Wikibooks http://hr.wikibooks.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.7alpha first-letter Mediji Posebno Razgovor Suradnik Razgovor sa suradnikom Wikibooks Razgovor Wikibooks Slika Razgovor o slici MediaWiki MediaWiki razgovor Predložak Razgovor o predlošku Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji 1 4307 2006-04-30T18:01:03Z 83.131.140.159 ovo je hrvatski Wikiknjige onda neka tako i špiše <div align="center"><font size="6">Dobrodo&#353;li na Wikiknjige!</font></div> 2 sysop 929 2004-08-13T13:00:49Z 24.29.135.164 <table> <tr><td align="right"><a href="/w/wiki.phtml?title=Special:Allpages&amp;from=Main_Page" title ="Special:Allpages">Main Page</a></td><td> to </td><td align="left">Main Page</td></tr> </table> 4 931 2004-11-27T18:43:51Z SpeedyGonsales 2 projekt_Gutenberg en wikipedija projekt_Gutenberg en wikipedija 5 sysop 932 2004-11-27T18:43:51Z SpeedyGonsales 2 uploaded "Pg_cd.JPG": projekt_Gutenberg en wikipedija <ul><li>18:43, 27 Nov 2004 [[User:SpeedyGonsales|SpeedyGonsales]] uploaded "[[:Image:Pg_cd.JPG|Pg_cd.JPG]]" <em>(projekt_Gutenberg en wikipedija)</em></li> </ul> 6 933 2004-11-27T20:06:25Z SpeedyGonsales 2 poveznice [[Image:Pg_cd.JPG|frame|right|Omot CD-a Projekta Gutenberg]] '''Projekt Gutenberg''' je projekt koji je započeo Michael Hart [[w:hr:1971|1971]]. godine, s ciljem da sve knjige koje su u [[w:hr:javno vlasništvo|javnom vlasništvu]] prebaci u elektronički oblik, s dva vrlo pohvalna cilja: * da ih se na taj način sačuva (jer papir trune) * da budu dostupne preko Interneta svakome koga zanimaju, tko je željan znanja Danas ([[w:hr:Studeni|studeni]] [[w:hr:2004|2004-te]] godine), dostupno je preko 13.000 naslova. Ukoliko se pitate kako pomoći, odgovor je jednostavan. Ne morate imati niti knjige, niti skener, niti OCR softver, dovoljna je dobra volja. Godine 2000-te Charles Franks pokrenuo je ''Projekt Gutenberg Distributed Proofreaders'' Internet stranice, putem kojih možete ''online'' pomoći projektu. U vašem web pregledniku (nakon što stvorite korisnički račun), stvorit će se sučulje gdje ćete gore vidjeti skeniranu sliku stranice, a dolje prepoznat tekst (mogući ''layout'' je također slika lijevo, tekst desno za one s većim zaslonima/rezolucijama. Moto projekta je "svaki član jednu stranicu dnevno", u ovom trenutku ima oko 14.000 članova, a oni dnevno "odrade" prosječno 5.000 stranica. == Vanjske poveznice == * [http://www.gutenberg.org/ Projekt Gutenberg] * [http://www.gutenberg.net.au/ Projekt Gutenberg u Australiji] ([[w:hr:Australija|Australija]] ima bolji zakon o autorskom pravu od zemalja [[w:hr:EU|EU]] i [[w:hr:SAD|SAD-a]]) * [http://gutenberg.nl/ Project Gutenberg Europa] * [http://www.pgdp.net/ Projekt Gutenberg Distributed Proofreaders] * [http://dp.rastko.net/ Distributed Proofreaders Europa] * [http://onlinebooks.library.upenn.edu/okbooks.html <nowiki>http://onlinebooks.library.upenn.edu/okbooks.html</nowiki>] Stranica koja navodi trajanje autorskih prava za 133 države svijeta. <!-- interwiki --> 7 4184 2006-01-26T16:09:24Z Hégésippe Cormier 17 blanked: spam 8 4182 2006-01-26T16:09:09Z Hégésippe Cormier 17 revert: spam Ovdje pišite svoje ideje, želje i potrebe što bi trebalo biti na stranicama '''Wiki knjiga'''! Držim da treba objavljivati najznačajnija djela kulturne povijesti, na koja više nema autorskih prava, zatim djela koja su ostala u rukopisima ili zaboravljena negdje na skrovitim mjestima povijesti. Trebalo bi objaviljivati suvremene prijevode knjiga potrebnih našoj mladoj generaciji koja nije u prilici doći do literature na stranim jezicima, a niti sve potrebno može biti objavljeno (sveučilišni udžbenici, studije i referati koji mogu biti od koristi širokom krugu čitateljstva), kao i prijevodi knjiga s našeg jezika na strane jezike jer veliki svijet nije baš zainteresiran za male narode) tako će biti učinjeno više u ojačavanje temelja i obrambenih bedema kulture naše malobrojne zajednice no što će učiniti plaćenici države. --[[Suradnik:Tomahawk Cheerocky|Tomahawk_Cheerocky]] 20:12, 26. rujna 2005. (UTC)Tomahawk. 9 sysop 2477 2005-09-05T09:25:11Z MediaWiki default $1 premješteno na $2 10 sysop 2478 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default $1 premješteno na $2 preko postojećeg preusmjeravanja 11 sysop 4144 2006-01-01T13:00:54Z MediaWiki default /** Ovdje idu izmjene monobook stylesheeta */ 12 sysop 4342 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default /* tooltips and access keys */ ta = new Object(); ta['pt-userpage'] = new Array('.','Moja suradnička stranica'); ta['pt-anonuserpage'] = new Array('.','Suradnička stranica za IP adresu pod kojom uređujete'); ta['pt-mytalk'] = new Array('n','Moja stranica za razgovor'); ta['pt-anontalk'] = new Array('n','Razgovor o suradnicima s ove IP adrese'); ta['pt-preferences'] = new Array('','Moje postavke'); ta['pt-watchlist'] = new Array('l','Popis stranica koje pratite.'); ta['pt-mycontris'] = new Array('y','Popis mojih doprinosa'); ta['pt-login'] = new Array('o','Predlažemo vam da se prijavite, ali nije obvezno.'); ta['pt-anonlogin'] = new Array('o','Predlažemo vam da se prijavite, ali nije obvezno.'); ta['pt-logout'] = new Array('o','Odjavi se'); ta['ca-talk'] = new Array('t','Razgovor o stranici'); ta['ca-edit'] = new Array('e','Možete uređivati ovu stranicu. Koristite Pregled kako će izgledati prije nego što snimite.'); ta['ca-addsection'] = new Array('+','Dodaj komentar ovom razgovoru.'); ta['ca-viewsource'] = new Array('e','Ova stranica je zaštićena. Možete pogledati izvorni kod.'); ta['ca-history'] = new Array('h','Ranije izmjene na ovoj stranici.'); ta['ca-protect'] = new Array('=','Zaštiti ovu stranicu'); ta['ca-delete'] = new Array('d','Izbriši ovu stranicu'); ta['ca-undelete'] = new Array('d','Vrati uređivanja na ovoj stranici prije nego što je izbrisana'); ta['ca-move'] = new Array('m','Premjesti ovu stranicu'); ta['ca-watch'] = new Array('w','Dodaj ovu stranicu na svoj popis praćenja'); ta['ca-unwatch'] = new Array('w','Ukloni ovu stranicu s popisa praćenja'); ta['search'] = new Array('f','Pretraži ovaj wiki'); ta['p-logo'] = new Array('','Glavna stranica'); ta['n-mainpage'] = new Array('z','Posjeti glavnu stranicu'); ta['n-portal'] = new Array('','O projektu, što možete učiniti, gdje je što'); ta['n-currentevents'] = new Array('','O trenutnim događajima'); ta['n-recentchanges'] = new Array('r','Popis nedavnih promjena u wikiju.'); ta['n-randompage'] = new Array('x','Učitaj slučajnu stranicu'); ta['n-help'] = new Array('','Mjesto za pomoć suradnicima.'); ta['n-sitesupport'] = new Array('','Podržite nas materijalno'); ta['t-whatlinkshere'] = new Array('j','Popis svih stranica koje sadrže poveznice ovamo'); ta['t-recentchangeslinked'] = new Array('k','Nedavne promjene na stranicama na koje vode ovdašnje poveznice'); ta['feed-rss'] = new Array('','RSS feed za ovu stranicu'); ta['feed-atom'] = new Array('','Atom feed za ovu stranicu'); ta['t-contributions'] = new Array('','Pogledaj popis suradnikovih doprinosa'); ta['t-emailuser'] = new Array('','Pošalji suradniku e-mail'); ta['t-upload'] = new Array('u','Postavi slike i druge medije'); ta['t-specialpages'] = new Array('q','Popis posebnih stranica'); ta['ca-nstab-main'] = new Array('c','Pogledaj sadržaj'); ta['ca-nstab-user'] = new Array('c','Pogledaj suradničku stranicu'); ta['ca-nstab-media'] = new Array('c','Pogledaj stranicu s opisom medija'); ta['ca-nstab-special'] = new Array('','Ovo je posebna stranica koju nije moguće izravno uređivati.'); ta['ca-nstab-project'] = new Array('a','Pogledaj stranicu o projektu'); ta['ca-nstab-image'] = new Array('c','Pogledaj stranicu o slici'); ta['ca-nstab-mediawiki'] = new Array('c','Pogledaj sistemske poruke'); ta['ca-nstab-template'] = new Array('c','Pogledaj predložak'); ta['ca-nstab-help'] = new Array('c','Pogledaj stranicu za pomoć'); ta['ca-nstab-category'] = new Array('c','Pogledaj stranicu kategorije'); 13 sysop 2481 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default O 14 sysop 2482 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Project:O_projektu_{{SITENAME}} 15 sysop 2483 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default O projektu {{SITENAME}} 16 sysop 943 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default v 17 sysop 944 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default i 18 sysop 945 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default p 19 sysop 946 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default s 20 sysop 947 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default f 21 sysop 2484 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Lozinka za suradnika '$1' poslana je na adresu $2. 22 sysop 2485 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Lozinka poslana. 23 sysop 2486 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Nažalost, ne možete otvoriti nove suradničke račune. Već ste otvorili $1. 24 sysop 2487 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Zahvat završen 25 sysop 2488 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Dodano u popis praćenja 26 sysop 2489 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Stranica "$1" je dodana na vaš [[Special:Watchlist|popis praćenja]]. Promjene na ovoj stranici i njenoj stranici za razgovor bit će tamo prikazani, a stranica će biti ispisana <b>podebljano</b> u [[Special:Recentchanges|popisu nedavnih promjena]], da biste je lakše primijetili. <p>Ako poželite ukloniti stranicu s popisa praćenja, pritisnite "Prekini praćenje" u traci s naredbama.</p> 27 sysop 2490 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Dodaj skupinu 28 sysop 955 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default + 29 sysop 2492 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Project:Administratori 30 sysop 957 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default I affirm that the copyright holder of this file agrees to license it under the terms of the $1. 31 sysop 958 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default all 32 sysop 2493 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Svi članci 33 sysop 2495 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Skupni prikaz evidencija postavljenih datoteka, brisanja, zaštite, blokiranja, i administratorskih prava. Možete suziti prikaz odabirući tip evidencije, suradničko ime ili stranicu u pitanju. 34 sysop 2496 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Sve sistemske poruke 35 sysop 2500 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Uređivanje Special:AllMessages trenutno nije podržano jer je isključen parametar wgUseDatabaseMessages. 36 sysop 4145 2006-01-01T13:00:54Z MediaWiki default Trenutno odabrani jezik, <b>$1</b>, nije podržan u popisu Special:AllMessages na ovom mjestu. 37 sysop 2502 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Ovo je popis svih sistemskih poruka u prostoru MediaWiki: . 38 sysop 2505 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Sve stranice 39 sysop 966 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Display pages starting at: $1 40 sysop 967 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Choose namespace: $1 $2 41 sysop 968 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default All pages ($1 namespace) 42 sysop 2507 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Sljedeće 43 sysop 2508 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Prijašnje 44 sysop 2509 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Kreni 45 sysop 2510 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default $1 do $2 46 sysop 4043 2005-12-02T03:56:21Z MediaWiki default <strong>Suradniče $1, već ste prijavljeni!</strong><br /> 47 sysop 4147 2006-01-01T13:00:54Z MediaWiki default Ne mogu ukloniti posljednju promjenu članka [[$1]] koju je napravio suradnik [[User:$2|$2]] ([[User talk:$2|Talk]]); netko je već promijenio stranicu ili uklonio promjenu. Posljednju promjenu napravio je suradnik [[User:$3|$3]] ([[User talk:$3|Talk]]). 48 sysop 2516 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Najstarije stranice 49 sysop 2517 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default i 50 sysop 2518 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Razgovor za ovu IP adresu 51 sysop 3822 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default ----''Ovo je stranica za razgovor s anonimnim suradnikom koji nije otvorio suradnički račun ili se njime ne koristi. Zbog toga se moramo služiti brojčanom [[IP adresa|IP adresom]] kako bismo ga identificirali. Takvu adresu često koristi više ljudi. Ako ste anonimni suradnik i smatrate da su vam upućeni irelevantni komentari, molimo vas da [[Special:Userlogin|otvorite suradnički račun ili se prijavite]] te tako u budućnosti izbjegnete zamjenu s drugim anonimnim suradnicima.'' 52 sysop 2520 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Anonimni suradnik projekta {{SITENAME}} 53 sysop 2521 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default tra 54 sysop 2522 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default travnja 55 sysop 2523 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Članak 56 sysop 2524 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Stranica pod tim imenom već postoji ili ime koje ste odabrali nije u skladu s pravilima. Molimo odaberite drugo ime. 57 sysop 984 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default (articles) 58 sysop 2525 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Vidi članak 59 sysop 986 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default SQL query 60 sysop 987 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default asksql level 61 sysop 988 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Use the form below to make a direct query of the database. Use single quotes ('like this') to delimit string literals. This can often add considerable load to the server, so please use this function sparingly. 62 sysop 2526 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default kol 63 sysop 2527 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default kolovoza 64 sysop 2528 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Automatski ste blokirani jer je vašu IP adresu nedavno koristio "[[User:$1|$1]]" koji je blokiran zbog: "$2". 65 sysop 2531 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Ovu radnju nije moguće izvesti s tom stranicom. 66 sysop 2532 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Ime slike automatski je promijenjeno u "$1". 67 sysop 2533 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default ".$1" nije preporučljiv format za slike. 68 sysop 2534 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Nevaljana IP adresa. 69 sysop 2535 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Loše oblikovan upit 70 sysop 2536 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Nismo mogli provesti vašu pretragu. Razlog je vjerojatno u tome što ste pokušali tražiti riječ kraću od tri slova, što još nije moguće. Možda ste pogriješili pri upisu pretrage. Pokušajte ponovo. 71 sysop 2537 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Unesene lozinke nisu istovjetne. 72 sysop 2538 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Loš naslov 73 sysop 2539 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Navedeni naslov stranice nepravilan ili loše formirana interwiki poveznica. 74 sysop 2540 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default (Glavni) 75 sysop 1002 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Can't delete this article because it contains block-compressed revisions. This is a temporary situation which the developers are well aware of, and should be fixed within a month or two. Please mark the article for deletion and wait for a developer to fix our buggy software. 76 sysop 3823 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default Vaše suradničko ime ili IP adresu blokirao je administrator $1. Razlog je:<br />''$2'' Ako želite raspraviti blokiranje javite se administratoru $1 ili nekom drugom [[Project:Administrators|administratoru]]. Ne možete se koristiti naredbom "piši suradniku" ako niste registrirali valjanu e-mail adresu u svojim [[Special:Preferences|postavkama]]. Vaša IP adresa je $3. Molimo vas da je spomenete u porukama o ovom predmetu. 77 sysop 2542 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Suradnik je blokiran 78 sysop 2543 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Blokiraj suradnika 79 sysop 2544 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Uspješno blokirano 80 sysop 2545 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Suradnik [[{{ns:Special}}:Contributions/$1|$1]] je blokiran. <br />Pogledaj [[{{ns:Special}}:Ipblocklist|IP block list]] za pregled blokiranja. 81 sysop 2546 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Koristite donji obrazac za blokiranje pisanja pojedinih suradnika ili IP adresa . To biste trebali raditi samo zbog sprječavanja vandalizma i u skladu sa [[Project:Policy|smjernicama]]. Upišite i razlog za ovo blokiranje (npr. stranice koje su vandalizirane). 82 sysop 2547 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default blokiraj 83 sysop 4356 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default $1, $2 je blokirao $3 ($4) 84 sysop 2549 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Blokiran je "[[$1]]" na rok $2 85 sysop 2550 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Evidencija_blokiranja 86 sysop 2551 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Ovo je evidencija blokiranja i deblokiranja. Na popisu nema automatski blokiranih IP adresa. Za popis trenutnih zabrana i blokiranja vidi [[Special:Ipblocklist|listu IP blokiranja]]. 87 sysop 1014 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default block level 88 sysop 2552 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Podebljani tekst 89 sysop 2553 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Podebljani tekst 90 sysop 3824 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default Pretraživanje po ISBN-u 91 sysop 2555 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Dolje je popis poveznica prema stranicama koje prodaju nove ili rabljene knjige i gdje su možda na raspolaganju dodatne informacije o knjigama koje tražite. {{SITENAME}} ne posluje ni s jednim od ovih siteova i ovaj popis nije pokazatelj njihovog uspjeha. 92 sysop 2556 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Kriva preusmjeravanja 93 sysop 2557 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Sljedeća preusmjeravanja pokazuju na nepostojeće članke. 94 sysop 2558 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Poruke o programskim greškama 95 sysop 2559 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Project:Poruke_o_programskim_greškama 96 sysop 2560 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Evidencija_birokrata 97 sysop 2561 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Suradnik $1 premješten iz skupine $2 u skupinu $3 98 sysop 1025 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default The action you have requested can only be performed by sysops with "bureaucrat" status. 99 sysop 1026 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Bureaucrat access required 100 sysop 2562 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default po datumu 101 sysop 2563 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default po imenu 102 sysop 2564 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default po veličini 103 sysop 2565 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Ova je verzija stranice iz međuspremnika i možda ne sadrži sve promjene. 104 sysop 2566 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Odustani 105 sysop 2567 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Ne mogu obrisati navedenu stranicu ili sliku. (Moguće da je već obrisana.) 106 sysop 2568 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Ne mogu ukloniti posljednju promjenu, postoji samo jedna promjena. 107 sysop 4359 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default {{PLURAL:$1|Kategorija|Kategorije}} 108 sysop 2570 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Na ovom wikiju postoje sljedeće kategorije. 109 sysop 2571 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Kategorija 110 sysop 2572 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Članci u kategoriji "$1" 111 sysop 2573 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Broj članaka u ovoj kategoriji: $1. 112 sysop 2574 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default U ovoj je kategoriji jedan članak. 113 sysop 2577 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Promjena lozinke 114 sysop 2578 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default promjene 115 sysop 2579 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default '''Napomena:''' Nakon snimanja trebate očistiti međuspremnik svog preglednika kako biste vidjeli promjene. '''Mozilla / Firefox / Safari:''' držite ''Shift'' i pritisnite ''Reload'', ili pritisnite ''Ctrl-Shift-R'' (''Cmd-Shift-R'' na Apple Macu); '''IE:''' držite ''Ctrl'' i pritisnite ''Refresh'', ili pritisnite ''Ctrl-F5''; '''Konqueror:''': samo pritisnite dugme ''Reload'' ili pritisnite ''F5''; korsnici '''Opere''' možda će morati u potpunosti isprazniti međuspremnik u ''Tools&rarr;Preferences''. 116 sysop 2580 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Stupaca 117 sysop 2581 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Usporedi odabrane inačice 118 sysop 2582 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Potvrdi 119 sysop 1046 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Yes, I really want to delete this. 120 sysop 2583 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Potvrdi brisanje 121 sysop 2584 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Zauvijek ćete izbrisati stranicu ili sliku zajedno s prijašnjim inačicama. Molim potvrdite svoju namjeru, da razumijete posljedice i da ovo radite u skladu s [[Project:Pravila|pravilima]]. 122 sysop 2596 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Potvrda zaštite 123 sysop 2597 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Želite li doista zaštititi ovu stranicu? 124 sysop 2599 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Potvrda uklanjanja zaštite 125 sysop 2600 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Želite li doista ukloniti zaštitu? 126 sysop 2601 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Koliko znakova po retku 127 sysop 2602 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Koliko redova teksta po pogotku 128 sysop 2604 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default doprinosi 129 sysop 2605 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Za $1 130 sysop 2606 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Doprinosi suradnika 131 sysop 2607 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Sadržaji se koriste u skladu s $1. 132 sysop 2608 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Project:Autorska prava 133 sysop 2609 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Autorska prava na projektu {{SITENAME}} 134 sysop 4366 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Please note that all contributions to {{SITENAME}} are considered to be released under the $2 (see $1 for details). If you don't want your writing to be edited mercilessly and redistributed at will, then don't submit it here.<br /> You are also promising us that you wrote this yourself, or copied it from a public domain or similar free resource. <strong>DO NOT SUBMIT COPYRIGHTED WORK WITHOUT PERMISSION!</strong> 135 sysop 4367 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Please note that all contributions to {{SITENAME}} may be edited, altered, or removed by other contributors. If you don't want your writing to be edited mercilessly, then don't submit it here.<br /> You are also promising us that you wrote this yourself, or copied it from a public domain or similar free resource (see $1 for details). <strong>DO NOT SUBMIT COPYRIGHTED WORK WITHOUT PERMISSION!</strong> 136 sysop 2612 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Nisam mogao ukloniti '$1'... 137 sysop 2613 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Otvori novi suradnički račun 138 sysop 2614 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default poštom 139 sysop 1066 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default createaccount level 140 sysop 2617 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Autori stranice 141 sysop 2618 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default sad 142 sysop 2619 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Aktualno 143 sysop 1070 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Current events 144 sysop 2620 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Trenutna inačica 145 sysop 2621 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default vidi trenutnu inačicu 146 sysop 2622 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Podaci 147 sysop 2623 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Greška baze podataka 148 sysop 2624 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Format datuma 149 sysop 2625 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Došlo je do sintaksne pogreške s upitom bazi. Možda se radi o bugu u softveru. Posljednji pokušaj upita je glasio: <blockquote><tt>$1</tt></blockquote> iz funkcije "<tt>$2</tt>". MySQL je vratio pogrešku "<tt>$3: $4</tt>". 150 sysop 4045 2005-12-02T03:56:22Z MediaWiki default Došlo je do sintaksne pogreške s upitom bazi. Možda se radi o bugu u softveru. Posljednji pokušaj upita je glasio: "$1" iz funkcije "<tt>$2</tt>". MySQL je vratio pogrešku "<tt>$3: $4</tt>". 151 sysop 2627 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Slijepe ulice 152 sysop 2628 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Uklanjaj programske greške 153 sysop 2629 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default pro 154 sysop 2630 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default prosinca 155 sysop 2631 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default prvotno 156 sysop 2632 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Ako ne navedem drugačije, traži u ovim prostorima: 157 sysop 1084 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default {{SITENAME}} e-mail 158 sysop 2633 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Izbriši 159 sysop 2637 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Razlog za brisanje 160 sysop 3832 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default izbrisano "$1" 161 sysop 2640 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Izbrisana stara inačica $1. 162 sysop 2641 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default "$1" je izbrisana. Vidi $2 za evidenciju nedavnih brisanja. 163 sysop 2643 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default bri 164 sysop 2644 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Izbriši sve inačice datoteke 165 sysop 2645 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Izbriši stranicu 166 sysop 1093 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default delete level 167 sysop 2646 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default (Brišem "$1") 168 sysop 2647 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Izbriši ovu stranicu 169 sysop 2648 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default evidencija brisanja 170 sysop 2649 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Evidencija_brisanja 171 sysop 4046 2005-12-02T03:56:22Z MediaWiki default Dolje je popis nedavnih brisanja. Sva vremena su prema poslužiteljevom vremenu (UTC). <ul> </ul> 172 sysop 2652 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Željenu radnju mogu obaviti samo suradnici sa statusom "programer". Vidi $1. 173 sysop 2653 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Nužne programerske ovlasti 174 sysop 2654 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default razl 175 sysop 2655 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default (Usporedba među inačicama) 176 sysop 2656 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Razdvojbene stranice 177 sysop 2381 2005-07-29T10:41:52Z MediaWiki default Template:disambig 178 sysop 4221 2006-02-26T01:48:54Z MediaWiki default Sljedeći su članci povezani na <i>razdvojbenu stranicu</i>. Morali bi biti povezani na odgovarajući sadržaj.<br />Stranica je razdvojbena ako je povezana iz $1.<br />Poveznice iz sekundarnih prostora ovdje <i>nisu</i> prikazane. 179 sysop 2658 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default {{ns:4}}:General_disclaimer 180 sysop 4371 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Odricanje od odgovornosti 181 sysop 2660 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Dvostruko preusmjeravanje 182 sysop 4108 2005-12-22T07:15:01Z MediaWiki default <b>Pozor:</b>ovaj popis može sadržavati nepravilne članove. To obično znači da postoji dodatan tekst u poveznici prve naredbe \#REDIRECT.<br /> Svaki red sadrži poveznice na prvo i drugo preusmjeravanje, te te prvu liniju teksta drugog preusmjeravanja koja obično ukazuje na "pravu" odredišnu stranicu, na koju bi trebalo pokazivati prvo preusmjeravanje. 183 sysop 2663 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uredi 184 sysop 2666 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Komentar promjene je: "<i>$1</i>". 185 sysop 2667 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Istovremeno uređivanje: $1 186 sysop 2668 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uredi trenutnu inačicu ove stranice 187 sysop 2669 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uredi skupinu 188 sysop 2670 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Kako uređivati stranicu 189 sysop 2671 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default {{ns:project}}:Kako_uređivati_stranicu 190 sysop 2672 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uređujete $1 191 sysop 2673 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uređujete $1 (komentar) 192 sysop 4047 2005-12-02T03:56:22Z MediaWiki default <strong>UPOZORENJE: Uređujete stariju inačicu ove stranice. Ako je sačuvate, sve će promjene učinjene nakon ove inačice biti izgubljene.</strong> 193 sysop 2675 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uređujete $1 (odlomak) 194 sysop 2676 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default uredi 195 sysop 2677 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uredi ovu stranicu 196 sysop 2678 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uredi suradničke skupine 197 sysop 2682 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Nemoj drugim suradnicima prikazati moju e-mail adresu 198 sysop 2683 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default * Polja označena zvjezdicom ili superskriptom nisu obvezna. Unošenje e-mail adrese omogućava drugima da vam se jave kroz wiki bez da znaju vašu adresu, a ako zaboravite lozinku, možemo vam na ovu adresu poslati novu. 199 sysop 2684 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Od 200 sysop 2685 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Poruka 201 sysop 2687 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Pošalji e-poštu suradniku 202 sysop 2688 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Ako je suradnik unio valjanu e-mail adresu u svojim postavkama, bit će mu poslana poruka s tekstom iz donjeg obrasca. E-mail adresa iz vaših postavki nalazit će se u "From" polju poruke i primatelj će vam moći odgovoriti. 203 sysop 2689 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Pošalji 204 sysop 2690 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default E-mail poslan 205 sysop 2691 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Vaša poruka je poslana. 206 sysop 2692 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Tema 207 sysop 2693 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Za 208 sysop 2694 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Pošalji e-poštu ovom suradniku 209 sysop 2695 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Datoteka koju ste postavili je prazna. Možda se radi o krivo utipkanom imenu datoteke. Provjerite želite li zaista postaviti ovu datoteku. 210 sysop 2702 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Upiši razlog zaključavanja i procjenu vremena otključavanja 211 sysop 2703 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Greška 212 sysop 2704 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Greška 213 sysop 3837 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default sadržaj prije brisanja je bio: '$1' 214 sysop 2706 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default stranica je bila prazna 215 sysop 4378 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default sadržaj je bio: '$1' 216 sysop 4049 2005-12-02T03:56:22Z MediaWiki default Netko je u međuvremenu promijenio stranicu. Gornje polje sadrži sadašnji tekst stranice. U donjem polju prikazane su vaše promjene. Morat ćete unijeti vaše promjene u sadašnji tekst. <b>Samo</b> će tekst u u gornjem polju biti sačuvan kad pritisnete "Snimi stranicu". 217 sysop 2924 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Izvezi stranice 218 sysop 2925 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Uključi samo trenutnu inačicu, ne i sve prijašnje 219 sysop 4050 2005-12-02T03:56:22Z MediaWiki default Možete izvesti tekst i prijašnje promjene jedne ili više stranica uklopljene u XML kod. U budućim verzijama MediaWiki softvera bit će moguće uvesti ovakvu stranicu u neki drugi wiki. Trenutna verzija to još ne podržava. Za izvoz stranica unesite njihove naslove u polje ispod, jedan naslov po retku, i označite želite li trenutnu inačicu zajedno sa svim prijašnjima, ili samo trenutnu inačicu s informacijom o zadnjoj promjeni. U potonjem slučaju možete koristiti i poveznicu, npr. [[{{ns:Special}}:Export/Hrvatska]] za članak [[Hrvatska]]. 220 sysop 2928 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default http://www.primjer.hr Tekst poveznice 221 sysop 2929 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Vanjska poveznica (pazi, nužan je prefiks http://) 222 sysop 2930 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Najčešća pitanja 223 sysop 2931 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default {{ns:project}}:FAQ 224 sysop 2932 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default velj 225 sysop 2933 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default veljače 226 sysop 1153 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Feed: 227 sysop 2934 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Ne mogu kopirati datoteku "$1" u "$2". 228 sysop 2935 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Ne mogu obrisati datoteku "$1". 229 sysop 2936 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Opis 230 sysop 2937 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Datoteka s ovim imenom već postoji, pogledajte $1 ako niste sigurni želite li je uistinu promijeniti. 231 sysop 2941 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Nedostaje datoteka 232 sysop 2942 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Ime datoteke 233 sysop 2943 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Datoteka "$1" nije nađena. 234 sysop 2944 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Ne mogu preimenovati datoteku "$1" u "$2". 235 sysop 2946 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Izvor 236 sysop 2947 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Status autorskih prava 237 sysop 2948 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Datoteka "$1" je uspješno postavljena. Slijedite ovu poveznicu: ($2) na stranicu s opisom i unesite podatke o datoteci: opis, izvor i licencu. Ako je ovo slika, možete je unijeti u stranicu ovako: <tt><nowiki>[[Image:$1|thumb|Opis]]</nowiki></tt>. 238 sysop 2950 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Greška: Ne mogu poslati podatke 239 sysop 2951 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default petak 240 sysop 2952 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default GEO koordinate 241 sysop 2953 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default dobavljam popis slika 242 sysop 2954 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Kreni 243 sysop 2168 2005-07-03T11:52:40Z MediaWiki default <form method="get" action="http://www.google.com/search" id="googlesearch"> <input type="hidden" name="domains" value="{{SERVER}}" /> <input type="hidden" name="num" value="50" /> <input type="hidden" name="ie" value="$2" /> <input type="hidden" name="oe" value="$2" /> <input type="text" name="q" size="31" maxlength="255" value="$1" /> <input type="submit" name="btnG" value="$3" /> <div> <input type="radio" name="sitesearch" id="gwiki" value="{{SERVER}}" checked="checked" /><label for="gwiki">{{SITENAME}}</label> <input type="radio" name="sitesearch" id="gWWW" value="" /><label for="gWWW">WWW</label> </div> </form> 244 sysop 2976 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Vrijeme dobiveno od preglednika 245 sysop 2977 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Tekst naslova 246 sysop 2978 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Podnaslov 247 sysop 2979 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Pomoć 248 sysop 2980 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Project:Pomoć 249 sysop 2981 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default sakrij 250 sysop 2982 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default sakrij 251 sysop 2983 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default pov 252 sysop 2986 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uputa: (sad) = razlika od trenutne inačice, (pret) = razlika od prethodne inačice, m = manja promjena 253 sysop 2987 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Stare izmjene 254 sysop 1181 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default - 255 sysop 3842 2005-11-09T22:26:42Z MediaWiki default Stare izmjene 256 sysop 4148 2006-01-01T13:00:56Z MediaWiki default UPOZORENJE: Stranica koju želite obrisati ima prijašnje inačice: 257 sysop 2990 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Vodoravna crta (koristiti rijetko) 258 sysop 4407 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Zanemari upozorenja i snimi datoteku. 259 sysop 2992 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Ime datoteke "$1" sadrži znakove koji nisu dozvoljeni u imenima stranica. Preimenujte datoteku i ponovno je postavite. 260 sysop 1187 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Show all images with names matching 261 sysop 2993 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Traži 262 sysop 2994 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Primjer.jpg 263 sysop 2995 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uložena slika 264 sysop 2996 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Poveznice slike 265 sysop 2997 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Popis slika 266 sysop 2999 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Ispod je popis $1 slika složen $2. 267 sysop 4150 2006-01-01T13:00:56Z MediaWiki default Ograniči veličinu slike na stranici s opisom: 268 sysop 3001 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Vidi stranicu slike 269 sysop 3002 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uspješno vraćeno na prijašnju inačicu. 270 sysop 3003 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default bris 271 sysop 3004 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default opis 272 sysop 3005 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uputa: (tre) = trenutna slika, (bri) = briši zadnju inačicu, (vra) = vrati sliku na prethodnu inačicu. <br /><i>Klikni na datum, da vidiš inačicu koja je tada postavljena</i>. 273 sysop 3006 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Povijest slike 274 sysop 3007 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uputa: (opis) = prikaži/uredi opis slike. 275 sysop 3009 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uvezi stranice 276 sysop 3010 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uvoz nije uspio: $1 277 sysop 3011 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Došlo je do konflikta među prijašnjim inačicama (ova je stranica možda već uvezena) 278 sysop 3014 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Prazno ili bez teksta 279 sysop 3015 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Uvoz je uspio! 280 sysop 3016 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Molim da izvezete ovu datoteku iz izvorišnog wikija koristeći pomagalo Special:Export, snimite je na svoj disk i postavite je ovdje. 281 sysop 3018 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Informacija 282 sysop 1209 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Click a button to get an example text 283 sysop 1210 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Please enter the text you want to be formatted.\n It will be shown in the infobox for copy and pasting.\nExample:\n$1\nwill become:\n$2 284 sysop 3019 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Podaci o stranici 285 sysop 3020 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Greška sustava 286 sysop 3021 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Interwiki poveznice 287 sysop 3023 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Raspon IP adresa nije valjan. 288 sysop 3024 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default IP adresa 289 sysop 3026 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Vremenski rok nije valjan. 290 sysop 3027 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Rok (na engleskom) 291 sysop 3028 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Popis blokiranih IP adresa 292 sysop 3032 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Razlog 293 sysop 3033 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Blokiraj ovog suradnika 294 sysop 3034 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Deblokiraj ovu adresu 295 sysop 3035 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Suradnik "$1" deblokiran 296 sysop 1223 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default ISBN 297 sysop 3036 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default stranica za preusmjeravanje 298 sysop 3037 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Kurzivni tekst 299 sysop 3038 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Kurzivni tekst 300 sysop 3039 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Problem s izborom '$1', ime nije valjano... 301 sysop 3040 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default sij 302 sysop 3041 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default siječnja 303 sysop 3042 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default srp 304 sysop 3043 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default srpnja 305 sysop 3044 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default lip 306 sysop 3045 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default lipnja 307 sysop 4433 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Preporučljivo je da veličina datoteka ne prelazi $1 bajtova; ova datoteka ima $2 bajtova 308 sysop 3049 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default pret 309 sysop 3050 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Datum zadnje promjene na ovoj stranici: $1 310 sysop 3051 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Ovu je stranicu zadnji put mijenjao dana $1 suradnik $2. 311 sysop 3053 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Redak $1: 312 sysop 3054 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Tekst poveznice 313 sysop 3055 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Unutarnja poveznica 314 sysop 3056 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default (Popis poveznica) 315 sysop 3057 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Sljedeće stranice povezuju ovamo: 316 sysop 3058 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Sljedeće stranice povezuju na ovu sliku: 317 sysop 4437 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default /^([a-z]+)(.*)$/sD 318 sysop 1245 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default Admins list 319 sysop 3060 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default popis 320 sysop 3061 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default nast. 321 sysop 3062 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Popis suradnika 322 sysop 3063 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Učitavam stare izmjene 323 sysop 3064 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default učitavam inačicu za usporedbu 324 sysop 3065 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Lokalno vrijeme 325 sysop 3066 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Zaključaj bazu podataka 326 sysop 3067 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Da, sigurno želim zaključati bazu. 327 sysop 3068 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Zaključaj bazu podataka 328 sysop 3069 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Zaključavanje baze podataka uspjelo 329 sysop 3070 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Baza podataka je zaključana. <br />Ne zaboravite otključati po završetku održavanja. 330 sysop 3071 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Zaključavanjem baze će se suradnicima onemogućiti uređivanje stranica, mijenjanje postavki i popisa praćenja, i sve drugo što zahtijeva promjene u bazi podataka. Molim potvrdite svoju namjeru zaključavanja, te da ćete otključati bazu čim završite s održavanjem. 331 sysop 3072 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Niste potvrdili svoje namjere. 332 sysop 3073 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Evidencije 333 sysop 3074 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Prijavi se 334 sysop 4440 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default 335 sysop 3075 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Greška u prijavi 336 sysop 3076 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Prijava suradnika 337 sysop 3077 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default <b>Došlo je do greške s vašom prijavom.</b><br />Pokušajte iznova! 338 sysop 3078 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Za prijavu na sustav {{SITENAME}} morate u pregledniku uključiti kolačiće (cookies). 339 sysop 1266 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default You must [[special:Userlogin|login]] to view other pages. 340 sysop 3081 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Nužna prijava 341 sysop 3082 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Prijavili ste se na wiki kao "$1". 342 sysop 3083 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Prijava uspješna 343 sysop 3084 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Odjavi se 344 sysop 4053 2005-12-02T03:56:23Z MediaWiki default Odjavili ste se.<br /> Možete nastaviti s korištenjem projekta {{SITENAME}} anonimno, ili se možete ponovo prijaviti pod istim ili drugim imenom. Neke se stranice mogu prikazivati kao da ste još uvijek prijavljeni, sve dok ne očistite međuspremnik svog preglednika. 345 sysop 3086 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Odjava suradnika 346 sysop 3087 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Stranice siročad 347 sysop 3854 2005-11-09T22:26:43Z MediaWiki default Duge stranice 348 sysop 3088 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default PAŽNJA: Ova stranica je dugačka $1 kilobajta; neki preglednici bi mogli imati problema pri uređivanju stranica koje se približavaju ili su duže od 32 kb. Molimo razmislite o rastavljanju stranice na manje odjeljke. 349 sysop 3089 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Greška pri slanju e-maila: $1 350 sysop 3090 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Pošalji mi novu lozinku 351 sysop 3091 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Nema adrese pošiljaoca 352 sysop 3092 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Morate biti [[Special:Userlogin|prijavljeni]] i imati valjanu adresu e-pošte u svojim [[Special:Preferences|postavkama]] da bi mogli slati poštu drugim suradnicima. 353 sysop 3093 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Glavna stranica 354 sysop 3094 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Pogledajte [http://meta.wikimedia.org/wiki/MediaWiki_i18n dokumentaciju o prilagodbi sučelja] i [http://meta.wikimedia.org/wiki/MediaWiki_User%27s_Guide Vodič za suradnike] za pomoć pri uporabi i podešavanju. 355 sysop 3095 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Softver Wiki je uspješno instaliran. 356 sysop 3096 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Stranica za održavanje 357 sysop 3097 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Natrag na stranicu za održavanje 358 sysop 3098 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Na ovoj se stranici nalazi nekoliko alata za svakodnevno održavanje. Neke od ovih funkcija opterećuju bazu podataka pa vas zato molimo da ne učitavate iznova nakon svakog popravka ;-) 359 sysop 3099 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Učini suradnika administratorom 360 sysop 3100 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default <b>Suradnika "$1" nije se moglo učiniti administratorom. (Jeste li pravilno upisali ime?)</b> 361 sysop 3101 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Ime suradnika: 362 sysop 3102 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default <b>Suradnik "$1" je postao administrator</b> 363 sysop 3103 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Učini ovog suradnika administratorom 364 sysop 3104 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Ovaj obrazac služi birokratima za dodjeljivanje administratorskih prava pojedinom suradniku. Utipkajte ime suradnika u kućicu i pritisnite dugme kako biste suradniku dali administratorska prava. 365 sysop 4444 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Načini suradnika administratorom 366 sysop 3105 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default ožu 367 sysop 3106 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default ožujka 368 sysop 4445 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Označi za pregledano 369 sysop 2217 2005-07-03T11:52:40Z MediaWiki default [$1] 370 sysop 4446 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Označi ovaj članak pregledanim 371 sysop 4447 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Pregledano 372 sysop 4450 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Odabrana promjena već je pregledana. 373 sysop 3111 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Upitu "$1" odgovara $2 naslova stranica i $3 tekstova stranica. 374 sysop 3112 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Prikaz matematičkih formula 375 sysop 3113 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Ne mogu otvoriti ili pisati u odredišni direktorij za matematiku 376 sysop 3114 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Ne mogu otvoriti ili pisati u privremeni direktorij za matematiku 377 sysop 3115 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Obrada nije uspjela. 378 sysop 3116 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Konverzija u PNG nije uspjela; provjerite jesu li dobro instalirani latex, dvips, gs, i convert 379 sysop 3117 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default rječnička greška (lexing error) 380 sysop 3118 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Nedostaje izvršna datoteka texvc-a; pogledajte math/README za postavke. 381 sysop 3119 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ovdje unesi formulu 382 sysop 3120 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default sintaksna greška 383 sysop 3121 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Matematička formula (LaTeX) 384 sysop 3122 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default nepoznata greška 385 sysop 4152 2006-01-01T13:00:56Z MediaWiki default nepoznata funkcija 386 sysop 3124 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default svi 387 sysop 3125 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default svibnja 388 sysop 3126 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Primjer.ogg 389 sysop 3127 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Uloženi medij 390 sysop 3130 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Imena slika moraju imati najmanje tri slova. 391 sysop 3131 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ovo je manja promjena 392 sysop 1319 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default m 393 sysop 3132 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Stranice s pogrešno napisanim riječima 394 sysop 3133 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Popis čestih pravopisnih pogrešaka 395 sysop 3134 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Sljedeće stranice sadrže česte pravopisne pogreške, prikazane na $1. Ponegdje je upisan i ispravni oblik te pogreške (ovako). 396 sysop 3135 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default U bazi podataka nije pronađena stranica "$1" koja je trebala biti pronađena. Ovo se najčešće događa zbog poveznice na zastarjelu usporedbu ili staru promjenu stranice koja je u međuvremenu izbrisana. Ako to nije slučaj, možda se radi o softverskoj grešci. Molimo da u tom slučaju pošaljete poruku administratoru navodeći URL. 397 sysop 3136 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default <b>Nedostaje slika</b><br /><i>$1</i> 398 sysop 3137 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Jezične poveznice koje nedostaju 399 sysop 3138 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Nađi jezične poveznice koje nedostaju za 400 sysop 3139 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ovi članci <i>nisu</i> povezani s njihovim ekvivalentima u $1. Preusmjeravanja i podstranice <i>nisu</i> prikazane. 401 sysop 3140 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default ponedjeljak 402 sysop 3141 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Više... 403 sysop 3143 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Premjesti 404 sysop 3144 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Premjesti stranicu 405 sysop 3145 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default premješteno na 406 sysop 3148 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Niste prijavljeni 407 sysop 3149 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ako želite premjestiti stranicu morate biti [[Special:Userlogin|prijavljeni]]. 408 sysop 3150 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Premjesti stranicu 409 sysop 3151 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Premjesti stranicu 410 sysop 4227 2006-02-26T01:48:55Z MediaWiki default Stranica za razgovor, ako postoji, automatski će se premjestiti zajedno sa stranicom koju premještate. '''Stranica za razgovor neće se premjestiti ako:''' *premještate stranicu iz jednog prostora u drugi, *pod novim imenom već postoji stranica za razgovor s nekim sadržajem, ili *maknete kvačicu u kućici na dnu ove stranice. U tim slučajevima ćete morati sami premjestiti ili iskopirati stranicu za razgovor, ako to želite. 411 sysop 4228 2006-02-26T01:48:55Z MediaWiki default Korištenjem ovog obrasca ćete preimenovati stranicu i premjestiti sve stare izmjene na novo ime. Stari će se naslov pretvoriti u stranicu koja automatski preusmjerava na novi naslov. Poveznice na stari naslov ostat će iste; bilo bi dobro da [[Special:Maintenance|provjerite]] je li preusmjeravanje ispravno. Na vama je da se pobrinete da poveznice i dalje vode tamo gdje bi trebale. Stranica se '''neće''' premjestiti ako već postoji stranica s novim naslovom, osim u slučaju prazne stranice ili stranice za preusmjeravanje koja nema nikakvih starih izmjena. To znači: 1. ako pogriješite, možete opet preimenovati stranicu na stari naslov, 2. ne može vam se dogoditi da izbrišete neku postojeću stranicu. <b>OPREZ!</b> Ovo može biti drastična i neočekivana promjena kad su u pitanju popularne stranice, i zato dobro razmislite prije nego što preimenujete stranicu. 412 sysop 3155 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Premjesti i njezinu stranicu za razgovor ako je moguće. 413 sysop 3156 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Premjesti ovu stranicu 414 sysop 3157 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ako je moguće HTML, inače PNG 415 sysop 3158 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ako je moguće MathML (u pokusnoj fazi) 416 sysop 3159 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Preporučeno za današnje preglednike 417 sysop 3160 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Uvijek kao PNG 418 sysop 3161 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ako je vrlo jednostavno HTML, inače PNG 419 sysop 3162 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ostavi u formatu TeX (za tekstualne preglednike) 420 sysop 3163 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Moji doprinosi 421 sysop 3164 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Moja stranica 422 sysop 3165 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Moj razgovor 423 sysop 3167 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Orijentacija 424 sysop 3168 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default $1 bajtova 425 sysop 3169 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default $1 promjena 426 sysop 3170 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default (Novo) 427 sysop 4229 2006-02-26T01:48:55Z MediaWiki default Došli ste na stranicu koja još nema sadržaja.<br /> *Ako želite unijeti sadržaj, počnite tipkati u prozor ispod ovog teksta. *Ako vam treba pomoć, idite na [[Project:Pomoć|stranicu za pomoć]]. *Ako ste ovamo dospjeli slučajno, kliknite "Natrag" (Back) u svom programu. 428 sysop 3172 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default novaci 429 sysop 3173 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Galerija novih datoteka 430 sysop 3174 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Imaš $1. 431 sysop 4465 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default nove poruke 432 sysop 3176 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Nova stranica 433 sysop 1360 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default N 434 sysop 3177 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Nove stranice 435 sysop 3178 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Nova lozinka 436 sysop 3179 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Na novi naslov 437 sysop 3180 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default (samo novi suradnici) 438 sysop 3181 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default (otvara se u novom prozoru) 439 sysop 3182 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default sljed 440 sysop 3865 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default Usporedba sa sljedećom → 441 sysop 3184 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default sljedećih $1 442 sysop 3185 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Sljedeća stranica ($1) 443 sysop 3866 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default Novija inačica→ 444 sysop 3187 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default $1 poveznica 445 sysop 1372 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default You must affirm that your upload does not violate any copyrights. 446 sysop 3188 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default (Trenutno na ovoj stranici nema teksta) 447 sysop 1374 2005-06-25T11:06:48Z MediaWiki default You must supply a reason for the block. 448 sysop 3189 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Oprostite! Wiki trenutno ima tehničkih problema i ne može se povezati s bazom podataka. $1 449 sysop 3190 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema promjena koje udovoljavaju ovim kriterijima. 450 sysop 3191 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default {{SITELOGIN}} koristi kolačiće (''cookies'') u procesu prijave. Isključili ste kolačiće. Molim uključite ih i pokušajte ponovo. 451 sysop 3192 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Suradnički račun je otvoren, ali niste uspješno prijavljeni. Naime, {{SITENAME}} koristi kolačiće (''cookies'') u procesu prijave. Isključili ste kolačiće. Molim uključite ih i pokušajte ponovo s vašim novim imenom i lozinkom. 452 sysop 3193 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Creative Commons RDF metapodaci su isključeni na ovom serveru. 453 sysop 3194 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Za ovu stranicu nema podataka o autorima. 454 sysop 3195 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nije bilo moguće odabrati bazu podataka $1 455 sysop 3196 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Dublin Core RDF metapodaci su isključeni na ovom serveru. 456 sysop 3197 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Suradnik "$1" nema zapisanu e-mail adresu. 457 sysop 3199 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ovaj suradnik nije unio valjanu e-mail adresu ili se odlučio na neće primati poštu od drugih suradnika. 458 sysop 3200 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema adrese primaoca 459 sysop 3201 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ne postoji stranica s točno takvim naslovom, pokušava se pretraga cijelog sadržaja. 460 sysop 3202 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ova stranica nema starijih izmjena. 461 sysop 3205 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema slika. 462 sysop 3207 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nijedna stranica ne povezuje ovamo. 463 sysop 3208 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nijedna stranica ne povezuje na ovu sliku. 464 sysop 3209 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Niste unijeli valjano suradničko ime. 465 sysop 3210 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default <b>Napomena</b>: pretrage su neuspješne ako tražite česte riječi koje ne indeksiramo, ili u upitu navedete previše pojmova (u rezultatu se pojavlju samo stranice koje sadrže sve tražene pojmove). 466 sysop 3211 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default <strong>UPOZORENJE: Vaš preglednik ne podržava Unicode zapis znakova, molim promijenite ga prije sljedećeg uređivanja članaka.</strong> 467 sysop 3212 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Takva posebna stranica ne postoji. 468 sysop 3213 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema takve naredbe 469 sysop 3214 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Navedeni URL označava nepostojeću naredbu 470 sysop 3215 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Posebna stranica ne postoji 471 sysop 3216 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ne postoji suradnik s imenom "$1". Provjerite jeste li točno utipkali, ili otvorite novi suradnički račun koristeći donji obrazac. 472 sysop 4473 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ne postoji suradnik s imenom "$1". Provjerite vaš unos. 473 sysop 3217 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Wiki server ne može dobaviti podatke u obliku kojega vaš klijent može pročitati. 474 sysop 3218 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nije članak 475 sysop 3219 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Niste naveli ciljnu stranicu ili suradnika za izvršavanje ove funkcije. 476 sysop 3220 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema odredišta 477 sysop 4154 2006-01-01T13:00:56Z MediaWiki default <strong>Napomena:</strong> 478 sysop 3222 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema pronađenih stranica prema tekstu članka 479 sysop 3223 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nema pronađenih stranica prema naslovu 480 sysop 3224 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Niste prijavljeni 481 sysop 3225 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default stu 482 sysop 3226 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default studenog 483 sysop 3227 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Na vašem popisu praćenja nema nijednog članka. 484 sysop 3228 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ovdje unesite neoblikovani tekst 485 sysop 3229 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Neoblikovani tekst 486 sysop 3230 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Kategorija 487 sysop 3231 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Pomoć 488 sysop 3232 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Slika 489 sysop 3233 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Članak 490 sysop 3234 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Mediji 491 sysop 3235 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Poruka 492 sysop 3236 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Posebno 493 sysop 3237 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Predložak 494 sysop 3238 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Stranica suradnika 495 sysop 3239 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Stranica o projektu 496 sysop 3240 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Broj autora (članak): $1 497 sysop 3242 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Broj promjena (članak): $1 498 sysop 3243 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Broj autora (stranica za razgovor): $1 499 sysop 3244 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Broj promjena (stranica za razgovor): $1 500 sysop 3245 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Broj pratitelja: $1 501 sysop 3246 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default $1 puta pogledano 502 sysop 3247 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default lis 503 sysop 3248 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default listopada 504 sysop 3249 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default U redu 505 sysop 3250 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Stara lozinka 506 sysop 3251 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default izvo 507 sysop 3252 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Stranice siročad 508 sysop 3253 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Temelji se na doprinosu suradnika $1. 509 sysop 3254 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Drugi jezici 510 sysop 3255 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default drugih 511 sysop 3256 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Premještanje uspjelo 512 sysop 3257 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Stranica "[[$1]]" premještena je na "[[$2]]". 513 sysop 1440 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default $1 - {{SITENAME}} 514 sysop 4478 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Netko je (vjerojatno vi, s IP adrese $1) zatražio da vam pošaljemo novu lozinku za sustav {{SITENAME}} ($4). Lozinka za suradnika "$2" je postavljena na "$3". Molimo vas da se odmah prijavite i promijenite lozinku. Ukoliko niste zatražili novu lozinku, ili ste se sjetili stare lozinke i više ju ne želite promijeniti, slobodno zanemarite ovu poruku i nastavite koristiti staru lozinku. 515 sysop 3259 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default {{SITENAME}}: nova lozinka. 516 sysop 3260 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nova je lozinka poslana na e-mail adresu suradnika "$1" 517 sysop 3262 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Sljedeći podaci su iz međuspremnika i možda nisu najsvježiji: 518 sysop 3263 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Privremeno onemogućeno. Koristite kopiju snimljenu $1: 519 sysop 3264 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ovo je snimljena kopija $1: 520 sysop 3266 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Osobni alati 521 sysop 3267 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Popularne stranice 522 sysop 3268 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Portal zajednice 523 sysop 1450 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Project:Community Portal 524 sysop 3269 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Napiši komentar 525 sysop 3270 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default {{SITENAME}} koristi [http://www.mediawiki.org/ MediaWiki], program za wiki sustave s otvorenim izvornim kodom. 526 sysop 3271 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Traženje 527 sysop 3272 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Traženje u prostoru :<br /> $1<br /> $2 Popis se preusmjerava Traženje za $3 $9 528 sysop 3273 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Postavke 529 sysop 1456 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default * <strong>Real name</strong> (optional): if you choose to provide it this will be used for giving you attribution for your work.<br /> * <strong>Email</strong> (optional): Enables people to contact you through the website without you having to reveal your email address to them, and it can be used to send you a new password if you forget it. 530 sysop 3278 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Razno 531 sysop 3279 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Podaci o suradniku 532 sysop 3280 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Nedavne promjene i kratki članci 533 sysop 3281 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Prijavljeni ste kao "$1". Interni identifikacijski broj je $2. 534 sysop 3282 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Niste prijavljeni 535 sysop 4232 2006-02-26T01:48:55Z MediaWiki default Morate biti [[Special:Userlogin|prijavljeni]] za podešavanje korisničkih postavki. 536 sysop 3284 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Postavke su vraćene na prvotne vrijednosti. 537 sysop 3285 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Pregled kako će stranica izgledati 538 sysop 3286 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ovaj pregled odražava stanje u gornjem polju za unos koje će biti sačuvano ako pritisnete "Sačuvaj stranicu". 539 sysop 3287 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ne zaboravite da je ovo samo pregled kako će stranica izgledati i da stranica još nije snimljena! 540 sysop 3870 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default ← Usporedba s prethodnom 541 sysop 3871 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default ←Starija inačica 542 sysop 3290 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default prethodnih $1 543 sysop 3292 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Verzija za ispis 544 sysop 3293 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default (Izvor: {{SERVER}}) 545 sysop 3294 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Zaštiti 546 sysop 3295 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Razlog za zaštitu 547 sysop 3296 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default članak "[[$1]]" je zaštićen 548 sysop 3297 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Zaštićena stranica 549 sysop 3298 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default <strong>UPOZORENJE: ova stranica je zaključana i mogu je uređivati samo suradnici s administratorskim pravima. Molimo pogledajte [[Project:Protected_page_guidelines|smjernice o zaključavanju]].</strong> 550 sysop 3299 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Ova je stranica zaključana čime je onemogućeno njeno uređivanje; za ovo postoji nekoliko mogućih razloga, molim pogledajte članak [[{{ns:4}}:Protected page|Zaštićena stranica]]. Možete pogledati izvorni kod ove stranice i kopirati ga: 551 sysop 3300 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Evidencija zaštićivanja 552 sysop 3301 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Ispod je popis zaštićivanja i uklanjanja zaštite pojedinih stranica. Pogledajte članak [[Project:Protected page|Zaštićena stranica]] za više obavijesti na ovu temu. 553 sysop 3302 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Zaštiti samo od premještanja 554 sysop 3303 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Zaštiti stranicu 555 sysop 1482 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default (give a reason) 556 sysop 3304 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default (Zaštićujem "$1") 557 sysop 3305 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Zaštiti ovu stranicu 558 sysop 3306 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Zaštita od otvorenih posrednika (proxyja) 559 sysop 3307 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Vaša je IP adresa blokirana jer se radi o otvorenom posredniku (proxyju). Molim stupite u vezu s vašim davateljem internetskih usluga (ISP-om) ili službom tehničke podrške i obavijestite ih o ovom ozbiljnom sigurnosnom problemu. 560 sysop 4057 2005-12-02T03:56:24Z MediaWiki default Napravljeno. 561 sysop 1488 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=pubmed&dopt=Abstract&list_uids=$1 562 sysop 3309 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Pregledaj 563 sysop 3310 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Uredi 564 sysop 3311 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Nađi 565 sysop 3312 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Moje stranice 566 sysop 3313 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default O stranici 567 sysop 3314 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Postavke stranice 568 sysop 3315 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Traka 569 sysop 1496 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default This preference only works in the 'Standard' and the 'CologneBlue' skin. 570 sysop 3316 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Posebne stranice 571 sysop 1498 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Submit query 572 sysop 1499 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Query successful 573 sysop 3317 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Slučajna stranica 574 sysop 2251 2005-07-03T11:52:41Z MediaWiki default Special:Random 575 sysop 3318 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Isključena je administratorska naredba za blokiranje raspona IP adresa. 576 sysop 3319 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default u $4 obliku; $1 manjih promjena; $2 promjena u sekundarnim prostorima; $3 višekratnih uređivanja. 577 sysop 3320 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Prikaži zadnjih $1 promjena u zadnjih $2 dana; $3 578 sysop 3321 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Prikaži nove promjene počevši od $1 579 sysop 3322 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default ; $1 uređivanja prijavljenih suradnika 580 sysop 3323 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Učitavam nedavne promjene 581 sysop 3324 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default (na stranice povezane iz "$1") 582 sysop 4495 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Slijedi zadnjih <strong>$1</strong> promjena u zadnjih <strong>$2</strong> dana, od $3. 583 sysop 3326 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Slijede promjene od <b>$2</b> (prikazano ih je do <b>$1</b>). 584 sysop 3327 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Nadzor nedavnih promjena isključen 585 sysop 3328 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Naredba "Nadziri nedavne promjene" trenutno je isključena. 586 sysop 3329 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Baza podataka je zaključana 587 sysop 4502 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Baza podataka je trenutno zaključana, nije ju moguće uređivati ili mijenjati. Ovo je obično pokazatelj tekućeg redovitog održavanja. Nakon što se potonja privremena akcija završi, baza podataka će se vratiti u uobičajeno stanje. Administrator koji je izvršio zaključavanje naveo je ovaj razlog: $1 588 sysop 3332 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default <strong>UPOZORENJE: Baza podataka je zaključana zbog održavanja, pa trenutno ne možete sačuvati svoje promjene. Najbolje je da kopirate i zaljepite tekst u tekstualnu datoteku te je snimite za kasnije.</strong> 589 sysop 3333 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Nedavne promjene 590 sysop 1517 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Special:Recentchanges 591 sysop 3335 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Broj naslova u nedavnim izmjenama 592 sysop 3336 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Povezane stranice 593 sysop 3337 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Na ovoj stranici možete pratiti nedavne promjene u wikiju. 594 sysop 3339 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default (Preusmjereno s $1) 595 sysop 3340 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Trajno zapamti moju lozinku. 596 sysop 3341 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ukloni označene članke s popisa praćenja 597 sysop 3342 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Odstranjena s popisa praćenja 598 sysop 3343 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Stranica "$1" je odstranjena s vašeg popisa praćenja. 599 sysop 3344 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Uklanjam ove članke s popisa praćenja... 600 sysop 3346 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vrati na prvotne postavke 601 sysop 3347 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default $1 pobrisanih izmjena 602 sysop 3350 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Koliko pogodaka na jednoj stranici 603 sysop 3351 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Dobavljeno iz "$1" 604 sysop 3352 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vrati se na $1. 605 sysop 3353 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ponovno unesite lozinku 606 sysop 3354 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ponovno postavi 607 sysop 3355 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vratite se u obrazac za postavljanje. 608 sysop 3356 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vraćeno na prijašnju inačicu 609 sysop 3357 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default vra 610 sysop 3359 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Uklonjena promjena suradnika $2, vraćeno na zadnju inačicu suradnika $1 611 sysop 3360 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Stare izmjene 612 sysop 3361 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Inačica od $1 613 sysop 3362 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Inačica od $1; $2<br />$3 | $4 614 sysop 3363 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Stara izmjena nije nađena. 615 sysop 4058 2005-12-02T03:56:24Z MediaWiki default Ne mogu pronaći staru izmjenu stranice koju ste zatražili. Molimo provjerite URL koji vas je doveo ovamo. 616 sysop 2413 2005-07-29T10:41:55Z MediaWiki default http://www.ietf.org/rfc/rfc$1.txt 617 sysop 3365 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Prava: 618 sysop 3367 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ukloni posljednju promjenu 619 sysop 3368 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ukloni 620 sysop 3369 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Uklanjanje neuspješno 621 sysop 3370 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default ukloni 622 sysop 3371 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Redova 623 sysop 3372 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default subota 624 sysop 3373 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Sačuvaj stranicu 625 sysop 3374 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vaše postavke su sačuvane. 626 sysop 3375 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Sačuvaj datoteku 627 sysop 3376 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Sačuvaj skupinu 628 sysop 3377 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Snimi postavke 629 sysop 3378 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Snimi skupine suradnika 630 sysop 3382 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Traži 631 sysop 3383 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default <p>Oprostite! Pretraga po cjelokupnoj bazi je zbog bržeg rada projekta {{SITENAME}} trenutno onomogućena. Možete se poslužiti tražilicom Google.</p> 632 sysop 3385 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Za upit "$1" 633 sysop 3386 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Rezultati pretrage 634 sysop 3387 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Prikaz rezultata pretrage 635 sysop 3388 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Za više obavijesti o pretraživanju projekta {{SITENAME}} vidi [[Project:Tražilica]]. 636 sysop 3876 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default → 637 sysop 3390 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Izaberi noviju inačicu za usporedbu 638 sysop 3391 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Izaberi stariju inačicu za usporedbu 639 sysop 1566 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Only read-only queries are allowed. 640 sysop 3392 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Stranice s poveznicama na same sebe 641 sysop 3393 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Sljedeće stranice povezuju na same sebe, što ne bi trebalo postojati. 642 sysop 3395 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default ruj 643 sysop 3396 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default rujna 644 sysop 1571 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default There were serious xhtml markup errors detected by tidy. 645 sysop 3397 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vrijeme na poslužitelju 646 sysop 3399 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default <b>Prava za suradnika "$1" nisu postavljena. (Jeste li pravilno upisali ime?)</b> 647 sysop 3400 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Postavi suradnička prava 648 sysop 3401 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Postavi oznaku birokrata 649 sysop 3403 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ova je datoteka postavljena na zajedničkom poslužitelju i mogu je koristiti i ostali wikiji 650 sysop 3406 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Kratke stranice 651 sysop 3407 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default prikaži 652 sysop 3408 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Učitaj u punoj veličini ($1x$2, $3 KB) 653 sysop 4155 2006-01-01T13:00:57Z MediaWiki default <br />$1 manje promjene | $2 botove | $3 prijavljene suradnike | $4 nadzirana uređivanja 654 sysop 4531 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ispod je prikazano <b>$1</b> rezultata, počevši od <b>$2.</b>. 655 sysop 4532 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ispod je prikazano <b>$3</b> počevši s brojem #<b>$2</b>. 656 sysop 3880 2005-11-09T22:26:45Z MediaWiki default Prikaži $1 slika složenih $2. 657 sysop 3414 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Prikaži kako će izgledati 658 sysop 3415 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default prikaži 659 sysop 3417 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Vaš potpis s datumom 660 sysop 1587 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default siteadmin level 661 sysop 1588 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default - 662 sysop 1589 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Site Settings 663 sysop 1590 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Page caching 664 sysop 1591 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Cookies 665 sysop 1592 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Debugging 666 sysop 1593 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Features 667 sysop 1594 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Images 668 sysop 1595 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Memcache Daemon 669 sysop 1596 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Performance 670 sysop 1597 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Permissions 671 sysop 1598 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default User banning 672 sysop 1599 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Performance settings 673 sysop 1600 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Maintenance mode: Disable write access 674 sysop 1601 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Whitelist mode 675 sysop 1602 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Allow to include external images into articles 676 sysop 1603 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default By default, blocks expire after: 677 sysop 1604 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default When in miser mode, disable all query pages, not only "expensive" ones 678 sysop 1605 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Hit counter update frequency 679 sysop 1606 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Enable miser mode, which disables most "expensive" features 680 sysop 1607 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Readonly mode 681 sysop 1608 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Readonly message file 682 sysop 1609 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Show IP in header (for non-logged in users) 683 sysop 1610 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Sysops may block IP-ranges 684 sysop 1611 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Sysops may block logged-in users 685 sysop 1612 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Enable experimental dmoz-like category browsing. Outputs things like: Encyclopedia > Music > Style of Music > Jazz 686 sysop 1613 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Enable categories 687 sysop 1614 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Use database messages for user interface labels 688 sysop 1615 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Generate a watchlist once every hour or so 689 sysop 1616 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default The hour or so mentioned above (in seconds): 690 sysop 1617 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Developers may create accounts for users 691 sysop 1618 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Sysops may create accounts for users 692 sysop 1619 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Users may create accounts themself 693 sysop 1620 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Users must be logged in to edit 694 sysop 1621 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Anonymous users may only read these pages: 695 sysop 3418 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Statistika ovog wikija 696 sysop 4534 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default U bazi podataka ukupno je '''$1''' članaka. Ovaj broj uključuje stranice za raspravu, stranice o projektu u prostoru {{SITENAME}}, kratke članke, preusmjerene stranice, i sve ostale članke koje najvjerojatnije ne možemo računati kao sadržaj. Trenutno je '''$2''' članaka koji predstavljaju valjan sadržaj (nalaze se u glavnom prostoru i sadrže barem jednu unutarnju poveznicu). Snimljeno je '''$8''' datoteka. Ukupno je '''$3''' pregleda stranica, i '''$4''' uređivanja članaka od pokretanja projekta {{SITENAME}}. U prosjeku to iznosi '''$5''' uređivanja po stranici, i '''$6''' pregleda po uređivanju. Duljina [http://meta.wikimedia.org/wiki/Help:Job_queue zadataka za izvršavanje] je '''$7'''. 697 sysop 4126 2005-12-22T07:15:03Z MediaWiki default 698 sysop 3421 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Novčani prilozi 699 sysop 1626 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Project:Site support 700 sysop 1627 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default {{SITENAME}} 701 sysop 3422 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Suradnik $1 na projektu {{SITENAME}} 702 sysop 3423 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default {{SITENAME}} suradnik(ci) $1 703 sysop 3424 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Izgled 704 sysop 3429 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Naš filter spama reagirao je na sljedeći tekst: $1 705 sysop 3430 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Stranicu koju ste željeli snimiti blokirao je filter spama. Razlog je vjerojatno vanjska poveznica. 706 sysop 3431 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Zaštita od spama 707 sysop 1634 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default &nbsp; 708 sysop 1635 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default &nbsp; 709 sysop 3434 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Posebna stranica 710 sysop 3435 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Posebne stranice 711 sysop 3436 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Posebne stranice za sve suradnike 712 sysop 1639 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Please note that all queries are logged. 713 sysop 1640 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Enter query 714 sysop 3438 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Statistika 715 sysop 3439 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pohranjena inačica 716 sysop 3440 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prag za prikaz članaka u nastajanju (stubova) 717 sysop 3441 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Potkategorije 718 sysop 3442 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Broj potkategorija u ovoj kategoriji: $1. 719 sysop 3443 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default U ovoj je kategoriji jedna potkategorija. 720 sysop 3444 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Predmet 721 sysop 3445 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vidi predmet 722 sysop 3446 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Postavljanje uspješno. 723 sysop 3447 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Sažetak 724 sysop 3448 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default nedjelja 725 sysop 4246 2006-02-26T01:48:55Z MediaWiki default Željenu radnju mogu obaviti samo suradnici sa statusom "administrator". Vidi i $1. 726 sysop 3450 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Nužne administrativne ovlasti 727 sysop 3451 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default tablica 728 sysop 3452 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Izvor: {{SITENAME}} 729 sysop 3453 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Razgovor 730 sysop 3454 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default '''Sama stranica je uspješno prenesena, ali stranicu za razgovor nije bilo moguće prenijeti jer na odredištu već postoji stranica za razgovor. Molimo da ih ručno spojite.''' 731 sysop 3455 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Razgovor o ovoj stranici 732 sysop 3456 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pripadajuća stranica za razgovor također je premještena. 733 sysop 3457 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pripadajuća stranica za razgovor <strong>nije</strong> premještena. 734 sysop 1661 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default <!-- MediaWiki:talkpagetext --> 735 sysop 3458 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Predlošci korišteni na ovoj stranici: 736 sysop 3459 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Širina okvira za uređivanje 737 sysop 3460 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pronađene stranice prema tekstu članka 738 sysop 3461 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vidi ili vrati $1? 739 sysop 3462 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Povećaj 740 sysop 3464 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default četvrtak 741 sysop 3465 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vremenska zona 742 sysop 3466 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Razlika 743 sysop 3467 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Unesite razliku između vašeg lokalnog vremena i vremena na poslužitelju (UTC). 744 sysop 3468 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pronađene stranice prema naslovu 745 sysop 3469 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Sadržaj 746 sysop 3470 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Dvoklik otvara uređivanje stranice (JavaScript) 747 sysop 3471 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži poveznice za uređivanje pojedinih odlomaka 748 sysop 4159 2006-01-01T13:00:57Z MediaWiki default Pritiskom na desnu tipku miša otvori uređivanje pojedinih odlomaka (JavaScript) 749 sysop 3473 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Okvir za uređivanje zauzima cijelu širinu 750 sysop 3481 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Sakrij manje izmjene na stranici "Nedavne promjene" 751 sysop 3482 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Istakni prazne poveznice drugom bojom (inače, upitnikom na kraju). 752 sysop 1679 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Show hoverbox over wiki links 753 sysop 3483 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Poravnaj odlomke i zdesna 754 sysop 3484 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Normalno označavaj sve moje izmjene kao manje 755 sysop 3485 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Isključi međuspremnik (cache) stranica. 756 sysop 3486 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Automatski označi naslove brojevima 757 sysop 3487 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži kako će stranica izgledati čim otvorim uređivanje 758 sysop 3488 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži kako će stranica izgledati iznad okvira za uređivanje 759 sysop 3489 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Zapamti lozinku između prijava 760 sysop 3491 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default U člancima s više od tri odlomka prikaži tablicu sadržaja. 761 sysop 3492 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži traku s alatima za uređivanje 762 sysop 3493 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Podcrtane poveznice 763 sysop 3494 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Poboljšan izgled Nedavnih promjena (nije za sve preglednike) 764 sysop 3495 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Postavi sve nove i izmijenjene stranice u popis praćenja 765 sysop 3496 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Traka s alatima 766 sysop 3497 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži usporedbu izabranih inačica ove stranice. [alt-v] 767 sysop 3499 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Označi kao manju promjenu [alt-i] 768 sysop 3500 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži kako će izgledati, molimo koristite prije snimanja! [alt-p] 769 sysop 3502 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Sačuvaj promjene [alt-s] 770 sysop 3503 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pretraži projekt {{SITENAME}} [alt-f] 771 sysop 3511 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default utorak 772 sysop 3512 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pogledaj zadnjih $1 promjena; pogledaj zadnjih $2 dana. 773 sysop 3513 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Ovdje je zadnjih <b>$1</b> promjena ovog suradnika u zadnjih <b>$2</b> dana. 774 sysop 3514 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default (vrh) 775 sysop 3515 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Deblokiraj suradnika 776 sysop 3516 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Ovaj se obrazac koristi za vraćanje prava na pisanje prethodno blokiranoj IP adresi. 777 sysop 3517 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default deblokiraj 778 sysop 3518 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Deblokiran "$1" 779 sysop 3519 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Nekategorizirane kategorije 780 sysop 3520 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Nekategorizirane stranice 781 sysop 3521 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vrati izbrisanu stranicu 782 sysop 3522 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vrati $1 uređivanja 783 sysop 3524 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vrati izbrisanu stranicu 784 sysop 3525 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vrati! 785 sysop 3526 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default vraćen "$1" 786 sysop 4560 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default $1 inačica vraćeno 787 sysop 3891 2005-11-09T22:26:45Z MediaWiki default Članak [[:$1|$1]] je uspješno vraćen. Vidi [[Project:Evidencija_brisanja]] za popis nedavnih brisanja i vraćanja. 788 sysop 3528 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Ako vratite izbrisanu stranicu, bit će vraćene i sve prijašnje promjene. Ako je u međuvremenu stvorena nova stranica s istim imenom, vraćena stranica bit će upisana kao prijašnja promjena sadašnje. Sadašnja stranica neće biti zamijenjena. 789 sysop 3530 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vidi i/ili vrati izbrisane stranice 790 sysop 3531 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Sljedeće su stranice izbrisane, ali se još uvijek nalaze u bazi i mogu se obnoviti. Baza se povremeno čisti od ovakvih stranica. 