Messier 16
Izvor: Wikipedija

Messier 16 (NGC 6611) je otvoreni skup umotan u difuznu maglicu IC 4703 poznatu pod nazivom Maglica Orao . Otvoreni skup je otkrio Philippe Loys de Chéseaux 1745. godine, a maglicu Charles Messier 1764. godine. Messier je skup opisao kao grupu zvjezda umotanih u slabašnu maglicu. Zanimljivo je da William Herschel nije vidio maglicu te ona zbog toga nije dio NGC kataloga.
[uredi] Svojstva
Messier 16 se nalazi na udaljenost od 7,000 ly od nas. On je jedan od najdominantnijih objekata u Strijelčevom kraku Mliječne staze.
U maglici se sada odvija proces formiranja zvijezda. Proces formiranja se odvija uz tzv slonovske surle, stupce prašine koji zaklanjuju svijetlo pozadinsko svijetlo. Snažno zračenje mladih zvjezda pobuđuje okolni plin i prašinu zbog čega on svijetli. Maglica se prostire na području od 70x55 ly.
Istraživanja pomoću svemirskog teleskopa Chandra u rentgenskom spektru pokazala su da vruća područja, vezana uz malde zvijezde, se ne poklapaju s stupcima prašine. Čini se da je vrhunac formacije zvjezda se dogodio prije milijun godina. Danas u stupcima prašine nastaju zvjezde slične Suncu.
Zvjezdano jato je staro tek 5.5 milijuna godina i još se stvara. Zbog tako male starosti jata, još su vidljive veoma vruće zvjezde spektralnog tipa O6. Najsjanija od tih zvjezda ima prividni sjaj od +8.24 magnitude što na toj udaljenosti odgovara sjaju 20,000 puta većem od Sunca. Messier 16 je jedan od najsjajnijih otvorenih skupa s ukupnim sjajem koji je 165,000 puta veći od Sunčeva Otvoreni skup se proteže na nebu 7' ili oko 14 ly u stvarnosti.
[uredi] Amaterska promatranja
Messier 16 je dosta lako naći, koristeći zvjezde u zviježđu Štit. Dvogled će pokazati skup kao mutnu mrlju na mjestu otvorenog skupa. Teleskop s 100 mm u promjeru pokazat će oko 20 zvijezda i naznake maglice. Veći teleskopi, oko 300 mm u promjeru, mogu vidjeti stupove prašine. Korištenje filtera poput UHC ili OIII je preporučljivo.
Objekti u Messierovom katalogu | |
|