenačkih otoka nalazi se duž sjeveroistočne obale Nove Gvineje.
  • Južniji Egejski otoci: Najveći kraški otok na Sredozemlju je Kreta, gdje su vršni gorski greben i južne obale pretežno vapnenački, a samo dio niskih sjevernih obala nema kraškog reljefa. Kraški reljef je još nazočan na otoku Rodosu i središnjim egejskim otocima Kykladi, a samo sjeverni i istočni egejski otoci su dijelom silikatni i većinom bez kraških oblika. Kraškog tipa su većinom i Jonski otoci u zapadnoj Grčkoj, a najveći je Krf. Ipak su vapnenački otoci u Grčkoj manje brojni od naših na Jadranu.
  • Jadransko otočje doduše ne sadrži visoke i prostrane vapnenačke otoke, ali je to razmjerno najbrojnija kraška skupina u svijetu s preko tisuću vapnenačkih otoka: jedini nevapnenački bez kraškog reljefa su vulkanski otoci Jabuka i Brusnik na jugu, te na sjeveru praporno-pješčani otoci Susak, Srakane i Ilovik. Najekstremniji oblici kraškog reljefa na Jadranu pokrivaju istočnokvarnerske otoke pod čestim udarom burne posolice duž Velebitskog kanala, nadasve Prvić kod Senja, Goli otok i Pag.
  • Polinezija također obuhvaća veliki broj uglavnom sitnih otoka i atola izgrađenih od koraljnog vapnenca. Međutim, većina tih pacifičkih otočića pripadaju nerazvijenom polukraškom tipu jer se na novostvorenom koraljnom vapnencu kraški reljef tamo tek odnedavna počeo oblikovati, pa se zasad nalaze uglavnom obalne špilje i ponegdje škrape.

Osim tih najvećih ili najbrojnijih kraških otoka, na svjetskim morima se mjestimice nalaze i druge manje skupine kraških otoka, npr. Baleari na zapadnom Sredozemlju, Bahrein i drugi otoci Perzijskog zaljeva, srednji Filipini (otoci Bohol, Palawan itd.), brojni sitni Tonkinški otoci u sjevernom Vijetnamu, otočje Ryu-Kiu na jugu Japana, pa još drugdje pojedini manji otoci kraškog tipa. Također postoje i neki veći otoci gdje je tek njihov dio s kraškim reljefom, npr. u Sredozemlju sjeverni dio Sicilije (Monti Nebrodi) i sjeverni Cipar (turski dio), pa još dijelom Tajvan (Formoza), otok Negros u Filipinima, Tasmanija (zapadni dio), Nova Kaledonija na Pacifiku i mnogi drugi s manjim kraškim enklavama.