791 sysop 3532 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Izbrisana inačica od $1 792 sysop 3533 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default $1 inačica je arhivirano 793 sysop 3537 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Neočekivana vrijednost: "$1"="$2". 794 sysop 3538 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Otključaj bazu podataka 795 sysop 3539 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Da, sigurno želim otključati bazu. 796 sysop 3540 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Otključaj bazu podataka 797 sysop 3541 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Otključavanje baze podataka uspjelo 798 sysop 3542 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Baza podataka je otključana. 799 sysop 3543 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Otključavanjem baze omogućit ćete suradnicima uređivanje stranica, mijenjanje postavki, uređivanje popisa praćenja i druge stvari koje zahtijevaju promjene u bazi. Molim potvrdite svoju namjeru. 800 sysop 3544 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ukloni zaštitu 801 sysop 3545 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Razlog za uklanjanje zaštite 802 sysop 3546 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default uklonjena zaštita članka "[[$1]]" 803 sysop 3547 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default (Uklanjam zaštitu stranice "$1") 804 sysop 3548 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ukloni zaštitu s ove stranice 805 sysop 3550 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Nekorištene slike 806 sysop 3551 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default <p>Moguće je da su druge mrežne stranice izvan ovog wikija povezane na sliku neposrednim URLom, a nisu ovdje navedene unatoč aktivnoj uporabi.</p> 807 sysop 3552 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Prekini praćenje 808 sysop 3553 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Prekini praćenje 809 sysop 3554 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default (Ažurirano) 810 sysop 3556 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Postavi datoteku 811 sysop 3558 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Postavi datoteku 812 sysop 3559 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ova je datoteka oštećena ili ima nepravilan nastavak. Provjerite i pokušajte ponovo. 813 sysop 4568 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Postavljanje je onemogućeno 814 sysop 3561 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Postavljene datoteke 815 sysop 3562 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default postavljeno "$1" 816 sysop 3563 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Greška kod postavljanja 817 sysop 1744 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Upload images, sounds, documents etc. 818 sysop 3564 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Postavi sliku 819 sysop 3565 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default evidencija postavljanja 820 sysop 3566 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Evidencija_postavljanja 821 sysop 3567 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Dolje je popis nedavno postavljenih slika. 822 sysop 3569 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Niste prijavljeni 823 sysop 3570 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Za postavljanje datoteka morate biti [[Special:Userlogin|prijavljeni]. 824 sysop 4069 2005-12-02T03:56:25Z MediaWiki default '''STANITE!''' Prije nego što postavite sliku pročitajte i slijedite upute o [[Project:Slike|upotrebi slika]]. Ovaj obrazac služi za postavljanje novih slika. Za pregledavanje i pretraživanje već postavljenih slika vidi [[Special:Imagelist|popis postavljenih datoteka]]. Postavljanja i brisanja bilježe se i u [[Special:Log|evidenciji]]. Stavljanjem oznake u odgovarajući kvadratić morate potvrditi da postavljanjem slike ne kršite ničija autorska prava. Na kraju pritisnite dugme "Postavi datoteku". Da biste na stranicu stavili sliku, koristite poveznice tipa '''<nowiki>[[{{ns:6}}:datoteka.jpg]]</nowiki>''', '''<nowiki>[[{{ns:6}}:datoteka.png|popratni tekst]]</nowiki>''' ili '''<nowiki>[[{{ns:-2}}:datoteka.ogg]]</nowiki>''' za izravnu poveznicu na datoteku. 825 sysop 3574 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Upozorenje kod postavljanja 826 sysop 3575 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default 1 Ako želiš isključiti novi izgled stranice kategorija neka prvi znak bude "0". 827 sysop 3576 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default <b>Prava za suradnika "$1" postavljena</b> 828 sysop 3895 2005-11-09T22:26:46Z MediaWiki default <strong>Savjet:</strong> Koristite dugme 'Pokaži kako će izgledati' za testiranje svog CSS/JS prije snimanja. 829 sysop 3578 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default '''Ne zaboravite: samo isprobavate/pregledavate svoj suradnički CSS, i da još nije snimljen!''' 830 sysop 3579 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Uneseno suradničko ime već je u upotrebi. Unesite neko drugo ime. 831 sysop 3580 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default '''Ne zaboravite: samo isprobavate/pregledavate svoj suradnički JavaScript, i da još nije snimljen!''' 832 sysop 1759 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default User levels management 833 sysop 1760 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Add group 834 sysop 1761 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Edit group 835 sysop 1762 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Group description (max 255 characters):<br /> 836 sysop 1763 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Group name: 837 sysop 1764 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Edit user groups 838 sysop 1765 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Existent groups: 839 sysop 1766 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Available groups: 840 sysop 1767 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Select groups you want the user to be removed from or added to. Unselected groups will not be changed. You can unselect a group by using CTRL + Left Click 841 sysop 1768 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Member of: 842 sysop 1769 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Manage group rights 843 sysop 1770 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Manage user groups 844 sysop 1771 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default Enter a username: 845 sysop 3581 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Prijavi se 846 sysop 3582 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Odjavi se 847 sysop 4161 2006-01-01T13:00:57Z MediaWiki default Sustav pošte se vratio s greškom: 848 sysop 3584 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vidi suradnikovu stranicu 849 sysop 1776 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default userrights level 850 sysop 3593 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Statistika suradnika 851 sysop 4573 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Broj registriranih suradnika je '''$1'''. Od toga je '''$2''' (ili '''$4%''') administratora (vidi $3). 852 sysop 3596 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Popis potvrđenih članaka 853 sysop 3597 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pobriši moje stare potvrde 854 sysop 3601 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default '''Savjet:''' Ako želite promijeniti samo jednu ili nekoliko opcija, a ostale ostaviti istima kao u prethodnoj inačici koju ste ocijenili, izaberite željene izmjene, a ostale ostavite na 'Nemam stav'. 855 sysop 3604 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ako izaberem 'Nemam stav' koristi prethodnu ocjenu 856 sysop 3607 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Da biste potvrdili članak morate biti prijavljeni. 857 sysop 3608 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Nemam stav 858 sysop 3610 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Statistika o potvrdi stranice za $1 859 sysop 3611 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default <b>$1%</b><br />($2 od $3 bodova<br />od $4 suradnika) 860 sysop 3612 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default <b>$1%</b><br />($2 od $3 bodova<br />od jednog suradnika) 861 sysop 3621 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Statistike potvrde ovog članka 862 sysop 3622 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Potvrdi 863 sysop 4072 2005-12-02T03:56:25Z MediaWiki default <tr><th>Klasa</th>$1<th colspan=4>Mišljenje</th>$1<th>Komentar</th></tr> 864 sysop 3624 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default ovo je posljednja inačica 865 sysop 3627 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ukupno 866 sysop 3629 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Broj strana koje je potvrdio ovaj suradnik: $1. 867 sysop 3630 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Potvrđivati se mogu samo članci. Ova stranica <i>nije</i> u prostoru za članke. 868 sysop 3631 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Potvrdi ovu inačicu 869 sysop 3632 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Potvrda gotova. 870 sysop 3634 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Inačica 871 sysop 3635 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Inačica $1 872 sysop 3636 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pogledaj ovu inačicu 873 sysop 3640 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ovjeri stranicu 874 sysop 1801 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default zh 875 sysop 1802 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default cn 876 sysop 1803 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default hk 877 sysop 1804 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default sg 878 sysop 1805 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default tw 879 sysop 3641 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Verzija softvera 880 sysop 3644 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ova stranica je pogledana $1 puta. 881 sysop 3647 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vidi ($1) ($2) ($3). 882 sysop 3649 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vidi izvornik 883 sysop 3650 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vidi razgovor 884 sysop 3651 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Tražene stranice 885 sysop 3652 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Prati 886 sysop 3653 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default * broj stranica koje se prate (ne brojeći stranice za razgovor): $1 * [[Special:Watchlist/edit|prikaži i uredi popis praćenja]] 887 sysop 3654 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ovdje je abecedni popis stranica koje pratite. Označite stranice koje želite ukloniti s popisa i pritisnite dugme 'ukloni označeno' na dnu ekrana (uklanjanjem stranice sa sadržajem uklanja se i stranica za razgovor i obrnuto). 888 sysop 3655 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Moj popis praćenja 889 sysop 3658 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Broj stranica na vašem popisu praćenja je $1. 890 sysop 3659 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default (za suradnika "$1") 891 sysop 3660 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default provjera praćanih stranica za nedavne promjene 892 sysop 3661 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default provjera nedavnih promjena praćenih stranica 893 sysop 3662 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Niti jedna od praćenih stranica nije promijenjena od vašeg zadnjeg posjeta. 894 sysop 3663 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Niste prijavljeni 895 sysop 3664 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Morate biti [[Special:Userlogin|prijavljeni]] za promjene u popisu praćenja. 896 sysop 3665 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Prati ovaj članak 897 sysop 3666 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Prati ovu stranicu 898 sysop 3667 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default srijeda 899 sysop 3668 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default == Dobrodošli, $1! == Vaš je suradnički račun otvoren. Ne zaboravite podesiti korisničke postavke. 900 sysop 3669 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Što vodi ovamo 901 sysop 3670 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Da biste otvarali suradničke račune na ovom wikiju morate se [[Special:Userlogin|prijaviti]] i posjedovati odgovarajuća ovlaštenja. 902 sysop 3671 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Ne možete otvoriti suradnički račun 903 sysop 4582 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Za uređivanje stranice morate se $1. 904 sysop 3673 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Za uređivanje stranice morate se prijaviti 905 sysop 3674 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Za čitanje stranice morate se [[Special:Userlogin|prijaviti]]. 906 sysop 3675 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Za čitanje stranice morate se prijaviti 907 sysop 3676 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Vidi stranicu o projektu 908 sysop 1835 2005-06-25T11:06:49Z MediaWiki default {{SITENAME}} 909 sysop 3682 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Ovdje je posljednjih $1 promjena u posljednjih <b>$2</b> sati. 910 sysop 3683 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Ovo je snimljena inačica vašeg popisa praćenja. 911 sysop 3685 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Pokaži zadnjih $1 sati $2 dana $3 912 sysop 4073 2005-12-02T03:56:25Z MediaWiki default Neispravni parametri poslani u wfQuery()<br /> Funkcija: $1<br /> Upit: $2 913 sysop 4586 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Lozinka koju ste unijeli nije ispravna. Pokušajte ponovno. 914 sysop 3688 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Razlike 915 sysop 4590 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Vaša elektronska pošta * 916 sysop 4591 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Language: 917 sysop 3692 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Suradničko ime 918 sysop 3693 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Vaš nadimak (za potpisivanje) 919 sysop 3694 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Upišite lozinku 920 sysop 3695 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Ponovno upišite lozinku 921 sysop 3696 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Pravo ime (nije obvezno)* 922 sysop 3697 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Vaš tekst 923 sysop 4592 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Variant 924 4175 2006-01-15T23:51:50Z 80.141.124.101 image under new name on commons <center>[[Image:Flag of Esperanto.svg|450px]] == '''Bonvenon!''' == [[w:hr:Esperanto| Esperanto]] [http://www.esperanto.hr/eo/index.html Kurso] [http://www.lernu.net/lernu.php?lingvo=hr Lernu.net] 925 sysop 2497 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Trenutni tekst 926 sysop 2498 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Prvotni tekst 927 sysop 2499 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Ime 928 sysop 1855 2005-06-25T11:06:47Z MediaWiki default 929 sysop 3046 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Upozorenje: na stranici se možda ne nalaze najnovije promjene. 930 sysop 3330 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Baza podataka je automatski zaključana dok se sekundarni bazni poslužitelji ne usklade s glavnim 931 sysop 3366 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Ovo je evidencija promjena suradničkih prava. 932 sysop 3398 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Uočili smo problem s vašom prijavom. Zadnja naredba nije izvršena kako bi izbjegla zloupotreba. Molimo vas da u pregledniku pritisnete "Natrag" (Back) i ponovno učitate stranicu s koje ste stigli. 933 sysop 1860 2005-06-25T11:06:47Z MediaWiki default SORBS DNSBL 934 sysop 3426 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vaša IP adresa je na popisu otvorenih posrednika na poslužitelju [http://www.sorbs.net SORBS] DNSBL. Ne možete otvoriti račun. 935 sysop 3427 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vaša IP adresa je na popisu otvorenih posrednika na poslužitelju [http://www.sorbs.net SORBS] DNSBL. 936 sysop 4156 2006-01-01T13:00:57Z MediaWiki default Naslov: 937 sysop 4157 2006-01-01T13:00:57Z MediaWiki default Suradnik: 938 sysop 3437 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default (SQL upit sakriven) 939 sysop 3480 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Običan potpis (bez automatske poveznice) 940 sysop 3504 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Dodaj na popis praćenja [alt-w] 941 sysop 1868 2005-06-25T11:06:47Z MediaWiki default undo 942 sysop 1869 2005-06-25T11:06:47Z MediaWiki default -{}- 943 sysop 2448 2005-08-19T23:15:39Z MediaWiki default v 944 sysop 2491 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Dodana skupina $2 945 sysop 2494 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Svi članci (prostor $1) 946 sysop 2503 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Svi ne-članci 947 sysop 4146 2006-01-01T13:00:54Z MediaWiki default Sve stranice koje nisu u prostoru $1 948 sysop 2506 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Pokaži stranice počevši od: 949 sysop 2511 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Ovaj je suradnik već birokrat 950 sysop 2512 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Ovaj je suradnik već upravitelj 951 sysop 2513 2005-09-05T09:25:12Z MediaWiki default Ovaj je suradnik već administrator 952 sysop 2529 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Greška u ovlaštenjima 953 sysop 2530 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Radnju koju ste započeli može obaviti samo korisnik s ovlaštenjem "$2". Pogledajte $1. 954 sysop 2575 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default promijenio 955 sysop 2576 2005-09-05T09:25:13Z MediaWiki default Promijenjena skupina $2 956 sysop 2585 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Potvrda e-mail adrese 957 sysop 2586 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Vi ili netko drugi s IP adrese $1 ste otvorili suradnički račun pod imenom "$2" s ovom e-mail adresom na Wikipediji. Kako biste potvrdili da je ovaj suradnički račun uistinu vaš i uključili e-mail naredbe na Wikipediji, otvorite u vašem pregledniku sljedeću poveznicu: $3 Ako ovo *niste* vi, nemojte otvarati poveznicu. Valjanost ovog potvrdnog koda istječe $4. 958 sysop 2587 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Došlo je do greške kod snimanja vaše potvrde. 959 sysop 2588 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Pogrešna potvrda. Kod je možda istekao. 960 sysop 2589 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Vaša je e-mail adresa potvrđena. 961 sysop 2590 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Pošalji kôd za potvrdu e-mail adrese 962 sysop 2591 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Poruka s potvrdom nije se mogla poslati. Provjerite pravilnost adrese. 963 sysop 2592 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Poruka s potvrdom je poslana. 964 sysop 2593 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default {{SITENAME}}: potvrda e-mail adrese 965 sysop 2594 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Vaša je e-mail adresa potvrđena. Možete se prijaviti i uživati u wikiju. 966 sysop 2595 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default U ovom wikiju morate prije korištenja e-mail naredbi verificirati svoju e-mail adresu. Kliknite na dugme ispod kako biste poslali poruku s potvrdom na vašu adresu. U poruci će biti poveznica koju morate otvoriti u svom web pregledniku da biste verificirali adresu. 967 sysop 2603 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default $1 manjih izmjena 968 sysop 1902 2005-07-03T11:52:38Z MediaWiki default all 969 sysop 2615 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Stvori članak 970 sysop 2616 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default stvorio 971 sysop 2634 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Izbriši i premjesti 972 sysop 2635 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Obrisano kako bi se napravilo mjesta za premještaj. 973 sysop 2636 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default ==Nužno brisanje== Odredišni članak "[[$1]]" već postoji. Želite li ga obrisati da biste napravili mjesto za premještaj? 974 sysop 2639 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default [izbrisano] 975 sysop 2651 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Ime datoteke na wikiju 976 sysop 2662 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Na navedenu adresu poslan je e-mail s potvrdom. Prije nego što pošaljemo daljnje poruke, molimo vas da otvorite e-mail i slijedite u njemu sadržana uputstva. 977 sysop 2664 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Uredi koristeći se vanjskom aplikacijom 978 sysop 2665 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Vidi [http://meta.wikimedia.org/wiki/Help:External_editors setup upute] za više informacija. 979 sysop 4377 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Adresa elektronske pošte * 980 sysop 2680 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Vaša e-mail adresa je ovjerena $1. 981 sysop 2681 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Potvrdite svoju e-mail adresu 982 sysop 2686 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Vaša e-mail adresa <strong>još nije ovjerena</strong>. Ne možemo poslati e-mail ni u jednoj od sljedećih naredbi. 983 sysop 2696 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default $WATCHINGUSERNAME, stranicu na projektu {{SITENAME}} s naslovom $PAGETITLE je dana $PAGEEDITDATE $CHANGEDORCREATED suradnik $PAGEEDITOR, pogledajte $PAGETITLE_URL za trenutnu inačicu. $NEWPAGE Sažetak urednika: $PAGESUMMARY $PAGEMINOREDIT Možete se javiti uredniku: mail: $PAGEEDITOR_EMAIL wiki: $PAGEEDITOR_WIKI Do vašeg ponovnog posjeta stranici nećete dobivati daljnja izviješća. Postavke za izvješćivanje možete resetirati na svom popisu praćenja. Vaš sustav izvješćivanja - hrvatska {{SITENAME}}. -- Za promjene svog popisa praćenja posjetite {{SERVER}}{{localurl:Special:Watchlist|edit=yes}} Za pomoć posjetite: {{SERVER}}{{localurl:Help:Contents}} 984 sysop 2697 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Pogledaj $1 za promjene od zadnjeg posjeta. 985 sysop 2698 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default {{SITENAME}} - izvješća o promjenama 986 sysop 2699 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Ovo je nova stranica. 987 sysop 2700 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Označi sve stranice kao već posjećene 988 sysop 2701 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default {{SITENAME}}: Stranicu $PAGETITLE je $CHANGEDORCREATED suradnik $PAGEEDITOR 989 sysop 3838 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default sadržaj je bio: '$1' (a jedini urednik '$2') 990 sysop 2708 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Dijafragma 991 sysop 2709 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Autor 992 sysop 2710 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Dubina boje 993 sysop 2711 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Osvijetljenost 994 sysop 2712 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Tip kolor filtera 995 sysop 2713 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Kolor prostor 996 sysop 1935 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default sRGB 997 sysop 1936 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default FFFF.H 998 sysop 2714 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Značenje pojedinih komponenti 999 sysop 2715 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default ne postoji 1000 sysop 1939 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default Y 1001 sysop 1940 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default Cb 1002 sysop 1941 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default Cr 1003 sysop 1942 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default R 1004 sysop 1943 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default G 1005 sysop 1944 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default B 1006 sysop 2716 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Dubina boje poslije sažimanja 1007 sysop 2717 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Način sažimanja 1008 sysop 2718 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Nesažeto 1009 sysop 1948 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default JPEG 1010 sysop 2719 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Kontrast 1011 sysop 2720 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Normalno 1012 sysop 2721 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Meko 1013 sysop 2722 2005-09-05T09:25:16Z MediaWiki default Tvrdo 1014 sysop 2723 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Nositelj prava 1015 sysop 2724 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Dodatna obrada slike 1016 sysop 2725 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Normalni proces 1017 sysop 2726 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Nestadardni proces 1018 sysop 2727 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Datum zadnje promjene datoteke 1019 sysop 2728 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Datum i vrijeme digitalizacije 1020 sysop 2729 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Datum i vrijeme slikanja 1021 sysop 2730 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Opis postavki uređaja 1022 sysop 2731 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Razmjer digitalnog zooma 1023 sysop 2732 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Exif verzija 1024 sysop 2733 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Kompenzacija ekspozicije 1025 sysop 2734 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Indeks ekspozicije 1026 sysop 2735 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Režim izbora ekspozicije 1027 sysop 2736 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Automatski 1028 sysop 2737 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Ručno 1029 sysop 2738 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Automatski sa zadanim rasponom 1030 sysop 2739 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Program ekspozicije 1031 sysop 2740 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Nepoznato 1032 sysop 2741 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Ručno 1033 sysop 2742 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Normalni program 1034 sysop 2743 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Prioritet dijafragme 1035 sysop 2744 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Prioritet zatvarača 1036 sysop 2745 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Umjetnički program (na temelju nužne dubine polja) 1037 sysop 2746 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Sportski program (na temelju što bržeg zatvarača) 1038 sysop 2747 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Portretni režim (za krupne planove s neoštrom pozadinom) 1039 sysop 2748 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Režim krajolika (za slike krajolika s oštrom pozadinom) 1040 sysop 2749 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Ekspozicija 1041 sysop 2750 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Izvorna datoteka 1042 sysop 2751 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Digitalni fotoaparat 1043 sysop 2752 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Bljeskalica 1044 sysop 2753 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Energija bljeskalice 1045 sysop 2754 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Podržana verzija Flashpixa 1046 sysop 2755 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default F broj dijafragme 1047 sysop 2756 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Žarišna duljina leće 1048 sysop 2757 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Ekvivalent žarišne daljine za 35 mm film 1049 sysop 2758 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Jedinica razlučivosti žarišne ravnine 1050 sysop 2760 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Vodoravna razlučivost žarišne ravnine 1051 sysop 2761 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Okomita razlučivost žarišne ravnine 1052 sysop 2762 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Kontrola osvijetljenosti 1053 sysop 2763 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Nema 1054 sysop 2764 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Malo povećanje 1055 sysop 2765 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Veliko povećanje 1056 sysop 2766 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Malo smanjenje 1057 sysop 2767 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Veliko smanjenje 1058 sysop 2768 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Visina 1059 sysop 2769 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Visina ispod ili iznad mora 1060 sysop 2770 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Ime GPS područja 1061 sysop 2771 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default GPS datum 1062 sysop 2772 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Peleng objekta 1063 sysop 2773 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Indeks pelenga objekta 1064 sysop 2774 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Udaljenost objekta 1065 sysop 2775 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Mjerne jedinice udaljenosti objekta 1066 sysop 2776 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Zemlj. širina objekta 1067 sysop 2777 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Indeks zemlj. širine objekta 1068 sysop 2778 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Zemljopisna dužina objekta 1069 sysop 2779 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Indeks zemlj. dužine objekta 1070 sysop 2780 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default GPS diferencijalna korekcija 1071 sysop 2781 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Magnetni sjever 1072 sysop 2782 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Pravi sjever 1073 sysop 2783 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Preciznost mjerenja 1074 sysop 2784 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Azimut slike 1075 sysop 2785 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Tip azimuta slike (pravi ili magnetni) 1076 sysop 2786 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Širina 1077 sysop 2787 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Sjever 1078 sysop 2788 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Jug 1079 sysop 2789 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Sjeverna ili južna širina 1080 sysop 2790 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default Dužina 1081 sysop 2791 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Istok 1082 sysop 2792 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Zapad 1083 sysop 2793 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Istočna ili zapadna dužina 1084 sysop 2794 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Korišteni geodetski koordinatni sustav 1085 sysop 2795 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Režim mjerenja 1086 sysop 2796 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Dvodimenzionalno mjerenje 1087 sysop 2797 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Trodimenzionalno mjerenje 1088 sysop 2798 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Ime metode obrade GPS podataka 1089 sysop 2799 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Korišteni sateliti 1090 sysop 2800 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Brzina GPS prijemnika 1091 sysop 2801 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default kmh 1092 sysop 2802 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default mph 1093 sysop 2803 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default čv 1094 sysop 2804 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Jedinica brzine 1095 sysop 2805 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Status prijemnika 1096 sysop 2806 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Mjerenje u tijeku 1097 sysop 2807 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Spreman za prijenos 1098 sysop 2808 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Vrijeme po GPS-u (atomski sat) 1099 sysop 2809 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Azimut prijemnika 1100 sysop 2810 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Tip azimuta prijemnika (pravi ili magnetni) 1101 sysop 2811 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Verzija bloka GPS-informacije 1102 sysop 2812 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Ime slike 1103 sysop 2813 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Visina 1104 sysop 2814 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Jedinstveni identifikator slike 1105 sysop 2815 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Širina 1106 sysop 2816 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default ISO vrijednost 1107 sysop 2817 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Udaljenost JPEG previewa od početka datoteke 1108 sysop 2818 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Količina bajtova JPEG previewa 1109 sysop 2819 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Izvor svjetlosti 1110 sysop 2820 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Nepoznato 1111 sysop 2821 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Dnevna svjetlost 1112 sysop 2822 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Oblačno vrijeme 1113 sysop 2823 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Sjena 1114 sysop 2824 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Fluorescentna svjetlost (D 5700 – 7100K) 1115 sysop 2825 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Fluorescentna svjetlost (N 4600 – 5400K) 1116 sysop 2826 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Fluorescentna svjetlost (W 3900 – 4500K) 1117 sysop 2827 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Bijela fluorescencija (WW 3200 – 3700K) 1118 sysop 2828 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Standardno svjetlo A 1119 sysop 2829 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Standardno svjetlo B 1120 sysop 2830 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Standardno svjetlo C 1121 sysop 2831 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Fluorescentno 1122 sysop 2061 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default D55 1123 sysop 2062 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default D65 1124 sysop 2063 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default D75 1125 sysop 2064 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default D50 1126 sysop 2832 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default ISO studijska svjetiljka 1127 sysop 2833 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Drugi izvor svjetla 1128 sysop 2834 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Volframska žarulja 1129 sysop 2835 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Bljeskalica 1130 sysop 2836 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Lijepo vrijeme 1131 sysop 2837 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Proizvođač kamere 1132 sysop 2071 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default $1 1133 sysop 2838 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Napomene proizvođača 1134 sysop 2839 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Minimalni broj dijafragme 1135 sysop 2840 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Režim mjerača vremena 1136 sysop 2841 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Nepoznato 1137 sysop 2842 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Prosjek 1138 sysop 2843 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Prosjek s težištem na sredini 1139 sysop 2844 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Drugo 1140 sysop 2845 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Točka 1141 sysop 2846 2005-09-05T09:25:18Z MediaWiki default Više točaka 1142 sysop 2847 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Matrični 1143 sysop 2848 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Djelomični 1144 sysop 2849 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Model kamere 1145 sysop 2084 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default $1 1146 sysop 2850 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Optoelektronski faktor konverzije 1147 sysop 2851 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Orijentacija kadra 1148 sysop 2852 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Normalno 1149 sysop 2853 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zrcaljeno po horizontali 1150 sysop 2854 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zaokrenuto 180° 1151 sysop 2855 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zrcaljeno po vertikali 1152 sysop 2856 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zaokrenuto 90° suprotno od sata i zrcaljeno po vertikali 1153 sysop 2857 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zaokrenuto 90° u smjeru sata 1154 sysop 2858 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zaokrenuto 90° u smjeru sata i zrcaljeno po vertikali 1155 sysop 2859 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zaokrenuto 90° suprotno od sata 1156 sysop 2860 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Kolor model 1157 sysop 2096 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default RGB 1158 sysop 2097 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default YCbCr 1159 sysop 2861 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Puna širina slike 1160 sysop 2862 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Puna visina slike 1161 sysop 2863 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Princip rasporeda podataka 1162 sysop 4379 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default zrnasti format 1163 sysop 4380 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default planarni format 1164 sysop 2864 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Kromaticitet primarnih boja 1165 sysop 2865 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Mjesto bijele i crne točke 1166 sysop 2866 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Povezani zvučni zapis 1167 sysop 2867 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Jedinica razlučivosti 1168 sysop 2107 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default inches 1169 sysop 2108 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default centimetres 1170 sysop 2868 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Broj redova u bloku 1171 sysop 2869 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Broj kolor komponenata 1172 sysop 2870 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Zasićenje 1173 sysop 2871 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Normalno 1174 sysop 2872 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Niska saturacija 1175 sysop 2873 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Visoka saturacija 1176 sysop 2874 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Tip scene na snimci 1177 sysop 2875 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Standardno 1178 sysop 2876 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Pejzaž 1179 sysop 2877 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Portret 1180 sysop 2878 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Noćno 1181 sysop 2879 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Tip scene 1182 sysop 2880 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Izravno fotografirana slika 1183 sysop 2881 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Tip senzora 1184 sysop 2882 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Nedefinirano 1185 sysop 2883 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Jednokristalni matrični senzor 1186 sysop 2884 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Dvokristalni matrični senzor 1187 sysop 2885 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Trokristalni matrični senzor 1188 sysop 2886 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Sekvencijalni matrični senzor 1189 sysop 2887 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Trobojni linearni senzor 1190 sysop 2888 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Sekvencijalni linearni senzor 1191 sysop 2889 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Oštrina 1192 sysop 2890 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Normalno 1193 sysop 2891 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Meko 1194 sysop 2892 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Tvrdo 1195 sysop 2893 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Brzina zatvarača 1196 sysop 2894 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Korišteni softver 1197 sysop 2136 2005-07-03T11:52:39Z MediaWiki default $1 1198 sysop 2895 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Prostorna frekvencijska karakteristika 1199 sysop 2896 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Spektralna osjetljivost 1200 sysop 2897 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Veličina komprimiranog bloka 1201 sysop 2898 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Položaj bloka podataka 1202 sysop 2899 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Položaj i površina objekta snimke 1203 sysop 2900 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Udaljenost do objekta 1204 sysop 2902 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Raspon udaljenosti subjekata 1205 sysop 2903 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Nepoznato 1206 sysop 2904 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Krupni plan 1207 sysop 2905 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Bliski plan 1208 sysop 2906 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Udaljeno 1209 sysop 2907 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Položaj subjekta 1210 sysop 2908 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Dio sekunde u kojem je slikano 1211 sysop 2909 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Dio sekunde u kojem je digitalizirano 1212 sysop 2910 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Dio sekunde u kojem je fotografirano 1213 sysop 2911 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Funkcija preoblikovanja kolor prostora 1214 sysop 2912 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Suradnički komentar 1215 sysop 2913 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Balans bijele 1216 sysop 2914 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Automatski 1217 sysop 2915 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Ručno 1218 sysop 2916 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Kromaticitet bijele točke 1219 sysop 2917 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Vodoravna razlučivost 1220 sysop 2918 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Matrični koeficijenti preobrazbe kolor prostora 1221 sysop 2919 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Razmještaj komponenata Y i C 1222 sysop 2920 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Omjer kompnente Y prema C 1223 sysop 2921 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default Okomita razlučivost 1224 sysop 2927 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Došlo je do greške s vanjskom autorizacijom ili vam nije dozvoljeno osvježavanje vanjskog suradničkog računa. 1225 sysop 2940 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default $1KB, MIME tip: <code>$2</code> 1226 sysop 2945 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Datoteke 1227 sysop 2955 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Suradnici od povjerenja koji mogu blokirati druge suradnike i brisati članke 1228 sysop 2170 2005-07-03T11:52:40Z MediaWiki default Administrator 1229 sysop 2956 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Anonimni suradnici 1230 sysop 2957 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Anonimni 1231 sysop 2958 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Članovi skupine birokrata mogu davati suradnicima adminstratorska prava 1232 sysop 2959 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Birokrat 1233 sysop 2960 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Prijavljeni suradnici 1234 sysop 2961 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Suradnik 1235 sysop 2962 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Upravitelji imaju potpuni pristup 1236 sysop 2963 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Upravitelj 1237 sysop 2179 2005-07-03T11:52:40Z MediaWiki default grouprights level 1238 sysop 2964 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Suradničke skupine 1239 sysop 2965 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Dodaj skupinu 1240 sysop 2966 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Skupina pod tim imenom već postoji 1241 sysop 2967 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Uredi skupinu 1242 sysop 2968 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Opis skupine (najviše 255 znakova):<br /> 1243 sysop 2969 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Ime skupine: 1244 sysop 2970 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Ako ime ili opis počinje s dvotočkom, ostatak će se smatrati imenom sistemske poruke pa će biti lokalizirano u MediaWiki prostoru 1245 sysop 2971 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Postojeće skupine 1246 sysop 2972 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Postojeće skupine: 1247 sysop 2973 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Upravljaj skupnim pravima 1248 sysop 2974 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Molim unesite valjano ime skupine 1249 sysop 2975 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default ID || Ime || Opis || Prava 1250 sysop 2984 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Najstarije 1251 sysop 2985 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Najnovije 1252 sysop 2998 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default sve 1253 sysop 3008 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Odredišni naslov pripada posebnom tipu; u taj prostor ne mogu pomicati stranice. 1254 sysop 3012 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Transwiki uvoz 1255 sysop 3013 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Nije unesen nijedan izvor za transwiki uvoz i neposredno postavljanje povijesti je onemogućeno. 1256 sysop 3022 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Ne mogu prihvatiti e-mail adresu jer nije valjano oblikovana. Molim unesite ispravno oblikovanu adresu ili ostavite polje praznim. 1257 sysop 3849 2005-11-09T22:26:43Z MediaWiki default Sve osim odabranog 1258 sysop 3025 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default IP adresa ili suradničko ime 1259 sysop 4428 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default 2 sata:2 hours,6 sati:6 hours,1 dan:1 day,3 dana:3 days,1 tjedan:1 week,2 tjedna:2 weeks,1 mjesec:1 month,3 mjeseca:3 months,6 mjeseci:6 months,1 godine:1 year,zauvijek:infinite 1260 sysop 3030 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Neki drugi rok (na engleskom, npr. 6 days 1261 sysop 3031 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default drugo 1262 sysop 3128 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default '''Upozorenje''': Ova datoteka možda sadrži zlonamjerni program čije bi izvršavanje moglo ugroziti vaš računalni sustav. <hr> 1263 sysop 3129 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Metapodaci 1264 sysop 2222 2005-07-03T11:52:40Z MediaWiki default Wikipedia:Metadata 1265 sysop 3146 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Evidencija premještanja 1266 sysop 3147 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Ispod je popis premještenih stranica. 1267 sysop 3154 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Razlog 1268 sysop 3862 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default Prostor: 1269 sysop 3198 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default <strong>Nije navedena e-mail adresa</strong>, stoga sljedeće naredbe neće raditi. 1270 sysop 3203 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ne postoji datoteka s ovim imenom. Možete ju $1. 1271 sysop 2238 2005-07-03T11:52:41Z MediaWiki default [$1] 1272 sysop 3241 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default [$1 suradnika prati ovu stranicu] 1273 sysop 3261 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Vaša je lozinka prekratka. Lozinke moraju sadržavati najmanje $1 znakova. 1274 sysop 3275 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default * E-mail (nije obvezno): Omogućuje drugima da vas kontaktiraju na suradničkoj stranici ili stranici za razgovor bez javnog otkrivanja vaše e-mail adrese. Također, ako zaboravite lozinku možemo vam na ovu adresu poslati novu, privremenu. 1275 sysop 3276 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ova će se adresa koristiti i za slanje izvješća o promjenama u wikiju, ako ih uključite. 1276 sysop 3277 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default * Pravo ime (nije obvezno): za pravnu atribuciju vaših doprinosa. 1277 sysop 3291 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Ispiši 1278 sysop 3334 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default sve 1279 sysop 3345 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Skupina $2 preimenovana u $3 1280 sysop 3349 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Posebne stranice s ograničenim pristupom 1281 sysop 3358 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default vrati 1282 sysop 3379 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default [Interwiki transkluzija isključena] 1283 sysop 3380 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default [Dobava predloška nije uspjela; $1; ispričavam se] 1284 sysop 3381 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default [URL je predug; ispričavam se] 1285 sysop 3384 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Traži po cjelokupnom tekstu 1286 sysop 3394 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Izvorni i odredišni naslov su isti; ne mogu premjestiti stranicu na nju samu. 1287 sysop 3402 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Postavi oznaku upravitelja 1288 sysop 3404 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Za podrobnije informacije vidi $1. 1289 sysop 3409 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default Prikaži promjene 1290 sysop 4060 2005-12-02T03:56:24Z MediaWiki default * navigation ** mainpage|mainpage ** portal-url|portal ** currentevents-url|currentevents ** recentchanges-url|recentchanges ** randompage-url|randompage ** helppage|help ** sitesupport-url|sitesupport 1291 sysop 3428 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Ime datoteke na vašem računalu 1292 sysop 4158 2006-01-01T13:00:57Z MediaWiki default Veličina sličice (umanjene inačice slike): 1293 sysop 3474 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pošalji mi e-mail i kod manjih izmjena 1294 sysop 3475 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži moju e-mail adresu u obavijestima o izmjeni 1295 sysop 3476 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pošalji mi e-mail kod izmjene moje stranice za razgovor 1296 sysop 3477 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pošalji mi e-mail kod izmjene stranice u popisu praćenja 1297 sysop 3478 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Uvijek koristi vanjski program za usporedbu 1298 sysop 3479 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Uvijek koristi vanjski editor 1299 sysop 3490 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži broj suradnika koji prate stranicu (u nedavnim izmjenama, popisu praćenja i samim člancima) 1300 sysop 3498 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prikaži promjene učinjene u tekstu. [alt-d] 1301 sysop 3510 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Pokušaj naći točan pogodak 1302 sysop 3523 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Vrati jedno uređivanje 1303 sysop 3557 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Server ne može pisati u direktorij za postavljanje ($1). 1304 sysop 3568 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default [$1 Postavi novu inačicu datoteke] 1305 sysop 3571 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ova datoteka sadrži HTML ili skriptu, što može dovesti do grešaka u web pregledniku. 1306 sysop 3573 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Datoteka sadrži virus! Podrobnije: $1 1307 sysop 3585 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Upravljanje suradničkim pravima 1308 sysop 3586 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Uredi skupine suradnika 1309 sysop 3587 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Dostupne skupine: 1310 sysop 3588 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Izaberite skupine u koje želite dodati ili iz njih ukloniti suradnika. Neoznačene skupine neće se promijeniti. Skupinu možete deselektirati istovremenim pritiskom CTRL + lijeva tipka miša 1311 sysop 3589 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Član: 1312 sysop 3590 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Članstvo u skupini $1 zamijenjeno članstvom u skupini $2 1313 sysop 3591 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Upravljaj skupinama suradnika 1314 sysop 3592 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Unesite suradničko ime: 1315 sysop 3595 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Dodaj 1316 sysop 3598 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Izbriši 1317 sysop 3599 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default _Suradnik \ ^Tema 1318 sysop 3600 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Suradnik $1 1319 sysop 3602 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Označite kvadratić ako ste sigurni! 1320 sysop 3603 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default <th>#</th><th>Tema</th><th>Raspon</th><th>Akcija</th> 1321 sysop 3605 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pregled mojih potvrda 1322 sysop 3606 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Ne 1323 sysop 3609 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default $1 od $2 1324 sysop 3613 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Inačice za $1 1325 sysop 2328 2005-07-03T11:52:42Z MediaWiki default See the validation statistics for "$1" <a href="$2">here</a> 1326 sysop 3615 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Inačica 1327 sysop 3616 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vaše ocjene su pohranjene! 1328 sysop 3617 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Inačica #$1 1329 sysop 3618 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Inačica $1 1330 sysop 3619 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default detaljno 1331 sysop 3620 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pokaži moje potvrde 1332 sysop 3625 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vrijeme 1333 sysop 3626 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Project:Potvrđivanje tema 1334 sysop 3628 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pregled potvrda suradnik $1 1335 sysop 3633 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Potvrda za "$1" 1336 sysop 3637 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Promijenite ovaj tekst <a href="{{SERVER}}{{localurl:MediaWiki:Val_votepage_intro}}">ovdje</a>! 1337 sysop 3638 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default <b>Nikad, <i>ni u kom slučaju</i>, ne mijenjajte ovo bez <i>eksplicitnog</i> konsenzusa zajednice!</b> 1338 sysop 3639 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Da 1339 sysop 2343 2005-07-03T11:52:42Z MediaWiki default is 1340 sysop 2344 2005-07-03T11:52:42Z MediaWiki default iz 1341 sysop 3642 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Potrebna inačica $1 MediaWikija 1342 sysop 3643 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Za korištenje ove stranice potrebna je inačica $1 MediaWiki softvera. Pogledaj [[Special:Version]] 1343 sysop 3648 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pogledi 1344 sysop 3656 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default sve 1345 sysop 3657 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default sve 1346 sysop 3677 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default * Uključeno je izvješćivanje e-mailom. 1347 sysop 3678 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default * Stranice koje su promijenjene od vašeg zadnjeg posjeta prikazane su '''podebljano''' 1348 sysop 3904 2005-11-09T22:26:46Z MediaWiki default Sakrij 1349 sysop 3681 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default $1 moja uređivanja. 1350 sysop 3905 2005-11-09T22:26:46Z MediaWiki default Pokaži 1351 sysop 3689 2005-09-05T09:25:29Z MediaWiki default Vaša domena 1352 sysop 2759 2005-09-05T09:25:17Z MediaWiki default inči 1353 sysop 2901 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default $1 metara 1354 sysop 2391 2005-07-29T10:41:53Z MediaWiki default $1 dpc 1355 sysop 2392 2005-07-29T10:41:53Z MediaWiki default $1 dpi 1356 sysop 2415 2005-07-29T10:41:55Z MediaWiki default - 1357 sysop 3425 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default (Pregled) 1358 sysop 4065 2005-12-02T03:56:25Z MediaWiki default ; $4$5 : [$2 $1] 1359 sysop 4066 2005-12-02T03:56:25Z MediaWiki default <div id='mw_trackbacks'> ''Trackbackovi'' za ovaj članak:<br /> $1 </div> 1360 sysop 3507 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Trackback izbrisan. 1361 sysop 4067 2005-12-02T03:56:25Z MediaWiki default ; $4$5 : [$2 $1]: <nowiki>$3</nowiki> 1362 sysop 2429 2005-07-29T10:41:55Z MediaWiki default Trackback 1363 sysop 3509 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default ([$1 izbrisati]) 1364 sysop 3534 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Uvijek 1365 sysop 3535 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Prema postavkama preglednika 1366 sysop 3536 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Nikad 1367 sysop 3549 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Nekorištene kategorije 1368 sysop 3892 2005-11-09T22:26:45Z MediaWiki default Na navedenim stranicama kategorija nema ni jednog članka ili potkategorije. 1369 sysop 3614 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vidi statistike za potvrdu "$1" <a href="$2">ovdje</a> 1370 sysop 2922 2005-09-05T09:25:19Z MediaWiki default istječe $1 1371 sysop 3017 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default neograničeno 1372 sysop 3029 2005-09-05T09:25:21Z MediaWiki default Popis blokiranja je prazan. 1373 sysop 2458 2005-08-19T23:15:40Z MediaWiki default /^(.*?)([a-zA-Z\x80-\xff]+)$/sD 1374 sysop 3142 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default Stranice na koje vodi najviše poveznica 1375 sysop 3166 2005-09-05T09:25:23Z MediaWiki default sve 1376 sysop 3348 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default jedna pobrisana izmjena 1377 sysop 2473 2005-08-19T23:15:43Z MediaWiki default px 1378 sysop 2598 2005-09-05T09:25:14Z MediaWiki default Suradnik [[User:$1|$1]] ([[User talk:$1|talk]]) izbrisao je ovaj članak nakon što ste ga počeli uređivati. Razlog brisanja : ''$2'' Potvrdite namjeru vraćanja ovog članka. 1379 sysop 2642 2005-09-05T09:25:15Z MediaWiki default Upozorenje: dok ste uređivali stranicu netko ju je izbrisao! 1380 sysop 4384 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Datoteka s ovim imenom već postoji; molim postavite ju pod drugim imenom. [[Image:$1|thumb|center|$1]] 1381 sysop 4385 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Datoteka s ovim imenom već postoji u središnjem spremniku datoteka; molim postavite ju pod drugim imenom. [[Image:$1|thumb|center|$1]] 1382 sysop 2949 2005-09-05T09:25:20Z MediaWiki default Opis: 1383 sysop 4434 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Veličina ove datoteke veća je od one dopuštene postavkama poslužitelja. 1384 sysop 4435 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Dozvola 1385 sysop 3079 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default prijava 1386 sysop 3080 2005-09-05T09:25:22Z MediaWiki default Morate se $1 da biste vidjeli ostale stranice. 1387 sysop 3204 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default postaviti 1388 sysop 4470 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Molim odaberite: 1389 sysop 3265 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Trajna poveznica 1390 sysop 3274 2005-09-05T09:25:24Z MediaWiki default Indeks prema početku naslova 1391 sysop 3338 2005-09-05T09:25:25Z MediaWiki default Vrati 1392 sysop 3405 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default stranica s opisom datoteke 1393 sysop 3410 2005-09-05T09:25:26Z MediaWiki default ($1 botova) 1394 sysop 4553 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Recreate the page despite it has been deleted 1395 sysop 3529 2005-09-05T09:25:27Z MediaWiki default Ovaj je članak izbrisan. Razlog za brisanje prikazan je u donjem sažetku, zajedno s detaljima o suradnicima koji su uređivali ovu stranicu prije brisanja. Tekst izbrisanih inačica dostupan je samo administratorima. 1396 sysop 3555 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default obnovljeno od zadnjeg posjeta 1397 sysop 3645 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Vidi $1? 1398 sysop 3646 2005-09-05T09:25:28Z MediaWiki default Pogledaj izbrisanu stranicu 1399 sysop 4585 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default $1 botove. 1400 3700 2005-09-16T08:25:32Z Tomahawk 10 *Bernard Sève: [[La question philosophique de l'existence de Dieu]] - (Prijevod Tomislav Dretar) 1401 3701 2005-09-16T08:27:56Z Tomahawk 10 Djelo je prevedeno, čekam suglasnost "puf-a" (Presses Universitaires de France) za objavljivanje hrvatskog prijevoda. --[[Suradnik:Tomahawk|Tomahawk]] 08:27, 16. rujna 2005. (UTC)Tomahawk 1402 3796 2005-10-04T17:51:28Z Tomahawk Cheerocky 11 == Istraživanja == *Rizo Džafić:[[Razvitak književnosti za djecu u Bosni i Hercegovini]] Hrvatski prijevod Tomislava Dretara *Rizo DŽafić:[[Tematske, genealoške i kontekstualne vrijednosti suvremene književnosti za djecu]] Hrvatski prijevod Tomislava Dretara [[Category:Književnost za djecu]] 1403 4337 2006-06-07T08:03:11Z 85.92.236.87 /* '''Dragan Kulidžan''' */ <center>'''Sveučilište u Zagrebu'''</center> <center>'''University of Zagreb'''</center> <center>'''Filozofski fakultet Zagreb'''</center> <center>'''Faculty of Philosophy Zagreb'''</center> <center> '''R i z o Dž a f i ć'''</center> <center>'''Razvitak dječje književnosti u Bosni i Hercegovini'''</center> <center>'''Developement of Literary art for childerns in Bosnia and Hercegovina'''</center> <center> '''Magistarski rad'''</center> <center>'''Masters thesis'''</center> <center>Mentor: Prof. Dr. Ivo Zalar</center> <center>'''Zagreb, listopad 2000'''</center> <center>'''Zagreb, October 2000'''</center> == <center>'''Razvitak dječje književnosti u Bosni i Hercegovini'''</center>== <center>'''Pred fenomenom dječje priče'''</center> <center>'''a - Pojam, značenje i specifičnost dječje priče u Bosni i Hercegovini'''</center> <center>'''b - Dosdašnja istraživanja'''</center> == <center>'''Pojam, značenje i specifičnost dječje priče u Bosni i Hercegovini'''</center> == Suvremeni teoretičari samatraju da proučavanje dječje književnosti, "zahtijeva interes okrenut prema spoznaji nekih veza i odnos koji nisu nužni ako je riječ jednostavno o skupljanju znanja u smislu poznavanja nečega. Danas je tako proučavanje književnosti uvijek neka "struka", istraživanje, ili je barem, posebna vrsta djelatnosti koja "književnost uzima kao svojevrsno predmetno područje" ( 39, str. 138.). Dječja književnost je stoljećima bila negirana i omalovažavana, a u ovom stoljeću je postala činjenica koja se ne može prešutjeti i negirati. Ona postoji, ima svoje zakone i pravila, svoj svijet omeđen specifičnim potrebama i interesima teme i motive. Pri proučavanju dječje književnosti jedni teoretičari uzumaju u obzir odnos djelo - čitalac, a drugi dijete – odrasli, jer i jedan i drugi aspekt predstavlja stvaralaštvo koje uvjetno zovemo dječja književnost ili književnost za djecu. Svijet čitatelja je uvjetovan, s jedne strane,njegovim psihofizičkim mogućnostima, a s druge strane strukturom djela i njegovim sdržajno-izražajnim karakteristikama. U stvaranju dječjeg djela treba imati na umu dijete koje je, za razliku od odraslih heterogen čitalac To znači da je i dječje stvaralaštvo heterogeno i obuhvaća djela i tematski i žanrovski i leksički i stilski raznovrsna, a uz sve to – treba da odgovaraju dječjoj dobi (grubo uzevši od 2. do 14. godina). To su djela "koja su ili svjesno namijenjena djeci, ili ih autori nisu namijenili djeci, ali su u toku vremena, izgubivši mnoge osobine koje su ih vezale za njihovo doba, postale "prikladn literatura za djecu, potrebna za estetski i društveni razvoj djece, te ih gotovo isključivo ili najviše čitaju djeca".(9,str. 7). "Kad se rodila misao da bi djeca mogla poželjeti neko drugo štivo osim školskog, druga djela osim katekizma i gramatike? Koji je revolucionar opazio da djeca postoje i usudio se da ih prizna? Koji je to pronicavi promatrač spustio pogled i vidio oko sebe djecu? Koji se dobrotvor pobrinuo za njihovo bezgranično veselje, nastojeći da djeca konačno dobiju knjigu koja bi uistinu bila njihova?"( 1, str. 19.). U ovim metaforičkim pitanjima Paula Hazarda ( Les livres,les enfants et les Hommes) na koja teoretičari književnosti već stotinjak godina pokušavaju naći odgovor sadržane su sve nedoumice s kojima se susreće prilikom izučavanja dječje književnosti, osobito dječje priče. Dječja književnost je činjenica koja postoji više od jednog stoljeća (a kad je riječ o narodnom stvaralaštvu – mnogo i dulje), a još uvijek nije stekla pravo građanstva u svijetu umjetnosti. Još uvijek o njenoj pravoj prirodi, karakteru i vrijednosnom sustavu postoje nedoumice u književnikritičkim i književno-historijskim krugovima. Dugo je prevladavalo mišljenje da je dječja književnost onaj dio stvaralaštva koje "obuhvata bajke, fantastične priče, stihove i pjesame, knjige o pravilima ponašanja i svjetima za život i o moralu, te priče iz škole i brojne druge pustolovine", ( 23, str. 5.) –odnosno – da se radi o djelima koja imaju svoju konkretnu "namjenu". Takav odnos prema dječjoj književnosti je asocirao na konfekcijski, a ne na umjetnički proizvod – dječja književnost je samatrana zanatom, a ne umjetnošću. Vremenom, međutim, pisci sve više u dječja djela unose umjetničkih elemenata,pa je dječja književnost dostigla veoma visoku razinu u svom književnom razvoju. To je doprinijelo da se djelo za djecu ppromatra kao umjetnina i svijet dječje književnosti kao način stvaralaštva sa svim umjetničkim elementima. Negirajući odnos prema dječjoj književnosti jednog broja književnih kritičara i teoretičara među kojima je bilo i vrlo uglednih znanstvenika, rezultirao je ravnodušnošću znanosti o književnosti prema dječjoj književnosti i brojnim neistraženim prostorima, pa je ova oblast dugo bila bez značajnijih znanstvenih rezultata. Zato neka djela u dječjoj književnosti nastaju, a neka nestaju, a da ih znanstvenici nisu stigli ni dovoljno analizirati, a čitatelji ih nisu ili jesu prihvatili. Djela i žanrovi su nastajala i nestajala, a da o njima nema dubljih tragova."U tom samislu i ono što bi se moglo nazvati"književna činjenica" nije posljedica nekog rasuđivanja razumijevanja prirode književnosti, što bi se moglo braniti interpretacijom, nego je zapravo naprosto "pridruživanje" novih književnih vrsta prethodnima, prema načelima sličnosti i kombiniranja postojećih svojstava"( 40, str. 268). U analitičkom pristupu dječjoj književnosti književni kritičari i historičari književnosti su postavljali pitanje da li je riječ o umjetničkom djelu ili prividu, dopuni književnosti za odrasle ili autonomnoj tvorevini. Ta mišljenja su zavisila o vremenu u kom su istraživači živjeli, razine duha sredine u kojoj su stvarali, uvjeta u kojima su istraživali i širine znanja kojim su raspolagali. Čini mi se da su se dosdašnja istraživanja i rasprave o dječjoj književnosti u metodo-loškom pristupu svakog istraživača, imale u prvom planu historijsku matricu i da su se istraživači uglavnom oslanjali na određenu vrstu historiografskog znanja pri čemu su donekle zanemarivali njenu umjetničku dimenziju. Zaboravljalo se dijete ono što pročita zamišlja i intenzivno doživljava. Fabulu djela dijete bezrezervno prihvata bez historičnasti i kritičnosti. Uz sve razlike djela za djecu imaju istovjetan stvaralački čin kao i djela za odrasle i sstavni si dio velike literarnu-umjetničke porodice. Kad se dječja književnost ppromatra u takvom kontekstu, onda se uočava da su to djela koja u potpunosti udovoljavaju i kriterijima kritičara i teoretičara i malih čitalaca. Kao i književnost za odrasle, dječja književnost se "radi preglednosti i lakšeg sgledavanja dijeli na žanrove i vrste. To su u užem samislu dječja poezija, priče, romani i pripovijetke o djetinjstvu, igrokazi i slikovnice" (14, str.6.). Uz sve dosdašnje, ova podjela je, čini se, najprihvatljivija, jer obuhvata sve one žanrove koji udovoljavaju perceptivnim mogućnostima djeteta i imanentni su djetinjstvu kao fenomenu koje ima svoja pravila i zakone. Kad je riječ o dječjoj priči Dubravka Težak samatra da ju "možemo diferencirati na brojne kratke prozne vrste koje grupiramo u jednostavne oblike (mit, legenda, predaja, narodna bajka, crtica, anegdota) i složenije oblike (umjetnička bajka, fantastična priča, pripovijetka i novela). Svaka vrsta ima gotovo svoju posebnu estetiku, sa svojim zakonitostima, ponekad i stoljećima izgrađivaju". Zatim, svaka vrsta ima svoje vlastite teme, tj. preferira neke sdržaje i iskustva koja teže podnosi druga vrsta". ( 46, str.7.). S aspekta umjetničke verifikacije, danas se većina teoretičara književnosti slaže da je dječja književnost umjetnost, koja ima svoje specifičnosti i zakone, ali istovremeno, da podliježe istim zakonima i kriterijima vrednovanja kao i književnost za odrasle. Zbog toga knji-ga za djecu ne može ulaziti u intelektualne avanture i egzibicije, nego mora koristiti estetski materijal i jasna izražajna sredstva. Naime, dijete želi jasno vidjeti i voli jasno čuti ono što mu se govori njemu razumljivim jezikom, pa tako intuitivno zna prepoznati dobro i loše u dječjoj literaturi, one pisace koji mu se iskreno obraćaju i one koji mu pokušavaju nametnuti svoju istinu. Davno je, također, uočeno, da se pisac mora kloniti poruke i pouke ako želi da njegovo djelo bude tretirano kao umjetnost. Ako te tendencije i postoje, one moraju izvirati iz djela kao prirodni slijed fabularnih događaja. To su pisci dobro znali i pridržavali se tih principa i pravila. Sve to znači da je dječja književnost specifična umjetnost koja nije dovoljno istražena, pa je svaki pristup ovoj oblasti unaprijed osuđen na nejasnoće i pretjerana uopćavanja. == <Center>'''Gdje je mjesto dječjoj priči u velikoj porodici dječje književnosti?'''</Center> == Dječja priča izražava specifičan doživljaj svijeta iz perspektive, psihe i emotiviteta djeteta.Njena bit izmiče kalupima definicija i shematizmu pravila, odupire se svakom kodificiranju i ograničavanju. Ona je slobodna i prostrana i leksički i kompoziciono i tematski.Čak i onda kad se uklapa u teorijski zacrtane tokove. U njene neomeđene prostore ulivena su brojna stoljeća, širok, nesputani život sa svom mogućim suodnosom. Događajnost opletena mrežom vremena, nauka i filozofija, vjera i podneblje uvjetuju tip i karakter dječije priče, uvjetuju njeno tkivo, bogatstvo njenih tema i motiva. Ti motivi su topografija unutrašnjih zbivanja u čovjeku i svijetu oko njega, rezultat unutrašnjih reakcija i lomova. Dječja priča nosi u sebi obilje tema-tskog materijala u kom nalazimo stvarni i fikcionalni život, specifičnosti jednog doba, vremena i podneblja. Ona je lice i naličje života, sn i stvarnost, želja i misao. U njoj dijete nalazi svoj svijet u koji uranja i u kom živi život pun snova i mašte. Nalazi u priči brojne odgovore na pitanja koja mu postavlja život. Dječja priča, kao i drugi žanrovi dječje literature, je otvoren književni žanr i svojom fabulom i leksikom i misaonom dimenzijom. Otvorena je prema stvarnosti, polivalentno se prepliće s razlivenim životnim kretanjima i pojavama. Slika svijet djetinjstva na specifičan način. Nudi doživljaj i događaj i snagom svoga kazivanja. Sve to znači da dječja priča ima niz specifičnosti koje je razdvajaju od priče za odrasle. Dječja priča, osim toga, mora Budući davati specifičnosti dječje psihe i mentaliteta, mora zadovoljiti i pedagoško psihološke zahtjeve imanentne literaturi za djecu uopšte i ima svojevrstan način doživljavanja svijeta, osamišljavanja i vrednovanja doživljenih pojava, doga-đaja i odnos. To je tematski, leksički i motivski bogato i zanimljivo carstvo u koje dijete rado ulazi da spozna život iz njenih brojnih fabularnih i tematskih brzaca i tokova. Možda i stoga što je u tom neobičnom carstvu u prvom planu maštovitost, emocionalnost, optimizam, igra i humanizam kao organski sstojci svake dječje priče. Međutim, dok u ranijem djetinjem dobu dominira mašto umrežena u priču, bajka i crno-bijela slika svijeta, novi prostori iskustva u drugom starosnom periodu podarit će slici u dječjoj priči treću dimenziju: misaonu dubinu, prva sznanja o stvarnom životu u dodiru sa svijetom. To je životna dob kad umjesto fantastičnih tumačenja nepoznatih pojava, dječju pažnju zaokuplja stvarni život, zbir realnih pojava, nostalgija za nepoznatim, egzotičnim i neobičnim.U tom drugom starosnom periodu dijete traži da ga knjiga uzbudi, ponese, želi neobične pustolovine, nesvakidašnje zgode, junake koji imponuju snagom i s kojima se dijete identificira i - događaje vezane za znanstvenu fantastiku, za sve one oblasti života koje u sebi nose čar začuđenosti i tajanstva. Ta začuđenost i tajanstvo su prisutni u svakom žanru dječje književnosti i predstavlja upravo tu specifičnost po kojoj se dječja priča razlikuje od priče za odrasle. Međutim, ova težnja za neobičnim ne mora voditi u začarane dvorce, uklete šume i čardake ni na nebu ni na zemlji, ona se može usamjeriti realističkim kolosjekom, jer je svijet u kom dijete živi "pun čudes, samo ih treba prepoznati"( Andersen). Dječju maštu tako uzbuđuje i prvi ezan, sudbina siromašne djevojčice Mirjame i prvi susret s nepoznatim čovjekom, s velikim gradom, prva igra i prva ljubav i - još mnogo toga što pisac uzima kao temu svoga djela i obrađuje u dječjoj priči. Dječja priča prati čovjeka od najranijeg stupnja njegovog razvitka, od djetinjstva civilizacije do danas. Od vremena kad je čovjek najjednostavnijim riječima mogao oblikovati svoje misli, do suvremene razine spoznaje kad se dekodiranje ljudskih misli vrši pomoću moćnih računara, priča je postojala i uspijevala da održi zanimanje čitatelja. U dječjoj priči i emitent i recipijent prelaze horizonte stvarnosti u želji da dosegnu čar nepoznatog i osjete ljepotu slutnje koja prožima njihove misli. Kroz narativni tekst oni komuniciraju, razmjenjuju svoje misli i emocije.Tako je nastala i tako traje dječja priča. Dječja priča je nastala kao potreba da se stvarnost pomiješa s fikcijom i da čovjek čarobnom mješavinom iskaže svoje divljenje prema pojavama koje nije mogao objasniti, svoje želje i snove, strahove i nadanja. Priča drži dijete na granici između stvarnosti i sna, umlja i bezumlja, istinitog i vještočkog. Ona je bijeg od skučenosti svijeta u kom čovjek živi, pokušaj da se uzdigne do visina na kojima će iskazati slobodu svoga bića, svoje etičke i estetske osobenosti. Ni suvremeno djetinjstvo se ne da zamisliti bez priče. Pričom kazujemo ono što se dogodilo, što se događa, ili što se moglo dogoditi. Služi nam da kažemo ili napišemo nešto o sebi ili drugima, o svijetu u kom živimo, da odredimo našu životnu situaciju, prostor i ono što se u njemu zbiva. A "to što se zbiva" u književnom djelu slažemo u rečenični niz i tako stvaramo svijet koji u sebi nosi brojne mijene i snažnu dinamiku. Sve to znači da u samom pristupu književnom djelu moramo imati u vidu donamičku dimenziju kao značajnu odrednicu. "Književna priča neizravno, a ne izravno kao povijesni pripovjedni diskurs, upućuje na stvarni, ponajprije čitateljev svijet. Čitatelj je onaj posrednik koji mogući svijet književne priče povezuje bilo sa svojom životnom situacijom ili sa stanjem stvari u svijetu gdje je priča nastala. (…).Postoji svojevrsna, reći ću, logika, ili pravilo sumogućnosti, supostojanja među jedinicama književne priče, koje mora biti ispunjeno da bi taj mogući svijet bio koherentan i cjelovit. Tad on postaje "neovisn" od stvarnog svijeta, a provjera što je u njemu istinosno ili nije, provodi se pozivanjem na sam tekst priče, na ono što se je u samoj priči dogodilo."( 30, str. 20-21.). Sve nam to govori da je priča,pa prema tome i dječja priča, žanr kom se u naratologiji, odnosno suvremenoj teoriji priče, posvećuje dosta pažnje, istraživačkog truda, vremana i prostora. Ključna teza svakog analitičkog diskursa se svodi na zajedničku konstataciju da priča ima tri osnovna konstitutivna sstavka: stanje ili situaciju (uključujući i vrijeme), aktere i radnju (uključujući i prostor). Polazeći od konstatacije o priči kao "strukturalnom elementu mnogih književnih vrsta" (44,str.6) o njenoj mimetičkoj osobini i katarzičnom djelovanju, te mješavini stvarnosti i fikcije, mogu se izdvojiti neke specifičnosti dječje priče. To su, prije svega, jednostavnost gradbe(kompozicije) i leksike, narativna komponenta, otvorenost i igra koja se javlja u svim oblicima i širokom samislu svojih značenja. Te specifičnosti se sstoje u potrebi da se priča svojom kompozicijom, leksikom i drugim jezično-stilskim osobinama prilagodi uzrastu djetata, da svaka priča ima spoznajnu funkciju, te da se pričom izgradi svijet sličan onome u kom ono živi. Fantastika se spušto na zemlju, dobija novi, kompleksniji samisao, a i danas, u vremenu računara, ima svoju draž i privlačnost. Dijete je uvijek emocionalno aktivno, a privlačnost ili odbojnost koju osjeti najčešće su motivirajuća snaga njegovog odnos prema djelu. Djetetu se ne može podmetnuti loše djelo, neuvjerljiva fabula ili nezanimljiv tijek radnje, jer ono djelo intuitivno prihvati ili odbije. Stoga imamo mnogo djela koja su uvrštena u školsku lektiru, a da ne izazivaju nikakvu pozornost mladih, a imamo djela za koja njihovi autori nisu niti snjali da će postati dječja literatura, a ona su, eto, stoljećima u vrhu interesovanja svakog doba i svakog djetinjstva. Neka djela decenijama, a neka stoljećima u vrhu zanimanja mladih čitalaca (Daniel Defoe Robinson Krusoe, Jonathan Swift Guliverova putovanja, Andersenove bajke, bajke braće Grim, bajke Ivane Brlić Mažuranić, Ahmeta Hromadžića i sl. I danas zaokupljaju dječju mašto u izazivaju interesovanje djece na svim strana zemljine kugle, popularna su i čitana kod djece svih boja i nacija. To znači da je emocionalni elemenat bitni supstrat dječjeg doživljvanja svijeta i suštinski atribut dječje književnosti, pa i dječje priče. Karakteristika dječje priče je i snažno naglašen optimizam kao osobina imanentna djetetu i djetinjstvu, kao korelat humanizma, njegova samisaona kvinstencija. Poštujući uzrast i krug dječjeg interesiranja, pisac mora zadovoljiti i određene pedagoške kriterije. Tako dječja priča ne pruža samo sznanje, ne obogaćuje samo svijet djetinjstva, nego i odgojno djeluje na malog čitatelja. Međutim, djelo treba da ostane prije svega umjetnina, a njegova odgojna misija mora biti iza njegovog cjelokupnog umjetničkog učinka. U drugom planu, a ipak da se može osjetiti i naslutiti. To su mnogi pisci vješto znali iskoristiti, pa su stvarali književna djela za djecu koja su bila sublimacija umjetničko-pedagoškog i didaktičko-poučnog. Vremenom se pisci odvajaju od pedagogizacije i stvaraju djela u kojima prevladava umjetnost. Treba da ostane univerzalno i neovisno o vremenu i razdoblju, da ima one etičke i estetske komponente.Prevaga bilo kojeg elementa – odgojnog ili estetskog – odvodi djelo u utilitarističku ili hedonističku krajnost što je, u suštini, neprihvatljivo za dječji itinerarij.U prvom planu dječje priče su stoga aktancijalna strana, a ostali elementi su u njenoj misaonoj dubini ili umjetničkom podtekstu. Pitanje odnos pedagoškog i literarnog istraživali su mnogi teoretičari dječje književnosti. Uočeno je da razlog takvog tipa pisnja dječje priče leži u tome što se mnogo pisaca bavilo učiteljskim pozivom, pa su u prvi plan stavljali znanje i naraciju kao ključne odrednice priče. Tako su konkretni pedagoški zadatak apsolutizirali, pa je nerijetko odnosio prevagu nad literarnim i estetskim. Suvremena kritika dječje priče traži da se dječja literatura vrednuje kao autonomni i autohtoni izraz, kao duhovni fenomen od književnog i historijskog značenja, a to znači da se bitno mijenja ne samo odnos prema literarnom fenomenu, nego i njegova suština. Ona u priči traži usporedbu sa stvarnim svijetom i na relaciji fikcije i stvarnosti traga za umjetničkim dimenzijama dječje priče. Bez obzira kakav stav teoretičari književnosti zauzeli prema dječjoj priči i njenoj umjetničkoj vrijednosti, činjenica je da je snažna crta u dječjoj priči kao književnom žanru tendencioznost. Tenden-cioznost ulazi u priču iz potrebe da se u fabularni tok angažiraju sve humane snage i da se maksimalno animiraju u borbu protiv nemo-ralnog, apsurdnog, nehumanog i lošeg što postoji u svijetu u kom živimo. Tendencioznost stoga najčešće nije stvar piščeve volje, nego nužnost jednog specifičnog stvaralačkog čina, moranje koje je imanentno svakoj značajnijoj umjetničkoj tvorevini koja želi osim estetskog dojma da ima i etičku funkciju. Ta tendencija naročito dolazi do izražaja u dječjoj priči, jer je ona najplastičniji otisk čežnje i pregnuća jednog svijeta, tananih vibracija i snažnih lomova koje se dešavaju u svijetu u kom dijete živi. Tako dječja priča uvijek ima dozu aktualnosti i intimne pove-zanosti s vremenom. Aktualnost je bila osobito snažno naglašena u doba velikih nacionalnih kušnji u kojima su bili narodi Bosne i Hercegovine tijekom svoje burne historije. Ta nacionalna kušnja uvlačila se u brojne književne žanrove, pa i u dječju priču čak i onda kad je pisac pokušao očuvati dozu objektivnosti. Aktualnost dječje priče se ogleda u tome što priča govoreći o djetetu, govori o životu i svijetu, što je najčešće u uskoj vezi sa svijetom. Ona govori o svijetu djece i odraslih, o polivalentnom odnosu uzroka i posljedica i traga za ishodišnim točkama koje služe u konstrukciji dječje priče. Stoga imamo dječju priču koja udovoljava svim kriterijima umjetničkog djela. Sve to, i još mnogo toga, nosi u sebi dječja priča, mada se to na prvi pogled ne čini kad se ppromatra njena jednostavna fabula i izraz. Dječja priča "obuhvaća sve što je za djecu preuzeto iz riznice narodnih priča i sve umjetničke, u najvećoj mjeri prozne tekstove koji su građeni po uzoru na narodnu priču, ili je u njima element čudesnog izražen na drukčiji način" ( 9,str. 21-22). Ona je najpopularniji i najčitaniji žanr u dječjoj književnosti. I danas blista u punom sjaju i u stanju je ponijeti mlade u svijet koji prizna dijete kao integralnu ličnost i u kom dijete živi u sporazumu sa svojom okolinom. Današnje dijete koje živi u jednoj zajedničkoj i tri posebne tradicije ima priču koja se piše u duhu kako nas uče sve velike religije, sve velike kulture i civilizacije svijeta. == <Center>'''b) Dosadašnja istraživanja'''</Center> == Bosna i Hercegovina je prostor na kom živi više naroda koji su slični i različiti, a istovremeno svoji i prepoznatljivi. Kao što su prepoznatljivi evropski duh, japanski duh, francuski duh i u književnosti i kulturi i načinu života, tako je i bosanski duh stoljećima ugrađivan u biće bosanskog naroda. Sintagma "bosanski duh" označava jedinstven sistem međusobno sukladnih ideja i djelovanja, "zbir više nacionalnih identiteta i ono što je zajedničko u tim nacionalnim identitetima" (19, str. 7.). Bosanski duh je otvoren, tolerantan i multidimenzionalan. U njemu je sadržana ideja bosanskog čovjeka, čovjeka Bosne, njegova misao i njegov sn, svijest i svjest, način doživljavanja svijeta i izražavanja tog svijeta u umjetničkom djelu. Kao i u drugim oblastima života u Bosni, u književnosti, umjetnosti, kulturi, filozofiji, slikarstvu i ekonomiji što je prepoznatljiv bosanski duh je prepoznatljiv i u dječjoj književnosti, pa i u dječjoj priči. U dječjoj priči se prepoznaje duh malih naroda koji žive na tlu Bosne i Hercegovine, a od kojih je svaki uspio očuvati svoj nacionalni duh i identitet, svoju kulturu i književnost. Bosanski duh se osjeća u višestoljetnoj tradiciji bosnskohercegovačke dječje priče, u njenoj pisamenoj i usamenoj tradiciji koja je ostavila snažan pečat na narodu i na stvaralaštvu suvremenih dječjih pisaca. Bosanski duh se u dječjoj priči osjeća kao živa nit koja povezuje različite narode i religije, koja nas povezuje s vlastitom tradicijom i sčuvan je uprkos tome što su se mijenjali različiti utjecaji, osvajači, kulturna žarišto i društvena uređenja. Kako duhovnost kao kategorija ne podliježe modeliranju, nego je otvorena, tolerantna i multidimenzionalna, tako je i dječja priča nešto što je otvoreno, što ima svoj nastanak i razvoj, svoje žarišne točke, predstavnike i djela. Dječja književnost u Bosni i Hercegovini, ako se ovom fenomenu prilazi s šireg kulturološko-znanstvenog aspekta( a tako mu treba prići), osobito dječja priča, je neistražen prostor u kom se krije mnogo tajni, zagonetki, pa i zabuna. U dječjoj priči nalazimo sliku prošlosti, ocjenu sdašnjosti i projekciju budućnosti. Promjene u životu naših naroda na prostoru Bosne i Hercegovine, donijele su i promjene u dječjoj priči. Dolazak Turaka na Balkan, razaranje patrijarhalnog života pod utjecajem kapitalizma i urbanizacija gradova donose i u priči različite teme, motive, etičku i estetsku dimenziju. Težak život djeteta u mreži takvog života našao je odjeka i u dječjoj priči. Ona je u svakom povijesnom razdoblju imala svoje teme i sdržaje, a kako je zanimljivost povijesno promjenljiva kategorija društveno različito distribuirana, dječja priča je u svakom dobu imala neke karakteristike koje su vezale malog čitatelja za njenu fabulu. Osim toga, i dječja priča, kao i drugi oblici života u Bosni i Hercegovini, je prožeta nacionalnim, jezičnim, stilskim i tematskim različitostima, pa je upravo zbog toga zanimljiva i zahvalna za istraživanje. Istraživanje dječje priče u Bosni i Hercegovini nema dugu ni bogatu historiju. "Kao što dječja književnost (koja nije namijenjena samo djeci ) čini sastavni dio svake nacionalne književnosti, tako i njena kritika predstavlja jedan vid kulture i kulture uopšte. Zato nam se teorijsko razmatranje i vrednosno određenje kritike čini i opravdanim i svrsishodnim"(18,str. 244.). Prva istraživanja u oblasti dječje književnosti bilježimo tek u 19. stoljeću i ona idu od prigodnih kritičkih zapis, preko esejističkih tekstova, do pokušaja hronološke sistematizacije. Prvi ozbiljniji tumači dječje književnosti u Bosni i Hercegovini bili su Rizo Ramić, Risto Trifković, Muhsin Rizvić i Slavko Leovac. U tim prvim tekstovima kritičari i teoretičari književnosti ( koji su se, da i to kažemo, tim poslom bavili uzgredno, kao što su i pisci pisalii za djecu uzgredno), ukazali su na značaj njene same pojave, specifičnost njenog estetskog profila i umjetničko-pedagoške dimenzije. U prvim tekstovima o dječjoj književnosti književni kritičari i historičari književnosti su ukazali da je to književnost koja ima svoje mjesto u svijetu književnosti uopšte i svoju budućnost. Na prve kritičare u Bosni i Hercegovini utjecao je Sima Cucić iz Srbije svojim "malo starinskim i konzervativnim pogledima čija je kritika ponekad stroga i nepravedna, doprinosila popularisnju knjige za djecu i njenom adekvatnom tretmanu"(Nikola Kovač). U svom daljem razvitku dječja priča je dobijala sve kvalitetnije i kvalifikovanije tumače koji su dali značajan doprinos njenom pravilnom umjetničkom usamjerenju i književnoj afirmaciji na ljestvici ostalih žanrova. Književni kritičari su u svojim istraživanjima ukazali na dva glavna obilježja dječje priče tog doba: klasno – sa sve većim jazom između bogatih i siromašnih - i nacionalno sa sve većom te-žnjom moćnih sila da porobe male narode, ali i sve većom njihovom odlučnošću da se oslobode. Kako se dječja priča nikad nije udaljavala od stvarnosti, ona je izražavala događajnost, mada ne u takvoj srazmjeri kako je to radila priča za odrasle. Istovremeno pisci dolaze do shvaćanja o preživjelosti stare tematika i potrebi obrađivanja nove, pa se javlja grupa autora koji su začetnici i realizatori tih modernih ideja. U svojim znanstveno-istraživačkim studijama književni kritičari Slavko Leovac, Risto Trifković) su ukazivali na potrebu da se dječja književnost, osobito dječja priča oslobodi odgojno-didaktičkih i moralističko-patriotskih obrazaca. Istovremeno se zalažu za jednostavnost leksike i izraza u dječjoj priči, za slobodu njenih stvaralačkih mogućnosti, za naglašenom potrebom igre i mašte kao sstavnim dijelom dječje priče. Pisace dječje priče koji su bili podložni utjecajima sa strane pokušavaju usamjeriti u pravcu njegovanja vlasti-tog duha, jezika i tradicije. "Djeca su senzibilnija, pokretljivija, elastičnija. Već na pragu života ona učestvuju u jednoj slici svijeta koja se bitno razlikuje od one patrijarhalne : to više nije nikakva pastorala ni idila, nego realnost koja dopire preko raznih kanala do njihovih čula. I oni već od malena prisustvuju toj drami života koja ih sutra čeka". ( 48, str. 160.). Neki su kritičari ironično pisalii da je dječja priča djelo "umornih i istrošenih" pisaca "ozbiljne" literature, ali je iz desetljeća u desetljeće prevladavalo mišljenje o umjetničkoj razini i estetskoj ljepoti dječje priče. Na tu estetsku dimenziju osobito je ukazala generacija književnih kritičara među kojima se izdvajaju Husein Tahmiščić, Juraj Marek, Zorica Turjačanin, Muris Idrizović, Dragoljub Jeknić, Branko Stojanović, Nenad Radanović, Mujo Musgić, Muhidin Džanko, Željko Ivanković, Velimir Milošević, Amir Brka i drugi. Značajan doprinos afirmaciji dječje priče dali su i autori brojnih antologija dječje priče koji su u svojim predgovorima ukazali na značaj, specifičnost i umjetničku dimenziju ovog žanra. Dragocjeni su bili i tekstovi književnih kritičara i teoretičara koji nisu živjeli na tlu Bosne i Hercegovine, ali su dobro poznavali dječju književnost na ovom prostoru. Oni objavljuju svoje prikaze, kritike i studije u bosanskohercegovačkoj periodici i tako su dali značajan doprinos afirmaciji i razvoju bosanskohercegovačke dječje priče. Među njima se izdvajaju Dragutin Rosndić,Voja Marjanović, Vladimir Milarić, Tode Čolak, Dragutin Ognjanović, Stjepko Težak i joj neki književni kritičari i teoretičari književnosti. Treba naglasiti da je književna kritika u Bosni i Hercegovini, a time i istraživanje u oblasti dječje priče, tek u početnom stadiju razvoja. Još uvijek nije sistematizirana dječja književnost u Bosni i Hercegovini, niti je utvrđena njena umjetnička razina. Ono što je do sda napisno samo su zanimljiva djela u kojima su istraživači usput i parcijalno kazali o dječjoj literaturi, ali nisu pronikli u njene umjetničke dubine i tokove. Zbog svega toga dječja priča u Bosni i Hercegovini (za razliku od dječje priče susjednih naroda) je danas snažna i suvremena umjetnička tvorevina nastala kao spontan izraz doživljaja i čovjekove ličnosti. Ona svestrano slika djetinjstvo i daje snažnu sliku stvarnosti u kojoj dijete živi, sliku njegovih snova i nadanja. Dječja priča u Bosni i Hercegovini danas je refleks dječje duše na događaje u svijetu oko nas. U njoj prevladava elemenat akcije ili kontemplacije, a prikazana stvarnost u njoj ima ljudsku i životnu sdržinu. Sadržaj dječje priče ovisi o izboru i opredjeljenju autora, o pojavnostima života kojima se obraća i načinu na koji fabulu, iskustvo, pouku i poruku prenosi mladim generacijama. Mada se sve više pisaca opredjeljuje za stvaralaštvo vezano isključivo za žanrove dječje književnosti, čini se da još uvijek dječja priča nije stekla "pravo građanstva" u odnosu na književnost za odrasle i da se još uvijek istraživači nisu ozbiljnije pozabavili ovim žanrom. O tome je Pol Azar piso: "Vrlo rijetko samo davali puni zamah našim snovima; čim nam se mašto razigra stavljamo joj uzde, vraćamo je na "pravi " put. Zbog toga se naša umjetnost donekle uda- ljuje od svega primitivnog, a u osnovi dječje književnosti leži baš ta prvobitna primitivnost. Poznajem mnogo Francuza koji ne mogu čuti da se govori o dječjoj književnosti, a da ne slegnu ramenima, misleći da je već sam pridjev "dječja" umanjuje i snižuje. Dječja knjiga ne pobuđuje viši interes od lutaka ili pajaca, možda i malo manji. Ovi ozbiljni ljudi bi pocrvenjeli da ih netko zateče kako prelistavaju izdanja biblioteke "Plava knjiga" isto kao da gone čigru, ili da svojim Budući davanim nogama trče za obručem" (1, str. 94.) Sve su to razlozi što dječja priča u Bosni i Hercegovini do danas nije dovoljno izučena, kao, uostalom, što nije izučen ni cjelokupni književni život u BiH, ni kultura uopće. Jer, dječja priča je neposredni refleks takvog stanja koje je u BiH trajalo više od stoljeća. Korjene dječje priče u Bosni i Hercegovini teoretičari i historičari dječje književnosti vide različito: jedni idu od bošnjačke književnosti na orijentalnim jezicima u kojoj je dječja priča "plod estetskog uobličavanja bogate tradicije"(Muris Idrizović); drugi polaze od realističkih pisaca 19. stoljeća (Husein Tahmiščić), a treći početak i razvoje dječije književnosti prate od početka 20. stoljeća kad je Luka Milovanov Georgijevič (1910. g.) objavio svoju prvu dječju pjesamu "Na knjižicu za novoljetni dar" (Dragoljub Jeknić). Takvi pristupi u kojima je bilo ne samo subjektivizma, nego i grubih netačnosti, zahtijevale su da se obradi ovakva jedna tema i i da se pokušaju odrediti novi parametri umjetničke vrijednosti dječje priče i pronađu korjeni njenog nastanka. Kod susjednih su naroda u znanstveno - kritičkoj verifikaciji dječje književnosti postignuti značajni rezulti, a u Bosni i Hercegovini još uvijek nema sistematičnijeg pristupa u izučavanju dječje književnosti, niti jedinstvenog stava o njenoj umjetničkoj razini. Dječja priča, manjoj djeci najbliža književna vrsta u Bosni i Hercegovini je - uprkos stilovima i transformacijama, književnim utjecajima, pravcima i ukusima – više od jednog stoljeća najprisutniji književni žanr u dječjoj literaturi.Kao i u književnim vrstama za odrasle, teorija i praks nisu išle zajedno. Mada nedovoljno istražena, verificirana i valorizirana, dječja književnost u Bosni i Hercegovini ima svoju historiju, etičke, i kulturne osobitosti. Čak i po cijenu da upadnemo u šematizam, moramo istaći da u dječjoj priči u Bosni i Hercegovini postoji izvjesno grupisnje oko nekoliko ključnih tema i problema proisteklih iz duha djetinjstva. == '''2. POČECI DJEČJE PRIČE U BOSNI I HERCEGOVINI''' == Gdje zapravo počinje dječja priča u Bosni i Hercegovini i dokle joj sežu granice? Termin dječja priča moramo shvatiti u širem kontekstu same definicije ovog književnog žanra. To znači da prilikom određenja termina dječja priča moramo imati u vidu i kronološke okvire i ključne točke i međaše u njenom nastajanju i izrastanju, te zbir brojnih sdržajno – idejnih i književno-estetskih činilaca. Činjenica da je neka priča nastala danas ili prije nekoliko stotina godina irelavantna je za određenje njene suvremenosti. Stoga suvremenim dječjim pričama možemo nazvati i priče Matije Divkovića iz 16. stoljeća i Mula Mustafe Bašeskije iz 18. stoljeća i Alije Nametka iz 19.stoljeća, i Ljerke Anić-Antić s kraja 20. stoljeća, jer je suvremenost u njima vječita i trajna kategorija koja je zanimljiva i za današnjeg čitatelja. Stvorili su djela koja plijene humanizmom, ljudskošću i naglašenim emocionalnim tonom koja uzbuđuju i današnjeg čitatelja. Održavanje one linije između jave i sna vječita je i aktuelna dimenzija zanimljiva za svako djetinjstvo. Mitološki svijet je uvijek zanimljivo vrelo za priče, premda je nekad manje, a nekad više socijalno intoniran. Ako ništo drugo, to su sjemena bačena u zemlju koje je donijelo niz sugestija budućim piscima i sdržajno-idejne i književno-umjetničke prirode. == '''Matija Divković''' == Rođen u Jelaškama kod Olova, školovao se u Italiji, a zatim je službovao u Sarajevu gdje je napiso najznačajnija djela. Pisao je uglavnom homoletičku literaturu koju je tiskao pod nazivom Besjede i u kojoj pokušava ponuditi narodu neka rješenja za životne probleme s kojima se susreću. Učio je promatrajući život, pa mu je proza svježa i nadahnuta, zanimljiva i originalna u svoje vrijeme. Priče je samještao u vjersko ruho i tako stvarao zanimljive slike u kojima je uvijek naglašena neka pouka i poruka. Besjede je napiso jezikom koji naziva bosanski. Kritičari su utvrdili da su u njima došle do izražaja one osobine koje odlikuju Divkovićevo djelo u cjelini: izlaganje u obliku slika i priča što djelu daje snažna beletristička obilježja. Svojim djelom je utjecao i na neke suvremene dječje pisace. Njegov izbor priča pravljen je po kriteriju emocionalnosti i s težnjom za maštovitim djelovanjem na čitatelje. U njima opisuje muke grješnika u čistilištu i paklu, a ima priča s motivima đavola, o milosti ljudskoj i božijoj i sl. U zbirci priča "Besjede" koja je danas prilagođena dječjem uzrastu i nastavnim programima osnovnih škola ima mnogo praznovjerja, mistike i religioznih motiva, ali i praktičnih uputa i savjeta, moralnih pouka i poruka, alegorične fabule i sl. Zbog tih osobina Divkovićeve Besjede su stoljećima vrlo popularne u narodu, a zanimljive su i s današnjeg aspekta. One savjetuju, opominju i oplemenjuju i predstavljaju značajnu tekovinu književnosti naroda Bosne i Hercegovine. == '''Mula Mustafa Bašeskija''' == Pjesnik, pripovjedač,putopisac i samatra se jednim od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca 18. stoljeća. Bio je dugo godina mualim (učitelj) što je ostavilo traga na njegovom književnom djelu, osobito kratkim pričicama za "muslimansku mladež". U svojoj knjizi pod nazivom "Ljetopis" u kojoj ima i pjesama i priča, i prijevoda i kratkih zapis, i uputa i dokumentarne građe o Srajevu i ljudima njegovog doba, Bašeskija je zabilježio sve događaje koji su se desili u Srajevu u rasponu od 50 godina ( od 1746. do 1804. godine). Ispiso je političku i kulturnu historiju Bosne tako snažno da bi neke detalje iz njegovog ljetopisa slikar mogao prenijeti na platno. Inovacija u njegovom djelu je u specifičnom oslobođenju protagonista priče koji prihvataju ili odbacuju životne mogućnosti svje-sni posljedica koje ih očekuju. U svojim tekstovima spaja historijsko i estetsko, priče pretrpane pojmovima, riječima i konstrukcijama koje su bliske i suvremenom čitatelju. Njegova knjige je plod višedecenijskog ustrajnog rada. U njemu ima i suhoparnih podataka o tom dobu, ali i toplih, zanimljivih i poučnih pričica, anegdota, legendi o junacima i krajevima, podataka o velikom događajima njegovog doba. On piše kratke pričice o haranju kuge, gladi, ratovima i bunama protiv turske carevine, kulturnoj, političkoj i društvenoj situaciji svoga doba. Opisuje kako su Srajlije provodile svoje slobodno vrijeme, kako su živjeli, što su kupovali. Koliko je što koštolo, kakvo je vrijeme bilo. Kazivanja nisu tematski sređena, ali su ih kasniji istraživači sredini i klasifikovali, pa priredili i zbirku priča za djecu. Priče za djecu koje nam Bašeskija nudi su didaktičke pričice iz naroda u kojima navodi primjere dobra i zla, izvlači iz njih zaključke i na temelju toga poučava mlade. Njegovi junaci ispunjeni idealima, hrle nekim svojim ciljevima, bore se za njihovo ostvarenje, raduju se i pate, dobivaju i gube. Grabe od života što mogu u vremenu kad se svako bori za svoje mjesto pod suncem. Skupljao je priče koje su živjele u narodu, preuređivao ih i nudio čitateljimaa, a neke uzeo iz ističnih naroda i prilagođavao potre-bama svoje sredine i svoga vremena. Te priče su i danas zanimljive jer su pisne jezikom narodnog zapisivača, jednostavnim jezikom prilagođenim uzrastu djeteta. U njima su univerzalni pojmovi dobra i zla, nema rasne i nacionalne mržnje, govore o potrebi suradnje i tolerancije. Njihove poruke i pouke bliske su i današnjem čitatelju. == '''Ivan Franjo Jukić ( 1818. Banja Luka – 1857. Beč)''' == Pisac koji je stvarao u vrijeme procvata Ilirskog pokreta i ilirskih ideja, vrijeme romantizma hrvatskog naroda, njegove borbe za nacionalni identitet, jezik u pravopis. Poznato mu je djelo "Putovanje iz Srajeva u Carigrad". Putopis kao žanr nosi u sebi mnogo didaktičkih crta,što je Jukić iskoristio i slikajući različite krajeve Bosne, dao snažne opise Bosne čime je radio na buđenju svoga naroda. U njegovim putopisima ima niz zanimljivih pričica, narodnih bajki. Za sve narode koji žive u Bosni i Hercegovini je isticao jedan zajednički kulturno-književni i oslobodilačko-politički ideal. Značajan dio života Jukić je proveo na prikupljanju narodnog blaga: narodnih bajki, basni, legendi o postanku gradova, zagonetki i poslovica. Tako je stvarao zanimljive pričice u kojima se osjeća ponos i nostalgija, sjeta i pouka. Jukić je radio na popularizaciji Gajevog pravopisa koji je samatrao bitnim činiteljem u književnom ujedinjavanju naroda na ovom prostoru. Dolaskom Omer-paše Latas bio je oduševljen, ali je ubrzo pao u nemilost, proglašen buntovnikom i sproveden u Carigrad gdje je zatvoren. Svoj put u Carigrad opisao je u dramatičnom putopisu "Putovanje iz Srajeva u Carigrad 1852. godine". U njegovom stvaralaštvu se osjeća zanesenost Bosnom, želja za osvješćivanjem i napretkom njenog naroda. Stoga mu je u djelima mnogo poučnih pričica o potrebi sloge, jedinstva, obrazovanja, o ljepotama zavičaja, herojskoj prošlosti i druge teme zanimljive za dječji uzrast. Najsnažniji su mu opisi pejzaža uz koje vezuje neku legendu vezanu za taj kraj, neki zanimljiv događaj, opis narodne nošnje i brojni drugi sitni detalji koji pomažu da dijete rekonstruira prošlost što uzbuđuje njegovu maštu. Tekstove je piso čistim narodnim jezikom koji je nazivao bosanski i ilirski i ijekavštinom. == '''Fejzulah Čavkić''' == Pisac koji je objavio veliki broj pripovjedaka u Sarajevskom listu što je izlazio od 1904 do 1909. godine i u kom je objavljeno nekoliko priča za djecu.). U svojim pričama koje Čavkić naziva crticama, opisao je život i običaje Krajišnika s obaveznom uputom kako treba mlad čovjek da se pridržava etičkih normi svoga naroda. Te svoje poruke ugrađuje u opise bujnih pejzaža i tako stvara didaktično-poučnu priču u kojoj je spojeno dijete i priroda s naglašenom poentom da treba voljeti svoj zavičaj i čuvati i njegovati prirodu. Poznate su mu priče "Otac" i "Na putu". " Sunce se ko veliki krug s jatom grimiznih i zlatnih oblaka spušto sve niže k zapadu za golemu planinu Plješivicu. More svjetla razlilo se po Bihaćkoj dolini, po okolini bihaćkoj, po šumama i brdima, što se steru istično od Bihaća, a dva dječaka idu za kravama i nose u rukama gomilu knjiga. Mrtva tišina razlila se uzduhom što se stere iznad Ripča, iznad Spahića i Brekovice, iznad sve bihaćke okoline, te očekivala skoru promjenu – da bijeli dan zamijeni tavna noćca. Hasan je još uvijek u strahu. Sad će ga neko upitati:Zašto si odsjekao onaj grabić u šumi, pa ga bacio? Jesi li to učio u školi!" (Slike iz Krajine – Poruka, Srajevski list, 18.8.1908. str. 13-14) == '''Svetozar Ćorović ''' == Pisac iz Mostara.Surađivao u Javoru, Bosanskoj vili i Otadžbini, a zajedno s Šantićem pokreće list Zoru koji je izlazio do 1901.godine i oko kog su se okupljali svi bosanskohercegovački intelektualci toga doba U Zori je Ćorović, zajedno s grupom boasnskohercegovačkih pisaca, počeo da objavljuje svoja djela. Priče za djecu Svetozara Ćorovića s kraja 19. i početkom 20. st. odišu lakoćom, jednostavnošću kazivanja i živopisnim slikama. Stil njegovih priča je snažan i neposredan, a u njima je iskreno i bez uljepšavanja naslikan život njegovog doba. Svoje priče za djecu Ćorović je sam nazvao Crtice. Objavio je preko 100 pripovjedaka i tri romana, te brojne članke o književnosti i književnicima. Te priče su puna patriotskog nadahnuća, temperamenta i zanos. Za razliku od nekih svojih suvremenika, bio je kritičar, a ne buntovnik. U svojim pričama predstavio se kao čovjek koji moralno sugerira i osuđuje. U njegovom djelu se sukobljavaju protivrječne sile života, tradicija, uspomene na herojsku prošlost i težnja za slobodom – s jedne strane,teška sdašnjost s druge, a s treće strane nade upravljene u budućnost. On pokušava pomiriti odnose među vjerama i nacijama, ukazati na licemjerstvo, poltronstvo, tvrdičluk i sebičnost kao mane kojih se čovjek mora osloboditi da bi živio slobodnim i nesputanim životom. Tendenciozno je ukazivao na te mane pokuša-vajući dočarati djetetu ljepotu i snagu ljudi s pozitivnim moralnim vrijednostima. Poznate su Ćorovićeve priče tog tipa U noći, Osama, Na livadi, Prvi dan u školi, Majka, Mali prosjak, Na vizitaciji, Čudo, Špijun i dr. Za razliku od prethodnih pisaca, u njegovim djelima je prisutan, nekad čak i naglašen humor. Humor je u temelju njegove poetike, on je vedri horizont na kom se vidi svjetlost iz mraka sdašnjosti. On se samije slabićima koji ne mogu da se odupru svojim sitnim strastima, pa se kroz taj i takav humor probija neka tiha sjeta i nostalgija. Moralistička dimenzija uvijek je prisutna. U priči Mali prosjak opisuje dječaka Mirka koji je bos i gladan, bez krova nad glavom. Mali Mirko čudnovato prosi "Samo stane pred prolaznika, pogleda ga ukočenim pogledom punim tuge i – pruži ruku". Zatom opisuje transformaciju dječaka u kojoj kritikuje društvo. Kritičari kažu da je svaka Ćorovićeva pripovijetka snažna društvena kritika. On pronalazi u svojoj sredini negativne pojave i ukazuje na njih s željom da pouči i oplemeni. On od kritika dalje ne ide. Nije revolucionaran, već samo bilježi.Njegovi junaci pate pod pritiskom novog života i žale za onim što je prošlo, patrijarhalno i lijepo. Ćorovićev stvaralački metod je realistički. Nedostatak njegovih priča je razvučena, razbijena, neorganizirana kompozicija. Najčešće osnovnoj tezi podređuje čitavu priču. U njima slike sela često idu iz jedne krajnosti u drugu: nekad je selo mjesto krajnjeg siromaštva i bijede, a nekad mjesto idiličnog života i svijeta. Bez obzira na sve nedostatke, njegovo djelo predstavlja historiografsku vrijednost književnosti i kulture bosanskohercegovačkih naroda. Izrekao je veliki broj uzbudljivih riječi koje danas imaju i umjetničku i dokumentarnu vrijednost. ==<Center>'''3. ROMANTIČARSKI ZANOS DJEČIJE PRIČE''' ==</Center> == '''Mehmed - beg Kapetanović Ljubušak''' == Značajna ličnost za budući kulturno-politički razvitak bosn-skohercegovačkih muslimana, stvaranje književne atmosfere na teme-ljima narodnog jezika, uz koegzistenciju orijentalne i narodne književne tradicije. Izvršio evropeizaciju bosanske pisamenosti, da je proširio horozonte bosanskohercegovačke priče i unio nove, dotad nepoznate sdržaje iz muslimanske sredine. Skupio nekoliko stotina bajki i drugih oblika narodnog stvaralaštva, a napiso je i desetak originalnih priča za djecu.( Mali orač, Moj prijatelj, Otac i dr.). U svojim pričama koje je skupio iz naroda Ljubušak je naslikao patrijarhalne oblike života i religiozno-duhovnu inerciju iz koje je pokušao probuditi bošnjački narod, prevashodno mlade. Mehmed beg Kapetanović Ljubušak spada u grupu musli-manskih prvaka koji su se okrenuli narodnoj tradiciji i, po ugledu na intelektualce drugih naroda koji su živjeli na tlu Bosne i Hercegovine, počeo da istražuje jezik, identitet, kulturu i tradiciju svoga naroda. Trezveno i racionalno su pokušali upoznati dijete s novim vremenom i novim vidovima života, dati mu prve upute i svjete o ponašanju, o odnosu prema okolini, prema starijima. Pokušavao je da svoje djelo stavi u kontekst suvremenog evropskog obrazovanja, pa su njegove priče više imale efekt kulturno-reformskog poticaja i buđenja mladih, nego što imaju umjetničku vrijednost. U vrijeme nove vlasti u kojoj su muslimani bili na raskrsnici – od tradicionalne privrženosti Turskoj, pa do skepse prema novoj austrougarskoj vlasti, oni stvaraju djela u kojima se osjećaju te dileme i zabuna. Svoje priče piše bosn-skim narodnim jezikom i zapadnim pisamom i tako je učinio pomak od arebice i alhamijado književnosti koju su njegovali pisci njegovog doba. Takav Ljubušakov stav je bio potvrda slavenskog porijekla i tradicije bosanskohercegovačkih naroda koji su njegovali svoj identitet i tradiciju ne napuštojući svoje orijentalne religiozno-duhovne specifičnosti. Ljubušak je bio na čelu te grupe Bošnjaka, grupe koja je u 80-tim godinama do pokretanja lista "Bošnjak" imala snažan utjecaj na političku orijentaciju svoga naroda i odgoj mladih.Putovao po Bliskom istoku i Evropi, pa je njegovo djelo odraz sličnosti i razlika dvaju svjetova: istočnjačkog koji mu se predočavao prvenstveno u slici Turske Carevine i to na izlazu njene moći, u vrijeme njene dekadencije i degeneracije, i zapadnog – u naponu razvoja, koji je on doživljavao preko zemalja Austrougarske Monarhije. Bio je u prijateljskim odnosima s fra Grgom Martićem kom je napiso nekoliko pisama o problemima Bosne i mogućnostima njenih rješenja. Poznata njegova misao: Nas su dosta vodili za nos, a onda nas napuštali. U pričama i polemičkim člancima često je koristio Mažuranićeve stihove : "Proklet bio tko cić vire/Na svojega reži brata / Jer nesreća sva izvire / Samo iz toga kalna blata". To su prvi stihovi jednog nemuslimanskog pjesnika upotrijebljeni u tekstu Muslimana koji zbog toga sami za sebe predstavljaju presedan. Napiso je za djecu knjižice Rislei-ahlak (Društvo prosvjetnih radnika Okruga Srajevo,1883.) i Narodno blago, (Vlastita naklada, Srajevo, 1890.) u svoje priče unosi misli iz Kur, ana : "Podložni i vjerni budite Bogu, svecu i starijemu od sebe", tj. vladaru. Ističe u pričama praktični princip da Muslimani od svih ostalih gledaju korist kao i drugi i da se ravnaju prema narodnoj poslovici:Brat mi je onaj tko mi je dobru rad. Bošnjak koje vjere bio da bio treba da čuva svoju narodnost i svoju vjeru kao svetu stvar. Pazeći na bošnjačku narodnost oni su se "više puta sa sultanom borili za svoje pravo i običaje". Naglašavao da cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru, predstavlja jedan isti bosanski narod. Afirmisao begove i starinu, govorio o svojim pradjedovima, njihovim običajima i jeziku izvodeći njihovo porijeklo od bogumilske vlastele. Time je postavio i prvi idejnu osnovu romantičarskog herojsko-etičkog historicizma i tradicionalizma u književnom stvaranju muslimana i tezu o autentičnoj bosanskoj starosjedilačkoj plemićko-patriotskoj tradiciji begovata i njegovog kontinuiteta s bosanskim plemstvom prije islamizacije. To je teza romantičarsko-rodoljubivog stvaralaštva bosanskih mislimana. Teza koju je preuzeo od Petra Preradovića "Domovina kakva bila, rođenom je sinku mila". Borio se za vlastitu narodnu duhovnu bitnost. Napustio pisnje na orijentalnim jezicima i vladavinu alhamijado literature. Poznata je knjižica Rislei-ahlak – pouka o lijepom i ružnom ponašanju. Ova knjižica je izišla 1883. go-dine anonimno s napomenom da ju je objavio Muhamedanski školski odbor Okruga srajevskog napiso je maternjim jezikom. On je njen autor i priređivač. U njoj ističe važnost nauke i izobraženja kao jedan od najvažnijih uslova za budući razvoj mladog čovjeka, on je u svojim brošurama i pričama,koje nemaju neku veću umjetničku vrijednost već se uglavnom svode na pouku i aktuelizaciju suvremenih do-gađaja. Naročito je karakteristično potkrepljivanje pojedinih moralno-odgojnih stavova jezgrovitim narodnim poslovicama. U uvodnom dijelu je obično zahvala vladaru koji nam dobrote čini i potreba da se o nauci staramo, te značaj pouka i preporuka. Čovjek se odvaja od životinje po znanju, mislima, i govoru, te sposobnosti razlikovanja lijepe i ružne ćudi. "Um ljudski usvršava se samo učenjem nepoznatih stvari od učenih ljudi i iz knjiga, a čovječanstvo se uzvisuje samo oplemenjivanjem ćudi", kaže pisac u uvodu. == '''Josip Milaković''' == Milaković je bio najmarljiviji poslenik na području knjige za djecu u periodu od dolaska Austrougarske u Bosnu, pa sve do prvog svjetskog rata. Pripada hrvatskoj književnosti. Iz Samobora je mlad došao u Srajevo gdje je radio kao prosvjetni radnik. Bio je pjesnik, pripovjedač, prevodilac, historičar i kroničar književnog života u Bosni. Priredio nekoliko izdanja za mlade među kojima historičari književnosti izdvajaju almanah "Književni pupoljci" u kom su objavljeni radovi književnih početnika i nastavnika srajevskih osnovnih i srednjih škola. Priče Jospa Milakovića imaju uglavnom odgojni karakter i pisne su s ciljem da odgajaju mladog čovjeka kao korisnog člana društva. Tako je on shvatao zadatak i samisao dječje priče. Historičari književnosti izdvajaju nekoliko njegovih priča koje osim poučne imaju i umjetničku vrijednost: Prve ljubice, Sreća mladosti, Prve laste, Proljetno cvijeće, Majčina dušica i Vedri danci. Po ugledu na svoje prethodnike, osobito Jagodu Truhelku, Milaković piše bajkovite priče u kojima miješa fikciju i stvarnost, javu i sn. Mada je prven-stveno pjesnik s nekoliko značajnijih zbirki poezije za djecu, njegova proza od pričica u listu "Samilje", pa do onih objavljenih u knjigama nosi u sebi patriotski zanos, ljubav prema domovini i čovjeku uopšte. U svojim pričama govori o prvim spoznajama u vremenu djetinjstva, jezikom prilagođenim uzrastu i shvatanju djeteta. Dijete je subjektivno biće, a ne objekat kom su pisci prije Milakovića posvećivali svoja djela. Tako je stvorio tip djeteta koji je akter radnje i događaja. Milaković ppromatra dijete kao biće u razvoju i pokušava napisti priče koje odgovaraju njegovim različitim stepenima razvoja i poimanja. Kritičari samatraju da je riječ o hladnoj, didaktičkoj prozi u kojoj nema živosti i razigranosti, koja je svedena na pouku i poruku bez kreativne vitalnosti. == '''Šemsudin Sarajlić''' == Napiso samo nekoliko priča za djecu koje je objavio u zbirci "Zarasli putevi" štompanoj u Zagrebu. Pod utjecajem vremena u kom je živio, Srajlić je u svojim pričama opisao je muslimanski život, etiku i običaje, male ljude onako kako ih je on vidio. Djeca su kod Srajlića mali ljudi koji se mire sa situacijom u kojoj se nalaze i ne pokušavaju da mijenjaju svoj život kako bi bio ljepši. To su pošteni likovi koji mrze zlo, ali nemaju snage da nešto oko sebe mijenjaju i da se bore protiv njega. On postavlja ideale kojima njegovi likovi teže. "Srajlićevo pripovijedanje krajnje je jednostavno, izvedeno bez kićenja, kao da je direktno namijenjeno onome koji sluša, bez zadržavanja radnje (ali ne i tajne), upravo s insistiranjem da se ona kroz pripovijedanje nesametano i glatko odvija. Stil je glagolski, dakle stil dinamike. Pisac piše onako kako bi pripovijedao. Sve se svodi na radnju: njome, događajem, on sopštova svoju humanu poruku. Ali je sopštova još direktnije i angažovanije dijalogom"( 34, str.507.). Svoje didaktičke poglede Srajlić je opisao u priči "Pisamo drugarici". To je tip epistolarne proze u kojoj se Srajlić kreće na relaciji Šenoinih učiteljica i po ugledu na Šenou, iznosi svoje prosvjetiteljske ideje o poboljšanju i preporodu naroda, o pravilnom odgoju mladih i stvaranju prosvijećenih generacija."Opisivao je svagda-šnje ljude, sitne egzistencije, svakodnevne probleme djece i odraslih, onako kako ih je on vidio. Opisivao je ljude koji nisu revolucionarni, koji su u bitnosti dobri i koji mrze zlo, koji iz svake nevolje izvlače neku pouku i zaključak" ( 5, str, 290) == '''Ahmet Muratbegović''' == Historičari književnosti prilikom istraživanja i verificiranja njegove književnosti nisu odvajali književnost za djecu i odrasle, već su samo površno ukazali na brojne priče u kojima ovaj pisac daje snažan doživljaj svijeta djetinjstva. Muratbegović je pisac koji ima neobičan i zanimljiv krug tema u dječjim pričama. Poznate su mu zbirke Nojemova lađa, (Matica hrvatska, Zagreb, 1924.) i Svijet u opancima, (Srpska književna zadruga, Beograd, 1936.). Psihološko jedinstvo njegovog književnog djela naglašeno je prelijevanjem motiva iz jednog teksta u drugi, iz pjesame u novelu, iz novele u dramu. Tako Muratbegović ima priče i pjesame i drame s istim motivima koji se proširuju i primaju nove umjetničke dimenzije i novi izraz. Iz zbirke kritičari izdvajaju priču Bijesno pseto i nekoliko novela za djecu. Sam pisac o svojim pričama za djecu kaže da je u njima želio da bude "samireniji, uravnoteženiji, odmjereniji i stabil-niji, literarno čistiji". Sudeći po nevelikom broju njegovih priča, u tome je i uspio. Muratbegovićeve dječje priče su uglavnom nostalgična sjećanja na djetinjstvo, nešto slično Skenderovićevoj zbirci "Gromovo đule". U centru piščevog zanimanja je obiteljski život Muslimana, sukob starog i novog, život muslimanske aristokracije i njezine etike u susretu s evropskom civilizacijom. "Sraz starog i novog, Evrope i Orijenta, tradicionalne muslimanske aristokracije i njezine etike s ekspanzijom evropske civilizacije i njezinim liberalnim pogledima u erotskim i vjersko-socijalnim odnosima – to su teme Muratbegovićevih priča. U svom djelu daje "golog čovjeka" koji nezadrživo iživljava svoje nejasne porive i živi isključivo nagonski". ( 5, stri. 312). == '''Tugomir Alaupović''' == Alaupović je napiso neveliku zbirku pričica pod nazivom "Naše rane". Piso je pod pseudonimom Tugomir Hrvat-Bošnjak po modi romantizma kad su pisci pisalii o svojoj domovini i svome narodu i istovremeno nosili ideju o slavenskim korijenima svih naro-da, njihovom bratstvu i jedinstvu. Priče su mu inspirirane emotivnim i intelektualnim stanjem djeteta, mada im nije cilj da govore izravno o djetinjstvu. Dječje priče su za ovog pisaca samo povod da kaže nešto više o svojim moralnim načelima i pogledima na život i svijet u kom dijete živi. Zbog toga imaju naglašenu didaktiku. To su priče u ko-jima traži sklad između intime pojedinca i opšteg rodoljubivog osjećanja. U svojim pričama Alaupović naglašava potrebu jedinstva i jednakosti, njegovao kod mladih dvije dimenzije: potrebu o očuvanju vlastitog nacionalnog identiteta i o potrebi jedinstva i zajedništva svih naroda na prostoru Bosne i Hercegovine. == '''Isaije Mitrović''' == Jedan je od rijetkih ljubitelja knjige i poslenika u svome vremenu. Učitelj u zabitim glamočkim brdima istrajno je piso pjesame i priče za djecu i surađivao u dječijim listovima i časopisima. U svoje vrijeme bio je vrlo cijenjen i poštovan pisac. U odsustvu svakodnevnih kontakata s književnim stvara-laštvom svojih suvremenika, Mitrović je bio upućen na narodnu tradiciju iz koje je crpio tematiku, jezik i izraz za svoje priče. Stoga mu u pričama prevladavaju nacionalne teme i idealističko poimanje života u kojem je istrajao u uvjetima kada bi mnogi klonuli duhom i izgubili obilježja optimizma i vedrine. Upravo te osobine odlikuju Mitrovićeve dječje priče: vedrina i optimizam i ljubav prema domovini. Ljubav prema domovini je najčešći motiv njegovih pjesama i priča. U razvijanju te ideje Mitrović polazi od shvatanja rodoljubive funkcije dječjeg stvaralaštva. Preplićući mitsko, legendarno i suvremeno Mitrović stvara šemu u koju ugrađuje svoje ideje o ljubavi i odanosti rodnoj grudi, o Budući davanju vlastite historije, o svetoj slavi svojih predaka. Književni kritičari njegovu prozu cijene više zbog tematske orijentacije i sdržinske poruke, zbog jezika i stila, nego zbog umjetničkog dometa. To više govori o Poštovanju Mitrovićevog idealizma, nego o estetičkom vrednovanju njegovog stvaralaštva. Suvremenici su njegovo stvaralaštvo shvatli kao "jedno tiho odmorište, jednu sjetnu melodiju iz doba velikih dana bola i ponos". "Živeći daleko od kulturnih centara, Mitrović nije bio u mogućnosti da se nađe u "svom elementu". U sredini prirodnih stihija gdje je sve poludivlje i bijesno, (opirao se ovaj stvaralački duh i tražio iz svega toga nešto lijepo i uzvišeno, što mu je često puta uspijevalo), ugasio se dar Isija Mitrovića ne ostavivši za sobom trajniji rad, već samo svjedočenje o mogućnosti, samo nagovještoj – bogatstvo osjećanja, samisla za plastične opise, za sočnost i komparaciju, za šarolikost motiva i vjerno slikanje pejzaža, ali i podosta nezgodno sročenih fraza i banalnih epiteta" (22, str. 36. ) == <Center>''' 4. VJERSKO I POUČNO U DJEČJOJ PRIČI''' </Center>== == '''Džemaludin Čaušević''' == Kad je čuveni reis-l-ul-ulema i prevodilac Kur'ana Džemaludin Čaušević objavio svoju zbirku "poučne proze" pod nazivom "Dedini menakibi" (doživljaji), čitatelji su bili iznenađeni, jer nisu očekivali od ovog ozbiljnog čovjeka da se bavi dječjom pričom. Možda je to i bio razlog što su početkom 20. stoljeća mnogi drugi pisci počeli da se bave tim žanrom i što su dječju priču podigli na viši umjetnički nivo, ovaj potez velikog bošnjačkog mislioca naišao je na veliko iznenađenje i zanimanje i kod književnih kritičara i historičara književnosti i malih čitalaca. Zbirka Dedini menakibi jednostavnom leksikom, povremeno obojenom lokalnim i orijentalnim bojama predstavlja piščevo razmi-šljanje o vlastitoj vjeri i naciji, etici i estetici. U duhu stvaralaca svo-ga doba pisac ima cilj da nasvjetuje i pouči mlade, da im ukaže na granice između dobra i zla, ljubavi i mržnje. U svojoj nevelikoj zbirci priča Čaušević priča detalje iz života i na osnovu njih nudi zaključke o onome što se može razlikovati kao dobro i loše u svijetu u kom dijete živi. Upozorava i opominje i upućuje na potrebu očuvanja vjere, tradicije i običaja. Zbirka Dedini menakibi je ciklus zanimljivih pričica o načinu života i ponašanja. Pisac brani nacionalne principe i stavove, usporedi moralna načela svoga naroda s načelima drugih naroda i iz tog uspoređenja izvlači pouke i zaključke. Istovremeno, kritikuje i svjetuje, upućuje na pravi put kako bi dijete shvatilo, prihvatilo i sčuvalo svoju vjeru i običaje koje je, kako pisac kaže, počelo da gubi i zaboravlja.Specifičnost priča je u tome što nemaju klasičan fabularan tok, već govore o događajima za koje pisac kaže da ih je "pola u snu, a pola na javi vidio i doživio". U prvom planu knjige je pouka, poruka, uputa, svjet. Glasovit je njegov dio jedne priče u kojoj govori o slozi: "Pa, efen,dragi, taki je jedan propis živjeti u ljubavi i biti u slozi između se. Mi se čudimo kako su druge vjere u slozi i žalimo što nijesamo i mi složni. Nije dosta reći da je sloga potrebna, nego se treba proći dosdašnjih zadirkivanja. Čovjek se mora zarumeniti od stida kad čita jednu novinu koja tobože Islamu služi, pa vidi one riječi, ono nesretno zadirkivanje i nabacivanje kojekakvim gibetima (izrazima): te ovaj je aneksijaš, onaj frankovac, onaj štodlerovac, onaj Srb, a onaj Hrvat. I čovjek se pita: u kom samo to vremenu kad se ovako dijelimo i klevećemo. Mi priznajemo da to ništo ne valja, ali se proći ne moremo, ko – da rečeš – našli samo u tom neku slast – ko, recimo – što pijanac nalazi u piću ili duhandžija u duhanu: a nalaziti u zlu stast što je drugo nego džehilet(grijeh). Jest, i još kakav džehilet, jer nije dosta znati da je sloga lijepa, nego treba biti i uvjerenja da je sloga jamčevina za opstanak, te svom silom nastojati da se uspostavi"( Dedini menakibi (doživljaji). Kompozicioni, knjiga se sstoji od više tematskih i misaonih cjelina, a sve priče su opet, zaokružene u jedinstvenu cjelinu s univerzalnom idejom o potrebi da svaki narod čuva svoj identitet, vjeru i običaje.To je knjiga o vjerskoj i nacionalnoj toleranciji. == '''Ivan Klarić''' == Zajedno s Mulićem i Mitrovićem javio se u almanahu Književni pupoljci (1887-1912) u kom je objavio svoju prvu pričicu "Sreća u nesreći". Riječ je o priči koja, za razliku od ostalih suradnika koji su naglašavali pedagošku dimenziju svojih djela, nema tu stranu, već u prvi plan svoga fabularnog toka stavlja socijalnu dimenziju i stvarnost u kojoj dijete živi. On ne krije od djeteta loše strane života, ne zavarava ga pričama i bajkama u kojima su na prvom mjestu kraljevi, carevi i prinčevi, nego govori o stvarnom svijetu koji je pun socijalne nepravde. Njegove priče nose u sebi mnogo topline i nježnosti vezane za jednu socijalnu situaciju. Za njegove priče kritičari naglašavaju da su čiste i jasne, kratke i sžete, ideološki nepoterećene. U njima je pisac dao sliku djeteta i djetinjstva kom je malo potrebno da bude sretno, koje se s malim zadovoljava kako bi ostvario svoj skromni sn. Njihova jednostavnost, poetska sdržina, neposrednost i toplina govore sžeto i snažno o vremenu i prostoru. == '''Murat Hajrović''' == Hajrović je prozni pisac i prevodilac, jedan od najmarljivijih stvaralaca u oblasti dječje priče. Piso pripovijetke za djecu i crtice, surađivao u "Bošnjaku" i "Beharu", "Osvitu" i dru-gim časopisima. Prevodio s turskog i arapskog jezika, skupljao narodne umotvorine i na osnovu njihove tematike piso priče i dosjetke za "muslimansku mladež". Jedina njegova knjiga je "Priče i dosjetke" u koju je Hajrović sbrao 25 svojih priča, zapis i crtica napisnih na temelju bogate tradicije Bošnjaka. U njima govori o ljudskoj dobroti i pokvarenosti, pravdi i nepravdi, o potrebi da se kod mladeži njeguju bošnjačke etičke dimenzije, vjera i nacionalni identitet. Priče Murata Hajrovića imaju u prvom planu etičke, a zane-maruju estetske motive i značajne su više s aspekta zajednice, nego pojedinca. Odgojna dimenzije, međutim, nije djelotvorna ako ne proizlazi iz istinske kreativne potencije, pa Hajrovićeve priče uglavnom ostaju na pedagoškoj razini ukorijejene u piščevu tezu i tendenciju. U njegovoj zbirci ima nekoliko narodnih priča. Narodnim pričama Hajrović je dao vlastiti pečat i obilježje. Te osobine su stilska i kompoziciona jednostavnost, lakoća pričanja, emocionalnost izraza, pa i danas djeluju svježe, zanimljivo i poučno. I u njima Hajrović svjetuje i poučava, upućuje čitatelje u tajne života, opominje i nago-vještova, ali se osjeti i ljepota narodne leksike, bogatsvo narodnog duha i snaga narodnog pripovijedanja. To su priče o sburu (strpljenju), lakomosti, ljudskoj zavisti, sreći i nesreći, pameti i glupo-sti. U njima je naglašena poruka o ljepoti vjere, pravde i dobrote u svijetu u kom dijete živi. == '''Hamdija Mulić''' == Krajem 19. i početkom 20. stoljeća djelovalo je u Bosni i Hercegovini nekoliko prosvjetnih radnika (Husein Dubravić, Nazif Resulović, Murat Hajrović, Fejzulah Čavkić) koji su, više iz praktične potrebe, nego iz umjetničkuh pobuda, pisali i pjesame i priče za djecu i omladinu. Jedan od njih i možda najzanimljiviji po svom umjetničkom opusu je bio Hamdija Mulić. Mulić je svoja prva djela objavljivao u "Beharu", "Biseru" i "Dječijem novom beharu" i dječjim prilozima koje su ponekad donosili ostali književni listovi i časopisi i u kojima su surađivali i drugi bošnjački pisci i prosvjetni radnici. Hamdija Mulić je objavio veliki broj knjiga. Za razliku od svojih suvremenika, piso je uglavnom pričice za djecu. One se odlikuju lakoćom i jednostavnošću jezika, ljepotom rečenice i pristupačnim stilom prilagođenim uzrastu djeteta. Mulić je prvu svoju priču za djecu objavio u Milakoviće-vom zborniku srajevskih učitelja "Književni pupoljci". To je pripovijetka "Uspomena u narodu" u kojoj miješajući stvarnost i sn, govori o prošlosti svoga naroda i njegovoj herojskoj historiji. Osobine Mulićeve proze su sžet izraz, jednostavna leksika i čisti narodni jezik. On je afirmirao jezik kojim su govorilo Bošnjaci njegovog doba naglašavajući potrebu da se manje uče strani, osobito orijentalni jezici, a više narodni jezik, potrebu da pisci pišu na jeziku na kom će ih i ostali narod razumjeti, a ne na stranim jezicima za uži krug ljudi. Rečenice su mu kratke, sžete, poslovične, s naglašenim porukama. Mulić piše priče o svijetu u kom živimo ppromatrajući jednostavne i svakodnevne životne stvari i pojave koje uokviruje u zanimljivu i poučnu fabulu. Za njega suvremenici tvrde da je bio jezički čistunac, da je priču i jezički i stilski i kompoziciono gradio do perfekcije i tek tada je nudio čitateljimaa. Piso je priče jednostavnim jezikom. Od poznatih motiva tradicionalne bajke Mulić gradi nove prozne tekstove, kao što razmišljajući, sluteći, maštojući, snjajući, nalazi nove motive za svoje jednostavne, zanimljive, humorom protkano bajkovito kazivanje. On se ne dodvorava dječjem svijetu, ne pronalazi zanimljive kalambure da bi privukao i zadržao pažnju djeteta, već piše jednostavno jednostavnošću prodirući do suštine. Piše o malim stvarima preko kojih dolazi do zaključaka o velikima, o nebitnima, da bi dijete samo došlo do onih bitnih o opstanku u svijetu i vremenu. Mulićeve priče su uglavnom kratke crtice s naglašenom porukom i poukom. U njihovom temelju je narodna tradicija, a najčešće su u prvom planu poruke o ljubavi, poštenju, vjeri i odgoju. Djela mu nemaju veće umjetničke dimenzije, ali je u historiji književnosti za djecu Bosne i Hercegovine ostao zabilježen kao neumorni pregalac i prosvjetitelj koji svoje ideje propagira i rječju i djelom. Priče mu izrastaju iz anegdota i pisac ih manirom vještog umjetnika razvija u veće pripovijedne cjeline. Budući da je dugo radio kao učitelj, u svoje priče je ugrađivao poruke o poštenju, ljubavi, tradiciji, odgoju i sl. ("Slušaj roditelje").Cilj je usditi mladima osjećaj obaveze,pripadnosti i ljubavi. S današnjeg aspekta za priče Hamdije Mulića možemo reći da imaju naglašenu didaktiku, da su kratkog daha i s naglašenom humorističkom dimenzijom. Mulić se nije razvio do izrazite pripovjedačke individualnosti i nije ostavio djelo trajnije umjetničke vrijednosti. Riječ je o tipu angažovane literature koja je imala svoj cilj i namjenu i koja je imala svoje opravdanje u vremenu u kom je nastala i u kom se koristila. Bez obzira na umjetničku vrijednost djela, za priče Hamdije Mulića se može reći da su značajna etapa u historiji dječje priče na ovom prostoru i da je ovaj neumorni pregalac i prosvjetni radnik ostavio dubok trag u odgoju mladih, njihovom estetskom i etičkom prosvjeći-vanju. "Blagost je inače dominantna emocionalna crta Mulićeve proze društveno – odgojnog tipa, izvjesna ganutljiva, sentimentalna blagost ljudskih apela, preklinjanja. Ona se nalazi u sižeu koji se često svija oko sirota, sirotinje, samotnih i ostarjelih majki i djece, posebno, dakle, sve oko situacija koje spontano iza-zivaju osjećanje samilosti, na koje Mulić svjesno ide. Uz ovaj etički cilj, kao etičko-životnih samisao Milićeve proze, izbijaju primjeri poštenja, marljivosti, prijateljskog ophođenja i sloge, koje pisac propagira uz upotrebu izvjesnih književno – andragoških metoda" (35, str. 513.) == '''Hadžem Hajdarević''' == Pisac koji je u posljednjoj deceniji objavio desetine priča u dječjim listovima i časopisima uglavnom vjerskog i poučnog karaktera.( Male novine, Kevser, Muallim, Vesela sveska, Sff ). U porvom planu Hajdarevićevih priča ( Majka, Stara trešnja, Bajramske cipele, Ezan) je vjersko-socijalna tematika. Hajdarevićeve priče su plod stvarnosti i imaginacije, običnosti i prvotnosti, samisla za realno i ono što će tek postati realno, egzistentno, svakidašnje. Priče su napisne maštovito i poetski, sve događaje pisac prati iz vlastitog ugla, a istovremeno je i narator, koji gradi fabulu, koordnira radnju i izvlači zaključke. == '''Džemaludin Latić''' == Latić je stvaralac koji se, kao i Hajdarević, periferno bavi dječjom pričom, ali i ono što je napiso do sda, predstavlja snažan doprinos razvoju i afirmaciji dječje priče vjersko-poučnog tipa. Suradnik svih današnjih dječjih listova i časopis, pisac koji je prvenstveno pjesnik, pa u dječje priče unosi snažne poetske slike djetinjstva. Osobina Latićevih priča ( Krik, Sjećanje, Vočići, Majka, Šejtanija i dr.) je snažno slikanje socijalne strane djetinjstva i sjećanje na vlastito djetinjstvo. U temelju poetike su priroda i socijalna strana života i te dimenzije pisac daje u formi brojnih i bogatih slika nacio-nalne pripadnosti. Njegove priče, osim jednostavnog izraza imaju snažne opisne slike koje govore o nečemu što se dogodilo, a što se može podrazumijevati kao dječja realnost. Uprkos realnom tlu, sve se u njega kreće između fikcije i stvarnosti, na relaciji u kojoj kroz baj-kovito i mitsko slutimo stvarnost koja je do kraja ispunjena poetskim fluidom koji je i temeljna orijentacija ovog pisaca. Zbog svega toga Latićeve priče su nagovještoj snažnih potencijala ovog pisaca koji je već i dosdašnjim dječjim pričama dao pečat i obilježje bosansko-hercegovačkoj dječjoj priči. == <Center>'''5.HUMORISTIČNO-SATIRIČNA OSNOVA DJEČJE PRIČE''' </Center>== == '''Murat Šuvalić''' == Pisac koji se još kao gimnazijalac eksponirao kao protivnik austrougarske vlasti, pa je zbog toga izbacivan iz škole i zatvaran u zloglasnu bihaćku Kulu. Radio je s omladinom koja se borila za socijalna prava svoga naroda, njegovo učešće u vlasti i socijalnu sigu-rnost. Sve je to našlo odraza i u njegovom djelu, osobito u ranoj fazi njegovog stvaralaštva kad je piso zanimljiv i neobičan tip kratke realističko-stirične priče. Šuvalić je napiso desetak pripovjedaka u kojima je uglavnom opisao život mladih. Mlade je naslikao uronjene u svijet oko sebe i učesnike u svemu što se oko njih zbiva. Oni su buntovni puni revolta, ali i puni ljubavi i razumijevanja za ono što je istinska ljudska vrije-dnost. Šuvalić slika prve susrete, prve ljubavi, prve dodire. Poznata mu je zbirka Izabrane pripovijesti, (Izdavač:Prva muslimanska knjižara, Srajevo 1942.) u kojoj ima nekoliko snažnih priča za mlade. (Na Jagodnjaku, Sida, Moj junac, Adila i Na putu). Za priče Murata Šuvalića se kaže da su realističke prozno-poetske sličice stvarnosti, u kojima se krije istina o ljudima Bosne i njihovim stalnim pokušajima da očuvaju patrijarhalno-etičke nazore, obraz i čast, ime i ponos Bošnjaka. To su priče koje se naslanjaju na epsku tradiciju. Tri su temeljne karakteristike Šuvalićevog djela: ljubavna i rodoljubiva tematika i stiričan odnos prema svijetu u kom čovjek živi. Njegovi junaci su puni emocija, oni tragaju za putevima koji će ih uključiti u tokove života, tragaju za putevima i mogućnostima komunikacije sa svijetom u kom žive. Taj svijet u kom dijete živi često ppromatra s humorne strane. Ogrćući često fabulu svojih priča u metafore i alegorije, Šuvalić slika stvarnost, isamijava vlast, kritikuje i pokušava da ukaže na žarište problema s kojima se susreće čovjek Bosne početkom 20. stoljeća. Zbog stalnog proganjanja i teškog zatvorskog života umro je mlad – u 40.-toj godini života. Krupljani ne pamte veću dženazu što je bio dokaz o popularnosti ovog pisaca. "Bez pretjerivanja se može reći da je Murat Šuvalić, upravo po ovakvom književnom radu, a i po prirođenim duševnim svojstvima: junaštvu, čestitosti i nekoj djetinjoj odanosti prema prijateljima i nepomirljivosti prema režimskim perjanicama, bio najvoljeniji i najčitaniji beletrist – književnik bosanskih muslimana skoro čitav jedan decenij"(43, str. 17). == '''Branko Ćopić''' == Branko Ćopić je pisac o kom posljednjih godina postoje različita mišljenja i stavovi : od onih koji u potpunosti negraju umjetničku vrijednost u cjelokupnom njegovom stvaralaštvu za djecu, pa do onih apologetskih u kojima se bez imalo kritičnosti sva su njego- va djela svrstavaju u sami vrh bosanskohercegovačke ( i evropske!) dječje literature. Istina je negdje između: Ćopić jeste značajan dječji pisac, osobito pisac dječje priče, ali i pisac koji ima dosta propusta i promašaja, dosta tendencioznih priča i pjesama nabijenih ideologi-zacijom kako bi se uspješnije djelovalo na malog čitatelja. Ćopić je objavio nekoliko značajnih zbirki dječjih priča među kojima suvremena književna kritika posebno izdvaja U carstvu leptirova i medvjeda, Priče zanesenog dječaka i Baštu sljezove boje. Temeljna vrijednost i novina Ćopićevih dječjih priča je humor, sočan, snažan i specifičan. To je humor koji se njeguje u Bosanskoj krajini, a koji je prepoznatljiv zbog svoje jednostavnosti i univerzalnosti. U tome je i tajna uspjeha humorističkih Ćopićevih priča kod malih čitalaca. U odnosu na pisace njegovog doba je u tome da pristupa djetinjstvu na nov i neobičan način: u pričama ne opisuje život i to dvije njegove strane: ozbiljnu i šaljivu. Tako olakšava životne nedaće i život djeteta čini lakšim i ljepšim. U temelju Ćopićevih humorističkih dječjih priča je narodna tradicija, prošlost naroda i njegovo bogato višestoljetno iskustvo. Svoju poetiku je temeljio na narodnom shvatanju funkcije dječje literature i na šalozbiljnom ppromatranju svijeta djetinjstva. Tako je napravio krupan korak u odvajanja dječje literature od snažnog utjecaja pedagoške tendencije koju su u svojim pričama naglašavali do tada pisci koji su uglavnom bili prosvjetni radnici. Stalne nemire koji u njemu tinjaju bez mnogo razloga i objašnjenja. U pričama se prepliće stvarno i fikcionalno. "Bajka je tu, na dohvat ruke, iza prvih vrba, spustim li očne kapke, istog trenztka oko mene zaigra bučan i bezbrižni dani djetinjstva od kojih mi se vrti u glavi" – napiso je jednom. == ''' Advan Hozić''' == Advan Hozić je pisac koji je uporno i istrajno piso romane i priče s ratnom tematikom, a u posljednjih nekoliko godina objavio je i jednu zbirku dječjih priča iz suvremenog života. Knjige s takvom "univerzalnom" tematikom su još i Sumnjivi telećak, Čudo od djeteta, Na kraju plača i dr. Osobina Hozićeve poetike je u snažnom slikanju likova i tuma-čenju onoga što je u njima suštinsko i snažan humor koji izvire iz životnih situacija. Istovremeno, pisac ulazi u psihu djeteta i slika ono što se u njegovoj duši događa. Advan Hozić piše laganim, jednostavnim i opuštenim stilom u kom ponekad u prvi plan dolazi humor, a nekad nostalgija. Njegovi dječaci su iz zbilje i oni imaju svoj svijet u kom žive i u kom poku-šavaju da se snađu. On prati dijete u psihološkim mijenama, erotskim buđenjima, prvim slutnjama i tajnama (Ljetni provod, Sve piše na zidu, Kućni špijun)."Advan Hozić ne piše o ljubavi, već o igri ljubavi, o malim snjarima, tužnim i veselim dječacima i djevojčicama. Bavio se unutrašnjim dječjim bićem za svagda se odljepljujući od površine u područje psihe". (25,str. 62). == '''Vlado Dijak''' == Dijak je piso neobičan tip pjesničke proze (Topovi i glagoli, Ljubičasti kišobran) u kojoj je dao snažnu poetsku sliku svijeta i vremena djetinjstva. To su impresivne nostalgične poetske pričice o danima djetinjstva koje je "potonulo u vatru i vodu". Stoga je osnovna karakteristika njegovog pripovijedanja tuga i semtimentalnost. U temelju Dijakove poetike je svijet mašte u kom se dešavaju čuda i zbilja koja ima svoje naličje osobito u ratnom vihoru. Dijete u ratu i njegovi unutrašnji lomovi, bijeg djeteta u svijet mašte, tematske su okosnice njegovih priča. To su priče koje u sebi imaju i humora i šale, a osobito je snažno opisno buđenje prirode i buđenje dječaka koji vremenom, iz dana u dan, izrasta u čovjeka. == '''Halid Kadrić''' == Halid Kadrić je vrlo produktivan pisac za djecu i mlade, ali njegovo književno djelo nije ostavilo dublji trag ni na djeci ni na mladima. U svojoj prozi je spojio originalna zapažanja i bezazlenu prozračnost jezika, te psihološke reakcije bića na pojave u stvarnosti. Sve su to mogućnosti brojnih zabuna i zapleta koji služe kao temelj Kadrićevog humora. Kadrić je piso priče za djecu i one malo starije. Tematski raznolik, obuhvatio je brojne detalje iz vremena djetinjstva, prve spoznaje o ljubavnim i erotskim dimenzijama života. Kadrić je prvi kod nas započeo erotsku pripovijetku za mlade. Pisac u svojim pričama dopire do najintimnijih tajni mladića i djevojaka u koje može ući samo onaj tko pozna prirodu mladih. A analizama nerazriješenih tajna dječjeg bića ne zadržava se samo na vanjskim manifestacijama, već ulazi i u psihu mladih tragajući za odrazima koje neke situacije ostavljaju mladima. Pokušava da objasni prijelaz iz djetinjstva u mladost, da shvati i opiše jedan period djetinjstva pun čarolija, svijet u kom se sukobljavaju stvarnost i fikcija, mašto i sn. Međutim, Kadrić se nije zadržao samo na erotici i intimnosti, već je proširio tematsku dimenziju svojih priča na sudar nekih želja i potreba s tradicijom i konvencijama, te rezultate koji u tom sudaru ostavljaju traga na psihi mladih. Tako u pričama suočava poglede i ponašanje novog i stadog vremena, nosioce novog i starog shvatanja života i svijeta.Kadrić prati prve udarce srca, zov krvi i nalete strasti u vremenu kad su ta stanja mladima još uvijek nepoznate. Njegove su priče uglavnom priče o prvoj ljubavi. On proširuje tematiku priča za mlade, unosi u njih prve dječije snove i želje, nagone i potrebe. Objašnjava da sve ono što se dešava u mladima nije izmišljeno i pronađeno, već se to spontano dešava, izvire iz prirode njihovog bića. == <Center>'''6. REALISTIČKI PUTEVI DJEČJE PRIČE''' </Center>== == '''Nafija Sarajlić''' == Priče za djecu Nafije Srajlić su neobičan tip autobiografskih proznih crtica koje imaju sve teoretske osobine kratke priče. Međutim, one su često duboko intelektualne i misaone, pa su teško shvatljive, mada su namijenjene djeci. Njena proza je zanimljiva, tematski raznovrsna, živa, duhovita, jezgrovita i rječita. Svoje priče nazvala je Teme. Njene Teme su izazvale u javnosti takav intelektualni interes da nas i danas iznenađuje i zbunjuje. Pisala je čistim bosanskim jezikom s blagim humorom i sarkazmom. Nafija Srajlić zna ukusno izabran motiv ukrasiti kratkim refleksijama, sžetim i plastičnim slikama. Sžet i lakonski stil, jasn i čist književni jezik, jednostavnost izražavanja i snažne emocionalne slike s naglašenim poentama daju jedinstvenu vrijednost njenim pripovijetkama. Poznate su joj priče Jedan čas i Šumareva Zorka. == '''Isak Samokovlija''' == Pisac koji je u svojim pričama dao snažne likove jevrejske djece: Rafaela, Mirjamu i sl. U svojim pričama je slikao siromašne i bose sarajevske dječake i naglašavao je socijalnu dimenziju. Njegove socijalne slike govore o sudbini ljudi u sredinama u kojima žive, ali i u tihoj, dubokoj ljubavi koja tinja u njihovoj duši. Govore o tragici djeteta u svijetu i vremenu, njegove pokušaje da se uzdigne do čovjeka i izgradi u korisnog člana društva (Kako je Rafael postajao čovjek, Mirjamina kos). Samokovlija govori o djeci i njihovim patnjama, o sudbinskoj pred-određenosti na patnju i stradanje. U svojim pričama slika likove iz različitih sredina i različitih zanimanja: zanatlije, trgovce, nosče. Ti njegovi likovi su najčešće iščašeni iz sredine u kojoj žive, na neki način obilježeni, deformirani, stavljeni pod lupu stvarnosti, osvijetljeni sa svih strana. Ulazi u psihu junaka i opisuje što se tamo zbiva – slika njihove snove, maštu i nadu u ljepši život koji najčešće i ne dočekaju. Osnovna tema njegovih priča je sukob između svijeta u kom dijete živi i onog svijeta koji dijete nosi u mašti i kakav bi trebao biti. Ti sukobi, želje i stvarnost, najčešće imaju tragične dimenzije. Zato je u njegovim pričama prisutna neka tiha tiha i sjeta,patnja i pomirenost čovjeka sa sudbinom i stradanjem. Mada su njegove priče zatvorenog tipa i po kompozicionoj strukturi i tematici, Samokovlija je u slikanju svojih junaka, najčešće djece, dao tim slikama uinverzalne dimenzije. "Samokovlijina djeca i ljudi jedinstveni su u književnosti, ne samo po zatvorenosti i geografskom određenju Bjelava, odakle potiču, već i po etici, filozofiji, fatalizmu, tragizmu i shvatanju da je čovjekov život unaprijed zapisn, objašnjiv iz njega samoga, njegove prošlosti, socijalnog položaja, stalnog snjanja i slutnje, i besamislenog trajanja. Njegovi junaci prkose životu ne više samo mirenjem sudbinom, već i spoznajom o vlastitoj nemoći da išto promijene u svojoj svakodnevici. To je život bez vidljivog početka i kraja, život prihvatanja udes bez naricanja, ljutnji, u trajnoj neizvjesnosti: "Sve je onako kako je zapisno, a sve je zapisno"( 18, str. 51.). U pričama "Kako je Rafael postajao čovjek" i "Mirjamina kos" Samokovlija je pokazao mnogo ljubavi prema problemima, patnjama i stradanju malog čovjeka. U središtu njegove proze za djecu je junak koji trpi pritisnut društvenim i etičkim konvencijama. Naslikao je svijet mladih u godinama kad počinju shvatati životne nepravde i socijalnu nejednakost i naglašava bolno sznanje mladog čovjeka da se odupre normama i zakonima starijih. To je svijet mladih na raskrsnici između stvarnosti stvarnosti i snova, pa se u njima gasi ljubav, sn i želja da se nešto izmijeni. Istovremeno je naglašen snažan humanizam i razumijevanje prema problemima tog svijeta. == '''Alija Nametak''' == Alija Nametak je bio jedan od najznačajnijih književnih, kulturnih i prosvjetnih radnika na početku 20. stoljeća. Pisac snažnog i iskrenog realizma, književni kritičar i historičar književnosti. Uložio je mnogo truda da afirmiše bošnjačku književnost. Uređivao je brojne listove i časopise, surađivao s piscima, sugeriso i svjetovao ih, pokušavao da književnost u Bosni i Hercegovini, koja je u to doba bila pod snažnim utjecajem evropskog realističkog koncepta, da umjetnički pečat i obilježje. Nametak je poznavao duh i dušu svoga naroda i znalački ga je naslikao u svojim pričama. Naslikao ga je u okruženju bosanske kasbe, s njegovim svakodnevnim brigama i problemima, njegovom etikom i odnosom prema svijetu i stvarnosti. Njegovao je tip regionalno-folklorne proze u kojoj se nastavljaju suvremena usamjerenja na tradicionalne oblike bošnjačke priče. Hroničarski prati sudbinu Bošnjaka u međuratnom periodu. U svojim pričama naglašavao je najdramatičnija zbivanja u historiji – materijalno propadanje musli-manskih porodica u doba dolaska Austrougarske u Bosnu. Za Aliju Nametka kažu da je pisac starog bošnjačkog života, bošnjačke obitelji i njenih patrijarhalnih zakona. Te dimenzije u njegovim realističkim pričama se dodiruju stvarajući historijsko-duhovnu rezonancu sudbine bošnjačkog naroda koju nasilno ruše zbi-vanja i događaji novog vremena. U prvom planu njegovih priča je motiv nesnalaženja i propadanja pod plimom novih životnih oblika. U dječjoj prozi Nametak liči na narodnog pripovjedača koji slušaocima priča toplo i zanimljivo( Travka zaboravka). Pisac često u pričama koristi narodne umotvorine da bi naglasio svoju misao, ali im ne daje neku posebnu funkciju: one su spontane i autentične, stvarne i svakodnevno prisutne u čovjeku poput samog života. O jeziku Alije Nametka piso je i Miroslav Krleža koji je isticao: " Za mene je najljepši naš jezik – jezik bosansko-hercegovačkih muslimana. Uzmite, na primjer, Skendera Kulenovića, te Derviša Sušića, Mešu Selimovića, Nametka, Hamzu Humu, ili – ako hoćete – one muslimane koji se javljaju ranije, još osamdesetih godina. Može misliti o tome tko što hoće, ali ako se tome jeziku doda još i talent, onda je to literatura srca." Riječi "literatura srca" treba posebno istaknuti kao izraze stvaralačke iskrenosti, izvornosti i spontanosti. U pripovijetkama za djecu Alije Nametka pratimo razvojnu kompoziciono - tematsku liniju koja ide od jednostavnijih dječjih priča s temama iz svakodnevnog života djeteta, prema pričama za odrasle u kojima se pokušava naslikast sva složenost životnih odnos u vrijeme historijskih previranja u Bosni. U svoje priče upliće zanimljive bajkovite motive koji ih čine neobičnim i specifičnim i zbog kojih su bile osobito popularne kod mladih čitalaca (Za obraz, Bajram i sl.). Takvim ppromatranjem i slikanjem stvarnosti s realističko – bajkovitim primjesama, pisac je uspio naslikati ljude koji žive na granici između prošlosti i sdašnjosti, jave i sna. Njihov život na raskrsnici vremena i vijekova, Nametak je uspio realistički dočarati. Riječ je uglavnom o sukobima na socijalno – klasnoj ravni koji se prenose i na sukobe unutar ličnosti. Nametak je pokušavao da izađe iz poznatih i uhodanih tradicionalnih klišeja bošnjačke priče za djecu njegovog vremena,pa je mijenjao pristupe obradi svojih tema, miješao fikciju i stvarnost i na taj način dao zanimljiv tip priče koja i danas ima svoj sjaj i umjetničku ljepotu. == '''Svetozar Ćorović''' == Svetozar Ćorović je izrazito realističko - socijalni pisac koji je svojim dječjim pričama bio potpuno uronjen u stvarnost. On u svojim pričama pokušava da se naslika ono što se dešava u dječjoj dušu (U noći) i traga za načinima da se prevaziđu i pobijede neke traume koje dijete nosi iz susreta s odraslima. Sučeljavanja svijeta djece i odraslih i nerazumijevanje odraslih za probleme djece je stalna tema Ćorovićevih priča i temelj njegove poetike. Svijetu djetinjstva Ćorović se najviše približio pričom Panjkalo koja govori o griži svjesti zbog učinjenog prijestupa i nepravde. U dva različita postupka: realističko – narativnom i bajkovito – poetskom, Ćorović je u preplitanju jave i sna dao zanimljivu psihologiju djeteta u kom se dešava jedan bujan život, neobičan i tajanstven, poznat samo djetetu i imanentan samo svijetu djetinjstva. U svojim pričama Ćorović slika svijet djetinjstva s diskretnom, nenametljivom, odgojnom notom. U pogođenoj atmosferi, u leksici i jeziku prilagođenom svijetu djetinjstva, Ćorović slika život malog čovjeka pun slapova i brzaca, pun nemira i nesna. Tako stvara tip priče u kojoj poučava i svjetuje i u kojoj istovremeno snažno slika svijet u kom dijete živi. == '''Edhem Mulabdić''' == Po svom pripovjedačkom djelu Mulabdić je pravi izdanak domaćih bosansko-hercegovačkih književnih prilika. Njegova proza za djecu izvire, s jedne strane iz narodnopripovjedačkih tradicija i opservacija suvremenog života, a s druge strane svodi se i primjenjuje na aktuelnu problematiku društvenog i kulturnog života u Bosni i Hercegovini. Zato su njegove priče prava mala antologija različitih pripovjednih tema iz života, te primjer vlastitog književnog, emoci-onalnog i etičkog pristupa ljudima i stvarnosti. Osobina te proza je humanistički pristup čovjeku i prizvuk blage šale. " U svojoj prozi Mulabdić je naslikao bezbrojne ljudske povijesti, život na nizbrdici i usponu, ljude kojima vitla zamah vremena, ili blago miluje igrajući se s njima. Životne sudbine svojih malih junaka Mulabdić je intimno i s uzbuđenjem doživio, pokušavajući da im pomogne toplinom ili razboritom rječju skrivenom o snažne monologe i dijaloge, pripovijednim epilogom koji djeluje kao izričit komentar, kao kritika ili usamjerenje i za njih i za buduće generacije. Te sugestije u dječjoj literaturi su bile ponekad tako jake da su snižavale pripovjedačko - umjetničku razinu njegovih priča" ( 35, str. 442 ). U bitnosti njegovog pripovjedačkog postupka nalazi se strukturalno oslanjanje na konkretni realizam one narodne pripo-vijetke koja se, nasuprot fantastičnoj narodnoj prozi, reducira na dnevni život i etičke pouke, na pripovijedanje slikovitim i živim govorom narodnog pripovjedača, kakvim se iznose fabule iz života na sijelima, s elementima "šale pomiješane s zbiljom", kako sam Mulabdić kaže u uvodu svoje knjige dječjih priča.I mada mu priče najčešće počinju živim sjećanjima na bezbrižne dane djetinjstva ("Komadić šale, Kod starog dede, Sijelo). Prisutan humoristički prizvuk, ( U pušnici), te anegdotsko – bajkoviti završeci (Junaštvo Huse od Moruše, Pokajanje). Uprkosa svemu, u Mulabdićevim dječijim pričama je suviše naglašena pouka i poruka koja guši umjetnost i pretvara njegove priče u zbirku svjeta i pedagoški udžbenik o ponašanju. == '''Petar Kočić''' == Piso je tip priče koja ima nacionalno – borbenu boju i težnju, u vrijeme moderne književnosti, što je našlo odraza i u Kočićevoj dječjoj priči. To je tip priče koji je u svom podtekstu skrivao piščeve misli, ideje, poruke i pouke.Likovi su mu složeni, a u njihovoj dubini čitalac nalazi nacionalne i socijalne ideje. To su zanesenjaci koji žive od slavne prošlosti, koji hvale tradiciju i vremena borbe i hajdu-kovanja, buna i otpopra. Kočićevi su junaci iz postojbine Kraljevića Marka i Buda- line Tala. Oni su prije svega veliki rodoljubi koje narod voli i o kojima prepliću priče. Ljudi izgubljeni i zalutali u novom vremenu koji imaju svoje snove i pokušavaju da ih ostvare (Jablan). Njegove su priče o sodbinama čovjeka, o blagostanju i kobi (Kroz mećavu), a u njima je uvijek naglašena nacionalna crta i simbolika. U Kočića nije dana čudesna slika prirode kao u Hromadžićevim bajkama, nego priroda puna opasnosti koje prijete čovjeku i čovjek mora biti snažan i sposoban da joj se odupre. Opisuje propadanje jednog velikog doma, osipanje porodica, rušenje tradicije i dolazak novog čemu se pisac nimalo nije radovao. Takav degradirajući idejni stav često je nagla-šavan u pričama kao pozitivna strana Kočićevog pripovijedanja, a njegove priče za djecu se temelje na afirmaciji poraza i gubitaka. Selo i seljaci kod Kočića nisu više izložba folklornog i prazničnog ruha i bogatstva, niti samo opis paćenika u mrežama bogatih – to je široka slika teškog nacionalnog položaja i status. Njegovi likovi su duhovna veličina i snaga što daje pričama etičku dimenziju. == '''Ivo Andrić''' == Andrić je pisao priče o djeci i djetinjstvu, ali na neobičan i specifičan način. Nije objavio posebnu knjigu za djecu, ali su istraživači skupili nekoliko njegovih priča i tiskalii ih u zbirci pod nazivom "Deca". Njegova djeca su likovi zatečeni u svijetu, opterećena psihološkim traumama, naslijeđem i sudbinom. Djecu je prikazao u onim godinama kad se prvi put suočavaju s nekim životnim problemom i pokušavaju da ga riješe bez pomoći odraslih. Andrić ulazi u psihologiju svojih likova. On ne slika dijete svoga vremena, nego dijete iz svoje prošlosti. Slika stanje dječje duše u neobičnim i nesvakidašnjim situacijama. Ppromatra dijete kao čovjeka u malom i prati neke reakcije u situaciji kad sam treba da se snađe. U priči Knjiga opisao je dijete koje umjesto zadovoljstva u susretu s knjigom, postaje mu knjiga teret, uzrok trauma i tajna koju nosi u svojoj duši. U priči Prozor dječaka muči problem kako da izbjegne kaznu za ono što nije učinio. U njemu se širi strah. Pisac slika stanje psihe i drame u dječjoj duši u vremenu kad ulazi u život. Djeca su patnici života, sučesnici u svemu što se u njemu događa bilo dobro ili zlo. U pričama ima i igre i vedrine i optimizma, ali i dubokih psihloških lomova i trauma kroz koje dijete prolazi da se uzdigne do čovjeka. Andrićeva djeca su likovi iz siromašne kasbe koji imaju svoje životne puteve i sudbine. U njegovim pričama se prepliće djetinjstvo i dječaštvo, one godine kad je dijete najosjetljivije i kad osjeća svaki treptaj iz stvarnosti oko sebe. Kad sve ono što mu se desi ostavlja tragove kasnije u životu. Djeca žude za ljepšim i zanimljivijim svijetom, za nečim što će se desiti, što će ih zabljesnuti ljepotom i radošću, ali taj svijet nikada nisu osjetili ni dokučili, osim u mislima. == '''Hasan Kikić''' == Poetika književnog djela Hasna Kikića zasniva se na realističkom slikanju ljudi i događaja u vrijeme između dva svjetska rata. Djela mu nose autobiografske crte s naglašenom socijalnom tematikom. O svom djetinjstvu pisac kaže: "Djetinjstvo!…Ja sam u njemu ipak snio jedan sn.Ali, kad mali siromaščić u poderanom koporančiću i zakrpljenim čadorbeznim gaćama ima jedan sn, on ga lako i izgubi. Tako sam i ja svoj sn gubio bezbroj puta i ponovo ga nalazio. Bio sam uporan u tom snjanju…" U svojim djelima je na dramatičan način prikazao svijet u kom dijete raste, bez nježnosti i pažnje, bez ljubavi i razumijevanja. Dijete spoznaje svijet kroz vlastita iskustva i tako se osposobljava za život. Kikić je ostao vjeran Bosni i životu njenih ljudi. Glavna njegova preokupacija je mali čovjek, dječak , koji se kroz gorka životna iskustva formira u čovjeka.To su mali ljudi sa svojim manama i vrlinama, sa svojim svakodnevnim brigama i životnim radostima. Opisni su toplo i jednostavno, bez uljepšavanja i dotjerivanja, pa se Kikićeva proza samatra najizrazitijim tipom realističko – socijalne literature. Originalna po motivu, svježa kao ros, njegova svaka priča liči na poemu. Takva je poema o djeci - goničima goveda. Ona je stkana od čudnog tkiva: od surovih činjenica ratne realnosti i dječjih snova. Motivski mu priče nisu bogate. Priča o djeci koja gone carska goveda u vojnički logor 49 kilometara udaljen od varošice i onda se vraćaju kući s zarađenim novcem. Materija koju je uzeo da obradi, je teška za obradu, ali je Kikić rješavao majstorski. Njegove priče nemaju hroničarske sivosti ni ponavljanja. Uvijek je akcenat na neče-mu drugom, a osnova je ista i čini čvrst kompozicioni okvir. Pripovijetke mu se širi i obuhvataju sve veći životni krug prerastajući u upečatljivu sliku vremena. U slikanju djece naslikao je najplemenitije ljudske kvalitete. U tim slikama se osjeća piščeva ljubav. To su djeca s vrlinama i manama,pa zato djeluju talo uvjerljivo. Njih pritiskuje neimaština, glad, patnja, sujevjerje i druge životne nedaće. Drugarstvo i radost. Prvi tračci svijesti. Sve to daje u skladu bezazlenosti i prerane zrelosti, a u tom je pisac pokazao snažno poznavanje dječje psihologije. == '''Branko Ćopić''' == Kad je riječ o realističkim pričama Branka Ćopića može se reći da se prve priče tog tipa javljaju kod ovog pisaca u vremenu kad dječja priča u Bosni i Hercegovini skoro da nije ni postojala. To je vrijeme 50-tih godina kad su za djecu povremeno pisalii uglavnom pisci koji su pisalii i za odrasle,pa se periferno bavili i dječjom literaturom. Zbog toga se samatra da je Ćopić jedan od prvih dječjih pisaca na našim prostorima koji je piso najviše za djecu i po svim pravilima poetike dječje literatur. To su: lakoća pričanja, mašto, humor, jednostavnsot jezika, te samisao za fabulu i alegoriju. Blskost svakom djetetu i djetinjstvu. Ćopić je piso priče iz realnog života, ali ne na taj način da reprodukuje stvarnost, kako su pisalii pisci do njega, nego daje zanimljiv tip realističke priče u kojoj susrećemo mitski realizam, socijalnu dimenziju i bogatu tradiciju. U njegovim djelima temelj je realistički, ali je uvijek prisutna dimenzija fantastičnog. To su priče u kojima prevladava svijet mašte i sna, a u kojima opet, stvarnost dominira, u kojima se miješa stvarnost i legenda, sdašnjost i tradicija. Inspiraciju za svoje priče nalazio je u zavičajnom podneblju i ljudima svoga kraja. U literarnom stvaralaštvu naslanjao se jednim dijelom na svoje prethodnike, a drugim na narodnu tradiciju, bajku, basnu i epsku pjesamu. Tako svoje prozne slike gradi idući od pojedinačnog ka općem, od jedinke do univerzalnih značenja i vrijednosti, a u centru njegove priče je uvijek dijete sa svojim bogatim i intenzivnim unutrašnjim životom. Najznačajnija zbirka pripovjedaka za djecu mu je "U svijetu leptirova i medvjeda". U njoj je Ćopić naslikao svijet djetinjstva na granici između stvarnosti i mašte, pripovijetke i bajke. To je tip kratke priče u čijem temelju je legenda, a oko legnde je ispletena stvarnost kao izvorište života i postojanja. Naslikao raznovrstan životinjski svijet koji ima svoje zakone i pravila. Miješa zbilju i narodnu predaju i tako plete priču o djeci jezičkim simbolima bliskim uzrastu djeteta. U njegovim pričama za djecu "pokrenut je šumski svijet, izvučen iz svojih zabrana i skrovišto da potvrdi prisustvo i život. Personificirana je priroda, u pohode kreće rijeka s potocima i pritokama i uzgred prima nove rječice pričajući da svi čuju kako je lijepo živjeti pod vječno nasamijanim nebom, kako je tijesno i usko u sopstvenoj čauri i kako radost života postaje prava kad čovjek nije sam: Bolje je jedan dan drugovati sa suncem, zelenilom i bistrom rijekom nego mnogo dana živjeti u mrtvoj močvari u društvu s žabama (Razgovor s rijekom). To je u svoje vrijeme zazvučalo novinom , te sugestije i poruke date uumjetnički doživljenoj formi imale su široko djelovanje" (22, str. 61.). == '''Zija Dizdarević''' == U bosanskoj književnosti se samatra da je to najtragičniji lik među umorenim i poginulim našim naprednim književnicima u proteklom ratu. Djelo mu je obimom skromno,samo jedna zbirka priča, ali je sigurno da bi bosanska literatura bez te knjige bila siromašna i nepotpuna. Bila bi naša literatura uskraćena za priče koje se plemenitom porukom utkivaju i u neposredni život naše današnjice. Lijep jezik, odista samosvojan, Zijo je, kao i Hasan Kikić, uspio regionalni izraz iznijeti iz tame kasbe i podigne u svijetle visine naše književnosti. Taj jezik je umjetnički asimiliran, složen u poetske skladove. Taj jezik ima probrane riječi, one koje snažnije kazuju unutrašnja viđenja. U temelju tog jezika je narodno književno stvaralaštvo, narodna lirska i epska pjesama, narodna bajka. To je jezik kakvim je Bosna bogata ako umjetnik ima dara da ga otkrije. To se osjeti naročito u pričama Prosnjane jeseni, Majka i slično. Dizdarević slika dijete u vremenu izrastanja i prvih ljubavnih i životnih spoznaja. On ima duboko samisleni bošnjački govor u kome su humor i poezija nerazdvojni, u kojima je sdržana narodna mudrost o životu, ljudima i stvarima. Naročito je snažno naslikao kalsbu. Kasba je u Zije Dizdarevića društvena sredina koja nameće i specifičnu psihologiju i etiku i estetiku,. Zatvorenost života u njoj, poput Samokovlijinih pripovjedaka, oblikuje ljude, njihove misli i pokrete. To je slika karakte-ristične balkanske zatvorenosti s teretom duhovnih slojeva na sebi. == '''Jozef Finci''' == Jozef Finci je piso uglavnom kratke priče za djecu u kojima je slikao djecu u vrijeme okupacije grada. Već u tim prvim njegovim pričama došlo je do izražaja jedno novo i neobično opredjeljenje i nova tematika. Pisac, naime, počinje u prvi plan svojih priča stavljati igru napuštojući dotadašnje teorije po kojima priča mora imati pedagoško-didaktičku dimenziju. U svojoj zbirci priča Indijanci na-ših ulica Finci je ispiso niz zanimljivih životnih detalja u kojima u prvi plan dolazi igra i tiha sjeta kao refleksa sjećanja. Mada u pričama ima veliki broj slika iz teškog života djece, Finci nije išao do naturalističkih rješenja, već je ostajao na razini toplog i tihog pričanja o potrebi razumijevanja i komunikacije među ljudima. Djeca u njegovim pričama su mali ljudi koji imaju svoj svijet i svoje zakone, svoju patnju i tugu. Ne ulazeći dublje u psihologiju svojih likova, naslikao je njihovu otpornost u životnim nedaćama. == '''Skender Kulenović''' == Naviknuti da djelima dječje književnosti u Bosni i Hercegovini nailazimo na stereotipne teme, s gotovo identičnim događajima i doživljajima, često predstavljenim više piščevim subjektivnim gledanjem na tokove zbivanja, nego na životnu zbilju proisteklu iz realnih izvora, gdje prevladavaju bajke i ratne teme, u pričama za djecu Skendera Kulenovića nalazimo ssvim originalne sdržaje, i – što je još važnije – drukčije bavljenje tim sdržajima. Mada je fabula ona vrijednost koja dijete veže za knjigu, koja ga privlači ili odbija, u Kulenovićevim pričama (Gromovo đule) ona je ssvim marginalna, ili je uopće nema. Kulenovićeve priče za djecu su jezgrovite, pa u takvom tipu priče nije ni moguće razviti fabulu. On se djetetu obraća kao sugovorniku, kao biće koje je željno druženja i igre, onoga što svako dijete voli, jer mu je to u naravi. Njegove priče su govor, a ne pričanje. Govor koji razbija priču u klasičnom samislu protkan je finim humorom, duhovitošću koja izbija iz samih životnih situacija koje su ssvim obične, česte, rekli bisamo svakodnevne. To su, na primjer, mašto, hvaljenje junaštva, snage i spretnosti, igra skrivača, pravljenje trubi, takmičenja u bacanju kamena s ramena, konjske utrke, kupanje u jezeru, prask groma i sl. Nikad se Kulenović ne bavi zbivanjem kao događajem, nego onim što to zbivanje uzrokuje, refleksom koji ima na mlado biće što se prvi put susreće s nekim događajem. U tim opisima uvijek je u prvom planu optimizam i vedrina. Kulenovićeva zbirka priča "Gromovo đule" je simfonija djetinjstva, bogata emocijama najrazličitijih vibracija. Uz naglašenu duhovitost prisutna je i slikovitost izraza. Pričanje je snažno i koncizno i u njemu nalazimo više poezije nego proze. ("Bio sam ssvim mali, ali ovog se dobro sjećam. Valjda što je toliko sijevalo i grmilo. Moja rodna kasbica poznata je kao igralište gromova. Zgnijezde se na golom nevisokom podnožju planine koja silazi u neveliko polje. Kad dođe ljetna oluja, gromovi kao kratki, svijetli divovi, skaču po tim planinčinama, sblje njihovih munja i tutanj njihovih tabana utjeruje sve živo u kasbi u kuće, štole i ćumeze, i pozatvaraju sva vrata i prozore. Nikad se toliko puta svijet ne prekrsti i toliko svetih riječi ih Kur'ana ne izgovori. Ljudi šalju Bogu nijema obećanja da nikada više neće griješiti") (Gromovo đule). Pisac uspijeva da cijelu, široku sliku, predstavi jednom jedinom rečenicom. Tako, govoreći o ljetnoj oluji, i kazujući kako je za oblačnog dana doživio munje, on, između ostalog, kaže: "Samrklo se, ali sijevne, pa voćke postaju kao da su od zlata i dragod kamenja, i meni onda žao što takve i ne ostanu". Pričajući o patnji ljudi za vrijeme suše, kaže: "Ljudi glavinjaju, zanose očima kao zaklane ovce, nemaju snage ni da progovore". Piščeva sjećanja su puna snjarenja i mašte, onih osobina koje, manje ili više, ima svako dijete, zbog čega su te priče i bliske djeci. To je još jedna vrijednost Kulenovićevog djela "Ima takvih trenutaka" – kaže pisac "kada je grijeh spavati. Trenutaka kada bi se trebalo iz najtvrđeg sna probuditi. Koji su ljepši od svega što se može usniti i za koje čovjek poslije ne zna da li su bili ili ih je samo snjao. Veza između stvarnosti i sna je tako čvrsta da se ne zna gdje počinje jedno, a gdje drugo, dokle seže jedno, a dokle drugo. Dječakovu maštu može da pokrene jedna jedina riječ: Abez! ("Starinska nekakava riječ koju do tada nikada nisam čuo, koja je iz mrtvih ustala, u kojoj kao da mrtvi progovaraju, tamna, strašna, puna nečeg strahotnog, nepoznatog! Dovoljno je da je samo čujem, da pomislim na nju i jeza me hvata"(Abez). Knjigu je pisac napiso u svojim kasnim godinama života (1975. godine), u vremenu kada čovjek uplovljava u starost i kad, pri pomišljanju na blizak kraj, doziva u sjećanje mladost kao oazu gdje se jedino osjeća sretnim. Nema u ovim pričama sjete ni žala za prošlim vremenom. Prije bi se moglo reći da se Kulenović svojim djelom želi odužiti onom dijelu života koji je najljepši i vrijedan pamćenja, u kom se razbuktava sn i mašto. Posebno plijene ambijent i atmosfera pričanja. Ambijent je samješten u tipičnu bošnjačku kasbu, piščevo rodno mjesto, a likovi koje srećemo su mahom Bošnjaci. Samo u ovoj zbirci srećemo više likova iz bošnjačkog naroda, nego što ih ima u desetinama drugih knjiga. Atmosfera je snažna i upečatljiva. U Kulenovićevim pričama se osjeća miris odaja u bošnjačkim kućama i avlijama, osjeća se miris bašča i mehana. Pred čitateljimaa je bogata slika enterijere stambenog prostora, počev od basamaka, ereze, baglama, do ponjava, sećija i ćilima. Tu su shani, džezve, ibrici i mahnale. Sve to pričama daje umjetičku snagu i simboliku. Osjeća se dah mahala, naziru se munare i kaldrme. Pričanje teče na čistom bosanskom jeziku s leksikom starom i novom, pa tako obogaćen jezik daje snažniju sliku predmeta i stvari iz vremena djetinjstva o kojem pisac piše u ovoj knjizi. == '''Šukrija Pandžo''' == Knjiga Šukerije Pandže "Samo još kosovi zvižduću " je jedna od najznačajnijih knjiga za djecu ovog pisac i njegovog doba. Uvrštena je u sve izbore, lektire i čitanke za osnovne škole. Pripovijetke su podijeljene u dva ciklus: - u jednom ciklusu su priče s temama iz zavičaja, a i drugom su - priče vezane za život u školi i oko škole. I jedne i druge, kako sam pisac kaže, imaju dosta autobiografskih elemenata. U njima ima pouke, ali ona nije nametnuta, nego se nalazi u podtekstu. Sam je pisac jednom rekao: "Oduvijek je važilo pravilo da primjeri najbolje poučavaju. U ovom slučaju mislim na likove u literaturi koji rješavaju svoje dileme u granicama utvrđenih etičkih normi. Tako da čitalac odmah zna na čijoj je strani. Ali, svaka štura didaktika je bez efeketa. Čak može da djeluje i suprotno. Pouka treba da izvire iz sdržaja, iz nenametljivo istaknutih primjera za ugled. Ali, tu se ne mogu čvrsto postaviti neka određena pedagoška pravila, a nije ni potrebno, jer svako istinsko umjetničko djelo, ukoliko je impresivno, snažno, prisutupačno, - onje je i vaspitno i poučno." Šukrija Pandžo je najizrazitiji predstavnik generacije koja se javila pred drugi svjetski rat. Njegovao je tip tzv. školske i seoske pripovijetke u kojoj pripovijetka nije bila u prvom planu, već realnost dječjeg života. Lica njegovih priča za djecu su kroz iskušenja i procese intimnih preživljavanja sticala iskustva i spoznaje. I bez autobigografskog podatka da je mnogo godina proveo kao učitelj, iz pripovjedaka bi vidjeli da su napisne u neposrednom kontaktu s djecom u školi i da je riječ o prosvjetnom radniku. U njegovim pričama će ostati zapamćena i doživljena psiho-logija hercegovačkog dječaka s planine u času napuštonja toplog i tihog porodičnog doma i silaska u grad na školovanje – u neizvjesnost sudbine. Takvi prelazi su uvijek bolni i Pandžo ih je znao opisti. U drugim pripovijetkama je pričao o sebi i drugima, ali ne više s toliki oprosnosti. Kretao se površinom stvari i bilježio zgode, neobičnosti i druge situacije s kojima se susreće dijete u periodu izrastanja u čovjeka. Ton njegovih priča je ispovijedni. Sličan Lovraku, ali nije dostigao dinamiku njegovog kazivanja. == '''Ćamil Sijarić''' == Pripovijetke za djecu Ćamila Sijarića govore o snažnom pripovjedaču iz naroda koji suvereno vlada materijom i koji zna da proizvede sugestiju na čitatelje, ne samo iz zapleta i radnje, već i leksičko-stilske atmosfere kojom stvara poetski naboj u svojim pričama. Osobina tih priča je osim poetske atmosfere i stilska gustina, zanimljiv zaplet i originalnost fakture. Obojen lokalnim leksičkim bojama, Sijarićeve pripovijetke nose snagu uvjerljivosti, a njihova ljepota proizilazi iz neobjašnjivih koleracija među svim elementima priče. U pričama za djecu se koncentriše na odnos djeteta prema životu i pokušaje da se uspostavi kontakt između starijih i mlađih. Radnja teče prirodno i lako, a u toj radnji je lik djeteta sa svojim dilemama koje sam pokušava da riješi. Jednostavnost Sijarićevih priča podsjeća na bajke. One se u potpunosti oslanjaju na narodnu tradiciju, a bogatstvo imaginacije stvara onu vrstu istočnjačke dekorativnosti koja upućuje na viši, pa čak i intelektualniji stepen stilizacije.Na pripovjedačke goblene rađene s mnogo boja, likva i simbola. Prisustvo samrti koja nije jasna djetetu, često se javlja u njego-vim pričama. Tu su i priče o životinjama (Hrt), te niz priča o selu i ljudima. Prozno kazivanje je prožeto tajanstvenim signalima i nosi baladične tonove. Tako njegove priče imaju utvrđen ritam koji čitatelja vodi prema kraju koji se u ritmičkom zapljuskivanju rečenica i sluti. Sijarićeve priče nose u sebi jedan svijet poznat i blizak, ali otuđen samom pričom. Takav je on, prije proizvod mašte, nego stvarnosti. To je pisac realista koji oživljava običaje svoga kraja, njeguje bogatstvo njegove leksike i floklora, poeziju pejzaža i prošlosti. == '''Aleksa Mikić''' == Držalo ga se utemeljivačem i jednim od najznačajnijih predstanika dječje priče u Bosni i Hercegovinji. Međutim, novo vrednovanje koje je izdvojilo njegove priče s "univerzalnom" tematikom i značenjem, koje je izdvojilo ratne Mikićeve priče s crnobijelom tehnikom slikanja, pokazalo je da je riječ o pisacu s mnogo manje kvaliteta, nego što mu je davala kritika njegovog doba. Mikić je piso tip ispovijedne proze po ugledu na djela kakva su pisalii Džek London, Maksim Gorki i drugi pisci. U svoju prozu je istovremeno unosio bogato životno iskustvo i vlastitu ispovijest. Poznate su mu knjige s takvim pristupom "Sunčana obala" i "Prijatelji iz Samogve" u kojima je napiso tople priče o djetinjstvu na selu, socijalnu problematiku s kojom se dijete susreće, snove i čežnju za ljepšim životom. To je tip socijalne literature koju je unio u priču za djecu, ali je u pričama, za razliku od Samokovlije i Andrića, sčuvao vedrinu djetinjstva. Njegova poetika se temelji na svakodnevnim detaljima iz perioda djetinjstva u kojima pisac traga za svijetlim tačkama radosti. Dijete je u njima autonomno biće s vlastitim potrebama i zahtje-vima, događaji su istiniti i izmišljeni, a u opisima je puno dječje naivnosti, živosti i igre. "Mikić je pisac koji se od ostalih dječjih pisaca razlikovao svojim iskrenim ispovijestima o djetinjstvu, dječački vedrim, živim i ponesenim, u kojima je preovlađivao ton slikara predratnog vremena. Kao pisac socijalne orijentacije, socijalnog odnos prema životnoj građi, Mikić se literaturom počeo baviti neposredno pred drugi svjetski rat. Pripadao je grupi pisaca sa sela." ( 22, str, 78-79). Draži njegove proze kriju se u običnim, svakodnevnim temama koje je znao ogrnuti u umjetničko ruho i prilagoditi uzrastu djeteta. U njoj je uhvaćen trenutak života u trajanju, u svojoj beskonačnosti i naslikan sa svim obilježjima koje im je utisnuo pisac: svoju ličnost, svoje viđenje, svoj pogled na svijet i ljude. Nije propustio da registruje i one najtananije titraje mladalačke duše, one rijetke zanose i izraze radosti što čovjek živi, što vidi sunce, travu, što udiše mirise otkos, čuje žubor potoka, gleda let ptica. U svojim pričama izvlači iz sjećanja svoj zavičaj u svem sjaju ozarene mlade duše koja se veseli i raduje životu. Ti elementi njegove proze za djecu otvorili su puteve do onih kojima je namijenjena, jer su zadovoljili njihovu radoznalost i ispunili ih doživljajem kojem su težili. Autonoman mladi svijet szdan je od zbilje i rijetko uljepšavan nitima mašte. Mali komadićak sunčane obale na rijeci u bilo kojoj zemlji ili kraju medij je na kojem se ostvaruje to rano doba čovjekovog života. == '''Vladimir Čerkez''' == Književno djelo Vladimira Čerkeza tematski je vezano za doba rata i revolucije, te za djetinjstvo u poslijeratnim godinama. Kritičari nisu osobito cijenili njegovo književno djelo, jer su ga samatrali da je to nostalgično pričanje o jednom minulom vremenu. Pisac starog kova, Čerkez nije mijenjao poetiku ni onda kad je dječja poezija i proza krenula novim, modernim tokovima i napustila ratnu i poratnu tematiku. U njegovim djelima (Breza među rovovima, Sunce u dimu) ostao je i dalje uzak krug tema koje su pune patetike i zanos. Uprkos takvoj kvalifikaciji koja u književnoj kritici vlada o dječjim pričama Vladimira Čerkeza, mora s priznati da ima priča kojima se ovaj pisac približio autohtonom djetetu i djetinjstvu. Riječ je o pričama Hrabri vojnik, Cvitan, Sunce u dimu i dr. u kojima se osjeća snažna metaforika i rječita simbolika. "Primamljivost Čerkezovog pisnja je u tome što je u slici života mladih pronašao ljudske determinante, a doživljaj ratnih iskušenja nije mehanički dat, već prirodno izvire iz toka zbivanja". ( 25, str. 53). == '''Advan Hozić''' == Kao što samo rekli Hozićevo djelo karakteriše humor i rea-lističko slikanje stvarnosti. Hozić kao realistički pripovjedač počeo je pisti svoje prve priče tog tipa šezdesetih godina i piše za djecu do danas. U svojim pričama je naslikao dijete koje je u vremenu ljudske kataklizme (II svjet. rat)zadržalo dječje osobine. Hozić je u jednom periodu svoga stvaralaštva za djecu piso djela s tematikom iz drugog svjetskog ratra. Vremenom se odvajao od ustaljenih proznih pripovjedačkih šema, od priča funkcionalnog tipa kakve je piso branko Ćopić i počeo tragati za vlastitim temat-skim prostorom. Tako su nastale njegove najbolje zbirke pripovjedaka za djecu "Čudo od djeteta" i "Na kraju plača" i druge kojima je ovaj pisac pokazao da se može uspješno baviti tematikom iz svakodnevnog života djeteta. U svojoj najnovijoj zbirci priča za djecu ( Na kraju plača) Hozić se ponovo vraća svojoj realističkoj orinjentaciji i snažnom humoru koji je značajna osobina njegovog djela. Te priče slikaju dijete u raznim životnim situacijama: u školi, na ulici, u kući. Više nego u ratnim knjigama, u ovoj je humor jedan od osnovnih strukturalnih elemenata priče. Humorom pisac razotkriva pojave i osvjetljava situacije iz vremena djetinjstva. Čudo od djeteta označava novi tip školske humorističke pripovijetke. U njoj nema varijacija istih motiva, ni odijevanja lica u već poznata ruha. Originalnost je njena karakterristika. U tim pričama nema jednoličnosti ni razvučene naracije, već se širko otvara djetetu i prati ga u psihičkim i životnim mijenama, erotskim buđenjima i prvim slutnjama, tajnama i nedoumicama. ("Primirje u Himzinoj čikmi"). Erotika je više slućena nego dogođena. Izražava se u drhtajima, povlačenju u sebi i i razmišljanju o novom, neobjašnjivom stanju koje zaljusuje dijete na kraju djetinjstva. Hozić ne piše o ljubavi. Već o igri ljubavi, malim snjarenjima, tužnim i veselim. Dječacima i djevojčicama Bavio se unutrašnjim dječjim bićem i ulazio u područje dječje psihe. == '''Azra Mulalić''' == Azra Mulalić (1937. Dubrovnik – živi u Srajevu) je još jedna iz brojne plejade prosvjetnih radnika koji su izgradili tip poučne priče u kojoj se djetetu na prikladan i topao način pokušava kazati nešto o životu kako bi mu se pomoglo da shvati neke životne situacije. Kroničari dječje književnosti tvrde da je napisalia i objavila preko stiotinu dječjih priča i štompala ih u mnogim dječjim listovima i časopisima. Zastupljena je u čitankama za niže razrede osnovne škole. Naročito su zanimljive i umjetnički izgrađene priče Lastavice, Igra i Razrušeni dom, Stara česama, Učiteljica, Izlet, Jutro u gradu, Baka, Kolači i dr. Generalno govoreći o njenoj prozi, može se konstatirati da je riječ o zavičajnim pričama u kojima pisac afirmira toplinu porodičnog doma i domaćeg ognjišto. U pričama Azre Mulalić dijete živi na granici između jave i sna, mašto o ljepšim danima i bori se da ostvari svoje snove. U svojim pričama koje više liče na crtice iz dječjeg života, Azra Mulalić je naslikala dijete u različitim životnim situacijama, traga za rješenjima u dječjim dilemama. Osnovna karakteristika tih priča je da su tople i nadahnute. U njima struji nenametnuta poruka i pouka o tome kako dijete treba da se postavi u nekoj životnoj situaciji. Kroz njene priče dijete spoznaje život, uči se i raste okružen pričama punih lirske topline i osjećajnosti. Sdržaji njenih priča su vezani za dijete u porodici, školi i prirodi. Ono je uvijek u igri i igra je odnovni pokretač i osnovni poticaj djetinjstva u pričama Azre Mulalić. Kroz igru pisac sugerira, svjetuje i upućuje. == '''Nenad Radanović''' == U dječjoj književnosti se javio zbirkom pripovjedaka Čarobni opanci u kojoj je nagovijestio poetiku svoga proznog stvaralaštva. U temelju te poetike je socijalna tematika i zavičajni ambijent koji je temeljna inspiracija ovog pisaca. U svojim pričama Radanović daje široku sliku djeteta i djetinjstva. Međutim, te slike su samo povod da se kaže više i šire o čovjeku i njegovoj ukletosti, pokušaj da se nađe put iz haos i bez-nađa. U pričama prevladavaju tamne boje kao unutrađnji refleks na svijet u kom dijete živi. Zbirka priča "Sreća" isto tako govori o djetinjstvu, ali s novog aspekta, na neobičan način. Pisac, naime, u potpunosti prilagođava svoje priče uzrastu djeteta, i misaono i jezički i stilski.Slika dijete u ambijentu planinskih prostora u kom osjeća slobodu. U zbirci Almin vrt je naslikan svijet pun strepnje i slutnje, strah od nečega što će se dogoditi, a zbog čega djeca ispaštoju, mada nisu kriva za ono što se oko njih dešava. Odlika tih priča je tragika djeteta i piščeva pobuna protiv dehumanizacije svijeta. Radanović je zadržao tradicionalne oznake priče, ali je dublje od ostalih bosanskohercegovačkih pisaca ušao u psihu djeteta i naslikao njegova unutrašnja preživljavanja. To je tip dječje priče u kojoj je u prvom planu psihologija djeteta. == '''Anđelko Vuletić''' == Napiso je samo jednu knjigu pripovjedaka za djecu koja je ostavila snažan trag u bosanskohercegovačkoj dječjoj priči. Riječ je o knjizi Klesr Tadija Tegoba u kojoj je od brojnih priča pisac satkao neobičnu romanesknu formu i tako naslikao djetinjstvo u čitavoj njegovoj složenosti. U temelju njegove poetike je teško i bolno djetinjstvo puno patnje i stradanja. Fabula Vuletićevih priča se temelji na suočavanju očeva i djece, njihova različita gledanja na život i svijet. Dijete promatra i slika kao nezavisno biće koje živi po svojoj logici i zakonima i ta autonomnost djetinjstva liči donekle na svijet odraslih. Krećući se na relaciji tih paralelizama, Vuletić je stvorio zanimljivu i neobičnu knjigu u kojoj je u prvom planu eksperiment o međuodnosima u svijetu djetinjstva. == '''Nikola Martić''' == Nikola Martić piše priče za koje jednu kritičari samatraju da spadaju u literaturu za djecu, a drugi za odrasle. S obzirom da se iz godine u godinu proširuje tematika u djetetu i djetinjstvu, te perceptivne mogućnosti djeteta, Martićeve knjige za djecu se mogu uvrstiti u dječju literaturu. Martić piše neobičan tip lirske proze u kojoj se osjeća snažan utjecaj motiva iz romana Hamze Hume Grozdanin kikot. Riječ je, prije svega, o naglašenom i čestom slikanju vrelog hercegovačkog pejzaža, o snažnim slikama djetinjstva koje su pune omamljujućih i raskošnih boja sunca i mora. Njegova lirska proza puna je životne radosti, natopljena je dahom života i veselja, vrelinom sunca i zemlje. Rečenice su pune melodije i zvuka i u njima pulsira život u punom samislu svoga značenja. On ne prikazuje djetinjstvo kakvo je bilo, već kako ga je snjao u davnoj prošlosti. == '''Stevan Bulajić''' == Za njegovu prozu kritičari samatraju da je topla i snažna evokacija prošlosti, a za samog pisaca da je pjesnik prirode. Knjige su mu proistekle iz djetinjstva koje slika ne samo u uskoj sredini, nego i na širem životnom prostoru. Priče Stevana Bulajića nose u sebi snažne slike djeteta koje je često u sukovu sa svojom okolinom i koje samo, više ili manje uspješno, rješava te nesporazume. Iz obimnog književnog opus za djecu Stevana Bulajića ( Njih Šezdeset, Krilati karavan, Dom u divljoj travi, Šalajko i dr.) kritičari izdvajaju podužu pripovijetku Dukljan i vuk u kojoj su sžete sve one najbolje osobine Bulajićevog pripovjedačkog opus. U toj priči pisac obrađuje mitološki motiv o neprijateljstvu čovjeka i vuka, a taj motiv obradio je na neobičan i moderan način. Bulajić, naime, daje ovoj priči brojna i bogata značenja, pa su moguća različita tumačenja i izvlačenja različitih zaključaka od kojih svako može biti ispravan i moguć. == '''Dragan Kulidžan''' == Kulidžan je jedan od najproduktivnijih dječjih pisaca u Bosni i Hercegovini. Osim brojnih knjiga poezije, napiso je i veliki broj priča za djecu, a najznačajnije su mu dječje knjige: Šetnje ispod duge, Priča o Januaru i Medi Medadaju(lirska proza), Strašni miš, Aprilske šale i dr. Kulidžan je unio novine u poeziju i prozu za djecu u Bosni i Hercegovini, otvorio nove prostore bosanskohercegovačke dječje priče i pokazao njene neslućene mogućnosti. == '''Detko Petrov''' == Petrov nije napiso mnogo, ali i ono što je napiso predstavlja značajan doprinos afirmaciji bosanskohercegovačke dječje priče. Poznata mu je zbirka Tajne suncokreta koja u sebi nosi brojne simbole i u kojoj je suncokret simbol života i ljubavi. Petrov je talentiran pisac koji je u stanju da od malih, sva-kodnevnih životnih situacija isplete zanimljivu i neobičnu priču. Malo je tako darovitih pisaca kao što je Petrov koji su tako snažno znali naslikati svijet djetinjstva. U njegovim pričama i djetinjstvo i vrijeme i pričanje imaju univerzalne relacije, pa su i s tog aspekta njegove priče neobične i zanimljive. Njegovi junaci mogu biti neko drugi, prerastaju sebe, postoje, bore se za sreću, a protiv brojnih problema u životu. Poznate su mu priče Zlatna ptica, Uspomene na bijelog konja, Sve jutarnje tajne, Bakina priča o čarobnom svijetu, jabuka ispred kuće, Sstanak i druge. U njima je glavni lik dječak Boban koji proživljava djetinjstvo u najlješim i najčudesnijim varijacijama. To su priče o dječaku koji izrasta u zrelog čovjeka i kog prate svi problemi i nedaće tog izrastanja. Tako priče o Bobanu postaju priče o traganju za samislom i istinom života. == '''Tomislav Šipovac''' == Za njega kažu da je deskriptivni pisac koji zna naslikati boje i prelive prirode i emocija. U svojim pričama Šipovac slika dijete koje stoji začuđeno pred čudesima svijeta i pokušava mnogo toga samostalno – bez pomoći odraslih – shvatiti i prihvatiti. Glavne teme njegovih priča su svijet djetinjstva, priroda i životinjski svijet. Te tri teme se dodiruju i prepliću, djeca su uvijek u igri i pokretu, pa je tako Šipovac uspio dati dinamiku i umjetničku dubinu svojim pričama. Poznate su mu priče Pas čuvar, Šuma, Strašni lav i druge. == '''Miroslav Jančić''' == Jančić je poznati dječji romanopisac, a u oblasti dječje priče nije učinio mnogo. Međutim, i onaj mali broj njegovih priča govori o zanimljivom Jančićevom jezičko-stilskom pristupu u obradi teme. Jančić u svojim pričama obrađuje više tema: Bosna u prošlosti, Bosna u ratnom vihoru i teme iz suvremenog svijeta. Prva grupa priča nosi u sebi i tematski i leksički sloj prošlosti, pa je tako pisac osvježio dječju priču novim temama koje do tada dječji pisci u Bosni i Hercegovini nisu obrađivali. Tema rata je druga oblast koju je Jančić njegovao. Jančić je, kao većina pisaca njegovog doba i njegove generacije, bio zaokupljen ovom temom i uspješno je obrađivao. U njegovim pričama uvijek se sluti relacija onoga što je bilo i što je moglo biti. U toj tematici naslikani su likovi sa svojim životnim i moralnim iskliznućima. Zanimljive su i Jančićeve priče iz suvremenog svijeta. Riječ je o socijalnim temama i problemima, poratnim traumama i psihičkim deformacijama koje prate njegove junake. Na jednoj strani su dobri, a na drugih zli ljudi i prateći jedne i druge – djeca uče o životu i svijetu u kom žive na osnovu vlastitih iskustava. == '''Radivoj Papić''' == Radivoj Papić je objavio knjigu Na splavu u kojoj je dao niz priča reportažno-memoarskog karaktera. Knjiga je iznikla iz sjećanja i protkana romantičnim slikama djetinjstva. S duge vremenske distance pisac ppromatra djetinjstvo, pa su mu priče protkane romantično – idiličnim slikama djetinjstva. On se u sjećanju vraća na sunčane obale rodnog gradića, vraća se u vrijeme dječjih igara i vragolija.Ne izmišlja događaje, već ih prenosi iz života, iz davne i daleke prošlosti.Onakve kakve postoje u realnosti. Tako je stvorio tip priče u kojoj više priča o likovima, nego što oni djeluju, više priča o radnji, nego što se ona dešava. To je mješavina priče i bajke s nerobičnim i zanimljivim konceptom i sdržinom. Lica domišljaju svijet koji može postojati samo u dječjoj mašti, miješaju stvarno i nestvarno, fikciju i stvarnost. Djeca u najjednostavnijim stvarima vide čudesno i u susretu s njima prelaze u svijet bajke gdje doživljavaju brojne avanture. U prvom planu je uvijek borba između Dobra i Zla u kojoj Dobro pobjeđuje. == '''Fikreta Slihović – Kenović''' == Svojim pričama za djecu Fikreta Slihović – Kenović je decenijama prisutna u dječijim listovima i časopisima. Ova nadahnuta "pjesnikinja prošlosti i vedrih dana djetinjstva", kako su je nazvali književni kritičari, ispisalia je desetine priča (Most na Spreči, Baka, Igra, Bajka) u kojima struji sjeta i nostalgija, osjećaj prolaznosti vremena i snažna sjećanja na vremena kojih više nema. Ona gradi svoje priče na istinitim događajima, jasnoj i snažnoj leksici, čvrstoj fabuli i sžetoj strukturi. Priče Fikrete Slihović – Kenović su koncizno i nadahnuto kazivanje o djetetu i djetinjstvu, o svemu onome što okolini okružuje dijete u tom periodu života. Doživljeno i psihološki utemeljeno, toplo i koncizon, ona priča o djetinjstvu – svom i našem – priča o prirodi i životinjskom svijetu. Ppromatra dijete u prirodi, u seoskoj i urbanoj sredini i prazi njegovu zašuđenost prilikom otkrivanja svijeta. Izoštrenim čulima za potrebe i želje djeteta, piše o djeci, ali i o majci, baki, rijeci Spreči i djetinjstvu provedenom u tom ambijentu. U njenoj prozi ima i stvarnosti i čuda, metamorfoze i imaginacije,sna i nesna – svih životnih čuda koje nama odraslima izgledaju obična i svako-dnevna, a za djecu su prava otkrića i pobužuju njihovu maštu. == '''Alija Isković''' == Isković je napiso samo jednu zbirku priča koje pripadaju području i prostoru animalistike: Priče o Pink Panteru. S aspekta dječjeg stvaralaštva našeg doba uočeno je da je riječ o originalnoj, novoj i neobičnoj zbirci koju je napioso ovaj svestrani pisac, knji¸-ževni kritičar i historičar, dramski pisac i antologičar Alija Isković. Priče u ovoj knjizi su sretan spoj stvarnosti i mašte, istine i fikcije. On male čitatelje vodi u prirodu gdje kao u areni života susreće brojne junake iz svijeta bajke, druži se s njima, rješava životne probleme i prepreke. == '''Nasiha Kapidžić – Hadžić''' == Nasiha Kapidžić – Hadžić je po vokaciji dječji pjesnik, ali je napisalia i nekoliko zanimljivih poetskih priča u kojima je toplo i snažno naslikala svijet djetinjstva ppromatrano iz perspektive djeteta. Poznate knjige s tim tipom priča su Čarobnilo i Kad si bila mala. U njima je Nasiha Kapidžić – Hadžić je ispričala zanimljive priče o svom djetinjstvu i objašnjavala svijet onakav kako ga vidi dijete, svijet u kom ne važe nikakva životna pravila osim pravila sreće. To je svijet u kom još uvijek dijete nije upoznalo teškoće i probleme života, u kom se susreće prividna alogičnost slična fantastičnim pričama Luis Kerola. Međutim, u toj alogičnosti uvijek ima logike i sistema koji samo dijete u svojoj mašti i spoznaji može i zna uspostaviti. Poznate su joj priče tog tipa Za ručak mi to pravimo,Brzi voz, Rijeka, Bak i dr. == '''Boško Lomović''' == Lomović je napiso zbirku Zaljubljeni bicikl u kojoj je odabrao nekonvencionalan iskaz. Zbirka je moderno usamjerena, prije svega na brojne sintagme i personifikacije predmeta u svijetu djetinjstva koja imaju svojstva ljudskih bića. Lica u predmeti u njegovim pričama su obrnuto postavljeni, bicikl kao "lice" se zaljubljuje u Natašu, a ne obratno, a zapravo se zaljubljuje biciklista do ušiju "do pedala". Posredstvom predmeta kao simbola Lomović tako vodi dijalog s djetinjstvom, pri čemu nema vremenskih relacija ni distinkcija. == '''Todor Bjelkić''' == Todor Bjelkić je na zanimljiv i specifičan način dao svoje viđenje djetinjstva. Piso je poeziju i priče, a u pričama (Nešto kao balade) je naglasio human pristup svijetu djetinjstva, razumijevanje za dječje biće i njegove svakodnevne probleme s kojima se susreće u fazi odrastanja. U njegovim pričama ima metamorfoza i bajkovitih motiva, susreću se istina i mašto, stvarnost i sn i u tim susretima dijete dolazi do životnih spoznaja. == '''Ranko Pavlović''' == Ranko Pavlović je već svojim prvim zbirkama dječjih priča skrenuo na sebe pažnju knjićevne kritike. Objavio je za djecu dvije knjige priča Čistač obuće i Jarac u pozorištu. Piso je tip kratke i u suvremenoj književnosti zanemarene priče. Pavlović piše kratke impresivne dječje priče koje su uvijek na granici između crtice, novele i anegdote. Uprkos tako impresivnoj sžetosti, one imaju svoju radnju, svoj tok, likove, prepoznatljivu leksiku i neobičnu tematiku. Tako služe uglavnom kao mogućnosti asocijacija, navode dijete na razmišljanje o životu i svijetu, kroz to stječe nova iskustva i životne spoznaje. Pavolvićeve priče (Kraljevi na vašaru, Čekinje za šiljilo, Putnici, Ljubav) odlikuje lak i ležeran pristup djeci. == '''Rizo Džafić''' == "Džafić se u knjigama za djecu "Očev zavičaj" i Neispričana priča" potvrdio kao talentiran pisac koji je svoj talent iskazao u zanimljivom spoju seoske priče i bajke koju je obnovio i dao joj nove oznake i obilježja. Žive i uvjerljive Džafićeve ličnosti su poetski dojmljive. On se ograničio na ispovijest o djetinjstvu u kojem su u podjednakoj mjeri prikazani otac, majka, brat i sestra. Mada živi u oskudici, Džafićev dječak nije bez igre, zato mu je djetinjstvo vedro i puno radosti, a siromaštvo nije zatvorilo životne vidike. Život je pred njim i on se ničega ne plaši. Čak i običan predmek, kao što je sjekira, Džafiću je dovoljan da oživi djetinjstvo. Ima nešto slično u doživljaju dječaka u pripovijeci Iska Samokovlije Kako je Rafael postajao čovjek i Džafićevog dječaka. Sjaj lima u limarskoj radnji Rafaelu, a oštrina i blještovilo sjekire Džafićevom dječaku bude neku nadu, izazivaju neku žudnju. Džafićev dječak se raduje proljeću kao o vremenu kad će mu otac moći raditi i on neće biti gladan.U priči Orao neobična je ljubav orla i dječaka. Tema neobična, može se reći čak i nova, ali do kraja nije razjasnila orlov "oproštoj" s dječakom. Da li je zlotvor ili nije, ostaće nejasno. Da li je otac htio odvratiti sina od orlova, ili doista misli da je orao zlotvor, kako se nekad o orlu govori na selu. Priča Tri lica moga oca je dobro postavljena, ali nije dovedena do kraja. Priče Novčanica i Trešnja su stegnute, a Glasovi u šumi je jedna od boljih priča koja pokazuje da pisac ima snage za dublje projekcije i zahvate života i svijeta u kom dijete živi. Nenametljivo je u svakoj priči izražena ljubav prema ocu. Otac kao tema i fenomen je rijetka u dječjim pričama, a kod Džafića je to skoro jedina tema. Sve njegove knjige su priče o ocu.Priča o zdravlju je slutnja i strah od očeve skore samrti. Što će kad otac umre? Džafić je samo naslućivao, ali nije o tome dublje piso".( 23, str. 267-268). == '''Kemal Mahmutefendić''' == Kemal Mahmutefendić je ušao u književnost za djecu knjigom priča "Djetinjstvo pod Vrtaljicom" kojom je bosanskohercegovačku toponimiju obogatio unoseći na topografsku mapu dječje književnosti, nova mjesta i događaje. Riječ je o knjizi u kojoj je opisao svoje djetinjstvo u Konjicu i dao niz svojih impresivnih zapažanja o tom životnom dobu. Već sam naslov Mahmutefendićeve knjige priča sugerira sjećanje, evokaciju djetinjstva. Tomu uveliko doprnose i neke priče u kojima je subjektu ime "ja" i u kojima je pripovjedač glavni junak iste osobe. Sjećanje je tako, postalo mjesta stvari, a sjećanje je, kao što znamo, nešto što se dogodilo i što ostavlja dubok trag u čovjeku. Predmet sjećanja u ovoj knjizi je put djeteta do spoznaje. Taj put do spoznaje pun je problema i prepreka. Na njemu se sudaraju snovi i stvarnost. Dijete dolazi do spoznaja, ali u životu ima mnogo ožiljaka. Tematika njegovih priča je grupisna uglavnom oko nekih ključnih događaja iz perioda djetinjstva: spoznaja prvih objakata u prirodi, spoznaja samrti, shvatanje socijalnih razlika i sl. Sve to pisac vješto zna umrežiti u literatno tkivo. Kemal Mahmetefendić je djetinjstvu prišao s osjećajem zrela i iskusna pisaca. Poticaj za pisnje bio je kreativan i inspirativan. Nije izmišljao svijet, niti reducirao iskustvo na nivo dječijeg poimanja. Sve što je bilo značajno, dogodilo se u djetinjstvu: čuđenja, odgo-netanja tajni. Postavljao je pitanja sebni i drugima: ko sam i zašto sam na ovom svijetu i pokušavao na njih da odgovori mislima i rezonima djeteta i djetinjstva. Istine se temelje na iskustvu, ali ih piše sam život. Čovjek iskustva se sjeća kad je bio dijete i to je nostalgično s-znanje i poruka njegove proze. "Biti dijete je biti sv čovjek, pravi čovjek. U realizaciji ovih ideja varirao je tip narativne, dokumentarne pripovijesti i uspješno iznosio svoje poglede. Razmiškljanja nisu potekla iz nekog sistema i stava, već iz situacija u životu. Mada imaju oblik reevokacije, oslobođene su identifikacije. Vrlina ove proze je što je okrenuta djetetu, njegovoj duši i srcu. Osim jednostavnosti, lakoćom i ponesenošću lirizmom, pripovijesti se odlikuju i primamljivošću fabule i ekspresivnošću jezika. Izbjegao je zamku nekih pisaca za djecu. Nije težio efektima, već je darovito otkrivao život djece"( 23, str. 295 ). == '''Aljoša Musić''' == Aljoša Musić pripada grupi autora dječije priče koji su unijeli nove tonove u suvremenu dječju priču u Bosni i Hercegovini. Pisci ove generacije polazili su od koncepta stare škole u kom je na prvom mjestu bio zanimljiv događaj, a na drugom ispričan taj događaj jednostavnim jezikom. Stoga kritičari umjetničku vrijednost priča Alije Musića traže u čistom, ekspresivnom i snažnom jezičkom izrazu i samjelosti da riječima, osnim osnovnih, daju i druga značenja u nadi da će dijete razumjeti njihovu jednostavnu metaforiku. U pričama Alije Musića ekspizicija je neobično ritmička, a radnja dana u gradaciji. U njima lica govore o sebi i svojoj okolini, pisac prati i registruje njihov govor manirom vrijednog zapisivača. Prilikom realizacije takvih tekstova potrebna je suradnja emitenta i recipijenta i tako se uspostavlja potpuno značenje tih priča. U Musićevim pričama je naglašena zanimljiva ritmičnost pričanja i kompozicini sklad. Njegove priče su kratke storije u kojima su likovi, događaji, vrijeme i prostor povezani u jednu cjelinu. U cetru priče je uvijek asocijacija u kojoj čitalac traži skrivena značenja puna novih otkrića i slika. Musić dobro vlada kompozicijom, stilom i reče-nicom, pa su mu priče ritmički ujednačene sa snažno prikazanim likovima i zavičajnim podnebljem. Za ovog autora je vidljivo da u potpunosti vlada jezikom i stilom, situacijama i licima i da je stvorio priče od kojih su mnoge uvrštene u izbore i udžbenike u Bosni i Hercegovini. == '''Alija Dubočanin''' == Alija Dubočanin je pisac koji je svojm prvim knjigama iznena-dio svojom plodnošću i novinom u tematici, te težnjom za ino-vacijama u jeziku i stilu dječje književnosti. U njegovim pričama djeca tragaju za putevima do vlastitog identiteta i pronalaze ih u govoru, leksici i suočavanju sa svijetom odraslih. U pričama imaju snažne slike koje manifestuju prihološka stanja djetinjstva, koje govore o trenutku postojanja čovjekovog, onom trenutku kad je bio dijete. Piše u formi uspomena kroz koje otkriva svijet kao čudo života u kom svakodnevno doživljavamo nova otkrića. Osobina njegovih priča je simbolika govora i dinamika naracije. Svoje priče Dubočanin bazira na doživljajima iz djetinjstva. On slika dijete u susretu s prvim otkrićima, u traganju za tajnama oko sebe, za prvim ljepotama, toplinom i ljubavi. Njegovo djetinjstvo je sukobljeno s realnim svijetom,pa iz tog svijeta pisac često bježi u sje-ćanja. Ipak je Dubočanin izbjegao ilizije i idilične slike, ostao je na tlu realnosti, izbjegao sentimentalnost i svoje priče najčešće koncentrirao na traganju za istinom. Djeca se nameću kao sudionici života, žele da ga mijenjaju i kreiraju prema vlastitom snu. Napiso je tri knjige pripovjedaka koje čine tematsku trilogiju: Brod na vidiku, Vatre na rijeci i Lađa za daljine. U svakoj susrećemo već poznati svijet likova, iste prostore i podneblje, vrijeme i ljude. Slika djetinjstvo koje nije uvijek vedro, ali ima svoju ljepotu i draži. U opisu ugrađuje snažne slike prirode i rijeke, pa se samatra da je on lokalnu tematiku uspio podignuti na univerzalni nivo i tako naslikati neke detalje koji katakterišu svako dijete i svako djetinjstvo. Priče Alije Dubočanina su ocijenjene kao značajno osvježenje u suvremenoj bošnjačkoj pripovijeci koja do tada nije imala značajnije rpedstavnike i djela. One izlaze iz šablona i standarda i daju našoj prozi dimenzije modernog i ovovremenog. Za pisaca se samatra da je ispitivao mogućnosti jezika na prostorima dječje priče. U prozi Alije Dubočanina ne osviće čamac pun dana, već dani puni čamca, što zvuči kao igra, a nije. Pisac slika djetinjstvo na Svi. Uključuje se u dječju zbilju i govori jezikom dječje spoznaje. Lica ne glume odrasle, kao u prete-žnom dijelu naše proze za djecu, već tragaju za vlastitim identitetom, prekaljuju se i izrastaju u ljude. Autor ih opisuje iskušavajući i sebe i malog čitzaoca čiji identitet pronalazi u govoru, leksici, poimanju riječi. Neće napisti "prsa se dižu",već "poskakuju". Riječi tako postaju slike preobraćaju se i fiksiraju psihička stanja, stvaraju novu zbilju za dijete. Više nesvjesno nego svjesno izazivaju osjećanje napetosti. Jedan trenutak postojanja. Pripovjedačev jezik i jezik lica su toliko prepleteni da stvaraju neku euforičnu zbilju, preuzimaju granična i samjela značenja. Nije tkanje finog "besamisla" igre i humora, kako neki ocjenjuju dječju priču, već metoda iskušavanja riječi u kom je u prvom planu eksperi-ment i zbilja, s naglašenom socijalnom dimenzijom. Poetika Alije Dubočanina je puna inovacija i eskeprimenata. Kako je imaginativnom prodoru u rano doba čovjekovg života uvijek brana "svjesno sjećanje", ovaj autor se pretežno ograničio na sliku – akciju. Takav tip priče mu omogućava da uspješnije rekonstruira dubinu uspomena ne prepuštojući se osjećanjima, već je uvijek u prostoru emotivno-racionalne projekcije, kao radost prepoznavanja prvog imenovanja pojava i otkrića čuda života. Zanimljivost u svojim pričama za djecu Dubočanin postiže simbolikom govora, udaljavanjem od osnovnog značenja duha zapažanja i dinamizma naracije. Serioznijim odabrirom priča, bez monotonih i malo modificiranih inserata, ova proza bi snažnije naglasila vraćanje svom izvorištu, njena posebnost i vrijednost.Ovaj autor pristupa djetetu i djetinjstvu kao trajanju u vremenu prvih susreta s tajnama i ljepotavam svijeta.O djetinjstvu se govori iz emocionalne perspektive, traži se izgubljeni sklad života. "Izvlačenjem likova u prvi plan narativne strukture, on razvija anegdotski model priče, ali ona uz svu prividnu modernost ostaje folkloristički obojena, preuzimajući iz tradicionalne proze ono što je najbolje u njoj, nastavljajući je i obogaćujući novim vidovima. Lišena je dubokih misli i iskustava i govori kroz akciju i ispovijest. Stalno druženje s Akijem i Nurijem doprinosi da se oni usele u čitaočevu svijest sa svim svojim mladalačkim nemirom. Baš zato što nije pisna na temelju formiranog kon-cepta i poetike, uspijeva da odslikava široku lepezu života, socijalne pojave i prirodu Posvca, odabirući uvijek vedre, a ponenad i bizarne strane djetinj-stva" ( 25, str. 100) Umjesto toga, djetetu se nudi sjećanje i iluzija sna, put do idelaizacije je otvoren, a ovaj pisac nije krenuo tim putem. Nema idiličnih slika i sentimentalizma, ima više čuđenja i težnje da se činom akcije, učestvovanjem u njoj, približi i otkrije istina. Prikazuje djecu u procesu oslobađanja njihove ličnosti, u vrijeme kad teže da se nametnu kao siduionici života. Oni hoće da prodru u mehanizam života, da se namtenu, a stariji su im brana i prepreka. Targaju za ljepotom i ljubavlju, ruše svoje emocije i tako ih autor slika, određuje njihovo mjesto u svijetu i suprotstavlja se dehumanizaciji odnos. == '''Mustafa Samajlović''' == Ovaj pisac (rođen 1953. u Lascima kod Višegrada) napiso je i objavio u dječijim i dnevnim listovima veliki broj dječjih priča u kojima je pokazao svu prefinjenost i snagu svoga izraza. Samajlović njeguje prozu o djetinjstvu i mladosti. To je tip proze u kojoj struji topla i inspirativna priča od djetinjstvu, dječaštvu i mladosti. Najčešće su to njegove priče o djetinjstvu, sestrri, (Miris dunja, Sehara, Konac i misao moje majke, Košulja, Ovce i dr.). To su priče u kojima struji čistita i čednost, u kojoj se dodiruju tradicija i suvremena zbivanja. Pisac priziva vrijednost i ljepotu prošlosti u nostalgičnim pričama u kojima prepoznajemo autobiografske elemente. To su priče koje se s zanimanjem čitaju, ali koje u sebi nemaju veću dubinu i umjetničku snagu, već nose na površini sve ono što piac želi da kaže, bez dubokim misli, stilistike i podteksta. == '''Bajruzin Hajro Planjac''' == Priče namijenjene djeci nastale su u periodu djetinjstva kad je sretno djetinjstvo otrkgnuto iz njihovog života. Nastale su najčešće u vihoru rata, ovog posljednjeg. Pisane iz duše onih intimnog, a istovremeno univerzalnog, što se zbiva u životu djeteta. Toplo i nadahnuto pričanje puno emocija daje pričama posebnu draž. Pisne stilom koji je prilagođen dobi dječijeg uzrasta. U ostvarivanju odgojnih zadataka, te priče se mogu podijeliti na dva dijela: - priče o djetinjstvu(Čizme, Kino, Koliba, Kredenac i Djetinjstvo i - priče iz rata: Jetimi, Majka, Muhadžeri, Paketi Otac i sl. Njegove su priče izraz ljudskih sudbina, snažne životne slike o čovjeku i njegovoj ličnosti, njegov život i tragika u ratu. Te priče imaju patriotsku misiju, misiju humanizma i solidarnosti. Kritičari izdvajaju emocionalnist i humanizam njegovih priča. Iz tih priča zrači humanizam, solidarnost i vjera u bolje dane. Priče predstavljaju snažno naslikan život jednog kraja i vremena. One slikaju sretno djetinjstvo na rijeci Usori i surovost rata koji je prekinuo to djetinjstvo. Od intimnih ispovijesti i nostalgičnih sjećanja prelazi na opis ratne zbilje i u njima prepoznajemo mnogo autobiografskih elemenata. Planjac se opredijelio da jednostavnim stilom naslika dijete u raznim životnim situacjama. Likovi su naslikani prirodno, iskreno i toplo, a fabula je ujedno i teška osuda rata, viđena dječjim očima i kazana dječjim jezikom. == <Center>'''7. BAJKA I PRIČA'''</Center> == == '''Isak Samokovlija''' == Osim priča za djecu s realističkom osnovom, Isk Samo-kovlija je objavio i stihovanu bajku o mačku Pesi, djeci Vesi, Mitri i Sonji i njihovim doživljajima. Kao iskusn pripovjedač za djecu, Samokovlija je i u ovoj bajci uspio dovesti u spoj stvarnost i fikciju. Fabula priče je jednostavna, a stihovi razigrani, vedri, snažni. U prvom planu su brojne avanture njegovih likova, opisi zemalja kroz koje prolaze i ljudi koji u tim zemaljama žive. Dajući slobodu mašti, pisac je prvi put izveo svoje likove iz zatvorene srajevske sredine i dao krila mašti. Zanimljivost te knjige je u njenoj vedrini i optimizmu, što nije bila karakteristika ostalog dijela stvaralaštva ovog pisaca. Kritičari samatraju da je to prva prava knjiga za djecu o djetetu i djetinjstvu u Bosni i Hercegovini. U nju je Samokovlija unio novine u dotadašnju poetiku dječijeg stvaralaštva i postavio dijete u centar piščevog interesovanja. Dijete više nije objekat kom se priča, nego akter i radnje i realizator svojih snova i planova. Dijete je nosilac radnje i kreator događaja. U bajci ima mašte i sna, a u prvom planu je igra kao neodvojivi dio djetinjstva. == ''' Milica Miron''' == U oblasti umjetničke priče značajno mjesto pripada Milici Miron. Milica Miron je Slovenka koja je cijeli život provela u Bosni i napisalia veliki broj priča za djecu, pa je njezin književni rad mnogo bliži bosanskohercegovačkoj, nego matičnoj književnosti. Poznate su joj priče u kojima bajkovito slika svijet: Snježana, Mačak u čizmama, Proljeće se budi, Čudotvorni čirak idr Milica Miron piše tip bajke u kojoj miješa stvarnost i sn, klasičnu bajku i svijet u kom dijete živi. Osobina njenih priča je toplo kazivanje puno lirskih slika i poruka. Dječji svijet je idealiziran, ona ga vidi u novom svjetlu, prikazuje ga punog sreće, radosti i igre. Često za podlogu svojih priča uzima narodne umotvorine orijentalnog miljea, osobito iz knjige Tisuću i jedna noć. Njena priče su ocijenjene kao zanimljivo stvaralaštvo za djecu i neobičan prodor u svijet bajke u kom pisac može naći bogatstvo tema i motiva za svoje stvaralaštvo. U tom traganju za novim putevima bajke i pokušajima da stare teme prilagodi djeci na nov način je značaj Milice Miron. '''Anđelko Ristić''' Djela Anđelka Ristića je ocijenjeno kao tip stvaralaštva koje je na granici između realističke narodne pripovijetke i bajke. Poticaj za priču je obično realan događaj, a zatim ga pisac uokviruje bajkovitim kazivanjem. Za ovog autora se samatra da ima izuzetno razvijen samisao da nađe temu i da je obradi, da odabere motiv i situira lica u prostore bajke. Teme često nalazi u legendi i mitu, pa je tako tako proširio tematiku bosansko-hercegovačke dječje priče. Poznata mu je zbirka Jagodino polje u kojoj postavlja svije junake u različite životne situacije, vodi ih iz svijeta realnosti u svijet mašte, i ponovo vraća u stvarnost. Poznate su priče Jagodino polje, Tajanstvene vatre, Bitka s Jugovinom, Junaci dana i dr, a junaci su Djevojka na bumbaru, Šumsko dijete s krilima, Vojska šumskih naroda i dr. == '''Slavko Mićanović''' == Mićanović se formirao pod utjecajem pisaca socijalne literature između dva rata i poslije II svjetskog rata, ali kao izuzetno nadaren pisac, pokušavao je da napravi odmak od tradicionalnih tema i obradi nove prostore dječje priče . To je i uspio knjigama Zlatna ptica i Četiri dječaka u kojima je literaturu iskoristio kao sredstvo za ispitivanje i vrednovanje čovjekovih moralnih vrijednosti. Mićanović piše priče u kojima se sukobljavaju stvarnost i sn, istina i iluzija, u kojima dijete izrasta u čovjeka u čarobnom svijetu punom mašte i sna. Priče mugovore o ljepotama kojima dijete teži i koje pokušava dosegnuti. Tako je stvorio zanimljiv tip bajke koja se oslanja na realan svijet, a u kojima istovremeno, kroz brojne alegorije, govori o svijetu animalistike misleći pritom na svijet djeteta i djetinjstva. Svaka njegova priča nosi u podtekstu snažnu poruku. Tako priča o pticama koje danima i mjesecima grade svoj dom da bi ga prva oluja uništila i odnijela u nepovrat. Mićanovićeve priče ruše iluzije o životu kao vječnoj ljepoti, a djeca tako dolaze do spoznaja o tome kako se lijepe i ružne stvari u životu stalno samjenjuju i kako čovjek može i mora utjecati d mu život bude ljepši i ugodniji. == '''Simo Klarić''' == Napiso je zbirku priča "Glogiriva stijena" koja je izazvala dosta pažnje književnih kritičara i teoretičara književnosti. Knjiga je napisna u obliku reportaža, ali u njima ima snažnih mjesta koja razbuktavaju dječiju maštu. Klarić u svojoj knjizi prenosi čiaocima dah sela, dječijih igara i zanimljivih događaja na selu, ali se rijetko uzdiže u svojim pričama do razine umjetničkog djela. Više je svježine i zanimljivosti u njegovim pričama o životinjama, nego u priča-ma koje priča o djetetu i djetinjstvu. U tim primača ima prostodušnosti koja ide do naivnosti, ima nedorađenih mjesta, nedovršenih fabularnih tokova, ali i toplih pasža o sudbini djece i njihovim svakodnevnim problemima. Međutim, najveći broj priča predstavlja reportersko evociranje vlastitih događaja iz mladosti. == '''Ahmet Hromadžić''' == Piso je bajke za djecu u kojima je spojio prošlost i sdašnjost, sn i javi, maštu i imaginaciju, tradiciju i suvremenost. Kao pisac javio se odmah poslije rata, u vrijeme kad se formirala generacija poslijeratnih pisaca. Međutim, on nije krenuo njihovim putem koji je vodio slikanju rata, uglavnom crno-bijelom te-hnikom. Stvorio je specifičan tip bajke koja je osvojila čitatelje u mnogim zemljama Evrope. Hromadžić je najveći domet u svom svaralaštvu postigao pričama za djecu, bajkama s krajiških prostranstava u koje je ugradio bogato podneblje Krajine, tradiciju krajiškog naroda i specifičan jezik i stil koji je osvojičo čitalačku publiku. Opredijelio se za žanr bajke i dao novu dimenziju tom književnom izrazu. Za pisnje bajki Hromadžić je inspiriran vlastitim djetinjstvom. Posamatrao je život oko sebe i pretvarao ga u bajku. O tome je napiso: "Ima jedno mjesto koje me, ipak, ponajviše privlačilo. Sdtara tvrđava na brdu, gola i pusta, ali za nas dječake ubijek puna tajni. Tamo samo odlazili često. Tamo samo tražili ono što nikad nisamo pronašli: zakopano blago i zakopano oružje. Kopali samo zemlju ispod zidina. Prevrtali kamenje, a pronalazili samo ostatke razbijenog zemljanog posuđa i ništo više. Ali tajna je tajna. I mi samo se nadali. Ali, ne manje od tvrđave, privlačila me planina. U proljeće, kad se kitila listom. Ljeti, kad su dozrijevale jagode. Podjesen, kad su dizrijevali lješnici. Upoznao sam mnoge staze i puteve po njoj, vidio sam tamo prvog zeca, kunu i vuka, čuo sam pjesamu nepoznatih ptica, upamtio sam zauvijek šum planine na vjetru, upamtio urlik vjetra nad njom, i prask gromova i bljesk munja. Upoznao sam ljepotu. Upoznao sam prirodu i zauvijek zavolio šumu i život u njoj" (20, str. 57.). Hromadžić je napiso nekoliko knjiga bajki kojima je uveo djecu u vilinski svijet bajki, ambijent šuma i životinja u kom se na najfantastičniji način događaji nižu jedan za drugim, u kojima progovara iskonska priroda u ritmu punom simbolike i dinamike. Hromadžić je stvorio svoj tip bajke. Da li pričao o patuljcima, ili o hrabrom Sunčanu, i vjernoj Pahuljici, ili o srndaću Srebrenku, ili o čoporu vukova – u Hrmadžića je to uvijek više tradicionalna bajka nego fantastična priča o životinjama. Uz to, pisac se često vraća u realan svijet, opisuje dječake u igri pod tvrđavom, ponekad se i sam pojavljuje među dječacima, a zatim ponovo ide u svijet bajke. Ta mješavina realnog i irealnog dala je našoj književnosti zanimljiv tip bajke koja ima visoku umjetničku vrijednost. Njegova priča teče po zakonima bajke, a temelji su joj u real-nom svijetu. Uz to je pokazao bogatstvo izvornog melos i folklora svoga naroda. Radnja njegovih priča se dešava u dubokim prostranstvima šuma, u carstvu u kom bajkoviti svijet živi u nijemoj tišini i osamljenosti. Vlastitom i živom leksikom transponovao je taj svijet na veoma blizak način čitatelju. Hromadžićeve bajke izrastaju iz zavičajnih sombola kao što su: tvrđava, planina, šuma, jezero – ti simboli daju sliku života na selu, daju sliku djetinjstva omeđenog čarobnim i tajanstvenim svijetom u kom živi, a koji treba pronaći, pa rustikalnost i patrijarhalnost daju osnovni ton Hromadžićevim bajkama. Radnja Hromadžićevih djela ima više planova: u centru piščevog interesovanja su realni i imaginarni likovi koji se prožimaju i uslovljavaju, pa je njegova priča u svojoj strukturi,mada jednostavno kazana, ipak složena i duboko misaona. Ona se događa u planinskim prostranstvima zavičaja, pa je u njima dao zanimljivu i toplu poeziju prirode i svijeta u kom dijete živi. Po svojoj strukturi, u oblikovanju, u građenju fabule i poruci, te svijetu i životu, Hromadžićeva bajka se razlikuje od klasične. Odjevena je u novo ruho, nije čista bajka, već se u njoj prepliću fantazija i java. Kad se bajkovitom pričom dosegne cilj, kad se mašto uzdigne do svojih vrhova i junaci uđu u taj fantastični svijet, Hromadžić naglo prekida nit bajke i vraća čitatelje u stvarnost u svijet u kom dijete živi. Hromadžić je vješt i maštovit pripovjedač koji u nekoliko poteza zna da stvori atmosferu i prenese čitatelja u fantastični svijet bajke. On je, uz to, i pjesnik koji snažno osjeća i doživljava prirodu, osjeća svaki titraj lišća na grani, dah vjetra, žubor potoka, i sve to slika istinito, tako da se ne može posumnjati u autentičnost tog svijeta. Pjesničkim postupcima izmamljuje čudesne zvukove prirode. Sve što se događa u životu čovjeka i djeteta, događa se i u svijetu drugih bića – osnovna je poruka Hromadžićevih bajki. To su bića koja imaju svoje misli i želje, koji su heroji i kukavice, koji imaju svoje domaće ognjište, svoje ljubavi, prijatelje i neprijatelje. Životne scene on u bajkama prenosi u svijet prirode, život i bajka razvijaju se paralalnim tolovima, prepliću se i odvajaju, ponekad bajkoviti svijet uzmiče pred stvarnim, a ponekad je to obrnmuto. Vezavši taj svijet za planinu, Hromadžić je pokazao da samo u njoj, daleko od gradske buke, dijete može ostvariti ljepotu života i ljepotu djetinjstva. Hromadžić priča slikovito i impresivno, osvaja čitatelje svojom pričom, uvlači ih u svijet bajke, opija ih muzikom svoga jezika koji ima dah zavičaja. Rečenica je puna poezije, laka i razigrana, a onda nekad poteče mirna i tiha, kao rijeka. Za razliku od svojih prethod-nika, Hromadžić izlaže čitatelja i svijetloj i tamnoj strani postojanja, poručuje mu da život nije uvijek lijep i da ljudi nisu uvijek dobri. Zato njegove bajke imaju psihološku opravdanost i uvjerljivost. On nam priča o životu i uči da u njemu postoje brojna iskušenja, problemi i prepreke, da je borba protiv Zla okosnica ljudskoj postojanja. Istovremeno nas uči da Dobro uvijek pobjeđuje, jer je to i najisprav-nije sa stanovišto Istine i Pravde. U centar svoga zanimanj pisac je najčešće postavio ljubav. Ljubavlju i praštonjem dolazi se do spoznaje o vrijednosti čovjeka i života, a stalna borba za egzistenciju doprinosi da je bajka uvijek poučna, humana i istinita. On je dobro poznavao psihologiju djeteta i nenametljivo nudi neka etička rješenja o životu i svijetu. Navodi tako dijete da izađe iz svoje usamljenosti i zavoli život. Poruka svih bajki je da čovjek mora istrajati u borbi da bi osjetio slast pobjede. Malo je pisaca koji su znali tako vješto bajku utkati u život i prilagoditi je djetetu i suvremenom čitatelju. Čak je i stič prilagodio djeci koja vole živu i dinamično kazivanje: Pravili su lukove i strijele, pravili puške i zove, pravili kose drvene. Trebalo je oprostiti, trebalo je ostaviti u dolinu… Znali su priču s vrha te planine, znali su historiju svega, znali su ono što su čuli od drugih… Takvo nijansiranje riječi daje posebnu dimenziju Hromadžićevim stilu i prerasta u poeziju proznog kazivanja. == '''Ljerka Anić-Antić''' == Jedan od rjetkih pisaca koji je, nakon višedecenijske pauze koja je postojala u umjetničkoj priči, ponovo otvorila tematske prostore narodne bajke i počela pisati svoja djela. Pisala je tip moderne bajke u kojoj susrećemo alegorijska kazivanja o svijetu djetinjstva. U tim bajkama se dešavaju razne preobrazbe, susrećemo poslije dugo vremena vile i vještice, sve je kazano na nov i neobičan način, što je osvježilo dječiju književnost novim pričama. Zmije i starci imaju čudna obličja. Sve je to opisala u knjizi Bajke zaboravljenog jezera. == '''Zoran M. Jovanović''' == Karakteristika književnog stvaralaštva za djecu ovog pisac je izuzetan samisao za zanimljivo pričanje i slikanje prirode. U svojim pričama pod nazivom Priče iz moje lule pisac slika prostore tišine i osame, svijet prirode i životinja koji ima svoje zakone, etiku i norme ponašanja. U temelju njegovih priča je tiha radost života. U toj i takvoj prirodi žive djeca kao spona između čovjeka i prirode. Jovanović je pobornik tradicionalne forme i izraza. Njegove priče su laka igra koja ima strukturu oplemenjenu porukom u kojoj se ponekad teško dokuči pjesnikova prava misao. Osobine njegovog stila su ritam i melodija, ugođaj i atmosfera u kojoj se kreće mali junak na granici između stvarnosti i sna. Dijete se često otiskuje u svoj svijet, istinitiji od onog realnog u kom živi. Zdravko Ostojić Zdravko Ostojić je piso više žanrova za djecu: pripovijetke, poeziju, drame i igrokaze. Poetika njegovog stvaralaštva temelji se na nastojanju da se na nov i neobičan način kaže nešto o svijetu u kom dijete živi. Poznata mu je zbirka Tajna šuplje bukve u kojoj Ostojić zalazi u granična područja stvarnog, mogućeg i imaginarnog. Ishodište tih priča je dječji bijeg iz svijeta u kom dijete živi i stvaranje novog svijeta stkanog od sna i mašte. Snagom pripovjedačke mašte, Ostojić dočarava drugu stvarnost za dijete, ali se pritom ne postavlja iznad stvarnosti i zemaljskog iskustva. On junake oslobađa uskih granica bivanja i vodi u prostranstva slobode i radosti. Pripovijedanje mu je puno šarma, zanimljivo i impresivno, a na kraju pisac daje neobične poruke i pouke malim čitateljimaa. On ih vodi kroz svijet mašte i otkriva dio po dio stvarnosti, omogućavajući im tako da postupno neke pojave i zakone shvate i prihvate. Zanimljive su i njegove zbirke priča Zvjezdana šuma i Ah, ti odrasli u kojima u kojima takođe uspješno uspostavlja identifikaciju pisaca i čitatelja i nudi poruke o ljubavi kao jedinom samislu života i postojanja. Nedžad Ibrišimović Ibrišimović je, naime, gradeći specifičan tip svoje priče u kojoj miješa i prošlost i sdašnjost, i fikciju i stvarnost, i tradiciju i suvremenost, izgradio tip dječje priče u kojoj susrećemo bogatstvo bošnjačke tradicije i leksike. Njegove priče imaju elemente i bajko-vitosti i stvarnosti, i realističke priče i klasične narodne bajke. U njega su animirani i svijest i podsvijest, unosi i liriku i epiku, a istovremeno - u njima se osjeća realistička podloga i socijalna dimenzija, te humor i igra kao najznačajniji dijelovi dječjeg bića i dječje proze. Bogatstvo bošnjačke tradicije došlo je do izražaja u Ibriši-movićevim pričama, a to je kazano jednostavnom leksikom i blasgim humorom kao najelementarnijim dijelom dječjeg bića. Uz sve to, Ibrišimović je učinio još jedan iskorak u odnosu na ostale pisace dječje priče: dok su svi uglavnom pisalii o djetetu i djetinjstvu, svom, ili nekom imaginarnom, Ibrišimović ne piše ni o djetetu ni djetinjstvu, čak i ne piše isključivo za djecu, ali su djeca prihvatila i shvatila njegove priče. Kao pro ni Čiča Tomina koliba ni Robinzon Kruso, ni Guliverova putovanja nisu napisni za djecu, a djeca su ih prihvatila kao svoju literaturu. Osim toga, Ibrišimović je pisac koji je najviše približio dječju priču priči za odrasle. Kod njega je teško povući granicu između toga što je za djecu, a što za odrasle. Njegove priče mogu čitati i djeca i ostasli, što potire dosdašnje teorije o podjeli dječje priče. Ibrišimović je proširio prostore i tematske okvire dječje priče i dao joj nove, dosd neslućene mogućnosti. Uz sve to, njena snaga je u sposobnosti da se prilagodi željam a i potrebama suvremenog djeteta i djetinjstva. Rizo Džafić Piso je i priče s elementima bajkovitog koje su veoma zapažene kod malih čitalaca. Njegove priče nose u sebi nesvakidašnji samisao za detalj, za psihološko portretiranje ličnosti. " Bajkovitost je naglašena u Džafićevim dječjim pričama "Azrailovo oko" i "Neispričana priča". Obje su bliske narodnoj bajci, čak i kad ne govore o djeci. Najzanimljivija mu je priča o ljubavi Krajišnika Muzafera i čudesno lijepe Nure, koja je plijenila ljepotom, ali je mladićima bila nedostižna, jer vračara nije dopuštola da joj se približe. Zato je Nura tako dugo čekala da se Muzafer odvaži i priđe joj , a onda su oboje nekud nestali. Prošlo je dosta vremena, a i priča o njihovoj ljubavi je bila zaboravljena. Oživio ju je Muza-fer koji se jednoga dana pojavio u selu sam bez Nure. Bio je kao i prije zanesen ljubavlju, ali bez Nure nije mogao živjeti. Šarm bajkovitosti pričama daje vrijeme. Likovi su iz prošlog vremena epske i lirske poezije. Sčuvali su sve odlike koje su ih krasile kad im je pjesama nastajala. Najuspješniji je lik starog Adže, koji je iz davnog, ali našeg vremena, postao spona s mladim svijetiom kao uporištem. U nekim pričama odjekuje eho zamagljenih strana. Pripovjedač je u priče udahnuo vjerovanje, on podsjeća čitatelja i poručuje mu da razmisli o tome kako živi i što radi, da ne zaboravi da će jednoga dana morati proći jednim tankim puteljkom kao mostom u vječnost, nešto kao sirat ćuprijom. Što god da radi, na kraju će polagati račun. Dobro će biti nagrađeno, a zlo kažnjeno. U činjenju dobra i zla biće i grijehova koje će Svevišnji oprostiti. Džafićeva knjiga podsjeća čitatelje na lijepe običaje, ljubav i odanost zemlji, a ima osobine kojima se odlikuju Krajišnici, pa je time proširio međe bošnjačke književnosti ( 23, str. 268.) 8. TRAGANJA ZA NOVIM PUTEVIMA Irfan Horozović Horozović se samatra jednim od najvećih živih bosansko-hercegovačkih pisaca danas. Piše pripovijetke i romane, drame i književne kritike. Najznačajnije mu je djelo u oblasti dječje književnosti Vauvan. Vauvan je knjiga za koju neki kritičari kažu da je roman, drugi da je moderna bajka, a treći da je bajka i basna istovremeno. Svoje zanimljive ličnosti, profesora badema Tanovića, Vauvana, biljku i ps, i njihove pratioce, pisac je proveo kroz iskustvo da bi spoznali nesvršenstvo ovoga svijeta. U traženju zemlje nevinih, neiskustva i djetinjstva, oni su pohodili razlčičite zemlje i predjele, susretali se sa svakakvim ljudima, a imali su i iskustvo Andersena ( u bajci Anders, Krilova ( Krilovića), La Fontena (Fontanara), Zmaja i drugih. Kao umjetnička vrsta Vauvan nema uzora u književnosti čime je Horozović pokazao da književna kritika mora proširiti definicije dosdašnjih žanrova i tragati za novim žanrovima. Majo Topolovac Majo Tpolovac je prvi autor djela fantastične sdržine i prvi uvodi ovaj rod u dječju književnost Bosne i Hercegovine. Poznata mu je knjiga znanstveno-fantastične sdržine Sper 5 čija se radnja dešava visoko u kosamičkim prostorima. Junaci se otiskuju na daleka putovanja, mada se u djelu raspravljaju i svakodnevni životni pro-blemi. Takav spoj stvarnosti i fikcije dao je dječjoj literaturi novo i neobično djelo koje decenijama izaziva veliko interesovanje čitalaca. Husein Dervišević Poetika književnog stvaralaštva za djecu Huseina Derviševića je građena na tipu umjetnosti u kojoj pisci bježe u irealnost da bi bolje sgledali realnost. To je tip kerolovskog pričanja po čijoj metodologiji je Dervišević napravio nekoliko knjiga za djecu, a među njima i svoju posljednju zbirku "Nezgodne zgode Malca i Bleska". Poetika dječje literature zahtijeva da pisaca sruši sve prepreke koje ga dijele od svijeta djetinjstva, da uđe u taj svijet i postane dijete. Dervišević je u tome dosta uspio. On priča o Snježnoj kraljici, Konju koji je lijepo pjevao, o Plavokapinoj Crvenkapici,Kući koja je spavala, slonu koji je ljepo pjevao, Priči koja je pojela sebe i drugim detaljima koji čine svijet djetinjstva. U podtekstu svake prije je stvaran život u kom živi dijete sa svojim željama i čežnjama. Pisac vodi dijete iz jedne avanture u drugu. U prvi plan stavlja vječiti životni kontrapunkt na čijoj su životnoj oštrici sučeljeni dobro i zlo, ljubav i mržnja, istina i laž, stvarnost i sn. Stvara irealan svijet koji je u podsvijesti djeteta realan i moguć. To pretapanje iz stvarnosti u fikciju daje dinamiku Derviševićevim pričama. I fabularna zaokruženost i nagli, najčeršće neočekivani završeci čine zanimljivost priče. I fabulča koja često prelazi prag realnosti. Zanimljiva je i stilistika Derviševićevih priča. Ona je neobična,građena jednostavnim stilističko-leksičkim knstrukcijama. Tematski su njegove priče heterogene. To su priče s lucidnim detaljima iz narodne bajke, umjetničke priče i fantastične priče. Mješavina svih tih srodnih, a ipak različitih žanrova čine njegove priče neobičnim i zanimljivim. Stvara tako jedan neobičan svijet koji djeluje uvjerljivo uz svi irealnost. Što se tiče tipologije priča, teško ih je odrediti, jer dosdašnji šabloni teorije književnosti i postojeći šabloni postali su tijesni za neke suvremene dječije pisace,pa i za Derviševića. Njegove priče su za one koji još uvijek u svijetu grube stvarnosti u kom živimo, vole maštu i fikciju. Koji vole priču. Jer, da nema priče, svijet bi bio bezosjećajan i besamislen. Njegove priče su pune suosjećajnosti i razumijevanja, razbuktavaju maštu i izazivaju kod djece nove asocijacije. Ljubica Ostojić Ljubica Ostojić je zanimljiv stvaralac koji je u bosansko-hercegovačku književnost unio nove leksičko-stilske i tematske tonove. U knjigama Tu stanuje Danijelova priča i zašto dubiš na glavi, Danijele, Ostojićeva je stvorila tip priče kojom je odstupila od standardne leksike i klišeiziranog tretmana djece. Poput Kerola, ona pokušava prodrijeti u svijest i podsvijest ssvim malog djeteta i otkriti što se u tom svijetu zbiva. Začela je poetski govor o početku i izvoru bića i pričala o tome kako dijete raste, kako spoznaje svijet i kako postaje čovjek. Tako je stvorila zanimljiv tip priče u kojoj govori o ljudskim transformacijama iz nebića u biće, iz stanja biološke u istinsku egzistenciju. Šefket Nakić Šefket Nakić je pisac bogate i brojne žanrovske strukture, a isprobao se i u oblasti dječje priče. Poznata mu je bajka Dječak Ink u kojoj je Nakić stvorio poetski zgusnut i metaforičan tekst koji njegovom dječaku Inku. U centru piščevog interesovanja je dječak Ink koji živi " u podnožju Plave planine na valovitim, zelenim brežuljcima". Taj dječak stvara svoj svijet u kom žive imaginarna Snja, dječak Pitko, Car medvjeda, Vuk, Lososi i brojne druge životinje. Nakić je tako stvorio svijet u kom svako zna svoja prava i obaveze, svijet ljudi i životinja koji se ravnaju prema pravilima i zakonima Jovo Kurtović Jovo Kurtović je u prvoj fazi svoga stvaralaštva za djecu piso priče s ratnom temom. Međutim, već u tim prvim pričama osjetila se njegova samostalnost i neovisnost od tradicionalnog tipa dječje priče: Kurtović, naime, nije slijedio tip faktografske, poučne, pretežno ideologizirane proze, već je snažno i toplo ispovijedao misli i osjećanja malih junaka. Tako je ostavljao ratna zbivanja u pozadini događaja, a u prvom planu imao dijete s njegovim svakodnevnim brigama i problemima. Poznata mu je zbirka priča Priča s izgubljene rijeke – gdje na simboličan način govori o izgubljenom izvodu, potrazi za vlastitim identitetom i priču o izgubljenom djetinjstvu. Radnja knjige se dešava u predjelu rijeke u kojoj dominira tajanstveni ambijent, pradavna diluvijalna atmosfera dana u difuznom svjetlu šarenih boja i značenja. U taj ambijent uklopio je brojne ličnosti, a među njima i brata koji priča svoje doživljaje poput šeherzadinih priča iz Tisuću i jedne noći. Neobičnost teme, njeno naturalističko porijeklo u obradi, Kurtović je oplemenio lirskim sekvencama i zanimljivim digresijama koji daju bosansko-hercegovačkoj priči čar novine i originalnosti. Enes Kahvić Priče Enes Kahvića (1938. Bosanska Kostajnica) (Šamar, Vodeni bicikl, Cipele, Moja majka, Posljednji susret, Grga Mamina kos, Zmaj podvaldžija, Dvica…) su decenijima prisutne na stranicama dječjih listova i časopis. Nagrađivan je na brojnim natječajima za dječju priču, ali nikad nije svoje priče sbrao u knjigu. Njegove su priče tip sentimentalne dječje priče u kojoj ovaj pisac slika one teške strane dječjeg života, patnje i probijanja kroz život bez pomoći i podrške odraslih. To su uglavnom socijalne pričice koje liče na tople male medaljone o teškom djetinjstvu kara-kteristične za pisace poslijeratnog perioda. Djeca su životne lomove osjetila istim intenzitetom kao i odrasli, samo to nisu znala izraziti, nego su nosili u duši kao dio sebe i to je ostavljalo duboke ožiljke. Likove i sredinu prikazuje živo i zanimljivo, stil mu je dinamičan, ali ipak u njima je prisutna vedrima koja je povremeno zasjenjena sjetom i nostalgijom. On duboko osjeća probleme djeteta, slika njegov život i bira one detalje koji su zanimljivi da se uobliče u formu priče. U pričama Enes Kahvića struji toplina i razumijevanje za malog čovjeka koji raste i svladava životne prepreke da bi došao do cilja. Najčešće su to prepreke koje nadilaze dječje moći i mogućnosti, pa se u pričama osjeća praznina u duši zbog neispunjenih ciljeva i planova. Tematiku pisac uzima iz porodice, škole i prirode. Uvijek kad se dijete naše u nekoj od tih sredina, pisac ga vještom rukom iskusnog pedagoga vodi i pomaže da nađe rješenje za životnu situaciju u kojoj se zapleo. Bisera Alikadić Bisera Alikadić se u dječjoj literaturi isprobala u svim formama i žanrovima, a kad je riječ o dječjoj priči u svim oblicima i temama. Tako je stvarala tip dječje priče koja je uvijek na razini pokus i eksperimenta. Ponekad piše tip realističke priče da bi zatim pisalia bajku, a onda se vraća u urbanu sredinu djeteta i djetinjstva, pa piše o osamljenosti djeteta, da bi se zatim vratila u prošlost i slikala djetinjstvo okruženo toplim porodičnim domom i tradicijom. Uz sve to, Alikadić je pokazala da zna napisti dječju priču u kojoj nudi djeci spontanost i otvorenost. To su priče u kojima se miješa sn i java, stvarnost i imaginacija, doživljeno i nedoživljeno. Pričice s nekoliko kratkih poteza u kojima ima i leksičke ljepote i zanimljivih stilističkih obrta. Ešref Berbić Berbić je decenijima prisutan u dječjim listovima i časopisima i neopravdano do sda nije ozbiljnije uziman u obzir kad je riječ o dječjoj književnosti, osobito dječjoj priči. Berbić piše prozu (Vjetar i list, Sunčevi prijatelji, Uzbuna Kako je jesen stigla u šumu)u koju unosi dvije nužne umjetničke osobine srodne djetetu i djetinjstvu: imaginaciju i stvarnost. Miješajući ih, dozvoljavajući da prevlada čas jedna, čas druga strana, Berbić je uspio stvoriti zanimljiv tip dječje priče koja dijete uvijek drži u napetosti. Koristi detalje iz mitologije i kombinira u zanimljive pričice. U njih unosi česte, nagle i neočekivane obrte, pa je dijete uvijek u nekom očekivanju. Pisac se igra s djecom i kroz igru im nudi mogućnosti spoznaje. Kao kad se igra žmirke, pa kad dijete otvori oči vidi pred sobom nešto neobično i neočekivano. Fabula je slutnja, a završeci su uvijek otkrića nečeg novog i neobičnog. Berbić ima bogatu maštu kojom stvara svijet djetinjstva, onakve svjetove kakve bi djeca željela. On oživljava prirodu, dovodi različite pojmove u neobične spregove, prati kako se razvijaju događaji kad se različite suprotnosti postave jedna pored druge. Unosi fikciju, ali njegova fikcija ostavlja dojam mogućeg. Uvodeći dijete u prve životne tokove, Berbić mu timači svijet. Vodi ga u prirodu i priča zanimljive priče o prirodnim bićima, predmetima i pojavama. U njegovoj prozi razgovaraju sunce i mjesec, ljeto i proljeće, pa mu priče liče na male dječije igre, na sitne životne medaljone ponuđene djetetu u onoj formi u kojoj će ih najlakše shvatiti i prihvatiti. Muharem Omerović Omerović (rođen 1942. U Banjoj Luci) je decenijima jedan od najproduktivnijih dječjih pisaca, ali do danas osim nekoliko knjiga poezije za djecu, nije objavio knjigu proze. U čitankama su njegove priče Operi me, Sporazum, Dvije čokolade i dr. U njima pisac slika svijet životinja u koji dijete ulazi pokušavajući da uspostavi komunikaciju s svim pojavama i bićima oko sebe. Zejćir Hasić Proza Zejćira Hasića, kao i njegova poezija, evokacije je djetinjstva koje pamti teške trenutke izrastanja djeteta u čovjeka. To su priče socijalnog određenja (Samijeh, Spašeno prijateljstvo, Djevojčica s kikicama, Crvena haljina) u kojima se dječja mašto sudara s gru-bom realnošću, pa dijete u tim sudarima stiče prva životna iskustva. Njegove priče odlikuje snaga pripovijedanja, živost i optimizam. U njima ima i igre i samijeha, ali je samijeh prekriven sjetom i melankolijom. Odlikuje ih snaga realističke obrade i u njima do izražaja dolazi bogat duševni život pun raznovrsnih preliva, koji karakterizira svako dijete i svako djetinjstvo. Hasić ne portretira do kraja lik svojih malih junaka. Najčešće ih daje u naznakama i ostavlja nedovršene i nedograđene, pa ih čitatelji dograđuju u svojoj mašti prerma vlastitim potrebama. Njegovi mali junaci čeznu za razumijevanjem i društvom, za toplim riječima u kojima će osjetiti ljubav i razumijevanje. Najteži su sudari s drugom djecom i to oni u kojima se osjećaju socijalne razlike koje stoje među djecom kao brane i pregrade. U temelju njegove priče je dječja igra kao autentična manifestacija djetinjstva. Djeca se kroz igru zbližavaju i upoznaju; igrom uspijevaju prevladati razlike koje postoje između njih i tako potvrditi univerzalnu misao o jednakosti koju djeca najlakše prevladavaju. Ibrahim Kajan (1944. Mostar – živi u Zagrebu). Pjesnik za djecu i odrasle, književni kritičar, suradnik brojnih listova i časopis, urednik časopis Behar koji izlazi u Zagrebu. Napiso je desetak priča za djecu u kojima je progovorilo suvremeno djetinjstvo u urbanoj sredini, osamljenost u svijetu u kom su odrasli zaokupljeni svojim brigama i problemima. U priči Hana kod liječnice progovorio je mislima i glasom djeteta koje donosi lutku liječnici na pregled, jer je pojela puno pekmeza. Ivica Vanja Rorić Rorić je objavio zanimljivu i neobičnu knjigu u bosanskohercegovačkoj književnosti. Riječ je o knjizi proze "Svemirko traži sreću" u kojoj je naslikao svijet prilagođen senzibilitetu suvremenog djeteta. U njoj prepliće realnost i maštu, a djetinjstvo promatra kao čaroliju. U knjizi ima niz impresivnih lirskih slika koje su natopljene predstavama realnog svijeta, a ponekad zazvuče i elementi tradicionalne bajke. Bajku pisac koristi kao mogićnost da na oskudnoj fabularnoj osnovi postavi pitanje etike i filozofije, da naglasi vjeru u čovjeka i njegovu njegovu budućnost. Suvremeno dijete stavlja u zanimljiv kontekst između kozmos,sna i jave i prati njegove reakcije u susretima s neobičnim likovima i pojavama. Zato u pričama miješa fikciju i stvarnost, istinita i izmišljena lica. Traga za dimenzijama sreće, traži je u njegovom snu misaone dimenzije svijeta. Mirsd Bećirbašić U zbirci priča Pticodrom koja je karakteristična u analzi poetike ovog pisaca, Bećirbašić ima zanimljive i neobične teme. Rutinski i s više artizma izvodi dijete u ponešto romantični, idealizirani svijet koji za njih stvara – izvodi ih na pticodrom. Pticodrom je zavičaj ove lirski poetizirane bajke u kojoj predmeti i apstraktni pojmovi, personificirani ulaze u čarobnu igru stvarnosti i sna. Budući da ne mogu sebe nadrasti, djeca stvaraju svijet iz svojih snova. To je fiktivni, poetski i poetizirani svijet, odviše uzak, zamišljen kao oaza pjesnika. U izborima su mu priče Pticodrom, Čemu se pčela samijala, Noćna leptirica i druge. Mada po vokacji pjesnik, napiso je i nekoliko priča koje je objavio u zbirci "Pticodrom". U njoj na romantičan način priča o svi-jetu stvorenom u dječjoj mašti – o pticidromu. To je svijet ptica u kom se razvija radnja bliska djetetu i imanentna djetinjstvu. Tako je Bećirbašić napiso originalnu i zanimljivu knjigu u kojoj se živo-tinjski svijet svojim pravilima i zakonima poklapa sa svijetom ljudi. Bećirbašić je tako napiso zanimljivu poemu o pticama, cvije-ću, šumskim životinjama i biljkama, svicima, pčelama i cvrčcima. To je svijet simbola i metafora u kom prepoznajemo kerolovsku igru stvarnosti i sna, fantastike i realnosti. Džemaludin Latić Uz već navedeni tip vjersko-poučne priče koju je, kako samo već ranije pisalii, njegovao Džemaludin Latić (1957. Pridvorci kod Gornjeg Vakufa), karakteristika stvaralaštva ovog pisaca je i realističko-fantastična priča s dubokim i snažnim podtekstom. U ovom tipu svoje priče Latić je naslikao dječji svijet koji ima svoja pravila i zakone, svoju etiku i estetiku. To su priče o neobičnom i zanimljivom svijetu bošnjačkog djeteta koji živi sa svojim mentalitetom i etikom. Snažna slika njegovog života u specifičnom nacionalnom okruženju i prirodi. Naslikao je život koji ima svoje čari, pravila i zakone.(Vočići). Hadžem Hajdarević Priče Hadžema Hajdarevića(Bajramske cipele,Košulja, Nezaboravan susret) kao i priče velikog broja bošnjačkih pisaca,(Latić, Džafić, Hozić) nose naglašenu socijalnu dimenziju. Socijalna problematika je uvijek u tim pričama djelić autobiografskog ambijenta, odnosno nešto lično što pisac nosi u sebi, odnosno dio opće tradicije. Njima Hajdarevič ppromatra Bosnu kao zemlju dječije stvarno-sti i sna i dijete u njoj sa svojim skromnim željama i prohtjevima. Njegove priče odišu atmosferom nečega specifičnog, intimnog, a ipak univerzalnog, nečega ličnog i proživljenog. Susrećemo u njima jedno neobično podneblje, podneblje piščevog zavičaja (Zelengora) malo poznatog u našoj književnosti. Tako je Hajdarević u suvremenu dje-čiju poeziju unio nove tematske prostotre i emocionalna određenja. U njegovim pričama se osjeća etika i snaga muslimanske tradicije, naglašena autohtonost vlastitog nacionalnog bića i ponos zbog pripadnosti tom nacionalnom korpusu. Odlika im je snažna leksika, jasne poetsko-prozne slike i jednostavna filozofija života u čijem temelju je vjera u ljude i vječiti optimizam usprkos nevoljama s kojima se dijete susreće. Nura Bazdulj –Hubijar Nura Bazdulj – Hubijar je spisteljica koja je izvršila snažan zaokret u dječjoj priči. Za razliku od većine pisaca dječje priče koji su se čvršće ili labavije držali tradicije, ona je stvorila moderan tip dječje priče u kojim sve postavlja naglavačke. U njenim pričama djeca su mali junaci koji imaju svoj svijet, žive svoj život i ponašaju se pre-ma utvrđenim pravilima i zakonima. Najčešće su to djeca ulice koja imaju svoj specifičan humor, svoj žargon i svoj način življenja. Poznate su joj priče Breza, Ulica noću, Grad i sl. Za inovacije na prostoru priče Nura Bazdulj Hubijar, koja je objavila desetak knjiga različitih žanrova, dobila je više nagrada i priznanja. Atif Kujundžić Atif Kujundžić je pisac koji uporno i istrajno, već više decenija ispisuje svoj tip poezije i proze koji se ne uklapa ni u kakve šeme i šablone suvremene dječje književnosti. Objavio je veliki broj knjiga, poezije i proze za djecu i odrasle. Poznate su mu priče: Dječak i sn, Mali noćni vuk, Snovi i stvarnost i sl. Kujundžić piše tip znanstveno-fantastične priče u kojoj dolazi do izražaja alegoričan iskaz u koji ovaj pisac ugrađuje svoje misli. Željko Ivanković Ivanković je jedan od najzanimljivijih pisaca i intelektualaca u bosanskohercegovačkoj dječjoj književnosti. Počeo je književno stvaralaštvo poezijom za djecu, nastavio pričama za djecu, a kasnije piso i ostale književne žanrove. Ivanković je stvorio dječju priču kerolovskog tipa u kojoj prati svi-jest i podsvijest djeteta, njegove reakcije na objektivnu stvarnost u kojoj živi. U zbirci Zvjezdangrad i Mali slavuj Ivanković slika svijet djetinjstva iz izokrenute perspektive. Efekat u pričama poetiže sna-žnim stilskim sredstvima, a u podtekstu je uvijek zanimljiva misao do koje čitalac razmišljanjem treba doći. Željko Ivanković je u posljednjoj deceniji poveo bosansko-hercegovačku dječju priču modernim putovima i mada je još na razini eksperimanta,njegovo stvaralaštvo za djecu naišlo je na odjek i kod književne kritike i kod malih čitalaca. Damir Uzunović Kao i kod drugih pisaca njegove generacije (Kajana, Horo-zovića, Hajdarevića i dr.) priče Damira Uzunovića (1965. Srajevo) svoj tematski oslonac nalaze u urbanoj gradskoj sredini. U njegovim pričama (Puževa kućica, Tetka Ljilja, Mali princ) junaci su djeca grada koja se prvi put sukobljavaju s životnim problemima i izvlače prva, najčešće gorka iskustva. Uzunović u slikanju djece uvijek kao paralelu slika svijet živo-tinja, osobito zanimljiv gradskoj djeci, jer se rijetko s njima susreću. Ti prvi susrezi s pužem, ježem, mravima i onim što dijete nalazi u dvoruštu su puni uzbuđenja i treoptaja dječje duše. Djeca pokušavaju uspostaviti kontakt i u tome uspijevaju, jer samo ti njihovi mali prijatelji razumiju jezik djeteta, kao što djeca razumiju i jezik životi- nja. Stoga je svaki izlazak van betonskih zgrada i zidova jedinstven doživljaj za dijete pun neobičnih utiska. Uzunović je autor moderne dječje priče. U temelju njegove priče je igra puna obrta i iznenađenja. Fabule su čvrste i zaokružene, a akcionost uvijek oscilira između jave i sna, stvarnosti i fikcije. 9. ZAKLJUČAK Teško se bilo prihvatiti pionirskog posla i napraviti ovakav jedan pregled dječje priče. Utoliko teže što ova oblast nije do sda temeljitije izučavana, pa nema svoje teorije antologije, izbore, i preglede - i što današnjem djetetu u dobi od 3 do 14 godina, koje je proživjelo strahote posljednjeg rata, treba ponuditi tip "dječje priče" veoma širokog tematskog, stilskog i misaonog raspona. Držao sam se pristupa onih teoretičara koji sve više i češće tvrde da je književnost "jedinstvena, cjelovita i nedjeljiva cjelina " i da su sve tanje granice između književnosti za djecu i odrasle - i pokušavao, uz one čisto "dječije priče", izdvojiti pripovijetke o djeci i djetinjstvu koje brišu te granice između "velike i male književnosti". Tako su u ovom pregledu uglavnom priče koje po psihološko-pedagoškim, didaktičkim, pa i stilsko-estetskim osobinama odgovaraju uzrastu današnjeg djeteta i njegovim perceptivnim mogućnostima. U svoj rad sam uvrstio jedan broj pisaca koji nisu do sda tretirani kao pisci "dječje priče" i one koji su autentični pisci tog žanra, ali su ih dosdašnji autori nastavnih programa i čitanki svjesno ili nesvjesno "ispustili", bilo da nisu dovoljno poznavali njihov knji-ževni rad, bilo da su po inerciji decenijama prenosili već poznate au-tore i djela ne udubljujući se u suštinu i kontinuitet razvoja dječje pri-če. Tako je u neku ruku ispravljena nepravda prema nekim autorima dječje priče koji su i te kako zaslužili da se nađu u ovakvom izboru. Osnovni kriterij prilikom izbora je bio kriterij estetskog vrednovanja dječje priče i izbor priča takvog kompo-zicionog sklopa koje, manje ili više, izražavaju bosanski duh u životu, govoru, običajima, pogledu na svijet…onaj duh koji je specifičan i svoj, stoljećima potiskivan, koji jer različit od duha ostala dva konstitutivna naroda, a koji se u njih uklapa, obogaćuje i dopunjuje naš bosansko-hercegovački kulturni prostor. Možda će naredni izbori i njihovi autori imati drukčiji pogled na dječju priču, ali ovaj i ovakav pristup, kao svako pionirsko djelo, može poslužiti kao solidan temelj za dalje izučavanje dječje priče u Bosni i Hercegovini. Dječja priča u Bosni i Hercegovini se još uvijek kreće u okviru tradicionalne tematike. To su teme o gradu i selu, baki i djedu, svijetu divljih i domaćih životinja. Na žalost, još uvijek u Bosni i Hercego-vini nema dječjih priča koje bi više govorile o temama koje zanimaju suvremeno dijete. To je svijet računala i svemira, svijet fantastike i interneta i sve ono što danas zanima dijete u razvijenim zemljama svijeta. Nedostatak takvog tipa priče i te kako se osjeća u bosansko-hercegovačkoj književnosti, pa i na odgoju i obrazovanju današnjeg djeteta. Ako bisamo kritički sgledali umjetničke domete dječje priče u Bosni i Hercegovini od njenih početaka do danas i ako bisamo htjeli biti iskreni, možemo reći da su ti umjetnički dometi dosta skromni. Naime, vrlo je malo pisaca koji su pratili kretanja u svjetskoj dječjoj književnosti i ta iskustva prenosili u književnost Bosne i Hercegovine. To je uzrokovalo da je do danas u Bosni i Hercegovini veoma malo dobrih dječjih pisaca i relativno malo pravih i dobrih dječjih priča. Ono što također zabrinjava suvremene kritičare i teoretičare dječje književnosti je što nema dječjih pisaca među mlađom genera-cijom stvaralaca u Bosni i Hercegovini. Naime, najmlađi pisci koji danas pišu za djecu su stvaraoci koji su u zrelijim godinama, što je uglavnom opredijelilo i njihovu tematiku. Za razliku od pisaca susjednih naroda i pisaca u evropskoj dječjoj književnosti, gdje se posljednjih decenija osjeća snažan zamah dječje priče, na prostoru Bosne i Hercegovine je danas prisutan stvaralački zamor, pa je teško predvidjeti nove puteve dječje priče u Bosni i Hercegovini. Ipak, ono što se može predvidjeti je da će se dječja priča u Bosni i Hercegovini, pa i dječja književnost uopće, svestranije, objektivnije i temeljitije izučavati i realnije verificirati. To će doprinijeti da ova književnost dobije svoja umjetnička određenja, da pisci dobiju ono mjesto koje im pripada, a dječja književnost uopće bude ozbiljnije tretirana i od strane pisaca i književnih kritičara i teoretičara književnosti. 10. BIOGRAFSKO-BIBLIOGRAFSKI PODACI O DJEČJIM PRIPOVJEDAČIMA ALAUPOVIĆ, TUGOMIR (1870. Srajevo – 1958. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Naše rane, Srajevo, 1910. O ALAUPOVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Enes Duraković i Slavko Leovac, Zorica Turjačanin ALIKADIĆ BISERA ( 1939. Podhum kod Livna – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Kraljica iz dvorišto, Svjetlost Srajevo, 1983. Tačkasti padobran, Svjetlost, Srajevo, 1991. O BISERI ALIKADIĆ SU PISALII: Muris Idrizović, Rizo Džafić, Rade Prelević, Dragoljub Jeknić, Zilhad Ključanin, Zorica Turjačanin ANIĆ - ANTIĆ, LJERKA ( 1950. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Bajke zaboravljenog jezeraa, Veselin Masleša, Srajevo, 1979. O LJERKI ANIĆ- ANTIĆ SU PISALII: Slavko Leovac, Rade Prelević, Zorica Turjačanin ANDRIĆ, IVO (1892. Dolac kod Travnika –1975. Beograd). PRIČE ZA DJECU: Deca, Beograd, 1975. O ANDRIĆU SU PISALII: Petar Džadžić, Miloš Bandić, Radovan Vučković, Branko Milanović, Ljubo Jandrić, Husein Tahmiščić BAŠESKIJA, MULA MUSTAFA (1731. Srajevo – 1809. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Bajke i priče uz ljetopis, Srajevo, 1986. O BAŠESKIJI SU PISALII: Muhsin Rizvić, Enes Duraković , Mehmed Mujezinović, Lamija hadžiomanović, Minka Memija BEĆIRBAŠIĆ, MIRSD ( 1952. Srajevo – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Pticodrom, Svjetlost , Srajevo, 1977. Kako su se zavoljeli Baba Roga i Djed Mraz Svjetlost,Sraj,1987 O BEĆIRBAŠIĆU SU PISALII: Rizo Džafić, Alija Dubočanin, Željko Ivanković BERBIĆ EŠREF (1940. Gračanica – živi u Srebreniku) PRIČE ZA DJECU: Zvjezdarnik, Svjetlost , Srajevo, 1987. O BERBIĆU SU PISALII: Alija Dubočanin, Mujo Musgić BULAJIĆ, STEVAN (1926 Vilusi, C. Gora – 1997 Srajevo). PRIČE ZA DJECU: Nebeski mornar, Srajevo 1955. Moj djed lovac, Srajevo 1956. O BULAJIĆU SU PISALII: Muris idrizović, Husein Tahmiščić, Rizo Ramić ČAUŠEVIĆ, MEHMED-DŽEMALUDIN(1870. Arapuša kod Bosanske Krupe – 1938. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Dedini menakibi (doživljaji), Štomparija Kalajdžić, Srajevo 1914. O ČAUŠEVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Rizo Džafić, Alija Nametak, Sdik Šehić ĆOPIĆ, BRANKO (1915. Hašani kod Bosanske Krupe – 1984 Beograd) PRIČE ZA DJECU: Ispod zmajevih krila, NOLTI, Beograd 1939., U carstvu leptirova i medvjeda, Beograd,1956., Doživljaji mačka Toše, Svjetlost, Srajevo, 1954. Priče zanesenog dječaka, Beograd, 1955. Vratolomne priče, Veselin Masleša, Srajevo, 1970. O ĆOPIĆU SU PISALII: Muharem Pervić, Bogdan Popović, Milan Crnković, Muris Idrizović, Velibor Gligorić, Borislav Muhajlović ĆOROVIĆ, SVETOZAR (1875. Mostar – 1919. Mostar) PRIČE ZA DJECU: Priče o djeci, Kalajdžić, Mostar, 1905. Priče o bijednim ljudima, Srajevo 1916. O ĆOROVIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Slavko Leovac, Branko Stojanović, Slavko Milanović, Dragan Kulidžan DERVIŠEVIĆ HUSEIN (1948. Bihać – živi u Bihaću) PRIČE ZA DJECU: Šuti i plivaj, Svjetlost, Srajevo 1990. Nezgode i zgode Malca i Bleska, Unsko-snske novine, Bihać, 1998. O DERVIŠEVIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Rizo Džafić DIJAK VLADO (1925. Brezovo Polje - 1980. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Topovi i glagoli, Svjetlost, Srajevo, 1972. O DIJAKU SU PISALII: Alija Isković, Abdulah Sidran, Muris Idrizović, Dragoljub Jeknić DIVKOVIĆ MATIJA ( 1563. Jelaške kod Olova – 1631. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Besjede, Svjetlost, Srajevo, 1972. O DIVKOVIĆU SU PISALII: Herta Kuna, Enes Duraković DIZDAREVIĆ, ZIJA(1916. Vitina - 1942. Jasenovac) PRIČE ZA DJECU: Prosnjane jeseni, Svjetlost, Srajevo 1991. O DIZDAREVIĆU SU PISALII: Kasim Begić, Fahrudin Rizvanbegović, Rizo Ramić, Staniša Tutnjević, Muris Idrizović DUBOČANIN, H., ALIJA (1949. Bosanski Dubočac – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Brod na vidiku, Veselin Masleša, Srajevo 1982. , Vatre na rijeci, NOLIT, Beograd, 1984. Nemirno ljeto, Veselin Masleša, Srajevo 1988, Lađa za daljine, Srajevo 1988. Lađarski put, Srajevo, 1988. O DUBOČANINU SU PISALII: Rizo Džafić, Mujo Musgić, Ahmet Hromadžić DŽAFIĆ, RIZO(1945. Bosanska Krupa – živi u Bihaću) PRIČE ZA DJECU: Brodolom, Tuzla, 1982., Očev zavičaj, Banja Luka 1984., Neispričana priča, Srajevo 1994., Očeva sjekira, Srajevo, 1995. Azrailovo oko, Srajevo, 1996. O DŽAFIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Zorica Turjačanin, Zehra Hubijar, Boško Lomović, Ranko Pavlović, Radovan Vučković, Mirko Skakić FINCI, JOZEF (1922. Srajevo – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Indijanci naših ulica, Srajevo, 1968.(?) O FINCIJU SU PISALII: Slavko Leovac, Željko Invanković, Muhsin Rizvić, Zorica Turjačanin HAJROVIĆ MURAT (1873. Bosanska Krupa – 1918. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Male priče i dosjetke, Kalajdžić, Srajevo 1913. O HAJROVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Rizo Džafić, Munib Maglajlić HOROZOVIĆ, IRFAN (1947. Banja Luka - živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Mađioničar iz prijestolnice domina, Svjetlost, Srajevo 1990, O HOROZOVIĆU SU PISALII: Enes Duraković, Željko Ivanković, Munib Maglajlić HOZIĆ, ADVAN( 1926. Kotor Varoš – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Drugovi, Svjetlost, Srajevo 1973. Čudo od djeteta, Veselin Masleša, Srajevo 1979. Sumnjivi telećak, Svjetlost, Srajevo 1980, Azrino magare, Univerzal, Tuzla, 1985. Na kraju plača, Srajevo-Publishing, Srajevo,1998. O HOZIĆU SU SU PISALII: Isamet Bekrić, Enes Duraković, Rizo Džafić, Muris idrizović, Husein Tahmiščić HROMADŽIĆ, AHMET (1923. Bosanski Petrovac – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Patuljak iz Zaboravljene zemlje, Srajevo, 1956. Patuljak vam priča, Srajevo, 1957. Okamenjeni vukovi, Srajevo, 1964. Bijeli slavuj, Srajevo, 1965. Zlatorun, Srajevo, 1966. Bistri potoci, Srajevo, 1972. O HROMADŽIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Milan Crnković, S. Marković, Advan Hozić, Željko Ivanković, A. Dubočanin IBRIŠIMOVIĆ NEDŽAD (1940. Srajevo – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Živo i mrtvo, Preporod, Srajevo, 1978. Nakaza i vila, Veselin Masleša, Srajevo, 1986. Kuća bez vrata i druge priče, Svjetlost, Srajevo, 1989. Žurno ispričao Šamilov mlađi sin, Svjetlost, Srajevo, 1996. O IBRIŠIMOVIĆU SU PISALII: Enes Duraković, Rizo Džafić, Midhat Begić, Svetozar Koljević ISKOVIĆ, ALIJA ( Bitunja kod Stoca 1932. – Srajevo 1997) PRIČE ZA DJECU: Pink Panter, Svjetlost, Srajevo, 1980. O ISKOVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Enes Duraković, Rizo Džafić, Munib Maglajlić JOVANOVIĆ M, ZORAN (1933. Skopje – 1976. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Priče iz moje lule, Skopje, 1958. O JOVANOVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Muris Idrizović JURKIĆ, MIRKO (1933. Goražde – Živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Proljetno cvijeće, Svjetlost, Srajevo, 1980.) O JURKIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić KADRIĆ, HALID ( 1937. Mala Bukovica kod Doboja – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Sjećanja, Svjetlost, Srajevo, 1960. Od zvona do zvona, Samostalna naklada, Srajevo, 1972. Nemirne priče Svjetlost, Srajevo, 1980 Ferije, Bosanska riječ, Tuzla,1984. O KADRIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Zorica Turjačanin KAPETANOVIĆ, MEHMED – BEG LJUBUŠAK 1839-Vitina kod Ljubuškog – 1902. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Rislei-ahlako Društvo prosvjetnih radnika Okruga Srajevo, 1883. Narodno blago, Vlastita naklada, Srajevo, 1890. O KAPETANOVIĆU SU PISALII: Slavko Leovac, M.Kondžić KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ, NASIHA (1932. Banja Luka – 1995. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Kad si bila mala, Svjetlost, Srajevo,1973. Šare djetinjstva, Vuk Karadžić, Beograd, 1977. Čarobnilo, Veselin Masleša, Srajevo,1984. O NASIHI-KAPIDŽIĆ SU PISALII:Muris Idrizović, Isamet Bekrić, Munib Maglajlić, Enes Kujundžić KIKIĆ, HASN (1905. Gradačac – 1942. Čemernica) PRIČE ZA DJECU: Provincija u pozadini, Zagreb, 1935. , Lole i hrsuzi, Svjetlost, Srajevo 1947. O KIKIĆU SU PISALII: Meša Selimović, Midhat begić, Rizo Ramić KLARIĆ SIMO (1912. Brčko – 1988. Srajevo9 PRIČE ZA DJECU: Gligorova stijena, Srajevo, 1974. O KLARIĆU SU PISALII: Muris Idrizović KLARIĆ IVAN ( 1865. Srebrenica – 1922. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Sreća u nesreći, Srajevo, O KLARIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Ivan Lovrenović KOČIĆ,PETAR(Stričići na Zmijanju kod B.Luke 1873.–Banja Luka 1916. PRIČE ZA DJECU: S planine i ispod planine, Srajevo,1894. Jauci s Zmijanja, NOLIT, Beograd 1899) O KOČIĆU SU PISALII: Ivo Andrić, Todor Kruševac, Muhsin Rizvić, Fahrudin Rizvanbegović KULENOVIĆ, SKENDER (1910. Bosanski Petrovac – 1977. Beograd) PRIČE ZA DJECU: Starac i dijete, NOLIT Beograd, 1953. Gromovo đule, Svjetlost, Srajevo 1975. O KULENOVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Enes Duraković, Halid Kadrić, Rizo Džafić, Radojica Tautović, Dragutin Ognjanović KULIDŽAN, DRAGAN (1930. Mostar – 1987. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Priče o Januaru i Medi Medadaju, Srajevo, 1953. Priče iz Ježevog mlina, Srajevo, 1958. Kriv je mačak, Srajevo, 1960. Šuma i pahuljice, Srajevo, 1961. Vuk kod zubara, Srajevo, 1966. Aprilske šale, Srajevo(?) O KULIDŽANU SU PISALII: Muris Idrizović, Ivica Vanja Rorić, Zorica Turjačanin, Branko Stojanović KURTOVIĆ, JOVO (1924. Trebinje – 1980. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Priča s izgubljene rijeke, Svjetlost , Srajevo, 1964. _______ RAZVITAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI________________ O KURTOVIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Rizo Ramić LOMOVIĆ, BOŠKO ( 1942. Brčko – živi u Samederevu) PRIČE ZA DJECU:Zaljubljeni bicikl, Univerzal, Tuzla, 1988.) O LOMOVIĆU SU PISALII: Rizo Džafić, Šimo Ešić, Muris Idrizović, Zorica Turjačanin MAHMUTEFENDIĆ, KEMAL (1942. Konjic – živi u Zenici) PRIČE ZA DJECU: Putnici, Svjetlost, Srajevo, 1974. Djetinjstvo pod Vrtaljicom, Bosnka riječ, Tuzla, 1985. O MAHMUTEFENDIĆU SU PISALII: Mu MIĆANOVIĆ, SLAVKO ( 1914. Bijeljina – 1988. Srajevo PRIČE ZA DJECU: Zlatna ptica, Veselin Masleša, Srajevo, 1954. Nasrudin hodža u Stambolu, Svjetlost, Srajevo, 1966. Kazivanja Herceg Stefana , Svjetlost, Srajevo, 1968. O MIĆANOVIĆU SU PISALII:Dragoljub Jeknić, Alija Dubočanin MIKIĆ, ALEKS (1912. Bukvik kod Brčkog – 1986. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Maramica, Srajevo 1950. Dječaci iz odreda, Srajevo 1953. Sunčana obala, Srajevo 1953. Male priče o velikoj djeci, Srajevo 1957. Priče o malim borcima, Srajevo 1962. Zvonici i daljine, Srajevo 1975. O MIKIĆU SU PISALII: Muhs MILAKOVIĆ, JOSIP (1861. Samobor – 1921. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Mali svijet, Samostalno izdanje, Srajevo 1885. Prve ljubice, Društvo prosvjetnih radnika, Srajevo 1887. O MILAKOVIĆU SU PISALII: Slobodan Ž. Marković MIRON MILICA (1894. Ilinje, Slovenija – 1958. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: _______ RAZVITAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI________________ Snežana, Srajevo 1930. Čudotvorni čirak, Srajevo 1957. O MILICI MIRON SU PISALII: Slobodan Ž. Marković, Z. Turjačanin MITROVIĆ, ISIJE ( 1881. Brčko – 1943. Prijedor) PRIČE ZA DJECU: Četiri konture, Društvo prosvjetnih radnika Srajevo 1904. Sa sela, Srajevo 1905. Iz stare kasbe, Srajevo 1919. O MITROVIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Vladislav Tmuša, Vaso Glušac MULABDIĆ, EDHEM ( 1862. Maglaj – 1954. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Na obali Bosne, Zagreb 1900, Crtice, Srajevo 1907. Rukovijet šale, Zagreb 1910. Svak na poso, Srajevo 1922. O MULABDIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Enes Duraković MULALIĆ, AZRA ( 1937. Dubrovnik – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Razrušeni dom, Prosvjetni list, Srajevo, 1986. O AZRI MULALIĆ SU PISALII: M.Idrizović, Fahrudin Rizvanbegović MULIĆ HAMDIJA (1881. Konjic – 1944. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Iz života za život, Srajevo, 1913. Iz naše mahale, Srajevo 1922. Naša knjiga, Srajevo, 1941. O MULIČU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Alija Nametak, A.Isković MURATBEGOVIĆ, AHMED ( 1898. Gradačac – 1972. Dubrovnik PRIČE ZA DJECU: Nojemova lađa, Matica hrvatska, Zagreb, 1924. _______ RAZVITAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI________________ Svijet u opancima, Srpska književna zadruga, Beograd, 1936. O MURATBEGOVIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Alija Nametak, Zorica Turjačanin, Muhamed Handžić MUSIĆ, ALJOŠA( 1943. u Divči kod Zvornika – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Stablo na dnu sobe, Svjetlost, Srajevo, 1972. Polja na kod šeste vodenice, Bosanska riječ, Tuzla, 1978. O MUSIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Alija Dubočanin NAKIĆ ŠEFKET (1950. Velika Kladuša – živi u Bihaću) PRIČE ZA DJECU: Dječak Ink, I.G.Kovačić, Bihać, 1983. Jantarski put, Alpha, Bihać, 1985. O NAKIĆU SU PISALII: Husein Dervišević, Rizo Džafić, Zilhad Ključanin, NAMETAK, ALIJA (1906. Mostar – 1987. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Bajram žrtva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931. Ramazanske priče, Srajevo, 1941. Za obraz, Matica hrvatska, Zagreb 1942. Trava zaboravka,Zagreb 1966. O NAMETKU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Husein Šehić, Rizo Džafić, Fehim Nametak OTOJIĆ, ZDRAVKO( 1938. Rogatica – živi u SR Njemačkoj) PRIČE ZA DJECU: Tajna šuplje bukve, Srajev … O OSTOJIĆU SU PISALII: Muris idrizović, Dragoljub jeknić OSTOJIĆ, LJUBICA ( 1945. Beograd – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Tu stanuje Danijelova priča, Srajevo, 1974. O LJUBICI OSTOJIĆ SU PISALII: Muris idrizović, Branko Stojanović PANDŽO, ŠUKRIJA (1910. Ulog kod Kalinovika – 1984. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: _______ RAZVITAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI________________ Samo još kosovi zvižduću, Srajevo, 1961. Zeleni strah, Srajevo 1975. O PANDŽI SU PISALII: Muris Idrizović, PAVLOVIĆ, RANKO( 1940. Donji Vakuf –živi u Banjoj luci) PRIČE ZA DJECU: Jarac u pozorištu, Glas, banja Luka , 1961. O PAVLOVIĆU SU PISALII: Muris Idrizović, Isamet Bekrić PETROV, DETKO ( 1926. Skopje – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Tajne suncokreta, Srajevo, 1948. O PETROVU SU PISALII: Muris Idrizović PLANJAC, BAJRUZIN,HAJRO(1961.Bobare kod Tešnja–živi u Bobarama) PRIČE ZA DJECU: Djetinjstvo u Pousorju, Planjax, Tešanj, 1996. O PLANJCU SU PISALII: Dževdeta Ajanović, Rizo Džafić, Hajdar Holusnija RADANOVIĆ, NENAD(1938. Morićka kod Prijedora – živi u Srajevu) PRIČE ZA DJECU: Čarobni opanci, Svjetlost, Srajevo, 1956. Dva djetinjstva, Veselin Masleša, Srajevo, 1960. Sveti čovjek, Svjetlost, Srajevo, 1967. Sreća, Univerzal, Tuzla, 1973. Almin vrt, Bosanska riječ, Tuzla, 1980. O RADANOVIĆU SU PISALII: R. Trifković,R.Tautović,Slavko Leovac RISTIĆ, ANĐELKO (1914. Bijeljina – 1986. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Jagodino polje, Srajevo 1950, Put u Nigdjegrad, Srajevo 1962, Djed i sedam neznalica, Srajevo 197, O RISTIĆU SU PISALII: Muharem Pervić, Risto Trifković RORIĆ, VANJA IVICA (1950. Tuzla – živi u Srajevu) _______ RAZVITAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI________________ PRIČE ZA DJECU: Svemirko traži sreću, Doživljaji miša Šiša(?) O RORIĆU SU PISALII: Muris Idrizović SAMOKOVLIJA, ISK (1889. Srajevo – 1955. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Kako je Rafael postajao čovjek, Svjetlost, Srajevo 1950.) Dija, dija, Pes, Svjetlost, Srajevo 1951.) O SAMOKOVLIJI SU PISALII: Risto Trifković, Muharem Pervić, Enes Duraković, Jovan Kršić, Midhat Begić SRAJLIĆ ŠEMSUDIN( 1887. Knežina – 1960. Srajevo) PRIČE ZA DJECU:Zarasli putovi, Zagreb 1944. O SRAJLIĆU SU PISALII: Muhsin Rizvić, Alija Nametak SRAJLIĆ NAFIJA ( 1893. Srajevo - 1970. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Teme, Srajevo 1986. O NAFIJI SRAJLIĆ SU PISALII: Alija Isković, E. Duraković SIJARIĆ, ĆAMIL( 1913. Šipovice, Bijelo Polje – 1989. Srajevo) PRIČE ZA DJECU: Zelen prsten na vodi, Svjetlost Srajevo 1963. Na putu putnici, Veselin Masleša, Srajevo 1972. O SIJARIĆU SU PISALII: Midhat Begić, Kasim Prohić, Slavko Leovac, Radovan Vučković ŠUVALIĆ, MURAT (1897. Bosanska Krupa – 1936. Bosanska Krupa) PRIČE ZA DJECU: Izabrane pripovijesti, Prva muslimanska knjižara, Srajevo 1942. O ŠUVALIĆU SU PISALII: Alija Nametak, Rizo Džafić, Husein Šehić, Sdik Šehić, TOPOLOVAC, MAJO (1938. Brčko – živi u SR Njemačkoj) PRIČE ZA DJECU: Sungula sa sejšelskih ostrva, Univerzal, Tuzla, 1968. O TOPOLOVCU SU PISALII: Muris idrizović, Ljubica Ostojić _______ RAZVITAK DJEČJE KNJIŽEVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI________________ 11. POPIS CITIRANE LITERATURE 1. AZAR, POL: Knjige, djeca, odrasli, Stylos, Zagreb, 1970. 2. BAŠAGIĆ, SFVET-BEG: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Glasnik Zemaljakog muzeja,XXIV/1912.,str.3. 3. BAŠAGIĆ, SFVET-BEG: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Srajevo 1900. 4. BAŠAGIĆ, SFVET- BEG: Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Matica hrvatska, Zagreb, 1931. 5. BISERJE, Antologija muslimanske književnosti(priredio Alija Isković), Otokar Keršovani, Opatija, 1990. 6. BOSANSKOHERCEGOVAČKA KNJIŽEVNA HRESTOMATIJA: Starija književnost I, Srajevo, 1974. 7.CRNKOVIĆ,MILAN:Dječija književnost,Školska knjiga Zagreb,1971. 8. CRNKOVIĆ, MILAN: Hrvatska dječija književnost do kraja 19. stoljeća, Školska knjiga Zagreb, 1978. 9.CRNKOVIĆ,MILAN :Hrvatska dječja književnost do kraja 19. stoljeća Školska knjiga Zagreb, 1978. 10. CRNKOVIĆ, MILAN: Sto lica priče, Školska knjiga, Zagreb, 1987. 11. CUCIĆ, SIMA: Ogledi iz književnosti za decu, Žarko Zrenjanin,Zrenjanin, 1968. 12. ČIČIĆ dr. fra ANTE : Kroz tekije i samostane, Narodno jedinstvo, Srajevo III-20/1920. 13. DEČIJA KNJIŽEVNOST – ŠTO JE TO? Grupa autora, Zmajeve dečije igre, Novi Sd, 1970. 14. DIKLIĆ, TEŽAK, ZALAR: Primjeri iz dječije književnosti,DIVIČ Zagreb, 1996. 15.DIKLIĆ–ZALAR:Čitanka iz dječije književnosti,Školska knjiga,Zagreb, 1980. 16. DURAKOVIĆ, ENES: Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Alef, Srajevo,1998. 17. ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNIK PEDAGOGIJE, Matica hrvatska,Zagreb,1963. 18. GRUPA AUTORA: Dječija književnost naroda i narodnosti BiH, VESELIN MASLEŠA Srajevo 1990. 19.GRUPA AUTORA:Bosanski duh, odbor svjetovanja Akademije nauka BiH, Srajevo, 1994. 20. HROMADŽIĆ, aHMET: Dječji pisci o sebi, I i II dio, VESELIN MASLEŠA Srajevo 1969. 21. HUKOVIĆ, MUHAMED: Zbornik alhamijado književnosti, Preporod, Srajevo, 1997. 22. IDRIZOVIĆ, MURIS: Književnost za djecu u B i H, SVJETLOST Srajevo, 1976. 23. IDRIZOVIĆ, MURIS: Književnost za djecu, Svez društova prosvjetnih radnika BiH, Srajevo 1998., 24.IDRIZOVIĆ,MURIS:Igra i zbilja, OSLOBOĐENJE Srajevo, 1984. 25. IDRIZOVIĆ, M. – JEKNIĆ, D. : Književnost za djecu u Jugoslaviji, Drugari, Srajevo, 1989. 26. MARJANOVIĆ,VOJA: Dečija književnost u književnoj kritici, S.A. Beograd 1982. 27. MARKOVIĆ, Ž. SLOBODAN: Zapisi o književnosti za djecu, Naučna knjiga, Beograd, 1978. 28. MULAHALILOVIĆ, AHMET: Književnici muslimani u našim srednjim školama, Gajret, Srajevo, februar 1941., str. 43-46 29. MULIĆ, HAMDIJA: Vijesnici naprednijeg života, Narodna uzdanica, Srajevo 1943. str.102-108. 30. PELEŠ, GAJO: Tumačenje romana, Artresor, Zagreb, 1999. 31.PRAŽIĆ,MILAN:Igra kao sloboda,Zmajeve dječije igre N. Sd,1971. 32.PRELEVIĆ,RADE:Poetika dječije književnosti,Pogledi, Mostar 1979. 33. REBAC, HASN: Počeci književnosti naših muslimana, Nova Zora, Srajevo, 1925., str. 46-47. 34.RIZVIĆ,MUHSIN:Panorama bošnjačke književnosti LILJAN, Sr.1994. 35. RIZVIĆ,MUHSIN: Bosansko-muslimanska književnost u doba preporoda, LILJAN, Srajevo 1990. 36. SOLAR, MILIVOJ: Ideja i priča, Znanje, Zagreb, 1980. 37. SOLAR, MILIVOJ: Pitanja poetike, Liber, Zagreb, 1980. 38.SOLAR,MILIVOJ:Teorija književnosti,Školska knjiga, Zagreb, 1999. 39. SOLAR, MILIVOJ: Laka i teška književnost, Matica hrvatska, Zagreb, 1995. 40. SOLAR, MILIVOJ: Granice znanosti o književnosti, Naklada Pavičić, Zagreb 2000 41. SPAHO, FEHIM: Stariji muslimanski pisci, Glasnik IZ, VI/1938. str. 351 42.ŠIJAN,DANE:Svremeni dječji pisci Jugoslavije,Stylos, Zagreb, 1975. 43. ŠKALJIĆ, ABDULAH: Turcizmi u strpskohrvatskom jeziku, Srajevo, 1965. 44.ŠKREB, Z–STAMAĆ, A: Uvod u književnost, Globus, Zagreb, 1998. 45. ŠUVALIĆ , MURAT: Izabrana djela, Krajiška knjiga, Bihać, 1998. 46.TAHMIŠČIĆ,HUSEIN:Biti na putu,Zmajeve dečije igre,N. Sd 1971. 47.TAHMIŠČIĆ,HUSEIN:Ponovo osvojen grad,Svjetlost,Srajevo,1961. 48.TEŽAK DUBRAVKA:Hrvatska poratna dječija priča, Školska knjiga, Zagreb, 1991. 49.TRIFKOVIĆ RISTO: Svremena književnost u Bosni i Hercegovini", Svjetlost, Srajevo, 1968. 50. VARADIN, TVRTKO:Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925., Srajevo, 1925. 51. VUČKOVIĆ,RADOVAN: Bosanskohercegovačka proza, SVJETLOST, Srajevo, 1989. 52. VELEK-VOREN: Teorija književnosti, NOLIT,Beograd, 1974. 53. VIDAN, IVO: Nepouzdani pripovjedač, MH Zagreb 1970. 54. ZALAR, IVO: Dječji roman u hrvatskoj književnosti ŠK, Zagreb,1983. 55.ZALAR, IVO: Suvremena hrvatska dječija poezija, ŠK, Zagreb, 1979 56. ŽMEGAČ, VIKTOR: Književnost i zbilja,ŠK Zagreb, 1982. 12. DODATNA LITERATURA ANTOLOGIJA KRAJIŠKE PROZE (Priredio Rizo Džafić), Unsko-snske novine, Bihać, 1997. ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE POEZIJE ZA DJECU 20. VIJEKA (priredio Rizo Džafić), Bosanska riječ, Wuppertal, SR Nj, 1998. ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE PRIČE ZA DJECU 20. VIJEKA (priredio Rizo Džafić), Bosanska riječ, Wuppertal, SR Nj, 2000. ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE PRIPOVIJETKE 20. VIJEKA(Priredio Enes Duraković) Alef, Srajevo, 1995. BALIĆ, SAMAIL: Kultura Bošnjaka,Muslimanska komponenta,Beč, 1973. BAŠESKIJA,MULA MUSTAFA: Ljetopis (1746 - 1804), Srajevo, 1968. BEKRIĆ ISAMET: Toplo i snažno ( o književnom djelu Ahmeta Hromadžića, Glas, banja Luka, br. VII 1982. CRNKOVIĆ, MILAN: Prozna dječja djela hrvatskih pisaca objavljena prvi put 1979. godine, Djetinjstvo, VI, br. 4. 1980. CVITAN, DALIBOR, Čuđenje i nostalgija (Pogovor knjizi Jedna ptica pjeva u pustinji Marije Barbarić Fanuko Vlastito izdanje, Zag, 1963. ČAUŠEVIĆ DŽEMALIDIN: Dedini menakibi ( doživljaji ) Štomparija Kalajdžić, Srajevo, 1914. ĆOROVIĆ, VLADIMIR: Mehmed-beg Kapetanović, Srajevo, 1911. DESPOT, MILOJKA: Metodički pristup književnom djelu Branka Ćopića, V. Masleša, Srajevo, 1973. DŽAFIĆ, RIZO: Bosanski duh (NAŠA ŠKOLA,Srajevo br.6.str. 95-99. DŽAFIĆ, RIZO: Irfan Horozović:Vauvan,Značenja,Doboj,1987. br. 13,str. 152-153. DŽANKO,MUHIDN:Književno djelo Ahmeta Hromadžića, Izraz, Srajevo, 1990. DŽANKO, MUHIDIN: Fikcija i stvarnost(I.Horozović,Vauvan, Život, Srajevo, 1986. br.8.,str.120.126 ĐORĐEVIĆ, TIHOMIR:Kaim Babino turbe, Narodni Život, br. 1032. GRUPA AUTORA: Metodički pristup književno umjetničkom tekstu, VESELIN MASLEŠA Srajevo 1973. HADŽIOSAMANOVIĆ, LAMIJA: Alhamijado književnost, Poezija Bošnjaka na orijentalnim jezicima, Preporod, Srajevo, 1995. IDRIZOVIĆ, MURIS, Snaga poetskog izraza (Branko Ćopić), Književnost za djecu, Srajevo, 1999. IDRIZOVIĆ, MURIS,Jovo Kurtović, Književnost za djecu u Jugoslaviji, Drugari, Srajevo, 1990. IDRIZOVIĆ, MURIS, Igra i zbilja (studije o Dječjoj književnosti, Veselin Masleša, Srajevo, 1989. IDRIZOVIĆ, MURIS, Psihološki portreti i slike mladosti( studija o djelu Iska Samokovlije, V.Masleša, Srajevo1984. (str. 39-43) IZBOR IZ SVJETSKE POEZIJE i PROZE ZA DJECU, Svjetlost, Srajevo, 1988. (Predgovor: Tvrtko Kulenović) KUJUNDŽIĆ, ENES: Bio-bibliografija Bošnjaka(do Bašagića) (Bosanski jezik br.2. Tuzla,1998.str. 7-16. KUJUNDŽIĆ,ENES,Ženidba Samailagić Mehe,V.Masleša,Srajevo, 1998 LAGUMDŽIJA, RAZIJA: Likovi djece u književnim djelima bosanskohercegovačkih pisaca (Umjetnost i dijete, 1981. br.75 LUKIĆ DRAGAN: Koko i Melita, Detinjstvo br. L. 1968. MARKOVIĆ,Ž. SLOBODAN: Želje i stvarnost u djelima za djecu Branka Ćopića(Zapisi o književnosti za djecu,Svjetlost,Srajevo, 1971. MEMIJA, EMINA , Svevremeni govor narodnog duha( studija o Mula Mustafi Bašeskiji, Svjetlostm, srajevo, 1996. MILOŠEVIĆ,VELIMIR:Zlatna knjiga djetinjstva,Svjetlost,Sraj, 1975 NARODNE PRIPOVIJETKE BOSNE i SNDŽAKA, Bosanska riječ, Tuzla, 1993. NARODNI HUMOR I MUDROST MUSLIMANA, Stvarnost, Zagreb, 1972. NASRUDIN I BOŠNJACI, Preporod, Zagreb, 1994. NAŠA ŠKOLA: Časopis za teoriju i praksu osnovnog obrazovanja i vaspitanja , Srajevo , br. 1.2, 1983. (str.62-72) OBLAK, DANKO, Realizam za djecu, Republika, XIX br. 1o., 1958. ROSNDIĆ, DRAGUTIN, Narodna književnost u osnovnoj školi, Metodički pristup književnoumjetničkom tekstu,V.Masleša,Sr. 1974. RISOJEVIĆ, RANKO, Nenad Radanović, pjesnik djetinjstva, Putevi, B. Luka, 1974. br.X, str.131-139. RIZVIĆ, MUHSIN, Književno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine, Srajevo, 1973. RIZVIĆ, MUHSIN: Bosanskohercegovačke književne studije, Veselin Masleša, Srajevo, 1980. RIZVIĆ, MUHSIN, Hamdija Mulić u svjetlu svoga doba , Bosanskomusli-manska književnost u doba Preporoda 1887-1918.,Ljiljan,Srajevo, 1990. ROSNDIĆ, DRAGUTIN, Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika, i, br. 2., Zagreb, 1976. SKOK, JOŽA, Sunčeva livada djetinjstva, Naša djeca, Zagreb, 1979, TARTIŠ,MILAN, Fantazija koja nema međa,Umjetnost i dijete br. 13. TEŽAK, STJEPKO: Literarne,novinarske,recitatorske i srodne družine, Šklska knjiga Zagreb 1971. TURJAČANIN, ZORICA: Metodički pristup romanu za djecu SVJETLOST Srajevo 1979. VUČKOVIĆ, RADOVAN, Bosanskohercegovačka proza, Putevi, Banja Luka, 1982. br. 9. S A D R Ž A J PRED FENOMENOM DJEČJE PRIČE………………………………………2 (a.Pojam, značenje i specifičnost dječje priče u Bosni i Hercegovini; b.Dosdašnja istraživanja) POČECI DJEČJE PRIČE U BOSNI I HERCEGOVINI…………...……….20 (Matija Divković, Mula Mustafa Bašeskija,Ivan Franjo Jukić, Fejzulah Čavkić,Svetozar Ćorović) ROMANTIČARSKI ZANOS DJEČJE PRIČE …..………………..………...28 (Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Josip Milaković, Šemsudin Srajlić, ahmed Muratbegović,Tugomir Alaupović,Isije Mitrović) VJERSKO I POUČNO U DJEČJOJ PRIČI…….….………………………...37 (Džemaludin Čaušević, Ivan Klarić, Murat Hajrović,Nikola Makarović, Hamdija Mulić,Hadžem Hajdarević, Džemaludin Latić) HUMORISTIČNO-STIRIČNA OSNOVA DJEČJE PRIČE ……….…….45 Murat Šuvalić,Branko Ćopić, advan Hozić,Vlado Dijak,Halid Kadrić REALISTIČKI PUTEVI DJEČJE PRIČE …….…………………………….50 Nafija Srajlić, Isk Samokovlija, alija Nametak, Svetozar Ćorović, Edhem Mulabdić,Petar Kočić, Ivo Andrić, Hasn Kikić, Branko Ćopić, Zija Dizdarević, Jozef Finci, Skender Kulenović, Šukrija Pandžo, Ćamil Sijarić, Aleks Mikić, Vladimir Čerkez, Advan Hozić, Azra Mulalić, Nenad Radanović, Anđelko Vuletić, Nikola Martić, Stevan Bulajić, Dragan Kulidžan, Detko Petrov, Tomislav Šipovac, Miroslav Jančić, Radivoj Papić, Fikreta Slihović – Kenović, Alija Isković, Nasiha Kapi-džić–Hadžić, Boško Lomović,Todor Bjelkić,Ranko Pavlović,Kemal Mahmutefendić, Aljoša Musić, Rizo Džafić, Alija Dubočanin, Mustafa Samajlović, Bajruzin Hajro Planjac) BAJKA I PRIČA………………………………………………………………92 (Isk Samokovlija, Milica Miron, Anđelko Ristić, Slavko Mićanović Simo Klarić, Ahmet Hromadžić, Ljerka Anić-Antić, Zoran M. Jovanović, Zdravko Ostojić, Nedžad Ibrišimović, Rizo Džafić) TRAGANJA ZA NOVIM PUTEVIMA……………………………………...104 (Irfan Horozović,Majo Topolovac, Husein Dervišević, Ljubica Ostojić, Šefket Nakić, Jovo Kurtović, Enes Kahvić,Bisera Alikadić, Ešref Berbić, Muharem Omerović, Zejćir Hasić, Ibrahim Kajan, Ivica Vanja Rorić, Mirsd Bećirbašić, Džemaludin Latić, Hadžem Hajdarević, Nura Bazdulj -Hubijar, Atif Kujundžić, Željko Ivanković, Damir Uzunović) ZAKLJUČAK………………………………………………………...………117 BIOGRAFSKO-BIBLIOGRAFSKI PODACI O DJEČJIM PRIPOVJEDAČIMA…………………………………………..…………123 POPIS CITIRANE LITERATURE………………………………………….132 DODATNA LITERATURA ………………………………………………….135 S A D R Ž A J ……………………………………….………..139 [[category:bosanski]] [[category:književnost]] {{w:GNU Free Documentation License}} 1404 4308 2006-05-01T02:35:47Z 85.92.234.255 /* '''BIOGRAFIJA:''' */ '''Prijevod na hrvatski jezik: Tomislav Dretar''' '''UNIVERZITET U TUZLI''' '''FILOZOFSKI FAKULTET TUZLA''' '''RIZO DŽAFIĆ''': == '''TEMATSKE, GENEALOŠKE I KONTEKSTUALNE VRIJEDNOSTI SUVREMENE KRAJIŠKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU''' == '''(Doktorska disertacija)''' '''MENTOR: PROF. DR. ELBISA USTAMUJIĆ''' '''TUZLA, Listopad, 2002.''' '''TEMATSKE, GENEALOŠKE I KONTEKSTUALNE VRIJEDNOSTI SUVREMENE KRAJIŠKE KNJIŽEVNOSTI ZA DJECU''' == UVOD == == '''a) DRUŠTVENE I POLITIČKE PRILIKE''' == == '''IZMEĐU PROSVJETITELJSKOG I DIDAKTIČKOG''' == Književnost za djecu u Bosni i Hercegovini je nastala početkom 20. stoljeća, u vrijeme nacionalne polarizacije: srpski pisci su bili pod uticajima književnih strujanja iz Srbije, hrvatski se oslanjali na književnu tradiciju Hrvatske, a bošnjački na srpskoj ili hrvatskoj strani, ili su njegovali nacionalnu tematiku u kojoj su dominantan prostor zauzimala djela iz orijentalne književnosti (prevođena sa turskog, perzijskog i arapskog jezika) i narodne tradicije. Za razliku od drugih, bošnjački intelektualci su bili podijeljeni u kulturnom, književnom i ideološkom planu. Na hrvatskoj strani su bili Osman-Aziz, Safvet-beg Bašagić, Ibrahim-beg Repovac, Riza-beg Kapetanović, Edhem Mulabdić, Alija Nametak i dr., a sa prostora Bosanske krajine Džemaludin Čaušević, Murat Šuvalić, Murat Hajrović i Fejzulah Čavkić. Na srpskoj strani su bili Osman Đikić, Avdo Karabegović Hasanbegov, Avdo S. Karabegović, Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak i dr, a nezavisni od srpskog i hrvatskog uticaja Muhamed Fejzi-beg Kulinović, Hajdar Fazlagić, Šemsudin Sarajlić i dr. Rascjep se odrazio u djelima gdje je naglašeno, kako se kaže književnim stereotipima, uporno traganje za vlastitim identitetom. Nekad je to bilo puko reprodukovanje događaja, nekad slikanje dramatike stvarnosti gdje je prevlast romantičkog osjećanja nad logičkom racionalnom spoznajom, a nekad su poetska i prozna struktura bile zagušene dokumentarno-historijskim svjedočenjima. Mada nisu bili pjesnici dubljeg promišljanja čovjekove sudbine, u umjetničkim vizijama su prepoznatljivi elementi koji odgovaraju potrebama i ličnom iskustvu, pa je u djelima naglašena teza: pisati, znači stvarati i razvijati svijest o svom biću i identitetu, afirmirati subjekt koji stvara i animirati one kojima je namijenjeno. Umjetničke vizije kazuju jezikom lišenim apstraktnosti, težište im je na konkretnoj stvarnosti i historijskim događajima, a cilj dati odraslim informacije, a mladima spoznaje o nacionalnom biću i identitetu. Džemaludin Čaušević je dao čvorišnu misao o položaju našeg naroda tog doba, višeslojnoj misiji književnog djela i odgojno-obrazovnoj potrebi: " Ta naša iskrenost, koja više sliči neukosti i nemaru, lijepo nam se osvetila, jer danas ko je katolik, taj je Hrvat, a ko je rišćanin, taj je Srb. Ko misli da nije tako lahko će se uvjeriti u to ako oslovi katolika Srbinom, ili rišćanina Hrvatom. Hoću da rečem da oni imaju svoje stanovište, dok ovamo među nama neko naginje Srbima, a neko Hrvatima; dakle, mi smo bez stanovišta slični voćarskom prutu kojim ljudi, kad naljegnu ispod voća - plod omlate i pokupe, a onda ga bace i za svojim poslom idu. Zato što smo dopustili da budemo dosele kao takav prut, danas trpimo veliku štetu…" (Dedini menakibi – doživljaji). Da bi se uradio hermeneutički uvid u tematske, genealoške i kontekstualne vrijednosti književnosti Bosanske krajine valja odrediti pojam Krajina, odnosno Bosanska krajina. To je prostor omeđen banskom Hrvatskom, odnosno Austrijom i Primorjem, a granica je išla prema jugu do Dubrovnika i Crne Gore. Ona je kolijevka junaka i ratnika, narodne epike i usmenog stvaralaštva, mjesto gdje se dodiruju Istok i Zapad, islam i Evropa, različiti pogledi i mentaliteti. Krajišnik se tumači kao stanovnik Krajine, serhatlija koji čuva svoj identitet na ovom trusnom tlu. Narod je živio oprezno i budno čuvajući i granicu i vlastitu egzistenciju, pa je takav način života je stvorio ljude sa specifičnim pogledom. Bosanska krajina je geopolitički, kulturni i privredni prostor prividne dihotomije između rijeka Une, Korane i Gline sa specifičnostima u etničkom sastavu, društveno-ekonomskom razvoju, natalitetu, historiji, kulturi i običajima sedimentiran stolje-ćima na postulatima svetih predanja objavljenih religija. Svijest je bila patrijarhalna, narodi su gradili moralni odnos unutar zajednice, a duhovno biće u kontaktu sa drugim i drugačijim, zadržavajući autohtonost i identitet. Stoga Krajina ima tematske, genealoške i kontekstualne vrijednosti što neminovno opredjeljuje temeljni zadatak ovog dijela doktorskog rada - uspostavljanje termina. U Bosanskoj krajini su sve do nedavno živjeli jedni pored drugih u dobrim susjedskim odnosima Bošnjaci, Hrvati i Srbi pokazujući da je moguća trajuća bliskost munara i crkvenih tornjeva, mujezinova zova i crkvenog zvona i na toj relaciji su razvijali simbiozu koju je nametao suživot. Krajina je mjesto tolerancije, kapija kroz koju se lakše i brže ide u Evropu. Živjelo se životom trpljenja, život je bio usmjeren prema transcendentalnoj jednosti, pa ipak se u nekim vremenskim intervalima nije mogao izbjeći sudar različitih svjetova što je kroz historiju uzrokovalo brojne pobune, potrese i krvoprolića: "Ovakva je krvava Krajina s krvi ručak, a s krvi večera, svak krvave žvače zalogaje nikad b'jela danka za odmorka". Geneza krajiške književnosti može se pratiti od dolaska Austro-Ugarske(1878.) kad se stvaraju djela koja na eksplicitan način iskazuju poetiku življenja kojoj je u prvom planu intimistička duho-vna autobiografija. "Dramatika duhovnog previranja započela je s prvim vijestima koje su se odnosile na međudržavni problem ovih zemalja. List "Bosna" donosio je od 20. jula do 16. augusta 1878. izvještaje o radu Berlinskog kongresa koji su izazvali uznemirenje stanovnika Bosne i Hercegovine, posebno Muslimana, koji su osjećali da se zbivaju događaji od dalekosežnog značaja za njihovu budućnost i dalji opstanak. Na dan 13. jula potpisan je protokol Kongresa, čiji je dvadeset peti član predstavljao odluku o sudbini Bosne i Hercegovine koja je dana na upravljanje Austrougarskoj.1) Najave o dolasku Austro-Ugarske je izazvao uznemirenje osobito među muslimanima koji slute opasnosti što se lepezasto otvaraju, a nisu znali vlastitu snagu u samjeravanju sa tuđinskim dometima i mogućnotima. Pripreman je otpor, ali slab i nedovoljan, pa je 1878. godine u Sarajevo, Banjaluku, Bihać, Mostar, Zenicu, Tuzlu i druge bosanske gradove ušla Austro-Ugarska vojska. Nova vlast je stimulirala pokretanje listova i časopisa da prevlada netrpeljivost i približi se bosanskohercegovačkom stanovništvu. Izlaze Bosanska vila (1885-1914.), Bošnjak (1891-1910).), Nada (1895-1903.), Zora (1896-1901.), Behar (1900-1911), Školski vjesnik (1900). Srpska riječ (1905.), Otadžbina (1906.), Gajret (1907-1914.), Razvitak (1910.), Biser (1912.), a između dva rata Narodna uzdanica (1927) Novi Behar (1932.) (koji je imao dodatak Dječiji novi behar), Književna krajina (1937.) i dr. Većina je imala periodične rubrike gdje su pisci objavljivali tekstove za mladež u kojima je naglašen siknretizam (umjetnički spoj) jezičke, slikovne i prikazivačke umjetnine prikladne dječijem uzrastu. U njima su objavljivali Hamdija Mulić, Ćamil Avdić Jusufov, Husein Dubravić-Đogo, Mustafa Hadžimulić, a od krajiških pisaca Petar Kočić, Murat Šuvalić, Fejzulah Čavkić, Džemaludin Čaušević, Ante Lovrić, Ivan Klarić i Murat Hajrović. Pisali su publicističke, književne i pedagoške tekstove u kojima su slikali vrednote pojavnog svijeta viđenog kroz vlastita iskustva tragajući za jezičkim i poetsko-formalnim mogućnostima kojima će najpunije iskazati svoje duhovno biće sa bogatom humorističkom skalom. Stvaralački poticaji su rezultat intimnih drama u susretu sa novim i nepoznatim, pa su pisci bili nosioci idejnih pogleda kojima su davali doprinos odgoju mladih i očuvanju nacionalnog identiteta. Značajna pojava tog doba je Novi behar koji je imao dodatak Dječiji Novi behar sa ustaljenim brojem stranica (od 6 do 16) i saradnicima iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Treba ukazati i na književni, kulturni i odgojni doprinos Školskog vjesnika (1893.) koji je bio vodilja književnog rada za djecu krajem 19. stoljeća. U njima su nastavnici objavljivali stručne radove iz obrazovanja, metodičko-pedagoške priloge, priče iz školskog života afirmišući etičke vrijednosti i nacionalnu tradiciju. Sa prostora Bosanske krajine svojim prilozima su se javljali Ivan Klarić narodnim stvaralaštvom modificiranim u umjetničko djelo, Džemaluin Čaušević poučnim pričama, Ante Lovrić zavičajnim temama, Murat Hajrović umjetničkim pričama na temelju narodne bajke, Petar Kočić buntovnom prozom, Fejzulah Čavkić žurnalističkim bilješkama, Štefa Jurkić književno-ispovjednom prozom i Murat Šuvalić dokumentarno-satiričnim pričama. Uz sve napore autora djela su nosila pečat nedoživljenosti poetske vokacije, stvaralačku nezrelost i civilizacijsko-kulturni teret vremena, ali ono što je značajno je da su pisci pokazali da osim odraslih postoji još jedna kategorija čitalaca na koje u budućnosti treba računati. "Književni radnici s početka 20 stoljeća: oni sa svjetovnijom orijentacijom u svojim originalnim radovima i sa suvremenijim pristupom tradiciji po zvanju i obrazovanju poticali su iz učiteljskih i nastavničkih redova, dakle, bili su vezani direktno za prosvjetne zavode, dok su oni sa orijentalnim obrazovanjem bili po zvanju šerijatske sudije i nastavnici vjerskih škola i naginjali reproduktivnoj i prevodnoj književnosti sa orijentalnih jezika".1) U djelima se osjeća nastojanje da sačuvaju jezik i običaje, pa su stvarali zanimljivu pojmovnu akrobatiku kojom su izražavali svoje biće, naglašavali društveni angažman i stajnu tačku sa koje su posma-trali svjetove, a zavisila je od nacionalnog korpusa kom su pripadali. Pisali su iz unutrašnje potrebe za samoiskazivanjem u trenucima kad je život iz temelja poljuljan i kad u njemu treba naći vrijednosti koje se moraju njegovati i slijediti. Mada su pisana u vremenu kad je egzistencija nadnesena nad ponorom praznine, ništavila i besmisla, bilo je i zanimljivih djela umjetnički kazanih i poetski uobličenih bez naglašene tendencioznosti. U njima su slikali zavičaj kao mjesto međucivilizacijskog susreta, a nacionalnu šarolikost kao prednost i bogatstvo iz kog treba crpiti teme o ljepoti zajedničkog življenja. "Bosna i Hercegovina je, po nekom svom mističnom poslanju, po sili neke zagonetne predestinacije, zapravo, zemlja susretanja Istoka i Zapada, pa, naša je, veli ta stereotipije, povijesna misija, most između hrišćanske i islamske civilizacije. I danas se, dakle, bez ikakvog utemeljenja, tvrdi da je Bosna spona, raskrsnica, most između svjetova, a to znači: Bosna se, ekskluzivno, opet razapinje i tamo i onamo, između Istoka i Zapada, i upinje da spaja, nosi na plećima tegobu sinteza i intercivilizacijskog pomirenja mada za tu misiju nema, u našem uvidu, više u ovovremenosti nikakvog racionalnog razloga. Možda je to tako i bilo u vremenu kojeg je, na primjer, literarno opisao Ćamil Sijarić, kao kopneni put pamuka sa Bliskog istoka preko Bosne u Evropu. I zaista, recimo, neka je tako i bilo. Metaforički i zbiljski. Između Istoka i Zapada. Katoličanstva i Pravoslavlja, Vizantizma i zapadnjaštva.".1) U početku je na krajišku književnost uticala usmena narodna tradicija uobličena u Narodne pjesme muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (1888.) Koste Hermana, pa je literatura stilsko-jezički, psihološko-motivski, tematski i idejno bila tako usmjerena. Po ugledu na Hermana i Ljubušakovo Narodno blago (1887) počinju se skupljati djela iz prošlosti. Teme uglavnom vjerskog i odgojnog karaktera, njegovane su u raznim oblicima narodne predaje; po žanrovskoj zastupljenosti se izdvajaju: pjesme, pripovijetke i basne, a bilo je i autorskih pripovijedaka, prijevoda sa arapskog, perzijskog, turskog, njemačkog i francuskog jezika. Pisci su ih modificirali prema potreba-ma i elaborirali kontemplacijsku zapitanost nad misterijom svijeta u široki spektar simbola prilagođenih recipijentima jer, kako kaže Muris Idrizović " knjiga za odrasle sugerira put kojim ćemo izaći iz našeg svijeta da bismo ušli u svijet pisca, a knjiga za djecu otkriva "topografsku kartu" dječijeg svijeta u svim njegovim najzabitijim dijelovima" U njima se prelamaju idejne, etičke, kompozicijske i estetske specifičnosti podneblja. Afirmisali su vlastiti idiom prilagođen potrebama sredine i nacije, oživljavali mrtvo kroz živi jezik i to nudili mladima. Po nastanku stara, u vremenskom trajanju životna, a po umjetničkom djelovanju iskrena i neposredna, krajiška književnost za djecu je imala tok, razvoj, predstavnike i dodirne tačke sa književnostima ostalih naroda sa kojima je stvarala svojevrstan interkulturni kontekst. Pisci stvaraju svijet koji čini dijete djetetom, a djetinjstvo zanimljivim, pa su im djela usmjerena i ka njegovanju i afirmaciji pedagoške misli tražeći put do uspavane, često inertne čitalačke publike. Tako je, u novim okolnostima, u teškim mukama i uz brojne prepreke, nastajala književnost za djecu i na ovim prostorima. "Te okolnosti su uslovljavale aktiviranje onih potisnutih mogućnosti koje dijete čine djetetom, a na taj način nam se pokazivao jedan sasvim osoben svijet, koji se samo u rijetkim trenucima nagovještavao u ranijim vremenima (…). Svi su izgledi da su se neki od tih uslova počeli nagovještavati u Bosni i Hercegovini dolaskom Austrije krajem 19. stoljeća, pa je zbog toga potpuno razumljivo da interes za dijete, a samim tim i za dječiju književnost, upravo tada započinje". Društvene i političke prilike u kojima su se javili krajiški pisci za djecu početkom prošlog stoljeća su doprinijele da ta književnost bude tendenciozna i moralistička, u bliskoj vezi sa funkcijom odgoja i vjerskom sadržinom, pa su djela bila ambivalentna: imala su literarno-teorijski i stručno-metodološki kontekst. Teza tendencioznosti je u temelju poetike imala poruku: mladi moraju slušati starije, njima podređivati svoju ličnost u skladu sa religijom i društvenim prilikama. Na semantičko-idejnoj ravni riječ je o tekstovima ispovijedno-sentimentalne osjetljivosti u kojima je tajnovitost vanjskog svijeta u naznakama, pa sa današnjeg aspekta ta djela imaju više dokumentarnu nego umjetničku vrijednost. == '''b) TEMATSKA KOMPARATISTIKA''' == S obzirom da je još u 18. stoljeću u Evropi književnost za djecu imala zavidan književno-umjetnički nivo i status, jasno je sa koliko se zakašnjenja kod nas počela njegovati. Kako je bila neistražena, pisci su išli tematskim i ideološkim putevima susjednih naroda, žanrovskom pristupu i metodologiji obrade. U početku su se oslanjali na djela Dositeja Obradovića, Jovana Jovanovića Zmaja, Vojislava Ilića, Radoja Domanovića, Ivane Brlić-Mažuranić, Jagode Truhelke, Augusta Šenoe, a kasnije Aleksandra Vuče, Mate Lovraka, Vladimira Nazora i drugih sa manje ili više uspjeha. Prihvatali su ih prema estetskom afinitetu ili etičkom načelu, a u prvi plan stavljali afirma-ciju nacionalnog bića (hrvatskog, srpskog ili bošnjačkog) i samo-bitnosti. Tako stvaraju tematski paralelizam u kom se osjećaju modeli susjeda, ali koji se opet razlikuje zbog specifičnosti tla na kom su nastala. Nacionalne teme su prije drugih, a u obradi preteže romantičarski prosede i simbolika kazivanja. To su pokušaji pisanja o domovini, poštenju, hrabrosti i drugim situacijama; teme su socijalnog i vjerskog karaktera, a nalazimo i naznake intimnog života u pokušajima da se napiše složenija poetska struktura. Između dva rata, a naročito poslije drugog svjetskog rata pisci napuštaju rodoljubnu i nacionalnu retoriku i stvarnost posmatraju kao oblikotvorni princip u kom se život manifestuje kao jedan segment stvarnosti. Prevladava shvatanje da djelo nije samo didaktička oba-veza, nego estetski fenomen, umjetnički doživljaj, potreba da ostavi trag o postojanju, način da se izraze emocije i otkriju unutrašnji konflikti. Po ugledu na susjede pisali su tematski raznoliku poeziju i prozu koja je u početku predstavljala kompilaciju svoga i tuđeg, a kasnije postala rezultat poetskog doživljaja svijeta, sudara protivrje-čnosti osjećanja i viđenja. Pisci traže odgovore na opsesivna pitanja životnog smisla, pišu djela sa bogatom leksikom, lahkoćom slikanja i prilagodljivošću vremenu, a tematski okvir su i dalje sjećanja kao refleks života u kom se sluti odjek prošlosti, bogatstvo i ljepota mla-dalačkog življenja. Vremenom odbacuju teret folklorne tematike, plemena, osjećaja etničke pripadnosti, sužen geografski pogled prethodnika i univerzalno stavljaju u prvi plan. Sumirajući te istraživačke napore dolazi se do spoznaje da krajiška književnost za djecu ima temeljne odrednice u kojima se tematski kretala: - zadržati vlastiti nacionalno – jezički integritet, - dati doprinos integracijskim procesima, - dovesti komunikacijski subjekt u ulogu sudionika života - stvarnost povući pred beskonačnim pismom svijeta - na umreženim pretpostavkama graditi ljudske istine. To tematsko markiranje prevedeno na jezik univerzalija imalo bi slijedeću shemu: 1. djela obiteljskog sadržaja, 2. vjerskog karaktera, 3. rodoljubiva djela sa naglašenim nacional-romantizmom, 4. ratno stvaralaštvo, 5. poslijeratna motivika, 6. moderno-urbana djela i 7. postmodernistička literatura. Izlažući se opasnosti da upadnemo u šematizam, moramo naglasiti da se književnost za djecu grupiše oko nekoliko ključnih tema proisteklih iz vremena u kom su nastale i da je svaka u određenom vremenu imala potrebu, opravdanje i funkciju. Najčešće je eksploatirana tema slobode kazivana na različite načine: od upotrebe adekvatne leksike skrivenog značenja ili poptpuno lišene značenja, preko ironije i rječitog podteksta, do modernih pristupa u kojima se pisci jezikom kao vrhunskim tvoračkim principom suprotstavljaju svemu što je rušilačko i destruktivno. Tema slobode je u svakom vremenu bila zanimljiva i dominantna: u jednom periodu bila je to borba za nacionalnu slobodu, kasnije za slobodu riječi i iskaza, onda za slobodu življenja, pa za slobodu mišljenja i najzad, danas, za golu ljudsku egzistenciju u kojoj se ponovo vraća tematika vjerskih sloboda. Koristeći temu slobode sa širokim spektrom značenja, pišu o afirmaciji duhovnog bića, obnovi i izgradnji, vraćanju povjerenja, povratku na zgarišta, do tema koje su rezultat kreativnog odnosa prema realnosti. Kompoziciju djela i konstrukciju pisanja podižu na estetsku ravan koja odgovara intelektualnom stepenu pisca i vremenu, ali se zapaža da vremenom moć poetskog govora pobjeđuje didaktičku tendenciju. Djela su puna simbolike, optimizma i ljubavi, najčešće u traženju odgonetke na opsesivna pitanja životnog smisla, a istovremeno nose tragiku kojom je, kroz historiju, natapano krajiško tlo. Posljednjih decenija grupa modernih pisaca unosi nove teme i tonove potvrđujući konstatacije da na prostoru Krajine traje uspješan razvoj književnosti za djecu, a teme, događaji i ličnosti se razvijaju prema slobodnom i subjektivnom izboru umjetnika, njegovoj literarnoj sklonosti i inventivnoj snazi. == '''c) GENEALOŠKE VRIJEDNOSTI I INTERKULTURNI KONTEKST''' == S obzirom na kulturnu klimu, period istraživanja, pa i nacionalnu pripadnost, o njenom nastanku, historičari književnosti za djecu navode različite datume: Muris Idrizović (Luka Milovanov Georgijević, Na knjižicu na novoljetni dar, 1810.), Zorica Turjačanin (knji-ževno djelo Petra Kočića, 1906.) Rade Prelević (Mostarski krug pjesnika: Šantić, Dučić, Ćorović, 1900.), Dragoljub Jeknić (Šantić, 1918.). Ni jedan ne spominje pojavu Branka Škarice Strahimira (1810-1883) i Ivana Klarića (1867.-1912.) koji su nezaobilazni u historiografskom fokusu posmatranja i predstavlja prvu fazu u njenom razvoju. Jedan je od prvih sakupljača narodnog blaga, poštovalac i nastavljač djela Ivana Franje Jukića pisao je o slavnoj prošlosti hrvatskog naroda na tlu Bosanske krajine. Također je nepoznato da je začetnik didaktičke priče Džemaludin Čaušević koji je pisao za "muslimansku mladež" i u priče ugrađivao bogata životna iskustva stečena po turskim i bosanskim krajevima i neposrednim susretima sa pukom. Obraćaju se djetetu kao ravnopravnom sagovorniku, u djelima struji snaga autentičnosti i želja da se stvarnost prikaže na zanimljiv i jednostavan način. Njihovo značenje u razvoju književnosti je neosporno, ali se djela sa današnjeg aspekta mogu smatrati više kao počeci, nego umjetnička dostignuća. Takva su i djela Ivana Klarića, Ante Lovrića, Zlatana Jukića, Petra Kočića i Rasima Filipovića. U drugoj fazi (između dva svjetska rata) pisci su bili izrasliji intelektualci, učitelji ili vjeroučitelji, Murat Hajrović, Murat Šuvalić, Fejzulah Čavkić, Štefa Jurkić, Jelena Bilbija i Đorđe Vlajić. Pišu djela vjerskog, rodoljubivog ili socijalnog prosedea u nastojanju da pruže tumačenje čovjeka i vremena. Obraćaju se djeci poukama vjer-ske prirode, u kojima je progovorila tragika naroda i svakodnevna borba za egzistenciju i razvijaju teze o suživotu i nacionalnoj toleran-ciji kao jedinoj mogućnosti opstanka. Jedni suživot vide u odbrani tradicije, a drugi u prihvatanju svega što nosi nova vlast. U toj fazi razvoja u prvom su planu teme o tragičnoj položaju Krajišnika na razmeđi vjera i svjetova, pojedinca i društva, mladih i starijih, dogme i života, ali se zadržala i didaktička tendencija sa naglaskom na očuva-nje etičkih normi kao moralne obaveze čovjeka koji je u vječitoj potrazi za ljudskom suštinom. Oni označavaju pomjeranje sadržaja poetskom sublimacijom u sfere univerzalnog. "Dolazili su ovamo Švabe i Mađari, banke i mjenice, kelnerice i bolnice. Idilički, patrijarhalni život u Krajini se modernizirao. Ponosni Krajišnik je radio i patio za sve. Svako se uz njega obogatio, a on je ostao siromašan. Kad bi ga opljačkao, svako bi odmaglio u svoj zavičaj. Koljenovići su brzim, kao određenim redom, propadali. Sve manje u krajini bijaše ugleda, bogatstva i sjaja kod ponosna soja; težak je propadao, a obrtnik i trgovac, uopće građanin, grcao pod teškim teretom. Moderna država sukobila se sa patrijarhalnim životom i država pobjeđivaše. Kad je nastupio rat, veliki svjetski rat, Krajišnicima, Bosancima, svima, rekli su da idu ginuti za nekakvog cara i nekakvu državu, te da im je to sveta dužnost. A oni, ili nisu ni poznavali tog cara i tu državu, ili su ih svom dušom prezirali. U rat su ipak otišli. Žene, djeca i starci su gladovali i od gladi umirali, dok je otac, sin ili brat ginuo negdje daleko, a da niko nije znao zašto…"1) Pisci su baštinili naslijeđe prethodnika, a od uzora i uticaja na njih je najveći biljeg ostavio sam život. Cilj im je da ponude svoje tumačenje čovjeka i vremena. U trećoj fazi stvaraju pisci poslije II svjetskog rata u čijem djelu je u prvom planu ispovijedni monolog, bogatstvo i ljepota zavičajnog podneblja. Poetski zgusnuto daju život kao opštu sliku vremena, naglašavaju humanizam i unose motive vješto, psihološki lucidno i tačno pronađene. Stav pripovijedanja je ispovijest, teme su negativi stvarnosti, a junaci uvijek za nečim žude i sanjaju. Oni su prikazani u svom emotivno-idejnom jezgru, otvoreno, bez suvišnog literariziranja i moraliziranja i nose oznake pune autentičnosti., ritma, zvuka i muzikalnosti. Susrećemo ih u akciji, u rješavanju problema i svakodnevnom životu, ali i u igri, ljepoti i radosti. Nalazimo ih u prirodi, u bajkovitom svijetu bujnih krajiških šuma i u urbanim sredinama okružene betonskim zidovima, lancima obaveza, ljudskim nevoljama i nepravdama. Izloženi su iskušenjima, traumama, kolebanjima i stresovima, žude za prostorima gdje će pokazati svoju ličnost i mogućnosti. Ta faza počinje djelima Branka Ćopića, Skendera Kulenovića, Ahmeta Hromadžića i Nasihe Kapidžić-Hadžić koji predstavljaju vrhunce krajiške književnosti za djecu i čija djela, postavljena na etičku i estetsku ravan, predstavljaju ono najbolje što je do sada dala krajiška književnost. Četvrtu fazu čine djela savremenih pisaca koji pišu od 1960. do 1980. godine. Kod njih nalazimo više stvaralačkih puteva: u vrijeme totalitarne ideologije neki slikaju situaciju beznađa kad je dokinuta mogućnost individualnog iskaza budući da je ideologija unaprijed dala odgovore na sva moguća pitanja, dok su se neki istrošili u pisanju angažovane literature. Jednostavnije: pokušavali su riješiti problem poetske slobode na dva načina: jedni su digli glas protiv totalitarizma, a drugi se uklapali u zahtjeve vremena. " Totalitarna ideologija pokušava zamagliti granice između privatnog i javnog, između pojednačnog i opšteg. Po Lefortu, totalitarna ideologija je u stvari posebni oblik ili nastavak klasične buržoaske ideologije, mada s tom suštinskom razlikom da nova ideologija implicira svrhu nekog centra iz kojeg se organizuje društveni život; centra koji se prenosi s jednog sektora civilnog društva na drugi i koji u srcu aparata Države zadržava moć i znanje(…) Ideološki diskurs je, po Lefortu, sporedni diskurs "koji se razvija na način afirmacije, detronizacije, uopštavanja, redukcije razlika, na način unutrašnjosti u odnosu na svoj predmeti koji kao takav uvijek implicira neko stanovište moći (le pouvoir) – koji nisu garanciju stvarnog ili prividnog reda, te tremi anonimnosti, da bi govorio o istini koja bi trebala biti ispisana riječima."1) Treći označavaju prekid sa staromodnim rekvizitima i suhopa-rnom deskripcijom, tragaju za novim načinima izražavanja emocio-nalnog stanja i daju slojevite slike životnih kodova normirajući sud ukusa u kom je rekapitulirana dotadašnja argumentacija. To je svijet u kom prividno nema nerješivih pitanja, a ako ih ima, rješavaju ih na sebi svojstven i zanimljiv način. Mada je dijete predmet interesovanja u optici pisaca je život u svim prelivima, ostvariv jedino kroz priču. Na putu razvoja krajiška književnost je prošla mnoge faze od negiranja do pohvala. Kritičari i teoretičari ukazuju na njenu emble-matsku vrijednost, jer zgušnjava identitet sebstva i istosti. To je skup razlikovnih oznaka koje dopuštaju da se reidentificira ljudska jedinka sukladna samoj sebi, a istovremeno ostane u harmoniji sa svijetom. Definiše se interkulturni kontekst sredine, a u izgrađivanju genealoške karte ukazuju na sposobnost prihvatanja drugog i različitog i uklapnje u životni i umjetnički kontekst što je dokaz autentičnosti i multiklturalnosti. Tematikom, motivima i načinom obrade teže 21. stoljeću u kom poetika nameće nove zahtjeve oslobođene "nacionalne mono-loške perspektive" u korist "multikulturnog dijaloga". Dijete više nije biće u predvorju života puno čuđenja, nespokojstva i straha, već autonomno biće s pravom na vlastitu egzistenciju. "Međusobni odnosi i poticaji europskih susjednih kultura, od antičko-rimskih vremena do suvremenog doba višestruke intenzivne komunikacije, bili su predmetom kako nacionalne, tako i komparativne povijesti književnosti, pa ipak mnoge pojave i procesi kao da su izmicali njihovu praktičnom i teorijskom obzoru. Zbog toga, a još više u viziji interdisciplinarne znanosti 21. stoljeća, nameće se potreba za novom interkulturnom povijesti književnosti, interkul-turnom interpretacijom, oslobođenima (često isključive) nacionalne monološke perspektive, u korist multikulturnoga dijaloga pojedinaca te "višepripadnosti" pojedina opusa i književna djela"1) Petu fazu čine pisci koji su stvarali u posljednje dvije decenije. Slikaju unutrašnju dramu čovjeka uzrokovanu ratnim stradanjima i grozničavo stanje svijesti psihe u historijskim previranjima. Koriste simboliku da dozovu ono što je bilo ili što će biti, a stvaranje sma-traju najboljim putem do očišćenja duše. Najveći broj djela, zbog nedovoljne historijske distance, ostao je na površini, a uz to, još uvijek nisu adekvatno kritički valorizirana. Dug i naporan put razvoja je bilo potreban da bi krajiška književnost dostigla umjetnički nivo koji joj danas daje respektabilno mjesto na našim jezičkim prostorima. Stvarani su uslovi za vrijeme kad se piscima neće ništa nametati, uskraćivati, ni zabranjivati, pa su nastala djela bliska modernizmu i postmodernizmu u kojima su oslo-bađali čitaoce lokalizma i egoizma, afirmisali Ljepotu u Dobro kao apsolute, a negirali Zlo i Ružno. "Kćeri i sinovi moji, ne dijelite se u kući koju vam ostavljam, ona će i poslije vas ostati. Spomenite se pri objedu Da će još neko iz tih posuda jesti. Usta otvarajte jednako za istinom Kao što ih za kruhom otvarate. Ne dopustite novcu Da bude vredniji od vas… I kad padate u blato Padajte kao sunce. Budite dobri prema vodi, Spomenite se majčine utrobe Koja vas je s vodom donijela. Branite radoznalost Hranite ljepotu Hranite ljubav…"(ENES KIŠEVIĆ: Oporuka) Genealoška karta krajiške književnosti se završava savremenim piscima koji pletu mrežu misaonih djela, otkrivaju vječite istine i tako oblikuju dječiju dušu prema potrebama vremena u kom žive. Tako su djeca samo objekti kojima su pisci prenosili svoje didaktičke misli i poruke. Pisci svijet baždare epistemološkim paradigmama, a ulazeći u dubinu ljudske psihe unose autentičnost događaja, žele biti glas i savjest sredine. Stih i proza napajani su porukama da se ne treba plašiti života, već uroniti u njega i uhvatiti u koštac sa nedaćama, pa tako dramatičnost tekstova grade postupcima unutrašnje motivisanosti pripovijedanja. U metodologiji polaze od činjenice da djetinjstvo ne liči na ono koje smo mi proživjeli, pa savremenom djetetu nude filo-zofsko-psihološke sadržaje u kojima se miješaju i tradicija i moderni-zam, proza i stih, žurnalistički i znanstveni pristup udovoljavajući i kanonima modernizma koji vladaju u evropskoj literaturi i potrebama savremenog djetinjstva. == '''d) ŽANROVI''' == Književnost za djecu u Bosanskoj krajini osluškuje vrijeme u kojem nastaje, prati životne manifestacije i obrte i u poetske vizije različitih žanrovskih oblika pisci stavljaju sudbinu djeteta neodvojivo vezanu za sudbinu čovjeka. Ta književnost ima leksičke specifičnosti, poetsku morfologiju i unutrašnji reljef. Stih je najčešće polazište, uzlet u imaginarne prostore, put kroz vrijeme, impresivno kazivanje o ljudskim sudbinama. U početku je to stih narodne uspavanke, pa lirske pjesme, balade, romanse i epske pjesme, a kasnije se nameću drugi oblici kazivanja: od proznog do drama različitog umjetničkog intenziteta. Na temelju takve gradacije se kristaliziraju i viđenja o dometima književnosti i pokušavaju objasniti tajne njene reanimacije i uzlijeta. Istražujući žanrovsku strukturu književnosti u uočavamo da je na vrhu hronološke ljestvice narodna književnost sa pojavnim obli-cima; zatim poezija, proza i kratke dramske igre, jednočinke koje su imale praktičnu namjenu i izvođene na školskim pozornicama. Malo je bilo pokušaja da se napiše složenije djelo, jer je književno iskustvo determinirano vremenom u kom su se pisci oslanjali se na iskustvo govora prošlosti. Zato se u njima ogleda tradicija u kojoj se stvarni i imaginarni svijet prelamaju kroz pjesnikovu svijest. Povijest je u toj fazi sintetičko, vještačko, očovječeno vrijeme u koje treba ugraditi govor kao čin istinskog stvaranja, a oblici narodnog predanja su najjednostavniji načini da se priđe čitaocu. U njima se zapaža bogatstvo simbola na širokoj skali od stvaranja do ništavila, oni su korijeni iz kojih su izrasla razgranata stabla ljudskog iskustva kasnijeg književnog djela. Alija Nametak u knjizi Ženske narodne pjesme (1970.) naglašava ljepotu i značaj tradicije u kojoj su simboli doma i zavičaja dati u liku majke i nevinom dječijem snu i smatra te usmene tragove zamecima pisanja koje je kasnije dostiglo visok stepen umjetničkog govora. Kao primjer bogatstva i ljepote krajiškog usmenog govora navodi Fatimu Musić, rođenu Hadžiomerović iz Bužima od koje je zapisao pjesmu Vezak vezla Beaza djevojka i Arifa Šehića iz Bosanskog Petrovca sa pjesmom Spavaš li, ćerko? Drugi sakupljači ukazuju na Mehmeda Kolakovića iz Orašca koji je sačuvao stotine lirskih i epskih pjesama, balada i romansi sa ovog prostora. U žanrovima nalazimo tematsku i motivsku raznovrsnost: - u početku motive o djedu i baki i svijetu životinja, dobrim i lošim dječacima, - teme o sudbini djeteta u urbanoj sredini, koja guši slobodu i mračnim bojama sjenči period djetinjstva, - i na kraju modernistički tip poetskog govora koji se može tumačiti iz više perspektiva. U tom tipu poezije žanrovski medij nije stvarnost, već naglašeno promatračko usisavanje gdje čitaoci mogu znati nivo svoje upletenosti u radnju. Odlikuje je semantički kompleks, izraz i sadržaj kao sučeljene strane jedinstvenog teksta. Na genealoškom stablu krajiške književnosti, ako ih žanrovski kontekstualiziramo, značajna mjesta zauzimaju u oblasti pripovije-ke: Petar Kočić S planine i ispod planine, 1902., Murat Hajrović Male priče i dosjetke, 1913., Džemaludin Čaušević Dedini menakibi (doživljaji),1914.,Jelena Bilbija Priče za djecu, 1932., Ivo Kozarčanin Mati čeka,1934., Murat Šuvalić, Izabrane pripovijesti, 1942., Ante Ćosić Putovanje Ale Kirije, 1954., Zlatan Jukić Osmijeh ide ulicom, 1954., Nenad Radanović, Sreća, 1964., Rasim Filipović, Ničija, 1964., Skender Kulenović, Gromovo đule, 1975., Šefket Nakić Dječak Ink, 1983., Rizo Džafić Očev zavičaj, 1989., Husein Dervišević Nezgodne zgode Malca i Bleska, 1998., Advan Hozić, Na kraju plača, 1998. '''U romanu''': Ivo Kozarčanin Sam čovjek, 1937., Zlatan Jukić, Ne vjeruj vjetru, 1960., Đorđe Vlajić Sentimentalni ratnici 1971., Ranko Risojević Dječaci sa Une, 1974., Husein Dervišević Prodavac osmijeha, 1983., Jan Beran Ulica djetinjstva, 1984., Irfan Horozović Vauvan, 1986. '''U poeziji''': Ivo Kozarčanin Sviram u sviralu, 1935., Đorđe Vlajić Nemirno sunce, 1955., Ante Ćosić Lirski mozaik, 1955., Branko Ćopić, Ježeva kuća, 1957., Nasiha Kapidžić-Hadžić, Maskenbal u šumi, 1962., Enisa Osmančević-Ćurić, Pramčiok, 1971., Muhidin Šarić, Spava li dan u mraku, 1976., Enes Kišević Mačak u trapericama, 1979., Amir Talić, Može li snijeg da bude lud, 1980., Kemal Coco Bosni u pohode, 1981., Stanko Rakita, Veliki let, 1982., Enes Kišević Sijeda djeca, 1992., Muharem Omerović Zbrda-zdola, 1994., Rizo Džafić, Tajne beskrajne, 1998., Jure Jurković Na krilima mašte, 2001., Esmir Salihović, Ogrlice od maštice, 2002. U drami: Petar Kočić Jazavac pred sudom, 1904., Rasim Filipović, Zeleni demon,1931., Jan Beran Grom i kakao,1965., Irfan Horozović Tanka Katanka, 1971., Nasiha Kapidžić-Hadžić, San o livadici, 1974., Ismet Bekrić Šetnja nebodera, 1978., Ahmet Hromadžić, Patuljak iz Zaboravljene zemlje, 1980., Ranko Risojević Još jedan od snova, 1982., Ranko Pavlović Miš bez navijanja, 1984., Muhidin Šarić Blago u kovčegu, 1986., Irfan Horozović Proba, 1998. Čovjek od teži da svoju svijest pretvori u smisleni stvaralački čin i uvuče čitaoca u beskonačnu igru istraživanja, ili bar razmišljanja o ljudskoj sudbini. Traga za univerzalnim izrazima i značenjima i nalazi ih na nivou koje mu dozvoljava mogućnost dostignutih spo-znaja. S obzirom na vremensku ekspanziju u kojoj su prisutne stalne preobrazbe, djelo moramo posmatrati u kontekstu vremena u kom je nastalo, a ne davati sud sa današnjeg aspekta. "U težnji da shvati svoju kulturu, što će reći samoga sebe, čovjek je od davnine do danas razvio dva shvaćanja. Jedno je obilježeno time što se oblici ljudske, društvene egzistencije tumače kao skupine trajnih odnosa, kao sustavi: naglasak je u tom pojmovnom obrascu na svemu što se čini apsolutno. Drugo je usmjereno prema spoznaji da se u vremenskoj ekspanziji očituju stalne promjene i da je kulturi u najširem smislu riječi , dakle ljudskom stvaralaštvu, za razliku od "prirode", tj. bioloških datosti, svojstvena stalna preobrazba: naglasak je u tom shvaćanju na relativnosti svih normi i predodžaba. Razumljivo je da već uspoređivanje tih dvaju načina nameće povijesne spoznaje: u kronološkom slijedu prvi je od njih stariji, drugi mlađi, što dakako ne znači da je povijesno doživljavanje i razmatranje zbilje potisnulo ono drugo, strukturno. Danas su vidljiva, u modificiranom obliku, oba puta, a značajnost je prilagodbe napose u tome što su oba pristupa s vremenom, pod uzajamnim utjecajem, izgubila svoju isključivost, i time svoju naivnost."1) Kad je riječ o žanrovima historičari književnosti bilježe četiri ključna uticaja: - kjiževnost orijentalnih naroda, - Jovana Jovanovića Zmaja (1870. – 1930.), - uticaj Branka Ćopića (1940. – 1980.) - utjecaj modernog stvaranja i postmodernizma (1980. – 2000.) Književnost orijentalnih naroda je uticala na bošnjačke pisce koji su iz orijentalne kulture baštinili tematiku i motive, prilagođavali ih krajiškom tlu i stvarali različite žanrove među kojima su na prvom mjestu bajka i basna, epska i lirska pjesma i balada koje su prevodili sa turskog, perzijskog i arapskog jezika. Zmaj je na krajiške pisce uticao poezijom gdje su prevladavali klasični obiteljski motivi i jezičkostilska sredstva u kojima su temeljni principi jednostavnost, muzikalnost i neposrednost iskaza. Uticaj Branka Ćopića mada nije bio najduži, ostavio je najdu blji trag u književnosti, jer pojavom pisaca predvođenih Ćopićem dovode se do umjetničkog savršenstva pripovijetka i roman u kojima su djeca aktivni učesnici u rješavanju životnih situacija. U početku je naglašavan kolektiv kao ideal i snaga, a kasnije je individua zauzimala prostor kao realizator ideja i planova. Djela imaju više umjetničku, a manje didaktičku vrijednost. Krajem prošlog stoljeća u žanrovskoj strukturi krajiške knjiže-vnosti se bilježi faza modernog stvaranja u kojoj prevladavaju poezija, drame i radio-igre sa tematikom iz urbane sredine (Jan Beran, Ismet Bekrić, Anto Ćosić, Ranko Risojević, Enisa Osmančević-Ćurić i dr.), zatim postmodernizam u kom nastaje mješavina razičitih žanrovskih oblika.To je prisutno u Horozovićevom Vauvanu, (1986.), Derviševićevom realističkom kazivanju, (Nezgodne zgode Malca i Bleska,1998.), Hromadžićevim bajkama (Patuljak vam priča,1957.), kod Nasihe Kapidžić-Hadžić i njenoj intimističko-ispovijednoj lirskoj prozi (Čarobnilo,1975.) i dr. Primjer je Vauvan Irfana Horozovića koji je preuzeo obrasce književnih konvencija, poigrava se, kombinuje ih, parafrazira i parodira. Misaona premisa da život nema svoj kraj već varira u raznim formama i oblicima, a priča nema završetak, već se račva u brojne varijante. Prevedeno na jezik čitalaca, tradicionalna književnost slaže cigle jezika u zgrade, a postmoderna operiše gotovim graditeljskim jedinicama, smještajući ih u veće komplekse, kvartove ili gradove. Oruđe za takve zahvate nalaze u instrumentariju široko rasprostranjenih meta-književnih postupaka kakvi su citat, aluzija, autoreferencijalnost i intertekstualnost, segmenti koji daju postmodernoj metafikcijski karakter. Miješaju stvarnost i fikciju, igrivi elementi su zamke čitaocima, a čitaoce podižu na sebi ravan nivo pozivom da zajednički ustanovljuju istinu. Odvajaju logiku od nelogičnosti, a značenjsku konstrukciju pjesničkog govora zapliću do apsurda i alogike. Vrijeme do Ćopića nazivamo faza vjersko-didaktičke literature sa jednostavnijim žanrovima, u vrijeme Ćopića je faza umjetničke literature modernog izraza i koncepcije, a poslije Ćopića nastaje faza moderne i postmodernističke literature. Bahtinova teza da se "promjenom percepcije, mijenjaju žanrovi" potvrđuje da žanrovi daju mozaik spoznaje o vlastitom biću, pa su u različitim vremenima različiti. U nekim periodima je knjiže-vnost imala naglašenu utilitarnu crtu i učinak fikcije, pa su žanrovi bili jednostavnije kompozicione građe, a u nekim su njegovani složeniji žanrovi visokog umjetničkog dometa. Ako bi neki trebalo izdvojiti kao specifikum u krajiškoj književnosti za djecu, to bi sigurno bio žanr dječije priče koja ima zakone funkcionisanja da bi njen svijet bio koherentan i cjelovit. Ludi su slični, a opet posebni, a posebnost se najbolje ogleda u umjetničkoj priči. Ruski formalisti smatraju da se književnost od Ilijade do danas dijelila, a ne i širila što najbolje vidimo na krajiškoj književnosti za djecu u kojoj susrećemo evoluciju književnih i vanknjiževnih nizova koji čine jednu beskrajnu priču kazanu na više načina, u više formi i varijanti, sa raznim temama i motivima. Od Aristotela književno djelo se temelji na "priči", odnosno fabuli koja slika svijet kao diskurs u njegovoj raznolikosti. Priča može biti poučna (bajka i didaktički roman), a što je opširnija, usložnjava se značenjska strana pripovje-dnog teksta. To je dijalektika koja se sastoji u prožimanju, a preuzeta je iz evropske i orijentalne književnosti. Za razliku od pisaca do sre-dine prošlog stoljeća, kod savremenih nalazimo slične teme kao izvore inspiracija, pluralizam tema i ideja, misli i emocija, a žanrovi se nude kao receptivna kategorija, metodološki inovativni pokušaji. Jedan broj pisaca piše misaone priče poetskoproznog tipa koju je teško žanrovski uokviriti, pa su njihovi pokušaji da postignu značenjsku koheziju proznog tkiva u savremenoj književnosti rezultirali nedoumicom kritičara i njihovom šutnjom. "Stanje u suvremenoj znanosti o književnosti, ako ga je uopće moguće definirati nekim jednostavnim opisom, izražava, s jedne strane, nastojanje da se analiza unutartekstovnih sastava i njihovih suodnosa objektivizira relevan-tnim književnopovijesnim i kulturološkim kontekstom, a s druge strane, osjeća se potreba da se "vanjski" procesi u književnosti dokumentiraju prvenstveno podacima iz struktura književnih tekstova. I za jednu i za drugu orijentaciju potrebno je pribaviti što više znanstvenih argumenata, ponajprije iz opusa autora i književnosti kojoj pripada, pa onda iz drugih opusa i drugih književnosti, razdoblja o kojima je riječ"1). Žanrovi u krajiškoj književnosti za djecu su od uvijek duboko ukorijenjeni ukorijenjen u život u koji unose prepoznatljive etičke i estetske osobine. Uzrok je bogata i nerazmrsiva životna potka koja je među različitim aspektima spoznaje čovjeka, u njegovoj pojedina-čnosti i u kolektivnoj drami prisutna u svakom stoljeću, pa i danas. Oni pokazuju da književnost kao jedan od komunikacijskih kanala pripada kulturnom materijalu koji nudi raznovrsnu mrežu znakova jednog historijskog prostora i vremena kazanih na različite načine: u prozi, stihu, ili drami. Teoretičari i historičari su istražili i klasificirali te žanrove i ukazali na mogućnosti koje se pružaju piscima da uđu u labirinte dječije psihe i projiciraju ih u svijet književnog djela. Tako su pisci bili neka vrsta žanrovske transmisije između djela i čitalaca: destiliraju stvarnost i nude je u novom ruhu i obliku, ali ne više sa ciljem da didaktički djeluju,već da ponude djelo umjetničke vrijednosti. == '''II PRETHODNICI''' == Književnost za djecu u Bosni i Hercegovini, ako se ovom feno-menu prilazi sa šireg kulturološko-naučnog aspekta ( a tako mu treba prići) je neistražen prostor u kom se krije mnogo tajni, zagonetki, pa i zabuna. U njoj nalazimo sliku prošlosti, ocjenu sadašnjosti i proje-kciju budućnosti. Promjene na ovom prostoru su bile nagle i neočeki-vane: dolazak Turaka na Balkan, razaranje patrijarhalnog života, dolazak Austro-Ugarske vlasti, prvi i drugi svjetski rat, poslijeratna izgradnja, vrijeme socijalističkog sistema. Sve je našlo odjeka u književnosti krajiških pisaca koji afirmišu nacionalnu i socijalnu slobodu, otpor i pobunu protiv svakog vida eksploatacije, a to govore oslobođenim glasom svoga bića. Početkom stoljeća, kad nastaje književnost za djecu, pisci obra-đuju četiri ključne teme: domovina, vjera, sloboda i priroda, koje su uvijek aktuelne i zanimljive. Kako je zanimljivost historijski pro-mjenljiva kategorija društveno različito distribuirana, književnost je imala karakteristike koje su vezale čitaoca za fabulu. Ona je prožeta nacionalnim, jezičnim, stilskim i tematskim različitostima, pa zato i zahvalna za istraživanje. U djelima pisci, uslovno nazvani "prethodnici" koriste poetiku tradicionalne didaktičke škole koja vrijednosti djeteta ocjenjuje po njegovoj vjeri, dobroti, poslušnosti i valjanosti. U posljednje dvije decenije u književnosti dolazi do smjene paradigmi kad subjekt egzistira kao relacija, tj. kao virtualna težnja čiji je cilj stvoriti djelo imanentno savremenom djetinjstvu, a subjekt više ne stvara istinu, nego je samo može posvjedočiti. Nasuprot pret-hodnicima koji su slavili radost i ljepotu, savremenici polaze od stava da je život sudar iskustva sa tragičnim okolnostima, vječita borba, uzaludna i besmislena, a stvarnost je toliko apsurdna da su događaji nepredvidljivi. Istraživanje dječije književnosti u Bosanskoj krajini nema dugu ni bogatu historiju, jer u jednoj fazi nije bila namijenjena samo djeci, već i odraslim recipijentima. Zato je književna kritika nije izdvajala kao zaseban segment, već je posmatrala u kontekstu književnosti uopšte. Kasnije se odvaja književna kritika koja prati isključivo pojave u književnosti za djecu. "Kao što dječija književnost (koja nije namijenjena samo djeci ) čini sastavni dio svake nacionalne književnosti, tako i njena kritika predstavlja jedan vid kulture i kulture uopće. Zato nam se teorijsko razmatranje i vrijednosno određenje kritike čini i opravdanim i svrsishodnim"1) Prethodnici krajiške književnosti za djecu su na funkcionalnom, etičkom i estetskom planu svojih djela ukazali na tragiku vremena u kom su živjeli. Podsticani događajima, oni se više okreću svijetu nego djelu i njegovoj umjetnini, pa su u tom vremenu nastala djela koja imaju više historijski značaj nego umjetnički domet, više individualne i nacionalne, nego općeljudske teme i raspoloženja. Ono što je značajno u njima je ljepota tradicionalnog govora i vezanost za vječite ljudske ideale: domovinu, vjeru i slobodu. == '''IVAN KLARIĆ''' == Pisac iz plejade prethodnika Klarić je prve radove objavio u franjevačkom časopisu Novi prijatelj Bosne (1886-1896) kog je uređivao Josip Božić. Sarađivao je sa Josipom Milakovićem i Lukom Milovanovim Georgijevićem i u svom vremenu predstavljao zanimlji-vu književnu pojavu. Po zanimanju prosvjetni radnik, jedan je od pisaca koji se obratio djetetu kao sagovorniku, ušao u njegove snove, pa slikao njegovu psihu i emotivitet. Pisao je pripovijetke, putopise i druge tekstove i objavljivao u Sarajevskom listu (Sreća u nesreći, Iz doba buna i zauzeća, Proslava, Prvi poklon, Na putu, Kamatar, Bez merhameta, Materina nada, Kriva zakletva, Hajdukova osveta i dr.). Čitaoci su bili oduševljeni pojavom zanimljivih i poučnih tekstova u kojima pisac prenosi svoja iskustva. Te pripovijesti, kako ih je zvao, nosile su historijske motive i oslanjale se na tradiciju, pa ih odlikuje pjesnička snaga u konstrui-sanju misaone dimenzije. Evociranje uspomena iz djetinjstva je način na koji Klarić daje sliku djetinjstva, pa mu tako treba i prilaziti u tumačenju. Pritom nije dovoljno čitati samo riječi, nego treba razumjeti govor podteksta, čak i kad dolazi iz dalekog i davnog vremena. Klarić ima cilj da djeci približi svoje vrijeme i njegovu etiku. Kako tumačenje nije razlaganje onoga što nije razumljivo, nego i traganje za podtekstom, njegovo djelo je primjer kako treba metodološki očuđivati i ono što izgleda razumljivo samo po sebi. U takvom tumačenju hermeneutika ukazuje na dva pravila: - objašnjavanje datog teksta kao ukupnosti socijalno – kulturnih kodova epohe, a to je gramatička ili tehnička interpretacija i - psihološka interpretacija kao mogućnost da se dođe do suštine duhovnog stanja bića. Klarić je u naoko beznačajnim životnim detaljima tragao za pojavama koje je konstruisao u fabulu i nudio poruku. Rijetko vre-dnuje događaj i daje zaključak ostavljajući čitaocima da prosude što se dešava i što uzbuđuje maštu. Služi se simbolima i poređenjima, pa mu je djelo uklopljeno u život, a kao i u drugih pisaca njegovog doba, u prvom planu je pouka koja nudi bezbolna rješenja za konfliktne situacije. Ima retorike i patetike, ali i mjesta u kojima je pokazao umijeće u slikanju. Zato su mu priče žive i zanimljive i aktuelne, a u prvom planu je čovjekoljublje kao temeljna etička kategorija. "U davna vremena u jednoj šumi živjele su životinje koje nisu bile dobre. A nisu bile dobre zato što su presretale ostale stanovnike šume, pa ih napadale i pljačkale, plašile manje od sebe, a od jačih se sakrivale u gustiše. Dosadilo to ostalim stanovnicima šume, pa će se dogovoriti…" ( Pobuna). Klarić se kao dječiji pisac formirao pod uticajem narodnog stvaralaštva, pa je djelo odraz veze sa sudbinom naroda i zavičaja. Teme i motive, obrađuje u svojim djelima i daje pečat i obilježje. U prvi plan je stavljao iskustvo čime je gradio mrežu povjerenja u odnosima između djela i čitalaca. Jezički medij je koristio da stvori zanimljive pojave i da ih razvije u fabulu. "Istina, u književnosti sudjeluju živi ljudi i oni pri tome unose čitavo bogatstvo svojega životnoga iskustva. No, sve ako vjerujemo da se pri plodnom razmatranju književne pojave ne smiju ispustiti iz vida ni pisac ni njegovi čita-oci, ostaje činjenica da su njihovi složeni odnosi , ukoliko su književni, nužno posredovani književnim djelom. A ono je opet, uvijek jezični tekst, jer samo tada govorimo o književnoj, a ne o kakvoj drugoj umjetnosti. Jezični je medij, dakle, nužan iako, naravno, ne i dovoljan uvjet da bi se koja pojava smatrala književnom."1) Među prvima je pružio djeci ruku da ih uvede u igru i kaže o domovini ono što treba da znaju kako bi je voljeli. Posjeduje dar u slikanju pojava i duboko poznavanje dječije duše. Konfliktne situacije slika kao rezultat socijalnih razlika, pa su mu priče ugrađene u realnost jer je smatrao da je funkcija djela da popravlja život i pokaže rješenja, a ne da govori o istini života; da je knjiga umjetnički subjekt, ali da mora imati i funkciju odgoja. To je poetika koja se, uz to, odlikuje neposrednošću ličnog svjedočenja o događajima koje smatramo svakodnevnim, a koje ljudski život čine raznovrsnim i zaniljivim i pružaju piscu mogućnost da ih ugradi u fabulu književnog djela. == '''MEHMED – DŽEMALUDIN ČAUŠEVIĆ''' == Mehmed Džemaludin Čaušević je učenjak i intelektualac koji je živio i pisao prvih decenija prošlog stoljeća. Bio je reis-ull-ulema od 1913. do 1930. reformirao vjerske škole, napisao veliki broj naučnih radova i pedagoških udžbenika, preveo Kur'an na bosanski. Zbog učenosti su ga zvali "bošnjački Ciceron", "mula od Medine", "mula od Pariza" i sl. Kad je objavio zbirku "poučne proze" Dedini menakibi (doživljaji, 1914.) čitaoci su bili iznenađeni, jer nisu očekivali da će se čuveni reis-ulema baviti dječijom literaturom. Oni koji znaju to vrije-me višenacionalnih previranja, znali su da je takva knjiga morala biti napisana, jer je imala funkciju i potrebu. Riječ je o vremenu kad nije bilo pisaca za djecu u današnjem smislu riječi, pa su pisali prosvjetni radnici koji su djelo koristili za realizaciju praktičnih ciljeva, a umjetničku stranu ostavljali na margini interesovanja. Zbirka Dedini menakibi jednostavnom leksikom, obojenom lokalnim i orijentalnim bojama predstavlja piščevo razmišljanje o vjeri i naciji, etici, estetici i položaju bošnjačkog naroda u multikulturnoj sredini kakva je Bosna i Hercegovina. Pripadao je generaciji koja je životni, književni i politički put vezala za nacionalne ideale, pa je u duhu stvaralaca svoga doba želio da ukaže na granice između dobra i zla, pravde i nepravde istine i laži, vjere i nevjere. Te vrijednosti je istraživao na vlastitoj naciji, nalazio u stvarnosti, poredio sa drugim kulturama i izvlačio zaključke. Pisao je kratke priče koje govore o svakodnevnim situacijama i u kojima ukazuje na problem i nudi rješenje, osobito kad je riječ o ravnopravnosti vjera i nacija i potrebi da čovjek u sučeljavanju sa drugim i drugačijim, sačuva dostojanstvo. Nekad je blag i neposredan, nekad savjetuje, a nekad kritizira, koristeći brojne realeme (sve što je dostupno razumskoj provjeri i dokazivanju) kojima potvrđuje svoje stavove. "Svaki čovjek mora Boga spominjati i Božije zapovijedi izvršavati i tako sticati Božiji rizaluk, ali ako mu ne daju na taj način da Božiji rizaluk stiče, onda mora potražiti onako mjesto , gdje će mu biti slobodno Boga spominjati i Božije zapovijedi izvršavati, a ta tražnja jest za Božiji rizaluk i tako samo kod Boga ima veliku mertebu".1) Čaušević se obraća djetetu u vrijeme kad se počinje formirati njegova ličnost. Priča mu o vjeri, običajima, odnosu prema susjedima i prijateljima, odraslima i prirodi. Sve što vidi uokviruje u priču u kojoj nudi sugestivan, nekad dramatično kazan savjet: poštuj druge, čuvaj svoju kulturu i tradiciju! Kad slika likove ne zadržava se na individualnim osobinama, već traži crte koji ih odlikuju kao predsta-vnike naroda. Insistira na etici i doličnom ponašanju i ukazuje kako drugi stvaraju predodžbe o čitavom narodu kroz postupke pojedinaca. Emotivna i imaginarna topografija mu je bogata i raznovrsna, a isto-vremeno uklopljena u život. U pričama nema revanšizma ni mržnje, nacionalnu pripadnost ne koristi kao oružje u borbi protiv drugog i drugačijeg. Ukazujeu na primjere kako se njegov narod odvaja od korijena za razliku od drugih koji njeguju svoj identitet i bore se za integritet i opstanak. Druge uzima za primjer da pokaže kako treba poštovati sebe: "Pa, efen, dragi, taki je jedan propis živjeti u ljubavi i biti u slozi između se. Mi se čudimo kako su druge vjere u slozi i žalimo što nijesmo i mi složni. Nije dosta reći da je sloga potrebna, nego se treba proći dosadašnjih zadirkivanja. Čovjek se mora zarumeniti od stida kad čita jednu novinu koja tobože Islamu služi, pa vidi one riječi, ono nesretno zadirkivanje i nabacivanje kojekakvim gibetima (izrazima): te ovaj je aneksijaš, onaj frankovac, onaj štadlerovac, onaj Srb, a onaj Hrvat. I čovjek se pita: u kom smo to vremenu kad se ovako dijelimo i klevećemo. Mi priznajemo da to ništa ne valja, ali se proći ne moremo, k'o da rečeš–našli smo u tom neku slast–ko, recimo–što pijanac nalazi u piću ili duhandžija u duhanu: a nalaziti u zlu slast što je drugo nego džehilet (grijeh). Jest, i još kakav džehilet, jer nije dosta znati da je sloga lijepa, nego treba biti i uvjerenja da je sloga jamčevina za opstanak, te svom silom nastojati da se uspostavi"( Dedini menakibi). Kompoziciono, knjiga se sastoji od više tematskih cjelina, a sve su zaokružene u jednu sa naglašenom idejom da svaki narod čuva identitet, vjeru i običaje. Imajući u vidu duhovnu snagu tog čovjeka, njegovi savremenici su zapisali: "Kad stojite pred njim, pred tim simpatičnim i ljupko nasmijanim starcem, markantnog i visoko autoritativnog izraza, ne znate da li ste pred kakvim mudžtehidom iz vremena Velikih halifa, ili stojite pred nekim erudi-ivnim, savremenim engleskim filozofom. Provodeći vas kroz svoje veliko poznavanje savremenih vjerskih i svjetovnih problema, toliko vas fascinira da ćete i nehotice poletjeti njegovoj staračkoj ruci". 1) Krajiški pjesnik Husein Šehić, u povodu Čauševićeve smrti, je, između ostalog, napisao: Krajina ti se dugo nadala i molila Boga iskreno za Te, jer Ti si je svom dušom volio i za nju se kao gigant borio...(Velikom Krajišniku Džemaludinu, 1939.godine) Zbirka Dedini menakibi je kao prva didaktička knjiga kod Bošnjaka izazvala nezapamćeno interesovanje čitalaca i izvršila uticaj na pisce tog doba. Oni su prihvatili poetiku pisca da bude vaspitač i moralizator, pa je, nakon Čauševićeva književnost za djecu počela da se odvaja od orijentalne književnoeti, etike i poetike i tražila nove izražajne puteve na vlastitom tlu i u svakodnevnim iskustvima. == '''ANTE LOVRIĆ''' == Jedan od rijetkih pisaca iz ovog perioda koji je nedovoljno po- znat i istražen kao dječji pisac. Živio je u vrijeme austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, pisao je o ljubavi, saradnji, nacionalnoj toleranciji i potrebi suživota. Obrađivao je tematiku kojom su se bavili i ostali pisci; stihove koji izviru iz domoljubne etike usmjerene na poduku i odgoj, ali je upadao u šablone i patetiku. U tekstovima mu je cilj pružiti informaciju (predodžbu, pojam, obavijest, vijest, uputu) ne samo djeci hrvatskog jezičkog područja, nego i bliskog kulturnog kruga. Objavio je veliki broj pjesama i priča u štampi, pa se ta djela uzimaju kao mjerilo umjetničke valorizacije. U njima je imao cilj da uzvisi i ojača vjeru i ponudi pouku u kojoj hrabri i pokazuje kako na kraju trijumfuju Pavda i Istina. Dvije temeljne teme njegovog djela su nered i red: nered je slikao kako bi ukazao na uzroke patnje i kao dobar učitelj spreman da pohvali i nagradi, a red je afirmisao da pokaže kako se različite jedinke mogu postaviti u odgovarajući sistem. Književno djelo Ante Lovrića predstavlja neposredno pripovje-dačko-usmeno obraćanje mladima, a u temelju poetike je vezanost za zavičaj: ma kud se kretao, nosi sve što ima iz okoline: roditelje, braću i sestre, najbližu rodbinu. Ti motivi griju dušu i hrabre u časovima najvećeg bola. Eto ide djedica, Na djedici kapica, Pozdravite djedicu, Kada skine kapicu. (Savjet) Lovrić ne uvodi mlade u prostore patnje i stradanja kako bi na njih uticao kao što su radili savremenici, već životne situacije svodi na igru, a igru koristi da maštom stvori željeni svijet. Omiljena mu je tema Jude, onog Jude kog je Dante smjestio na dno posljednjeg kruga Pakla, pored Bruta, tako da su se zajedno našli, Isusov i Cezarov izdajica. U stihove unosi didaktičku pouku i vjersku dimenziju, naglašava ideje o ljepoti življenja, sreći i dobroti koja mora biti iznad podjela i razlika, a ta raznovrsnost se ogledala i u pristupu i fakturi djela. Tako svijet dječijih predstava izgrađuje kao jedinstvo paralelnih tokova stvarnog i imaginarnog koji funkcioniraju zajedno i daju željene rezultate. U tom jedinstvu je pronašao izvor i inspiraciju pa sa današnjeg aspekta njegova djela predstavljaju svjedočanstvo o složenoj prirodi dječije mašte i tajnama njenih izvora. == '''MURAT HAJROVIĆ''' == U velikom broju djela koja su napisana početkom stoljeća, osjeća se uticaj tradicije orijentalnih naroda. Pisci su uzimali teme i prilagođavali ih svome duhu i vremenu. Najčešće su uzimali iz perzijskog, arapskog i turskog jezika. Jedan od njih je Murat Hajrović, prozni pisac i prevodilac koji pripada krugu onih što su postavili temelje književnosti za djecu u Bosanskoj krajini. Sarađivao u Boš-njaku, Beharu, Osvitu i drugim časopisima. Prevodio sa turskog i arapskog, sakupljao narodne umotvorine i na osnovu njihove tematike pisao, a " utemeljenost ove književnosti u bosansko tlo potvrđuje prije svega fakat da su je stvarali naši ljudi, da su, bez obzira na primarne uzore, u nju unosili naslage vlastitog duhovnog naslijeđa i elemente vlastite stvarnosti i zavičajnosti." 1) Knjiga Priče i dosjetke (1913.) ima 25 priča. Za koje je inspiraciju nalazio u tri izvora: orijentalnoj književnosti, krajiškoj tradiciji i slavenskim legendama. To su priče čije su teme izvan sfere historijske realnosti, u carstvu igre, mašte i imaginarnih događaja. U vremenu nereda, moralnog posrtanja i nepoštovanja vjere, vlasti, porodične tradicije i razuma, Hajrović je literarno ukazao na uzroke zla nudeći moguća rješenja. Ne traga za neobičnim doživljajima ni rijetkim temama već uzima svakodnevne motive koji su djetetu bliski i na njima gradi konstrukciju fabule. Priče su u produhovljenoj verziji obnovile narodne motive iz orijentalne književnosti što se naročito vidi u bajci Sabur u kojoj je širok spektar patnje i stradanja, ali i potreba opreza (sabura) što na kraju dovodi do iskupljenja i praštanja. Strpljenje je najveća vrlina -poruka je priče. Strpljenjem se grade bolji svjetovi, a nade se pretvaraju u iluziju stvarnosti. Osobinu ovog pisca je jednostavnost stila i ljepota jezika koji je je živ i dinamičan, pun zapleta i preokreta, jasan i jednostavan, prilagođen uzrastu najmlađih. Od čitalaca pisac traži da učestvuju u kreiranju priče, da daju mišljenje, pita ih, savjetuje i konsultira. Kontakt sa čitaocima je novina u književnosti, a njegove priče svje-doče o ličnim etičkim porukama, čovjekoljublju i drugim ljudskim vrijednostima do kojih pisac i čitalac dolaze zajedničkom komunika-cijom. Oni zauzimaju stavove o ljudskim vrlinama i manama i afirmišu ih kao korisne i potrebne. Odgojna strana, međutim, nije djelotvorna ako ne proizlazi iz imaginarne potencije što pisac zna, pa navodi čitaoca na kreativno razmišljanje i samostalno zaključivanje. "Bio nekakav čovjek koji se i dan i noć trudio, dok nije stekao hadžijski trošak, pa naumi hadž učiniti. Ali, pošto je bio jedinjak u svoje matere, ona ga odvraćaše od hadža, govoreći: - Moj sinko, ti si u mene jedinjak, nemoj ići na Ćabu, jer ja ne mogu sama ostati! - On ne htjede odustati od svoje nakane, već se spremi i pođe. Idući tako jedan dan, prispije u prvi grad i padne u jedan han. Te večeri ode na jaciju u džamiju, pa pošto klanja jaciju, ostane sam u džamiji da još klanja. - Ali, ne lezi vraže! U blizini džamije neki hrsuz udari na jednu kuću da je oplijeni, na što ga komšije opaze, te ga okupe. - Hrsuz bježi, a oni za njim. Hrsuz okrene džamiji, a oni za njim. A kad biše kod džamije, nesta hrsuza, ko da je u zemlju propao. Pretražujući oko džamije, da se nije gdjegod sakrio, pope se jedan od njih, i proviri na prozor, pa opazivši ovog hadžiju u džamiji, pomisli da je to onaj hrsuz, što im se sakrio, i poviče društvu: - Hajte ovamo, eno njega u džamiji - bajagi klanja! Oni se iskupe, otvore džamiju i poviču: - Ha, lopove jedan, sad si se razmahao klanjati, a malo prije si htio pokrasti našega komšiju! - On se iznenadi da nije mogao ni jedne progovoriti. Oni ga napokon svežu, i kad je da osvanuo, dovedu ga na sud. - Pošto su u toj stvari bili gotovi svjedoci, sud je osudio, da mu se odsiječe ruka, a onda da se provede kroz čaršiju i da se poviče: - Ovako će biti svakome ko se god usudi krasti! - Ne, vi nemojte vikati, dočeka on. Vi vičite: ovako će biti svakome ko se usudi ne poslušati svoje matere! Kad ga zapitaše zašto, on im kaže da je pošao na hadž bez materine dozvole, te ga je za to ta nesreća stigla, a da on nije nikada ni bio hrsuz. Kad oni razumješe, pustiše ga, a on se odmah vrati kući."1) Narodnim pričama Hajrović je dao vlastiti pečat i obilježje: stvaralačku sadašnjost, stilsku i kompozicionu jednostavnost, lahkoću pričanja i emocionalnost, pa su u svom vremenu bile čitane. Ima u njima proplamsaja koji ih i danas čine zanimljivim i simbola koji imaju i danas svoju etičku vrijednost. Dobrota je sinonim za ljudsko biće, pa je ta misao kod Hajrovića noseća poruka, prepoznatljiva kod svih priča. Etičke vrijednosti iz usmene tradicije je digao na nivo umjetnine i pokazao snagu svoje individulnosti. "Proces preplitanja poetike usmenoga i poetika pisanoga u nas je bez iznimke u kronološkom slijedu i s obzirom na stilske formacije. Dašto, uvijek adekvatno pojedinomu književnom smjeru i ne uvijek u istomu intenzitetu. Proces je u pravilu očitovan na tri načina: a) komentiranjem i sakupljanjem, b) cjelovito inkorporiranim primjerima, c) govorenjem na narodnu, odnosno nasljedovanjem jezika i stila usmenoknjiževnoga stvaralaštva i novim osmišljavanjem njegovih motiva i tema".1) Gradeći žanr umjetničke priče na temelju narodne tradicje, Hajrović je koristio različite modele: 1. specifični odnosi među događajima koji uzrokuju zaplet (Sabur) integriran u vrijeme u kom je priča nastala. 2. zaplet transponira sa akcije na likove čime rađa dijalektiku istosti i istovjetnost, dajući dinamiku i slojevitost pripovijednoj strkturi ( Slušaj roditelje) i 3. u naratologiji koristi metodu kontinuiranog razvoja rad- nje kojoj je u prvom planu status semiotičke neizvjenosti ( kad otac posumnja u vezu između svoje žene i nepoznatog mladića). Konstruisao je priču tako da se, kao i svaka bajka, zasniva na suprotnostima kako bi dokazao da Dobro uvijek pobjeđuje. Bajke se događaju u prirodi kao areni koja čini jedinstvo sa čovjekom i u kojoj se nalaze sve suprotnosti. Sve može biti iluzija, djeca mogu i ne povjerovati u njegovu priču, ali poetika pisca i nije utemeljena na nastojanju da mu vjeruju, nego da im ponudi svoju viziju. Mada je književno djelo Murata Hajrovića sa današnjeg aspekta torzično sa naglašenom didaktikom i deskripcijom, ono je i dokumenat o vremenu koje je od pisaca zahtijevalo takav tip literature. == '''PETAR KOČIĆ''' == Pisac u čijoj strukturi književnog djela je progovorio obespravljeni bosanski čovjek kao nemoćna žrtva i kazao patnje i stradanja, naglašavajući ideale slobode, pravde i jednakosti. Književno djelo Petra Kočića je nadahnuta priča o Bosni i slobodi, o životu bez tereta tuđinske vlasti, san o ljepšem sutra. To je naglašavao i u pričama, komedijama, poetskoproznim medaljonima i drugim djelima u kojima je pokazao smisao za psihološko nijansiranje ljudske duše u prelomnim životnim situacijama. Čitaoci su primali te informacije u vidu podražaja, pohranjivali ih u memoriju i po potrebi ponovo prizivali i upotrebljavali, pa su neke Kočićeve sugestije s početka prošlog stoljeća aktuelne i do današnjih dana. Kočićevu sklonost ka literaturi je obilježila sredina u kojoj je odrastao, a koja je imala bogatu tradiciju. Rano je ostao bez roditelja, pa je prošao životnu školu kroz koju ga je vodila baba -Vida koja mu je pričala o prošlosti. Prva slova naučio je u manastiru, a školovanje u Sarajevu i Beogradu formiralo ga je u čovjeka karakterističnih poglede koje je unosio u djela i davao im simbolična značenja. U to vrijeme upravitelj u Bosni i Hercegovini je bio Benjamin Kalaj koji vlada dvadesetak godina. Njegovom vladavinom nisu bili zadovoljni ni katolici, ni pravoslavni ni muslimani, jer je svaki narod smatrao da im je položaj najteži. Srbi su se osjetili odvojenim od matice Srbije, Hrvati da će biti ugrožene njihove slobode, a muslimani su osjećali da se zbivaju događaji dalekosežni za njihov opstanak. Kočić se počeo se baviti književnim radom veoma rano: godine 1902. objavio je zbirku pripovijedaka S planine i ispod planine u kojoj su priče Đurini zapisi, Jablan, Grob Slatke Duše, Istiniti zulum Simeuna Đaka, Mrguda i Kod Markanovog točka. U njoj je ne samo svjedok, nego i učesnik događaja koji predstavljaju prelomne godine u historiji krajiškog naroda, kad ljude treba zaštititi i pokazati koji put trebaju slijediti. Da bi to postigao povezivao je psihemske narativne figure sa sociemskim figurama vlastitog etnosa vješto ih sučeljavajući kao "figure protivnika" prema figurama tzv. "mi-taboru", odnosno suprotstavlja vlast - narod. U tom konfrontiranju ide u sfere poredbi i refleksija koje vode do poetičnog romantizma. "Priča se da je jedan Kočićev predak sa Zmijanja u stara i prastara turska vremena, u vremena borbe protiv ukmećivanja, stajao bez glave kao u zemlju ukopan dok mu je iz vratnih žila šibala krv u vrelim mlazovima i prskala po begovskom čardaku. U tom istinitom događaju ima neke čudne simbolike, poetske, krvave, gorostasne, bujne, dinamične i legendarne."1) Kočić, opsjednut apsolutom tradicije, u prozi traga za analo-gnim predodžbama koje će naglasiti njegov odnos prema prošlosti. Djetinjstvo je proveo u postojbini priče, pa je tako afirmisao tradi-cionalni način pripovijedanja u kom likovi svojom dobrodušnošću postaju bliski čitaocima. Zato djelo osim realističkih pasaža nosi čudesnost i mitologičnost iz poetičkog svojstva usmene književnosti. Ponikavši u rustikalnoj sredini i napajajući se sa vrela narodnog pripovjedača, Kočić je naslikao najtananije niti koje spajaju ljude i predjele, tragao za unutrašnjim sjajem duše koji nikad ne gasne, ni kad je muka prevelika, kad prekorači svaku mjeru trpljenja. Druga zbirka pod istim naslovom štampana je 1904. i u njoj su priče Jelike i omorike, Kroz maglu, Kroz svjetlost, Mračajski proto i Jazavac pred sudom, treća istoimena knjiga štampana je 1905. U njoj su priče Mejdan Simenuna Đaka, Iz starostavne knjige Simeuna Đaka, Rakijo, majko, Pjesma mladosti, sa zbora i Jance. Kočić je dao je sociemske figure koje su neposredno sukobljene (bogati-siromašni,Krajišnici-tuđinci, dobro-zlo, eksploatatori-eksploa-tisani) i na njima zasnivao fabularnu tenziju. Koristeći te figure gradi prozno-poetski niz u kom možemo prepoznati detalje iz svijeta u kom je živio. Zato njegova djela imaju naglašenu rodoljubivu tematiku, predstavljaju krik protiv ugnjetavanja, nepravde i socijalne nejednakosti, a jezik se odlikuje leksikom kojom je obogatio bosanskoherce-govačku književnosti. U njegovom djelu čovjek se stalno sa nekim sukobljava: sa okolinom, sa vlašću i sa prirodom. Čovjek i priroda nose suprotnosti i predstavljaju samo za sebe veliku tajnu krećući se između etičkih krajnosti. Godine 1910. je izdao zbirku Jauci sa Zmijanja (Molitva, Kroz mećavu, Vukov gaj, Zmijanje). Poznate su mu i pjesme u prozi Kmeti, Slobodi i Težak u kojima na lirski način govori o emocionalnom odnosu prema svijetu: "Mnogi su vijekovi, mnoga pokoljenja i pjesnici slavili Tebe. Mnoga se svježa krv lija za Te i u ime Tvoje. Sa tvojih kao krv crvenih usana, vječito struje i šume slatke opojne riječi koje vijekovima iz temelja potresaju, koje pregaženo roblje do uzdrhtalog zanosa ushićuju".1) Tema Kočićevog književnog djela je život bosanskog seljaka na razmeđi starog i novog, prošlosti i sadašnjosti, želja i mogućnosti. Pisac vodi čitaoce u prostore svoje utopijske, mitske i fantastične svijesti koja je opreka stvarnosti i nalazi u njoj zadovoljenje nacio-nalnog sna. Priče su pune različitih pjesničkih slika i događaja, a ispod tekstualne vizure se krije ozbiljnost života. Po tim osobinama on je angažiran pisac, uronjen u vrijeme, a sklonost lirskom slikanju i dramatici je osnovno obilježje. Stvorio je veliki broj likova, galeriju krajiško-srpskog folklora u kojoj se nalaze čudaci, smetenjaci, ljudi uronjeni u prošlost, ali i plemeniti heroji koji se bore za bolje sutra. Među njima su lukavi David Štrbac, šaljivi, hvalisavi i tragični Simeun Đak, surovi i mračni mračajski Proto, zaneseni Relja Knežević, poetični Mijo izgubljen u vremenu i prostoru, primitivni i ograničeni Jure Piligrap, tragična Mrguda, dječak Lujo i drugi koji defiluju pred čitaocima i ostavljaju u njima dubok trag. Kočićeva umjetnost počiva na čvornatim gorštacima koje slika kao sastavni dio prirode koja se sa čovjekom sliva u stvaralački poriv. "Sa čistog, blistavog neba, prosipa se živa, treperava, vesela svjetlost. Miriše drijemovac, to rano, drjemovno, planinsko cvijeće. Po vlažnim proplancima, zeleni se zadovoljni, kočoperasti kukurjek, a sa suhih prisojnih kamenjaka između spržene, trule bujadi počinju se plaviti mirišljave ljubičice. Ptice slađano i skladno cvrkuću i dršćući u nježnom, razdraganom uzbuđenju, prelijeću, s grane na granu. Kroz čađave komjenove tihano šumi dim, i veselo, lagano se povija kroz tanki, bljedunjavo svijetli proljetni vazduh, gubeći se u tužnoj, ledenoj modrini jelove šume, što se ponosito nadnijela nad selom". Jelike moje i omorike, i ja se više ničemu ne nadam; i moj je život kao i vaš pun nježne, duboke čežnje; ali – srce pišti, niko ga ne čuje; suze teku, niko ih ne vidi. Vaše oštre, piljaste bodlje, to su sleđene suze – dobro ja to znam! – a njihova zelena boja, tu je čežnja, duboka, nježna čežnja za vječito zelenim proljećem koje nam neće nikada doći!…. Srca pište, niko ih ne čuje; suze teku, niko ih ne vidi."(Jelike i omorike).1) Ono što moramo naglasiti je poznavanje krajiškog folklora i slavenske mitologije. To je matrica na kojoj treba dijalogizirati sa Kočićevim djelom koje po tim segmentima predstavlja sliku vremena i naroda, kompilaciju poezije i proze, vapaj za prošlošću i viziju budućnosti. "Petar Kočić je daleko od nas po onome protiv čega se borio, a blizak nam je po onome kako se borio. On je u mnogo čemu sinteza našeg tempera-menta, naših strasti, vere, zabluda, bolova, naše nedovršenosti i najzad - nagoveštaja svega onoga što je u nama plemenito. O Kočiću se često mislilo i govorilo, a to se čini i danas, da je gorostas sa raspuknutim srcem između politike i literature. Međutim, on je po prevashodstvu borac, patriota, puls naše vekovne borbe, njen plemeniti grč i napor da se krene napred. Otuda je on isti i kad vodi politiku i kad piše literaturu, i kad sneva o budućnosti, i kad misli o prošlosti – kada jedno i drugi duboko spaja u sebi. On je pesnik u svakom svom poslu, sa zanosom i strašću čini sve što treba: poetski je nadahnut u najvećim političkim okršajima, uvek duboko uveren da svršava veliki historijski posao, da ispunjava zaveštanje predaka i da zadužuje buduća pokolenja".1) Vrijednost tog djela je u slikama duha i mentaliteta Krajišnika, čovjeka iskrenog, otvorenog, zanesenog i zagledanog u nacionalno biće, prepredenog, lukavog i uvijek spremnog na humor i satiru, spre-mnost da se podsmjehne sebi i drugima. Često se služio metodom simbolizacije zbilje i hiperbolizacijom, pa je tu stvaralačku invenciju koristio da progovori oslobođenim glasom svoga bića. U djelu je naslikao jedinku koja se suprotstavlja predstavnicima zakona i snagu prirode iz koje crpi snagu. Takav je Vuk u Vukovom gaju, Mijo-Slatka duša u priči Grob Slatke duše, David u komediji Jazavac pred sudom. Likovi su složeni, a u dubini čitalac nalazi zanesenjake koji su iz postojbine Kraljevića Marka i Budaline Tala, zalutali u vremenu, imaju svoje snove i pokušavaju da ih ostvare. "Kočić je s jednakim žarom i zanosom pisao književnoumjetnička djela, političke pamflete i publicističke radove, govorio o kmetovskom pitanju u Bosanskom saboru, bio zaokupljen etnografskim, sociologijskim i povijesnim pitanjima svoga zavičaja, čvrsto i beskompromisno zastupao određena etička, literarna i politička gledišta u privatnoj i službenoj korespondenciji, na javnim mjestima i u privatnom životu. U takvom žrvnju stalne društveno – političke i kulturno–prosvjetne angažiranosti, i neprekidne borbe za socijalna i nacionalna prava svoga naroda, u vječitom strahu od proganjanja i zatvaranja, teško je bilo biti u toku književnih zbivanja, održati se na razini modernog literata, udovoljiti zahtjevima suvremene književne znanosti: kritike i književne teorije, a opet ostati svoj: izvoran i angažiran."1) Motivi su i osipanje porodica, rušenje tradicije i dolazak novog čemu se nije radovao. Selo i seljaci nisu izložba folklornog i prazni-čnog ruha, niti samo opis paćenika u mrežama bogatih - njegovo djelo je široka slika teškog nacionalnog položaja i statusa, pa priče imaju cilj da mobiliziraju narod, odgojno utiču i pripremaju za otpor. Da bi to postigao bira tipske pojedinačnosti i semantički ih oblikuje. Najbolji primjer je priča Jablan u kojoj je pokazao sposobnost u nijansiranju osjećanja kroz dirljivu priču o djetinjoj ljubavi prema biku Jablanu, strah pred borbu s carskim Rudonjom, snovi, nade i radost nakon pobjede. Sve faze je slikao metodom gradacije držeći čitaoce vezane za djelo i vodeći ih kroz fabularne tokove: "Odavno se uhvatio sumrak. Na strnjištu ispod sela u jednoj zabrdici skupio se Lujo sav pod haljinicu. Samo mu viri pjegavo lice s krupnim, grahorastim očima i nekoliko pramičaka žućkaste kose, rasute po čelu. Pred njim na nekoliko koraka pase Jablan…"2) Kočić je bio satiričar, a te je sklonosti pokazao u komediji Jazavac pred sudom. Satira je služila kao oružje kojim se obra-čunavao sa tuđinskom vlašću u Bosni, mogućnost da pruži narodu moralnu podršku ukazujući na njegovu etičku superiornost. "Šibajući perfidnu politiku austrijske carevine i okupatorsku birokratiju, Kočić se svetio za sramotu ponižavajućeg ropstva i budio nacionalnu i političku svijest svoga naroda. Njegove satire Jazavac pred sudom i Sudanija izvršile su u doba austrijske okupacije i krupnu društvenu funkciju, agitirajući protiv okupatora koji je porobio bosanski narod. 3) U proljeće 1913. je nervno obolio. Smjestili su ga u duševnu bolnicu u Beogradu gdje je iz dana u dan kopnio, nestajao i iščezavao. "i ničim se nije njegovo telo razlikovalo od ostalih u mrtvačnici, sem po vojničkoj šajkači na glavi, kojom su rodoljubivi bolničari obeležili da je umro borac i veliki čovek Petar Kočić".1) Kočićev život je po mnogo čemu simboličan: rođen je 1877. - godinu uoči Berlinskog kongresa na kom će Bosnu i Hercegovinu dati na upravu Austriji, živio u vrijeme kad je Bosna vodila najodlu-čniju bitku za slobodu, a umro 1916. u okupiranom Beogradu. Značaj Kočićevog djela je što je promijenio diskurs promatra-nja u dramatičnom trenutku historijskih zbivanja: do njegove pojave likovi su bili imaginarni, uljepšani, zadovoljni životom, uvijek na nekim proslavama i svadbama, sretni i zadovoljni. Pisac ih je naslikao u realnom ambijentu i novoj ulozi stradalnika, buntovnika i boraca, pa se smatra utemeljiteljem krajiške borbene literature. U misaono - tematskom i fabularnom smislu je više baštinio sve što je vrijedno iz najfinijih tokova tradicije i napisao djelo u kom poniranjem u ljudske sudbine magičnom snagom uvlači čitaoce da postanu ne samo promatrači zbivanja, nego i istinski saučesnici. == '''FEJZULAH ČAVKIĆ''' == Fejzulah Čavkić je objavio veliki broj pripovijedaka u Saraje-vskom listu od 1904. do 1909. godine (i nekoliko priča za djecu.) i jedan je od temeljaca krajiške dječije literature. Pisao je prozno-poetske reportaže iz Krajine u kojima razmišlja o ljepoti zavičajnog podneblja. Sa umjetničkog aspekta nije pisac kog bi trebalo dublje bilježiti i pamtiti, mada je poznavao dječiju psihologiju. Čavkić je cjelokupno djelo posvetio zavičaju, pa slika njegove ljepote i malog čovjeka koji se u takvom ambijentu bori za mjesto pod suncem. Opisivao je mijene godišnjih doba koje vidi u promjenama boja prirode, a u opise projektovao misli o ljudima. Nije slikao priro-du, već ju je asimilirao a preko nje govorio o svom unutrašnjem svije-tu. Po tim osobinama priče, koje je ona nazivao crtice, predstavljaju novost, jer je opisao život i običaje Krajišnika sa uputom kako treba čovjek da se pridržava normi da bi očuvao dostojanstvo. Poruke ugrađuje u opise pejzaža i stvara didaktično-poučnu priče među kojima se izdvajaju "Otac" i "Na putu" u kojima je u prvom planu ljudska osama u kojoj se miješaju java i san. Čovjek je uronjen u pejzaž i stopio se sa njim kao dio prirode. Spajajući čovjeka i prirodu stvara slike ljudi i krajeva u čijem je prvom planu život siromašan i sveden na elementarnu egzistenciju. Zato je humanost temeljna vrije-dnost njegove literature i to humanost u kojoj su u prvom planu blagost, razumijevanje i trpljenje. " Sunce se k'o veliki krug s jatom grimiznih i zlatnih oblaka spušta sve niže k zapadu za golemu planinu Plješevicu. More svjetla razlilo se po Bihaćkoj dolini, po okolini bihaćkoj, po šumama i brdima, što se steru istočno od Bihaća, a dva dječaka idu za kravama i nose u rukama gomilu knjiga. Mrtva tišina razlila se uzduhom što se stere iznad Ripča, iznad Spahića i Brekovice, iznad sve bihaćke okoline, te očekivala skoru promjenu - da bijeli dan zamijeni tavna noćca. Hasan je još uvijek u strahu. Sad će ga neko upitati: Zašto si odsjekao onaj grabić u šumi, pa ga bacio? Jesi li to učio u školi!" 1) Književno djelo nosi osobine njegove ličnosti: nezavisne, slo-bodne, iskrene, poštene i tolerantne. On priču gradi sporo i temeljito, brusi jezički izraz do perfekcije, bira teme za koje smatra da su zanimljive i za djecu i odrasle i stvara priče kojima je dao pečat i svoje ličnosti i obilježje trajnosti. U pričama daje uvid u stvarnost i smjenu paradigmi što uzrokuje asocijacije u dušama junaka koje se kreću od sumornih boja do vedrih, razigranih tonova. Ono što pobu-đuje interes naučnih radnika je neuobičajenost u fabularnoj koncepciji priče, jer je pisao priče To je priča žurnalističko-reporterskog tipa u kojima ima i poezije i bajke i drame i umjetničke priče i realističke pripovijetke, pa se odupire svakom žanrovskom ograničenju i kodificiranju. Simbolika je u njegovanju iluzija kod čitalaca o svijetu kao oazi djetinjstva, a građu je crpio iz okoline. U djelu su naglašene auto-biografske crte. Čavkić je maštar, dočarava nove svjetove, ali je isto-vremeno ukorijenjen u realnost koja postaje ishodište u traženju svrhe i smisla života. Njegova književna alhemija vješto posreduje između dječijeg i objektivnog svijeta, zbilje i imaginacije, stvarnosti i mašte. Za takav način pisanja je bilo potrebno poznavanje, pa i korelacija zavičajnog podneblja i dječije duše, a Čavkić je potvrdio da dobro pozna i jedno i drugo. == '''ŠTEFA JURKIĆ''' == Rijetki su pisci - žene u krajiškoj književnosti, a osobito u generaciji prethodnika. Štefa Jurkić je jedan od takvih, a uz to i najproduktivnija u krajiškoj dječijoj književnosti, mada njena djela nisu lako i često dolazila do čitalaca. U stilu Jagode Truhelke i Ivane Brlić-Mažuranić, piše tekstove u kojima kroz alegoriju govori ljudske istine koje predstavljaju zapitanost pred nejasnim i nepoznatim, pokušaj da se svijet shvati i obuhvati dječijim čulima, želja da se pomjere granice saznanja izvan svijeta prisutnih stvari i poznatih događaja. To je tip umjetničke priče u kojoj likovi izrastaju u simbole i naglašena ideja da nije sreća u zadovoljavanju ličnih interesa, nego u žrtvovanju za druge. U njima ima čuda iz slavenskih legendi, stvarnih događaja, patnje i stradanja, a poezija joj se često ne uklapa u teorijski zacrtane tokove. Jedna od karakterističnih je "Jutro" u kojoj nudi pogled na djetinjstvo i poetiku kako se djevojčice i dječaci prepušteni stihiji, bore se za bolje sutra i nestaju u vrtlogu života. Likove gradi koristeći leksemske grupe iz poetskog svijeta narodne tradicije. Štefa Jurkić piše književno-ispovjednu prozu u kojoj naglašava prošlost kao opomenu na vrijeme koje je iza nas. Djela su vjerskog karaktera, a najčešće obrađuje teme iz biblijskih legendi i slavenskih mitova. Na zanimljiv način je obradila poznatu legendu kako su se u davna vremena narodi mrzili i počeli graditi između sebe zidine, kule i utvrde, pa se Bog naljutio i izmiješao jezike tako da jedan drugoga nisu mogli razumjeti. Otada su počeli tražiti načine da se razumiju i shvate. Sossirovu tezu da je jezik vrsta prešutnog sporazuma između čitatelja i pisca, možemo vidjeti na književnom djelu Štefe Jurkić. Jurkić je pisala i poeziju za najmlađe. U njoj ima i stihova koji pokazuju snagu njene stvaralačke ličnosti, ali i nonsensnih stihova kojima je u prvom planu muzikalnost: Hajd' poskoči, Pa mi dođi, Pa da vidim, Kol'ko možeš, Malena! Mama će ti nešto dati Pa ćemo se Mi igrati Malena! Ona uspijeva da čitaoce uvuče u jezičke igre, da ih očara i poetski otjelotvori njihove snove. Znala je probuditi u osjećaj za lijepo, obične pojave pretvoriti u bajku, staviti u pokret svakodnevne predmete. To kazuje fabulom jednostavne strukture koja nema digre-sija, dodatnih epizoda i retardacija, pričanje lako, jezik jasan i prila-gođen uzrastu djeteta. Tako stvara spone sa svijetom i literarno ih uobličava u topla kazivanja koja su natopljena vjerom u mladost i budućnost. Sve to daje punoću njenim sugestijama potreban nivo umjetnine u čijem prvom planu je refleksivnost, ali je prvenstveno značajna sa aspekta historijske vrijednosti == '''MURAT ŠUVALIĆ''' == Krajišnici, sve tamo do Banje Luke su njegovali tradiciju kao oružje u odbrani svoga identiteta i prostora na kom se stoljećima sukobljavaju interesi svjetskih sila. Branili su se od mletačkih ćesara i francuskih kraljeva i austrougarskih careva koji su se dovijali kako da udobrovolje svojeglave Krajišnike i stabilizuju režime na ovom trusnom tlu. Krajina je mjesto gdje se stoljećima dodiruju Istok i Zapad, vjetrometina na kojoj su živjeli krajiški muslimani, pravoslavci i katolici. Na takvoj vjetrometini pisao je i Murat Šuvalić poeziju, prozu i publicističke tekstove i gradio tematski krug djela u koja je unosio životne poglede i pedagoške poruke. Šuvalić je pjesnik, pripovjedač, satiričar i publicista. Znao je nekoliko jezika, bio živi "leksikon znanja" i “najčitaniji beletrista-književnik bosanskih muslimana skoro čitav jedan decenij"1). Kompoziciju djela je gradio na granici između realističke priče i bajke, pa djeluju iskreno i moderno, svedene na potrebnu mjeru. Djela nemaju namjensku ulogu, nisu podešene određenom uzrastu, ali su pisane za sve kojima treba nešto kazati, poučiti i podvući. “Ne znam da postoji grana nauke u koju se nije razumijevao. Povijest i zemljopis je tako dobro poznavao, da je svojim znanjem znao iznenaditi i profesore kojima je to bio glavni predmet” 2) - napisao je Husein Šehić. Pisao je sve žanrove koji su tada bili dostupni piscima, bio beskompromisan borac za prava ugroženih, ukazivao na mane društva i pojedinaca, primitivizam predstavnika vlasti, imao oštro pero, izgra-đen stil, vrstan jezik i smjelost da udari po problemima. Zbog nesla-ganja sa režimom stare Jugoslavije bio je izbrisan sa karte bosansko-hercegovačke književnosti i kulture, proveo dugo u zatvorima, čak i u zloglasnoj bihaćkoj Kuli, ali je usprkos tome, ili možda upravo zbog toga, bio omiljen kod čitalaca. Kao posljedica teškog života rano je obolio i umro u 40-toj godini, a ni najstariji Krupljani ne pamte da je bila veća dženaza u ovom gradu. U tekstovima je slikao vrijeme i prilike u Krajini između dva rata i težak život muslimana. U izdanju PRVE MUSLIMANSKE KNJIŽARE Bekira Kalajdžića 1942. godine je posthumno objavljena zbirka Izabrane pripovijesti, a 1987. Izabrana djela Murata Šuvalića. To su bili značajni koraci u afirmaciji ovog krajiškog pisca koji je znao naslikati vrijeme i ljude, a najsnažniju sliku vremena je dao u pričama Moj junac, Na Jagodnjaku, Priča o Fahrudin-begu, Saida, Prosjak Osman, Kočijaš Mahmut, pjesmama Gorki šimširovi i Poruka, te članku Selenje bosanskohercegovačkih muslimana u Tursku. Imeno-vao je uzročnike zla, ukazivao na posljedice, pa mu je djelo autentičan dokumenat o vremenu. Ukazivao je na opasnosti koje prijete Bošnja-cima sa svih strana, na rušitelje vjere i tradicije, pa je bio više od šest decenija bio tabutema za čitaoce. U priče je inkorporirao saznanja o sprezi vlasti i zločina proširujući spoznaje vlastitim iskustvima. U priči “Na Jagodnjaku” opisao je četnikovanje Goluba Babića koji je 1876.godine popalio muslimanske kuće i džamije u Arapuši i Jasenici, opljačkao sela i potjerao stoku u Risovac. U putu je sreo dva mladića, dva brata Čatakovića iz Cazina koje je uhvatio, nabio na kolac i ispekao na vatri. Međutim, svaki zločinac na bilo koji način odgovara za zlo koje je činio - to je poruka Šuvalićevih priča. Zato je i izbrisan sa karte književnosti. Krili su ga da bi sakrili svoja zlodjela. "Kako im je on pričao o uspomenama iz svoje mladosti, spomenuo je krvopiju Goluba Babića i njegove okrutne pokolje i nabijanje na kolac braće Čatakovića. Jedan Sarajlija tad mu je rekao: - Baš je neki dan, u Sarajevu, kao olinjao, ćorav kudrov crkao i Golub Babić, bijedan i poderan, prezren i bez ikoga. Bio je pijanica i denuncijat. Služeći gradskoj policiji kao kongedent (doušnik) imao je plaću od 3o forinti mjesečno." 1) Kompozicija priča mu je zanimljiva: mijenja scene i likove, uvodi nova stanja i događaje i priče čini ekspresivnim i dinamičnim, pa čitalac nikad ne zna kako će se završiti. Ti završeci su tragični, bolni i traumatični, a uvijek poučni, jer je cilj pisca naći primjere na kojima će konstruisati svoju didaktičku poruku korisnu i za djecu i odrasle. Razvija paralelne radnje, pa neke imaju složenu romanesknu formu i tako stvara djela u kojima se susreću pripovijetka i roman sa bogatom događajnom potkom. "Jedna od osnovnih značajki "priče" što iznosi neki događajni sljed u njegovoj mnogostranosti, pa i onda kada mu je završetak poučan i navodi čitatelja na određen zaključak (primjer su bajka i didaktički roman). Što je pak "priča" opsežnija, primjerice njezina romaneskna obrada, to se više usložnjava i značenjska strana pripovjednog teksta. Događajna potka, koja je građena kao sraz različitih likova, osigurava značenjsku mnogostranost teksta." 2) U novelama alegoričnog tipa (Moj junac, Prosjak Osman), ismijavao je vlast, a osobito bana Vrbaske banovine koji je po zanima-nju bio mesar, poslan iz Srbije dekretom kralja. Priča se da mu je ban nudio sahan dukata da ne objavi priču “Moj junac”, ali je Šuvalić odbio, mada je živio siromašno. Književno djelo ima cilj da ukaže na opasnosti što prijete da sruše etičke norme i vjerske vrijednosti jednog naroda. Ukazivao je na zlo i pokazivao prstom na uzročnike. U takvom kontekstu je razvijao lirsko-epsku dimenziju svoga djela: “Palila je srpanjska žega kao žeravica. Una se gubila među pijeskom i sedrama ,kao da će usahnuti, stvarajući plaže bijele, pješčane pustoši. Sva je ljetina tako brzo i tako sigurno izumirala u nepovrat, u propast je hitala. Izgori grmlje i crvena bojolika rujevina. Kao da je došao onaj sudnji dan, vaskolika je Bosanska krajina preplanula.”1) Njegov prijatelj i savremenik, u stilu krajiške epistolarne lirike, posvetio mu je stihove: Ozelenjuju tvoj mezar pod grbavom šljivom. Niz nišan ti se ne slijevaju kapi kiše, Jer ti, druže, nišana nemaš. (A koliko si ti podigao nišana, Koji se porušiti neće?!). ("HUSEIN ŠEHIĆ: Sjećanje na mrtvog druga(1939). Mada su Šuvalićeva uvijek na razmeđi između umjetnosti, dokumentaristike i patetike, ona su inspirativna prozno-poetska tkanja o ljepoti krupskih sokaka, čaršija, mahala, lipa. Una je metafora života, mjesto ljubavi i svjedok ljudskih tragedija. Te segmente je podigao na nivo univerzalnog iskaza prekrivajući ih meditativnim elementima u kojima su naglašeni njegovi životni nazori koji estetski korespondiraju sa i vremenom u kom je on živio. == '''JELENA BILBIJA''' == U generaciji prethodnika bila je među onima koji su svoje ideale vezali za slobodu i nacionalni identitet i bezbrižno djetinjstvo i ti ideali su naglašeni u poetici njenog djela. Objavila je: Priče za djecu, Beograd, 1932.; Priče o selu i gradu, Beograd, 1934.; Bakina prasad, Beograd, 1946.; Briki i druge priče, Beograd, 1947. Knjiže-vno djelo je, za vrijeme u kom je pisala, obimno i značajno i na njemu su se odgajale generacije mladih. Čitaocima je nazanimljivija zbirka Briki i druge priče u čije se neomeđene prostore uliva široki nesputani život sa svim nepredvidljivim bogatim mnoštvom događaja. Kiplingovom metodologijom otvara priče o dječaku što je odrastao u šumi, pa dolazi u selo i pokušava snaći u urbanoj sredini. Nailazi na probleme i prepreke, sukobljava se sa njima i pokušava očuvati vrijednosti koje je stekao u netaknutoj prirodi. Naglašen je kontrast između rustikalne i urbane sredine i afirmiše ono prvo kao vrelo na kom se čovjek napaja snagom. Priču prati, kao imaginarna sjenka, predstava o neuhvatljivim obrisima svijeta slika u kome stvarnost mašti otvara prostor igre i sna. "Gledao je oko sebe, gledao i nikako da shvati kako su ljudi napravili tako visoke kuće, kako se spratovi drže da ne padnu na ulicu, kako se onaj gore popeo pod krov sa zemlje. Gledao je čudesa i nikako nije vjerovao da sve to gleda vlastitim očima".1) Bilbija koristi motive poznatih svjetskih pisaca (Knjiga o Džungli, Bambi, Hajdi i dr.). Znalački je tradicionalne teme prilago-đavala zavičajnom podneblju monološkom funkcijom koja je suge-stivna i ima određenu namjenu. I tim pristupom i jezičko-stilskim inovacijama predstavlja zaokret prema novom načinu govora i mode-rnim strukturama. Riječ je o pričama u zmajevskom duhu sa tradicio-nalnim i rustikalnim temama i klasičnim književnim postupcima koje odlikuje lahkoća pričanja, komunikativnost, smisao za igru i zabavu. Zapažanja pretvara u zanimljivu fabulu o snovima koji se sukoblja-vaju sa stvarnošću, animira čitaoce na razmišljanje i ukazuje na neraskidive veze među ljudima. Priče potvrđuju neiscrpnost naracije, sveže su i ekspresivne, nekad na nivou gorštačke leksike u kojoj ima i jednostavnosti i iskrenosti, ali i straha pred veličinom svijeta u kom se nalazi. Njena književnost je potvrda da je evropska dječija literatura bila prisutna kod naših pisaca i čitalaca. == '''IVO KOZARČANIN''' == Kod pisaca postoji želja da u govor djela uvede inovacije, pa i kod Kozarčanina. Imao je smisao za maštovito prikazivanje svijeta, ali svoju darovitost nije uspio zaokružiti u zrelu umjetničku cjelinu. Kozarčanin govori o predmetima i bićima iz najbliže okoline, a viziju svijeta gradi po mjeri i potrebi čovjeka. Maštovitost je osnovna poluga za ulaženje u intimu i područje dječije psihe, pa pisac iz temelja mijenja predstave o stvarima i predmetima pozivajući čitaoce na igru i odgonetanje. Uspostavlja relacije između sebe i djetinjstva i time dobija na autentičnosti. Najčešće je djelo edukativno, u funkciji saznanja svijeta i prenošenja ideja, socijalnih i rodoljubivih poruka. To su svojevrsne "slikovnice prirode" koje u prvom planu imaju sunce kao praizvor ljudskog postojanja, a u drugom čovjeka koji se bori za budućnost. Raspoloženja imaju širok registar - od nostalgičnih sjećanja do bolnih krikova. Istovremeno, prisutan je i socijalni nanos kao komponenta literature. To je bit njegove poezije i bit lirike uopće, naglašena u pjesmama Tvoj rođendan, Mala snalažljivica, Vučje krzno, Tratinčica. Ovaj pjesnik obične stvari pretvara u poeziju, preobražava u želje i snove, konkretizira i tako ostvaruje dječiji san. Veličinu čovje-ka ne mjeri po snazi, nego po veličini ljubavi koju nosi u srcu. "Tragično preminuli IVO KOZARČANIN je " autor poznatih romana s naglaskom na apsurdu života (Tuđa žena i Sam čovjek)), u osnovi je lirski disponiran stvaralac kojemu je gotovo sva poezija satkana od tamnih, sumo-rnih boja i nokturalnih atmosfera. No, to ga nije spriječilo da u zbirci "Sviram u sviralu", objavi određen broj vedrih pejzažnih skica, koje, s obzirom na osnovni pristup, jednostavnost iskaza i sklonost za personifikaciju, možemo uistinu svrstati u dječiju poeziju, a tako su je i suvremenici shvaćali. Nije bio od onih pjesnika koji bi u većem broju pjesama pokušali dati zaokruženu sliku djetinjstva, svu raznovrsnost dječijeg doživljavanja svijeta. Ograničio se samo na izražavanje prirode, njezinih čudesnih fenomena, zvukova i boja, njezine ljepote, tajanstva i refleksa koje ona izaziva u ljudskoj duši. Iako u tom ronjenju u prirodu naivno dijete nije gotovo nikad potpuno pobijedilo čovjeka ojađena životom, ostavio je nekoliko pjesmica koje i danas mogu biti neposredni zov djeci za estetsko sagledavanje draži čudesnog u prirodi, kao što je, primjerice, pjesma Tratinčica: Ukraj puta - uz tarabe stare - Rascvale se jutros tratinčice, Dignule su svoje nježne glave, Kao male, drage djevojčice, Imale su oči tople, tihe, Pune meke i radosne sreće, Pune plavog proljeća i sunca, Što se nebom kao paun šeće. Kozarčaninova poznata bujna metaforika u pjesmi je svedena na djeci prihvatljivu mjeru, kao što je u građenju usporedaba ostao blizak dječijoj percepciji. Ipak, premalo je takvih modroproljetnih melodija da bismo Kozarčanina mogli smatrati nečim više od velike nade hrvatske dječije lirike".1) Kozarčaninova djela akumuliraju uspostavljena značenja i dekodirajući ih, čitaoci rekonstruišu narativne figure i stvaraju mre-žastu strukturu odnosa narativnih jedinica (horizontalna i vertikalna ulančanost). Sve to nameće čitaocima obavezu da slijede tekst, preu-strojavaju figure i nizove, koji se akumuliranjem novih značenjskih jedinica mijenjaju, a promjene likova, radnji i prostora daju dinamiku djelu i čine ga zanimljivim. U prethodnike možemo staviti i pisce koji pripadaju periodu književnosti što je stvarana u II svjetskom ratu i neposredno poslije rata. Drugi svjetski rat (1939.-1945.) je bio u pravom smislu totalni rat jer su u njemu bili uključeni svi ljudski i ekonomski potencijali zaraćenih sila. Borbenim dejstvima je bilo zahvaćeno 40 zemalja, a u ratu je učestvovalo preko 100 miliona ljudi od čega je poginulo 50 miliona stanovnika zemlje. U našim krajevima II svjetski rat je označavao ujedinjavanje svih naroda u jedinstveni pokret, stvaranje partizanskih odreda i oslo-bađanje teritirija bivših republika što je rezultiralo stvaranjem Jugo-slavije. Temama iz II svjetskog rata bavili su se pisci od kojih je najveći broj učestvovao u ratu, pa su pisali djela na temelju vlastitih iskustava. Opisali su kako strahote rata nikad nisu strašnije nego kad se ogledaju u očima djeteta, a njegovi rušilački porivi najviše razaraju bezbrižni dječiji svijet i najdublje ostavljaju traga u dječijoj duši. Ukazuju na činjenicu da je dječiji svijet građen na vedrini, igri, opti-mizmu i vjeri u život, pa udarci stvarnosti ostavljaju dublji trag nego kod odraslih. Mada sa današnjeg aspekta ta djela imaju poetičkih, tematskih i umjetničkih nedostataka, historija književnosti će ih bilježiti kao djela koja su u svoje vrijeme imala potrebu i opravdanje. Teme o II svjetskom ratu na prostoru Bosanske krajine obrađivali su Skender Kulenović (Stojanka majka Knežopoljka, 1942., Srce vam u miloštu nosimo, 1944., Ševa, 1952., Starac i dijete, 1953.), Branko Ćopić (Ognjeno rađanje domovine, 1944.), Družina junaka, 1945., Bojna lira pionira, 1945., Ratnikovo proljeće, 1947., Sunčana republika, 1948., Rudar i mjesec, 1948., Doživljaji mačka Toše, 1954., Orlovi rano lete, 1956., Lalaj Bao, 1957., Ježeva kuća, 1957., Priče zanesenog dječaka, 1060. i Djeda Trišin mlin, 1960.), Mladen Oljača (Šapat borova, 1953., Poslije ponoći, 1957., Ispod Kozarice, 1960.), Ahmet Hromadžić (Labudova poljana, 1952., Bijeli cvijet, 1965.) i Advan Hozić (Dobroćudni ratnici, 1964., Tri Ješina junačka dana, 1966., Vrabac s puškom, 1971.). Dječija književnost s ratnom tematikom se račvala u dva toka: jedan opisuje rat crno-bijelom tehnikom kao sukob dvije supro-tstavljene strane u kom Dobro uvijek pobjeđuje. Opisuju strahote rata, položaj djece, patnje i stradanja, fizičkog i psihičkog. To je vrijeme didaktičke ratne literature koja je u jednom periodu imala svoj cilj i opravdanje, a kao žanr najzastupljenija je bila poezija. Primjer ovog tipa literature su potresna dokumentarna djela Branka Ćopića, Mla-dena Oljače i Skendera Kulenovića. Drugi tok razvija složenije književne forme među kojima više prostora zauzimaju priče i romani koji nijansiraju ratna zbivanja i imaju sve osobine avanturističkog tipa literature kakav je njegovao Advan Hozić. Mada su njegovi romani sazdani od sjećanja na dane borbe u njima je, kao u avanturističkom romanu, u prvom planu akcija sa uzbudljivim epizodama u kojima junaci, najčešće djeca, postižu velike uspjehe. Vremenom, prvi tok ratne literature slabi, a drugi jača gradeći modernu literaturu koja se odvaja od ratne tematike i kreće novim poetskim putevima. Poetika književnosti sa temom o II svjetskom ratu se, kao i poetika prethodnika, temelji na didaktici, a djeca i starci su stavljeni u istu ravan po patnjama koje moraju proći da izdrže strahote rata. Djela ne pokazuju samo vanjsku manifestaciju borbe i junaštva, već ulaze u intimne traume i pokušavaju prikazati tanane vibracije dječije psihe u prelomnim životnim trenucima. Mada pišu u vremenu kad je ugrožena ljudska egzistencija i poremećene sve etične životne vrijednosti, veliki broj pisaca ratne literature u prvi plan stavlja humor kao način odbrane od straha i malodušnosti i mogućnost da se podigne moral u trenucima posrtanja, a sve to prikazuju prelomljeno kroz prizmu dječijeg doživljaja svijeta. == '''III U DUHU TRADICIONALNE POETIKE''' == Nakon kapitulacije kraljevine Jugoslavije, koja nije ispunila očekivanja ni jednog naroda, dolazi II svjetski rat i podjele Bosne, pa jedan dio pada pod protektorat NDH (Nezavisne Države Hrvatske), a drugi pod upravu "Nedićeve Srbije". Pripremom oružanog otpora razvija se svijest o potrebi formiranja nove Jugoslavije čija bi članica bila i BiH u historijskim granicama. Književnost se piše se na slobodnoj teritoriji, okupiranim gradovima, ili fašističkim logorima, pa po tematici i načinu obrade nastavlja tradicije književnosti između dva rata. I na prostoru Bosanske krajine pisci su se suprotstavili vještačkim nacionalnim tvorevinama. U zemlji podijeljenoj na pokrajine, vjere i narode gradili su poetiku i vizije budućeg života koji će označavao izmjene društvenih i političkih odnosa i prekid sa tradicionalnim načinom mišljenja i pišu angažovanu literaturu. Međutim, po dolasku na vlast komunizam i socijalistički sistem guše tragove nacionalne identifikacije afirmišući bratstvo i jedinstvo kao perspektivu budućnosti, pa je takva ideologija uništavala osobnost pisaca i stvarala neprirodan surogat života i književnosti gdje je na temelju odricanja sebstva, nastajala mješavina zajedništva. Prihvata je veliki broj pisaca, pa počinju stvarati djela u kojima je manje nacionalnih obilježja, a više naglašena ideja bratstva. Ka podlogu koriste poetiku prethodnika, pa su takva djela uglavnom pisana u duhu tradicionalne poetike. Ona su bila odraz piščeve biografije u kojoj se traže prepoznatljive činjenice, lično iskustvo i proživljene situacije. Malo je pisaca koji su otvarali nove umjetničke prostore. Njegovano je književno djelo koje je zanimjivo, ali bez stilskih i poetskih inovacija koje bogati književnost, ali ne unosi ništa novo. Pisci njeguju klasične žanrove: poeziju, prozu, roman, dramu i sl., a malo ih je krenulo putevima poetskog kazivanja u kom će dati nešto novo u suočavanju sa stvarnošću. Za njih je stvarnost rat i poslijeratni period, a djela obojena crno-bijelom tehnikom i u prvom je planu bila spoznaja o osvajanju slobode i da je ta borba imala svoju cijenu i da su svi tu cijenu morali platiti. "Možda je to povlašten ili čak jedini način "našeg" suočavanja sa "stvarnošću", sa potpuno ogoljenim stvarima. To su razdoblja kada napokon saznajemo, i to kao kolektivni subjekti saznanja, "tko je tko" i "što je što", kada nam se drugi i drugo pojavljuju potpuno izloženi i razobličeni. Rat je jedan događaj realizacije (pojedinca, društva, kulture itd.), ili se bar tako neodoljivo priviđa. Ne jedan između mnogih sličnih događaja nego onaj iza kojeg svi ostali zaostaju, pokazujući se naknadni i izvedeni. Nikada se stvarnosti ne možemo približiti u toj mjeri kao u ratu. Ništa nije tako stvarno kao ratna stvarnost: ljudi u ratu, kultura u ratu, priroda u ratu… Samo u ratu stvarnost može biti u toj mjeri dokučena : toliko da je za mnoge nepodnošljiva. Zato je to prilika za mnoge da puste mašti na volju. Nikada se tako mnogo ljudskih gesta, radnji, poslova ne pokazuje fiktivnijim i ispraznijim. Nikada ih se tako lako ne odričemo, ali nikada za njima ni ne posežemo mirnije savjesti."1) Širok je krug pisaca u "duhu tradicionalne poetike", a prema vremenu u kom su pisali mogu se podijeliti u tri grupe: - pisci I faze tradicionalne književnosti koji su stvarali u II svjetskom ratu i neposredni poslije rata(od 1940. do 1960.) (Jukić, Filipović i Vlajić) koji njeguju književne žanrove sa poezitacijom zavičaja. - pisci II faze tradicionalne književnosti poslije II svjetskog rata(od 1960. do 1980.) (Hozić, Oljača, Islamović, Rakita, Studen i Bojović) koji pišu književnost za djecu sa tematikom iz rata. U djelima prevla-davaju poezija i kraće priče, a javljaju se i prvi romani sa tematikom iz rata koji posmatraju dijete u širem kontekstu vremena i slikaju njegov život razoren traumama prošlosti. - pisci III faze tradicionalne književnosti ( od 1980. do danas) (Rada-nović Coco, Omerović, Krupić, Šarić, Pisojević, Pavlović, Talić, Vučelj i Osmanagić) koji se počinju odvajati od tradicionalnih žanrova i tragaju za novim poetsko – proznim putevima izražavanja. - Pisci u duhu tradicionalne poetike zauzimaju širok vremenski prostor: stvaranje Kraljevine Jugoslavije, drugi svjetski rat, po-slijeratni period, vrijeme socijalističke izgradnje. Književnost nastala u duhu tradicionalne poetike je tematski raznovrsna i u njoj se osjeća vrijeme u kom su živjeli i potreba da se dijete zaštiti od crnih strana života. Karakteristike su uopštenost, inpersonalnost i šablonizacija, ali uz tekstove koji imaju umjetničku vrijednosti, bilo je i onih koji djeluju suho i monotono, bez invencije i originalnosti. Da bi bili bliži uzorima na jezičkom, ritmičkom, kompozicionom i psihološkom planu, jedan broj je preuzimao tematske i jezičko-stilske kodove. Uglavnom se oslanjaju na poetiku, leksiku, metodologiju i ritmiku prethodnika težeći jednostavnosti kao najvećoj vrlini. Istina, bilo je pokušaja odvajanja od takvog načina pisanja, nastojanja dubljeg poniranja u psihologiju, razmatranja odnosa svijesti i vremena, principa i slobode i traganja za inovacijama čime su potvrdili misaono-etičku zrelost i djelima dali dimenziju univerzalnosti. == '''ZLATAN JUKIĆ''' == Mada nema dovoljno podataka, zna se da je pisao u duhu krajiške književnosti koja se razvijala na tradicionalnoj poetici. Zato se njegovo djelo uzima samo kao jedna dionica u ukupnom opusu pisaca tradicionalne krajiške književnosti. Među zanimljivije knjige spada omladinski roman Netko zviždi kroz vjetar (Sarajevo, 1960) u kom priča o grupi dječaka što prolaze kroz bolna i teška iskušenja da bi ostvarili bolji život u rodnim Vrhovinama, selu u dnu guste šume. Roman predstavlja ratnu literaturu koja je bila omiljena tema pisaca, osobito onih koji su preživjeli rat. Rat ne slika crno-bijelom tehnikom, već unosi nijanse koje djelo izdvajaju iz obilja ratne literature. Dao je lično iskustvo u vremenu kad se ritam života poremeti, sažetim kazivanjem koje je koncentrisano na osnovni problem i situaciju. U prvom planu je život "događajnost", prepletena mrežom vremena i glavni junaci. Te dvije komponente tvore njegovo živo tkivo. Radnja romana se odvija, kao u Danka Oblaka, u vrijeme rata i prvim godinama poslije rata. Djeca preuzimaju brigu o selu. U ratu su borci, a poslije rata graditelji. Dok su bili borci oni su nastojali da spriječe dolazak neprijatelja u selo, a kad su počeli izgradnju sela, uključili su se i tu dajući doprinos. Afirmiše kolektiv i ideju da se do uspjeha može doći zajedničkim naporima i po tim temama se predstavio kao značajan pisac međuratne socijalne književnosti. Mada je radnja klasična, on nije, upao u zamke pedagogizacije. Vješto nijansira likove,razvija slike unutrašnjeg stanja, prati preživljavanja i opisuje reakcije. Pronašao je način da kroz dramu mladih izrazi literarnu inspiraciju i naglasi životne nazore: "Počeo je razlagati misao da li da ubije životinju i znao je, čim je počeo razmišljati da će opet ostati gladan. Jer glad se širila kroz utrobu kao munja, prijetila da mu sledi svako razmišljanje. Toga se najviše plašio: da će izgubiti razum i neće razlikovati dobro i loše u svojim porezima i reakcijama" 1) Pažnju čitalaca plijene opisi likova i događaja i ambijent u kom se dešava radnja: guste šume u kojima se dječaci snalaze, ogromne livade, proplanci, biljni i životinjski svijet. U tim sekvencama je ljepota i snaga njegovog pripovijedanja. == '''RASIM FILIPOVIĆ''' == Pjesnik, pripovjedač i dramski pisac koji je napisao obimno i raznovrsno književno djelo. Za djecu je napisao zbirku priča Glumica ( Zagreb, 1969) i dramu Zeleni demon, Zagreb, 1931. godine). Glumica je zbirka priča u kojima govori o djetinjstvu u godi-nama poslijeratne izgradnje. To je vrijeme u kom su se dešavale stvari što se pamte, pa su priče usmjerene na kontretnu situaciju i oslobo-đene velikih i detaljnih opisa i širokih okvira zbivanja; svode se na svakodnevne stvari i događaje. Saša i Tanja neovisno od odraslih i domišljaju svijet u kom nema patnje i stradanja, mržnje i gladi. Po ugledu na fantastičnu priču kerolovskog tipa, Filipović omogućava djeci da vide svijet kako žele. Tanja je u jednom trenutku doktorica i ima porodicu, onda je pjesnikinja, pa trgovkinja i sl. Saša je pilot, dimnjačar, radnik u željezari…Knjiga omogućava djeci da se zabave i nešto nauče o svijetu u koji ulaze. Zeleni demon je knjiga najbliža žanru bajke pisana po ugledu na Kiplingovu Knjigu o džungli. Govori o svijetu životinja u kom postoji hijerarhija i red i u kom svako zna svoje mjesto. U taj svijet dolazi strašni Vuk, zeleni demon koji ruši idilu i svi se slože da se treba boriti kako bi se oslobodili zla. Vječita borba između dobra i zla počinje, traje i završava se pobjedom dobra, jer je tako sa moralnog stanovišta najispravnije. "Znao je da će pobijediti, samo ako u tome bude uporan. I nastojao je da izdrži. Noć je tekla sporo i otegnuto, a dječak je čekao vjerujući da će naići upravo ovim putem i da će doći do konačnog obračuna. Samo ga treba pogledati u oči, otvoreno i bez straha i sve će biti gotovo. Strah je ono što demon u čovjeku prepozna, pa ga napada sa svih strana šireći taj strah u njemu. E, tome ovaj put neće podleći, samo neka dođe, pa će vidjeti kako se on zna boriti. Zeleni demon zna popustiti kad se pritisne sa svih strana, zna to dječak dobro…"1) Književno djelo Rasima Filipovića nije namijenjeno isključivo mladima, nego svima koji shvaćaju svijet djetinjstva. Jezik i stil, mada imaju tradicionalno ruho, su jednostavni i zanimljivi, a dijete može mnogo naučiti o poretku i zakonima svijeta u kom živi. Mada pisac nije imao u prvom planu didaktičku dimenziju, ona se, kroz priče o ugroženosti bića i potrebi uspostavljanja egzistencijalnog poretka i te kako osjeti u podtekstu djela. == '''ĐORĐE VLAJIĆ''' == Do danas nitko nije obratio pažnju na književno djelo Đorđa Vlajića, mada je još prije nekoliko decenija počeo pisati. I što je značajnije, životni vijek je proveo u Beogradu, a u djelima, poput Ćopića, slika šaroliko podneblje i mentalitet djeteta Bosanske krajine, konkretnije, Pučenika kod Bosanske Krupe, nedaleko od Hašana. Poznate su zbirke pjesama Nemirno sunce i Bronzani slavuj, te roman Sentimentalni ratnici. Nemirno sunce je zbirka od tridesetak pjesama u kojima obra- đuje vrijeme prije rata u zavičaju. Slika dijete u ambijentu gustih šuma sa naglaskom na dobrotu kao temelj ljudske vrijednosti. Iako primarno usredsređen na događaj kao prirodni okvir ljudske zbilje, on ne izbje-gava ni dramske sukobe i sudar u čovjeku i svijetu. Motive proširuje spoznajama o tajnama koje kriju dubine mračnih šuma, koje dijete ne vidi, a nalaze se svuda. To su mrak pun tajni, vjetar lutalica, ris ratnik i drugim detaljima iz narodne tradicije. Pisao ih je jednostavnim jezikom i stilom, a u centru interesovanja su potresi koje izazivaju iznenadni obrti stvari, neočekivani susreti i nesvakidašnji doživljaji. Pisac vidi da djeca od životnog dekora zapažaju sitne stvari, detalje, koje prelamaju kroz misli donose vlastite zaključke. Priče i romani su pisani iz perspektive djeteta koje je neposredno vezano za događaj i koje u njemu nalazi inspiraciju. Bronzani slavuj u formi bajke govori o različitim događajima. To su stihovane bajke od kojih je svaka zasebna priča, a jedna se nadovezuje na drugu čineći tako konstrukciju djela. Knjiga u prvom planu ima didaktiku koja guši umjetničku vrijednost djela. Sentimentalni ratnici je roman u kom su na platnu krajiških prostora crno-bijelom tehnikom naslikana djeca u ratu, a u epsku osnovu je utkao lirsko i dramsko dajući zbivanjima nove boje i oblike. U njemu, priča o dječacima koji prolaze kroz avanture, pa roman postaje osjetljiva seizmografska krivulja čovjekovih površinskih nemira i unutrašnjih lomova. Naslikao je grupu dječaka koji su ratnici, ali i dječaci puni želje za igrom. Radnja se dešava u zavičaju u kom slika prostore koji su gusti, mračni i tajanstveni, a istovremeno privlače svojim tajnama. Djelo govori da je čovjek u suštini dobar, ali kad se izbaci iz životne kolotečine, spreman na uništenje, jer nosi mnogo tajni i protivrječnosti - stvaralački i destruktivni naboj. Vlajić u traganju za identitetom revolucionara ne slijedi uobi-čajeni pravolinijski postupak savremenika. Dopušta junacima (Mikica, Neđo, Zoran, Marica, Jelena, Brane, Joja…) da sumnjaju, da sami trasiraju svoje životne puteve, da razmišljaju, donose sudove i prema njima se ravnaju. Pažnja je usmjerena na kompleksne i živopisne likove, pa je on po oblikovanju fabule i likova, te aktiviranjem misa-onih tokova, jedan od preteča moderne krajiške književnosti. == '''ADVAN HOZIĆ''' == U generaciji pisaca koji njeguju tradicionalnu poetiku, Hozić se pojavio se kao formiran pisac šezdesetih godina, u vrijeme kad su u dječijoj književnosti stvarali Branko Ćopić, Ahmet Hromadžić, Aleksa Mikić, Vladimir Čerkez, Vlado Dijak i dr. Po ugledu na prethodnike počeo je sa ratnom tematikom da bi vremenom našao nov način slikanja stvarnosti i odvojio se od poetike tradicionalista. Nije se dublje bavio psihologijom i najčešće je ostajalo na površini pripovije-danja, jer je nepostojanje vremenske distance mana ratne literature koja nije mogla biti realna i objektivna. Hozić je napisao obiman fond romana i priča u kojima je varirao temu rata. Dugo je balansirao je na raskrsnici između umjetno-sti i dokumentaristike i našao put kojim se počeo odvajati od tradicio-nalista i u alegorijama počeo otkrivati ljudske istine. Osobito je umjetničku vrijednost pokazao u knjigama Čudo od djeteta(1979), Sumnjivi telećak(1982.) i Na kraju plača(1998.). U njima je dao obilje tematskog materijala kroz svojevrsnu konkretizaciju viđenog i neviđenog. Lagahnim i opuštenim stilom u kom nekad u prvi plan dolazi humor, a nekad nostalgija, naslikao junake koji imaju svoj svijet i u njemu pokušavaju da se snađu. Prati dijete u fizičkim i psihi-čkim mijenama, slika ga sa prvim slutnjama i tajnama, ulazi u njegovo biće i posmatra šta se u njemu u određenim situacijama dešava (Ljetni provod, Sve piše na zidu, Kućni špijun). " Od početka nove školske godine, od prvog nastavnog sata, kuštravi i krivonogi Dževdo Handan, znani ljenjivac, bio je izložen zavidnim pogledima svojih vršnjaka, pa i djevojčica u razredu. Kao da to više i nije bio onaj isti Dževdo. Njemu je daidža Ahmo kad je jednom svratio odnekud s položaja, iz prve linije, donio i poklonio svoju pocijepanu šarenu vojničku bluzu, a majka je tu bluzu isparala, pa uzela makaze i skrojila iznova po Dževdinoj mjeri, a kad ju je sašila bila je Dževdi kao salivena. Još po vrhu, od onih preostalih komadića tkanine, nakon prekrajanja, bilo je taman toliko da je majka mogla da mu sašije i kapu nalik vojničkoj…"1) . Zbirka Na kraju plača je promišljanje o događajima u poslije-dnjem ratu, djeci i njihovim sudbinama u okupiranom Sarajevu. Pisac ne iskušava junake na bojnom polju, već u životu okruženom ratnom zbiljom. Postavlja ih u razne situacije i prati odnos prema onome što se dešava, gradeći njihovo biće. Kao što među odraslim na bojištu ima junaka i kukavica, tako ima i među djecom različitih tipova koje pronalazi i gradi konstrukciju priče. Postavljajući ih u različite situacije, opisuje i analizira njihovo viđenje rata i umiranja. Rat se sluti u atmosferi izbezumljenog očekivanja i kobnih predskazanja, kao zlo koje se prikrada i uzima danak, ali se djeca ne predaju fatalizmu, ne napušta ih optimizam, ne žele da pokleknu već se bore na svoj humoristični način. Poruke dolaze iz fabule, nisu naglašene ni primarne, ali se osjete u podtekstu. Mada piše za djecu, ne krije od njih ni one ružne strane života, pa opisuje smrt kao i život, naglašavajući da smrti nisu sve iste, ne pogađaju nas na isti način. Smrti se razlikuju po tome ko je umro, kakav je čovjek bio, je li mlad ili star, da li je svijetu dao mnogo, ili nije ništa… Na svoj način uči dijete, a pritom izbjegava šture i patetične savjete. Zanimljive su priče Primirje u Himzinoj čikmi, Gurabija, Ponosni djed, Čudo u dvorištu i dr. "Advan Hozić ne piše o ljubavi, već o igri ljubavi, o malim sanjarima, tužnim i veselim dječacima i djevojčicama. Bavio se unutrašnjim dječjim bićem za svagda se odljepljujući od površine u područje psihe". 1) Kod Hozića nalazimo elemente realističke dječije priče u kojoj je fabula ispričana u više paralelnih nizova od kojih svaki ima ozna-čiteljsku dimenziju. Fabularna konstrukcija priča nije puki raspored događaja, već stanje svijesti u jednom vremenu. Na taj način "puni" tekst značenjskim jedinicama i stvara veće misaone cjeline. Jednostavan u komunikativnosti, razumljivosti i poruci, Hozić uklapa dijete u realnost objektivnog svijeta, a slikama patnji gradi novu viziju stvarnosti.Tako je napisao prozu koja se odlikuje raznovr-snošću, samosvojnošću koja nam oživljava dijete i njegove dileme, pa tako pisac u djetinjstvo unosi magiju umjetnosti sa jasnim etičkim određenjem. "Došao amidža Nazif u posjetu i još s vrata, čim je ukoračio u stan, pitao je vrlo strogo: - Recite mi je li Saćko bio dobar i poslušan? 1) Od prvih priča i romana za djecu do danas, Hozić je prošao brojne faze-od slikanja svijeta djetinjstva proživljenog u drugom svje-tskom ratu, preko poezije za djecu do savremenog čina kazivanja u kom imamo priče što spadaju u vrhunce bosanskohercegovačke proze. Vremenom je mijenjao tehniku slikanja i sa crno-bijele tehnike prešao na emotivne doživljaje gdje je u prvi plan stavljao humor zasnovan na vezi između činjenica koje se ne mogu povezati. "Glavni razredni šaptač bio je mršavi i riđokosi Ibro Sedlar. Njega, razumije se, niko nije odredio da bude šaptač; on je to postao svojom voljom, čak možda mimo svoje volje, nehotice, jer nikako nije mogao da otrpi da ne prišapne drugu ili drugarici koji se muče i zapinju dok odgovaraju teška i zbunjujuća pitanja nastavnika. I u drugim je razredima bilo šaptača, ali je ovdje nevolja bila u tome što je Ibro Sedlar spadao u red onih đaka kojima je trebalo najviše šaptati i pomagati. Što je još gore, đaci su znali da im Ibro ne može prišapnuti ništa korisno, a ipak su svaku njegovu riječ prihvaćali kao melem na ranu. Digne, recimo, nastavnik cvikeraša Tončija Ličinu i pita ga da li zna neku narodnu pjesmu lirskog sadržaja, pa pošto Tonči ne može odmah da se sjeti, nastavnik mu predlaže: - Na primjer, znaš li onu "Omer i…", no? - Julija! – šapne Ibro kao iz puške. - Julija! – ponovi Tonči Ličina bez razmišljanja iako dobro vidi tko mu je to šapnuo i zna da to što Ibro šapće ne može nikako biti točno…"2) Hozić je pisac koji je u potpunosti napustio crno - bijelu tehniku kao temelj poetike ratne i poratne književnosti i gradi strukturu priče kao mozaičku tvorevinu u čije je središte stavljao djecu koja sama dolaze do spoznaja o lijepom i nelijepom svijetu, dobrim i nedobrim ljudima. Njegovo djelo je šaroliko žanrovsko društvo kraćih formi, a kratkoća, kao formalno određenje čini se, u ovom slučaju ima i odraz na opšti ton i stil. Dijete je glavna ličnost i svi drugi likovi i pojave su mu podređeni. Izdvajajući ga i praveći distancu od odraslih izgradio je autohtoni dječiji svijet. To je činio širokim potezima srca, oblicima pripovijedanja i visokim stepenom ekspresivnosti izraza u kom je uvijek u prvom planu misao da su djeca piščeva velika radost. == '''MLADEN OLJAČA''' == Pisac tradicionalne poetike koji je pisao djela sa tematikom iz II svjetskog rata u vrijeme ideologizacije života i književnosti. Napisao je niz djela od kojih najveći broj predstavlja umjetničku stereotipiju, pa je potrebno izvršiti novu valorizaciju. To su zbirke Šapat borova (1953), Poslije ponoći(1957) i Sin i druge priče 1984) u kojima svijet slika iz jedne perspektive. Međutim, značajna je njihova dokumentarna strana, pa je to djelo autentičan dokaz o vremenu. Teme su klišeizirane: dječaci idu u rat da bi postali heroji. Rat je demon koji se prikrada, zastrašujućom snagom prekida tok života i uzima žrtve ostavljajući duboke i bolne tragove. Temelj poetike je da čitatelju pruži doživljaj vremena, a u prvom planu je čovjek sa tradi-cionalnim nazorima. U težnji da što neposrednije dopre do čitaoca, koristi jednostavan pristup kakav je moguć samo u ratnim situacija-ma. Djelo mu je otvoreno prema stvarnosti, a u sudbinama junaka naglašen je dramski intenzitet. On ga vraća snagom priče u čijem centru je drama mladog čovjeka u susretu sa smrću. U zbirci Sin i druge priče nastavlja kazivanja o mladim ljudima, samo što je u pristupu obradi tematike otišao dalje, pa u opise ratnog djetinjstva unosi emocionalne boje. Nije tražio uzroke rata, krivce za kataklizmu, nego slikao posljedice, a u prvom planu vrijeme kad se prožimaju nacija, vjera i država. Njeguje jednu vrstu ciljane didaktike kako bi postigao određene rezultate. I dok su književni kritičari pisali o tom "fenomenu", kao nečem specifičnom u evropskoj literaturi stimulišući takvu poetiku, drugi su ukazivali na univerzalnije teme i moderniji način obrade. Uz sve nedostatke Oljačino djelo ima detalja koji ga dižu na nivo opšteg i predstavlja kariku u razvoju krajiške književnosti za djecu. Poetiku bazira na afirmisanju ispovijednog monologa kao modela za razvijanje radnje i slikanje unutrašnjih preživljavanja. Tako je stvorio literaturu memoarskog tipa u kojoj sa sadašnjosti posmatra prošlost kao pozornicu zbivanje i, koristeći potrebnu distancu, razvija fabule o njihovim postupcima. == '''MESUD ISLAMOVIĆ''' == Napisao nekoliko knjiga od kojih zbirka Pozdrav (1959.) ima u tematici ovog banjalučkog pisca svježih tonova što su strujali u književnosti sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Islamović je pjesnik tradicionalne poetike čiji su motivi usamljenost djeteta okruženog brigama i nedostatkom minimalnih sredstava za egzistenciju koje su kasnije razvili Ismet Bekrić i Enisa Osmančević-Ćurić. Tako Islamović uz Nasihu Kapidžić-Hadžić predstavlja prvu fazu u nastanku i razvoju moderne krajiške poezije. Piše o prvim spoznajama i moralno-psihološkim dramama izazvanih vanjskim događajima koji su ostavili trag u čovjeku. Pored mladalačkih i razigranih motiva ima i elegičnih tonova, opisa prirode i snažnih slika uzetih neposredno iz narodnog folklora: Da mi je otići na selo I ući u duboku šumu, To je jedan dječak, Stalno imao na umu, A tata i mama opominjali Da ni u mislima ne skita A kako je u njemu bilo, Niko ga ništa ne pita. (Da mi je) Islamović piše poeziju koja ima dvije temeljne karakteristike: - pjesme jednostavne leksike koje na površini nose svoja značenja, - pjesme misaono složenije koje u podtekstu nose bogatstvo značenja. Najznačajnije mjesto zauzimaju rodoljubivi motivi kao izraz pjesnikovog razmišljanja o zavičaju. U njima su naglašeni sjeta i nostalgija, bol i patnja, unutrašnji nemiri i vanjske manifestacije onoga što se u djetinjstvu dešava: Tu iza rijeke živim tišinom preplićem pruće i most postavljam i vijenac zelenih plastova..."(Skrovište) Islamović ulazi u svijet djetinjstva i bilježi njegove reakcije u fazama promjena i potresa. Sugestivno ga slika i nudi rješenja za konfliktne situacije. Cilj je da uđe u dječiju intimu i sagleda tajne koje je teško dokučiti, jer se u njima dešavaju stalne promjene. Shvata da su djeca prošla strahote i brzo sazrela, pa im se obraća kao ljudima pričajući o potrebi ispaštanja i praštanja i ljepšem životu u bliskoj budućnosti To je etička dimenzija o čovjeku kao kreatoru svoje sudbine. Spojio je tradiciju narodne pjesme i senzibilitet savremenog djeteta i u tokove krajiškog pjesništva unio nova estetska načela. == '''STANKO RAKITA''' == Stanko Rakita je po profesiji bio učitelj, a ovaj je podatak značajan za razumijevanje njegovog djela. Djetetu nudi umjetnost koja obiluje jednostavnošću, izražava svijet osjećanja, a istovremeno u žanrovsku formu uvija poruku do koje dolazi na temelju vlastitog iskustva, pa mu djela udovoljavaju pedagoško-psihološkim zahtjevima imanentnim literaturi za djecu. Lahko uspostavlja harmoniju između poetike i usvojenog oblika komunikacije, a po širini poetskog viđenja i humanizmu je jedan od značajnijih pisaca tradicionalne poezije. Napisao je veliki broj knjiga za djecu, a najznačajnije su dvije zbirke: Nigdje kraja svijetu(1976) i Bijeli let(1982). Poetika književnog stvaralaštva ovog pjesnika je jednostavna: pisati poučno, dinamično i dopadljivo, nametnuti poruku kroz koju će dijete nešto naučiti. U polju cvijeće rascvjetalo! Svaki žuti cvijet – sunce je malo. Svaki plavi cvjetić, neba je djelić, Svaki cvijet crveni – zvjezdica sjajna, Svaki bijeli cvijet – iskra je jedna..." (Cvjetovi) Rakita izražava prozaičnost života i u njemu traži trenutke koji će obasjati djetinjstvo srećom i zadovoljstvom. Baštinio je naslijeđe tradicije, pa je lirskoj komponenti dodao bogatstvo i ljepotu krajiškog folklora, leksiku i muzikalnost. Naravno, nije mu cilj da razmatra psihološke reakcije djeteta pred izazovima života; on pokušava naći mjesta saobraženosti sa pejzažom i svijetom za koji je iskonski vezan, saglasje sa radostima i strahovima djeteta koje je integralni dio svijeta. Ljubav prema slobodi je opisao stihovima u kojima prevladavaju motivi igre, radosti, cvijeća, prirode i životinjskog svijeta. U prvom planu je teza o dobroti, a u njoj je i etička dimenzija poezije. Ostvario je neposredan kontakt između pjesnika i djeteta, a da bi taj kontakt bio snažniji, koristi motive iz mitološke poezije: poziva sunce da bude s prvačićima kad idu u školu, čezne da mu se približi, da se nadvisuje s jablanom, da leti poput leptira. U takvom tematskom prostoru gradi motive sa detaljima koji simboliziraju svako djetinjstvo. "Biti pjesnik, prema Stanku Rakiti, znači voljeti djecu, osjećati kako se njihove oči pune nečim nepojmljivim i kako se začas ispune radošću i ljepotom. Tako i piše svoju poeziju. Ne ide dalje, niti ispituje psihologiju djeteta; ona se sama iskazuje i u pogledima očiju i osmijehom lica. Da bi nastala pjesma, nema potrebe tražiti neki smisao, niti odgovarati na tajne života, već samo bilježiti ono što oči vide i uši čuju. Rakitina poezije izniče iz običnog susreta djeteta i prirode, sunca i oka. Poslije takvih susreta nastaje lijepi, kratki razgovor. Priroda preuzima ljudska svojstva, a pojave cvijeća, vjetra metamorfoziraju se u jednu lijepu sliku. Stih izmiče i iz spoja običnih riječi. One govore što se događa u životu. Prema Rakiti, sva su djeca pjesnici, ne treba baš imati mnogo dara da se to kaže, treba samo razaznati što govore oči i zašto se pune suzama. Djeca su svugdje gdje je sunce, a tamo gdje su djeca, centar je svijeta. Rakita zna da pronađe upravo to što je dječje, a odatle do pjesme nije dug put. U pjesmi nema ni posebnih tema, niti dugih priča, sve je jednostavno lako, sve razumljivo kao samo dijete."1) Stanko Rakita je našao sklad između želja i potreba mladog čovjeka. Slikao je prirodu djeteta i stvaralački izražavao svoje divlje-nje i čuđenje, radosti i želje i pomagao da pronikne u tajne postojanja. Njegov je govor prepun muzike, živih pastelnih boja, ali i racionalne logike kojom nudi djeci iskustvo i ljubav. Na psihološkom planu je poštovao specifičnosti dječijeg mentaliteta, pa je pričanjem usposta-vljao logiku slika, osmišljavao događaje i odnose i oslobađao djecu straha o budućnosti kao muci i iskušenju. == '''DRAGAN STUDEN''' == Književni vjesnik modernog pjesništva, Studen se periferno bavio pisanjem za djecu. Trasirao je poetske puteve modernizma otva-rajući prostor za nove motive i način kazivanja kom su u prvom planu maštovitost, emocionalnost, optimizam i humanizam kao organski sastojci pisanja za djecu. Takva književna orijentacija je naglašena u zbirci Vrzino kolo (1969.) u kojoj jednostavnost nosi bogatstvo stilistike i misaonu dubinu. Kako su to prvi tragovi modernističke poezije, u njima još uvijek ima ostataka narodnog jezika i tradicije. Kada dođeš U to selo Sve ćeš naći Neveselo Zašto? Kad upitaš Niko ništa Samo gleda Sa ognjišta Zašto? (Zašto?) Studen je misaoni pjesnik koji iskazuje svoju uznemirenost događajima na Planeti, a misli konstruiše oko vizije o globalnom svijetu u kom bi sva djeca bila sretna. Svoje slutnje govori u metafo-rama i uokviruje stilistikom kako ne bi zamutio šare djetinjstva. Poezija je satkana od spoznaje da je čovjek biće kom treba prostor, zamah, kretanje i život, pa na temelju takvog shvatanja gradi stihove koji su puni dinamike, ritam ujednačen, jezik prilagođen tematskim potrebama. Pjesme govore o ljepotama djetinjstva i radosti postojanja, o svijetu kako ga djeca vide i pamte. Stihovi su pisani narodnim jezi-kom kojim je progovorila duša pjesnika, a humor je njegova značajna komponenta. Te pjesme su najavile novu orijentaciju poetici i odmak od tradicionalnog govora, pa se Studen smatra pjesnikom koji je označio korak u odmaku od tradicije i približavanju modernom pjesništvu za djecu. Istraživači ukazuju ne samo na dokumentarnu, nego i umjetničku vrijednost njegovog djela. == '''JOVAN – JOCO BOJOVIĆ''' == Nije pisao isključivo za djecu, ali ima pjesama koje se mogu ugraditi u historijske temelje krajiške dječije literature. Kao i mnogi, isprobao se u žanru poezije pišući je na klasičan način. To je poezija raznovrsnog stiha i ritma o djetetu koje je okruženo brigama i pokušava da ih riješi bez pomoći starijih ( Savjet). Navodi dijete da savjete traže od djeda i bake koji su simboli dobra: Kad krene u školu Mali Jole baku pita Zašto se ovo ovako čita A ovo ne čita? Kad piše zadaću Mali Jole djeda pita Zašto se mjesec Samo po noći skita. (Prvačić) Nekoliko ciklusa dječjih pjesama ima u zbirci Poslije gozbe. U njima posmatra dijete koje gradi sopstvenu egzistenciju odvojenu od odraslih i formira vlastita pravila i zakone. Uprkos tome, vezani su za svijet koji je jedini i privilegovani pejzaž njihovih saznanja i radosti. Potresi i razočarenja dolaze spolja. Na tim premisama gradi pjesničke slike koje nisu statične nego se mijenjaju, primaju različite boje, oblike i raspoloženja, a mašta je bujna pa u nju može stati sve što zamisli bujna dječija mašta. Bojović intenzivira doživljaj stvarnosti i naglašava pouku da treba čuvati sjećanje na djetinjstvo kao najdražu životnu uspomenu. Takvim načinom je obogatio krajišku poeziju unio tematske i motivske inovacije. U nekim stihovima je to pjesnik modernog senzibiliteta koji sa dosta poetske snage slika prostore djetinjstva, ali su oni rijetki i ne predstavljaju pjesnikovu poetiku. Karakteristično za dječiju poeziju Jovana-Joce Bojovića je što nema dublje unutrašnje zračenje. Ono što misli on i kaže kaže, a što kaže to je jasno i nedvosmisleno, pa se čitalac ne mora mučiti da shvati piščeve poruke koje su u prvom sloju umjetničkog djela, čitljive i prepoznatljive, skoro nametnute. U njima je i optimizam koji pomaže čitaocima da steknu povjerenje u svoje mogućnosti. == '''NENAD RADANOVIĆ''' == Jedan od najproduktivnijih pisaca u književnosti Bosanske krajine. Pisao u vrijeme kad su djelovali vulkani lijeve književne kritike i tradicionalno - socijalne poetike, pa mu je, čini se, odgovaralo i jedno i drugo. Napisao je veliki broj knjiga u kojima je tragao za fenomenom ljepote i ljubavi, dobrotom u ljudima i drugim vrlinama koje odlikuju ljudsko biće. U traganju je nailazio na razočarenja, uzdizao se i padao, pa je djelo tematski i stilski heterogeno i nosi odlike krajiškog duha i bića u svim njegovim nijansama i mijenama. Osobine te književnosti su prisutne u zbirkama priča Čarobni opanci (1956.), Dva djetinjstva (1960) i Almin vrt (1980). Radanović je pisac koji zna šta želi i to utkiva u književnost bogateći je novim temama i motivima. On ne daje uprošćenu sliku svijeta, već duboke i doživljene predstave kao plod ranijih iskustava. Te su teme kočićeski stvarne i ćopićevski produhovljene, a ipak Radanovićeve, impresivne i jednostavne. U njima je progovorio bez ustručavanja, a u govoru otkriva široko obrazovanje, solidnu kulturu i zreo izraz. Svojom pojavom u krajiškoj književnosti (Čarobni opanci, 1956) koja je u to vrijeme patila od početničkih slabosti, ugledanja i imitiranja, uticao je da književno djelo za djecu počne da se njeguje kao važan dio kulture krajiškog čovjeka. Zbirka Čarobni opanci je najavila pisca koji je pokazao smisao da naslika zavičajno podneblje i dijete u tom ambijentu. Javila se kad se tradicionalna proza više bavila izrazom ili sintaksom, nego seman-tikom pripovjednog teksta, pa je takvo pisanje ostajalo po strani zanimanja i književne kritike i čitalaca. Radanovićevo djelo je rezultat misaonog procesa koji je posljedica novih intertekstovnih odnosa, Čitalac do priče ne dolazi proizvoljnim pridavanjem značenja, već slijedom suodnosa tekstovnih jedinica čija značenja traži u stvarnosti. To je literatura koja čini zaokret od tradicionalnog ka modernom u kom se slute najave i mogućnosti njegove poetike. "Psihološki užljebljena u tokove suvremene literature Radanovićeva rana djela za djecu svojom sadržinom i formom još ne mogu da odgovore postulatu empirijsko-psihološke definicije djeteta. Pripovijetke u zbirci "Čarobni opanci" su tradicionalna izraza, deskriptivne slike, uprošćene i još nevješto komponovane radnje i narativna iskaza. Kao literarni rezultati bile su najave i mogućnosti".1) Radanović se opredijelio za realističku pripovijetku protkanu biografskim podacima i lirskom nostalgijom i tako nastavlja poetiku Skendera Kulenovića u zbirci Gromovo đule. U centru je socijalno stanje sa nemilosrdnom logikom, a na drugoj strani svijet odraslih koji donose odluke u ime djece i ne znajući koliko izazivaju promjena i potresa u duši. Sve bogatstvo života biva uništeno nekom ključnom odlukom starijih o odlasku, selidbi, napuštanju zavičaja i sl., a da pritom ne razmišljaju o traumama koje takvi potezi ostavljaju na djeci. Tada djeca događaje iz prošlosti sele u uspomene koje ostaju kao intimni dio čovjekovog ljetopisa. Najčešće u djelima slika djetinjstvo iz perspektive siromašnog dječaka koji počinje shvaćati život sa one njegove crne strane: patnja, usamljenost, glad, borba za egzistenciju. Ta djela su označila početak savremene socijalne priče, napuštanje ratne tematike i ulazak u nove književne prostore u kojima pisci sukobe među ljudima tumače kao odnose klasa, a ne nacija. Njegove simpatije su na strani siromašnih i potlačenih koji se bore za koricu kruha i mjesto pod suncem. U djela je unio niz autobiografskih elemenata, pa se stiče dojam o oponašanju života, presnimavanju i prenošenju gole životne građe u literaturu. "Majka je ustajala prije svanuća. Oblačila se iznad kreveta, kašljucala i, stojeći pred ogledalom, lomila prste. Nešto je nestrpljivo tražila. Ispostavljalo se da zaturenu stvarčicu ne može pronaći i da će se, kao i do sada, ozlojeđena uputiti na kraj grada gdje će, na Halilovcu, prati mesarske kecelje. Zavlačila se pod sećiju, otvarala ormar i rastresala krpe, kretala se iznad pokućstva, vrtila glavom i govorila mi o nemogućnosti da se prisjeti gdje je zadjenula češalj, pleteću iglu i štipaljku. Budio sam se kad su njene riječi prelazile u bijes. Napolju je padala kiša u krupnim kapljama. Slušao sam to udaranje u lim, oticanje vode, slivanje niz oluk, pa u lavore koje smo sinoć iznijeli, i čitav taj ritual moje buđenje je pretvarao u teturanje za majkom, kojoj sam pomagao u traženju. Ponovo bi se ukočila pred ogledalom, pritisnula kvaku i, naginjući se prema krevetu, šaputala bi: - Ja odoh. Čuvaj kuću i sat..." 1) Književno djelo Nenada Radanovića nosi osobine koje nameće poetika tradicionalnog pisanja: priče su lirsko-epske crtice, fabula jednostavna, bez epizodnih digresija, a dijelovi čine logičke sklopove koji su ugrađeni jedan u drugi. Ipak je ostao na nivou tradicionalnog pripovijedanja za zanimljivim temama i detaljima. "Radanović je imao sve kreativne dispozicije da se oformi u izrazitog pisca za djecu: smisao za maštovitost, za točno, slikovito pripovijedanje, smisao za igru, za dijaloško fabuliranje, osjećanje djetinjstva i prirode. Uz sve te smislove imao je i ambicije i dara za esencijalnim prodiranjem u suštine ljudskog življenja."2) U zbirci Almin vrt (1980.) je u prvom planu emocionalni naboj kojim izražava duševno stanje uzrokovano teškim životom glavnih junaka. Ta dimenzija je vezivno tkivo događaja u kome pejzažni motivi (noć, kiša, snijeg, magla) često imaju metaforičko značenje i sadržajno-emocionalnu utemeljenost. Almin vrt je slika djetinjstva puna strepnje i slutnje, straha od nečega što će se dogoditi, a zbog čega ispaštaju, mada nisu kriva. Knjiga predstavlja realističku sliku svijeta, a u prvom planu je tragika djeteta i pobuna protiv dehuma-nizacije. Ulazio je hrabro u psihu djeteta i slikao šta se u njoj dešava, pa tako stvarao priču utemeljenu na impresijama. "Radanović se odvaja od preuzetog svijeta, smješta svoje likove u milje koji odlično poznaje. Njegovi junaci lutaju i gledaju ("Lutali smo gradom - gledali smo"). Sva njihova djelatnost počinje jedinstvom igre i života: ("Igrali smo se – živjeli smo"). Pisac na suptilan način tka na dvostrukom razboju – s jedne strane svijet slika koje su se urezale u svijest dječaka, a na drugoj strani naknadno oživljavanje tih slika i davanje odgovarajućih funkcija i značenja. Za tu poziciju Radanovićevog djela Alija H. Dubočanin kaže: "Tako iz jedne situacije progovaraju dva glasa: glas dječaka i glas bivšeg dječaka". 1) " Ako za svoje junake, dobrim dijelom, Radanović i ovoga puta uzima djecu, koja se poput sablasnih sjenki kreću u jednom ubogom svijetu, zahvaćenom košmarom i lišenom svog ljudskog obličja, onda on to ne čini stoga da bi se pozabavio njihovim djetinjstvom kao svojom osnovnom preokupacijom, nego da bi u tom suprotstavljanju, u toj konfrontaciji, dakle, dobra i zla, onoga što ta djeca nose u sebi i svijeta koji ih okružuje, otkrio jaz koji dijeli čovjeka od njegove ljudske suštine, od onoga što bi trebalo da j e s t ida b u d e, i da bi na koncu, pokazao koliko je taj svijet ubog i dehumaniziran".2) Nenad Radanović piše o sebi i autentičnom svijetu u kom se dešava život. Životni i svoj stav dovodi u harmoniju stvarajući karaktere djece koja se formiraju okružena socijalnim problemima i bore se da ih prevaziđu. Takvom poetikom je nastavio bogatu tradiciju realističke krajiške dječije priče. == '''KEMAL COCO''' =kolosar jedan mater mu Coco je od prve zbirke stihova Valovi na Uni(1963.), pa preko ostalih (Crni okvir(1971), Čestitka za mamu(1977), Bosni u pohode (1981), Pjesme izbjegličke(1999) i posljednje (Smotanko, 2001.) ispisao poetiku u kojoj su konstitutivni dijelovi života krajiškog djeteta i djetinjstva u prvom planu. Dao je paralelno dvije slike djetinjstva: onog koje je sam proživio i onog koje djeca proživljavaju danas i u tim slikama ukazivao na nesklad i raskorak. Suvremeno djetinjstvo je maštoviti odlazak u irealno, doživljaj prvih treptaja ljubavi, izdvojenost iz okvira prirode i igra kao esencijalni dio stvarnog života kao zbira realnih pojava i događaja. Zato se ta poezija doima kao lirska hronika bitisanja u kojoj pjesnik začuđenim okom gleda tajne svijeta i ukazuje na njih djeci: " Obraćajući se djeci Coco nastoji, i načinom kazivanja i pjesničkim poimanjem, da se obraća djecitim velikim i po mnogo čemu "gotovim" ljudima. Ne podilazeći im, niti ih omalovažavajući, već naprotiv, tumačeći njihovu zbilju i razmišljanja, nudi poeziju podjednako zanimljivu i za najmlađe, kao i za odrasle čitaoce. Doseže do takve pjesme pošavši iz sopstvenog, svog djetinjstva kao iskustva, kao izvorišta, primjerivši ga ovom vremenu, svakodnevici iz koje isijava njegova "poetska linija trajanja."1) . Zbirka Smotanko predstavlja izbor iz poezije koju je stvarao četiri decenije i unio ono najvrijednije. Riječ je o poeziji u kojoj slika dječaka sa kojim se mogu ostala djeca identifikovati, pa mada predstavlja kompilaciju stvaralaštva, predstavlja vječitu potragu za plavim brdima, ljepoti i dobroti, radosti i smijehu, snu i javi. Zbirka ima dva ciklusa: Smotanko i O čemu cvrčak piše pjesme, a svaki sadrži tridesetak pjesama u kojima je ima slika iz bajkovitog svijeta životinja, bogate i bujne prirode, urbane sredine i drugih motiva koji pokazuje širinu pjesnikovog interesiranja i raznovrsnost tematike. Da mi je znati, O, da mi je znati Ko maslačke u polju zlati. Da zamolim tog nevidljivka Da dođe do djedovog šljivika..." (Da mi je znati) Pjesme nose poruke onima koji čine prve korake u život i nailaze na probleme i prepreke. Starije savjetuje, tješi, usmjerava i opominje (Pismo, Ajna, Amela, Bubuljice, Frizura, Što se to samnom dogodi), a mlađima govori o godišnjim dobima, životinjama i stvarima (Lusteri, Zima, Pahuljice, Proljeće). Ebvokacija prošlosti dobiva svoj zasebni kod. Njega nov i složen vid književnog oblikovanja. Pjesnik priziva uspo-mene i širi krug tema i likova, ali ne mijenja postupak slikanja i naoko istim motivima daje nova značenja i postiže druge ciljeve, pa mu je pezija prikaz života viđenog iz jedne perspektive sa poentom u kojoj je naglašen moralno-psihološki prizvuk. Ima zanimljivih detalja, dijelova punih nježnosti, ali i konstrukcija kakve prave i drugi pjesnici tradicionalne književnosti. Mada ostaje na nivou registrovanja pojava, poezija je zanimljiva jer je on dobar kombinator sposoban da misao zaokruži u stih i uspostavi komunikaciju punu sjete i nostalgije. " Navika da jednostavno pjeva o jednostavnosti Coco se nije odrekao tokom svog književnog sazrijevanja, što potvrđuje ova njegova knjiga. Čitajući je, u starijim čitaocima nostalgično zazvuče stare i davno zaboravljene note…"1) Mada tradicionalista i improvizator, Coco je u najvećem broju pjesama imaginativan, kreativan i vitalan. Pojave koje slika su žive i dinamične, u neprestanom pokretu, pa su rime i ritam, riječ i stih izvori radosti. On gleda u suštinu stvari, prenosi poruke, a najznačaj-nije u toj poeziji je tematska raznolikost i raznovrsnost, te vještina u građenju stiha. == '''ENES KAHVIĆ''' == Priče Enesa Kahvića (Šamar, Vodeni bicikl, Cipele, Moja majka, Posljednji susret, Grga Mamina kosa, Zmaj podvaldžija, Dvica…) su decenijama prisutne na stranicama dječijih listova i časopisa. Nagrađivan je na natječajima, a nagrađene priče sabrao u zbirku "Zvjezdarnica"(1980) koja označava nastavak priče iz stvarnog života kakvu je utemeljio Skender Kulenović. Njegovao je sentimentalnu priču u kojoj slika probijanje kroz prepreke i probleme da bi se stiglo do cilja, pa tako liče na medaljone o djetinjstvu razoreno ratom. Tako je izgradio poetski moto: da bi postigao cilj moraš savladati prepreke bez pomoći drugih. I kad pjeva o ljetu i jeseni, o suncu i kiši, izma-mljuje slike iz sjećanja i nudi poetske ilustracije. Znalački slika male i velike drame, a u njima je stalno naglašena vjera u budućnost. Mada je sljedbenik tradicionalne poetike, ekspresionistički je okrenut unutrašnjoj strani bivanja, nastojeći da registruje i najmanje, na prvi pogled nevažne događaje. "Jednog dana u rano proljeće u naš gradić stiže izumitelj. Brzo se pronese glas po gradiću, a narod navalio na obalu Une da vidi taj čudnovati izum. Oniži čovjek i njegova žena nešto su raspremali, a onda žena poče okupljenom narodu: - Gospodo. Moj muž je izumio nešto što će osvojiti svijet. To je bicikl koji možete voziti po rijeci, jezeru, moru… To do sada niste nigdje vidjeli. Uskoro će sve vojske imati ovakvu napravu u svim jedinicama. Moj muž već je imao razgovore da ovaj izum preuzmu mnogi… Preko rijeka ćete prelaziti kao po cesti…"1) Kahvić je znao poticaj iz realnosti transponovati u imaginaciju i kroz spoj stvarnosti i sna ponudi poruku blago i nenametljivo. Čitaoce privlači ljepota kazivanja u kojoj doživljava dah proljeća, vrelinu sunca, cvrkut ptica, miris otkosa sijena, a kroz sve se provlači nostalgija. Likove prikazuje zanimljivo, stil mu je dinamičan, ali ipak je prisutna vedrima koja je povremeno zasjenjena tugom, jer dijete nailazi na prepreke koje prevazilaze njegove moći i mogućnosti, pa se osjeća praznina u duši zbog neispunjenih ciljeva. U pričama je prisutan jezičko-prikazivački slikarski fenomen gdje je u prvom planu dijete na putu do svoga cilja. Teme uzima iz porodice, škole i prirode i u svakom segmentu nalazi značenjske jedinice koje formulira u estetske učinke. Tako pokazuje da događaji nisu nizanje doživljaja već imaju moralno-psihološki prizvuk. Uvijek kad se dijete nađe u neobičnoj situaciji, pisac mu pomaže da nađe rješenje. U tom traganju za identitetom djeteta pjesnik je vedar, razigran i uvijek se trudai da u njemu ne usahne humor i optimizam. " Jedna majka i njena djevojčica živjele su same. Ovo je moja kosa, govorila je majka dok je Asji češljala dugu kosu, uređujući je za školu. Asja bi uzvraćala smijehom po kojem su je svi u komšiluku prepoznavali. Bio je to zvonak, iskren dječji smijeh. Smijeh koji je podsjećao na grgoljenje vode u šumskom potočiću. "Zdravo, ćuko…!Zdravo, maco…! Kako si, bakice?!" – svakome je upućivala svoje pozdrave i pitanja dok ju je majka pratila prema školi. - Av,av,av! – mašući repićima uzvraćale su ćuke. - Miiijau…- mazno bi se otegao glas mačora ili mačke. - Dživ, dživ, dživ – čuli bi se vrapčići. I tako svaki dan"1) Kahvić je slike djetinjstva uspio podići na višu umjetničku ravan od prethodnika, a kao pažljiv opservator kritikuje nametanje odgojnih metoda u književnom djelu i insistira na njegovoj umje-tničkoj dimenziji. U mladima afirmiše osjećaj autonomnosti, a optika mu je u stvarnosti koju je snagom invencije pretvorio u životne priče. Vrline pričanja su u nadahnutom govoru koji osvaja iskrenošču komunikacije. == '''MUHAREM OMEROVIĆ''' == Objavio je desetak knjiga poezije i veliki broj pjesama i priča u dječijim listovima i časopisima u kojima njima slika svijet životinja i djete u totalitetu svoga bića. Naročito je poezija ostavila dubok trag u književnosti posljednjih decenija prošlog stoljeća, jer je dugo brusio stih, znao naći mjeru neposredno gradeći svoju umjetničko-estetsku tvorevinu. Zbirka Soliterci (1987) je moderna knjiga u kojoj slika dijete što osvaja prostor za igru pripremajući se za život. U pjesmama prepoznajemo stvarnost djetinjstva dječije želje, igre i mangupluke. Iz svakog događaja izvlači maksimum značenjskih i estetskih učinaka, u svakoj prilici ističe da događaj nije samo nizanje pojava, nego mogućnost da se svaka pojava pretvori u stih. Pjesme su maštovite, jezički razuđene, pune humora i romantike, stihovi zreli i proživljeni, plod iskrenog odnosa prema djeci. Prva i najbezazleniji iskustva u kontaktu djeteta sa životom imaju ponekad presudnu ulogu u shvatanju međuljudskih odnosa. Pjesnik to zna i pokušava ublažiti traume, govoreći o problemima na humorističko-melanholičan način. "U jesen zamakli dani. Svuda - oblaci sivi samo, Odozdo čuje se glas: Ki-šo-bra-ne po-pra-vlja-mo! Sjuriše djeca dole, Odzvanja na sve strane Viču i majstor i djeca Po-pra-vlja-mo ki-šo-bra-ne. (Soliterski majstori) Omerović je majstor i kratke priče. U pričama traga za istinom koja se krije negdje oko djeteta, unosi u nju bogatstvo svoga duha i nudi djetetu kao jedno od mogućih viđenja djetinjstva.Rodoljublje izjednačava sa čovječnošću, a mladost sa intuicijom i emocio-nalnošću. Intimna komponenta umjetničke predstave se nadnosi nad prozom kao suštinsko određenje odnosa prema zbivanjima i likovima. "Zoranov tata je vozač u jednoj tvornici. On vozi luksuzna kola i često odlazi na službeni put. Danas je treći dan kako je otac na putu. Dječakova mama kaže da bi se otac oko predvečerja mogao vratiti. Kada je Zoran došao iz škole, poskočio je od radosti: u dvorištu su stajala tatina kola. Bila su sva prašnjava, sva blatnjava. Dječak je dugo zagledao zamazano staklo pozadi kola. Vrtio je glavom i smješkao se. Sutradan, kada je ustao otac, obukao se i Zoran. Poljubio je oca i dugo mu ostao u zagrljaju. - Zašto si ustao tako rano? – upita otac dječaka. - A ti? Zašto si ti ustao tako rano? Otac slegnu ramenima. - Moram oprati kola. Vidio si kako su prašnjava i blatnjava. - Dok su silazili niz stepenice dječak se smješkao. Gledao je oca koji veselo uzviknu. - Hej, pa gdje su mi kola? - Pa to su, tata, tvoja kola! - Ovo!? Ovo su nova kola, a ja znam da su moja sinoć ostala blatnjava. - Pa jesu, tata, ali ja sam ih sinoć oprao…A možeš li pogoditi zašto sam ih oprao? - Možda ti je mama rekla. - Ne, nije…Možeš li pogoditi? - Ne mogu. - Zato što je na zadnjem staklu i na ovim vratima neko prstom napisao: OPERI ME!" ( Operi me).1) Kod Omerovića je (Zarobljene želje) umjetnička vrijednost i poezije i proze jednostavnost kao temeljna osobina iskaza. Prisutna je i didaktika, ali nije nametljiva, niti djeluje banalno, niti je ugušila umjetničku dimenziju djela. Književno djelo mu je, istina, suženo na prostore škole, doma, ulice i porodice, ali je sačinjeno od sekvenci koji čine svako djetinjstvo i ljudski život. == '''ESAD JOGIĆ''' == Pisac koji u dječijoj poeziji nudi iskrice krajiške mudrosti kroz poetske slike duboko proživljenih misli i osjećanja. Živi u Zagrebu što je usmjeravalo njegovu poetiku, pa i jezičkostilski izraz, način razmišljanja, odnos prema svijetu i djetetu. Objavio je za djecu zbirke Materija sreće(1989) i Strašno je biti ptica za vrijeme lova (1993). Najveći dio poezije su opisi bogate krajiške vegetacije. Pjesnik vodi dijete na prostore krajiških šuma i livada, u zanimljivi životinjski svijet u kom vlada harmonija, a život ima tokove i cikluse. Pjesme su bogate slikama i refleksijom, a u njima traga za onim što je ljudsko u čovjeku u vrijeme dehumaniziranih odnosa. Stvari kod Jogića nisu viđene u veselom i humorističkom tonu, on rijetko vidi onu smiješnu stranu. I kad slika prirodu, te su slike pune tajanstva i slutnje, a život ozbiljan, pun borbe i patnje, pa ga tako i dijete mora shvatiti. Jogić je uronjen u prošlost i traga za korijenima zla što nagrizaju zavičaj. Afirmiše etiku Krajišnika, ukazuje na nužnost otpora, potrebu odlučnosti u odbrani ljudskih ideala: slobode, pravde i istine. Sve to piše sa razvijenim lingvističkim i intelektualnim osjećajem za uzrast kom poeziju namjenjuje. Znam gdje sam bio Iz kojeg sam potek'o jajeta, Nisam mogao, niti krio, Da potičem Iz tamnog vilajeta. ( Moj dom). Njegova poezija je iskrena, široka, sveobuhvatna, prožeta nostalgijom, zasnovana na šarenom folklornom miljeu. Ljubav prema djetetu je iskrena i nepatvorena, a stihovi odišu savremenošću, bru-šeni klesan finim dlijetom leksike i muzikalnosti, pun ekspresivnosti i jezičke svježine, a misao duboka i rječita. Zagrlilo nebo pticu, Sunce zoru, Zagrlila rijeka potok, Pa hitaju moru. Zagrlio seljak njivu, Pa joj sanja klicu, Zagrlila ljubav majku, I djeca bajku…" ( Zagrljaji). Jogić je uspio poetski obuhvatiti složene misli o čovjeku kao svjesnom, emotivnom i duhovnom biću svestranih mogućnosti, koje može iznenaditi nepredvidljivošću postupaka. Pokušava shvatiti šta je to u čovjeku mračno i animalno uzrokuje njegovu destruktivnost. Kako je recipijent poezije dijete sa recepcijskim nedostacima (neshva-tanje, iskrenost, površno čitanje, neiskustvo, naivnost), Jogić mu prilagođava poeziju i kroz poetske slike mu nudi poruke i informacije. == '''HUSNIJA KRUPIĆ''' == U književnosti se javio relativno kasno, u 57. godini života zbirkom "Tajna dječijeg oka"(1999). To je zbirka sa oko 50 pjesama različite kompozicione strukture, tematske orijentacije i umjetničke vrijednosti u kojoj slika prirodu i zavičaj, dječije tajne i nestašluke. <center>Baš je srcu lijepo</center> Dok ga tajna grije Taj osjećaj niko Otkrio još nije. Na hiljade tajni, U oči se skrije, A da dijete toga Čak ni svjesno nije..." (Tajna dječjeg oka) Rodni kraj, koji ga je nadahnuo u izboru motiva, imao je upliv na osjećaj za ritam i muzikalnost stiha. Motivi su raznovrsni: od najjednostavnijih gdje se pita pita zašto nešto voli ili mrzi, od lastavica i suncokreta, klasičnih motiva o mišu i maci, do savremenih o domovini, ratu, izbjeglicama, stradanju, poginulim borcima, psihičkim traumama, koje nosi doba ljudske kataklizme. Mada je to poezija tradicionalnog tipa, uklapa se u panoramu krajiške dječije književnosti. Motivi su po osnovnoj zamisli jasni i pregledni i predstavljaju jednostavne logičke sklopove. Krupić je naročito razvijao i poetski oblikovao fenomen ljubavi: u svakom stihu prisutna je ljubav: prema domovini, majci, životu, svijetu. Ljubav i razumijevanje su temelj poetike, glas protiv dehuma-nizacije svijeta, pokušaj da se dijete zaštiti od zla i nepravde. Uzbuđeno, uplašeno ili razdragano, veselo ili tužno, dijete je uvijek emocionalno aktivno. Pjesnik ga slika u stvarnom svijetu u kom izdvaja detalje, razrađuje i gradi poetiku (Svi kuću imaju, a ja…Djeco, dođite da sanjarimo, Suncokret, Tajna dječjeg oka, Bosna.. Mada su na prvi pogled heterogene, zajedničko im je što žele poučiti djecu i pružiti im spoznaje. "Onaj tko se prvi put susretne s njegovim pjesmama bit će pod dojmom, kad ih pročita, da komunicira s pjesnikom kome, jednostavno rečeno, pjesnički zanat nije stran, nije nepoznat, da komunicira s pjesnikom koji voli čvrstu pjesničku formu, uokvirenu strogo određenom dužinom stiha, rimom, brojem strofa, i da svoje misli i osjećanja čak lakše izražava u čvrstoj, nego li u slobodnoj pjesničkoj formi". 1) Zanimljiv je ciklus: Abeceda rata u kom stvara lirske minijature gdje je svakom slovu udahnuta duša, pa stihovima animira učenika da ih lakše nauče: B kao Bosna, D kao domovina, I kao Istina, G kao Gnijezdo, P kao Pčele, Ž kao Život. One se izdvajaju živopisnom slikama i skladnim ritmom i mogu poslužiti kao didaktički materijal. Kad osluškuje život, pjesnik bira kodove pomoću kojih će djeca poeziju dešifrirati. Nalazi ih u huku rijeka Une, Vrbasa, Drine, Save, u šapatu rodnog grada, u zovu planine. On sve to bilježi i ostavlja trag o svom postojanju. Trajnost i dokumentarnost su značajne odrednice ove poezije. "I dok su djecu ubijali Korijenje Bosne zatirali Vi pritom niste znali: Da korijenje duboko seže, Da hiljadu godina i više, Taj korak Bosnu veže…" Poezija Husnije Krupića s brojnim leksemima pokazuje kakvo se bogatstvo krije u svijetu djetinjstva. Odlikuju je zvučni sklopovi, inventivnost i maštanje, pa je pjesnik, koristeći poetiku igre, uspio obezbijediti pristup djetetu i eliminisati razlike u godinama i iskustvu, približiti se mladima, steći njihovo povjerenje i pomoći im kad prave prve korake i otiskuju se u život. == '''RANKO PAVLOVIĆ''' == Objavio je za djecu knjige priča Jarac u pozorištu(1961) i Čistač obuće(1968) i već je prvim knjigama skrenuo pažnju književne kritike. Pisao je kratku i u savremenoj književnosti nepravedno zanemarenu dječiju priču koja je na granici između crtice, novele i anegdote. Usprkos sažetosti imaju radnju, tok, likove, prepoznatljivu leksiku i tematiku, a jednostavnost je prostor na kom se odvija komu-nikacija između pošiljaoca i primaoca. Služe kao mogućnosti stvara-nja bogatih i raznovrsnih asocijacija, navode dijete na razmišljanje (Kraljevi na vašaru, Čekinje za šiljilo, Putnici, Ljubav). Pavlović je znao naći poetske efekte koji odgovaraju dječijem estetskom poimanju svijeta. Nalazi riječi koje pokreću predstave, jer dijete uživa u brzoj promjeni pozornice, a tematski insistira na opo-nenciji svijeta odraslih i djece. Iz toga implicitno izvlači zaključak u kom je i temelj poetike da se priča mora graditi na nivou intelektualno-empirijskog razvoja. U priči Ogledalo pokazuje koliko su djeca radoznala u susretu sa novim i nepoznatim. Pisac podsviče njihovu žudnju i radoznalost, odgovara na pitanja kako postići moralno savršenstvo, kako naći sebe u haosu stvarnosti. U pričama je najzanimljivija fabula koja je kostur za građevinu, krcata dijalozima humorom i optimizmom. Jezik je istančan i lirski, lica modelirana višesmisleno, pa čitalac proširuje značenje pripovjednog teksta. Junake vodi kroz razne situacije, pro-matra sa različitih uglova i prati njihove reakcije. Osnovna tema je kako čovjek, izbačen iz životne kolotečine, pokazuje svoje pravo lice. "Ranko Pavlović piše osoben tip kratke pripovijesti. Već prva knjiga, Ljudi iz Vakufa, pokazala je da je učio tehniku od dobrih majstora kratke priče. Ispoljio je smisao za odabiranje pojedinosti i njihovo plasiranje u svijet djetinjstva. Ostaje dojam da su lica slučajno izukrštala svoje putanje s pripovjedačevim. Ne prepoznaju se kao građani iz Vakufa, već neobični putnici kroz život koje je slučajnost dovela u ovaj gradić, a život na neki način izbacio iz sedla. Svi traže svoj prostor, svoj kutak, svoju istinu. Isti tip priče primijenio je u narednim knjigama: "Bajke za lijevo uho", "Čistač obuće" i "Jarac u pozorištu". U njima je atmosfera vedrija s likovima mladih koji u gradiću pronalaze ljepote što ih traže. Riječ je o izvornom i zanimljivom piscu koji nastoji pronaći vlastiti izraz i odvojiti se od stereotipne i za tradiciju odviše vezane literature. Nije se zadržavao samo na igri, već je ulazio u dublje odnose. Slijedio je svoju vokaciju i dar. Nije pričao priče sa tezom, već je ispitivao tragove starijih u mladima. Zanimaju ga djeca u svakodnevnim susretima. Odabire lica i pojave u duhu vlastite poetike. Nije poklonik konvencije i poetike zasnovane na priči, fabuli: njemu je fabula samo kostur, greda na građevini, a ne ono što je najbitnije. Ima zaista smisla za duhoviti dijalog koji prirodno proizlazi iz toka priče i duhovne fizionomije lica. U tome su vrijednosti ovog darovitog pripovjedača koji je u punoj zrelosti".1) Čistač obuće je korak naprijed u književnom stvaralaštvu i korak dalje od tradicionalne književnosti. Tu se izdvajaju priče Kraljevi na vašaru, Stećak i Čekinje za šiljilo koje u sebi imaju modernistički predznak poput Horozovićevog Vauvana sa snažno naglašenim individualnim pokušajem da pogodi ritam i sklad života savremenog djetinjstva. Na prvi pogled priče su jednostavne, ali nose istovremeno veliki broj ideja i postavki, rasprava i teza koje naviru iz svake rečenice i obogaćuju konstrukciju. Zato su istovremeno svježe i moderne, rječite i misaone. Poruka je skrivena, a karakteri su u sukobu sa sobom i svijetom. Takav vid poetike udovoljava kriterijima tradicionalne književne komunikologije koja zahtijeva novi pristup svijetu djetinjstva i nov način obrade teme. Pavlović je pokušavao da izrazi odnos djeteta prema stvarnosti i njegovo razmišljanje o prošlosti. Traga za poimanjem svijeta i znakovima vječnosti u blještavom odsjaju vremena, pa su mu i likovi emotivno i psihološki vezani za vrijeme, sami govore svoj život. Ima i priča o ratu, ali u njima nema veće umjetničke vrijednosti, jer on piše o ratu po pričama drugih, a ne slika iz vlastitog iskustva. On se kretao u više tematskih krugova kroz koje obznanjuje djetinjstvo kao ljepotu, period koji ostaje u sjećanju, nešto neprolazno i nezaboravno. Mada nije u stanju da promovira velike ideje, već ih daje u naznakama i minijaturama, dobro se snalazio u krugu u kom su se kretali njegovi umjetnički dometi, a to je analitičko sagledavanje i procjena događaja iz djetinjstva. Vrijedno je to što je pokušavao likovima dati individu-alnost i osobnost, što interpretira njihovu prirodu i objašnjava postupke i tako gradi realističko-modernističku priču. == '''RANKO RISOJEVIĆ''' == Prozni pisac koji je djelima za djecu, romanima Dječaci sa Une (1974), i Priče velikog ljeta(1974), te zbirkom biografskih priča Veliki matematičari(1981) najavio novu poetiku i žanrovsku orijentaciju u suvremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti koja je oskudijevala u žanru romana za djecu. Uživanje u romanu je različito od uživanja u drugim književnim žanrovima jer je on prestao biti kodeks jedne skupine i postao otvoren za različite moralne perspektive. Moral više nije apriorno utvrđeno mjerilo za postupke likova, pa je djelo zato i zanimljivo, nije šablonizirano i uvlači čitatelja u pustolovinu otkrivanja unutarnje istine. Likovi se otkrivaju čitateljima sa svim svojim teškoćama stjecanja iskustva, a čitatelj uočava razliku između vlastitih pričina i stvarnosti. Roman nudi mogućnost izobrazbe vrijednosne orijentacije u svijetu sukobljavanja perspektiva, a ne znanja i pouke kakve su nudili tradicionalni pripovjedni oblici. U Risojevićevim romanima u prvom planu su ispovijesti dječaka koji govore iz djetinjstva i o djetinjstvu, a koje su duboko zavičajne i općeljudske. "Ono što ponajviše zaslužuje čitaočevu pažnju, zapravo je pripovjedač, istovremeno i glavni junak ove proze. Sve što Dječaci i jesu ili nisu oblikuje se kao njegov doživljaj, njegova izravna spoznaja svijeta. Otud je ova knjiga izbor iz pripovjedačeve autobiografije, što i jest jedna od bitnih pretpostavki kompo-zicionog i idejno-emocionalnog jedinstva narativne materije te raznovrsnih mogućnosti njene poetske transformacije…A time se našao na vjetrometini između moguće apsolutizacije, s jedne, ili ozbiljnijeg zanemarivanja vitalnih osebujnosti djetinjskog uzrasta, s druge strane, nudi prilika za provjeru izvor-nosti, umjetničke relevantnosti sjećanja na vlastitu minulost snažno obavezujući na poetskojezički izraz u funkciji konstituisanja pripovijedačevog lika, njegovog svijeta. Taj, pak svijet i jest svijet Dječaka".1) Uvjerljivo opisuje svijet djetinjstva, a da bi ga sugestivnije iskazao uveo je naratora sa kojim se identificira i otvara hronološki slijed narativnih sekvenci uključujući čitaoca kao sudionika u čaro-bnoj magiji djetinjstva. Nema preplitanja postupaka, retrospekcija i reevokacija, pričanje je ritmički ujednačeno i gradirano, užlijebljeno u tradiciju pripovjedačke Krajine. Risojević lahko uspostavlja kontakt sa čitaocima i sve vrijeme ih podstiče na razmišljanje, sjećanje i identifikaciju. Poimanje Une i Kostajnice, Prijedora i drugih mjesta kao poprišta radnje ne prize-mljuje roman na uzak prostor, već ga proširuje na beskonačnu priču o poslijeratnom periodu u Bosanskoj krajini, o siromaštvu, gladi i patnji, ljudskoj dobroti i razumijevanju. U njemu nije bitna faktografija, već atmosfera straha, slutnje i neizvjesnosti, a takav odnos prema svijetu koji umjetnički prezentira nameće didaktičke momente, pa su oni prisutni u njegovim djelima. "Nikoga ne čujem, samo svoje srce, koje u grudima tambura neku pjesmu od koje me hvata strah". Tu atmosferu pojačavaju likovi u selu i varoši, od babe Stevanije, pa do oca partizana, brižne majke i učitelja Branka. Risojević ima snažna poređenja i opise, duboke lirske slike: "Gleda drvo, iznenađen kako ga nije vidio, odakle on o tu, a drvo gleda njega u oči, smije mu se u lice. Takvo drvo, to je život." Roman je komponiran od kratkih priča međusobno povezanih hronološkim slijedom i naslovima: Rođenje, Zemunica, Mjesečar u kući, Selidba, Zvrk, Osveta, Priredba, Ribar, Nobel iz potkrovlja i dr. Ono što se dogodilo izvan iskustva, prezentira se u pričama koje ponajviše priča majka. Lik majke je naslikan impresivno, kao u narodnoj tradicijo. Ona je žrtva i mučenik, a istovremeno snažna i odlučna. Dirljivim slikama opisao je odnos između majke i dječaka ostavljenih da osvajaju život. Ona se, odlikuje neizmjernom ljubavlju, ali ta ljubav nije slijepa, već usađena u srce i um. Njena ljubav ga čuva dok savladava životne prepreke i uvijek pronalazi rješenje za probleme, riječi utjehe u trenucima patnje. "Čekao sam da se pojavi i Snježna kraljica i da me povede sa sobom. Ni kod nje mi ne bi bilo hladnije, nego u novoj kući. Pokrivao sam se po glavi, ali je i pod pokrivačem hladno. Naša spavaća soba bila je centar Sjevernog pola. - Preselićemo se potpuno u kuhinju. Tamo ćemo i spavati. Ali ni drva više nemamo. – rekla je napokon majka. - Što si dolazila u grad! – otpjevao sam svoju svakodnevnu pjesmicu, koja je moju majku strašno ljutila. Samo, sada mi nije smjela ništa reći jer je s nama bila i baba Stevanija. Baba je spavala u kuhinji, a mi u sobi. Majka je odlučila da se svi nekako stisnemo u kuhinju. Ja sam bio presretan što je baba s nama , jer sam mogao s njom po cijeli dan pričati o selu. Ona mi je govorila o mački i psu, o Nikolici, koji je bio vrlo vrijedan." 1) Risojevićeve zbirke Vrijeme i vrt(1971), Tako ponekad(1972), Bosanske elegije(1974), Istrpi ovo draganje(1975), Ozon(1986), te roman Dječaci sa Une(1974) potvrđuju razvojni put njegove poetike koja ima cilj povezati zbivanja u životu i prirodi, i naći njihov refleks u čovjeku. Bez obzira u kom smjeru vodio djelo, sebi svojstvenim postupkom prekoračivanja iz jednoga u drugo polje žanrovske nadle-žnosti pokazuje da njegov medij više nije stvarnost, već razlika između imaginacije i stvarnosti. Tako briše granicu koju su uspo-stavili tzv. mali pripovjedni oblici (dnevnici, pisma, autobiografije i sr.) i omogućava čitaocima poređenje između sebe i okoline i utvrđivanje vlastitih i tuđih moralnih i drugih vrijednosti. Risojević je pokazao sposobnost promatračkog usisavanja što omogućava postu-pnost toka pripovijedabnja kojim dostiže visok sadržajno - semantički nivo. Uvodi u djelo analitičnost i gradaciju u razvijanju fabule, naročito kad opisuje događaje iz prošlosti koji se i reflektuju kao mučna sadržina kroz čitav pjesnikov život. == '''MILAN OSTOJIĆ''' == Ostojić je pokazao dar u oblasti dječije poezije, ali je tu poeziju njegovao kratko, da bi se posvetio drugim profesionalnim opredjeljenjima. Objavio je veliki broj pjesama u dječijim listovima i časopisima i zbirku Umišljeni miš(1987.) koja je izazvala zanimanje i čitalaca i književne kritike na prostoru Bosanske krajine. Jedan se miš umislio da je postao car, pa je od sluge zatražio mačka na dar…(Jedan miš) U njoj govori o motivima iz životinjskog svijeta, pravilima i zakonima koji u njemu vladaju. Polazi od spoznaje da je emocionalni elemenat bitan supstrat dječijg doživljaja svijeta i stavlja ga kao suštinski atribut svoje literature. Kazivanje je je šaljivo i zanimljivo, a pjesnik svoju zamisao sa lahkoćom ostvaruje. Iz svog kuta prati događaje i opisuje ih, uranja u dječiju psihu i pokušava dotaknuti ono tajanstveno, strano, nepoznato. Unosi i savremene tonove shvatajući da iščezava tradicionalno carstvo kom su se njegovi prethodnici priklanjali. Mada mu nekad jezik zvuči anahrono, a tematika je tradicionalna, Ostojić je znao obraditi teme koje udovoljavaju kriterijima i tradicionalne i savremene poetike. Međutim, kao da se zasitio književnosti za djecu, počeo je pisati za odrasle, ali nije u toj oblasti dostigao visok umjetnički domet. == '''MUHIDIN ŠARIĆ''' == Decenijama je formirao pjesnički stav u dječijim listovima i časopisima gdje se i nalazi suština poetike koju gradi na heterogenim motivima i jezičkim igrama prilagođenim vremenu. Poezija mu se tematski kreće u najužem krugu djeteta i djetinjstva: porodična atmo-sfera, djed, baka, otac, majka, braća, sestre, dvorište, biljni i životi-njski svijet. Pisac pokazuje smisao za poetično viđenje stvarnosti jer pjesmu doživljava kao stvaralački čin i estetski doživljaj izazvan dječijom upitanošću. Poetsko-humornim kazivanjem, ostvaruje viziju svijeta djetinjstva, pa mu prilagođava jezik i stil koji su originalni u krajiških književnosti. U temelju je klasičan ritam u čijem centru je igra jezičkim inovacijama što ga predstavlja kao versifikatora sa ukusom i šarmom. Za svaki slučaj Isto važi: Čim negdje odeš On te traži. I ma gdje da si On će znati Na koji način Da te vrati.(Zavičaj) " Sav svoj pjesnički ulog Muhidin Šarić je stavio u odbranu djeteta i djetinjstva. U prvim zbirkama postojao je trag pjesnika banjalučkog kruga iz kojega je i on potekao. Te je utjecaje vrlo brzo prevladao tako da je u posljednjim zbirkama, naročito u zbirci Cvrkutanka, izvoran glas… U zbirkama Spava li dan u mraku, Na krilima neba, Kada plava ptica sanja i Zaljubljena baka se prelamaju igrivi, šaljivi elementi utemeljeni na poetici igre, u kojoj su po pravilu tradicionalne škole, djed i njegov unuk najčešće ličnosti. Time što je udaljen od književnog centra, te odsustvom življeg kontakta i komuniciranja s priznatim pjesnicima objašnjava se utjecaj koji neki pjesnici sa više glasa i ugleda vrše na mlađe pjesnike.1) Šarićeva poezija je obilježena novim tonovima-životom u dijaspori, pa je potrebna i specifična kritika koja će izmjeriti sustav i vrijednosti te književnosti. I u njim je u osnovi optimizam i humanost kao vizije budućnosti, jer pjesnik ne dozvoljava da tamne sjenke bolnih saznanja ne pomute vedrinu njihovih vidika. To su djela u kojima se traga za uzrocima emocionalnih stanja i pisaca i recipi-jenata, pa se obrađuju teme o čovjeku izbačenom iz svijeta i vremena: Blago u kovčegu (1986), Vuk dobrica, (1988). Karakteristike njegove literature su tamne boje i nostalgični tonovi, a one su naročito naglašene u zbirkama: Spava li dan u mraku(1976), Na krilima neba (1981), Kad plava ptica sanja (1983), Plava ptica(1985), Cvrkutanka (1988), Zaljubljena baka (1989) i Dvorište sa cvijetom za uvetom (1990). "Najveći domet postigao je u zbirci pjesama Cvrkutanka u kojoj je njegovo poznavanje biljnog i životinjskog svijeta najviše došlo do izražaja. Teme Muhidina Šarića gotovo da ne izlaze iz iz kruga običnih predmeta i predstava. Dopadljivost ovih pjesama ne potiče od bogatstva motiva i metaforike, već od jednostavnosti, topline, čitljivosti poetskog rukopisa i prisnosti sa svijetom djece. Njen narativan, deskriptivan izraz nije njena mana, već objašnjenje da ovaj pjesnik nema smjelosti da napusti rekvizite i šeme stare škole i učini napor da piše istinski doživljenu poeziju, što je učinio tek u posljednjoj zbirci i dokazao time svoje neosporne vrijednosti".2) Djed je vrlo korisna stvar, I mora biti upotrebljiv, Djed nikad ne smije biti star, I ne smije biti uvredljiv. Djed može da bude ptica, Avion što kućom kruži, Djed je živa foteljica, Što svome unuku služi.(Djed) Šarić se nadahnjuje prirodom i porodičnim motivima. Pjesni-čke slike su i odraz realnosti i stanja pjesnikove svijesti. Djetinjstvo samo po sebi je sinonim ljepote, optimizma i nade i on ga kao takvo tematski obrađuje. U izražajnom pogledu je pokazao rafiniranost versifikatorskog umijeća čime je dostigao visok estetski nivo i potvr-dio da se i u tradicionalnomaniri može pisati dobra poezija. Usposta-vlja sistem veza i odnosa između riječi i njihovih smislova i tako komunicira sa živom stvarnošću književnog procesa. Zvuk i misao su spojeni u sklad, jer se zvukovni život pjesničkog jezika harmonizira s njegovim semantičkim životom što to potvrđuje da je riječ o zrelom piscu koji je obogatim krajišku dječju književnost i dao značajan doprinos njenoj afirmaciji. Pjesnik govori o granicama tolerancije i netolerancije, potrebi egzistencije drugog i drugačijeg, jer ako toga nema nastaje tragedija koja se mjeri stotinama hiljada ljudskih žrtava. Podnošljivost vodi razumijevanju, a ono solidarnosti bez koje se urušavaju temelji civili-ziranog društva i društvenog sistema. Živeći u Austriji, zemlji sa naglašenim razumijevanjem drugog i drukčijeg, naglašava principe humanosti za koje se treba zalagati radi projektovanja sopstvene budućnosti. U toj zemlji je i prihvatio poetske inovacije koje struje zemljama Evrope i okrenuo se modernom pristupu djetinjstvu. Kao čovjek koji je veliki dio vremena proveo po srpskim logorima, govori o zlu koje sa sobom nosi totalitarizam i na svom iskustvu i iskustvu svoga naroda artikuliše projekciju budućnosti u kojoj vidi tri temeljna principa: ravnopravnost, humanizam i ljudska prava. U prvom planu je teza da je rat uništio mnoge ljudske vrijednosti, ali nije uspio uništiti bosanski duh i identitet kao najvišu vrijednost naroda. Šarićeva poezija je potvrda da je život vječito sučeljavanje progresivnih i regresivnih težnji, različitih stvaralačkih sila. Kako je stvarnost dohvatljiva samo između dva scenarija i možeš je shvatiti samo ako je voliš, za njega važi Gombrovičeva misao da je umjetnik smrtno zaljubljen, neizlječivo i strasno, bez vjenčanja. == '''ENES KIŠEVIĆ''' == Pjesnik koji je nakon jedne etape u kojoj su više od šest dece-nija dječijom književnošću vladali Zmaj i Ćopić, stvorio novi tip poezije i označio prekretnicu u toj književnosti. Riječ je o poeziji koja zalazi u tajnovite prostore dječije svijesti, ima naglašen ispovijedni ton, govori iz djeteta i o njemu samom, a pisana za djecu koja su obogaćena za prva iskustva, imaju moć kompariranja i logičkog zaključivanja. Tako je stvorio poeziju koja u prvom planu nema dida-ktičku, nego idejno-estetsku dominaciju i optimizam koji izrasta iz ljubavi i vjere u čovjeka, korelat humanizma, njegova smisaona potka. Kiševićevo djelo za djecu, nije obimno, ali je učinilo zaokret od tradicionalne poezije i usmjerilo je novim tokovima. Objavio je tri knjige - dramsko-poetske igre "Mačak u trapericama" (1979) i Ne ogledalo, lice umij (1980) i zbirku pjesama Smjehuljica i Plačuljko (1987) koje su profilirale njegovu poetiku. U temelju poetike je igra kao nešto što djetetu niko ne može oduzeti i što čini njegovu imagi-narnu stvarnost. Ona je neodvojivi dio djetinjstva, mogućnost da se prebaci u prostore imaginarnog, a problemi lakše riješe. U pluralistički intoniranom krajoliku dječije poezije krajiške izgradio je prepoznatljiv sistem vlastitog idejno-estetskog poretka. Zato koristi igru kao temelj poetike, kao značajan dio ljudskog života, osobito danas kad je igre manje, kad se igraju samo djeca, iluzionisti i pjesnici. Igra je sve što se dešava u periodu djetinjstva, avanture i sukobi, šale i iluzije. Kišević je sve to imao u vidu i napisao zbirke u kojima je stavio igru u prvi plan i ukazao na njen značaj i vrijednost u ljudskom životu. Kiševićeva poezija ne oponaša život, niti pjeva o prirodi, ne zanosi se pejzažima i slikama, već se zalaže za drugačiji tretman djeteta zasnivajući poetiku na snazi jezika koji se temelji na brisanju stvarnosti i ritualnu vlastitog negiranja. Isprepliće ono što gleda sa onim što misli i govori, izbjegava čuda, jer je sam život čudo. On je pjesnik jezičke ekspresije, asocijativnog toka misli koji se povodi ne toliko za smislom i značenjem, koliko za nonsensnim pjesničkim oblikom. Djeluje uvjerljivo, mada koristi metodologije imitacije, a domišljati su i jezički obrti koji navode na smijeh i razmišljanje: Svakoga dana U isti sat Prošetam Gazdu Po gradu. Gazda me vjerno Pazi i čuva Jer lopovi vole Da kradu Ako me netko I pogleda krivo Već gazda na njega reži…" " Pjesnik Enes Kišević je po obrazovanju dramski umjetnik–glumac. Živi i radi u Zagrebu, ali je po rođenju Bosanac, Krajišnik, gdje mu je ostalo "djetinjstvo zaključano u Ključu", kako je jednom napisao i zato je tamo sve više prisutan. Sve te biografske razdvojnosti (Zagreb–Ključ, glumac–pjesnik i još lirik i dječji pjesnik) očituju se i prepliću u njegovoj umjetnosti". 1) "Mačak u trapericama" je najznačajnije djelo u Kiševićevom opusu dječije literature i to ne samo zbog savremenih tonova kojima je obojio djetinjstvo, nego i zbog modernog izraza nepoznatog na našim prostorima. Djelo asocira na "prozu u trapericama" koju je afirmisala grupa pisaca jeans-kulture, odnosno jeans-vremena. Kao lik koji je obukao prepoznatljivi znak savremenosti, mačak je postao dio te kulture i savremenog života sa svim simbolima koje sa sobom nosi vrijeme traperica. Zbirka je pomak u književnosti i kulturi uopće, kida postojeće matrice i prevaziđene ideologeme. Da farova imam oči, Od kočnica glas Mjesec mi u kičmu skoči Čim zalaje pas. Njegova poezija nije samo simpatična dosjetka, dodvoravanje, nego stvarno jezično približavanje "žargonu", onom govoru koji smo u asocijaciji prepoznali u pojmu "proze u trapericama". Ona je puna dosjetki koje govore o humornoj strani Kiševićeva portretiranja (i autoportretiranja) mačka. Ali, pošto je mačak simbol, makar u malom, muškosti, a to se kod stvarnog, biološkog mačka ne vidi, pjesnik mu daje i dodatne kvalifikacije: U šubari mojoj Bit ći filmski džek Prodavat ću mačkama I otrov i lijek…" "Enes Kišević je izuzetno razuđen pjesnik. Gotovo da nema emocije ili situacije koja nije opjevana i u kojoj nije dana mogućnost da se u pjesmi "probudi" kao nešto sasvim novo i u životu rijetko i neobično. Pjesme o svijetu, ljubavi, životu, suncu (manje–više pjesme koje bismo nazvali "svjetlijim). O ljubavi, putenoj i kosmičkoj ("sretne"), majci i djetinjstvu, sjećanja (sjetne i nježne"), samo su suženi motivski krug. U tom motivskom krugu egzistiraju i ponajbolje Kiševićeve pjesme kao što su "Pogača, "Ljetna kiša", "Otac", "Sni-jeg u očima, "Zatvorena projekcija" i mnoge druge")1) Osobine Kiševićeve poezije su višesmislenost, simbolika, meta-forika i ironija. Nameće misao da je nekad životinja imala drugo i drugačije mjesto u životu čovjeka, a danas se odnos promijenio, pa životinje umjesto da vrše biološku funkciju postaju kućni ljubimci i iscrpljuju se u novom (novonametnutom) smislu i značenju. Životinja se javlja kao čovjekova savjest, korektor ponašanja, svjedok, opomena za grijehe, greške i propuste. Pisac slika neobičan svijet u kom je sve pomjereno i poremećeno, a ta pomjerenost odgovara temperamentu djeteta. U slikama o individualcu-mačku čitalac može prepoznati ironiju i satiru, elemente basne i bajke. Kazuje kako je život nedo-kučiv te se oglašuje zamršenim simptomima, a prema njemu ne vodi ni jedan neposredan put. Sve su istine relativne, jer se mogu proble-matizirati i to pobočno, a ne sučelice. Postoje dvije vrste sučeljavanja sa životom, nehotično djetinjstvo i hotimično junačko doba. Tako ova poezija profilira drugu realnost: vizionarsku, duhovnu i podsvjesnu. Ni knjiga Ne ogledalo, lice umij nije drugačija, kad je riječ o tonovima u savremenoj poeziji koje je unio Kišević. Riječ je o zbirci koja je više igra od prethodne, jer se u njoj igra i s kostimima i bez njih. Ona uključuje antičko sredstvo mijenjanja pozicije, bježanja od identiteta da bi se on pokušao razumjeti. Pjesme su temeljene na tehničkom obratu: nije ogledalo krivo za sliku svijeta, treba skinuti masku, umiti lice, suočiti se sa svijetom, a ogledalo ostaviti za drugu upotrebu. Pisac slika svijet zabrana sa kojima se svako djetinjstvo susreće, pa se rađaju pitanja na koja ne mogu naći odgovore. Racionalno lice pisca se upliće u fabulu pjesme pitanjima ili ironičnim opaskama, naglašava njihovu autonomnost i nadoknađuje im sve što u životu nije dato. VANJA: A zašto se sam igram Kad ništa ne smijem sam? MAŠA Zato što mama Hoće biti malo sama Zato što tata Hoće biti malo sam. U djelu se pojavljuju lica od kojih su neka na javi, a neka u snu. Kišević ne štedi ni junake, ni čitaoce da bi im kazao istinu. Koliko god je majstor igre i razumijevanja dječijeg svijeta iznutra, on je majstor stiha i oblikovanja. Spajanjem dosjetki, igre riječi, humornih obrata, sanja svijet skupa s djecom ne dozvolivši ni samom sebi da odraste, nudeći se djeci pjesmom koja je njihova, a koju im govori, makar i kao neko od njegovih lica. Varka poezije je varka pjesnika koji nudi život kao igru u teatru iluzija što ga izmišljaju djeca. Kišević potvrđuje tezu da se ljudi mogu asimilirati, tj. učiniti sličnima sadržajima koje distribuiraju -dok se asimilacija uistinu odigrava obrnutim putem, tj. tako da ljudi čine te sadržaje sličnima sebi. Ne upisuje se, dakle, istina u ljudsku svijest, nego je ljudska svijest izbaždarena potisnutim epistemološkim paradigmama, ona koja ih upisuje u tekstove. Temelj takve poetike nije uranjanje u stvarnost, nego sjedinjavanje s njom. On je to i u pjesmama u zbirci "Smjehuljica i Plačuljko", ili barem u velikom broju tih pjesama, jer zna govoriti kao pjesnik za djecu, dakle, neko ko odozgo vidi svijet. I takve pjesme su istinski produkti poezije za djecu: Ma koliko se sunce, Rađalo svijetu, Majku nam nikada Ne može roditi… Kišević je naslikao čovjeka koji umire iznutra (Sijeda djeca), koji je razoren i dezintegrisan i na sve načine se bori da sačuva dostojanstvo. Pokušao je da razbije tišinu koja je u Evropi vladala u povodu događaja u Bosni, a o kojoj je Simon Wiesental rekao: "Tišina svijeta prema tragediji u Sarajevu je nepodnošljivo sramotna i ja kao jedan od onih koji su preživjeli godine u getu i koncentracionom logoru ne mogu više razumjeti tu tišinu".1) Kako je tekst poruka koja se može tumačiti logikom pošiljaoca, savremena kritika istražuje kakav pošiljatelj razvija interes za svoje djelo kod primatelja. Kao dobar psiholog Kišević je znao da su recipijenti različito oblikovani, što uvjetuje njihovu razliku u čitanju, pa je poetiku gradio na odnosima koji privlače pažnju, na iznenadnim udarima koji djeluju ja dječiju psihu, navode djecu da širom otvore oči i prate razvoj događaja. Kad igraš se, igraš, Pa sam igračku spremaš Ti svoju mamu, zapravo štediš. Kad sam se počešljaš, Sam umiješ lice Ti štediš mamine jutarnje živce… (Kako se može štedjeti mama) Osobito je snažna zbirka Lampa u prozoru(1987) koja je trasirala put Kiševićeve poetike. Pjesnik razmišlja o čovjeku koji pali lampu na tragu vlastitih stopala, nosi u sebi zavičajnu lampu koja je putokaz i korektor, usmjerava ga i hrabri. To je lampa koju je ponio u svijet i pokušava spoznati da li je koračao po pijesku ili glini, jesu li tragovi duboki i koliko će trajati. Sebi i svijetu upućuje vječita pitanja: Ko sam? Što sam ostvario na ovom svijetu? Šta ostaje u vremenu? "Čovjek napušta kućni prag, čovjek se pritom osvrće i ne osvrće, čovjek može stići iz malog u veliki svijet, ali čovjek–pjesnik, i usred neona, i sklopljenih vjeđa, jasno vidi da ona lampa nije ugašena. Ostala je svijetliti kao magična nit vezivnica sa svijetom izvora. Majka ju je palila, za nevremena, uklanjajući tom prilikom s prozora nepotrebnu ljepotu cvijeća u saksiji, da neki beskućnik, u moru noćne tmice, vidi taj svjetionik što ga užga nesebično i dobro ljudsko srce. Majka nije posjednik svjetlosti, ona je njen prenosilac, a za sinovljev život zapalila ju je u prozoru. Tko nije vidio kako svijetli lampa? Slabašna je njena svjetlost, ali to žućkastocrveno svjetlo nekom je spas. Kišević ga je upio u krvo-tok srca, u nerv riječi, određujući da mu bude aura nad jezgrom njegove poezije…"1) Ako je i jedna zbirka dokaz teze da su u savremenoj poeziji za djecu pomjerene granice djetinjstva i ponudila djeci ozbiljna poezija u kojoj neće biti bezbrižne igre i u kojoj se neće kriti ružne strane života, onda su to zbirke Sijeda djeca (Hrvatska liga za mir, Zagreb 1992.) i "Snijeg u očima" ("Zrinski", Čakovec 1993). Razmišljajući o odnosu prema djetetu i djetinjstvu, pjesnik je došao do inspirativnih zaključaka. Jedan od njih je spoznaja da se čovjek treba djetetu obraćati kao sebi ravnom, jer je u posljednjoj deceniji mnogo toga doživjelo što mu je dalo spoznaje zrelije od onih koje je imalo nekadašnje djetinjstvo. U didaktičkom tonu Kišević piše posvetu "samom sebi" i naglašava načelo poetike: pjevati o viđenom, ukazati na nedostatke svakog racionalnog mišljenja, svođenje svih označenih realija na nivo označitelja. Kišević je napisao neobičan tip ispovijedne poezije u kojoj se, na uzročno-posljedičnoj liniji susreću moderno i tradicionalno, a fabularnu površinu djela probija dublje i polivalentno značenje koje nadilazi strukturalnu shemu. Njegove misli pretočene u poetski ritam predstavljaju bogatstvo zgusnutih slika u kojima se reflektuju dramatični događaji iz stvarnosti, a pjesnikova sposobnost reflektovanja svijesti u stih i sklonost scenskom prikazivanju zbilje uvrštavaju je u moderne tokove evropske literature. == '''JURE JURKOVIĆ''' == U poljednjoj deceniji je nezaobilazan u književnosti za mlade. Javio se sa grupom pjesnika iste tematske orijentacije koja je uzimala motive iz dječije igre. Njegova poezija je traganje za smislom života i osmišljavanjem čovjekovog postojanja, a supstance u tom pjesništvu su bliske modernom načinu kazivanja. Najčešće poetiku temelji na igri riječi što narušava zadaću jezika: da spozna stvarnost i saopštava spoznaje. Objavio je dvije zbirke pjesama Na krilima pjesme (2000.) i Na krilima mašte(2001.) u kojima nudi poeziju koja ne pruža samo saznanja, ne obogaćuje samo svijet iskustva i spoznaje, nego i vaspi-tno djeluje na čitaoca. Njegovo viđenje djetinjstva je zanimljivo, jer ga je formirao u vremenu kad se mislilo da su književni postupci istro-šeni, a u književnosti završeni svi ciklusi unutrašnje evolucije. Tako je ovaj pjesnik svoje viđenje djetinjstva usmjerio na detalje koji impliciraju poetske slike, a nalazi ih u podsvijesti djeteta. To su pokušaji da više kaže u slikama i simbolima, da se djetetu priđe kao formiranoj ličnosti koja svaku pojavu može razumjeti. U podtekstu pokušava pružiti mnogo toga što je u domenu slutnje i doslućivanja. Susret s pjesmama Jure Jurkovića je pokazao da se radi o pjesniku koji pozna dušu djeteta i zna graditi stihove u kojima struji ljubav i razumijevanje. "Na krilima pjesme je zbirka od više ciklusa, a u prvom pjesnik piše pjesme koje bi se zajednički mogle okarakterizirati kao domoljubne pjesme, a nešto preciznije i kao ratno-domoljubne ili borbeno-domoljubne pjesme, tzv. budnice. Stavljajući upravo ovaj ciklus na početak zbirke, pjesnik jasno ukazuje na okolnosti nastanka knjige, na njezine poticaje, prevladavajuću tematiku i nakane, što je ponegdje sugerisano i datumom, te mjestom nastanka pjesme: mahom su to teške godine i patnjom obilježena mjesta posljednjeg rata. Ovaj pjesnik "in medias res" ocrtava okvir prvoga dijela zbirke, u koji se onda, po inerciji stvari, udobno smještaju druge srodne pjesme. Pjesniku je ovdje stalo ponajprije da pjesmom posvjedoči opstanak (prošlost, sadašnjost i budućnost) naroda u svom kraju…kada je taj opstanak, usljed rata, došao u pitanje, jedini izlaz bila je oružana borba…"1) Lete nebom avioni, Lete nebom i rakete, Lete nebom sokolovi, Al najviše djeca lete. Ne trebaju avione, Ne trebaju ni rakete, Na krilima dječje mašte, Čak na mjesec djeca slete…(Avioni) "Autor knjige "Na krilima mašte" pokušava djeci pored pjesme podariti i lekciju znanja kako bi, družeći se sa njegovim pjesmama, naučili ono što do tada nisu znali. Razigranu maštu on želi prenijeti na djecu i tako im i kišni dan učiniti mnogo ljepšim nego što jeste. Pokušava, a u tome i uspijeva, da djeci raširi krila, da ih svojom bujnom maštom odvede daleko od njihove svakodne-vice, koja, bar se tako čini, nije onakva kakvu djeca žele".2) U poeziji je pokazao snagu imaginacije, sposobnost da pokrene, da zainteresira čitaoca. Posjeduje ima artističku spretnost, misli mu prate slike kao dopune osnovne ideje. Pjesnik je svjestan da je slika najbolji i najjednostavniji oblik komunikacije, pa ih izdašno koristi kako bi uvukao dijete u igru. Zbirka Na krilima mašte ima 42 pjesme. Tematski je komponovana od četiri cjeline: 1. Prva tematska cjelina (uvodna) pjesma "Protest i osuda" 2. Djeca iz raja u kojoj su motivi ljubavi, tajne čežnje za roditeljima, toplina bakine kuće na selu, rođendansko slavlje i dr.; 3. "Sto nogu" je tematska cjelina koju čine pjesme o životinjama i 4. "Domovini" je tematska cjelina o svijetu iz dječijeg okruženja. "Ovim motivom pjesnik "zaokružuje stihove zbirke koja će svojim moti-vima, toplim emocijama, slikovitim i skladnim izrazom, naći svoje čitaoce kod djece, ali i njihovih roditelja. Autor je s pažnjom, i po mjeri djeteta, izborom motiva i njihovim slijedom, pokazao da poznaje dječju dušu i izvanredno razumije njihovo viđenje svijeta".1) Pjesnik zaokuplja pažnju čitalaca i uvlači ih u svijet igre koja je najčešći oblik manifestacije djetinjstva. Prvo se rađa misao, a onda slike koje nekad jesu, a nekad nisu proizvod logike, osjećanja i doži-vljavanja odraslih. Vodi dijete kroz različite faze i omogućava mu da otkrije pojave u stvarnosti, da ih shvati i prihvati. Njegovi motivi su šuma, travnjaci i livade, tehnička dostignuća: avioni, rakete, sateliti i svemirski prostori u kojima se kriju svakojaka čuda. Svijet koji slika je blizak djetetu, a poenta koju nudi na kraju svake pjesme je poticaj na razmišljanje čime je proširio misaone mogućnosti krajiške poezije. == '''AJNUŠA HOROZOVIĆ''' == Napisala je nekoliko knjiga, a zbirka Lutkine igračke (1986.) je privukla pažnju čitalaca. Protivnik didaktike u dječijoj poeziji, dala je niz pjesama u kojima rezbari svoje sanjarije u poetske slike. Traga za estetskim dimenzijama književnog teksta, pa pjesme ispunjava vitalizam, optimizam, životna vedrina, vjera u život i ljude. U zbirci se izdvajaju poetski aforizmi i metafore u kojima čitalac može pronaći dublje značenje. U raznježenim doživljajima svijeta uspostavlja bliskost sa sa recipijentima kojima kazuje svoje snove. Tako bježi od trivijalne stvarnosti i zaogrće čitaoca poetskim slikama punim sna. Poezija Ajnuše Horozović je ujedno puna slutnje, tajni i pojmo- va koje treba objasniti. U prvom planu je djetinjstvo koje valja odgonetati u njegovoj pokretljivosti i raznolikosti međusobnih odnosa tako da se otkriju značenjske jedinice stihova. U nekim pjesmama je potvrdila da je riječ o izuzetnoj pjesničkoj individualnosti, jer je svijet domišljen iz snova i mašte smjestila je u dekor prirode koji je najviše odgovarao njenoj osjećajnosti. Sačinjene od stakla Stavljene na ogledalo Plove.( Patke) Svijet Ajnuše Horozović je maštovit sa izokrenutim vizurama i neobičnog okruženja u kom ga pjesnikinja vid i slika. Slike odlikuje ljepota jezika, pa je teško i primijetiti da je riječ o prvoj zbirci u kojoj tek traga za svojom poetikom. Ona je znala zaokupiti maštu, dati stihovima dinamičnost i dramatičnost kroz dijaloško strukturiranje. Priča o svakodnevnim stvarima iz dječijeg okruženja: domaćim životi-njama, igračkama, prijateljstvu i ljubavi i u te naoko bizarne priče unosi misaone komponente. Tako stvara poeziju koja je u dodiru sa realnošću, a igru koristi kao put da se domisli druga zbilja u kojoj su životinje zamjena za svijet ljudi. To potvrđuje da je riječ o pjesnikinji koja je znala kazati svijet lepršavim, bogatim, vizualno i akustički razigranim stihovima koji su vrlo često lijepi primjeri doživljene umjetnosti. == '''ARIF SEMANIĆ''' == Pjesnik čija je poezija ( Pionir ću budem ja(1970.) i Gdje stanuje proljeće(1997.) omeđena igrom, zavičajnim vidicima i pejza-žima. Riječ je o heterogenim stihozbirkama koje ne garantiraju umje-tnički doživljaj, jer je ostajao na površini u slikanju životnih detalja i teško nalazio put do srca djece i umjetničkog dojma. Mada ima zanimljivih pjesmica u kojima su neobične dosjetke što više podsje-ćaju na nonsens nego na poeziju, njegove pjesme se mogu uzeti kao književnost koja ima svoju dokumentarnu vrijednost. U prvom planu njegove poezije igra. Poetiku igre prihvatio je kao najlakši način da dopre do djeteta, da se poigra sa njim i otkrije mu neku svoju misao. "Sasvim je jasno gdje stanuju ljudi. Ali: gdje stanuje proljeće? To je samo jedno iz niza pitanja kakva mogu da postave djeca i oni koji su im bliski u promišljanju. A jednima je to tek igranje s pojmovima, dok drugi zapisuju i igra postaje estetski uobličena. Doduše, pjesnici su i jedni i drugi, a razlika je minimalna, jer jedni nisu odrasli (pjesnici igre), a drugi neće da odrastu (pjesnici literarno transformirane igre). Jedan od onih koji još uvijek djetinjim okom mjere svijet i u igri traže smisao života i literature je i pjesnik literarno transformirane igre Arif Semanić. Začuđen pred životom i zapitan kao dijete, on postavlja pitanja i pokušava da na njih odgovori pjesnički, što mu, naravno, dobro ide, jer umije da dosegne nivo djeteta, koji je, ma kako minorno izgledao odraslim ljudima, jednom umjetniku poželjan i prihvatljiv."1) Najviše ima nogu, Ali joj dobro stoje, a ja ti neću reći ko je ona, ko je…." "Poezija Arifa Semanića bazirana je na dječjoj igri. Svijet djetinjstva je igra, pa pjesnik sipa zanimljive dosjetke, neobične metafore i slikovita poređenja kojim obogaćuje dječju maštu i djetinjstvo u cjelini: Mada je u osnovi ove poezije tradicionalna poetika, pjesnik je našao zanimljiv kut promatranja, proširio motive i obogatio krajišku dječju poeziju novim vizijama svijeta u kom dijete živi: "Živi od nedavno gost u vrtu mom ima mala leđa i na njima dom…"(Gost) U njoj je ostvarena komunikacija sa čitaocima, blago i neosjetno dana pouka i poruka. U Semanićevoj poetici prevladavaju ritmičke slike, muzikalnost riječi i svijet djetinjstva kao inspiracija. Djetinjstvo je stalni izazov za pjesnika i poeziju, navodi pjesnika da na temelju poznatih motiva artikulira nove efekte i tako se dopadne: 1) Pisac nema poetskih uzleta i ostao je na registracijama života. Između tradicije i modernih oblika izražavanja opredijelio se za lirsku naraciju i tradionalan izraz. U osnovi pjesničke evokacije je anegdota, junaci su iz životinjskog svijeta, a stihovi nošeni retorikom i patetikom nisu dostizali visoke umjetničke uzlete. Djeca, naime, znaju dobro kad im se pjesnik obraća sa srcem, a kad je poezija plod pjesničke konstrukcije i neiskrenih kombinacija, praznih šala i nedoživljene igre. Njih je teško prevariti, pa brzo prepoznaju stihove koji im se nametaju kroz igre koje nisu njihove, šale koje ne shvataju i pouke koje im nisu potrebne, a takvih stihova kod Semanića i te kako ima. Kad je riječ o Semaniću, samo u nekim pjesmama su prepoznali svoje djetinjstvo, pa su ih prihvatili, a ostale se uklapaju u književnu periodiku tradicionalne krajiške književnosti za djecu, bogate je, ali joj ne daju ništa novo ni zanimljivo osim mnogoznačnih slika koje pokazuju više snagu erudicije, nego jezičko - izražajne mogućnosti. == '''AMIR TALIĆ''' == Amir Talić je kontradiktorna pjesnička ličnost i decenijama ispisuje poeziju u kojoj slutimo estetske, etičke i artističke eksperimente. Svaka zbirka označava kontinuitet u misaonom razvoju, nosi leksičke formulacija koje dijete prepoznaje, poetske vizije djetinjstva u kojima se osjeća iskrenost, vjera u čovjeka, život i svijet. Talić uči djecu da moraju naći način izlaska iz životnih nedaća i biti uporni u realizaciji zadataka. Nastojeći da ostane u fokusu čitateljevog očekivanja, piše poeziju modernog tipa u kojoj traži put da uspostavi veze na relaciji pošiljatelj-poruka-primatelj. U slikama stvarnosti susre-ćemo noveo mogućnosti literatizacije ljudske intime i savremeno artističkog uobličavanje svijeta. Djetinjstvo kao inspiracija najviše i najplodnije nadahnjuje Talića, osobito u zbirci Vilini konji (1992.). U njoj susrećemo zanimljiv životinjski svijet u kom i iznad kog na prvom mjestu stoje konji, blaga i snažna bića, simbol ponosa i inata Krajišnika, a svoja opora snoviđenja kazuje kroz nejasne slutnje sutrašnjeg dana. Dijete takvu poeziju shvata, mada je sabijena u podtekst i ima duboka i višesmislena značenja. U temelju njegove poetike je zahtjev da djelo treba prije svega i iznad svega da bude umjetnina, a njegov vaspitni uticaj mora izrastati iz kompleksa njegovog umjetničkog učinka. "Čuvar kuće je bio okićen konj i vezali smo ga za kuću kao božji znak i kuća je bila naša naši smo i mi bili…" (Čuvar kuće) Talićevu poeziju odlikuju dva tona: jedan nostalgičan, mek i blag, a drugi žestok, grub, sa nadrealističkim, nekad i naturalističkim slikama. To je "vizuelno-didaktička" poezija u kojoj slika predmete i stvari prilagođene čitateljskoj kompetenciji (Kifla). Pokušava pogoditi šta djeca vole, a šta ne, šta žele, a šta ne i tako afirmira iskrenost i istinu kao vrhunske ljudske vrijednosti. Talić govori jasno, bez suvišnih metafora i zamršene stilistike. Za njegovu poeziju se kaže da "nosi sačuvanu i dočaranu nenadomjestivu toplinu doma: svijet roditelja, kućnih odaja, kućne "ekonomije" kojau sebe uključuje naročito konje, ujedno najmarljiviju i najplemenitiju domaću životinju. Melodija njegove poezije je gotovo govorna…" ( Ranko Risojević). Zbirka Može li snijeg da bude lud (1980.) je poetsko razmi-šljanje o svijetu simbola i znakova, pa čitaocu preostaje da odgoneta njihov smisao. Dijete može tumačiti tu stilistiku, a sposobnost potiče iz davnog doba ljudskog roda kad se svijet doživljavao umjesto tumačio. Na taj način Talić teži da dođe do identiteta bića, vrši sintezu stvarnog i imaginarnog i stvara nadahnute stihove. "Talićev govor je jasan. Kritički izoštren, prožet tamnim tonovima. Njegove žestoke žalopojke u stihu povremeno su veoma inventivne, svježe u slici i snažne po smislu."1) Takva poezija je najavila talentiranog pjesnika koji zna naći motiv i zaokružiti u cjelinu. Polazi od činjenice da su pjesme za djecu duhovna nadgranja poezije uopće i da ne može svako napisati pjesmu, jer je dohvatiti dno jednostavnosti kakvo traži dječija literatura. Talić održava vezu sa narodnim stvaralaštvom i iz tradicije koristi motive nudeći ih djeci. To su i nabrajalice u kojima je naglašena muzikalnost i ljepota besmisla. Koko leti soko leti ptica žmirkalica… (Žmirkalica) "Pjesnik Amir Talić spada u one bošnjačke pjesnike koji su morali i moraju pisati svoju poeziju. Ono što karakterizira tu poeziju je izuzetno jezično bogatstvo i jak pjesnički naboj. Pjesnik baštini jezik rodnog kraja, razastire zavičajnu bisernicu i bogatstvo tog jezika kao da uspijeva ( a uspijeva sigurno) uzdići se iznad ljudskog zatomljenog krika pred užasima života. Talić zna da je poezija ta koja spašava, pa stoga njegove minijature služe i kao uputa, i kao opomena, i kao sugestija i savjet. Što on misli kad kaže ide, a pred njim je polje od sna i nesna? Draž te poezije je upravo u otkrivanju njegovih tajna do kojih treba doći probijajući se kroz gustu šumu stilskih figura".1) U poeziji Amira Talića dolazi do izražaja prevlast slika metaforičkog i simboličkog značenja čime ona označava radikalni raskid sa institucionalnim poetskim ograničenjima koja je nametala tradicionalna poetika. Formira ih uprošćenom leksikom, pri čemu je struktura u službi fabulativnog rasporeda motiva. Animalizacijom motiva, preobrazbama malih u velike junake znao je uvesti čitaoce svijet vedrine i navesti da zaborave tešku situaciju sa kakvom se ljudi susreću u periodu djetinjstva. Vrijednost ove poezije je u pjesnikovoj sposobnosti da nađe motiv, da uspostavi dijalog sa djetinjstvom, nađe adekvatnu formu, prelije igru sjetom i izmašta ljepši svijet, a istovremeno da bude zanimljiv i aktuelan. == '''MILOVAN MARČETIĆ''' == Napisao je nekoliko pjesama i priča koje, ako se držimo novog didaktičkog pristupa, možemo kategorizirati u tradicionalnu dječiju poeziju. Neki ga smatraju talentovanim lirikom koji je imao dosta toga da kaže - da je nastavio graditi poetiku. Međutim, Marčetić se orijentisao na druge tipove poezije, pa je u dječijoj ostao saputnik. "Dan je bijel kao sutlijaš. Ujednačenim ritmom rotira se svakodne-vica. Tijela žude za mašinama i tipkama. Iza prozora jednostavno "živiš iza prozora". U polju tvoga sluha gase se fragmenti vavilonskog govora. Kad joj okreneš leđa, tvoja mačka preobražava se u sobnog anđela. - Samo da krv struji u mojoj blizini, kažeš. Ludilo je rijedak dar. Oblaci ludila ne dopiru do mnogo glava. Dignu te iznad zemlje i nose kao bebu. Pružaš ruke i bereš ludilo kao jabuke. Tako vrijeme brže gori. Gube se sva rastojanja" (Iščezavanja). Njegove priče su ispovjednog karaktera od početka do kraja sa podjednakim intenzitetom doživljaja. Po ugledu na prethodnike, iz realnosti prelazi u fantastično, a onda se, kao u bajci, vraća u realnost. Tako je njegovao tip umjetničke priče u kojoj je prepoznatljiv osebujni pečat pisca. Iz narodne predaje je uzimao motive o nadljudskim moćima vila, vještica, razvijao priče borbi između Dobra i Zla i ilustrirao tvrdnje o pobjedi Dobra. Vještice utjelovljuju mrsku sjenu, posjeduju moć i čovjek ih se nikako ne može osloboditi. Obdarene mračnim silama služe se njima i stiču moć nad drugima kako bi ostvarili ciljeve. To je osobito naglašeno u pričama Prvi susret, Noć bez sna i Svanuće u kojima je stvarao mozaičku tvorevinu bajke, fantastične i realističke priče koju odlikuje preciznost slika, tačnost događaja, obuhvatnost vremena i istinitost prizora. Poetika mu je usmjerena na nastojanje da u djelu ne prevagne ni pedagoški ni estetski elementi što vodi u utilitarističku ili hedonističku krajnost koje su, u suštini, obje podjednako neprihvatljive za dječiju literaturu. Mada je uronjen u prošlost i ne otkriva nove teme ni lica, Mar-četić ne zaostaje za pripovjedačima svoje generacije, čak se u nekim pjesmama i pričama izdvaja svojom umjetničkom invencijom i nastojanjem da obogati literaturu za djecu novim pristupom u kom je na prvom mjestu monološka misao i subjektivna istina. == '''NEDŽIB VUČELJ''' == Vučelj je rodom iz Sandžaka. Taj podatak biografske prirode, u kontekstu analize Vučeljeve poezije, nije za odbaciti. Veliki broj Bošnjaka iz Sandžaka u bosanskohercegovačkom percipiranju književnosti je ostao izvan matice, ali je nastavio stvarati u drugoj sredini i dao značajna djela. Poznate su mu zbirke pjesama Njedra puna zavičaja, Kovačnica i zbirka priča Zulfov kamen. Vučelj živi u Bužimu što je opredijelilo tematiku i poetiku djela. Na pjesničkom planu i Sandžak i Krajina pripadaju "rubnim, krajinskim temama" , pa i način na koji gradi pjesmu se razlikuje od nastanka umjetničkih tvorevina drugih. On traga za onim što je zaje-dničko i stavlja u prvi plan, kao motiv ili temu, a onda ih razvija u živopisnu formu punu dinamike, obrta i neočekivanih događaja. Vrijednost je te književnosti što susret idioma djeluje neobično i zanimljivo; oni korespondiraju i tu korspondenciju nalazimo na svakom mjestu, u svakom stihu: Šarena kolica, Još šarenija prikolica, Sa šarenim slatkišima– Nevidišima… (Šareno varanje) Vučelj piše poeziju koja se oslanja na razigran ritam i stih. U prvom planu nije metaforika i simbolika, već slike razvija na tradicio-nalan način, pomalo starinskim postupkom, uprošćenom leksikom pri čemu je epsko-narativna struktura u službi fabulativnog rasporeda motiva. Pjesme su slične brzalicama ili nabrajalicama koje sve češće doživljavaju reafirmaciju u savremenoj dječijoj književnosti. Pritom nastoju da uskladi odnos pedagoškog i literarnog u svojim poetskim okvirima. "Što god kuje: da se uči, da se pamti, da se misli, da se priča, nek se priča i poštuje..." (Kovačnica). Kovačnica poetskim izrazom i kovanicama kazuje životne istine, nudi poruke korisne za određen historijsko-društveni kontekst, igrom nadjačava tempo životnog kolopleta, afirmše zaboravljenu ljepotu. U stil unosi leksiku koja asocira na leksiku zavičaja, a koja je neobična, sirova, na prvi pogled nedograđena, a zanimljiva i rječita. Teme su iz užeg porodičnog kruga oko kojih konstruira građu, a snažne su i slike stvarnosti kojom je dijete okruženo. Takvom poetikom je unio u krajišku tradicionalnu poeziju nove varijacija u kojima susrećemo nesagledivi svijet prirode i njezinih živih bića koja kriju male tajne svoga postojanja. U poeziji su nadahnute pjesničke slike o ljudima, razigran ritam, muzikalnost i simboli sa višestrukim značenjem poetskih slika. Namjesti Okiti Zadjeni Udjeni Zategni Upregni Potegni Pritegni Pretegni…"(Kočijaš) Ni u knjizi Zulfov kamen nije nadrastao tradicionalnu strukturu i našao samosvojan put do čitaoca, mada ima zanimljivih i neobičnih motiva. Misao mu je pojednostavljena do kritične tačke kad se posta-vlja pitanje granice između umjetnosti i pjesničke retorike. Skrivena je u gustoj leksici kojom kazuje svoje doživljaje. U prvom planu knjige je tradicionalna etika i poetika saopštavanja doživljenog putem ispovi-jesti sa tamnim i svijetlim stranama življenja. Uz sve to dao je čovjeka u stalnoj borbi za sa nedaćama koje mu sprečavaju da ostvari životne ciljeve, a nekad mu ugrožavaju i golu egzistemciju. "Svijet snažnog Bošnjaka, njegova reljefnost, sudbina, jednostavnost, istina duhasvijet su u djelima Nedžiba Vučelja. Velika simbolika skrivena u njedrima bogate moralne čistoće sandžačke leksike. Ljudska sudbina gorka i jetka su njegovi istinski motivi. Možda je kao potomak te slike čuvao, rastao sazrijevajući sa njima, prenosio ih modernim tonom, progovorio jednostavnim stilom, pustio da njegovi likovi govore, kamen i životna oluja, kamen i kajmak, suptilnost ljepote…karakteristika je njegovog stila. ".1) "Težak život i vječita bitka da se proživi bruse kristale duša tih planinskih gorštaka. Selektivnost prirode daje mogućnost samo jakima da prežive, a i običaji ne trpe građansku toleranciju, jer za takvo nešto se čeka vrijeme i potreba za životom".2) Nedžib Vučelj je dostigao zavidan nivo s obzirom na uslove u kojima stvara, mješavinu leksike, poetike i tematike koja se osjeća u djelima. Poetski ustreptao, neobičan i dinamičan, ovaj pisac je u detaljima i sekvencama, više nego cjelinama, uspijevao realizovati poetsku i proznu misao. Razmišlja o čovjeku i potrebi njegove unutrašnje kontrole, uticaju vanjskog svijeta na reakcije koje nekad ni onome ko ih čini, nisu jasne i objašnjive. Mehanizam unutrašnje kontrole omogućava da se uzdrži od mržnje, da dostigne moralnu savršenost i sistem u kom su ljudi ujedinjeni istim željama i vrlinama. Na širem planu i kontekstu, ova djela ostaju na nivou tradicionalne literature koja bogati krajišku književnosti, ali ne predstavlja njen reprezentativan dio. == '''HUSEIN OSMANAGIĆ''' == U vrijeme agresije na Bosansku krajinu, kad su svi pokušavali dati doprinos odbrani zavičaja i ljudskog bića, javio se Osmanagić zbirkom pjesama Ne dam da me probude (1999.) u kojoj pokušava uobličiti misli u umjetninu i kazati ih čitaocima. On je maštar koji sniva o boljem svijetu od onoga u kom živi, govori djetetu o vezanosti na lozu na kojoj raste i zri, o snovima čovjeka na putu izrastanja u ljudsko biće. Poznavalac ljudskog srca i duše, silazi u ponore zla i slika ga sa mnogo obazrivosti. Vedro i sa optimizmom, u huku najveće patnje i stradanja, javio se zanimljivim predgovorom: "A mene, evo ponovo miluju oni vjetrovi koji su me uspavljivali i šaputali mi one najljepše priče na mome jastuku. Na slobodnom nebu, iznad moje Bosne, oblaci igraju žmirke i poput nekog čarobnjaka, čas se pretvaraju u osmijeh na licu majke, čas u igračke iz moga djetinjstva. A iznad njih, sunce šalje osmijeh slobodi…" U poeziji pokušava ugušiti krike patnje i vječitog čovjekovog prokletstva. Međutim, ponekad mu nedostaje dublja emotivno-inspi-rativna podloga, pa su mu pjesme plod tradicionalnog slaganja rima i ritmova, brušenja i metričkog uobličavanja što guši etičko-estetsku, pa i umjetničku osnovu djela. Poput pisaca iz našeg djetinjstva tepa djeci blago i nježno, uči ih i savjetuje, ublažava patnju i pokušava je odjenuti u ruho snošljivosti: "Kad djeca spavaju Čudne se stvari dešavaju. A šta to? Ja ću djeci reći, jer sam mnogo veći i ne idem u krevet Prije pola devet Zamislite – cvijeće priča, A lutkice šeću same, I kuhaju mjesto mame I suđe se pere samo. (Kad djeca spavaju) Pjesnik se trudi da od mračnih strana života očuva neokaljano djetinjstvo nudeći mu lijepe strane u kojima su na prvom mjestu igra, šala, smijeh i ljubav. Stihovi su osjenčeni sumornom svakodnevicom i tada su iskreni i stvarni. U nekima se osjeti moderna faktura čija je autentičnost naročito naglašena u slikanju zavičajnih motiva. Njegova inspiracija se oplođuje u stihovima u kojima je mnogo ritma, zvučnih efekata i nježnosti, a leksičke konstrukcije su višesmislenog značenja. Bilo da govori o tati (Moj tata), o bolesnoj seki (Bolesna seka), o psiću Šarku(Šarko psić), tuzi (Nostalgija), strašnom događaju (Tajna), kazuje da svaki čovjek ima svoj dio muka i mora ih nositi, boriti se sa nedaćama o nastojati da ih pobjedi. U tim etičko-pedagoškim porukama je i značaj ove njegove zbirke. == '''IV BAJKOVITOST UMJETNIČKE PRIČE I EVOKACIJE DJETINJSTVA''' == == '''a) Specifičnost krajiške bajke''' == Temeljne obrasce u poetici bajke razvio je Propp koji razlikuje promjenljive i stalne faktore i govori o postojanju jedinstvene "ma$ijske pripovijetke" kao posebne kategorije u koju se uklapaju svi tipovi bajke. One u principu, uvijek moraju imati promjenljive i stalne elemente: jedni se mijenjaju, a drugi ostaju isti: kralj daje mladiću sokola koji ga nosi preko planina. Čarobnjak daje Ivanu barku koja ga nosi preko mora…I likovi se mijenjaju, a radnje i njihove funkcije, ma koliko bili različiti, uvijek ostaju isti. Argumentaciju Proppovih teza nalazimo u krajiškoj bajci: pripovijetke, ma koliko magijski različite bile, svode se na jedan tip u kom je bezbroj varijanti. Uzrok je zajednička tradicija iz koje su pisci crpili inspiraciju, s jedne strane, i međusobni uticaji, sa druge strane. Pisci u Bosanskoj krajini su njegovali bajku kao karakterističan odnos prema stvarnom svijetu i kao mogućnost "da uđu u srž egzisten-cijalnih problema i simboličnim putem objašnjava djetetu život toliko koliko mu je neophodno u procesu njegovog sazrijevanja u čovjeka. Suočavao je ova dva pola i iskušavao čitaočevo iskustvo i sugerisao mu da ga provjerava u realnim situacijama".1) Na razvojnoj liniji bajke se izdvajaju Murat Hajrović, Branko Ćopić, Ahmet Hromadžić, Rizo Džafić, Irfan Horo-zović, Husein Dervišević i Šefket Nakić, pisci od kojih svaki čini jednu kariku, a svi daju snažnu sliku krajiške bajke. Svaki je njegovao različiti tip bajke: Hajrović kratke bajke naslonjene na tradiciju, a svaka je na imala etičku poruku; Ćopić umjetničko-estetske tvorevine u kojima je u prvom planu životinjski svijet; Hromadžić je pisao tip bajke gdje čudesno izvan i iznad ljudi, upravlja njihovim sudbinama; Džafić rustikalne priče naslonjenu na zavičajne legende gdje se mito-loško javlja kao strukturalni elemenat; Horozović fantastičnu priču složene misaone strukture u čijoj fabularnoj optici je Priča kao mogu-ćnost da ostvari Život; Dervišević modernu bajku u kojoj vodi čitaoca kroz alegoriju do cilja, a Nakić kerolovsku bajkovito - ekološku priču vezanu za svemir i vanzemaljska čudesa. Mada su išli različitim putevima u realizaciji umjetničkog postupka i čine različite faze u razvoju, povezuje ih višeslojna strukturiranost priče, preplitanje i potiranje stvarnosti i mašte i stilistika beskrajna u svom šifriranju. Jedni su stvarali bajke da više kažu o željama i potrebama čovjeka, drugi da ukažu na mogućnost zaumnog koje na kraju, ostaje nejasno i samom piscu, a treći da fokusiranjem na zavičajne teme ukažu na ljepotu i bogatstvo tradicije. U komponovanju priče koristili su različitu metodologiju: konkretne lokalitete: stare kule, guste šume, nepro-hodne planine, ili su vodili likove kroz iskušenja do katarze. Tako su svaki na različitom estetskom nivou i u raznovrsnoj simbolici kazivali svoja uvjerenja o snazi, upornosti i dobroti čovjeka. U tome je specifi-čnost krajiške bajke. Pisci krajiške umjetničke priče su pokazali razmah stvaralačke mašte, sposobnost literarne konverzacije i snagu umjetničkog duha. Oslanjajući se na motive iz tradicije, oni su pričama davali vlastito obilježje i unosili pečat svoje stvaralačke ličnosti. U njima čitaoci mogu naći mjesta neopterećena moraliziranjem i uspješnu sintezu čudesnog i svakidašnjeg, uzvišenog i zabavnog, te dostignuti stepen naše književne evolucije. Dobro i zlo su prikazani kao sastavni dije-lovi života unutar historijske vertikale, a kao principi dobra se javljaju ljepota, plemenitost, iskrenost i čestitost. Razvijajući motive o vječitoj borbi polova umjetnici oblikuju priču kazujući u njoj misao o životu kao vječitoj varci koji treba oblikovati prema vlastitim potrebama,a koji se uvijek otima i izmiče svakom profiliranju. Takve dimenzije priče dale su novi kvalitet bosanskohercegovačkoj prozi. == '''BRANKO ĆOPIĆ''' == Predstavlja temeljac krajiške i bosanskohercegovačke knjiže-vnosti. Objavio je veliki broj knjiga u kojima je naslikao svijet djeti-njstva karakterističan za Bosansku krajinu. U djelima je stvarnost umrežena žanrovima koji se dodiruju i prepliću, a u svakom je došao do vrhunca smisao da naslika svijet djetinjstva u rustikalnom podne-blju. U početku je pisao pripovijetke, kasnije poeziju, pa prešao na romane i drame, da bi se na kraju vratio priči kao temeljnom žanru. Iz bogatog književnog opusa izdvajaju se: Priče ispod zmajevih krila (1939.), Družina junaka(1944.), Sunčana republika(1948.), Doživ-ljaji mačka Toše (1954.), U carstvu leptirova i medvjeda (1956.), Ježeva kuća (1957.), Priče zanesenog dječaka(1960.), Djeda Trišin mlin(1960.), Noge na klancu, glava na vrancu(1971., Lijan vodi karavane(1981.) Poetika Branka Ćopića ima tri ključna uticaja: - Narodna usmena tradicija i zavičajno podneblje u tematici i u leksici (noge razigrane, noći čarne, zmaj šestokrili, Krajino, krvava haljino…). "I zajedno s tom bajkom, sa njenim odnosom prema podneblju, selu, narodu, običajima i pejzažu, kročili su i junaci legende, drevnog govora, bogatih ispovijesti, poslovica, dosjetki, velika sudbonosna komešanja, zbjegovi i povorke žena koje dohode na borbene položaje, sav folklor jedne zatvorene, pomalo čuvane sredine, sva patrijarhalnost i raznovrsnost domišljatosti narodnog duha, sve to niče u velikom, lirskom, jednako kao i u epskom ljetopisu vremena koje nije omeđeno tek nekolikim datumima, već se bogato presipa i raskošno presijava u svojim markantnim formama."1) - Književno djelo prethodnika (Petra Kočića, te srpskih pisaca Bore Stankovića, Janka Veselinovića, Milovana Glišića, Đure Jakšića, Branka Radičevića, Zmaja…). - i književno djelo klasične i savremene evropske knjiže-vnosti(Tolstoj, Servantes, Homer, Andersen, Ivana Brlić-Mažuranić). Knjiga Priče ispod zmajevih krila(1939.) nosi osobine umjetni-čke bajke utemeljene na krajiškoj tradiciji koju je zaogrnuo poetičnim jezikom i stvorio viziju svijeta kakvu mogu imati maštom obdarena djeca. U njoj je izgradio nov odnos djeteta prema stvarnosti koja više nije u središtu priče, već dječak u doticaju sa tajanstvima prirode. U temelju priče je bajka i legenda, ili motiv iz prirode, a oko nje zbilja u koju se pisac stalno vraća. Fantastiku je spustio na zemlju, oplemenio je realnošću i tako dao novi, kompleksniji smisao. U prvom planu je svijet prirode u kom su ptice, insekti, zvijeri, sunce, šuma, vjetar, pa umjesto lica iz života, misli i poruke prenose životinje koje, dignute na ljudsku ravan, zamjenjuju ljude. Pisac razumije jezik prirode i tu sklonost je uspio iskazati u svom djelu u kom se vinuo u prostore između jave i sna. To je Krajina u kojoj je nalazio "rezervoar za svoju inspiraciju", svijet u kom žive djeca željna avantura, a te želje pisac slika umjetnički snažno i doživljeno, sa poetskim fluidom. Kao u narodnim pjesmama izmišlja junake koji se bore protiv vila i zmajeva sanjajući novi svijet koji će proširiti vidike i odvesti u prostore pune mašte i avantura. U analizi književnog djela za djecu Branka Ćopića treba poći od zbirke pripovijedaka U svijetu leptirova i medvjeda(1956.) koja je označila novi literarni tretman stvarnosti i postavila dijete u novu ulogu. Žanrovski je svrstavaju u priče jer se naslanjaju na stvarnost, u bajke, jer prikazuju životinje sa antropomorfnim svojstvima, ili u basne, jer je naglašena simbolika i alegorija slika i likova. Ipak, riječ je o bajkama u kojima su životinje date sa darom govora, češće kao zahvalni pomagači junaku, nego kao nosioci radnje. Taj svijet lepti-rova i medvjeda u kom susrećemo varijantu mitske stvarnosti potvr-đuje moć imaginacije pomoću koje od postojeće stvarnosti gradi novu, satkanu od metaforičkog jezika i raskošnog stila. Ćopić je tako stvorio novu bajku i centralni dio njene arhetipske strukture popunjavao novim čudesima. U knjizi susrećemo priče o životinjama koje pomažu ljudima, o vjetrovima koji čiste što ne valja u svijetu, starom putu koji se raduje topotu djece, mladom jazavcu koji čeka da vidi prvi snijeg, raspjevanom cvrčku koji pokazuje kako treba vesela srca živjeti pod suncem. Opisana je i herojska smrt risa-usamljenika, nemirni kos, mačak koji se odmetnuo u hajduke, pseće selo u zemlji Dembeliji i niz drugih događaja. "Sam naslov U svijetu medvjeda i leptirova otkriva sadržinu knjige: svijet životinja, od onih prijeteće snage i izgleda, do bubica što na vršak prsta stanu. Tematikom, dakle, u biti ona nije sasvim nova-gotovo sva naša književnost za djecu između dva rata je na tu temu, ali je nov Ćopićev doživljaj prirode, svježina i neposrednost njegovog izraza. Taj doživljaj, kao sve uostalom, potiče iz onih dječačkih dana pod Grmečom omeđenim zelenom Unom, gdje se osluškivao, pa i naučio, govor oblaka i mjeseca, talasa i trske, cvrčka i hrčka, mrava, zlatnog pčelca. Svi su progovorili na stranicama ove knjige i nama razumljivim jezikom, otkrivši nam jedan svijet i nepoznat i blizak u isti mah".1) Sve je to zaokružio u cjelinu ujednačenim jezikom i čini harmo-niju koja dotiče dno dječije duše. U knjizi je mnogo smijeha, vedrine i zdravog krajiškog humora, nabijena je nostalgično-sentimentalnim akcentima koji doprinose neposrednosti pjesničkog govora. Tako Ćopić stvara likove životinja koje najčešće podsjećaju na likove iz basni i prikazuje ih u visokom naboju emocionalnosti. Takve su i slike prirode u kojoj se životinje kreću, a fabule u inventivno smišljenom nizanju događaja i sa bogatim alegorijskim podtekstom koji prepo-znajemo i u ljudskom životu: kratkotrajnost čovjekovog bitisanja u svijetu, osipanje i slabljenje njegove moći ili moći uopšte. Rečenice su uvijek u funkciji teksta: brze, žive, ritmički ujednačene, muzikalne, raspjevane i lirske. Posebna vrijednost je slikovitost jezika koju postiže upotrebom leksike, poređenjima, zanimljivim metaforama i drugim stilskim sredstvima. Pričama je dao emocije i dušu, izgradio fabulu i zaokružio kompoziciju u umjetničku tvorevinu. Njegove bajke razbuktavaju maštu, čine svijet zanimljivim, uče dijete da pro-matra otvorenim očima, da u detaljima nalaze ljepotu i tako ga oplemenjuju. Poznata mu je simbolika šumskog svijeta, pa je tetrijeb najgluplji šumski stanovnik, jež noćna lutalica, lija dobrodušna i lukava i sl., a to su crte preuzete iz narodne basne. Ćopićeve priče iz zbirke U svijetu leptirova i medvjeda su i alegorijske, pune iskrenosti i istine, pa predstavljaju svijet u svim njegovim dimenzijama. Najveći broj ima složenu, simultanu fabulu koja se razlikuje od linearne. "U knjizi je združena cijela priroda: šuma, biljke, životinje, ptice, ribe voda i vjetar. Dinamika jedinstvenog života, u kojoj je sve uklopljeno, ima svoj ubrzani ritam koji pokreću radost i sunce."1) Radnja se odvija na graničnim linijama događajnih sekvenci koje upija svim čulima i prenosi u djelo dajući neobičnu simboliku koja je rječita i heterogena, puna zanimljivih podataka do kojih dijete može doći pod uslovom da dekodira njena značenja. "Doživljavajući svijet svim čulima on je pratio mlade kako napuštaju rodnu grudu i kako nestaju u drugoj javi i sa nostalgijom pisao poeziju vremenu koje je ostavio na Japri i Grmeču, kao svjedocima o prolaznosti ljudskog života. Grmeč, Bihać, Bosanska Krupa nemaju samo oznaku geogra-fskih prostora već i stanica i međustanica na jednom literarnom putu odakle je ovaj sanjar krenuo u svijet, ali mu se uvijek vraćao i krajičkom oka ga promatrao kad god je u duši postajalo tijesno:"1) Ćopić je narator koji nudi svoja viđenja djetinjstva i oslobodi ih pravolinijske logike odraslih. Knjiga tematski obrađuje rodni kraj, prirodu, ljude i životinje u borbi za egzistenciju. " U duhu svoje poetike slijedio je zbilju, ali više narodnu predaju koja nije prenošena u svom golom vidu, već je preoblikovana, oplemenjena, nadograđena i pretočena u djeci prepoznatljivim simbolima. U igri života "lica" traže istinu, pričaju o nepravdama, podvalama, o domišljatostima i maštanjima i neobičnim situacijama i događajima, polazeći od toga da mladom čitaocu prenosi saznanja, da se uče životu"2) Poetski rad Branka Ćopića je takođe bogat i raznovrstan, ne samo tematski, nego i misaono i jezičko-stilski. I u poeziji vodi dijete u bujni svijet krajiških šuma u kom ga upoznaje sa njihovim stanovnicima. Zbirka Doživljaji Mačka Toše za koju se tvrdi da je "najdječija knjiga" (Muris Idrizović) "je zanosna priča o mlinaru Triši, mačku Toši i njegovim prijateljima, mišu proroku i psu Šarovu, puna bezazlene igre i domišljatosti, duha i nadasve iskričavog humora"3). Stihovi u su doživljeni, muzikalni i dinamični, puni poleta, mašte i patriotske osjetljivosti. Bilo da ga promatra iz perspektive djeteta ili iz odraslog čovjeka, djetinjstvo kod Ćopića je kategorija bez koje bi ljudski život bio siromašniji. Bilo mi je dvanaest godina, Prvi put sam sišao do grada Iz mog sela tihog i dalekog Kad ugledah tebe iznenada Eh, dječačke uspomene glupe, Mala moja iz Bosanske Krupe. (Mala moja iz Bosanske Krupe) Značajnije Ćopićeve pjesničke zbirke su Ognjeno rađanje domovine(1944.), Ratnikovo proljeće(1947), Sunčana republika (1948.) Doživljaji mačka Toše(1954.), Lalaj Bao (1957.), Djeda Trišin mlin(1960.) i dr. Iz perspektive djetinjstva zanimljivi su i Raporti (1942.), te Oglasi sa kupusnog lista (1946.) u kojima poetski glasovi odzvanjaju temama koje su u centru interesovanja svakog čovjeka. U razgovo-nom tonu hrabri i nasmijava, nudi rješenja i pouke, govori o stvarima na koje čovjek može naići, a neće znati da ih riješi. To je patriotska i borbena lirika čiji su stihovi blisku narodnoj pjesmi. Zajednička osobina poezije za djecu Branka Ćopića je da vješto nalazi vrelo inspiracija i znalački ih uobličava. On razumije dijete, osjeća njegove težnje i nemire i zna naći put do dječijeg srca. "Na stranicama Ćopićevih knjiga za djecu se pojavljuju maštoviti junaci iz narodnog predanja: divovi, patuljci, mudri i lukavi Ćosa, a isto tako i životinje. U njegovom djelu za djecu često susrećemo lisice, ježeve, risove, leptire i ptice, od kojih svako ima svoju jasnu poruku mladom čitaocu. Ćopićev mačak Toša sa svojom ćudljivom i vrletnom naravi, postao je stari literarni prijatelj i znanac naše djece. Sem toga, Ćopić katkad povede svoga mladog čitaoca i u daleke, nepoznate svjetove, na Sjeverni i Južni pol, među djecu drugih rasa, nastojeći da dočara život tih dalekih predjela i razvije ljubav prema svoj djeci svijeta".1) Ta poezija ima fabularan tok, pa se svaka pjesma može ispričati kao mala, zanimljiva priča: Treperi suza…tu je škola bila, A sad - grob stišan u proljeće rano, Pod mrkim zidom tuguje djetinjstvo, Djetinjstvo moje - bombardovano. Imadoh dvore čarobnice vile, Dimom ih zavi tuđinska granata, A mog palčića–ni pedalj visoka, Strijeljali su iz automata… (Oživljeno djetinjstvo) Temeljne osobine Ćopićeve poezije su patos, revolucionarnost i patetika, osobito kad su inspirativno vrelo partizanske bitke i pobjede. U njima je on pjesnik revolucije, a poezija nastajala u vatri velikih bitaka. I kad je na nivou dokumentariste, znao je kazati nabujale emocije, osobito u trenucima kad govori o zavičaju. Tada su iskrene i nostalgične, pune dramatike i simbola. Sela u ognju, rumene vode, topovi iz daljina, Ćutanje majke Todore nad sjenom Jovana sina, Kroz tugu putnika vjetra i noći budne, nemirne, Kroz oblake pospala stada i bijele i prozirne, Gudi mi pjesmu starina–Grmeč planina: Krajino moja, dušmanskom kuglom uzorana, Vrletna oranico, seljačkim glavama zasijana, 'Aljino crna, duboko zarezana, Suzama zalivena i krvlju pokapana…" ( Otac Grmeč). Ćopić je izbjegao didaktičnost i uvijek nalazio rješenja za konfliktne situacije koje se javljaju kao rezultat nesklada između izmaštanog i viđenog, zamišljenog i doživljenog. Podstiče i hrabri naglašavajući da na kraju uvijek trijumfuju pravda i istina. "Poput ostalih dječjih pjesnika Ćopić piše o vuku, medvjedu, liji i drugim životinjama, o nestašnim đacima koji su katkad neuredni, o djedu i baki, i o tati, o mjesecu i suncu, o šumi i sl., ali duh svih tih pjesama prilično je nov. Sve su prožete humorom i vedrinom, u svima je dijete aktivno, pravi mali čovjek koji se polako uklapa u život. U mnogim je pjesmama jaka patriotska tendencija ( pjesme o Armiji, o narodnooslobodilačkoj borbi, o izgradnji), ali je sve to, ako pjesma nije prigodničarska, a takvih u Ćopića ima mnogo, dato na način blizak djetetu (na pr. u pjesmi Patroldžije zeko, mačak i medo zajedno sa starim djedom love četnika; u pjesmi Put u Banat, svatko dolazi na svoje, čak i mačak nalazi dovoljno miševa i sl.). U drugim je pjesmama izrazito istaknuta socijalna nota koja ima za cilj zbližavanje djeteta sa radom i radnikom ( tata je rudar ili ložač električne centrale, mašinovođa, kovač i sl.), te je tako opet nađen način da se ta tematika nekako približi djetetu. U svim pjesmama o prirodi, u kojima tendencija ne strši i u kojima češće ima poezije, ili se javljaju istinska i živa suvremena djeca (na pr. pjesma "Šumski đak") u kojoj djeca žele upisati medvjeda u školu, pa traže od njega da se odluči za neku grupu, kružok, slobodnu aktivnost i sl.). ili su samo životinje nosioci, po nekim svojim osobinama, stanovitih shvaćanja suvremenog čovjeka ( iz nedeklarativne "Ježeve kućice") djeca će izvući više zaključaka o tome kako treba voljeti svoj dom nego iz drugih deklarativnih pjesama: simpatični Ježurka Ježić, kao nosilac plemenitih shvaćanja, ima ključ koji otvara dječja srca…"1) Ćopiću u književnosti za djecu pripada pionirsko mjesto i to u nalaženju motiva, načinu obrade i vedrinom koja plijeni čitaoce svih uzrasta i generacija. Pokazao je kako pisac mora imati ljudsko srce ako želi prići djeci i ako želi da ga djeca prihvate. I sa aspekta suvremene kritike njegova djela su zanimljiva, a djeca ih i danas rado čitaju, jer nalaze likove sa kojima se mogu identificirati. U tome je njihova neprolazna vrijednost. Ćopićevo djelo je polivalentno, zanimljivo i raznovrsno i prihvaćeno na svim prostorima bivše Jugoslavije, a milionski tiraž knjiga potvrđuje njegovu popularnost. U njima se predstavlja čitao-cima kao lirski melanholik koji govor ljudi, životinja i biljaka, pretvara u jezik prirode, uspostavlja među njima komunikaciju i pokazuje da su svi skupa neodvojivi dijelovi iste cjeline. Taj proces pripada fenomenu dvostrukog, pa čak i višestrukog kodiranja, jer se piščeve misli i želje presipaju, struje u drugima, oplemenjuju ih, osvajaju i bogate čaroliju djetinjstva. Zbog toga je nezaobilazna lektira kod južnoslavenskih naroda, a njegovo djelo više od šest decenija uljepšava djetinjstvo, grije u danima kad je teško, ohrabruje i stimuliše na nova pregnuća. Osobina prefinjene moralno-psihološke karakterizacije života i likova i naglašena humorističko - nostalgična crta osobine su koje su dale novi kvalitet našoj književnosti. == '''AHMET HROMADŽIĆ''' == Hromadžić je pisac koji je utemeljio bošnjačku bajku mada mnogi to, namjerno ili nenamjerno, nisu uočavali i priznavali. Kad se pojavio pedesetih godina prošlog stoljeća, književnost za djecu u Bosni i Hercegovini je bila u začetku. Utemeljujući dječiju priču na narodnoj predaji i realnosti, djelo koje daje sliku života i mentaliteta krajiškog čovjeka, metaforički naslikao borbu za opstanak i potragu za srećom. Stvorio je umjetničku bajku u čijem centru je zavičajno podneblje sa bogatstvom prirode i tradicije. U takvom ambijentu su ljudi i životinje i slikajući ih, pisac obuhvata širi historijsko-socijalni kontekst što je osnovni cilj njegove poetike. Prepliće javu i san, a čitaocima je, ne krijući ništa, ukazivao i na svijetle i tamne strane života. Od narodne bajke je uzimao motive, ugrađivao leksiku i moderne tendencije i potisnuo tradicionalističke didaktičke vidove ispoljavanja, pa njegova djela nekim sintaksičkim i semantičkim značajkama pripadaju modernoj prozi. "Ima jedno mjesto koje me, ipak, ponajviše privlačilo. Stara tvrđava na brdu, gola i pusta, ali za nas dječake uvijek puna tajni. Tamo smo odlazili često. Tamo smo tražili ono što nikad nismo pronašli: zakopano blago i zakopano oružje. Kopali smo zemlju ispod zidina. Prevrtali kamenje, a pronalazili ostatke razbijenog zemljanog posuđa i ništa više. Ali tajna je tajna. I mi smo se nadali. Ali, ne manje od tvrđave, privlačila me planina. U proljeće, kad se kitila listom. Ljeti, kad su dozrijevale jagode. Podjesen, kad su dozrijevali lješnici. Upoznao sam mnoge staze i putove po njoj, vidio sam tamo prvog zeca, kunu i vuka, čuo sam pjesmu nepoznatih ptica, upamtio sam zauvijek šum planine na vjetru, upamtio urlik vjetra nad njom, i prasak gromova i bljesak munja. Upoznao sam ljepotu. Upoznao sam prirodu i zavolio šumu i život u njoj".1) Hromadžić je napisao nekoliko knjiga kojima je uveo djecu u svijet bajki, šuma i životinja. U njima se događaji nižu jedan za drugim i progovara iskonska priroda. Tako je stvorio bajku koja se razlikuje i od tradicionalne bajke i bajke prethodnika, a ipak čini kontinuitet u njenom razvoju. U njoj su raznovrsne priče o patuljcima, hrabrom Sunčanu i vjernoj Pahuljici, srndaću Srebrenku, ili čoporu vukova. Gradio je Hromadžić više tradicionalna bajka nego fanta-stična priča o životinjama, više san nego stvarnost. Pritom proširuje motivaciju uvođenjem novih likova, unosi nov metodološki pristup i stvara bajke koje su decenijama u vrhu bosanskohercegovačke knjiže-vnosti. One su sabrane u knjige Patuljak iz Zaboravljene zemlje (1956.), Patuljak vam priča (1957.), Okamenjeni vukovi (1963.), Zlatorun (1966.) i Bistri potoci (1971.). "Čitanje, valjano čitanje je, ako hoćete, prevođenje, ili, ako hoćete, ponovno komponovanje misli autora kojeg čitamo, i koje posredstvom oka prelazi sa otisnute stranice u moždanu sivu masu a onda, apsorbovana i adaptirana, postaje za svakoga od nas istovremeno i ista stvar i nešto sasvim drugo. Svaka velika knjiga projicira na svakog čitaoca druge svjetlosti i druge sjenke".2) Sve što se događa u čovjekovom životu događa se i u svijetu drugih živih bića. Krećući se tom tezom, Hromadžić je naslikao svijet orlova, čavki, slavuja, vukova, medvjeda, srndaća - i obojio ga svojim specifičnim autorskim kistom. "Ja sam se rodio u prirodi i mogao sam da je osjetim i vidim u djetinjstvu; imao sam priliku da tražim i otkrivam tajne sam i sa svojim vršnjacima, upoznao sam prirodu u proljeće kada je sve listalo i sve cvjetalo, ljeti kad je palilo sunce, u jesen kada su počinjale kiše, kada su umirale trave i drveće, zimi kada je sve okivao snijeg i led, kada su jata bespomoćnih ptica tražila hranu, kada su po pustim snježnim prostranstvima jurili kurjaci i gonili iznemogle srne, kada je i sam čovjek bio bespomoćan i okovan. I moje djetinjstvo, kao i svako djetinjstvom imalo je svoje tajne i svoja traganja, svoje radosti, ja sam pišući prodirao dublje u njega, opisivao ono što mi se činilo da se može i da je potrebno opisati."1) . Djela Ahmeta Hromadžića imaju fabularne segmente koji se ne zasnivaju na hronološkom rasporedu, ali su u međusobnom odnosu u kom se događajne cjeline ulančavaju u veće nizove. Koristeći taj modernistički pristup obradi teme, vraća se iz bajke u realan svijet, opisuje dječake u igri, ponekad se i sam pojavljuje, a zatim ih po-novo vodi u svijet bajke. Mješavina realnog i irealnog daje njegovim bajkama visoku umjetničku vrijednost i stepen zanljivosti. Pokazao je izvorni folklor, ukazao na ljepotu podneblja, tradiciju i snagu jezičkog izraza naroda Bosanske krajine. U tom izrazu je prisutna i istorijska metafikcija koja povremeno prelazi u alegorijsku metafikciju, jer alergoriju oblikuje kao vodeću figuru u svojim pričama. "Poseban i sasvim jedinstven je Hromadžićev pjesnički pristup predjelima patuljaka. Živjeli su sami, naročito Sunčan i Pahuljica, koji su izgradili kuću od crvenih koralja na visokoj i bijeloj morskoj hridi. Šumom su ih uspavljivali i zanosili talasi, u društvu su im bili veliki prijatelji galebovi i ribe. Pahuljica je imala zlatnu kosu i glas čist kao kap planinske vode. Svijet samo u bajkama, nepostojeći, ali živ u ubjedljiv. U sjenkama borova, u krilu planine, bilo je sve drukčije. Kuckali su djetlići, pjevali slavuji, prikradale se iz gustih čestara divlje zvijeri. U granama je igrao vjetar, u bistrim jezerskim vodama kupale se zlatokljune ptice i divni, bijeli labudovi".2) U bajkama radnja ima više planova: u centru su realni i imaginarni likovi koji se prožimaju i uslovljavaju, pa je priča, mada jednostavno kazana, složena i misaona. Ona se događa u planinskim prostranstvima, a i po strukturi, oblikovanju, građenju fabule i poruci, se razlikuje od klasične: kad se mašta uzdigne do vrha i junaci uđu u fantastični svijet, prekida nit bajke i vraća djecu u stvarnost, odakle su krenula u maštovite avanture. Ma kud se kretala, piščeva misao se vraća u zavičaj i napaja za let kroz prostor i vrijeme, koji mu daju snagu. Patuljci su povezani sa prirodom i intelektualnim dometima djece, to su živa i pametna bića koja vole svijet, a posebno djecu i njihovi su najveći prijatelji. Zbirka Patuljak vam priča je izazvalo najveću pažnju književne kritike. O tome kako je nastala saznajemo na početku, u tekstu Tajna neobičnog jezera gdje se priča kako je dječak Ljiljan slušao od oca neobične priče o patuljku Zlatiboru. Zlatibor je znao mnogo priča, ispričao ih je Ljiljanu, a ovaj, piscu koji ih je zapisao i unio u knjigu. Jednoga dana, dok je sa grupom dječaka u šumi brao jagode, Ljiljan je susreo Zlatibora. Zlatibor bijaše malen i uvijek nasmijan. Patuljak i dječaci odlaze do Ptičjeg jezera gdje će im ispričati mnoge priče o pticama. Zagledani u ljepotu tajnovitog jezera i u patuljka, dječaci se pretvaraju u uho, jer Zlatibor priča vrlo lijepe i zanimljive priče. Među tim pričama su: Zlatokljuna ptica, Bijeli slavuj, Jato, Svirala, Slavujeva smrt, Plamena, Golubovo krilo, Rastanak i Prijateljstvo. Zelena šuma manje liči na bajku, a ima više života i svijeta. Dječaci idu u avanturu, ulaze u čudesni svijet podzemlja i u njemu otkrivaju otkrivaju čarobni grad, Neznangrad. Doživljavaju brojna uzbuđenja, istražuju duboku i tajanstvenu šumu. Istražujući je, nalaze orlića kog pokušavaju pripitomiti… Razvijajući priče jednu za drugom, Hromadžić paralelno prati nekoliko radnji i događaja koji su na granici između stvarnosti i sna kao bitnih sastavnica života. U zbirci Patuljak iz Zaboravljene zemlje likovi su nosioci ideja i zastupaju klasne pozicije, ili sociološke statuse, ili neku auto-rovu ideju. Tekst se tekst čita iz perspektive konačnih kulturalnih kodova koji se u njemu sadrže kao sinhronijska ravan, jer se sinhro-nija ne može sagledati bez njene pređašnjosti. Hromadžić je maštovit pripovjedač i u nekoliko poteza zna stvoriti atmosferu. Snažno doži-vljava prirodu, osjeća svaki titraj lišća, dah vjetra, žubor potoka, pjesničkim postupcima izmamljuje čudesne zvukove prirode i to slika istinito, tako da se ne može posumnjati u autentičnost. To su bića koja imaju misli i želje, heroji i kukavice, imaju domaće ognjište, porodicu, prijatelje i neprijatelje. Scene iz bajki prenosi u prirodu, život i bajku razvija paralelnim tokovima, prepliće i odvajaju, pa ponekad bajkoviti svijet uzmiče pred stvarnim, a ponekad je obrnuto. Vezavši ga za planinu pokazao je da samo u njoj, daleko od gradske buke, dijete može ostvariti ljepotu života i djetinjstva. Sve što se događa u životu događa se i u svijetu drugih bića - poruka je Hromadžićevih bajki. Roman Okamenjeni vukovi predstavlja sublimaciju njegovog stvaralaštva, a susrećemo stalnu težnju da izvrši alegorijsku translaciju sa teksta na čitateljski kontekst. U njemu srndać Srebrenko vodi grčevitu bitku da opstane u svijetu zla, mržnje i nepravde. Radnju je locirao u vrijeme teške i hladne zime u kojoj vitlaju oluje i vjetrovi i druge opasnosti. Srebrenko pokazuje kako se može opstati usprkos opasnostima. U časopisu Život, Hromadžić je govorio o ovoj knjizi: "Okamenjeni vukovi". Ta knjiga je pisana iz iskustva i poneseno, znaš. Ja sam rođen u tom kraju divlje prirode, koju sam kao takvu upoznao. Čini mi se da je najznačajniji moj podvig u mladosti, ne bih rekao u samom djetinjstvu, to što sam se sa jednim prijateljem jednoga dana zaputio i samo smo se popeli na vrh Osječenice, to je planina tamo kod Petrovca. Mi smo krenuli ujutro i naveče se vratili, to je bio podvig. "Okamenjeni vukovi" imaju jedan univer-zalan karakter, zato su, gdje god su objavljeni, naišli na dobar prijem. U Rusiji je knjiga dva puta štampana. Na zahtjev čitalaca obnovljeno je izdanje". 1) Hromadžić priča slikovito, osvaja pričom, uvlači čitaoce u svijet bajke, opija muzikom jezika. Rečenica je puna poezije, lahka i razigrana. Za razliku od prethodnika, izlaže čitaoca i svijetloj i tamnoj strani postojanja, poručuje mu da život nije uvijek lijep i da ljudi nisu uvijek dobri, pa bajke imaju psihološku opravdanost i uvjerljivost. "Hromadžićevo pričanje je tečno i slikovito. Osvaja. Ne samo pričom, fabulom, maštovitim svijetom, već i muzikom jezika koji ima oznaku tla, podneblja. Narativno tkanje i vez, liričnost i pjesnički odnos prema prirodi, pogođenost slike, jedar, živ, bogat i dinamičan jezik, ostvaruju svojevrstan doži- vljaj bajke. Prisnom doživljaju bajke doprinijela je bogata stilistika i jezik koji je podešen psihologiji mladih…" 2) Građu za svoja djela je nalazio podneblju Bosanske krajine gdje je proveo djetinjstvo i mladost. Tamo gdje su šume, tamne i duboke, gdje se na nebu utrkuju oblaci i vjetrovi. U visokim travama, u kro-šnjama drveća, u starim tvrđavama, gdje se otvaraju prostori za igru, gdje im neko nevidljiv i nepoznat šapuće priče, a on ih sluša, pamti i kasnije piše. Pišući ih, obraća se svakom djetinjstvu, želi djecu da zabavi, navede da zaborave stvarnost i otisnu se u svijet snova. "I počeo je polako da se penje po stijenama. Znao je da se svakog časa može strovaliti u dubinu gdje je hučala voda i gdje ga je čekala smrt. Ali, zar život u vlažnoj tami pećine, bez radosti, bez nade, nije što i smrt. I uskliknuo je: - Sunca! Svjetla! Još samo jednom, pa onda makar došao kraj! Penjao se, penjao uporno i nepokolebljivo. Još jedan napor, jedan pokret i on je slobodan.1) Osnova umjetničke ljepote Hromadžićeve bajke leži u: - optimizmu koji struji u svakom njegovom djelu, vjeri u život i svijet u kom pjesnik živi i - muzikalnosti jezika koji se temelji na zvučnosti leksike. Hromadžić je pisac koji je vješto znao bajku utkati u život i prilagoditi je čitaocu. U tom slikanju je prikazao bogatstvo i ljepotu leksike svoga naroda i sposobnost da fabulu ritmički uobliči, a i stil je prilagodio djeci koja vole živo i dinamično kazivanje: Pravili su lukove i strijele, pravili puške i zove, pravili kose drvene. Trebalo je oprostiti, trebalo je ostaviti u dolini… Znali su priču s vrha te planine, znali su historiju svega, znali su ono što su čuli od drugih… Takvo nijansiranje prerasta u poeziju proznog kazivanja koje se odlikuje lahkoćom i prilagodljivošću po čemu je njegovo djelo i danas aktuelno. "Hromadžićevo pričanje je tečno i slikovito. Osvaja. Ne samo pričom, fabulom, maštovitim svijetom, već i muzikom jezika koji ima oznaku tla, podneblja. Narativno tkanje i vez, liričnost i pjesnički odnos prema prirodi, pogođenost slike, jedar, živ, bogat i dinamičan jezik, ostvaruju svojevrstan doživljaj bajke. Prisnom doživljaju bajke doprinijela je bogata stilistika i jezik koji je podešen psihologiji mladih…" 2) Ahmet Hromadžić je u centar djela postavio ljubav kao mjerilo ljudske vrijednosti. Ljubav je u prvom planu u svim njegovim djelima, ona štiti od mržnje i zla, inspiracija je da se ostvare neki uzvišeni ciljevi. Ljubavlju, borbom i praštanjem dolazi se do spoznaja o vrije-dnosti života koji je, mada kazan kroz priče o životinjskom svijetu, naš i prepoznatljiv, istinit i stvaran, kao da ga svi mi i danas proživljavamo. Monološke i dijaloške scene kod njega su uvijek funkcionalne, u misaono-stvaralačkom prožimanju i nude viđenje svijeta, iz više perspektiva. == '''RIZO DŽAFIĆ''' == Zajedno sa Ćosićem, Beranom, Nakićem, Horozovićem i Derviševićem pripada srednjoj generaciji krajiške književnosti i, u odnosu na Kulenovića, Ćopića i Hromadžića, novu fazu u razvojnoj liniji priče. Mada su ostali na tragu prethodnika oni su jezičkim izrazom i tematikom otišli korak dalje uvodeći u svijet priče dijete iz stvarnosti. Tako su dokazali da tema savremene priče nije iscrpljena i da se na ovom prostoru mogu očekivati nova djela i novi pisci kojih ima na ovom plodnom krajiškom tlu. Svojim pričama iz stvarnog života Očev zavičaj (1989.), Očeva sjekira(1998.) Džafić se oslanja na poetiku Kulenovićeve knjige Gromovo đule u kojoj je u prvom planu lirski doživljaj djetinjstva dat u formi sjećanja na dane daleke prošlosti. Na Hromadžića se stvaralački naslanja zbirkama Neispričana priča (1996.) i Azrailovo oko (1997.) u kojima do izražaja dolazi krajiška priroda kao polazište pripovjedačke strategije. U njima je pokazao smisao za detalje, pa suzapažanja lucidna i originalna sa brojnim i raznovrsnim pripovje-dnim načinima u konstrukciji fabule. Poetsko-misaone slike ugrađene u bajke daju zanimljivu predstavu Krajine i Krajišnika, rustikalnih predjela i mitoloških krajeva u kojima se dešava radnja. Njegovao je i druge žanrove: poeziju Naglavačke (1988.) Tajne beskrajne(1999.), Putoanje mačka Buce (2000.); napisao Antologiju krajiške proze (1998.) Antologiju bošnjačke poezije (1998.) i Antologiju priče za djecu (1998.),Igrokaze (1998.) knjigu o Muratu Šuvaliću (Izabrana djela(1998.),zbirku priča Veliki let(1998.) dr. Zbirka Očev zavičaj je uvrštena u ediciju Bošnjačka književnost za djecu u 20 knjiga. "Džafić se u knjigama za djecu Očev zavičaj i Neispričana priča potvrdio kao talentiran pisac koji je svoj talent iskazao u zanimljivom spoju seoske priče i bajke koju je obnovio i dao joj nove oznake i obilježja. Žive i uvjerljive Džafićeve ličnosti su poetski dojmljive. On se ograničio na ispovijest o djetinjstvu u kojem su u podjednakoj mjeri prikazani otac, majka, brat i sestra. Mada živi u oskudici, Džafićev dječak nije bez igre, zato mu je djetinjstvo vedro i puno radosti, a siromaštvo nije zatvorilo životne vidike. Život je pred njim i on se ničega ne plaši. Čak i običan predmet, kao što je sjekira, Džafiću je dovoljan da oživi djetinjstvo. Ima nešto slično u doživljaju dječaka u pripovijeci Isaka Samokovlije Kako je Rafael postajao čovjek i Džafićevog dječaka. Sjaj lima u limarskoj radnji Rafaelu, a oštrina i blještavilo sjekire Džafićevom dječaku bude neku nadu, izazivaju neku žudnju. Džafićev dječak se raduje proljeću kao vremenu kad će mu otac moći raditi i on neće biti gladan. U priči "Orao" neobična je ljubav orla i dječaka. Tema neobična, može se reći čak i nova, ali do kraja nije razjasnila orlov "oproštaj" s dječakom. Da li je zlotvor ili nije, ostat će nejasno. Da li je otac htio odvratiti sina od orlova, ili doista misli da je orao zlotvor, kako se nekad o orlu govori na selu. Priča "Tri lica moga oca" je dobro postavljena, ali nije dovedena do kraja. Priče "Novčanica" i "Trešnja" su stegnute, a "Glasovi u šumi" je jedna od boljih priča koja pokazuje da pisac ima snage za dublje projekcije svijeta u kom dijete živi. Nenametljivo je u svakoj priči izražena ljubav prema ocu. Otac kao tema i fenomen je rijetka u dječjim pričama, a kod Džafića je to skoro jedina tema. Sve njegove knjige su priče o ocu. Priča o zdravlju je strah od očeve smrti. Što će kad otac umre? Džafić je samo naslućivao, ali nije o tome dublje pisao".1) Ovaj autor iz Bosanske Krupe, grada u kom djetetu prve priče i pjesme šapuće Una, objavio je i zbirku pjesama Tajne beskrajne koja ga je svrstala u grupu modernih krajiških pjesnika. Djetetu želi približiti treperavi svijet mašte i stvarnost u kojoj uči, razmišlja i sanjari. Ispovijednim tonom oslobođenim tradicionalnih kanona, eksklamacije, pouke i moralisanja osvaja prostore djetinjstva primje-nom različitih naratoloških modela. U njoj nalazimo senzibilitet autora čiji su stvaralački podsticaji lična preživljavanja. Džafić posjeduje sposobnost da ozbiljne teme reducira na ravan iskustva djeteta i proizvede imaginarnu stvarnost metaforičnim govorom impresivnih slika. Zbirka Tajne beskrajne napušta tradicionalni govor i otkriva narav djeteta kad počinje sazrijevati i spoznavati i one druge strane života koje su bile dostupne samo odraslima. "Džafićeve pjesme u ovoj zbirci su mali lirski treptaji, i "pričice" kazane stihovima, a u njima je prepoznatljiv i blagi glas pedagoga, koji stihovima želi da najmlađima prenese i neku, ne tako nametljivu poruku. I neku svoju tajnu, koja ih želi ohrabriti, da i sami maštaju, tragaju, otkrivaju."1) U njoj daje projekciju činjenica u ispovijednom tonu kojima je udahnuo doživljaj stvarnosti, a u prvi plan stavio ljubav kao mjeru svih stvari, život kao san, a san kao stvarnost. Miješanjem tih univerzalija stvorio je krajiško djetinjstvo u procesu odrastanja koji je ponekad bolan, pun gorkih spoznaja i iskustava.: Kaži mi, kaži, neke tajne što se oko mene danima pletu, pa nikako da izbjegnem zamke beskrajne na ovom čudnom svijetu. Kaži mi zašto odjednom odjeća postane djeci tijesna, pa roditelji muče muku kako da nas obuku? (Tajne beskrajne) Pjesnik govori o djetinjstvu kao istinskoj ljudskoj vrijednosti koje se snalazi u svijetu tajni, zagonetki i nepoznanica, pa pokušava shvatiti istine, odrediti se prema svijetu, naći svoje mjesto i doći do neophodnog iskustva. Tako je stvorio tip poučno-saznajne pjesme naglašenih emocija koja je natopljena dubokim humanzimom. "Džafićeve pjesme su mali lirski treptaji i "pričice" kazane stihovima, a u njima je prepoznatljiv i blag glas pedagoga, koji stihovima želi da najmlađima prenese i neku , ne tako nametljivu, poruku i neku svoju tajnu, koja ih želi ohrabriti da i sami maštaju, tragaju, otkrivaju. Kao takve, one će naći svoje mjesto među najmlađim čitaocima." 1) Putovanje mačka Buce je slikovana topografija zavičaja u kojoj su naglašene specifičnosti krajiških toponima Bihaća, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta, Ključa, Bužima, Cazina, Bosanskog Petrovca i Velike Kladuše. To je kazao modernim jezikom koji je blizak uzrastu čitalaca sa naglašenom poukom o neminovnosti zajedničkih prostora življenja na kom čovjek mora razvijati svoje biće. Miješajući šaljiv i ozbiljan pristup slike su omeđene zavičajem i vremenom: Naljutio se mačak Buco Na svu djecu u svom sokaku, Pa poče žurno da se sprema, Hoće na put po cijenu svaku. Brkove suče, proteže leđa I oštri kandže na pragu kuće, Dosta je bilo dječjih šala I strašnoga krvnika Žuće”! Daljine sjajne mame i vuku Naći ću negdje mirniju luku!” (Putovanje mačka Buce) Bajke u zbirci Azrailovo oko nose smisao za detalj, psihološko portretiranje ličnosti, razvijanje radnje i situacija u kojima se stvaraju i razrješavaju konflikti. Ovom knjigom nastavlja tradiciju krajiške priče koju je započeo i do vrhunca doveo Ahmet Hromadžić, "bosanski Andersen". Po ugledu na Hromadžića, a idući i korak dalje, Džafić koristi rekvizite bajke stavljajući u prvi plan legendu kao vrelo inspiracije i motiv pripovijedanja. U njima je progovorila iskonska priroda krajiškog podneblja u živom ritmu i pričanju punom dinamike. Za razliku od prethodnika, inspiraciju nalazi u legendama zavičajnih lokaliteta (Stari grad, Šareni Most, Djevojačko vrelo, Kod Točka i dr.). U njima je naglašena misao da je zlo neodvojivi dio postojanja, pa tako bajkom ulazi u srž egzistencijalnih problema. Bajke je vezao za temeljne ideale: slobodu i nacionalni identitet, istinu i pravde i bez naglašene didaktike ih utkivao u život. "Bajkovitost je naglašena u Džafićevim dječjim pričama "Azrailovo oko" i "Neispričana priča". Obje su bliske narodnoj bajci, čak i kad ne govore o djeci. Najzanimljivija mu je priča o ljubavi Krajišnika Muzafera i čudesno lijepe Nure, koja je plijenila ljepotom, ali je mladićima bila nedostižna, jer vračara nije dopuštala da joj se približe. Zato je Nura tako dugo čekala da se Muzafer odvaži i priđe joj, a onda su oboje nestali. Prošlo je dosta vremena, a i priča o njihovoj ljubavi je bila zaboravljena. Oživio ju je Muzafer koji se jednoga dana pojavio u selu sam bez Nure. Bio je kao i prije zanesen ljubavlju, ali bez Nure nije mogao živjeti. Šarm bajkovitosti pričama daje vrijeme. Likovi su iz prošlog vremena epske i lirske poezije. Sačuvali su sve odlike koje su ih krasile. Najuspješniji je lik starog Adže, koji je iz davnog, ali našeg vremena, postao spona sa mladim svijetom kao uporištem. U nekim pričama odjekuje eho zamagljenih strana. Pripovjedač je u priče udahnuo vjerovanje, on podsjeća čitaoca i poručuje mu da razmisli o tome kako živi i što radi, da ne zaboravi da će jednoga dana morati proći jednim tankim puteljkom kao mostom u vječnost, nešto kao sirat ćuprijom. Što god da radi, na kraju će polagati račun. Dobro će biti nagrađeno, a zlo kažnjeno. U činjenju dobra i zla biće i grijehova koje će Svevišnji oprostiti. Džafićeva knjiga podsjeća čitatelje na lijepe običaje, ljubav i odanost zemlji, a ima osobine kojima se odlikuju Krajišnici, pa je time proširio međe bošnjačke književnosti.1) Rizo Džafić predstavlja značajnu fazu i u razvoju umjetničke priče na prostoru Bosanske krajine u kojoj nastavlja tradiciju realističke priče i umjetničke bajke. I proza i poezija predstavljaju pisca koji uspješno uspostavlja dijalog sa djetinjstvom kroz odgo-netanje dijalektičkih i vječnih pitanja o postojanju čovjeka i svijeta što ga okružuje. Pomaže djeci da odgonetaju vječite tajne, dolaze do istina i tako obogaćuju i uljepšavaju period djetinjstva. Okosnicu tematike zasniva na psihološim i emocionalnim sferama dječijeg života i stvarnosti, segmenata koje uzima za literarnu fiksaciju i u svom poetskom i proznom radu u kom situacije iz života pretvara u događaj. Osnovna izražajna tehnika njegove poetike je dijalog koji proizlazi iz manje ili više razuđenih stanja i situacija i uvijek ima svoju estetsko-etičku funkciju u Džafićevom djelu. == '''IRFAN HOROZOVIĆ''' == Rijetki su pisci prema kojima je kritika tako izdašna kao što je slučaj sa Irfanom Horozovićem koji je više decenija u centru književnih i kulturnih zbivanja u Bosni i Hercegovini. Pisao je za djecu i odrasle, istrajno i uporno, izgrađivao stil, misaonu konstrukciji djela i jezički izraz, pa o njemu postoji čitava biblioteka književno-kritičke literature. Da li je riječ o generacijskoj solidarnosti, teško je reći, ali je sigurno da je jedan od najvećih stvaralaca koje ima bosanskoherce-govačka književnost. Najveći dio djela spada u prozu koja se otima pokušaju lakog i potpunog definisanja. Riječ je o modernoj prozi koja se odvaja od tradicije i prethodnika i traga za novim putevima. Slikao je taj imaginarni svijet metaforikom kerolovskog tipa i pokazao sva čuda koja se u podsvijesti dešavaju. Taj modernistički pristup djetinjstvu je karakterističan za roman Vauvan(1990.) za koji teoretičari i pokušavaju naći pravi izraz. Horozović je moderan pisac koji nudi igru našem intelektu na način koji se razlikuje od onoga što nude pripovijetka i novela. U Vauvanu susrećemo meandriranje između početka i kraja, smjenu radosti i tuge, uspone i padove, sreću i nesreću. To je heterogena priča o djedu Bademu Azizu Tamoviću i Vauvanu, biljci i psu koji prolaze kroz brojne situacije da bi spoznali nesavršenstvo svijeta. Djed je pustolov, čas je na vrhu Himalaja, čas na vulkanu Popokatepetl da ugrije leđa obuzeta reumom. Jednom je sreo psa Vauvana: "Trava ispod njega počela se pomjerati i rogušiti kao da joj je teško. - Što si uznemirena, travo? – upitao je badem Aziz Tamović. Začuo je čudno stenjanje i učinilo mu se da neki glasić mrmlja kako on nije trava. - Ja sam u stvari pas. – rekao je taj busen, kojeg je djed Badem sada ozbiljnije pogledao. – amo sam zelen kao trava. - Ali, ti ne laješ – začudio se Djed Badem. Ispravio se, stavio monokl da bolje vidi i, zaista, opazio kako se kroz korov komeša malo, zeleno tijelo, busen li, posve nalik na pravog psa i nemirno vrti jednim širokim listom poput repa."1) Borhesovskim kazivanjem opisuje vječito ljudsko traganje za zemljom neiskustva i djetinjstva. Određujući modernistički pristup kao temelj poetike, Horozović je dječiju literaturu dovodio u opasnost da bude preozbiljno shvaćena, ili da bude neshvaćena. Da bi ublažio alegorijsko-metaforkički kontekst u prvi plan stavlja igru, pa se igra se dječijom maštom, stavlja likove u neobične situacije i pokušava zamisliti, pa čak i komentira reakciju djece. Priča je iluzija stvarnosti koju dijete nosi u podsvijesti, a koja mu pruža mogućnost da se transformira i bude ono što želi. "Ovakva višeslojna strukturiranost Horozovićeve priče i njezina zbije-nost u rog lijevka ima dublje simbolično značenje, jer priču stavlja iznad stvarnosti, pa čak i iznad čovjekovog uma koji nikada ne zna kako će se priča odvijati i završiti". 1) Život i djetinjstvo u piščevoj optici postaju neobični, okrenuti naglavačke, a ipak kao jedine mogućnosti realizacije piščeve ideje. On ne postavlja pitanja, niti rješava probleme, već prepušta radnji da se po automatizmu odmotava i ide kraju koji je nepoznat i neizvjestan. Kao što ima simultano značenje, Vauvan ima i simultanu fabulu: početku govori o Bademu Azizu Tamoviću, a kasnije su priče o Vauvanu, Kriloviću, Fontanaru i drugim likovima. Nadahnuće mu je realan svijet, ali je on sa realnog zalazio u irealno i doticao se drugih prostora, osobito narodne predaje. Ukazivao na čuda svijeta u kom dijete živi pokazujući da je život tajanstvo sa mnogo zaokreta i obrta. Kao umjetnička vrsta Vauvan nema uzora čime je pokazao da književnost ima mnogo mogućnosti u kojima se može manifestirati. U romanu je fabula je razgranata i ima više linija, a radnja se paralelno odvija na nekoliko mjesta i u nekoliko vremena. U prvom planu su glavni junaci, a u drugom ostali junaci djela: Velika i Mala Duga, medvjed Pandžo, Bajko, vrač Klo Ri Filko, opasna Čarobnica, ispičutura Burko, Gospodarica Boa, Feferonka Biber i mnogi drugi. Naslikao je život iz posebnog ugla za čitaoce određenog uzrasta koji dolaze do spoznaja i one im služe kao "dopuna života" i uklanja jednostranost u razvitku. Tako priča liči na mirakul čija se radnja odvija na ovoj i onoj strani događajnih sekvenci, pa se kao takva žanrovski otima bilo kakvoj definiciji: za nju neki kažu da je roman, drugi moderna bajka, a treći bajka i basna istovremeno. "Ova slojevita priča o čudnim doživljajima i još čudnijim ličnostima, njihovim postupcima i dogodovštinama ne opstoji sama od sebe, već hoće nešto reći o životu. Zato je bliža čitaocima s iskustvom i poznavanjem života nego neiskusnoj i još naivnoj i nevinoj djeci. Djeci su zanimljivi prizori preobraćanja, neprirodnog, nemotiviranog postupka i ponašanja, te prelazi iz realnog u maštovito, irealno…"1) U Vauvanu imamo više nivoa: nivo lika, pripovjedača, implici-tnog autora koji je u vezi sa implicitnim čitateljem, a između njih postoji strujanje bez miješanja i uvijek prisutna distinkcija. Istovre-meno dolazi do međusobnog prožimanja unutrašnjosti i vanjštine teksta koji se razvija u nizove, ili kako ih Eko naziva "podkodove", pa je inkodiranje stavljanje teksta u kod što zavisi od sposobnosti recipi-jenata. Čitaoci su izbačeni iz šema i snalaze se u tekstu na različite načine. Ono što se nakon prvog čitanja nameće je da je to knjiga o dobru i zlu kao neodvojivim dijelovima života, promjenljivosti sreće, dubokim nesaglasnostima u ljudskoj prirodi i mračnim nagonima, te o vječitom sukobu iskonske individualnosti i nametnutih kolektivnih normi. Govori o etičkoj strani bića i potrebi za estetskim doživljava-njem svijeta, o raskolu između sna i stvarnosti, želje i mogućnosti, istine i laži, proklamovanog i ostvarenog, lokalnog i općeg, o susretu djetinjstva i zrelog doba. Sa tematskog aspekta to je knjiga o odrastanju, pokušajima da se zaustavi i zadrži djetinjstvo, nedostatak želje da se uđe u svijet odraslih. Knjiga Mađioničar iz prijestonice domina je u neku ruku nastavak priče koja je započeta u Vauvanu, mada se radi o drugim likovima i događajima. U temelju su poetski postupci isti: likovi doživljavaju avanture i transformacije, tragaju za zemljom vječite mladosti, ali su više utemeljeni u stvarnost, a fabula je bliža iskustvu djeteta. Riječ je o širokoj alegoričnoj slici u kojoj progovaraju lica i predmeti sa specifičnim sposobnostima koje su naznačene u njihovim imenima. Autor priča o bezbroj domina rasutih po svijetu i navodi čitaoce na igru kroz traganje za beskonačnim brojem koji će otkriti tajnu života i svijeta. U tom traganju se provlači asocijacija da je sve u životu domina, slon, znak, čovjek, dom, živa i neživa bića, da se sve može postaviti u uspravno stanje i srušiti, a negdje postoji čovjek opstojan i čvrsto utemeljen u život i da ga treba pronaći, iskoristiti iskustva i postati On. Na tom traganju ćete naći ljude uronjene u prošlost, sadašnjost ili budućnost. Treba težiti budućnosti jer je u njoj rješenje zagonetke. Sve što živi ima svoj mjerač koji otkucava vrijeme, a vrijeme je velika Vodenica koja melje život i vodi te kraju. Istovremeno razvija teze o vremenu, prirodi i čovjeku ukazjući kako svi znamo šta je vrijeme, a niko ne zna odgovoriti na to pitanje, jer je vrijeme i prošlost i sadašnjost i budućnost. Gdje je sadašnjost koja ima sate, minute i sekunde što stalno prolaze. Prošlosti nema, naših starih nema. Čega ima? Horozović razvija staru tezu o parado-ksu vremena koje je transcendentalni uvjet spoznaje i njegovu razlikovnu funkciju u kojoj postoj sadašnjost sadašnjosti i prošlost sadašnjosti. Ima i tragova stare retorike koja je smatrala da vrijeme nije linearni pojam, nego ciklički fenomen, da se vrti u krug u kom se slaže ljudsko iskustvo. Književnost je potire i vremenske i prostorne granice i ako vrijedi, zauzima mjesto u svakom vremenu i podneblju. Horozovićevo djelo za djecu je modernističko traženje smisla vlastitog postojanja, ili traganje za svijetlim trenucima iz prošlosti. To je vječito traganje za srećom čiji rezultati zavise od volje onih koji tragaju, a ne od sreće koja se nalazi svuda oko njih, ili od imperativa života. U prvom planu su likovi koji izlaze iz djetinjstva, imaju već neka iskustva, pa se susreću sa svijetom odraslih shvatajući da ništa nije onako kako je nekada bilo. To je strukturalistička metoda koja nastoji sve strukturirati u sistem međuovisnih elemenata, a pošto je toga mnogo, koristi nove pristupe, pa ravna temeljnim principima ljudske komunikacije. Kod Horozovića modernistička i strukturali-stička djelatnost postaje književna opsesija, filozofija, pa i ideologija. Riječ je o postmodernističkoj literaturi koja koristi metodo-logiju stvaralaštva gdje je idealan hronološki red u prirodi u vječitom sukobu sa vremenom koje ga ruši i razara. To rezultira polifonijom glasova, jer se razlikovni elementi umnožavaju stilističkim i gramatičkim obilježjima koja su razlikovna obilježja jezika. Taj jezik razlikuje materijalne i relacijske pojmove, pri čemu se prvi izražavaju na leksičkom, a drugi na gramatičkom nivou govora. Koristi jezik koji u svakodnevici funkcionira materijalno, a u djelu relacijski. Pritom se ne drži pravila već slijedi gramatičke kanone sa naglašenom drama-izacijom i ti elementi čine konstitutivno načelo njegovog iskaza. == '''HUSEIN DERVIŠEVIĆ''' == Jedan od produktivnijih pisaca Bosanske krajine Dervišević je pisao poeziju i prozu, bajke i fantastične priče sa različitim uspjehom i umjetničkim dometom. U opusu se izdvajaju pjesme za djecu Nigdina(1973.), Kad me uzme luda rima(1978.) Napasne basne (1979.), Medvjed ima dječje srce(1980.) .) i Zebra u gradu nije životinja ( 2001.); roman Prodavac osmijeha (1983.) i priče Nezgo-dne zgode Malca i Bleska (1998.) "Prodavac osmijeha je, uz Horozovićev roman Vauvan, jedno od zanimljivijih djela krajiške moderne literature. Mada mu se pripisuje uticaj Horozovića i Egziperija i Kerola, Dervišević je ispisao zanimljivu priču o potrazi za "vječnim djetinjstvom", prostorom u kom će čovjek biti slobodan i razvijati svoje sklonosti. Roman je građen na temelju moderne bajke sa smislom za konceptualno uobličavanje materije u umjetničku cjelinu. Junak je Ha-ha-ha, imaginarni dječak, ili čak sam autor, jer na početku romana autor je napisao opasku: "Znam da će to zvučati neskromno, ali ja ovu knjigu želim da posvetim sebi, kad sam bio mali, jer za to imam stvarno ozbiljnih razloga. A jedan od njih je i taj što smatram da bi najmanju ruku bilo smiješno kad bih je posvetio nekom drugom čije djetinjstvo ne poznajem. Vjerujem da će to moj čitalac razumjeti, pogotovo ako je dijete, ili odrasla osoba, koja ne poriče da je bila dijete, i uvažiti ovu posvetu onako kako je napisana".1) Ha-ha-ha traga za Zemljom vječitog djetinjstva u kojoj su djeca samo djeca, u kojoj nema odraslih, batina, mržnje, zla, a po čitav dan se ljenčari i dosađuje. Na putu do te zemlje doživljava avanture: na livadi je naišao na Bijelu Radu koja je pomislila da je Ha-ha-ha pčela, ali joj je on objasnio da je dječak, sukobljava se sa raznovrsnim bićima i predmetima, pobjeđuje i na kraju se vraća u realan svijet. Roman je komponovan od desetak heterogenih priča namije-njene onima koji u svijetu stvarnosti vole maštu i fikciju. Priče su pune suosjećajnosti i razumijevanja, razbuktavaju maštu i izazivaju asocijacije, a fabularna zaokruženost i neočekivani završeci čine zani-mljivost priče. Tematski su heterogene: u njima ima bajke, umjetničke i fantastične priče, pa mješavina srodnih, a ipak različitih žanrova čine knjigu zanimljivom i modernom i u lingvistici, poetici, filozofiji, sociologiji. Pisac životne pojave strukturira kao znakovni jezik, usta-novljuje sistem znakova i nalazi teme tamo gdje tradicionalisti nikad ne bi ni pomislili da postoje. Obrađuje ih gradeći strukturu djela kao uzajamnu povezanost elemenata ugrađenih u sistem njihovih odnosa. U Derviševićevom djelu je prisutan princip iz fenomenološke tradicije da "sva značenja imaju neko značenje", svijet nije sirova zbilja, već pun različitih značenja. Književna se značenja zasnivaju na prvom sloju, tematika je usmjerena na arheologiju značenja, a sadržaj nije autonomna supstanca, nego njegova forma. Ovako moderna forma omogućila je piscu da dovede u sklad umjetničko i dokumen-tarno, pojedinačno i univerzalno, etičko i estetsko. "Prava vrijednost i ljepota Derviševićeve proze je što zadovoljava jedan bitan, estetski zahtjev–zahtjev za univerzalnim, pa se te dvije istine, dokumen-tarna i umjetnička, skladno prepliću i dopunjuju; na jednoj strani je lokalno, bihaćko, prekounsko, na drugoj, u selindžerovskom maniru, tzv. književnosti u trapericama: lirsko, općeljudsko i metaforično. Jer, otkako je i dok je svijeta,, sudara se u nama ono što jesmo i ono što želimo biti, ismijavani dječaci u gaćama od glota, razbijenog nosa, na podu fiskulturne sale kod Hare Ćope koji sanjaju o slatkoj ptici mladosti i brandovskim tramvajima zvanim čežnja. Oduvijek, pa do vječnosti." 1) Poetika Huseina Derviševića je građena na umjetnosti u kojoj pisci bježe u irealnost da bi bolje sagledali realnost. Na toj metodologiji je napisao i zbirku Nezgodne zgode Malca i Bleska. Poetika dječije literature zahtijeva od pisca da sruši prepreke koje ga dijele od djetinjstva, uđe u taj svijet i postane dijete. Dervišević je u tome uspio. U njoj su priče o Snježnoj kraljici, Konju koji je lijepo pjevao, o Plavokapoj Crvenkapici, Kući koja je spavala, Priči koja je pojela sebe koje na nov način nude čitaocima svijet djetinjstva. Znajući da dijete traži događaj i radnju, daje ih sa mnogo dinamike i preokreta. Malac i Blesko upadaju u avanture i spoznavaju život, a u podtekstu je život i dijete sa svojim željama i čežnjama: "Ova Snježana nije imala ni jednog patuljka, a bogme ni vuka, jer nije bila Crvenkapa. Bila je Pepeljuga. Imala je staklenu cipelicu i na jednoj nozi skakutala po gradu. Onu drugu cipelicu nije ni tražila, jer joj je očito skakutanje prijalo. Ljudi su je s podsmijehom gledali kako skakuće i dobacivali joj. - Probudi se Snježana iz te lude priče o Pepeljugi! A ona je i dalje skakutala ulicama ne obraćajući pažnju, sretna što je pobjegla iz priče o Snježani, od koje je najzad mogla lijepo da se odmori. (Pepeljuga Snježana). Dervišević ne odbacuje realistički opis, toliko karakterističan u dječjoj književnosti, ali mu ne podređuje druge literarne postupke. U umjetničko polje uvodi nov oblik konverzacije u kojoj se osjeća prisutnost stvarnosti i bajke, biljnog i životinjskog svijeta, djece i odraslih, pa i pisca koji je svjedok zbivanja i događaja. Mada je iznikao iz svog etničkog jezgra, on se trudi da pričama da univerzalnu boju i značenje. Pisao i poeziju u kojoj govori o temama iz djetinjstva. U poetskom opusu se izdvajaju zbirke Nigdina, Kad me uzme luda rima i Medvjed ima dječje srce. One su panorama djetinjstva data iz neobične perspektive: djetinjstvo vidi kao iskrivljenu sliku života koja mu omogućava da se šali i igra, a kroz igru ponudi poruku i pouku. Posljednja zbirka Zebra u gradu nije životinja nosi inovacije na području jezika i stila (Autobus se naautobusio, Satić i urica, Spavanka i sl.). U njoj Dervišević maštovito doživljava stvarnost koja nosi bezbroj iznenađenja, samo ako ih čovjek može prepoznati: " Jedna je olovka stalno pisala i drugom stranom brisala sve što je mogla i stizala ta je na papir nizala usput bi nešto risnula da ne bi od slova svisnula a nožić je sve to pratio i stalno bi je kratio... ("Jedna je olovka stalno pisala") Dervišević, poput Horozovića i ostalih modernista krajiške dječije literature, naglasak stavlja na jezik, tekstualnost, narativnu strukturu, preklapajući ga kategorijama i dijalogu što omogućavanju historičarima da revidiraju temeljne postavke i historiografije i povijesne zbilje. Koriste poetiku savremene književnosti koja nudi alternativne putove tumačenja i opisivanja svijeta, te jezik imagi-nacije kako bi predstavila dvosmislene kategorije života, misli, riječi i iskustva. Pokušava u stvarnosti naći naivnost i iskrenost, a u tom traganju ostaje na liniji poetsko-stvaralačkog kontinuiteta. U vremenu kad u vlada postmodernistički pristup i razbijaju se šabloni, kad rastu djeca koju interesuju računari i knjige o Hariju Potteru, Dervišević im se pokušava približiti preuzimajući modernističke manire, pa koristi trasdicionalne jezičko-stilske obrte koje smatra inovacijama. == '''ŠEFKET NAKIĆ''' == Šefket Nakić ne nastavlja tradiciju prethodnika, nego je otišao u drugom pravcu, unio u bajke simboliku, zadržao slike prirode i urbane sredine i stvorio ekološku bajku, novu i neobičnu na ovim i širim prostorima. Napisao je desetak knjiga u kojima se osjeća napredak i u jezično-stilskom, misaono-etičkom i izražajnom smislu. Za djecu je napisao bajke Dječak Ink (1983.) i Izgubljene patike(1990.) Dječak Ink je bajka puna simbola, zanimljivih rješenja, obrta i dinamike. To je realističko-ekološka bajka u kojoj govori o čarima prirode koju čovjek nagriza i uništava, o Gradiću Sreće u podnožju Plave planine u kom su žitelji imali mnogo živahne dječice. U gradu je Sunce bilo gradonačelnik, jer je imalo najsjajnije i najčistije lice, glavna ulica zvala se Ulica slatkiša. Pisac opisuje rijeku sa drvenom mostom koji je imao najljepše rezbarije na svijetu. Po djevojčici iz bajke o Crvenkapici zvao Crveni most. Jednoga dana u grad počnu dolaziti automobili, kuće su postale čađave, planina je kašljala bolesno, a učitelji su pričali divne priče o mladosti ostarjele planine. "Tog jutra, kada započinje ova priča, u jednom skromnom stanu zgrade četverokatnice, duge kao prekookeanski brod, sa hiljadama divnih stanara susjeda, živjela je s bakom, mamom i tatom mama djevojčica Sanja, đak prvak. Druženje s vršnjacima u školi radovalo ju je isto koliko i povratak kući najmilijima. Bila je dobar đak, uvijek na vrijeme stizala u školu, ali ju je plašio jedan mali žgoljavi patak iz dvorišta uz školu…"1) Priču razvija o djevojčici Sanji, Patku Pirku sa kojim je često pričala i sa kojim je šetala po gradu gdje su jeli slatkiše. Jednom je Sanja u školi napravila Zmaja, pa je sa Zmajem i Pitkom krenula preko Crvenog mosta. Na putu do kuće sretne Srnu i Piknasto Lane, Mrkog Medvjeda, Vuka, Zeca Bezglavca, Cara medvjeda, Divljeg konja, Riđana Ritka, Puža Tragača, Brze golubove, jastrebove Strvinare i sve neke čudne životinje… Narativnim efektima stavlja jednu priču u drugu i stvara zanimljive prstenove od kojih svaki ima priču sa zasebnom fabulom. To je priča o Strašnom Zmaju, o djevojčici Sanji, nebeskom dječaku Inku, Visoravni Istine i Mitskom Jelenu, a nakon svega, poput Kero-love Alise, djevojčica se vraća roditeljima puna utisaka o svijetu iz mašte i svemu što je doživjela na putu do kuće. Ova bajka je, nakon Horozovićevog Vauvana prvi pokušaj da se djeci kaže nešto na složeniji način, sa novom leksičko-stilističkom formom, pa Nakić predstavlja novu fazu u stvaranju modernističke bajke čije su vrijednosti dinamika radnje, bogatstvo slika i događaja i igra - sve što je imanentno savremenom djetinjstvu. Izgubljene patike je bajka o dječaku i njegovim snovima, pod-svijesti i kratkom izletu u fantazmagorični svijet čuda: "To što ću vam ispričati, događa se jednog od onih dana kad Mali postaju Veliki, kad djevojčice i dječaci izlaze iz Djetinjstva ili istrče na ulicu. Dakle, jedan Mali Dječak je istrčao na ulicu i odmah se preobrazio. Zato ću ga od sada zvati Veliki Dječak, što je on, uistinu, i želio da bude. A kad je već Mali dječak istrčao i postao Veliki, nadam se da će ga i čitalac prihvatiti kao Velikog Dječaka, koji evo, umjesto ozbiljnih ljudi kakve je očekivao, promatra sada kolonu dostojanstvenih Kućica. Da, kolonu, jer su Kućice upravo putovale, a Veliki Dječak ih u čudu brojao. Iz posljednje od njih, one sa Crvenim Krovom, gledalo ga je Sunce."1) Nakić i ovdje razvija priču o dječaku o Dječaku koji je trčao munjevitom brzinom uz pomoć patika, činio podvige, pomagao dje-vojčicama i životinjama. Obavijen mjehurom sapunice odlazi na Izgubljenu Planetu gdje nalazi kovčeg sa zlatnicima i ujedno osjeća kako se u njegovo dječačko tijelo ulijeva Prva Snaga. Na Planeti susreće veliko Srce, Izgubljenog Konjića i spašava ih iz Vilenja-kovog Lovišta. Onda su iza: "gljiva koje mirišu na cvijeće našle Ozbiljnu zemlju". Tu sretne Kralja u loži od cvijeća, Medvjedića i smiješnog Čovječuljka. U gradskom parku upozna Djevojčicu na rošulama, a onda ponovo na nogama ugleda izgubljene patike koje je bio jednom na dalekim putovima izgubio. Poslije brojnih avantura vraća se u gradski park u gradu koji nije bio njegov. Ispriča Djevojčici priču o putovanju, a Djevojčica je bila radoznala kao sve djevojčice svijeta, pa mu odluči pomoći da nađe svoj grad. On krenu i njoj ostavi Voštano Srce koje je imao na majici i obeća da će se ponovo jednom sresti na Putu Ljubavi. Nakić slika paralelno više svjetova od kojih je svaki sam sebi dovoljan, a opet su jedni na druge upućeni. Jedni druge ne diraju, a ipak su u stalnoj dramskoj napetosti i uslovljenosti. "I dok vi dovršavate ovu priču, Dječak je vjerojatno sletio na ono mjesto odakle je krenuo, upravo tamo gdje je prvi put izletio na ulicu, ili je skoro svejedno. A Medvjedić i Čovječuljak na koje zaboravih? A Veliko Srce? Njih ćemo sresti opet u nekoj drugoj priči, naravno, ukoliko budete strpljivi. U slučaju nestrpljenja priču ispričajte sami. Do pričanja!"1) U stilu modernista vrši rememoriranje (ponovno sjećanje) stvarnosti kako bi čitaoce doveo do spoznaja o nečemu što su naslućivali. Navodi dijete da shvati stvarnost, da je tako prihvati i živi sa njom, ako mu se ne dopadne, može otići u svijet mašte. Mijenjajući nivoe i prelazeći sa nivoa stvarnosti, na nivo mašte, želi naglasiti da su ljudi u krugu iz kog nekad ne mogu izaći snagom volje. Snagom volje izlaze na prostore slobode i na njima manifestuju svoje ja, pa je sloboda i nesputanost u osnovi poetike Nakićevih bajki. Metaforika na prvi pogled djeluje nejasno i ali je shvatljiva savremenom dobu i djetetu. Tako je na temelju prethodnika i koristeći njihova iskustva, uspio stvoriti formulu za priču po kojoj ih prepoznati i svrstati u kategoriju moderne bajke. "Nakićevi junaci, iako autor odustaje od poniranja u njihove dubine, da bi dobio na snazi opisa, odnosno naslućenosti njihova motiva, u stalnom su strahu od nepoznatog, okrenuti su jednom jedinom izvoru života - vlastitoj Provinciji. Oni trebaju Vođu, a boje se i mrze svakog uljeza - tipična situacija provincijalne začahurenosti. Sve što se zbiva se tamo, iza brda. Ovdje postoji, s ove strane brda u provinciji. Jedan red koji se žilavo mora čuvati. Neizvjesnost koju donosi svaka novina, pogotovo ona koja mijenja ustaljeni red stvari, opasna je i nepoželjna. Zato uljezi ili bivaju izgnani, ili odlaze na rub Provi-ncije, ondje gdje nikom neće smetati, odnosno u one dubine gdje leže nepoznate i nespoznate snage čovjekove, a koje u provincijama imenuju bogovima ili bar demonima. Zato Nakićev junak ide u potragu za novim svijetom na ovoj zemlji, ali u daljini, jer OVDJE je krug već zatvoren. Dobro, Lijepo, Istinito postoji samo ONDJE, s one strane Provincije, u zemlji u koju se dolazi kad se poruše mostovi za sobom, za Provincijom…2) Uveo je u književnost likove koje su djeca nalazila u drugim medijima i na drugim stranicama: kauboji, Indijanci, pustolovi, šarla-tani, vile, zmajevi i stvorio bajku sa najraznovrsnijim oblicima fanta-zmi. U njoj je razvio značenja sa mnogo simbolike omogućujući djetetu da svoje Ja dovede u vezu sa maštom. Po Propovom viđenju, u njegovim bajkama imamo prijelaz sa nivoa sintakse na semantiku čime se dokazuje kako ta dva aspekta, lice i naličje pripovjedne stru-kture, uvjetuju jedan drugoga i međusobno su ovisni. Neki smatraju da je fabula radnja u koju su uključeni likovi kao sudionici događaja, ali ne i kao kazivači. Nakić je povezao je fikcionalni tekst i viziju predstavljene zbilje, a ta oponencija vanjskog i unutrašnjeg je stalno naglašena. Kad se on shvati i prihvati, a mladi ga prihvataju brže od odraslih, lakše se može proći kroz gustu metaforiku i stići do cilja. == '''b) Evokacija djetinjstva''' == Stari Japanci imaju izreku da "niko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna". Ta misao se može prenijeti na Bosansku krajinu koja ima pisce što znaju i to znanje iz decenije u deceniju potvrđuju. Uzmemo li bilo koju antologiju, izbor ili pregled književnosti zapazićemo da je u njima od ukupnog broja zastupljenih, više od polovine krajiških pisaca. To govori o snazi njihovog umjetničkog djela, o tome da oni zaista "znaju" i da su "jaki" u svom znanju. Te osobine pokazali stvarajući djela koja označavaju emotivnu vezu sa djetinjstvom, prisjećanje i podsjećanje na prošlost u kojima su istovremeno prisutni sjeta i nostalgija. Takav tip priče započeo je Skender Kulenović zbirkom Gromovo đule koja je od izlaska (1975.) izvršila uticaj na dječiju književnost. Po ugledu na Kulenovića realističke priče su pisali Alija Dubočanin, Aljoša Musić, Ranko Risojević, Ranko Pavlović, Rizo Džafić, Muharem Omerović, Nenad Radanović i drugi. Kulenović je inspirisao čitavu generaciju pisaca koji su u djela počeli unositi svoje podneblje sa specifičnostima (djetinjstvo pored Une, Drine, Save, Neretve i sl.). U djelima im je prisutna kulenovićevska poetizacija prošlosti, poetsko-nostalgična linija i univerzalna etička dimenzija koja karakteriše svako djetinjstvo. Najveći broj krajiških pisaca su slikali novog čovjeka koji nije zatvoren u svoj prostor, u svoj rodni kraj, nego je u akciji, pokretu, povezan sa drugim i od drugih uzima iskustva. Takav je savrameni čovjek koji teško zapada u šovinizam, ne hrani se mržnjom i simboli-zuje građanina koji je uzdignut iznad sukoba i sposoban da prihvati različitosti. Pisci su u najvećem broju kao i njihovi junaci, pa se miješa referencijalnost i autoreferencijalnost teksta. Teže da pomognu susjedima i prihvate različitosti, pa pišu o suodnosu sa historijskim i književnohistorijskim okolnostima. U mnogim segmentima su dostigli umjetničke vrhunce, pa su prihvaćeni na širem prostoru i od strane kritičara i čitalaca, a sa današnjeg aspekta njihova djela su zahvalna za novu valorizaciju i književnokritičko provjeravanje, jer novo kritičko fokusiranje nudi mogućnost dubljeg sagledavanja njihovog djela. Takvi su Skender Kulenović, Branko Ćopić, Ahmet Hromadžić i Nasiha Kapidžić-Hadžić koje po mnogo čemu svrstavamo u vrhunce krajiške dječije književnosti. Pisci realističke priče za djecu kojoj je u prvom planu evokacija djetinjstva slikaju različite situacije, prostor i ono što se u njemu zbiva. Oni označavaju prekid sa tradicionalnom poetikom i doživljaj stvarnosti kazuju u određenom, dinamički postavljenom govornom nizu kako bi čitaocima predočili mijene koje nastaju slijedom tih zbivanja. Najčešće govore o nečemu što se dogodilo u prošlosti, pa im je pričanje preliveno sjetom i nostalgičnim tonovima. Pripovjedači koriste diskurs u kom stavljaju u prvi plan sebe i svoj odnos prema pojavi, a ne ono o čemu kazuju. Začetnik takvog načina pripovijedanja je Skender Kulenović, a njegovim putem su krenuli brojni krajiški pisci za djecu. Kulenović i grupa mlađih pjesnika su začetnici moderne krajiške književnosti koja stvarnost postavlja u složeniji kontekst i nadograđuje je refleksivnom potkom i dramskim nabojem. == '''SKENDER KULENOVIĆ''' == Jedan od najsvestranijih umjetnika, nosilac književnog i kulturnog razvoja ovog kraja za čija djela Begić kaže da "slike koje iz njih izbijaju i trepere na njihovim izdancima iskazuju uzdrhtalu revnost duha, razdraganost pred slutnjama svijeta, njegovim doživljajnim obećanjima sa izdašnošću prvobitnih darova, prirodom razasutih ljepota, po okrajcima prostora, razastrtih boja cvata i rastinja, sve to prevučeno lahkim velom sjećanja iz djetinjstva". Riječi su tu birane i građe1)ne tako kao da se razabire i osnovno ravno muziciranje i njegova slikovita, ponekad tipično bosanski naglašena jezička potka, šara i nadogradbnja sa oznakom jednog sasvim posebnog svijeta i ambijenta".1) Koristeći poetiku razvijenu u svojoj poeziji, Kulenović je u jesen života, u 65. godini, objavio je zbirku priča za djecu Gromovo đule(1975.) po mnogo čemu različitu od prethodnika. U vremenu kad je djetinjstvo slikano realističko-socijal-nim slikama, susrećemo ispovijedno-lirski doživljaj djetinjstva u kom je stvarnost data kao fikcija, a mašta u prvom planu pripovijedanja. To je lirska evokacija na vrijeme ljepše od onoga u kom je živio, pa djelo predstavlja kontekstualnu osnovicu za razvijanje psiholoških detalja i situacija u kojima se našlo Kulenovićevo djetinjstvo. Tako je dao ekspresivnu sliku, slobodnu, razigranu i neuhvatljivu - omeđenu vremenom. Gradeći fabule, nudi svijet, prepoznatljiv po zavičajnoj dimenziji i kosmopolitizmu. Djelo se temelji na pretpostavci da je cilj čitaoca da shvati suštinu postojanja, pa je na toj spoznaji gradio temelj poetike. Da bi to postigao i naučio čitaoca "referencijalno misliti" koristi komparatistiku sa vremenom u kom živi, pa se sučeljavaju prošlost i sadašnjost kao dva pola života. Melanholični jezički izraz je traganje za idiomima koji će strukturu i jedinstvo slika usmjeriti prema recipijentu. Tematiku vezuje za krajišku tradiciju, za svijet vila i zmajeva, junaka sa dobrim konjima i zlatnim čelenkama, životinjskim svijetom i krajiškom vegetacijom. Gromovo đule je knjiga koja se odlikuje i odabirom tema i inventivnom obradom i problemskim pristupom. Pruža mogućnost piscu da se neposredno obrati djeci i kaže životne istine, što misli, za što se zalaže, a protiv čega se bori. Kulenović koristi tu mogućnost i piše u vrijeme kad čovjek uplovljava u starost i pri pomišljanju na kraj doziva mladost kao oazu gdje se jedino osjeća sretnim. Piše o dalekim i davnim vremenima kad se činilo da je sve zanimljivije i neobičnije ako se posmatra iz dječije perspektive. Draž pričanja je u iskrenosti, a po tim osobinama knjiga i danas ima ima mjesto u lektiri. Naviknuti da u djelima u Bosni i Hercegovini nailazimo na ste-reotipe sa identičnim događajima i doživljajima, predstavljenim piščevim subjektivnim gledanjem na tokove zbivanja, nego na zbilju proisteklu iz realnih izvora, književni kritičari su bili iznenađeni ovakvim načinom pristupa djetinjstvu. Ukazuju na osobine koje djelo čini neobičnim naglašava marginalizaciju fabule gdje su u prvom planu emocije i evokacija tradicije. " Tiho je otvorila vrata da me ne probudi, misleći da još spavam. Mehinica, sluškinja naša, a mogao bih reći: dadilja moja, druga moja mati. Rekla je: - Eno ti se Šarena otelila! Smaknuh jorgan, pa onako bos i u gaćama pojurih u štalu. Bila je glasovita zima, snijeg do iznad glave, iz kuće se tako reći nije izlazilo. Šarenka! Svima miljenica među svim našim kravama. (Šarenka). Semantika Kulenovićevih priča je utemeljena na modelu mogućeg svijeta i shemi kombinovanja različitih dijelova. Od lika do prostora teksta, približavaju se vizure pisca i čitaoca, pa dolazi do "preplitanja" njihova viđenja. Kad se vizure izjednače dolazi do pričanja u 1. licu jednine ili - do "subjektivizacije" pripovjedne pozicije. Pripovijedanje ima raspon od unutrašnjeg monologa do pripovjedačevih komentara, pa se vizure mijenjaju i može se neposre-dno iskazati postupak likova u pojedinoj situaciji. Kulenovićeve priče su govor protkan je duhovitošću i izbijaju iz situacija koje su sasvim obične, česte, rekli bismo svakodnevne. To su: mašta (Abez), hvaljenje junaštva (Kamena s boljeg ramena), snage i spretnosti (Vršnjaci) igra skrivača (Igra), ljepoti u vjeri (Dobri moj hodža), takmičenja u bacanju kamena s ramena (Braća), konjske utrke (Nisu došli oni pravi), kupanje u jezeru, prasak groma (Gromovo đule) i sl. Osobine su impresivnost i dramatika kazivanja. Dramatika je uzrokovana pokušajem rješavanja problema, sučeljavanjem suprotnih opcija (Kad dječak gleda cestu i mašta o odlasku u svijet: relacija ovdje - tamo uzrokuje dramatiku) i u tom sučeljavanju sadašnjost predstavlja vezu između prošlosti i budućnosti. "U svom nastojanju od početka svoga stvaranja, da stvori djela snažne umjetničke konkretizacije čovjekova života i čovjekove sudbine, Skener Kulenović nikada, kada se za to osjeća potreba, ne zapostavlja idejnu stranu i idejnu okosnocu svoje umjetnine. Ta idejna okosnica kod njega je u znaku čovjekoljublja i odbrane čovjeka koga on uvijek prikazuje u kataklizmičkim i traumatičnim situacijama iz kojih, ma kako i ma koliko bio pred rubom propasti i nestanka, izlazi kristalno čist s jasnim htijenjima i s humanističkim aktivitetom u sebi."1) Zbirka ima dvije ključne dimenzije: romantičnu intonaciju i nostalgiju. U njoj je naslikano autohtono djetinjstvo puno igre i šale, čuđenja i tajni i pokušaj autora da ih, zajedno sa djetetom, otkrije. Slika dječaka koji može biti i sam pjesnik, ali i svi dječaci koji čitaju knjigu, jer je nalazio takve motive u kojima se svako dijete može pre-poznati. Motivi su raznovrsni i svakodnevni, karakteristični za djetinjstvo: želja za putovanjem, avanture, odnosi prema starijim, igre, takmičenja, evokacija prošlosti, mašta i san. Razvijajući ih, Kulenović razvija slike svakog djetinjstva. "Za svoje pripovijedanje uzima pripovjedač neku građu što je pruža mnogostruki i raznoliki život oko njega i u njemu, život koji je protekao i sačuvan je u uspomenama, dokumentima ili književnosti ili pak život što ga pisac naslućuje na osnovi elemenata što mu ih daje njegovo vrijeme, pa posebno pomoću određenih znanstvenih spoznaja iz sadašnjosti projicira svoju viziju i daleku budućnost, kao što se to događa u znanstvenoj fantastici (engl. science-fiktion). Građu pisac crpi iz različitih izvora. Tako su, na primjer, pisci u vrijeme predromantizma i romantizma vrlo često uzimali građu iz usmene predaje koja se upravo u to vrijeme često bilježila".1) Zbirka je komponirana na kontrastu: djeca-odrasli, dva svijeta koji se dodiruju, ali ne prepliću. Uočio je granice između njih i zatvo-rene prostore u kojima svako ima svoje carstvo. Junaci su iz svakodnevnog okruženja djeteta: otac, majka, brat, sestra, dadilja, a ambi-jent krajiški sa kulama, šumama i životinjskim svijetom. Pisac se prepušta magiji prošlosti, ispituje genetske veze i tipološke analogije. Gromovo đule je simfonija djetinjstva, bogata emocijama najra-zličitijih vibracija. Pričanje je snažno i koncizno, u njemu nalazimo više poezije nego proze, a uz naglašenu duhovitost prisutna je i slikovitost izraza. Pisac daje sugestivnu sliku života što pokazuje da je i u prozi ostao pjesnik koji misli govori jezikom lirike. "Smrklo se, ali sijevne, pa voćke postaju kao da su od zlata i dragog kamenja, i meni onda žao što takve i ne ostanu".1) Pričajući o patnji ljudi za vrijeme suše, kaže: "Ljudi glavinjaju, zanose očima,, nemaju snage ni da progovore".Veza između stvarnosti i sna je čvrsta, pa se ne zna gdje počinje jedno. Mašta se lako pokrene, dovoljna je samo jedna vibracija iz stvarnosti. Dječakovu maštu može da pokrene jedna jedina riječ: Abez! ("Starinska nekakva riječ koju do tada nikada nisam čuo, koja je iz mrtvih ustala, u kojoj kao da mrtvi progovaraju, puna nečeg strahotnog, nepoznatog! Dovoljno je da je čujem, da pomislim na nju i jeza me hvata"2). Ako je interpretacija "prevođenje" semantičkog potencijala teksta tako da čitatelj skuplja tekstovne jedinice i rekonstruira ih, kod Kulenovića ona znači polazak od teme, nekog centralnog događaja ili dominantnog strukturalnog aspekta djela prema drugim segmen-tima na hijerarhijskoj ljestvici interpretacije. Tema liči na naljepnicu (etiketu) koja pod zajedničkim imenom okuplja elemente rasute u tekstu. Tako u priči Šarenka tema ima naglašenu socijalnu situaciju u obitelji i prodaja krave kako bi se djeca mogla školovati. Pisac je izvršio spoj teme, bića, misli i jezika i stvorio umjetničko djelo. "Snaga koju u njegovom djelu nalazimo je snaga da se prihvati stvarnost rascjepa bića i jezika: da se prihvati, u jeziku, tendencija anti-jezičnog iskona, da se bude onaj koji, dok govori, kazuje neizrecivo, suočava se sa njime, otvara mu se da bi tek tu, tim otvaranjem, mogao da dođe do "vražje magije" jedino mogućne svoje poezije, kao do preobražaja očajanja u funkciju iskona, na samoj granici bića i ne-bića. To je, nesumnjivo, pjesnički najam-biciozniji ideal Skendera Kulenovića: najviši izraz njegovoga "krajišništva". To je ideal svojevrsnog "klasicizma" koji se, međutim, traži u prostorima praznine, neke racionalnosti usred besmisleno-praznog ( u očajanju, sli i usred van - smisleno praznog. Kod njega je prisutan ideal neke samodiscipline, i osjećajne i ekspresivne, koja ide do askeze i uveličava inače veliku teškoću govora, ali u dubokom osjećanju ispražnjenog smisla koji tu disciplinu lišava opravdanja i daje joj dimenziju tragičnosti. 1) U razgovoru sa M. Vujanićem ("Oslobođenje" 15.X 1975.) u povodu izlaska Izabranih djela Kulenović je podcrtao svoj bosanski kompleks koji će naročito doći do izražaja u zbirci Gromovo đule: "Bosna je sve što imam, a Hercegovina posebno. Mostar me je nadahnuo, obogatio, inspirirao…ovo sada što pišem je također vezano za Bosnu, za moj Petrovac, za moju Krajinu. To su sjećanja na djetinjstvo, mladost…" Skedner Kulenović je naslikao lica i događaje iz petrovačkog djetinjstva koji su postojali u stvarnosti i ostali sačuvani u krajevima sjećanja. Stvorio je jednu od najljepših dječijih knjiga u Bosni i Hercegovini u kojima variraju motivi koje smo i sami kao djeca proživjeli. Zanemario je poetiku prethodnika i pokušao da do dječijeg srca i duše dođe drugim putem od njegovih prethodnika, da koristi druge metode, nadograđuje pjesničke slike nostalgičnom potkom u kojoj se sluti historijski fatalitet i sudbina čovjeka. Davao je primat logičnim stranama manifestacija zanemarujući imaginaciju i fanta-stiku i pokazao da se na temelju realnosti mogu napisati zanimljiva djela puna života, dinamike i svakodnevnih događaja. Zato su mu likovi živi i opipljivi , lirski bogati i raznovrsni sa svim osobinama psihološke složenosti kakvu ima svako dijete koje razdire bezbroj različitih želja i snova, htijenja i poriva, izliva radosti, tuge, inata i duševne mehkoće. Takvim pristupom izvršio je uticaj na veliki broj krajiških pisaca kod kojih prepoznajemo moderan način obrade, neobičnu pokretljivost jezika i lahkoću izražavanja onih dijelova života kad čovjek osjeća rascjep, muku i podijeljenost svoje ličnosti ''Kurzivni tekst''''Kurzivni tekst''''Kurzivni tekst''''Kurzivni tekst''[[Tekst poveznice]]== '''NASIHA KAPIDŽIĆ - HADŽIĆ''' == Nasiha Kapidžćić-Hadžić je začetnik moderne poezije za djecu, a cvijeće, šume, mostovi, poznanstva, livade, rijeka, avlija i ulica - motivi su koji variraju u njenoj poeziji u kojima otkriva svoje intimno biće. Puna ljubavi i povjerenja prema djetetu, nudi čulni doživljaj zaokružujući pjesme u misaono-emotivnu cjelinu. Ispisala je poeziju u kojoj se osjeća ljubav prema čitaocima, lirski naboj, život kao vrelo igre i događaja, a djetinjstvo kao autonoman i tvorački svijet. Pjesme afirmišu život i pozivaju djecu da ga odgonetaju dovodeći u sklad misao autora i čitaoca i otvara novu stranu u poeziji u koju je unijela je mnogo biografskih elemenata. "Rođena sam u Banjaluci, gradu ukrašenom alejama, cvjetnim baščama i zelenim obalama Vrbasa, oivičenom livadama i brdima šumovitim, prožetim do dna, do svih pora drevnom i nepresušnom uspavankom vode, što je bila prva i najljepša pjesma koju sam čula i u svojoj bašči nad samom obalom slušala danima, godinama, zamišljajući u njoj uvijek nove slike i nove priče. Jabuke, višnje i lipe u cvjetanju pjevale su, opet, neku svoju pjesmu izvezenu bjelinom i zlatom; vjetar mi je, njišući jablanove, raznoseći lišće, slamke i maslačke, šumorio nešto svoje, kiša mi nije mogla pasti po travi, po ružama da mi nešto ne ispriča. U svemu što me okruživali slutila sam melodiju i sliku Divlje perunike zamišljala sam kao sestre sa plavim somotskim mašnama, tikve kao svirače sa žutim trubama, kukuruze kao cirkusante, akrobate sa slamnim peruškama i zelenim sabljama. U društvu sa devetero braće i sestara rasla sam, tako, odvo-jena od ostalog svijeta visokim zidom obraslim u bršljan i ruže penjačice. Otac je bio strog i, osim u školu, nikud nas nije puštao, ali ja sam bila zadovoljna u tom zelenom krugu; imala sam u njemu sve što mi je bilo potrebno, osobito tri elementarne stvari: zemlju, sunce i vodu, bez kojih je svako djetinjstvo siro-mašno i dječja igra nezamisliva…Zato sam ostala da živim u uvjerenju da je to što sam imala najprirodniji okvir za svako djetinjstvo. Zato i moja pjesma potiče s Vrbasa, zato je u njoj toliko atmosfere s njegovih obala. I bilo bi neprirodno da je drukčije jer, tu su moji korijeni, moje izvorište."1) Nasiha Kapidžić-Hadžić je dugo bila jedina pjesnikinja za djecu u bosanskohercegovačkoj književnosti. Zbirka Maskenbal u šumi (1962.) najavila je senzibilnog stvaraoca koji osjeća puls djeteta i zna dosegnuti najintimnije prostore duše. Poetska definicija djetinjstva kod nje je prožeta senzibilitetom koji osjeća male i velike drame. Bliža tradicionalnim nego modernim temama, ona se poetski raspro-stirala na široko područje života koji posmatra kao simbol postojanja. Nasiha Kapidžić-Hadžić je po vokaciji dječiji pjesnik Objavila je nekoliko zbirki pjesama među kojima se izdvajaju Maskenbal u šumi(1962.), Vezeni most(1965.), Skrivena priča(1971.), Poslanica tiha (1972.), Glas djetinjstva(1974.), Od tvog grada do mog grada (1975.), Šare djetinjstva(1977.), Liliput(1977.), Vrbaska uspavanka (1981.) i dr. Napisala je i nekoliko knjiga poetskih priča u kojima je naslikala svijet iz perspektive djeteta. To su Čarobnilo(1972.) i Kad si bila mala(1975.). Književni teoretičari su uočili da se dva teorijsko-metodološka problema javljaju prilikom interpretacije književnog djela Nasihe Kapidžić-Hadžić: - konfesionalne opreke i - specifičnost jezičkog materijala Koristeći ih, poeziju je vezala za bosansku tradiciju i narodnu leksiku koja zapljuskuju čitaoce čarobnim ritmom i muzikom: Tiha pjesmo, išarana Paunovim sjajnim krilom, Paučinom izatkana, Opšivena žutom svilom, Tiša nego voda plava, Uspavaj mi malog mrava! On je danas, pjesmo vita, Kotrljao zrnce žita…"(Uspavanka) Ekspresivnim izrazima ispričala je priče o djetinjstvu u kom važe pravila igre, sreće i raspjevane mladosti. Dijete vodi do spoznaja alogičnim slikama, a u toj alogičnosti ima logika i sistem koji samo dijete može i zna uspostaviti. Poznate su priče tog tipa: Za ručak mi to pravimo, Brzi voz, Rijeka, Baka i dr. Poezija i proza Nasihe Kapidžić-Hadžić su značajne za kulturu govora djeteta. Ima visok umjetnički nivo, razvija ljubav za ljepotu jezika, za zavičajno podneblje i novim dimenzijama bogati djetinjstvo. "Kad jednom dođeš u grad od sunca, Da budeš najdraži gost, Vidjećeš kako obale travne, Na ruci drže most. Most vezen žicom, svilenom, tankom, U sedam boja tkan, Ogledalo mu zelena rijeka, A ukras sunčan dan…(Vezeni most) Poetikom imaginarno-realističkom proširuje pojmovni svijet, pomaže dječiji psihički razvoj, razvija sposobnost promatranja. Te osobine su došle do izražaja u pjesmama o zavičaju u kojima se reflektiraju motivi proživljenog djetinjstva. "U svojoj pjesmi vidim veoma mnogo atmosfere vlastitog djetinjstva, njegovog daha, zvuka, boje i svjetlosti; više nego konkretnih događaja, zbivanja. Nostalgiju za njim nikada nisam osjetila kao žaljenje već kao dragi zov, kao skrivenu ljepotu, toplo utočište i vlastito blago što se može vječno prebirati , a da se nikad ne prebere. Čini mi se da je sve to u meni ljepše i svjetlije sada na odstojanju godina nego što je bilo davno u stvarnosti, u djetinjstvu koje, kao i svako djetinjstvo, nije imalo svijesti o svojoj ljepoti. Otuda mi je svjetlost što dolazi sa mojih davnih obala. Svaka njegova iskra što živi u meni, u mom poslu dragocjena i ja je njegujem i istrajno branim, usprkos takozvanom "zrelom" i "mudrom" životu što se, pod izlikom neminovnosti i zakonitosti, uporno upinje da mi oduzme vlastito lice i vlastitu riječ; da me uplete u mrežu tamnog, otuđenog, dehumaniziranog, konvencionalnog itd. "1) Priče nemaju logičke zaplete, već cilj da postanu predaje, da se prenesu na buduća pokoljenja, pa im je fabula im je labava i lahko se rasipa kroz prostor i vrijeme. Takva struktura se vidi u zbirci Kad si bila mala, gdje jedna izvire iz druge, jedna generira drugu. Koristi Frojdovski metod gdje je dijete zrcalo u kom pjesnik vidi sebe, svoje djetinjstvo, da bi vidio svoje ja, svoj korijen, treba mu drugi. Taj drugi je adresat kom upućuje priče. To je perceptivna stilizacija koja omogućava se da čitaoci snađu u brojnim scenama. "U knjizi Kad si bila mala iz svoje intime izmamila je prave riječi i dječjom leksikom objasnila kako vidi svijet i kako ga doživljava. Unijela se dublje u unutarnji svijet djevojčice i pronašla prava značenja, čak i za riječi nespojivog smisla. U tom rječniku ima novina, novih spregova riječi i samo djeci shvatljivih značenja. Potrudila se da protumači dijete govoreći o sebi. Svako dijete ima svoju leksiku i samo ono zna značenje riječi koje nije svima isto. U ovoj knjizi je više leksičkih inovacija nego dubljih poniranja u dječji svijet. Tek kad pročitamo ovu knjigu, uvjerit ćemo se da je dijete čuđenje, svijet u kojem ne vrijede nikakva druga pravila osim pravila sreće, svijet u kojem nema saznanja o dobru i zlu, svijet "zlatnih" ludosti, svijet prividne nelogi-čnosti. Djevojčici u ovoj knjizi je sve logično, shvatljivo i prihvatljivo. Nema zagonetku. Žirafa bez glave, zec od stakla, po svijetu rastu stabla do neba, a na granama zlatne jabuke. I dijete u sve to vjeruje i prihvata." 2) "Te iste zime, kad je snijeg prestao da pada i kada je zablistao jedan vedar dan, ti više nisi u sobi sa Selenom stvarala zimsko proljeće, nego si postala kraljica, i to veoma neobična i dotad nepoznata. Evo kako se to desilo: Prvo si se pred kućom sanjkala i valjala po snijegu, pa si više ličila na Snješka, nego na djevojčicu. Zatim si, takva, sva od snijega, ušla u kuću. Ne skidajući ni čizmice, ni bundicu, legla si na pod i zapovjednički kazala: "Mama, svlači me!" "Zar smije dijete da tako zapovijeda mami?" – pomislila sam, uvrijeđena, i rekla: "Svuci se sama. To, valjda, umiješ". Ali, u tebi je bilo sigurno već deset lijenih buba. Zato si, i dalje ležeći na podu, odgovorila: "Ne mogu. Ja sam kraljica. Ja vladam!" "Kraljica !?" – Uskliknula sam začuđena. .- "Nije moguće!? A može li se znati kakva? Kraljica žaba ili baba? Ili, možda, lijenih buba?" Moja pitanja su naglo promijenila tvoje raspoloženje. Uplašene, lijene bube počele su da te napuštaju, a osvajao te smijeh. Smijući se, pokazala si rukom na mene i izjavila: "Nisam žaba, niti starih baba; niti lijenih buba, nego sam kraljica mama. Ovih ovdje!…(Kako si bila kraljica). "Njena poezija je prisna, topla, intimna, zadivljena životom i sa zanosom se oglašava na pozive prirode. Pjesma joj je tiha kao san, a stihovi baršunasti, meki, čini se da se nude, da ih dodirujemo rukom. Pjesma joj je idilična i mami kad pjevaju šume i smije se dan. Da se mogu doživjeti ove pjesme, treba biti prijemčiv, treba voljeti lakokrile, lahoraste stihove, čak i onda kad dijete nije disponirano da se predaje zanosima prirode".1) Nasiha Kapidžić-Hadžić je obogatila dječiju književnost stil-skim inovacijama i pokazala da se u književnosti može postići visok umjetnički nivo i u načinu pisanja i u izboru tema i strukturiranju dijelova. Pisala je lako i dopadljivo, a istovremeno zanimljivo i duboko misaono i po tome je bliska modernoj literaturi. Koristila je episteme koje su joj omogućavale nov odnos što se preko njih uspo-stavljao među riječima i stvarima. Dijete je u njenom fokusu čudan empirijsko-transcendentalni dublet da ćemo u njemu spoznati sve što nam omogućava da shvatimo život u njegovoj jednostavnosti. Ona je u dijalogu sa djecom, uspostavlja veze, mostove i komunikacije. "Piše poeziju koja je bliska životu, njegovim svakodnevnim slikama i događajima, a svaka strofa čitava je jedna priča o životu, i osjetićeš da za sve ovo vrijeme nisi boravio u nekom nestvarnom svijetu, nego u svijetu koji svakodnevno gledaš i osjećaš".1) Takvim pristupom je izvršila snažan uticaj na pisce u Bosni i Hercegovini (Ismet Bekrić, Enisa Osmančević-Ćurić, Husein Dervišević, Rizo Džafić, Kemal Coco). Njeno književno djelo predstavlja novinu, osvježenje i visok umjetnički domet, jer je znala naći pravu temu prilagođenu savreme-nom djetinjstvu, zaokupiti pažnju čitalaca i ponuditi poruku umotane u ruho ljubavi i razumijevanja. Okružila je djecu ljepotom, dobrotom i plemenitošću, bogatila njihovu maštu, uljuljkivala ih u snove. Zbog takvih literarnih fiksacija Nasiha Kapidžić-Hadžić je, uz Ćopića, Kulenovića i Hromadžića bila najčitaniji pisac na južnoslavenskim prostorima, zastupljena u edicijama i antologijama svih naroda. == '''JAN BERAN''' == Umjetnik koji je u krajišku kulturu unio mnogo novih tonova, isprobao se u raznim žanrovima i oblastima, a ipak dobio malo prosto-ra u krajiškoj i bosanskohercegovačkoj književnosti. U nekim djelima je blizak ruskoj formalističkoj školi, čija je osobina meta-jezik i elitistički diskurs koji u prvi plan stavlja životne situacije prelomljene kroz prostore ljudske duše. Beran je jedan od najsvestranijih umje-tnika. Pisao je prozu, radio i TV drame i televizijske adaptacije, isprobao se i u književnosti za djecu i odrasle. Znao naslikati ono što se oko njega događa, a i ono što nije značajno za sudbinu junaka. Znao je od malih detalja napraviti priču. Za djecu je napisao priče i radio drame Grom i kakao(1965.), Priče jednog pjegavog dječaka(1967.), Krletka u srcu ptice(1973.), Lagarija podrugačica(1973.) i Šaljivdžije(1977.). Nije štampao većinu djela nego su ostala u arhivama radio i TV Sarajeva u formi ton-kih zapisa. Djelom je uljepšavao djetinjstvo i bogato novim tonovima, tragao za prošlošću kao imaginarnim konektorom i stvarao pretpostavku za ponovno opisivanje proživljenog vremena. Tako je miješao imaginarno i stvarno nudeći zanimljivu sliku svijeta. U urnebesnoj radio drami Grom i kakao scenski efekti se temelje na igri riječi, obrtima i "žestokim" dijalozima u kojima do izražaja dolazi totalitet djetinjstva. Priča o grupi dječaka i djevojčica koji na izletu sa učiteljicom doživljavaju nezgode i peripetije, a učite-ljica ih neuspješno pokušava riješiti koristeći se poštapalicama: Grom i pakao, Dakle, Znate i sl. Djeca preuzimaju situaciju, pomažu učiteljici i rješavaju probleme. Radio drama Priče jednog pjegavog dječaka u prvom planu ima maštu koja se graniči sa lažima, ali je plod uobrazilje koju dijete vidi kao zbilju. To je tip fantastične priče u kojoj postoje dva svijeta: stvarni i imaginarni, onaj u stvarnosti i podsvijesti, a koji je reakcija na događaje iz stvarnosti. Tako će vam dijete pružiti komad cigle i reći: Evo ti, čokolada. Dijete zamišlja da je ljekar, dimnjačar, avijatičar i brojne druge životne detalje pretvara u svoj svijet posmatrajući ih kao stvarnost. Beran je poznavao dobro podsvijest djeteta i na njoj gradi svoje priče koje liče na engleski tip fantastične priče kakvu je napisao Kerol u knjizi Alisa u Zemlji čuda. Jan Beran govori djeci o onome o čemu i sam život, pa djelo odlikuje naracija i tehnika tečnog, dinamičnog pripovijedanja, modernizam u obradi, obilje slika, drama, situacija i scena. Njegova je misao, kako kaže Stross u tekstu Divlje misli neku vrsti "intelektu-alnog majstorijanja" čije je prvenstveno pravilo da se pisci koji stvaraju sud o svijetu snađu sa onim sredstvima koje imaju na raspolaganju tako da u novu strukturu ulože ostatke starih struktura i to analitički (da izvuče najzanimljivije detalje iz raznih stvorenih cjelina) i sintetički (da od njih sačini novu cjelinu u kojoj ni jedno od upotrijebljenih dijelova neće pronaći svoju izvornu funkciju). Na toj poetici gradi Beran priče koje u prvom planu imaju metajezik (govor u govoru) ili metaliteraturu kao nastavak prethodnih traganja za originalnim iskazom koji bi bio pristupačniji djetetu, a različit od čarobnog zova tradicije. Kako je bio skloniji scenskom predstavljanju likova i događaja, nego literarnom uobličavanju, u djelu je u prvom planu dinamika koja je realizirana kroz igru i psihološko nijansiranje. Riječ je o umjetniku čije djelo treba ponovo staviti na književnu vagu verifikacije, ukazati na njega kao značajnu tekovinu krajiške knjiže-vnosti, pisca koji je ukazao na raskol između svijeta djece i odraslih, stvarnosti i mašte i ti motivi mu služe kao reagens na kom razvija fabule svojih djela. == '''ANTO ĆOSIĆ''' == Predstavljaju pomak od tradicionalne poetike zmajevskog i ćopićevskog tipa ka modernističkoj i postmodernističkoj književnosti. Njegovo djelo bilo u jednom vremenu neshvaćeno, pa je malo kriti-čara ukazalo na inovacije i umjetnički značaj. Stoga se Ćosić i djelo moraju ponovo valorizirati i u potpunijem svjetlu predstaviti knjiže-vnoj i kulturnoj javnosti. Objavio je zbirke pjesama: Šumski razbojnik(1957.), Nečujne oluje (1961.), Ljubav, auto i meko srce(1961.), Mjesečar (1966.), Crveni kaputić(1969.) i priče Putovanje Ale Kirije(1954.). Teoretičari dječije književnosti izdvajaju zbirke pjesama Šum-ski razbojnik i Ljubav, auto i meko srce. Šumski razbojnik je knjiga koja je izlaskom iz štampe (1957. godine) označila prekretnicu u odnosu prema tradicionalnom načinu pjevanja. Pjesnik se okreće novim izvorima inspiracije, a u poeziji kojoj nalazimo snagu, ljepotu i misanost tradicije. Govori o uzletu u prostore slobode, o tome što se dešava, kad popuste društvene norme. U duhu svoje generacije (Kapidžić, Bekrić), Ćosić je gradio poetiku u kojoj su u prvom planu dijete u urbanoj sredini i njegova osamljenost, teme zanimljive sa više aspekata i poučne za sve uzraste. Tako u zbirci Šumski razbojnik piše o dječaku koji se odmetnuo u šumu i pokušava graditi život onakav kakav zamišlja i kakav mu odgovara. Nedostatak urbane sredine, društva i drugih uslova za život doprinose da se preda i vrati u toplinu porodičnog doma. Ljubav, auto i meko srce knjiga utemeljena na modernoj poe-tici koju je Ćosić prihvatio i načinom obrade i metaforikom jezika. U temelju te poetike je usamljenost i traganje za vlastitim načinima da se dožive trenuci radosti. Okupirani poslom i problemima, roditelji zaboravljaju na djecu, a djeca to sve promatraju i osjećaju duboku potištenost, bol i poniženje. Mnogo toga su roditelji stavili ispred ljubavi: posao, auto, kuću, stan, pa nekad i sebe. U djeci se javlja pobuna koja nekad eskalira nesporazumima. Otac pere auto i zabora-vlja na dijete milujući ljubimca, mama je zaokupljena sobom i prijate-ljicama, a dijete raste. Motivi otuđenosti i asocijalnosti su česti kod pjesnika banjalučkog kruga sedamdesetih godina. I Ćosić ih obrađuje, ali unosi vlastito viđenje u kom susrećemo romantično-realistički pristup, iluzionistički razigranu stvarnost i vezu sa evropskim tokovima književnosti. Potvrda te veze je simbolika imanentna djetetu i novi način fokusiranja djeteta kao sebi ravnog sagovornika. Dijete nije pasivan promatrač, želi da učestvuje u kreiranju budućnosti, da gradi život prema vlastitim potrebama. Pisac problematizira odnos između djece i odraslih, radosti i tuge, jezika i mišljenja tražeći u tvarnu podlogu za svoje mišljenje. Tako djelu daje praktičnu, a ne fiktivnu vrijednost. Djela gradi na konceptu između dvije empirije pravde i nepravde, želja i potreba, naivnosti i iskustva, a da bi došao do rezultata razvija sve projekte svoje poetike u poetsku strategiju kakvu razvija svaki pisac prema svojim sposobnostima. Ćosić pripada grupi banjalučkih pjesnika koji se su učinili zaokret u dječijoj književnosti, uveli moderan pogled na svijet, kazali misli bogatom stilistikom i otvorili nove prostore u slikanju djetinjstva. Sa grupom banjalučkih pjesnika izvršio je uticaj na širu bosanskohercegovačku književnost za djecu i to onim dijelovima poetike u kojima su misaoni segmenti temeljni principi literature. == '''ISMET BEKRIĆ''' == Javio se u vrijeme kad je krajiška poezija bila zasićena standa-rdnim temama u znaku evokacije prošlosti, a najveći broj pjesnika je uzimao teme sa sela i pisao, pjesmice o djedu i baki, domaćim živo-tinjama, kolima i konjima. Bekrić je izmijenio i vokabular i motivaciju i način obraćanja čitaocima. Jedan je od prvih pjesnika u Bosni i Hercegovini koji je počeo pisati o djetetu u urbanoj sredini, njegovoj svijesti i podsvijesti. Razbio je klasičan ritam i uveo novi, brz, živ, dinamičan, prilagođen potrebama modernog djeteta. To je modernistički način pisanja sa prvim naznakama strukturalističkog građenja kompozicione strukture teksta. Zato se njegovo djelo smatra značajnim datumom u bosanskohercegovačkoj i krajiškoj literaturi. Napisao je desetine knjiga, uvršten u lektire, zastupljen u izborima i antologijama, a njegova poezija je naišla na odjek i u književnostima susjednih naroda (Italija, Slovenija, Hrvatska,Njemačka, Mađarska…) "Pisao je o sebi i svome djetinjstvu u rodnoj Banjaluci, o ocu, majci i baki, o školi, o drugovima iz škole i iz susjedstva, o djevojčicama i svojim prvim zaljubljivanjima, o radničkoj četvrti, o betonskim višespratnicama, ali i o zelenim gradskim parkovima, o drveću u dvorištima, o livadama i svemu onome što se vidi kroz prozor, o pticama i oblacima, o suncu i mnogo čemu drugom. O onom što je vidio, doživio, sanja, želio…" 1) Bekrićeve inovacije književni kritičari i čitaoci su primili sa pažnjom, a ovaj pisac je više od tri decenije jedan od najpopularnijih u književnosti Bosne i Hercegovine. Sa ostalim krajiškim piscima koji su obrađivali savremenu tematiku, Bekrić je prekinuo sa tradicijom i unio nov odnos prema djetetu. On je na čelu pjesnika koje je vezivao stav da su djeca ljudi sa svojim željama, potrebama i emocijama. Bekrić je po vokaciji dječiji pjesnik. Značajne su zbirke Jutro tate Mrguda(1968.), Kape uvis(1971.), Klupa kraj prozora (1974.), Četiri revera(1980.), Otac s kišobranom(1975.), Skriveno oko (1984.), Hrabra zraka(1985.), Cipele starijeg brata (2000.) i dr. Njegovo pjesništvo nije dovoljno istraženo, bar ne u onoj mjeri koju zaslužuje, jer je dao književnosti nove tonove i umjetničku snagu. "Uvodeći dijete u žižu događanja, prihvatio ga je kao biće koje ima svoj svijet, logiku, način govora, rasuđivanja, pamćenja, doživljavanja. Pjesma o gradu je lišena tajanstva. Pojmovi i predstave se u dječjoj uobrazilji preo-bražavaju u nove slike i obličja. Pjesnik traži humaniji tretman za dijete, koje je pritisnuto soliterima bez prostora za igru i spokojan dječji san. Ispisuje lice grada i njegove boje, prelive svjetlosti u različita doba dana u suženom kutku dječje igre. Komuniciranja sa svijetom djetinjstva u gradu koji je suzio djetetov prostor i osiromašio ukupnost doživljaja je ustupio lirskoj meditaciji. Gradski žargon je u funkciji leksičkog stvaranja nove slike grada. Bekrić pjeva o "opelu", "fići", "ševroletu", o vrevi i buci, automobilima kao žednim kroko-dilima koji iz podzemnih čaša gumenim slamkama pijuckaju crnu limunadu. To novo lice grada uzbuđuje pjesnika, ispunjava ga nemirom".2) U svijet književnosti Bekrić je zakoračio narativnim, socijalno obojenim stihovima koji su otklonili romantiku karakterističnu za stvaralaštvo prethodnika. Motivi poezije se kreću u urbanom krugu, u gradovima bez prostora za igru i spokojan život. To su socijalni motivi u kojima je u prvom planu ljubav i razumijevanje da bi život bio ljepši i ugodniji: Očev kaput s velikim dugmadima Već je pregurao šest dugih zima. Dvije su jeseni kako majka štedi Da otac zamijeni svoj kaput blijedi, A kad dan dođe da kaput kupi, Otac šakom po stolu lupi: "Ima mnogo važnijih stvari, Dobar je, dobar i ovaj stari…"(Očev kaput) Zbirka Jutro tate Mrguda predstavlja prvu, mogli bismo reći realističku fazu u Bekrićevom pisanju. To je vrijeme kad na jugo-slavenskim prostorima pišu neprikosnoveni autoriteti čije je djelo trebalo slijediti kako bi se udovoljilo poetici i zahtjevima sistema. Pisac je otišao korak dalje i ponudio novine u tretiranju tema, odva-janju od šablona i traganju za vlastitim izrazom. Izbjegava moralizatorske dimenzije ili ih transponuje u dubinu, pa nisu vidljive ni nametnute. Slobodan stih daje osjećaj široke poetske naracije, dra-matiku i slikovitost, pa je ta poezija čitka, moderna i komunikacijska. Pjesnik ulazi u svijest i podsvijest djeteta, u misli i snove i otkriva šta se u njima dešava. U malim stvarima nalazi motive za sreću i zadovoljstvo. To postiže ekspresivnim jezikom i smislom da izraz pretvori u pjesničku sliku. Napušta rimovane strofe i ukalupljene versifikacije i gradi stih kom je u prvom planu ritam i muzikalnost: S vrha Šehitluka, Dolinom Trapista Na dlanu pogleda, Ljepota zablista. Pa kucaju srca, Žuborom Vrbasa I kao kad vjetar Aleje talasa. (Pjesma Banjaluci) Zbirka Cipele starijeg brata ispjevanu u izgnanstvu, u Sloveniji (Ilirska Bistrica 1997.), predstavlja potpuno usvajanje modernističkog načina pisanja u kom su u prvom planu djeca sa podsvjesnim reakcijama i relacijama. Za nju je Bekrić je napisao: "Ove pjesme su se pisale same. U prisjećanjima, u snovima, u žuboru Vrbasa koji do nas dopire i u najudaljenijim krajevima svijeta, u pismima koja sam pisao mnogim dragim osobama i dobivao od Banjalučana iz Švedske, Danske, Njemačke, Engleske, Australije, Kanade, SAD, Hrvatske, B i H. Sti-hovi su se skoro sami nizali, kao što se nižu dani i godine od dana kada smo morali otići ili do dana kada ćemo se vraćati."1) U pjesmama opisuje zlo koje se čini gradovima (Sarajevo, Vukovar, Mostar, Dubrovnik). Koristi brojne efzistene (sve što jest, pjesnička zbilja) u koje transponuje svoje traumatične misli i slaže u stihove. Naslikao je provalu mržnje i bez uspjeha pokušava pojmiti uzroke i ciljeve. To je mržnja divljaka prema svemu što predstavlja uglađenost, tradiciju i ljepotu. Međutim, gradovi, kao ranije Beč, Pariz, London i Aleksandrija uspjeli su očuvati kosmopolitizam, a kosmopolitizam je odlika gradova u kojima žive ljudi spremni na različitosti. Čovjek ma koliko bio svoj i individualan, ne smije biti prepreka drugom, mora ga prihvatiti i naviknuti se da sa njim živi. Bekrić ustroj svoje poezije hrani poetskim strujama u savremenoj evropskoj književnosti. To se osjeća u posljednjoj zbirci na načinu obrade teme, misaonim podtekstom, žanrovskim kalamburima i drugim granicama koje odvajaju poeziju od nje same. Bekrić ima zanimljiv aspekat posmatranja: za razliku od pjesnika koji dijete vide u najelementarnijem obliku, on im se obraća kao ljudima sebi ravnima sa kojima može ravnopravno komunicirati. Zato njegove pjesme namijenjene djeci mogu čitati i odrasli, "svi koji su očuvali djetinju osjetljivost". "Djetinjstvo, pa i kad nije bilo lako, čovjek najčešće pamti kao doba ljubavi. I to ne samo ljubavi prema svojim najbližim, nego prema čovjeku uopće, a i ljubavi prema životinjama, prema prirodi, pa i svemu oko sebe. Rijetko kad se djetinjstvo, kao ne rijetko kasnije i životu, ljubav preobrazi u svoju suprotnost, u mržnju koja izazove ne samo sukobe među pojedinim ljudima, nego čak i među narodima i uzrokuje, posebno u doba rata, najveće pojedinačne i kolektivne nesreće. Bekrić je svojim prepoznatljivim pjesničkim glasom i rukopisom, sa izoštrenim osjećanjem za senzibilitet ovovremenog djeteta u svijetu njegove bogate i razigrane mašte".1) Na osnovu svega rečenog, Bekrić će ostati zabilježen kao pionir moderne poezije i generator novih tonova i tokova koji danas vladaju u savremenoj krajiškoj književnosti, a plod su njegove erudicije i utjecaja. Bekrić, za kog Muhidin Džanko kaže da su "njegove pjesme prava urbana bajka,a umjetnički su najljepše one sa ljubavnim i socijalnim motivima"2) je modernističkim pristupom izvršio tematski i lingvistički "obrat" u krajiškoj književnosti razvijajući svijest da je jezik uvjet svake spoznaje. Dokinuo je poetiku tradicionalista koji u prvi plan stavljaju "teror jezika", izbrušen stil i klasične motive kao proizvod susreta i diskursa klasičnih i savremenih stremljenja i od njih otišao dalje gradeći fabularne tokove u poetskom tkivu i stvarajući poeziju modernog prosedea. Uvijek je u traganju za novim metodama imoderne i postmoderne koje se javljaju u prvim naznakama. Na čelu je grupe pisaca koji uzimaju zbilju za predmet istraživanja smatrajući da se kultura ne rađa iz društva. Država, tijelo, društvo su diskursi dio historijske zbilje, a djelo mora biti iznad vremena. To su prvi pokušaji da se otmu namjeri ovladavanja populacijom od strane insti-tucije i koji smatraju da samo oslobođen čovjek može imati sadašnjost i budućnost. Suprotstavljaju apstraktno konkretnom i nastoje imaginarnom dati primat u stvaranju s obzirom na vrijeme u kom su živjeli. Zato ni teme ni struktura nemaju određen sadržaj, one su same sadržaj obuhvaćen u logičan sklop shvaćen kao svojstvo stvarnosti sagledano kroz umjetničku prizmu pisca. Bekrićevo djelo je navelo književne kritičare i teoretičare na razmišljanje o modernizmu i postmodernizmu kao nečemu što kuca na vrata krajiške i bosanskohercegovačke književnosti. Oni sve češće razmišljaju o spektru poetskih mogućnosti, odnosu između tekstovne strukture, stvarnosti i fikcije i tumače djela u kontekstu jezika i historijskih zbivanja koja su sve češće dramske ispovijesti ličnog udesa. Modernizujući i strukturu i sadržaj, pjesnik ukazuje na funkciju ritma i književnosti za djecu i potrebu misaone komponente koja ipoučava i relaksira čitaoce. == '''ENISA OSMANČEVIĆ – ĆURIĆ''' == Pjesnikinja intelektualne provenijencije Enisa Osmančević-Ćurić piše modernu poeziju zasnovanu na refleksiji i poetskom činu i pomjera granice emocija ka iskonskom poetskom izvorištu. Njen književni opus koji govori o estetičkom oblikovanju pjesničkog govora nije obiman, ali svaka nova knjiga je doživjela visoke ocjene. To su Pramčiok (1971.), Klempav oblak (1980.), Svjetlac u koprivama (1985.) i Pedalj vedrine(1993.). Unijela je novine i u kompoziciji i načinu oblikovanja i stvorila modernu poeziju. Ta poezi-ja nije istražena, ni poznata, ali predstavlja kariku između moderne i postmoderne poezije. Razvila se na tradiciji krajiškog realizma i otišla dalje tragajući za novim konceptom umjetnosti u kojoj će izraziti načela svoje poetike. Njena poezija nije medij za dokučivanje prostora i predjela, već put da otkrije svoj svjetonazor. U traganju za novim putevima je okrenuta unutrašnjem bivanju i biću u kom je pronašla teme različite od onih kojim su se bavili njeni savremenici. Uklonila je deskripciju između događaja i umjetničke realizacije i prihvatila slobodan iskaz kroz koji dovodi dijete do spoznaje. Njena poezija nije produkt cerebralnog domišljanja, čiste igre lišene autentičnosti bez koje pjesma ne može egzistirati ma kakvom vještinom građena, već dolazi iz nutrine, iz nekog zapretanog jezgra spoznaja i nosi nešto nadrealno, nestvarno, a ipak ugrađeno u djetinjstvo. Ta je poezija dinamična, puna preokreta i iznenađenja, neočekivanih spregova i metafora koje nose snažne poetske potencije. Ta je poezija razigrana i vedra, duboka, misaona i poučna. Iznenađuju novi odnosi među riječi, svježe pronađeni motivi i način njihove obrade. Sve to izdvaja njenu poeziju od poezije savremenika. "Na samotnu strmen sjeo mjesec srmen nad usnulim gradom. Kraj grabova grma Ukraj puta strma Naumio kradom Da posrebri cijelo Rominjavo vrelo – Da li je to san?..." ("Puž kroz travu baza, srebrna mu staza"). Već prvom zbirkom Pramčiok je najavila simboličko-metafo-rično pjevanje o djetinjsvu. To je tip ekspresionističke poezije u kojoj traga za novim motivima i izrazom, teži da više kaže o svijetu od onoga što su govorili prethodnici. Ona ne imenuje pojave, već ih objašnjava i odgoneta pokušavajući ih naslikati iz posebnog ugla kako bi dala perspektivu djetinjstva. Sa istančanim smislom pedagoga, govori o velikim i malim stvarima djetinjstva. "Između dva plasta i jednog hrasta u grmlju, gdje je najveća gužva, rumena od stida, tiša od puža, oči širi, divlja ruža. I dok dugo, kobajagi važno cvijeće slobodno livadom šeće, ili se u cvjetnjaku izležava, ona jedina, ispod svoda plava, i mrkog nebeskog šešira, samuje puna mira. (Divlja ruža) Poezija joj je otvorena savremenom zračenju i tokovima, smještena u zbunjujući, nestabilni terotorij, pitom i domaći, dijelom magičan, dijelom siguran, a dijelom rizičan. Potiče iz lirskog doživ-ljaja koji služi da uspostavi kontakt sa djetinjstvom, a u nju unosi fantastiku koja pomaže da dopre do svih segmenata djetinjstva. Obraća se djeci koja još nisu zakoračila u svijet spoznaja, gledaju očima fantazije, vide stvari u preobraćenim slikama gdje je sve dopušteno i moguće. U pjesama se osjeća nastojanje da iskaže vlastiti glas i pristup, pa je zbirka Klempav oblak zanimljiva i zapažena, jer su date slike prirode u kojoj je dijete dekoracija, a priroda kreira život neovisno od njegove volje i planova. Za razliku od zbirke, Pedalj vedrine stavlja u prvi plan dijete, a ne prirodu. Ona je tematski raznolika, a vladaju grupe motiva: zavičajni, ljubavni, motiv prijatelj-stva i igre. Oni su opći ili individualni, standardni ili klasični. Specifičnost te poezije je što se temelji na formi pitanja: Što je maslačak? Zašto služi zimnica? Zašto je lišće u jesen žuto? i sl. Ona traga za tajnama, otkriva ih i pokazuje djetetu: Ja bih u zimnicu Ostavio sitnicu: U jednu bih teglu, Ostavio peglu, Da ispeglam kvrgavu Bijelom brdu glavu, Pa da sanke lete Kao odapete…( Zimnica) Enisa Osmančević-Ćurić je u svojoj generacji poetski inovator, a savremenim je temama osvježila tradicionalnu krajišku poeziju. Cilj njene poezije je da kaže više o ljepotama prirode, pa ne ispisuje djetinjstvo, već doživljaj stvarnosti ispleten od vijenaca i ruža, boja godišnjih doba. U tom prostoru je dijete sa snovima i upitanošću, pa nema zanosa ni divljenja, već kreativno čuđenje koje uvijek nešto uči. Karakteristika je u konciznosti i kondenziranosti, jer sa malo riječi kazuje istine. Stihovi su slobodni, pričanje tečno, jezik jasan, a pjesničke slike pune života i šarenila. Tako pravi poetske minijature koje se lako pamte, a u njima ima zavičajnih motiva i akvarela rodno-ga grada. Sve to svjedoči o poetskim mogućnostima Enise Osmanević-Ćurić. == '''V SAVREMENE TEME I TENDENCIJE''' == Još je Breht napisao: "Ima ljudi što se bore jedan dan – i dobri su, Ima drugih što se bore jednu godinu – i bolji su Ima onih što se bore mnogo godina – i veoma su dobri Ali ima i onih koji se bore čitavog života – oni su neophodni" Bosna i Hercegovina je prostor na kom žive narodi slični i različiti, a istovremeno svoji i prepoznatljivi. Kao što su prepoznatljivi evropski, japanski, ili francuski duh u književnosti, kulturi i načinu života, tako je i bosanski duh stoljećima ugrađivan u biće bosanskog naroda. Sintagma "bosanski duh" označava jedinstven sistem međuso-bno sukladnih ideja i djelovanja, "zbir više nacionalnih identiteta i ono što je zajedničko u tim nacionalnim identitetima". 1) Bosanski duh je otvoren, tolerantan i multidimenzionalan. U njemu je sadržana misao, svijest i savjest čovjeka Bosne, način doživljavanja i izražavanja. Stoga Brehtova teza s početka poglavlja odgovara uzavrelom krajiškom prostoru na granici između Istoka i Zapada na kome se narodi moraju uvijek iznova suočavati sa definisa-njem međusobnih odnosa koje je bolno, pa se ponekad postavlja pitanje u kojoj mjeri je to moguće. Zajednički je život usud, a odnosi, kao i u ostalih naroda u tranziciji mjeriće se zrelošću njenih učesnika, a književnost, kao i drugi segmenti života, će potvrditi zrelost, sposobnost i spremnost da se prevaziđu ti odnosi i uspostavi život ravan čovjeku. Imajući sve to u vodu književnost suvremenog doba možemo podijeliti na tri vrste poetsko-duhovne ispovijesti savremenih pisaca: 1. Moderna književnost neposredno pred rat 2. Književnost u ratnom periodu i 3. Krajiška književnost za djecu danas Književnost za djecu u Bosanskoj krajini se odvojila od stereo-tipa, da bi postigli taj nivo pisci su svoj iskaz brusili u listovima i časopisima: Vesela sveska(1952.), Male novine (1952.), Ljiljan (1993.), Palčić (1995.), Dječije novine (1996.), Petica (1998.), Jasmin (1998.), Dar (1998.), Pet plus(1998.), Vrelo Bosne (1999) Kevser (1999.) dodaci za djecu u banjalučkom Glasu i bihaćkim Unsko-sanskim novinam Krajina, te pedagoški listovi i časopisi u kojima ima literature za djecu Prosvjetni list(1945.), Naša škola (1946.), i Porodica i dijete (1953.) i Pedagoški putokazi(1997.). Djela za djecu, možemo naći na radiju i televiziji, na internet strani-cama i drugim mjestima. Treba naglasiti izdavače koji su dali dopri-nos afirmaciji dječije književnosti: Alfa, Delta, Unsko-sanske novine, Bosanska riječ, Bošnjak, Krajiška knjiga i, izdavačka djelatnost općina, fakulteta na ovom području, te privatna izdanja autora. == '''1. Moderna književnost neposredno pred rat''' == Moderna književnost neposredno pred ratje u Bosanskoj krajini bila u vrhu književnosti za djecu što potvrđuju činjenice da je veliki broj pisaca uvršten u izbore, edicije, antologije, nastavne planove i programe. U ediciji Bošnjačka književnost za djecu u 20 knjiga (1994.) od 20 pisaca je 8 sa prostora Bosanske krajine: Skender Kulenović, Advan Hozić, Ahmet Hromadžić, Rizo Džafić, Nasiha Kapidžić-Hadžić, Ismet Bekrić, Irfan Horozović i Enisa Osmančević-Ćurić. U budućim izborima mjesto će naći i pisci koji su iz raznih razloga bili prešući-vani, a zaslužuju da uđu književnost bosanskohercegovačkih naroda To je vrijeme kad se kod pisaca se osjeća uticaj postmoderne književnosti. Lotmanovu postavku o "jeziku kao prvostepenom, a književnosti kao drugostepenom modelativnom sistemu"1) koja govori da postmoderna kao gradivno tkivo koristi ne samo sirovi jezik, već i jezik u prerađenom stanju, tj. druge tekstove, gotove i završene jezičke tvorevine koristili su neki krajiški pisci kao temelj poetike. U njihovom djelu sadržaj ima formu, pa traži konstitutivne elemente, a tema je mogućnost da se ti elementi shvate i prihvate, jer je jedinica inherentna tekstu i ostvaruje se čitanjem, tj. konkreti-zacijom. Služi čitaocima da odrede životnu situaciju i ono što se zbiva stvarajući svijet koji nosi dinamiku, pomaže im da prošire pojmovnik (enciklopediju), "uđu" u nepoznate prostore i upoznaju nedokučena stanja i događaje. Tek tada tekst postaje "upotrebljiv" za obilježavanje sa aspekta recipijenta. Takav pristup ima i umjetničku dimenziju i vaspitnu moć. U vrijeme nastanka postmoderne pisci su se dovodili u dvostruku opasnost: da budu preozbiljno shvaćeni ili potpuno neshvaćeni; ili još gore: da ne budu čitani i prezreni od esnafskih kolega. U takav rizik su se uputili mnogi i trud se isplatio: danas imamo djela koja su i djeca i kritika prihvatila i predstavljaju nezaobilaznu fazu u istraživanju. Mada nisu ni brojna, ni istražena ona ohrabruje i najavljuje novu fazu u razvoju krajiške književnosti za djecu koja će se uklopiti u svjetske postmodernističke tokove. Autori očituju "visoku svijest o jeziku, književnoj formi i samom činu pisanja shvaćajući ga kao vrstu poigravanja vlastitim standardima i konvencijama.2) == '''2. Književnost u ratnom periodu''' == "Oči i uši ljudima su loši svjedoci, ako im duh nije obrazovan" - to se potvrdilo na primjeru posljednjeg rata, čija je tematika našla odjeka u literaturi koja upija sve što se događa. Tvrdnja da se o ratu ne može pisati dok se ne stekne vremenska distanca, odmak od aktuelne stvarnosti, kad je riječ o ovom posljednjem ratu i njegovim piscima nema svoje uporište, jer još dok su se brojali mrtvi i tražili pobjednici i poraženi, cvjetala je u Krajini književnost za djecu koja je registrovala te pojave i pokušavala da ih umjetnički uobliči. Istina, potrebne su godine kako bi se sredile misli i utisci, spoznali tokovi u svjetskoj književnosti, stekli uslovi za ozbiljnije i obimnije književno stvaranje koje će izbjeći motive etnosa, tla i smrti i u vremenskom rascjepu između izvjesne prošlosti i neizvjesne budućnosti. Možda je i adekvatnija slika stvarnosti u djelima direktnih učesnika rata, jer detalji zla, nebulozno potiranje ljudskoga bića, rasap civilizacijskih vrijednosti što ih nosi svaki oružani sukob gube se i zaboravljaju tokom vremena. Neki učesnici su odmah ispisivali svoju muku i kad im lapidarnost i čistoća teksta nisu u vrhu književne vrsnoće, oni su ti kojima treba vjerovati, jer ne promišljaju rat u miru svojih kabineta, nego ga doživljavaju na prvoj borbenoj liniji. Ti pisci insistiraju na pedagoškim dimenzijama, u djela ulaze ponovo didaktički segmenti koji su bili prevaziđeni kao koncept stvaralaštva. Djela potvrđuju da književnost nije priprema za život, kako su nekad naglašavali, ona je život sam ili, jednostavnije rečeno, refleks stvarnosti. Iz novog ugla osvjetljavaju život i nakon decenije mraka, bude osjećaj za lijepo. Rat kao pojava suprotna zdravom razumu i ljudskim zakonima, najviše pogađa djecu u čijoj prirodi je vedrina, optimizam, vjera u ljude i život. Rat briše djetinjstvo i stvara od djece preko noći zrele ljude uskraćene za mnoge potrebe i sa traumama jer su preskočili normalan razvojni ciklus. Na nejakim leđima nose teret stvarnosti teže od odra-slih na koju ne mogu uticati. " Kriza se uvijek predstavlja gomilama. U kriznim situacijama postoji toliko bitnih stvari, da niko ne obraća pažnju na pojedinca. Historija je uvijek veća i važnija od pojedinca. Historija je gospodar, a ne, kako je Marx rekao"stvorena prema čovjekovoj volji", Ljudi su zapravo, uvijek suočeni sa situacijom u kojoj ne znaju šta stvaraju To je paradoks historije. I tragedija našeg vremena." Posljednji rat u Bosni i Hercegovini zatro je blistave naznake modernizma i postmodernizma u književnosti i ponovo kaso termu nametnuo ratnu literaturu kao jedan novi vid tradicionalne knjiže-vnosti. Nastaje književnost koja je rezultat takvog odnosa, pa iz novog ugla slika djetinjstvo u vrijeme poremećenih odnosa i ugrožene egzistencije. Djeci se obraćaju kao odraslim ljudima, pa je sve teže naći granicu između književnosti za djecu i odrasle. Stvaraju knjiže-vnost višedimenzionalnog značenja u kojoj slikaju vrijeme ugroženosti i poremećenih odnosa kao ironiju, paradoks i tragediju života i historije, a u djelima pokazuju i tematsku i žanrovsku nesigu-rnost. Književnost se koristi riječi kao mogućnost da se nešto kaže, ali u takvim vremenima jezik gubi jasnoću, dobiva vlastitu težinu, stvara povijest, zakone i objektivnost koja pripada samo njemu. Rat prika-zuju kao okvir datosti života, a suština je predstavljena kao strah od uniformisanih vojnika, zabrinutost zbog prekinutih igara i odgođenog školovanja. Događaji su predstavljeni u ravni dječije percepcije kao upečatljive slike koje se duboko usijecaju u sjećanju. Djeca, naime, pamte u sinkopiranim slikama snažne emotivne potrese, prate lomove ljudskih sudbina, kretanje zastrašujuće prirode oko njih, slušaju odjeke silnog naoružanja i teško poimaju pravi smisao događaja. Pišu lirske pjesme i objavljuju u dječijim dodacima listova za odrasle koji su izlazili na prostoru Bosanske krajine: Ljiljani, Mostovi, Slobodna Bosna i Unsko-sanske novine. Pisanje je bilo vrsta oduška, sa ciljem da se mladima prenese ljubav prema domovini i potreba očuvanja ljudskih vrijednosti. Poetski glas pjesnika progo-vorio je inspirisan događajima. A prevladavaju motivi o životu prognanika, strahovanje od metaka i granata, odlučnost da se odbrani dom i zavičaj. Takvi događaji ne rađaju neurotičnu i nekontrolisanu književnost, već djela u kojima je u prvom planu aktuelnost. Ako polazimo od teze da se najbolje iskaže ono što se lično osjeti, onda možemo na mnogim primjerima pokazati kako su pisci uspjeli život djeteta transponovati u umjetnost i ratne sadržaje preto-čiti u djelo. To viđenje u kontekstu poetike modernizma kakav je prisutan u evropskoj književnosti, izrazili su mlađi pjesnici Hrvoje Jurić, Sanela Sinković-Hodžić, Kemal Hamulić, Emir Sedić i Emir Hodžić i Esmir Salihović. Onima koji nisu proživjeli rat, koji nisu bili u njegovom epicentru, ta poezija djeluje neobično i zbunjujuće. Međutim, oni drugi shvataju ljepotu te poezije, njene poruke i pouke: "... A mir mi treba osmijeh da sja mir mi treba - mir do neba Sloboda mi treba da vjetar slobode zamrsi prste u moje kose da mir ponese u beskraj vječni plešu slobode noge mi bose..." (SANELA SINKOVIĆ - HODŽIĆ: Mir) Pošto su pisci bili u jednoj vrsti kulturne izolacije, to se u djelima i te kako osjeća. Vraćajući se realizmu kao načinu slikanja i tracionalnoj poetici, pisci slikaju čovjeka okruženog opasnostima, izloženog poniženjima do koja su išla do životinjske primitivnosti, ali spremnog da očuva integritet. Djela prožimaju krici ponižavanih, progonjenih i ubijanih, jer njihova obzorja ispunjavaju oblaci dima u kom izgaraju njihovi domovi. U prvom planu su ideje o slobodi, čuvanju nacionalnog identiteta, pa se obnavlja jedan vid vjerske poe-zije koji se njegovao početkom prošlog stoljeća. Pisci su nagnuti nad zlodjela, ophrvani bolom zbog izgubljenih života, sjećajući se srušenih kuća, džamija, crkava ili biblioteka, zaprepašteni su spoznajom šta čovjek čovjeku može učiniti. Zato u književnosti susrećemo i ideološke crte objektivnu prezentaciju stvarnosti i sociološko kontekstualiziranje. Temeljitije istraživanje ove književnosti će pokazati i njenu umjetničku validnost. U ovom pregledu opredijelili smo se za nekoliko primjera ratne poezije koji su napisali mladi, mahom izgnanici koji danas žive u različitim dijelovima svijeta: od Njemačke i Amerike, do Kanade, Australije i Novog Zelanda. Ono što je zanimljivo za dječiju literaturu je da predstavlja pokušaj da se teme obrade na nov, modernistički način. Psci su napravili pomak u odnosu prema djetetu i literaturi, pa dijete posmatraju kao osobu što je proživjela ljudsku tragediju, koja je rano sazrela i shvatila suštinu i života i smrti. To su razlozi da se pomjere granice literature u pravcu njihovog sazrijevanja Pisci im se obraćaju kao odraslim ljudima, pa koriste složenija leksičko-sintaksička sredstva u nadi da će njihovu stilistiku dijete shvatiti i prihvatiti. Ti pisci koji su bili i borci znali su da kažu svoje emocije i pokažu kako mali ljudi postaju junaci u velikim događajima. U djelima je naglašena autentičnost i umjetničko osmišljavanje života u kom se proživljavao nezapamćen košmar. == '''HRVOJE JURIĆ''' == Pjesnik koji u svojim knjigama ne govori o djetinjstvu iz perspektive odraslog čovjeka, već iz perspektive djeteta ( počeo pisati u 9 godini života, a prvu knjigu objavio u 13. godini). Na nov način slika svijet i u slikam se osjećaju tri ključne komponente: um, talent i načitanost. "Dok, s jedne strane,drugorazredni pisci ostaju cijeli život drugorazredni i kusaju iz zdjele onih velikih, ostaju cijeli život po strani i poluanonimni, Hrvoje je odmah sa svojim pjesmama svratio pozornost i naišao na odobravanje kod svih onih koji su ga čuli i pročitali. Drugorazredni pisci samo fizički ostare, dožive samo zrele godine, ali ne i pjesničku zrelost. Uvijek žive u sjeni onih većih, boljih i zrelijih. Nikada neće postati prva garnitura ma koliko napisali. Djelomično svjesno, oni su frustrirani i iskompleksirani. Dometi mali, želje velike, a ostvarenja nikakva. S druge strane beskrajno je zadovoljstvo sresti mladog pjesnika, pametnog i talentiranog, divnog subesjednika u razgovoru koji ne piše i ne misli kao njegovi vršnjaci. On naprosto piše poeziju sa veliko P. Obično se smatra da je za poeziju potrebno životno iskustvo, a koje je i kakvo je životno iskustvo imao Hrvoje kada sam ga upoznao sa dvanaest godina, a tada je već imao tako izvrsne pjesme da čovjeku "pamet stane". Obično oni koji rano uđu u literaturu, koji se rano počnu baviti čitanjem i pisanjem, brzo posustanu, što vjerujem da neće biti sa Hrvojem, jer pisanje je njegova sudbina i njegov život…"1) Da je meni otići u Kinu, Vidjeti taj istočnjački svijet, Da mi je otići u tu zemlju finu, Prelijepi trešnjin cvijet…(Da je meni otići u Kinu) Pjesnik mašta kako bi mijenjao svijet, popravljao greške prirode, putovao, vidio nepoznate krajeve. Prihvatajući tezu o pjesmi kao umjetničkom proizvodu, kao slici stvarnosti koje se pokušavaju uvećati i uvećane prikazati djetetu, on ih ogrće u maštu i fantaziju i profilira prema vlastitim snovima. Da bi napisao dječiju pjesmu poistovjećuje se sa djetetom, pa tako vidi predmete i u novom svjetlu i značenju. Pjesma je čin koji se istinski dogodio u pjesniku, pa postaje posrednik do nečega što je nedorečeno i nedosegnuto. Vani kiša kiši – pokisli su miši I pokisli krenuli preko velike bare, Da vide svoje rođake stare Preko velike bare, preko velike vode, Da vide Kip slobode. (Miševi u gradu) Oduševljen je čarolijom Une, bogatstvom i bujnom prirodom Bosanske krajine, potocima i ljudima, on se igra i kroz igru dolazi do spoznaja. To je temelj njegove poetike u kojoj prepoznajemo moderne tokove, vrijeme i svijet kazani homogenom poetskom strukturom. == '''SANELA SINKOVIĆ – HODŽIĆ''' == Kao i ostali savremenici i Sanela Sinković-Hodžić piše poeziju opterećenu posljednjim ratnim zbivanjima u domovini. Riječ je o poeziji neujednačene vrijednosti, a sa savremenog aspekta još nedovoljno zrela da se uzdigne do umjetničke razine. Zato je teško ukazati na poetiku, jer je nedovršena i neizdiferencirana. Ratni potresi i razočarenja dolaze izvan kruga djetinjstva, sa svojom nemilosrdnom logikom i jezom, a svijet odraslih donosi odluke ne obraćajući pažnju na dječije potrebe i ne znajući da najbezazlenije promjene dovode do dubokih lomova, kriza i potresa. Na pragu između djeteta i djevojke, djeteta i umjetnika, pokušava shvatiti nelogičnosti koje su uzrokovali odrasli. Istovremeno traga i za vlastitim izrazom naslanjajući se na moderan izraz zapadnoevropskih zemalja u kojima život provodi kao izgnanik. Traga za temama i motivima po kojima će biti svoja i prepoznatljiva. Ono što je zanimljivo i zbog čega je uvrštena u ovaj izbor, su neposredan izraz i optimističan ton koji govori o stradanja kao mogućnošću da čovjek stekne potrebno životno iskustvo i stvori vlastitu mjeru za život i ljude. U poeziji njoj struji optimizam i san o ljepšim danima. U nekim stihovima se potvrđuje kao darovit pjesnik koji zna prikazati dramu mladih u prelomnim situacijama. O izdrži srce izdrži još samo malo izdrži i ako potraje vječnost cjelu izdrži, izdrži i ne misli na jučer ne misli na ono što prođe zaboravi barem na tren što je bilo ne plači za onim što htjede a ne bi ostavi sjecanja u predgrađe svoje zatomi osjećanja i kucaj, kucaj da živim za ono sutra što treba doći..." (Vječnost) Ona pokušava ponuditi djetetu refleksije pune emocija i misli i na tom spoju traga za elementima umjetničkog izraza. Ne izražava kompleksne sudbine, jer polazi od teorijskog načela da dijete nije u stanju razumjeti bit poezije, pa bira razne oblike narativnosti čiji izvori nisu u realnosti, već u imaginarnom svijetu bajke. U toj poeziji se sukobljavaju dvije melodije različite intonacije: jedna vedra, a druga puna tuge, sjete i nostalgije: ... A mir mi treba da ruke mira u nebo me nose Slobode mi treba da vjetar slobode zamrsi prste u moje kose Nemira neću - nemir me boli Da, mir mi treba, da mir me voli I ne trebam kišu, jer kiša su suze I ne trebam sunca ni svjetla u tami Nit' trebam pjesme i priče do neba ne trebam ništa - mira mi treba Samoću imam, imam i suze očaj i tugu a nemam ruže Nadu imam da rijeci bira sve čini se imam - al' nemam mira..." (Mir) Sanela Sinković-Hodžić bilježi ono što je važno, pa njenu poeziju treba znati čitati i shvatiti metaforiku. Informacije iz stvarnosti prelama kroz filter vlastitog viđenja i stvara djela modernog prosedea. Viđenja stvarnosti nudi kroz filter vlastitih emocija i razvija poetiku koja je na najboljem putu da se izgradi u poststrukturalističku umje-tnost u kojoj je stvaralački koncept povezan sa fundamentalnim kodovima koji upravljaju jezikom, a u prvom planu imaju formu empirijske spoznaje. U temelju poetike je ispovijest kao osnovni način proizvodnje istine, a ključ spoznaje je diskurzivna predodžba o nemoći da se nešto učini i ispravi u haosu koji vlada u svijetu. Metodologiju izgradnje svoga djela temelji na nastojanju da prioritet daje strukturalnim elementima, a u centru misaone paradigme je način na koji izražava žarište svojih interesa i inspiracija i kako imaginarne vizije, preobražava u umjetnost. == '''KEMAL HAMULIĆ''' == Kao srednjoškolac se javljao dječijom poezijom u banjalučkom listu Glas i časopisu Putevi. Objavio je desetine pjesama u kojima pokušava objasniti proces izrastanja u čovjeka i prihvatanje životnih problema i obaveza. Poznate su mu pjesme Moram da učim, Kad završim školu, Znate li, Vječiti bijeg, Životni put, Sutra i dr. Riječ je o djelima koja u prvom planu imaju ratna stradanja i one događaje kad sve iskustvo, uspomene, pa i vrijednosti dolaze u pitanje odlukom o odlasku, selidbi iz zavičaja. Opisuje tragiku i traume tog odvajanja i u tim opisima susrećemo snagu pjesnikove evokacije. Znate li šta vas čeka sutra Kad osvane novi dan, Znate li kuda vas vode jutra Kad prođe ovaj Dječji san…(Znate li) To je poezija iz koje probija vapaj za neostvarenim snovima, za nerazumijevanjem među ljudima i zlom koje čine jedni drugima. Hamulićeva poetika je traganje za ljudskim u ljudima, pa je strukturu nadomjestio formama i funkcijama, oslobodio se sidrišta tradicio-nalne poetike i krenuo putevima moderniog izraza. Njegova poezija je igra koja ima pravila i svrhu, a u prvom planu je jezik/diskurs koji pomaže u traganju za zakonitostima zajednice. S obzirom da je riječ o prvim djelima nedostaju metode, jasnoća i cilj. Hamulić gradi poetski izraz pun sintaksičkih paralelizama kazanih sabrano i sistematično, pa i ovo do sada, mada neveliko djelo, kazuje o liričaru velike imaginacije. Njegova poezija puna je katarzičnih mjesta disperzivno kazanih brojnim i bogatim stilskim sredstvima, a sve to govori da je riječ je o pjesniku koji će se razviti u značajnog umjetnika na ovim prostorima, jer mu djela udovoljavaju brojnim kriterijima književne verifikacije. == '''EMIR HODŽIĆ''' == Emir Hodžić jedan od pjesnika "iz dijaspore" koji u tom smjeru gradi svoju poetiku. Napisao nekoliko pjesama i objavio u dječijim listovima i časopisima koje su zanimljiva ostvarenja u oblasti savre-mene poetike. Vraća se starim, zavičajnim motivima koje miješa sa motivima u inozemstvu i spaja dva svijeta tragajući za onim mjestima koja su ima zajednička. Dječija poezija ovog pjesnika nije naivna i ogoljela, kao kod drugih savremenika, nosi složene slike smatrajući da će ih dijete uspješno protumačiti. Život u tuđini je inspiracija i pokretačka snaga u kojoj su doživljaj prošlosti i zavičaja dobili nov i složen vid književnog oblikovanja. Mijenjajući sredine, širi krug likova, tema i motiva, ali i patnje i stradanja, pa ta sučeljavanja stvarnosti i uspomena daju nove poetske efekte. U obojenoj tami, ispod vjetrova, opkoljen sjedim, ne videći zvijezde. Sjedim, ne videći boje svjetova, ne videći gdje ptice se gnijezde. Slušajući razgovor Wilda s klavirom raspravljajući Betowenovu Moonlight sonatu rodi se žeđ za onim što tečnost nije. Da još jednom vidim ljepotu datu. Sebi točim vino crveno, crveno baš kao krv što venama teče, ispijam do dna, što u život uliveno - želeći da prođe ono što me peče. U toj tami sjedim, ne vidjeh sebe, nego ugledah likove što krila mi slomiše, Ustajem, ispuštajući nečujan krik iz straha da u mene demoni uletješe.(Tama) Hodžić u ukazuje na traumatičnu stvarnost, ali se osjeća sklo-nost ka historijskom relativizmu. Zato književnokritički pristup djelu mora poći od uloge jezika i književnih kodova u prikazivanju svijeta, pretvara povijesno shvaćanje u projekciju i ukazuje da historijske kategorije nisu samorazumljive, nego ih treba tumačiti. Po tim osobinama je moderni relativist koji pozna kodove narativnih konvencija, ali ih pravilno i pravovremeno ne upotrebljava. U svakom slučaju riječ je o poeziji koja sama sebi postavlja ograničenja i tematikom i poetskom strukturom i pjesniku koji impresije o vremenu daje savremenim leksičkim znakovima. Uočava ljepotu i pokušava da je zadrži, ali isto pokušava registrirati i zadržati mračne strane stvarnosti kako bi bile otrgnute od zaborava. == '''ESMIR SALIHOVIĆ''' == Dugo je pisao za djecu, gradio poetski izraz, i onda pjesme sabrao u zbirku Ogrlice od maštice (Sarajevo, 2002.) u kojoj je tridesetak pjesama različite tematike, motivacije i poetskog pristupa. Pjeva o balonima, nestašnom hrčku, uplašenom mišu, kućici u šetnji, komarcu, zubaru, knjizi, učiteljici i drugim bićima, predmetima i pojavama iz djetinjstva, a osobito su snažne pjesme o nagovještajima ljubavi. Opisuje naoko bezazlene i bezlične događaje, ali u podtekstu svi, ma koliko bili prozaični, imaju naknadno značenje i skrivene izvore uzbuđenja. Uočljivo je narastanje emotivne bujice koja, od prvih igara i skrivenih tajni, ispunjava dječiju dušu i formira njegov ljudski profil. "U školi imam sve petice Ali uzalud, Ne razumijem djevojčice, A naročito Senku Moju vjernu sjenku. Kada joj pokazujem zadaću. Uvijek mi stvara veliku nedaću, Niti šta piše, niti šta čuje, Samo me pogledom miluje…"(Simpatija) "Zbirka pjesama za djecu Esmira Salihovića nudi obilje razigranih i vedrih stihova protkanim snovima djetinjstva. To su pjesme koje su se zaigrale u dječjoj mašti i vedrini i tamo, u tim igrama i snovima, našle svoje sadržaje. Iz te zasanjanosti i dječje radoznalosti, nastale su pjesme koje odslikavaju djetinjstvo i njegove čari i čarovitosti. To su stihovi koji u igricama i mašticama dječjim traže i nalaze, gonetaju i odgonetaju tajne svijeta i istine života koje se pred dečijim čulima raskriljuju kao čitanke i rascvjetavaju kao vrtovi ljepote i ljubavi."1) Salihović je želio da pokaže čari djetinjstva, a ujedno stihovima produži taj dio života. Pjesme su mu jednostavne, pristupačne, snažne i zanimljive, pune duha i duše. Vođene dječijom maštom i nadahnute snovima otkrivaju svijet na nov i neobičan način. Ne udaljavaju se od djetinjstva, ali ipak govore i o ozbiljnim temama kako bi ga pripremili za život. U knjizi je puno ljubavi i Salihović tu ljubav daruje čitaocima nadajući se da će ih oplemeniti i bar za trenutak omogućiti da zaborave prošlost. == '''3. Krajiška književnost za djecu danas''' == 3. Krajiška književnost za djecu danas je, usprkos burnim događajima, pala u umjetničku prazninu i letargiju. Uz djela koja imaju umjetničku vrijednost, okušavaju se u i manje daroviti pisci, diletanti, samouci i oponašatelji koji nemaju osjećaj za slikanje djetinjstva i njegovo prenošenje na literarni plan. Osim nekih izuze-taka (Hrvoje Jurić, Esmir Salihović, Sanela Sinković-Hodžić) pisci svode književni svijet improvizaciju svarnosti i zatvaraju se u uske intelektualne i životne i prostore, pa djela gube temeljne crte univer-zalnog i zajedničkog. Ono što nose u svojim imaginarnim svjetovima kazuju maglovito i nejasno i zadržavaju se na registrovanju pojava. Savremena književnost, uz sve pokušaje, na mnoga pitanja nije dala odgovore mada su uočeni pomaci u odvajanju od starih poetika i dosa-dašnjih žanrovskih koncepcija. Kod pisaca se osjete beznadne aporije i ne uspijevajući doći do novih puteva izražavanja. Nadati se da je to faza u kojoj svježa sjećanja na rat guše umjetninu nakon koje će književnost, podstaknuta modernim tokovima dobiti potreban zalet i oduševljenje. == '''VI KRITIČARI I KRITIKA''' == "Kritičar je samo ozbiljniji čitalac, za koga književno djelo nije prolazna razonoda, nego trag, uporište i svjedočanstvo piščeva duhovnog života, kao sandale koje je Empedokle ostavio, kažu, na ivici Etne prije nego što se bacio u posljednju pustolovinu" (MIDHAT BEGIĆ: Raskršća, IV, Sarajevo, 1987., str. 7.) Kritika može biti svakodnevna, novinska, koja približava djelo čitaocu (vezana za novinsku ustanovu) i - znanstvena (vezana za sveu-čilišnu ustanovu) koja ima cilj da ispita književno djelo sa svrhom da dozna uvjete nastajanja (tvarnost teksta, izvori, psihološka ili histo-rijska geneza i sl.). Instrumentalni svemir koji koristi kritičar je zatvo-ren i ma koliko bio širok, njegov prostor je ograničen. Razlika između kritičara i pisca nije samo u ograničenoj važnosti kritičke građe (književnosti) suprotstavljenom neograničenom značenju poetske ili romaneskne građe: ova na neki način kvantitativna inferiornost, koja dolazi od toga što kritičari dolaze poslije pisaca i raspolažu materi-jalima što ih je nametnuo lični izbor. Razlika je i što pisac radi pomoću pojmova, kritičar pomoću znakova, pa su cjeline kojima se služe razmaknute. Književna kritika ima ozbiljnih kritičara, ali i nepoželjnih saputnika koji narušavaju formu i fizionomiju njenom profilu. Zbog toga pada u greške i pravi propuste, a najčešća je kad ne pokušava sagledati djelo u ukupnosti njegovih vrijednosti, nego ga ocjenjuju površno, plitko i impresionostički, bez naučnih utemeljenja. To je kritika koja izbjegava teret odgovornosti javnog prosuđivanja i koja o velikim književnim promašajima piše blago, blagonaklono i sa ustručavanjem, jer nema hrabrosti da se uhvati u koštac sa proble-mima. Kod nas je prisutna i ona književna kritika koja stručno i naučno vrši ocjenu djela i ulaže napore da ih objasni. Književna kritika je često pod uticajem institucija koje imaju takav status da kreiraju društveni, ekonomski, kulturni, pa i književni život. To su političke ili izdavačke institucije koje su u mogućnosti da materijalno nagrade kritiku koja im je potrebna, ili čak da igrnoriraju stavove ozbiljne književne kritike kad je riječ o djelima koja treba staviti u prvi plan jednog sistema. To rade pomoću žirija, nagrada, manifesta-cija, kulturnih rubrika i na druge načine utičući na valorizaciju književnog djela i usmjeravajući ga u pravcu koji im odgovara. Tako kritika utiče na savremenu književnost. Problem u razmatranju značaja i uloge književne kritike je što se pri javnim apostrofiranjima, krajnje neodređeno i nejasno shvata: pod pojmom književne kritike se podrazumijeva i novinski prikaz i recenzija i esej, a nekad cjelokupna kulturna klima i politika. Neki vide uspješne stvaraoce, a neki manipulatore i smutljivce, neki je osporavaju, a neki vape za njom, jer ona zaorava kulturne naučne brazde. Naše književno tržište nije izdiferencirano kao na zapadu gdje su kritičari u povlaštenijem položaju. Kod nas, sa svim okrutnim zakonima koji to prate, književna kritika se na žalost, dovela u položaj kao servisa koji opslužuje bez obzira ko telefonira. Kritičar dobije narudžbu i po njoj radi, pa su i tekstovi rezultat takve situacije. Kritičara može pritisnuti i autor i izdavač i publikacija u kojoj radi, pa današnja književna kritika najčešće nema iskrenosti ni kreativnosti. U nekim sredinama i o nekim djelima književna kritika se ne pridržava naučnih mjerila, pa ni moralnih principa i postala je sluškinja ljudi i vremena. Njome se bave slučajni saputnici, najčešće prosvjetni (a ne naučni) radnici i oni daju ton književnom stvaralaštvu na ovom prostoru. Nekad je pišu nekompetentni ljudi tako da književna kritika, umjesto da objašnjava pojave i događaje, nekad ih još više zamagljuje. Obiluje opštim mjestima i šablonima koji guše kreativnost i ne doprinose osvjetljavanju djela, pisca i vremena. Zato je danas književna kritika, osim časnih izuzetaka koji su održali profesionalni nivo vrednovanja, nepouzdan faktor prilikom analize i verifikacije. Savremeni pristupi u proučavanju djela, na primjer, ruski formalizam, engleska i američka nova kritika, njemačka hermeneutika ili francuska strukturalistička kritika oslobađaju nas takvih shvatanja, jer je krajnji smisao književne kritike pokušaj da tekst razumije, a tek onda tumači i stavi u kontekst vremena. Književni kritičari su tragali za vrijednostima djela odbijajući instrumentalizaciju pisaca ideolo-gijom sve i kada su za to imali argumente. Na značaj kritike je ukazivao francuski kritičar Žorž Pule zalažući se za tzv. kritiku participacije po kojoj "Nema prave kritike bez podudarnosti dvije svijesti… Razumjeti, znači čitati, ali čitati znači ponovo čitati. Kao što postoji ponovo nađeno vrijeme, postoji dakle i ponovno čitanje, ponovo doživljeno iskustvo, popravljeno razumijevanje i kritički čin u pravom smislu riječi je onaj kojim se, kroz cjelokupnost ponovo pročitanog djela, retrospektivno otkrivaju rječita ponavljanja i opsesije".1) Kad je riječ o krajiškoj književnoj kritici ona je, još uvijek, kao što je bio slučaj sa kritikom prije ovog rata, predmet omalovažavanja s jedne strane, a sa druge - predmet ozbiljnog povjerenja, pa se o njoj i sudi po krajnjim tačkama ovih antipoda. Ona je različitih formi i oblika i služi da objasniti literarne kodove jednog razdoblja, istraži zaplete, rasprave, ideologiju i trope. Književna kritika danas se može podijeliti na tradicionalnu i savremenu. Kritika tradicionalnog tipa se naslanja na kulturne tekovine prošlosti, koristi metodologiju prethodnika i osvjetljava književno djelo, ali ne daju doprinos njegovoj obuhvatnijoj valorizaciji. U radu se oslanjaju na književnu kritiku kakvu su utemeljili Rizo Ramić, Risto Trifković, Muhsin Rizvić i Slavko Leovac koji su dugo bili neprikosnoveni arbitri u književnosti u Bosni i Hercegovini. Neki od njih, kao na primjer Slavko Leovac u kratkom osvrtu na bosansku dječiju književnost, još 1956. ukazao na specifičnost dječije knjiže-vnosti i njene predstavnike (Branko Ćopić, Vlado Dijak, Dragan Kulidžan i Stevan Bulajić, Isak Samokovlija, Šukrija Pandžo, Vladi-mir Čerkez i drugi) o kojima ni danas nije promijenjen književni sud. U radovima je naglašavao njihov prisan odnos sa nacionalnom orijentacijom i vremenom, temperament i emocionalnu angažiranost. Savremena kritika koristi tekovine evropske i svjetske kritičke misli i ugrađuje u pristup književnom djelu. Djelo ocjenjuje ne po njegovom uklapanju u dosadašnje tokove, nego po razlikovnim segmentima. Razlikuje četiri načina mogućeg zapleta: romantični, tragični, komični i satirični i četiri načina argumentiranja: formističko, mehanističko, organističko i kontekstualističko. Uvjerljivo nudi prikaz onog što se događa u književnim tekstovima i društvenom iskustvu. Književna kritika je pokušavala obujniti književnost Bosanske krajine u totalitetu žanrova i odnosa, a predmet interesovanja je fokusirala na znajačjnije pisce. Ocrtala je domen teorijskog interesovanja, utvrdila mjerila i kriterije i sistematizirala stvaralaštvo na ovom prostoru. U tumačenju kompleksa djela je polazila od pokušaja da utvrdi umjetničku vrijednost i odredi mjesto u širem kontekstu i tako je formulisala kriterije i stvorila klimu za razvoj i ugled književne kritike kao jedinog mogućeg dijaloga između pisca i čitaoca. Tuma-čeći pojam kritika na način koji omogućuje da razlikuje njegova tri značenja: autoreferentnost, aksiološku disciplinu i znanstveni medij, možemo vidjeti kako je ozbiljan i obiman posao koji ona mora obaviti kako bi izvršila ocjenu književnog djela. Ona vrši široko shvaćeno proučavanje djela u smislu suvremenog značenja u nauci o književnosti. Književni kritičari su postavljali zahtjeve piscima i vršili kontekstualizaciju unutar šireg književnog opusa. Sve to znači da je književna kritika stvaralački rad čija estetičnost je imala uticaj na književnost i njene domete. Književna kritika danas nema snažnih i autoritativnih ličnosti, pa su se mjerila razvodnila, postala heterogena a sudovi kritičara se više temelje na impresionističkim dojmovima, nego na naučno-istraživačkom radu. Usmjerena je prema registrovanju pojava i prijenosu informacija kulturnoj javnosti, a iz obilja informacija biraju one koje će olakšati izbor čitaocima, koje mu omogućavaju lakše prihvatanje djela i pohranjivanje u vlastitu svijest. Stoga je na kritičarima ozbiljan i odgovoran zadatak izbora djela kom oni, na današnjem stepenu književnog i kulturnog razvoja teško udovoljavaju. Ako polazimo od spoznaje da je književna kritika interpretacija, tumačenje književnog djela, književna nauka, da se služi eksplikacijom, pojašnjenjem, a poetika deskripcijom, možemo pratiti koliko su kritičari krajiške dječije književnosti uvažavali te činjenice u odnosu prema djelu. Književno-kritička energija koju su uložili u osvjetljavanje književno-sti za djecu je doprinijela valorizaciji pisaca i odredila njihovo mjesto u našoj savremenoj književnosti. Istina, ima i kritičara koji su stručno i kvalifikovano zvršili imenovanje i argumentovanje te književnosti, uspostavili ravnotežu u poremećenim odnosima u kulturi i stvorili kritiku kojoj će se vjerovati, a ne padati pod uticaj poluknjiževnih ili neknjiževnih interesa. "Čini se da takva vrijednosna "dvoličnost" pripada književnosti u onoj mjeri u kojoj ona istodobno tematizira i implicira čitaočevu stvarnost, opstoji usporedo samostalno i nesamostalno s obzirom na nju. Ako se književna vrijednost uspostavlja samo činom pojedinačne doživljajne konkretizacije književnog djela, ako je tek ta konkretizacija odgovorna za specifično književni sadržaj tog djela, tad ono što književnost čini time što jest ostaje u sferi transcendentalnog i neobjašnjivog pa se interpretacija u krajnjem izvodu gradi na pretpostavljenoj samorazumljivosti književne vrijednosti. Kritičar postupa kao da zna da je to od čega polazi upravo književnost iako nema načina da svoje "znanje" dokaže, jer se intuicija ne može pojmovno verificirati. Njegovo znanje o tom što jest književnost zapravo se oslanja na poetičku predodžbu onoga što je književnost bila, ali što više neće biti kad dođe do čina nove kritičke konkretizacije. To što je književnost bila, naime, svaki put se iznova prilagođuje onome što književnost jest i što namjerava biti. U tom smislu poetika priređuje "radno polje" kritici".1) Književna kritika u Bosanskoj krajini, za razliku od književne kritike u drugim krajevima Bosne i Hercegovine, je imala uticaj na formiranje i afirmaciju krajiške književnosti. Kritičari su dali doprinos na taj način što su pratili dječiju književnost i uspješno je kontekstua-lizirali u opšta književna kretanja na širim prostorima. Bilo da je riječ o svakodnevnoj književnoj kritici u kojoj su samu puke informacije o djelima, ili ozbiljnim studijama, kritika je znala obilježiti djelo, biti arbitar i dostojno ga prezentirati javnosti. Kao što je dječija knjiže-vnost značajan dio kulturne baštine Bosanske krajine, tako i književna kritika ima značajno mjesto. U književnokritičkom radu su prednjačili Nasiha Kapidžić Hadžić (Od Zmaja do Viteza(1970.), koja se bavila estetskom klasifikacijom dječijih pisaca i koju odlikuje talenat, ukus i obrazovanje.Zorica Turjačanin (Ključevi zlatnih vrata(1978.), Roman za djecu (1978.), Lirsko i epsko u strukturi romana za djecu(1980.) je dala tip knjiže-vne kritike u kojoj polazi od metodološkog raščlanjivanja tekstova kako bi pokazala ukupnost njihove vrijednosti. Doprinos afirmaciji krajiške kritike je dao Ranko Risojević koji se, bavio Ćopićevim djelom i još nekim piscima (Svijet djetinjstva (1978.), Biografija Vlade Miloševića(1976.). Njegova kritika je preuzimala odgovornost javnog prosuđivanja; Rizo Džafić Izabrana djela Murata Šuvalića (1997.), (Antologija krajiške proze(1998.), Antologija bošnjačke poezije za djecu(1998.) i Antologije bošnjačke priče za djecu(2000.), Miljko Šindić (Književna krajina(1962.), Lirika devetorice(1963.), Govor poezije(1969.), Poezija dvadesetpe-torice (1971.) i ostali. Oni su usmjeravali tokove dječije književnosti, pratili i analizirali domete. Književno djelo za djecu Bosanske krajine uz sve umjetničke vrijednosti koje nosi, još uvijek nije dovoljno istraženo i valorizirano što ukazuje na deficitarnost književne kritike i potrebu da se njoj u narednom periodu posveti više pažnje i pokloni više prostora. Osobito danas kad se mijenja odnos prema piscima i djelima, kad se djela ocjenjuju bez predrasuda i ideološkog predznaka književna kritika je bitan učesnih tih zbivanja. Da bi ih realno i mjerodavno ocijenila potrebno je postojanje "recepcijske rešetke" kod kritičara kroz čiji će fokus proći samo prave umjetničke vrijednosti. Kako je interpretacija unutrašnje odmotavanje djela, dešifriranje znakova, približavanje čitaocu njegovog smisla i značenja, simbolike i metaforike i književna kritika se teško snalazi u interpretaciji djela. Još uvijek polazi od klasične teze da djelo prenositi informaciju primaocu koja makar i fragmentarno egzistira u njegovoj svijesti i da je društvena funkcija književnosti kolektivno osvješćivanje članova određene zajednice, a čitaoci su latentni autori koji se manifestiraju posredstvom književnika. Međutim, savremena književna teorija i kritika imaju šire i dublje značenje u kulturi naroda, pa se i od nje, kao i od književnosti uopšte, tek mogu očekivati veći duhovni dometi. == '''ZORICA TURJAČANIN''' == (1937.Beograd - živi u Banjaluci) Književni kritičar, doktor književnih znanosti i iz oblasti dječije književnosti. Predmet svoga znanstvenog interesovanja je fokusirala na metodologiju dječije književnosti i poetiku pisaca za djecu afirmirajući žanr romana kao najčešći predmet svoga istraživanja. Objavila nekoliko knjiga iz te oblasti, a najznačajnije su Metodički pristup romanu za djecu (priručnik za nastavnike), knjiga ogleda, studija, prikaza i recenzija Ključevi znatnih vrata (Sarajevo, 1978.) i teorijske studije Roman za djecu(Banja Luka, 1978.) i Lirsko, epsko i dramsko u strukturi romana za djecu( Sarajevo, 1980.). U književnoj kritici Zorica Turjačanin se potvrdila kao analitičar i interpretator dječije književnosti, a osobito u knjizi Ključevi znatnih vrata u kojoj je pokazala smisao u tumačenju književnog djela, način interpretacije i visoke kriterije prilikom njihovog vrednovanja. Utemeljenost kritičkih mjerila i konstatacija bilo je značajno, kako za pisce, tako i za književne kritičare koji su radili pod utjecajem Zorice Turjačanin (Boško Lomović, Ranko Risojević, Ranko Pavlović i dr). Bez obzira što književno-kritički pristup Zorice Turjačanin odstupa od dotadašnjih književno-kritičkih teza i načela, ona je pokazala i želju i potrebu da se istraži dječja književnost u Bosanskoj krajini i adekvatno valorizira u kontekstu opće književnosti na prostorima bivše Jugoslavije. Kritičari joj zamjeraju zanos, emocionalnost i neobičan tip impresionističke kritike, ali se ona tih nedostataka vremenom oslobodila i stvorila značajan književno-kritički opus dječije književnosti Bosanske krajine. Zorica Turjačanin je godinama temeljito i istrajno pratila književni život dječije književnosti Bosanske krajine i svako djelo popratila adekvatnom ocjenom, mada joj zamjeraju da je "sklona da u prikazima knjiga bude blagonaklona i da pronalazi vrijednosti, čak i u beznačajnim rukopisima" (Muris Idrizović). Književni kritičari prilikom ocjene njenog kritičarskog djela nisu uzimali u obzir splet njenog pedagoškog, metodskog i kritičarskog rada, pa je zato bila pogrešna ocjena o interpretiranju njenog kritičarskog metoda. U književnu kritiku Zorica Turjačanin je ušla preko metodike. Njen interes jednako intenzivno zaokuplja i metodika i književnost za djecu koja u njoj nalazi vještog i nadahnutog tumača. Zorica Turjačanin je u svojim znanstvenim radovima ukazala inte-gralnost književnosti za djecu i odrasle, ali i na niz razlika koje između njih postoje. Djetinja vizija životne stvarnosti nosi u sebi snažne otiske dječje duševnosti, dječje psihe i emotiviteta koji će, polazeći od iste konkretnosti, slici viđenog i doživljenog darovati neka sasvim svoja, lična subjektivna osjećanja, značenja i zračenja. Između pjesnika i svijeta djeteta i njegove jave, smatra Zorica Turjačanin, nema opni neprozira, zatamnjenja i gorkog taloga iskustva. Draž poetskog govorenja, namijenjenog mlađima, prema njoj, leži u njegovoj naivnosti i spontanosti, bezgraničnoj vedrini, sveobilju dobrote i ljepote, bezazlenosti i poetičnosti prvog viđenja. Poglede na teoriju romana Zorica Turjačanin je iznijela i disertaciji "Lirsko, epsko i dramsko u strukturi suvremenog romana za djecu na srpsko-hrvatskom jezičnom području". U kazivanju Zorice Turjačanin da roman za djecu mora biti usuglašen sa dječijim načinom mišljenja i da se mora odlikovati relevantnim svojstvima svakog poetskog govorenja namijenjenog djeci, nalazimo zanimljiva opažanja da je kazivanje o djetetu i za dijete autobiografski osjenčeno, mada se ne bismo mogli složiti sa mišljenjem da o djetetu ne može pisati "lice kojem je djetinjstvo bilo uskraćeno". == '''MIRKO SKAKIĆ''' == (1934. Isjek kod Bosanskog Grahova - živi u Osijeku) Dao je doprinos razvoju i afirmaciji krajiške i bosanskohercegovačke dječije književnosti svojim kritikama u studijama u kojima je interpretirao poetku književnosti u toku II svjetskog rata i poslije rata. Doktorirao na književnom djelu Meše Selimovića, radio kao profesor na Pedagoškoj akade-miji u Tuzli i napisao veliki broj književnih kritika, studija i recenzija o krajiškim dječjim piscima: Skenderu Kulenoviću, Branku Ćopiću, Ranku Pavloviću, Rizi Džafiću, Ranku Risojeviću, Ismetu Bekriću, Nasihi Kapidžić -Hadžić, Enisi Osmančević-Ćurić, Tomislavu Dretaru, Huseinu Derviševiću, Avdiji Kaltaku, Ranku Preradoviću i drugim. Suština njegove književne kritike je u slikanju svijeta djetinjstva i objašnjavanju odnosa između unutrašnjeg preživljavanja djeteta i njegovih vanjskih reakcija. U svom kritičarskom fokusu u prvi plan stavlja histo-rijske činjenice i prati kako one poprimaju obrise jedne više, poetske vizije. Literaturu postulira iznad historije, a takvom metodologijom je na tragu aristitelovske teze o historiji koja prikazuje stvari onakve kakve jesu, a književnost ih prikazuje onakvima kakve bi trebale biti. == '''MILJKO ŠINDIĆ''' == ( 1932. Lesenovci, Srbija - živi u Banjaluci). Profesor na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci, književni kritičar. Kao književni kritičar bavio se književnošću za odrasle, a pisao je i kritike i recenzije iz oblasti književnosti za djecu. Pisao je tekstove više informativne, a manje kritičke naravi i dao značajan doprinos afirmaciji krajiške dječije književnosti. Urednik časopisa Vidici i kasnije časopisa Putevi. Dobitnik brojnih priznanja za doprinos u razvoju književnosti i kulture. Pisao o Skenderu Kulenoviću, Ranku Risojeviću, Branku Ćopiću i drugim, pravio preglede, antologije i izbore, pisao pregovore, eseje i studije u kojima je vršio klasifikaciju i sistematizaciju krajiške književnosti. Priredio je Panoramu krajiških pjesnika Lirika devetorice (Banja Luka, 1963.), zbirku eseja Govor poezije( Sarajevo, 1969.), Poezija dvadesetpetorice ( Banja Luka, 1971.), monografiju Poetika Maka Dizdara (Sarajevo, 1971.), Književna krajina, eseji i studije, Banja Luka, 1984., Pjesme partizanske Branka Ćopića, Banja Luka,1981, Skender Kulenović, Banja Luka, 1981.idr. Šindić se gotovo istim intenzitetom bavio književnom kritikom i za djecu i odrasle. Njegova kritika je filozofski intonirana, a ima i impresionističkih detalja koji joj daju umjetničko - literarnu dimenziju. Jezik mu je pun metaforičnog govora, a u stavovima se oslanja na kritičarske teorije beogradske kritičarske škole (Miloš Bandić, Radmilo Dimitrijević, Savo Vučić, Srba Ignjatović, Sava Dautović i dr.). Ipak se njegova kritika, uz sva nastojanja da ima moderan pristup djelu, uklapa u tradicionalističko viđenje svijeta književnog djela, jer predstavlja literaturu kao izraz određene povijesne stvarnosti. == '''BRANKO MILANOVIĆ''' == (1930 Banja Luka - živi u Beogradu). Književni historičar, esejist i kritičar. Studij jugoslavenske književnosti i srpskohrvatskog jezika završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao sa tezom Andrićeva esejistika i njegovo književno djelo. Objavio je veliki broj knjiga među kojima su za oblast dječije književnosti knjige eseja Ivo Andrić, Sarajevo, 1966., Život i djelo Svetozara Ćorovića, Banja Luka, 1967., Bosanskohercegovačka književna hrestomatija - novija književnost, Sarajevo 1971., zbornik radova Ivo Andrić u svjetlu književne kritike, Sarajevo 1977. godine. U kritikama i studijama vezanim za dječiju književnost značajno je naglasiti da je Milanović uočio nova poetička kretanja u suvremenoj književnosti u Bosni i Hercegovini i na prostoru Bosanske krajine. Ukazao na književna ostvarenja nekoliko dječjih pisaca (Ismet Bekrić, Nenad Radanović, Skender Kulenović,) i nova strujanja u književnosti koja u Bosnu i Hercegovinu dolaze iz Evrope. U svojim kritikama tumači historiju kao događajnost opredmećenu jezikom i takvim pristupom je otvarao kritici nove prostore i utirao put za nove kritičke poteze. == '''NASIHA KAPIDŽIĆ – HADŽIĆ''' == (1932.Banja Luka - 1995. Sarajevo) Javila se knjigom instruktivnih tekstova o pjesnicima "Od Zmaja do Viteza". Ne esejima ni ogledima, već zbirkom priloga kojima je pokušala iz vlastitog aspekta tumačiti poeziju za djecu. To je knjiga - prilog nastavi u osnovnoj školi", knjiga "interpretacija lirskog teksta u razredu", kako je sama autorica nazvala. U njoj razvija zanimljivu metodologiju pristupa književnom djelu pokazujući sluha i za moderni izraz i način njegove interpretacije. Sadrži prikaze devetnaestorice pjesnika koji su pisali i pišu poeziju za djecu. Namjena knjige, koja ima i teorijske ambicije, jer polazi od funkcije pjesme, nije sputala pjesnika, naprotiv, bila je povod i inspiracija za nov pjesnički proplamsaj, novo zračenje i viđenje pjesme. Za razliku od ostalih književnih kritičara Nasiha Kapidžić – Hadžić je pružila pjesnicima priliku da sami iskažu svoj doživljaj pjesme i takav aspekt je ulazio u krug njenog kritičarskog rada, pa je njena interpretacija dobivala na sugestivnosti i ljepoti komuniciranja između umjetnine i mladosti. Pokazala je da ima sluha i smisla da u sklad dovede funkciju pjesme, da njoj podredi metodu stvaranja, ali da istovremeno ne iznevjeri umjetninu. Pjesnikinja je našla mjeru da uskladi svoj doživljaj i doživljaj pjesnika. Da bi mogla objektivno govoriti o pjesnicima i poeziji, ona se, koliko je to mogla, distancirala od nje, ali ne toliko da pređe u fazu nera-zumijevanja međusobnih odnosa. Odnos nje i poezije je uvijek u čvrstoj vezi , u tom odnosu je održavala potrebnu temperaturu koju je sa odnosa kritičara i pjesnika znalački prenosila na odnos djela i čitaoca. == '''NENAD RADANOVIĆ''' == (1938. Prijedor - živi u Sarajevu) Pjesnik i pripovjedač bavio se i književnom kritikom kojom je pokušao sistematizirati neke odnose u bosanskohercegovačkoj i krajiškoj književnosti. U književnim kritikama, prikazima i recenzijama pokazao se kao obaviješten kritičar sa sluhom za ono što je specifično u literaturi za djecu. Ukazivao je na osvjedočene vrijednosti, kao i na promašaje u savre-menoj književnosti na prostorima Bosne i Hercegovine. Pokazao je da mu je na srcu knjiga za djecu i njena afirmacija u svijetu umjetnosti. Radanović je pisao o velikom broju pisaca. Objašnjavao je djela Ismeta Bekrića, Nasihe Kapidžić-Hadžić, Enise Osmančević-Ćurić i drugih. U tekstovima se pokazao kao kritičar sa izoštrenim zapažanjima koji zna u uočiti ono što je vrijedno. Bio je previše kritičan prema piscima i od njih tražio već na početku visoka poetska dostignuća, što je bilo neprihvatljivo u jednoj fazi razvoja krajiške književnosti. ' == ''RIZO DŽAFIĆ''' == (1945. Bosanska Krupa - živi u Bihaću) Pisac za djecu i odrasle koji se bavi i književnom kritikom. Napisao je veliki broj književnih kritika, studija, prikaza i recenzija. U njima je davao ocjenu umjetničke vrijednosti književnog stvaralaštva na prostorima Bosne i Hercegovine i Bosanske krajine. Skoro da i nema pisca u suvremenoj krajiškoj književnosti za djecu čije djelo Džafić nije popratio tekstovima. Pisao je o Džemaludinu Čauševiću, Muratu Šuvaliću, Petru Kočiću, Skenderu Kulenoviću, Branku Ćopiću, Ahmetu Hromadžiću, pa do najmlađih: Enesu Bešiću, Izetu Pervizu, Hrvoju Juriću, Emiru Sediću i ostalim. Objavljivao u književnim listovima i časopisima: Život, Izraz, Putevi, Glas, Odjek i dr. Ukazao na veliki broj krajiških pisaca koji su bili izbrisani iz književnosti i kulture krajiških čitalaca (Murat Šuvalić, Fejzulah Čavkić, Murat Hajrović i Džemaludin Čaušević). Objavio je Antologiju krajiške proze, te dvije antologije za djecu: Antologiju bošnjačke poezije za djecu 20. stoljeća i Antologiju bošnjačke priče za djecu 20. stoljeća. I književni kritičari koji nisu sa područja Bosanske krajine dali su značajan doprinos afirmaciji krajiške dječije književnosti. Bilo da su pisali o Branku Ćopiću, Ahmetu Hromadžiću, Nasihi Kapidžić- Hadžić, Ismetu Bekriću, Enisi Osmančević - Ćurić, Petru Kočiću i dr. - oni su davali doprinos toku i razvoju krajiške dječije književnosti. == '''BRANKO STOJANOVIĆ''' == (1954. Goražde – živi u Beogradu) Pisao književne kritike u književnim listovima i časopisima širom bivše Jugoslavije. U njima bio je više impresionista, nego znanstvenik, pa je djelo ocjenjivao na osnovu emocionalnog dojma, a ne umjetničke vrijednosti. Objavio je knjige kritika Repertorijum (1981.) i Znamenja djetinjstva (1988.) u kojima daje impresije koje je već kazao u književnim kritikama što je objavio u listovima i časopisima. Njegova kritika nije uvijek bila potkrije-pljena podacima i naučnim činjenicama, pa je najčešče ostajala na utiscima pisca i u vodama impresionističke kritike. == '''MURIS IDRIZOVIĆ''' == (1925. Bijelo Polje – živi u Sarajevu) Književni kritičar koji je dao snažan zamah književnoj kritici i književnosti u II polovini 20. stoljeća. Objavio je desetine knjiga kritika, studija, eseja, izbora, a pisao pripovijetke, romane i poeziju. Obradio je sve krajiške pisce i uveo neku vrstu sistematizacije u krajiškoj književnosti. Poznate su mu knjige Književnost za djecu u Bosni i Hercegovini, studije, Sarajevo, 1976., Glasovi djetinjstva, antologija poezije za djecu, Sarajevo, 1977., Hrvatska književnost za djecu, Zagreb, 1984., Igra i zbilja, ogledi i studije, Sarajevo, 1984. i dr. Prevodio sa slovenačkog i makedonskog jezika ( Ivana Cankara, Elu Peroci, Jožu Javoršeka, Tonu Seliškara, Josipa Vandota, Frana Levstika i dr. Idrizović je u dječijoj književnosti nastojao jasnije odrediti tematsko polje u sklopu semantike mogućih svjetova. Analizirao je teme "dvojnik" i "samoća" kao jezgre tematskog polja i pokazao da značajka teme proizlazi iz sveukupnog semantičkog konteksta književnog svijeta s njenim aktantom. Pratio je pisanje svih dječijih pisaca na prostorima bivše Jugoslavije, a naročito je temeljito istražio dječiju književnost Bosne i Hercegovine. Kad je riječ o književnom stvaralaštvu za djecu u Bosanskoj krajini, prvi je ukazao na ljepotu i snagu književnog djela krajiških pisaca. Osobito je u tom kontekstu značajna studija Pjesnici i pripovjedači (Sarajevo, 1990) u kojoj je osvijetlio književno djelo brojnih krajiških dječjih pisaca, od Branka Ćopića, Ahmeta Hromadžića, Advana Hozića, Stanka Rakite, Nasihe Kapidžić - Hadžić, do Ranka Pavlovića, Ranka Risojevića, Ismeta Bekrića, Muhidina Šarića, Irfana Horozovića, Rize Džafića, i grupe mlađih krajiških pjesnika. Ukazao na njihov značaj, tematske inovacije i poetsku orijentaciju. "Idrizović je svoja istraživanja sistematizirao kao obuhvatan pregled književnosti u Bosni i Hercegovini, a rezultat njegovog praćenja i sakuplja-nja djela namijenjenih djeci je i prva antologija dječje književnosti obja-vljena u Bosni i Hercegovini (Glasovi djetinjstva, Banja Luka, 1977.). Idrizovićeva knjiga Književnost za djecu u Bosni i Hercegovini bogat je repertoar podataka o djelima i autorima, o osobenosti stila i načina pojedi-nih pisaca, o psihologiji djeteta i recepciji dječije književnosti. Muris Idrizović je književnost za djecu u Bosni i Hercegovini predstavio služeći se više panoramskim pregledom, nego antologičarskim vrijednostima i njiho-vim kritičarskim prosuđivanjem. Idrizovićev Pregled će svakako poslužiti kao dragocjen izvor podataka o piscima i djelima i podsticajan instrument za dalja istraživanja književnosti za djecu". 1) Idrizović je postavio temelje za znanstvenu periodizaciju i žanrovsku tipologizaciju književnosti za djecu, ukazao na njene početke i najizraslije predstavnike. Upuštajući se u pustolovinu traganja za umjetničkim u književnom djelu na temelju vlastitog književno-kritičkog iskaza, on je dosljedno iscrtavao trag duhovne autobiografije u suočavanju sa tekstom kojeg je nastojao interpretirati u dijelovima ili cjelini. Ono što je značajno za književnu kritiku Murisa Idrizovića je da je ukazao na pisce još u početnoj fazi njihovog stvaranja, da je utemeljio poetiku igre kao konstitutivnog elementa u dječijoj književnosti i otvorio niz drugih puteva kojima se i danas kreće savremena književna kritika. == '''SIMO CUCIĆ''' == (1910. Novi Sad – 1962. Beograd) Pisac koji je desetljećima pratio književnost za djecu na prostorima bivše Jugoslavije, pa čak, moglo bi se reći, i u evropskim prostorima. Objavio je veliki broj kritika i studija u listovima i časopisima i sabrao ih u knjigu Iz dječije književnosti(1951.). U njoj je ukazao na brojne pisce književnosti za djecu na prostorima bivše Jugoslavije: Branislava Nušića, Jovana Jova-novića Zmaja, Milicu Janković, Ivanu Brlić-Mažuranić, Mato Lovrak, Branko Ćopić, Tone Seliškar i drugi. Pisao je o brojnim dječjim piscima, ukazivao na dobre i loše strane njihovog djela. Pisao je o Banku Ćopiću i ukazao na vrijednost njegovog djela još kad je prije II svjetskog rata počeo da objavljuje svoje prve priče i crtice. Bio je apologet Zmajeve poetike, pa je u te aršine stavljao pisce i po tradicionalnim poetikama mjerio umjetničku vrijednost. Kritike su mu opterećene historicizmom, okrenut tradiciji i standardnim oblicima. == '''VOJA MARJANOVIĆ''' == (1939. Ub - živi u Beogradu) Jedan od najproduktivnijih književnih kritičara u dječijoj poslije-ratnoj književnosti. Objavio je desetak knjiga kritika i studija u kojima je govorio i o značajnim krajiškim piscima. (Ogledi iz savremene književnosti za djecu, Beograd, 1971., Glas autonomnog svijeta, Beograd, 1975., Lice i naličje dječije književnosti, Sarajevo, 1979., Pripovjedačka proza Branka Ćopića, Sarajevo, 1982., Ogledala djetinjstva, Beograd, 1983., Knjiga o Ćopiću, Bihać, 1985., Ćopić ili prisutnost, Sarajevo, 1985. i dr. Tim djelima je na širem prostoru doprinjeo afirmaciji književnog djela Branka Ćopića, Skendera Kulenovića, Ismeta Bekrića i Nasihe Kapidžić - Hadžić. Poznata mu je knjiga ogleda Pjesma kao bajka u kojoj govori o petorici, po njegovom mišljenju, najvećih dječjih pjesnika svoga doba u Bosni i Hercegovini: Branku Ćopiću, Šukriji Pandži, Nasihi Kapidžić - Hadžić i Ismetu Bekriću. Zanimljivo je da je od petorice tih pjesnika, tri su sa prostora Bosanske krajine. == '''NIKOLA KOVAČ''' == ( 1930. Banja Luka - živi u Banja Luci) Književni kritičar koji je napisao nekoliko studija o dječjoj književnosti i njenom značaju u razvoju književnosti uopće. Polazi od evropskih kritičara i unosi u analizu djela za djecu elemente koje ima i književno djelo za odrasle da bi bilo umjetničko djelo. Osobito je zanimljiva njegova studija "Kritika i kritičari o književnosti za djecu u Bosni i Hercegovini". U njoj Kovač polazi od toga da dječija književnost, da bi se razvijala i imala umjetnički nivo, mora imati prateće segmente koji omogućavaju i usmjeravaju njen razvoj, a to je književna kritika i književni kritičari. Osvrćući se na književne kritičare u Bosni i Hercegovini, Kovač konstatira da "Kritika dječje književnosti u Bosni i Hercegovini ima ne samo svoje predstavnike, nego i svoju historiju" Kao što dječija književnost ( koja nije namijenjena samo djeci) čini sastavni dio svake nacionalne književnosti, tako i njena kritika predstavlja jedan vid književne kulture i kulture uopće. Zato nam se teorijsko razma-tranje i vrijednosno određivanje kritike dječje književnosti čini i opravdanim i svrsishodnim. "Za kritičko rasuđivanje djela dječije književnosti vrijede iste norme kao i za druga književna djela - to jest uvažavanje zakona stvaralačkog čina i mjerila vrijednosti sa usmjerenom pažnjom na specifičnost izraza i stila".1) U toj svojoj studiji o kritici i kritičarima u dječjoj književnosti u Bosni i Hercegovini Kovač interpretira književno - kritičarsko stvaralaštvo Huseina Tahmiščića, Branka Stojanovića, Dragoljuba Jeknića, Murisa Idrizovića, Zorice Turjačanin, Rade Prelevića, te knjige Nasihe Kapidžić - Hadžić (Od Zmaja do Viteza, Sarajevo, 1970), Velimira Miloševića( Zlatna knjiga djetinjstva, Sarajevo, 1975.), te književne kritike pjesnika Jakova Jurišića i Sretena Vujkovića. Ukazuje da su za razvoj kritičke misli u Bosni i Hercegovini zaslužni i književni kritičari iz drugih centara bivše Jugoslavije koji su pisali o dječijoj književnosti u B i H. To su Voja Marjanović, Vladimir Milarić, Tode Čolak, Jovan Dunđin i dr. == '''RADE PRELEVIĆ''' == (1936. Mostar - živi u Mostaru) Književni kritičar koji je napisao nekoliko značajnih studija iz oblasti dječije književnosti. Pokušavao je pratiti razvoj dječije književnosti dolaskom austrougarske u Bosnu i Hercegovinu, kad se kod intelektualaca razvija nacionalna svijest o pripadnosti vlastitim nacionalnom korpusu i kad tu svijest počinju ugrađivati u svoje pedagoško-metodičke teze posvećene djeci. Prelević je u svojoj studiji Razvoj svijesti o dječjoj književnosti u B i H ukazao na pojavu nekoliko značajnih krajiških pisaca i njihov utjecaj na dalji razvoj dječje književnosti. Od pisaca starije generacije ukazao je na značaj pojave Branka Ćopića i Skendera Kulenovića za cjelokupnu dječiju književnosti, a od mlađih pisaca je ukazao na književno djelo Ismeta Bekrića, Nasihe Kapidžić Hadžić i Enise Osmančević – Ćurić. Prelević je u svojoj studiji analizirao kritike i kritičare u dječijoj književnost i njihov doprinos afirmaciji knjige za dijete na prostoru Bosne i Hercegovine. Pokušavao naći paralelu između bosanskohercegovačkih i srpskih dječijih pisaca po tematskoj orijentaciji i načinu obrade teme, ali mu je to ideološki dio studije i manje značajan za dječiju književnost uopšte. Značajan doprinos afirmaciji krajiške dječje književnosti dali su pisci antologija, autori izbora i pregleda u kojima se potvrdio značaj pisaca dječije književnosti Bosanske krajine. Poznata je edicija Bošnjačka književnost za djecu u 20 knjiga, u izdanju Bosanske riječi iz Wuppertala, SR Njemačka 1984. godine. Na prostoru Bosanske krajine još je značajno napomenuti Antologiju krajiške poezije Zilhada Ključanina, Antologiju krajiške proze Rize Džafića i Antologiju krajiške epike Rašida Durića. Značajne su i Antologija bošnjačke dječije poezije i Antologija bošnjačke dječije priče Rize Džafića. Pisci dječije književnosti su dobro poznavali psihologiju sela koja se, u posljednjih 50 godina promijenila više nego u posljednjih 500 godina, pa su pisali djela sa tom tematikom. Oni su pomogli da tradicija opstane, da bude stalno prisutna u narodu, da bude rastegnuta u vremenu. Tu osobinu krajiške dječje književnosti uočili su književni kritičari i pratili genealogiju od njenog nastanka do danas. Književna kritika na prostoru Bosanske krajine je uspješno izvršila rekonstru-kciju prethodnog perioda i odredila mjesto književnog stvaralaštva i pisaca u svom vremenu. Tako su afirmirani dječiji pisci za koje književnost do nedavno nije znala: Džemaludin Čaušević, Murat Šuvalić, Fejzulah Čavkić, s početka prošlog stoljeća, te Enes Bešić, Tomo Tomić, Izet Perviz i Hrvoje Jurić - na kraju stoljeća. U književnoj kritici krajiške dječije književnosti prisutne su dvije književnonaučne paradigme: dostignuća prethodnika i dosti-gnuća u književnoj kritici svjetske književnosti. Do pojave savremenih kritičara najčešće su to bile autorsko-sociološke deskripcije sa malo književnoznanstvenog metajezika. Književno djelo je shvaćano kao autonomna kategorija i analiza se usredsređivala na jezičke varijacije, na naglašavanje potrebe didaktičkih segmenata. Njih karakterizira jedna vrsta metodološkog estetskog idealizma u kom su prisutne relacije subjekt /kritičar i objekt/djelo. Književna kritika je uglavnom djelovala u vremenu koje ne poznaje distinkciju između države i civilnog društva, pa su tragali za kategorijama koje su smatrali univerzalnim,povijesnim i nedodirljivim aksiološkim činjenicama u vremenu sužene percepcije marksističkog obzora. Uz sve nedostatke, oni su pratili književnost za djecu Bosa-nske krajine kao metaforu južnoslovenske multikulturalnosti, pratili pisce u njihovom razvoju i svakodnevni susret sa svojom i susjednom tradicijom. Svoj život na ovom prostoru i život pisaca o kojima su pisali, život između kršćanskog i muslimanskog svijeta, oni su objašnjavali kao prednost, kao fenomen interkulturalnosti, kao nove vrijednosti karakteristične za takav tip međuknjiževne zajednice. == '''VII ZAKLJUČAK''' == Krajiška književnost za djecu je bogata, raznovrsna i zanim-ljiva, jer je nastala nastale na geopolitičkom i kultulturnom prostoru između Une, Korane i Gline koji je specifičan i po etničkom sastavu, društveno-ekonomskom razvoju, historiji, kulturi i običajima. Među-nacionalni kontakti kroz stoljeća su potvrdili da je moguća bliskost munara i crkvenih tornjeva, mujezinova zova i crkvenog zvona i da se taj odnos razvijao u simbiozu koju je nametao suživot. Počeci se mogu pratiti od dolaska Austro-Ugarske kad se pokreću listovi i časopisi (Bosanska vila, Bošnjak, Nada, Zora, Behar, Školski vjesnik, Srpska riječ, Otadžbina, Gajret, Razvitak, Biser, a kasnije Narodna uzdanica, Novi Behar u kojima su pisci, uglavnom prosvjetni radnici, objavljivali didaktičke tekstove i afirmisali etičke vrijednosti i nacionalnu tradiciju. Ti počeci su obilježeni jednostavnijim oblicima među kojima se izdvajaju poezija, proza i kratke dramske igre, jednočinke, šaljive priče i anegdote. Pisci nisu imali individualni odnos prema djetinjstvu, nego su ga preuzimali iz narodne tradicije, od susjednih naroda ili iz orijentalne kulture. U djelima pisci, uslovno nazvani prethodnici koriste poetiku tradicionalne didaktičke škole koja vrijednosti djeteta ocjenjuje po njegovoj vjeri, dobroti, poslušnosti i valjanosti, pa njihova djela imaju historijsko-dokumentarnu, a ne i literarnu vrijednost. Značajno za taj period je da su pisci pokazali da osim odraslih postoji još jedna kategorija čitalaca na koje u budu-ćnosti treba računati. Reducirajući ove parafraze do krajnje simpli-fikacije možemo ih svesti na konstataciju da je cilj te književnosti bio dati vremenu smisla, odraslim informacije, a mladima spoznaje. Ovaj period na prostoru Bosanske krajine, pa i Bosne i Hercegovine nije dovoljno istražen, pa se paušalno baratalo nekolicinom autora koji poput dogmi "preuzimani" od prethodnika i bez dubljeg znanstvenog utemeljenja došli do našeg vremena, jer su njihova djela odgovarala dosadašnjim sistemima. Stoga je bilo potrebno izvršiti ne samo temeljitije historijsko-literarno istraživanje nastanka književnosti za djecu, nego i novu valorizaciju, trasirati tematske puteve, utvrditi genealoške, strukturne i kontekstualne vrijednosti. Tematsko markiranje krajiške književnosti može se pratiti od njenih početaka kad su pisci u prvi plan stavljali afirmaciju nacionalnog bića (hrvatskog, srpskog ili bošnjačkog) i stvarali tematski paralelizam u kom se osjećaju modeli susjeda, a opet su se razlikovali zbog specifičnosti tla na kom su djela nastala. Nacionalne teme su prije drugih, a u obradi preteže romantičarski naboj i simbolika, prošlost kao uzor i etike. To su teme o domovini, poštenju, hrabrosti; teme socijalnog i vjerskog karaktera, a nalazimo i pokušaje da se naslika duhovno biće sa emocionalnim prelivima. Teme se mijenjaju u zavisnost od vremena, pa između dva rata, a naročito poslije drugog svjetskog rata pisci napuštaju rodoljubnu i nacionalnu retoriku i stvarnost posmatraju kao oblikotvorni princip u kom se život manife-stuje kao jedan njen segment. Pevladava shvatanje da djelo nije samo didaktička obaveza, nego estetski fenomen, umjetnički doživljaj, način da se izraze emocije i otkriju unutrašnji konflikti, pa nastaju kao rezultat poetskog doživljaja svijeta. Pisci odbacuju teret folklorne tematike, plemena i etničke pripadnosti, napuštaju sužen geografski pogled prethodnika i opšte stavljaju iznad individualnog i nacionalnog uobličavajući ga u literarnu viziju. Prerevedeno na jezik univerzalija tematsko markiranje ima slijedeću shemu: 1. djela obiteljskog sadr-žaja, 2. vjerskog karaktera, 3. rodoljubiva djela sa naglašenim nacio-nalromantizmom, 4. ratno stvaralaštvo, 5. poslijeratna motivika, 6. moderno-urbana djela i 7. tematika postmodernističke literature. Na hijerarhijsoj ljestvici tema na prvom mjestu nije rodoljublje, kako se tvrdilo, niti vjerska tematika, nego tema slobode kazivana na različite načine: od upotrebe leksike skrivenog ili nonsensnog znače-nja, preko ironije i podteksta, do modernih pristupa u kojima se pisci jezikom kao vrhunskim tvoračkim principom suprotstavljaju svemu što je rušilačko i destruktivno. Ona je u fokusu posmatranja i inspira-cija u svakom periodu književnog stvaranja, kulturnog, ekonomskog i nacionalnog razvoja. Nekad je pisci obrađuju samu,a nekad u kontekstu sa drugim temama. Početkom stoljeća je bila vezana sa vjerskom pripadnošću i nacionalnim nabojem, između dva rata soci-jalnim stanjem, u toku rata idealima vezanim za budućnost, a nakon II svjetskog rata tema slobode je ideološka proklamacija kao vrhunski ideal bratstva, sloge i jednakosti. I u posljednjoj deceniji tema slobode je prisutna i kod modernih pisaca koji je vezuju sa spoznajom da je dijete proživjelo strahote rata, pa mu nude misaono složenije teme koje su bile nepojmljive u dosadašnjoj komunikaciji sa djecom. Rat kao pojava suprotna zdravom razumu i ljudskim zakoni-ma, najviše pogađa djecu u čijoj prirodi je vedrina, optimizami vjera u ljude, pa je poslijednji rat u Bosni i Hercegovini imao uticaj i na krajiško djetinjstvo i književnost koja je rezultat takvog odnosa i iz novog ugla slika djetinjstvo u vrijeme poremećenih odnosa i ugrožene egzistencije. Taj i takav rat dao je novi tip literature koja pomjera granice djetinjstva. Pisci se obraćaju djeci kao odraslim, posmatraju ih kao osobe koje su rano shvatile suštinu i života i smrti, pa, polazeći od spoznaje da pišu za "sijedu djecu", kako ih pjesnik naziva, koja su preživjela rat u svim njegovim vidovima, pomjeraju granice literature u pravcu njihovog sazrijevanja. Djela su pisana složenijim leksičko-stilskim sredstvima, prožimaju ih krici ponižavanih, progonjenih i ubijanih. Životna obzorja djece ispunjavaju oblaci dima u kom izga-raju njihovi domovi, a pisci se trude da se u tim oblacima ne uguše teze o potrebi suživota i saradnje. Tvrdnja da se o ratu ne može pisati dok se ne stekne vremenska distanca, odmak od aktuelne stvarnosti, kad je riječ o ovom posljednjem ratu i njegovim piscima nema svoje uporište. Djela više nisu, kao nekad, priprema mladih za život, ona su život sam, u svim njegovim tokovima. Na genealoškoj karti nastanka književnosti za djecu u Bosni i Hercegovini historičari navode različite datume: Muris Idrizović (Luka Milovanov Georgijević, Na knjižicu na novoljetni dar, 1810.) Zorica Turjačanin( književno djelo Petra Kočića, 1906.) Rade Prelević (Mostarski krug pjesnika: Šantić, Dučić, Ćorović, 1900.), Dragoljub Jeknić (Šantić, 1918.). Ni jedan ne spominje pojavu ni Branka Škarice Strahimira (1810-1883) ni Ivana Klarića (1867-1912.) koji su se deset godina prije svih javili i nezaobilazni su u historiografskom fokusu posmatranja. Također je nepoznato da je začetnik didaktičke priče Murat Hajrović (Priče i dosjetke, 1913.), a prve štampane vjerske knjige za djecu Džemaludin Čaušević Dedini menakibi (doživljaji, 1914.) koju je napisao za "muslimansku mladež" i oni predstavlja prvu fazu u njenom razvoju. U drugoj fazi (između dva svjetska rata) pisci su bili izrasliji intelektualci, učitelji ili vjeroučitelji koji pišu djela vjerskog, rodoljubivog ili socijalnog prosedea u nastojanju da pruže tumačenje čovjeka i vremena. Baštinili su naslijeđe pretho-dnika, a od uzora i uticaja na njih je najveći trag ostavio sam život. U trećoj fazi stvaraju pisci poslije II svjetskog rata u čijem djelu je prisutan ispovijedni monolog u estetskom prožimanju spoljašnjih i unutrašnjih sadržaja, a četvrtu fazu čine djela savremenih pisaca koji pišu od 1960. do 1980. godine, u vrijeme totalitarne ideologije. U njoj nalazimo više stvaralačkih puteva: jedni slikaju vrijeme beznađa kad je dokinuta mogućnost individualnog iskaza budući da je ideologija unaprijed dala odgovore na sva moguća pitanja, a drugi s uklapaju u zahtjeve vremena gubeći vlastiti identitet i umjetnički integritet. Petu fazu čine pisci koji su stvarali u poslijednje dvije decenije. Slikaju unutrašnju dramu čovjeka uzrokovanu ratnim stradanjima i grozni-čavo stanje svijesti u historijskim previranjima. Na kraju genealoške karte su savremeni pisci koji otkrivaju vječite istine, svijet baždare epistemološkim paradigmama, a ulazeći u dubinu ljudske psihe nude filozofsko-psihološke sadržaje u kojima se miješaju tradicija i mode-rnizam, proza i stih, žurnalistički i znanstveni pristup i udovoljavaju kanonima modernizma koji vladaju u evropskoj literaturi. Doadašnji historičari i teoretičari književnosti su njeno genealoško stablo pojednostavljivali do banalizacije tvrdeći da ne postoje ni periodi, ni datumi nastanka, ni kontinuiran razvojni, ni etape na njenom razvojom putu. Stoga je bila potrebna nova "genealo-ška karta" na će biti ucrtani novi pisci, književni pravci, teme i faze u njemom razvoju do danas kad je ovaj književnosti postigla visok umjetnički nivo i domet. Kad su u pitanju žanrovi književnost za djecu u Bosanskoj krajini osluškuje vrijeme, prati životne manifestacije i obrte. Stih je najčešće polazište, uzlet u imaginarne prostore i model kazivanja o ljudskim sudbinama. U početku je to stih narodne uspavanke, pa lirske pjesme, balade, romanse i epske pjesme, a kasnije se nameću složeniji oblici kazivanja:od proze do drama različitog umjetničkog intenziteta. Na temelju takve gradacije se kristaliziraju viđenja o dometima književnosti i pokušavaju objasniti tajne njene reanimacije. Na vrhu žanrovske ljestvice je narodna usmena književnost, zatim umjetnička priča pisana na temelju narodne tradicije, poezija, proza i kratke dramske igre. Pisci su bili determinirani vremenom, pa su se rjeđe odlučivali na književne forme polivalentne kompoziciono-jezičke i tematske strukture, kao što je roman. U krajiškoj književnosti za djecu se bilježe četiri ključna žanrovska uticaja: 1. književnosti orijentalnih naroda( na razvoj bajke, basne, šaljive priče, anegdote, epske pjesme, romanse, sevdalinke i balade), 2. Jovana Jovanovića Zmaja (1870 -1930), (na poeziju) 3. uticaj Branka Ćopića (1940 - 1980.)( poezija, pripovijetka, bajka i roman) i 4. uticaj modernog stvaranja i postmo-dernizma (198 -2000)(priča, poezija, roman). Ova sistematizacija je neophodna s obzirom da se zna pod kakvom književnom, nacio-nalnom i ideološko-sistemskom presijom su bili pisci prisiljeni da stvaraju dirigovanu literaturu sa utvrđenim žanrovskim oblicima i obaveznim tematskim varijantama. Stoga period krajiške književnosti za djecu do Ćopića nazivamo faza vjersko-didaktičke literature sa jednostavnijim žanrovima, vrijeme Ćopića je faza umjetničke literature modernog izraza i koncepcije, a vrijeme poslije Ćopića je moderna literatura. Ako bi neki trebalo izdvojiti kao specifikum u krajiškoj knjiže-vnosti za djecu, to bi bio žanr krajiške dječije priče koja ima zakone funkcio-nisanja da bi njen svijet bio koherentan i cjelovit i koja je bila respektabilna kod svih slavenskih naroda. U prvoj fazi je to bila krajiška bajka, a kasnije umjetnička priča koju su njegovali pisci kao karakterističan odnos prema stvarnom svijetu i mogućnost da uđu u srž egzistencijalnih problema. Oslanjajući se na motive i tradicije, pričama su davali vlastito obilježje i pečat svoje stvaralačke ličnosti. Pisci u Bosanskoj krajini su u njegovali i priču iz stvarnog života u kojoj su ostvarivali emotivnu vezu sa djetinjstvom kroz nostalgično prisjećanje. Takav tip priče je utemeljio Skender Kulenović zbirkom Gromovo đule 1975. godine. Poslije njega pisci su slikali dijete u akciji, pokretu, aktera događaja i realizatora vlastitih snova. Pisci su i glavni junaci priča, pa se miješa referencijalnost i autoreferencijalnost teksta. Oni označavaju prekid sa tradicionalnom poetikom i koriste diskurs u kom stavljaju u prvi plan svoj odnos prema pojavi. Krajem stoljeća se javlja postmoderna književnost u brojnim oblicima i žanrovima. Kao gradivno tkivo koristi ne samo sirovi jezik, već i jezik u prerađenom stanju, tj. druge tekstove, gotove i završene jezičke tvorevine. U takvom djelu sadržaj ima formu, pa traži konstitutivne elemente, a tema je jedinica inherentnu tekstu i ostvaruje se čitanjem, tj. konkretizacijom. Žanrovi su pripovijetka, poezija i roman. U fazi nastanka postmoderne pisci su se dovodili u dvostruku opasnost: da budu preozbiljno shvaćeni ili potpuno neshvaćeni. Ili još gore: da ne budu čitani i prezreni od esnafskih kolega čija literatura pripada 19. stoljeću. U takav rizik su se uputili mnogi i trud se isplatio: danas prostoru imamo djela koja predstavljaju nezaobilaznu fazu u istraživanju moderne i postmoderne literature. Mada nisu brojna, ni istražena najavljuju novu fazu krajiške književnosti za djecu koja će se uklopiti u svjetske postmodernističke tokove. Krajiška književnost za djecu danas je, usprkos burnim doga-đajima, pala u umjetničku prazninu i letargiju. Uz djela koja imaju umjetničku vrijednost, pa i neka visoko baždirana, postmodernistički usmjerena, okušavaju se i manje daroviti pisci, diletanti, samouci i oponašatelji koji nemaju osjećaj za slikanje djetinjstva i njegovo pre-nošenje na literarni plan. Oni svode književni svijet na improvizaciju svarnosti i zatvaraju se u uske intelektualne i životne i prostore, pa djela gube temeljne crte univerzalnog i zajedničkog. Ono što nose u svojim imaginarnim svjetovima kazuju maglovito i nejasno i zadrža-vaju se na registrovanju pojava. I na njih treba ukazati, jer čine dvo-struku štetu savremenom čitaocu, književnosti i kulturi uopšte: prvo: što na razne načine svojim djelom koje često graniči sa banalnošću i vulgarnošću, uspijevaju doći do mladih, a drugo, što mladi zaista misle da je to današnja literatura koja im je potrebna i što se na njima odgajaju mlade generacije. I na kraju, između onih vrlo uspješnih modernih pisaca i ovih diletanata je grupa talentiranih pisaca koji se ne mogu snaći u vremenu u kom žive, pa do danas nisu učinili ništa da modernizuju svoje djelo i odvoje se od tradicionalnih koncepcija. Tako na mnoga pitanja ne mogu dati odgovore, a u djelima ima se osjećaju beznadne aporije. Nadati se da je to prolazna faza nakon koje će književnost, podstaknuta modernim tokovima, dobiti potreban zalet i oduševljenje. Književna kritika može biti svakodnevna, novinska, koja približava djelo čitaocu (vezana za novinsku ustanovu) i - znanstvena (vezana za sveučilišnu ustanovu) koja ima cilj da ispita književno djelo sa svrhom da dozna uvjete nastajanja (tvarnost teksta, izvori, psihološka ili historijska geneza i sl.). Njome se bave slučajni saputnici, najčešće prosvjetni (a ne naučni) radnici i daju ton književnom stvaralaštvu na ovom prostoru. Nekad je pišu nekompetentni ljudi tako da, umjesto da objašnjava pojave još ih više zamagljuju. Književna kritika u Bosanskoj krajini ima ozbiljnih kritičara, ali i nepoželjnih improvizatora koji narušavaju formu i fizionomiju njenom profilu. Ona je često pod uticajem institucija koje imaju takav status da kreiraju društveni, ekonomski, kulturni, pa i književni život u jednoj sredini. To su političke ili izdavačke institucije koje su u mogućnosti da materijalno nagrade kritiku koja im je potrebna, ili čak da prenebegavaju stavove ozbiljne književne kritike. To rade pomoću žirija, nagrada, manifestacija, kulturnih rubrika i na druge načine utičući na valorizaciju književnog djela, pa je zbog toga predmet omalovažavanja s jedne strane, a sa druge - predmet ozbiljnog povjerenja i o njoj se sudi. Da bi shvatili i prihvatili književnu kritiku i ovu kakva je danas, i onu koja je nastala u drugom vremenu, potrebno je znati uslove nastanka, a da bi se oni znali mora se podijeliti na dva temeljna toka: tradicionalni i savremeni. Kritkika tradicionalnog tipa se naslanja na tekovine prošlosti, koristi metodologiju prethodnika i na taj način osvjetljava književno djelo i vrijeme, ali ne daje značajniji doprinos njegovoj obuhvatnijoj valorizaciji. Savremena kritika koristi teko-vine evropske i svjetske kritičke misli, ugrađuje ih u osjenu knjiže-vnog djela i nudi prikaz onog što se događa u tekstovima i društvenom iskustvu. Na temelju selektivnosti inicira plodotvorniju stvaralačku klimu, formira kriterije i olakšava dijalog između pisca i čitaoca. Kako je interpretacija unutrašnje odmotavanje djela, dešifriranje zna-kova, približavanje čitaocu njegovog smisla i značenja, simbolike i metaforike savremena književna teorija i kritika imaju šire i dublje značenje u kulturi svakog naroda. Temeljitih i ozbiljnijih istraživanja u krajiškoj (pa i bosansko-hercegovačkoj) književnosti nije bilo. Osim površnih kostatacija koje su istraživači prenosili od svojih prethodnika, niko do sada nije izvršio sistematizaciju, klasicikaciju i umjetničku valozirzaciju djela. Utoliko je značajniji ovaj rad i dragocjeniji podaci do kojih se došlo tokom višedecenijskih istraživanja koje je provodio ovaj autor. VIII LITERATURA A) OPĆA 1. AZAR, POL: Knjige, djeca, odrasli, Zagreb, 1970. 2. BAŠAGIĆ, SAFVET-BEG: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIV/1912.,str.3. 3. BAŠAGIĆ, SAFVET-BEG: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine Sarajevo 1900. 4. BAŠAGIĆ, SAFVET- BEG: Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini, Zagreb, 1931. 5. BIBULJICA, DŽEKO: Likovi koji govore (Nad zbirkom Nedžiba Vučelja "Zulfov kamen", Bužim, 2000.) 6. BISERJE, Antologija muslimanske književnosti(priredio Alija Isaković, Opatija, 1990. 7. BOSANSKOHERCEGOVAČKA KNJIŽEVNA HRESTOMATIJA: Starija književnost I, Sarajevo, 1974. 8. COCO, KEMAL: Pjesme izbjegličke, Bihać, 1999. 9. CRNKOVIĆ, MILAN: Dječja književnost, Zagreb,1971. 10. CRNKOVIĆ, MILAN: Hrvatska dječja književnost do kraja 19. stoljeća, Zagreb, 1978. 11. CRNKOVIĆ, MILAN :Hrvatska dječja književnost do kraja 19. stoljeća Zagreb, 1978. 12. CRNKOVIĆ, MILAN: Sto lica priče, Školska knjiga, Zagreb, 1987. 13. CUCIĆ, SIMA: Ogledi iz književnosti za djecu, Zrenjanin, 1968. 14. ČIČIĆ dr. fra ANTE : Kroz tekije i samostane, Narodno jedinstvo, Sarajevo III-20/1920.(str. 27.) 15. DEČIJA KNJIŽEVNOST – ŠTA JE TO? Grupa autora, Novi Sad, 1970. 16. DIJALOG, Sarajevo, br. 1-2, 1995. 17. DIKLIĆ, TEŽAK, ZALAR: Primjeri iz dječje književnosti, Zagreb, 1996. 18. DIKLIĆ–ZALAR: Čitanka iz dječje književnosti, Zagreb, 1980. 19. DURAKOVIĆ, ENES: Bošnjačka književnost u književnoj kritici, Sarajevo,1998. 20. DŽANKO, MUHIDIN: Strah od teksta, Tešanj, 1998. 21. ENCIKLOPEDIJSKI RJEČNIK PEDAGOGIJE, Zagreb, 1963. 22. GRUPA AUTORA: Dječija književnost naroda i narodnosti BiH, Sarajevo 1990. 23. GRUPA AUTORA: Bosanski duh, Sarajevo, 1994. 24. HROMADŽIĆ, AHMET: Dječiji pisci o sebi, I i II dio, Sarajevo 1969. 25. HUKOVIĆ, MUHAMED: Zbornik alhamijado književnosti, Sarajevo,1997. 26. IDRIZOVIĆ, MURIS: Književnost za djecu u B i H, Sarajevo, 1976. 27. IDRIZOVIĆ, MURIS: Književnost za djecu, Sarajevo 1998., 28. IDRIZOVIĆ, MURIS: Igra i zbilja, Sarajevo, 1984. 29. IDRIZOVIĆ, MURIS - JEKNIĆ, DRAGOLJUB: Književnost za djecu u Jugoslaviji, Sarajevo, 1989. 30. MARJANOVIĆ,VOJA: Dječija književnost u književnoj kritici,Beograd,1982. 31. MARKOVIĆ, Ž. SLOBODAN: Zapisi o književnosti za djecu,Beograd,1978. 32. MONOGRAFIJA: Skender Kulenović 1910. - 1986. Sarajevo, 1986. 33. MULAHALILOVIĆ, AHMET: Književnici muslimani u našim srednjim školama, Gajret, Sarajevo, februar 1941., (str. 43-46) 34. MULIĆ, HAMDIJA: Vjesnici naprednijeg života, Narodna uzdanica, Sarajevo 1943. (str.102-108) 35. PELEŠ, GAJO: Tumačenje romana, Zagreb, 1999. 36. PRAŽIĆ, MILAN: Igra kao sloboda, Novi Sad,1971. 37. PRELEVIĆ, RADE: Poetika dječije književnosti, Mostar 1979. 38. REBAC, HASAN: Počeci književnosti naših muslimana, Sarajevo, 1925. (str. 46-47) 39. RIZVIĆ, MUHSIN: Panorama bošnjačke književnosti, Sarajevo 1994. 40. RIZVIĆ, MUHSIN: Bosansko-muslimanska književnost u doba preporoda Sarajevo 1990. 41. SAMARDŽIĆ, GORAN: Izabrane pjesme ( u Hazim Akmadžić: Izabrane pjesme"), Bihać, 1999. 42. SOLAR, MILIVOJ: Ideja i priča, Zagreb, 1980. 43. SOLAR, MILIVOJ: Pitanja poetike, Zagreb, 1980. 44. SOLAR, MILIVOJ: Teorija književnosti, Zagreb, 1999. 45. SOLAR, MILIVOJ: Laka i teška književnost, Zagreb, 1995. 46. SOLAR, MILIVOJ: Granice znanosti o književnosti, Zagreb 2000. 47. SPAHO, FEHIM: Stariji muslimanski pisci, Glasnik IZ, VI/1938. (str. 351) 48. ŠIJAN, DANE: Savremeni dječiji pisci Jugoslavije, Zagreb, 1975. 49. ŠKALJIĆ, ABDULAH :Turcizmi u strpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1965. 50. ŠKREB, ZDENKO - STAMAĆ, ANTE : Uvod u književnost, Zagreb, 1998. 51. ŠUVALIĆ , MURAT: Izabrana djela, Bihać, 1998. 52. TAHMIŠČIĆ, HUSEIN: Biti na putu, Novi Sad 1971. 53. TAHMIŠČIĆ, HUSEIN: Ponovo osvojen grad, Sarajevo,1961. 54. TALIĆ, AMIR: Vilini konji, (predgovor Stevan Tontić), Sanski Most, 1981. 55. TALIĆ, AMIR: Zulfov kamen ( u knjizi NEDŽIB VUČELJ "Zulfov kamen", Bužim 1999.) 56. TEŽAK DUBRAVKA: Hrvatska poratna dječja priča, Zagreb, 1991. 57. TRIFKOVIĆ RISTO: Suvremena književnost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1968. 58. VARADIN, TVRTKO: Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925., Sarajevo, 1925. 59. VUČKOVIĆ, RADOVAN: Bosanskohercegovačka proza, Sarajevo, 1989. 60. VELEK-VOREN: Teorija književnosti, Beograd, 1974. 61. VIDAN, IVO: Nepouzdani pripovjedač, Zagreb 1970. 62. ZALAR, IVO: Dječji roman u hrvatskoj književnosti, Zagreb,1983. 63. ZALAR, IVO: Suvremena hrvatska dječja poezija, Zagreb, 1979. 64. ŽMEGAČ, VIKTOR: Književnost i zbilja, Zagreb, 1982. B) POSEBNA 65. ANTOLOGIJA KRAJIŠKE PROZE (Priredio Rizo Džafić), Bihać, 1997. 66. ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE POEZIJE ZA DJECU 20. VIJEKA (priredio R. Džafić), Wuppertal, SR Nj, 1998. 67. ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE PRIČE ZA DJECU 20. VIJEKA (priredio R. Džafić), Wuppertal, SR Nj, 2000. 68. ANTOLOGIJA BOŠNJAČKE PRIPOVIJETKE 20. VIJEKA(priredio Enes Duraković) Sarajevo, 1995. 69. BALIĆ, SMAIL: Kultura Bošnjaka, Muslimanska komponenta, Beč, 1973. 70. BAŠESKIJA, MULA MUSTAFA: Ljetopis (1746 - 1804), Sarajevo, 1968. 71. BEKRIĆ ISMET: Toplo i snažno ( o književnom djelu Ahmeta Hromadžića, Glas, Banja Luka, br. VII 1982, (str. 14) 72. CRNKOVIĆ, MILAN: Prozna dječja djela hrvatskih pisaca objavljena prvi put 1979., Djetinjstvo, VI, br. 4. 1980., (str. 34-42) 73. CVITAN, DALIBOR, Čuđenje i nostalgija (Pogovor knjizi Jedna ptica pjeva u pustinji Marije Barbarić Fanuko, Zagreb, 1963. 74. ČAUŠEVIĆ DŽEMALIDIN: Dedini menakibi ( doživljaji ), Sarajevo, 1914. 75. ĆOROVIĆ, VLADIMIR: Mehmed -beg Kapetanović, Sarajevo, 1911. 76. DESPOT, MILOJKA: Metodički pristup književnom djelu Branka Ćopića, Sarajevo, 1973. 77. DJEČIJA KNJIŽEVNOST NARODA I NARODNOSTI BiH, Sarajevo, 1990. 78. DŽAFIĆ, RIZO: Bosanski duh (NAŠA ŠKOLA, Sarajevo br.6. (str. 95-99) 79. DŽAFIĆ, RIZO: Irfan Horozović:Vauvan,Doboj,1987. br. 13,(str. 152-153) 80. DŽANKO, MUHIDN: Književno djelo Ahmeta Hromadžića, Sarajevo, 1990. 81. DŽANKO, MUHIDIN: Fikcija i stvarnost (I. Horozović, Vauvan, Život, Sarajevo, 1986. br.8.,(str.120 - 126) 82. ĐORĐEVIĆ, TIHOMIR: Kaim Babino turbe, Narodni život, br.1032(str.88.) 83. GRUPA AUTORA: Metodički pristup književno umjetničkom tekstu, Sarajevo 1973. 84. HADŽIOSMANOVIĆ, LAMIJA: Alhamijado književnost, Poezija Bošnjaka na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1995. 85. IBRAHIMOVIĆ, NEDŽAD: Čitalac na raskršću ( Uvod u Midhata Begića) Tešanj, 2001. 86. IDRIZOVIĆ, MURIS, Snaga poetskog izraza (Branko Ćopić), Književnost za djecu, Sarajevo, 1999. 87. IDRIZOVIĆ, MURIS, Jovo Kurtović, Književnost za djecu u Jugoslaviji, Sarajevo, 1990. 88. IDRIZOVIĆ, MURIS, Igra i zbilja (studije o Dječijoj književnosti, Sarajevo, 1989.) 89. IDRIZOVIĆ, MURIS, Psihološki portreti i slike mladosti( studija o djelu Isaka Samokovlije, Sarajevo1984.(str.39-43) 90. IZBOR IZ SVJETSKE POEZIJE I PROZE ZA DJECU, Sarajevo, 1988. (Predgovor: T. Kulenović) 91. KAJAN, IBRAHOM: Pod beharom moje janje spava (Antologijska čitanka bošnjačke dječije poezije),Zagreb, 1999. 92. KUJUNDŽIĆ, ENES: Bio-bibliografija Bošnjaka(do Bašagića) Bosanski jezik br.2. Tuzla,1998. (str. 7-16.) 93. KUJUNDŽIĆ, ENES, Ženidba Smailagić Mehe, Sarajevo, 1998. 94. LAGUMDŽIJA, RAZIJA: Likovi djece u književnim djelima bosansko- hercegovačkih pisaca (Umjetnost i dijete, 1981. br.75. (str.26-33) 95. LUKIĆ DRAGAN: Koko i Melita, Djetinjstvo br. L. 1968.(str.21.-24.) 96. MARKOVIĆ, Ž. SLOBODAN: Želje i stvarnost u djelima za djecu B. Ćopića (Zapisi o književnosti za djecu), Sarajevo, 1971. 97. MEMIJA, EMINA, Svevremeni govor narodnog duha ( studija o Mula Mustafi Bašeskiji, Sarajevo, 1996. ) 98. MILOŠEVIĆ, VELIMIR: Zlatna knjiga djetinjstva, Sarajevo, 1975. 99. NARODNE PRIPOVIJETKE BOSNE I SANDŽAKA, Tuzla, 1993. 100. NARODNI HUMOR I MUDROST MUSLIMANA, Zagreb, 1972. 101. NASRUDIN I BOŠNJACI, Zagreb, 1994. 102. NAŠA ŠKOLA: Časopis za teoriju i praksu osnovnog obrazovanja i vaspitanja , Sarajevo , br. 1.2, 1983. (str.62-72) 103. OBLAK, DANKO,Realizam za djecu,Republika,XIX br.1o.,1958.(str.27-34) 104. RAZLIKA/DIFERANCE, Časopis za kritiku i umjetnost kritike, Tuzla, 2001. 105. ROSANDIĆ, DRAGUTIN, Narodna književnost u osnovnoj školi, Metodički pristup književnoumjetničkom tekstu, Sarajevo, 1974. 106. RISOJEVIĆ, RANKO, Nenad Radanović, pjesnik djetinjstva, Putevi, Banja Luka, 1974. br. X, (str.131-139). 107. RIZVIĆ, MUHSIN, Književno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine, Sarajevo, 1973. 108. RIZVIĆ, MUHSIN:Bosanskohercegovačke književne studije,Sarajevo, 1980. 109. RIZVIĆ, MUHSIN, Hamdija Mulić u svjetlu svoga doba,Bosnskomusliman- ska književnost u doba Preporoda 1887-1918. Sarajevo,1990. 110. ROSANDIĆ, DRAGUTIN, Suvremena metodika nastave hrvatskog ili srpskog jezika, br. 2., Zagreb, 1976. (str.184-188.) 111. SAVREMENA KNJIŽEVNOST NARODA I NARODNOSTI BiH U 50 KNJIGA, Sarajevo, 1985. 112. SKOK, JOŽA, Sunčeva livada djetinjstva, Zagreb, 1979, 113. TARTIŠ, MILAN, Fantazija koja nema međa, Umjetnost i dijete, Zagreb, 1987. br. 13. (str.89-99.) 114. TEŽAK, STJEPKO: Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Zagreb 1971. 115.TURJAČANIN, ZORICA:Metodički pristup romanu za djecu,Sarajevo,1979. 116. VELEDAR, NAZIF: Bosna i znameniti Bošnjaci, Bihać, 1977. 114. VUČKOVIĆ, RADOVAN, Bosanskohercegovačka proza, Banja Luka, 1982. br. 9. (str. 36. – 39.) 117. VUČKOVIĆ, RADOVAN, Književno djelo Rize Džafića (Predgovor knjizi Brodolom) , Tuzla, 1982. 118. VUČKOVIĆ, RADOVAN, Bosanskohercegovačka proza, Banja Luka, 1986. br. 9. (str. 18 – 24.) == '''IX BIOGRAFSKO-BIBLIOGRAFSKI PODACI O KRAJIŠKIM DJEČJIM PISCIMA''' == == '''BEKRIĆ, ISMET''' == (26.5.1943. Banja Luka - živi u Sloveniji) == BIOGRAFIJA: == Rođen je u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i do 1993. radio kao novinar u kulturnoj rubrici banjalučkog lista "Glas", zatim kao urednik lista i Izda-vačke djelatnosti, te urednik edicije Savremena književnost. Bekrić piše poeziju za djecu i odrasle i igrokaze za djecu i u toj oblasti je postigao visok umjetnički nivo. Jedan je od najistaknutijih dječijih pje-snika na prostorima Bosne i Hercegovine i predvodi novu generaciju pje-snika koja je počela pisati novim poetskim izrazom. Djela su mu prevođena na desetak jezika i u inozemstvu doživjela više izdanja. U školskim lektirama je brojnih zemalja. Za književni rad dobio je skoro sve nagrade i priznanja u bivšoj Jugoslaviji. Među njima se izdvajaju nagrada grada Banjaluka "Veselin Masleša" (1970), Nagrada za najbolju knjigu za djecu u BiH (1980.), Nagrada Zmajevih dječjih igara (1989.) i dr. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi u Sloveniji. == BIBLIOGRAFIJA: == Jutro tate Mrguda, poezija, Sarajevo, 1968. Kape uvis, poezija, Banja Luka, 1971. Klupa kraj prozora, poezija, Banja Luka, 1974. Otac s kišobranom, poezija, Banja Luka, 1975. Noć kad su neboderi šetali, igrokazi, Sarajevo, 1976. Šetnja nebodera, radio igra za djecu, Sarajevo, 1978. Radnička četvrt, poezija, Banja Luka, 1980. Četiri revera, poezija, Banja Luka, 1980. Ne žuri tata, ne žuri mama, poezija, Banja Luka, 1980. Izabrane pjesme, poezija, Sarajevo, 1981. Skriveno oko, poezija, Ljubljana, 1984. Hrabra zraka, poezija, Ljubljana, 1985. Očev kaput, poezija, Sarajevo, 1999., Cipele starijeg brata, poezija, Ljubljana, 2000. i dr. O ISMETU BEKRIĆU SU PISALI: Alija Dubočanin, Rizo Džafić, Muris Idrizović, Dragoljub Jeknić, Ibrahim Kajan, Šimo Ešić, Ivica Vanja Rorić, Risto Trifković, Branko Stojanović, Josip Osti, Željko Ivanković, Hazim Akmadžić, Ranko Pavlović, Ranko Risojević, Zorica Turjačanin, Nasiha Kapidžić - Hadžić, Husein Tahmiščić, Dragoljub Jeknić i dr. '''BERAN, JAN''' (29. 3. 1927. Banja Luka -10. 11. 1990. u Sarajevu) == BIOGRAFIJA: == Pripovjedač,dramski pisac, scenarist, filmski režiser, prevodilac, pisac za djecu - jedan od najsvestranijih ličnosti u kulturu na prostoru Bosanske krajine. Osnovnu i srednju školu završio u Banjoj Luci. Poslije II svjetskog rata završava kinematografski kurs, a zatim je specijalizirao režiju u Čehoslovačkoj, Poljskoj, Njemačkoj, Italiji i SAD. Jedan od pionira bosanskohe-hercegovačke kinematografije. Učestvovao u osnivanju TV Sarajevo, (danas TV Bosne i Hercegovine) i bio jedan od prvih redatelja, snimatelja i scenari-sta. Kasnije je radio kao savjetnik u Kulturno - umjetničkom programu TV Sarajevo. Jan Beran prevodi sa češkog i slovačkog jezika. Za svoju djelatnost dobio više priznanja i nagrada-Dvadeset-sedmo-julsku nagradu, Zlatnu arenu na Pulskom festivalu za film Unom rijekom. Nosilac i brojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja. == BIOGRAFIJA: == Sanovnik zavičajnih predjela, putopisi, Sarajevo, 1982. Zapis o Hrabrenu, drama, Sarajevo, 1970. Grom i kakao, radio drama za djecu, Sarajevo, 1965. Priče jednog pjegavog dječaka, radio drama za djecu, Sarajevo, 1967. Čovjek - buna, TV drama, Sarajevo, 1970. Rječnik filmske umjetnosti, Sarajevo, 1972. Bašeskija, dramski ljetopis, drama, Sarajevo, 1973. Krletka u srcu ptice, radio drama, Sarajevo, 1973. Lagarija podrugačica, radio drama, Sarajevo, 1973. Čovjek buna, televizijska drama, Sarajevo, 1973 Mustafa fenjerdžija, radio drama, Sarajevo, 1974. Hodeći, drama, Sarajevo, 1975. Graditelj, radio drama, Sarajevo, 1976. Ljetopis srca i uma, radio drama, Sarajevo, 1977. Udribriga Veselica, drama za djecu, Sarajevo, 1977. Šaljivdžija, radio drama, Sarajevo, 1977. Abdurahman, rob milostivog, radio drama, Sarajevo, 1978. Bife Titanik (televizijska adaptacija priče i Andrića), Sarajevo, 1979. Priča o kmetu Simanu ( TV adaptacija priče I.Andrića),Sarajevo, 1979. Na boku (TV adaptacija priče M. Marković), Sarajevo, 1980. Ratni hljebovi (TV adaptacuija priče I. Samokovlije), Sarajevo, 1981. Veselin Masleša, (TV drama (zajedno sa A. Sidranom), Sarajevo, 1981. Priče iz Tašlihana, kratka proza, Sarajevo, 1983. Ulica djetinjstva, roman za mlade, Sarajevo, 1984. Hrabren, roman, Sarajevo, 1985. O BERANU SU PISALI: Risto Trifković, Nenad Radanović, Ismet Bekrić, Ante Ćosić, Abdulah Sidran, Kasim Begić, Muris Idrizović, Drago-ljub Jeknić, Ranko Pavlović, Dragan Kecman, Ranko Risojević i dr. == '''BILBIJA, JELENA''' == ( 11.6.1902. Crni Lug, Bosansko Grahovo -1964. Beograd) BIOGRAFIJA: Rođena u selu kod Grahova i rano su joj roditelji odselili u Beograd gdje je završila osnovnu i Učiteljsku školu. I nedostatku adekvatne dječije literature, poput Ivane Brlić Mažuranić, Jelena Bilbija piše priče i pjesme za mladež sa ciljem da ih obrazuje i odgaja. Svoja je djela koristila u realizaciji nastave sa đacima. Umrla je u Beogradu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Priče za djecu, proza, Beograd, 1932. Priče o selu i gradu, proza, Beograd, 1934. Bakina prasad, proza, Beograd, 1946. Briki i druge priče, proza, Beograd, 1947. Jesenji putnici, proza, Beograd, 1961. == '''O JELENI BILBIJI SU PISALI:''' == Miloš Bandić, Slobodan Ž. Marković, Voja Marjanović, Zorica Turjačanin, Rizo Džafić, Ranko Risojević i dr. == '''BOJOVIĆ, JOVAN - JOCO''' == ( 6. 2. 1934. Prnjavor - živi u Banjaluci ) == '''BIOGRAFIJA:''' == Bojović je rođen u Prnjavoru gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je završio u Banjaluci i radio kao bankovni stručnjak. Pisao je poeziju za djecu i odrasle. Pjesme mu zastupljene u krajiškoj pjesničkoj kronici "Poezija dvadesetpetorice", 1971. i prevođene na nekoliko jezika. Za poeziju je nagrađivan. Nekoliko njegovih pjesama je uglazbio Vlado Milošević za filharmoniju i bariton. Živi u Banjaluci. BIBLIOGRAFIJA: Dajak Pantokratora, poezija, Banja Luka, 1970. Poslije gozbe, poezija, Banja Luka, 1971. Ulaz u labirint, poetska proza, Banja Luka, 1980. Između trave i rijeke, proza, Banja Luka, 1985. O BOJOVIĆU SU PISALI: Ranko Risojević, Nenad Radanović, Ismet Bekrić, Ranko Preradović, Miloš Aprilski, Dragan Kecman, Risto Trifković, Branko Stojanović, Ranko Sladojević i dr. == '''COCO, KEMAL''' == ( 16. 6. 1938. Banja Luka - živi u Bihaću) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Banjoj Luci, a školovao se u rodnom gradu i Sarajevu. Po zanimanju je novinar. Radio je u brojnim listovima (Politika ekspres) i sura-đivao u časopisima, dječijoj i omladinskoj štampi. Živi u Bihaću i Coco piše poeziju. Za književni rad je više puta nagrađivan. Dobitnik je nagrade grada Banja Luke "Veselin Masleša", 1981. godine. Pjesme su mu prevedene na turski, albanski, slovenački, makedonski i bugarski jezik. Zastupljen u antologijama, izborima i đačkim čitankama. Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Valovi na Uni, poezija, Banja Luka, 1963. Crni okvir, poezija, Banja Luka, 1971. Čestitka za mamu, poezija, Banja Luka, 1977. Da mi je znati, poezija, Banja Luka, 1980. Bosni u pohode, poezija, Banja Luka, 1981. Krivonogi, poezija, Karlovac, 1983. Pjesme izbjegličke, poezija, USN-e Bihać, 1999. Smotanko, poezija, Bobare, 2001. Ničiji pjesnik, poezija, Bihać, 2001. Zvijezde i svici, poezija, Sarajevo, 2001. O COCI SU PISALI: Ranko Risojević, Zorica Turjačanin, Ranko Pavlović, Stanko Rakita, Rizo Džafić, Husein Dervišević, Ismet Bekrić, Midhat Kaliman, Emin Huskić, Vildana Pečenković i dr. == '''ČAUŠEVIĆ, MEHMED-DŽEMALUDIN''' == ( 28. 12. 1870. Arapuša kod Bos. Krupe - 28. 3. 1938. u Sarajevu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Književna krajina je imala velike ljude koji su ostavili dubok trag u svom vremenu. Među njima je i Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca u I polovini 20. stoljeća. Rođen je u Arapuši kod Bosanske Krupe. Otac mu je bio učeni Ali efendija, omiljen među Krajišnicima koji su ga zvali Alihodža. Alihodža je sinu bio prvi učitelj. Nakon završenog mekteba i osnovne škole Čaušević se upisuje u čuvenu bihaćku Medresu. U 17. godini (1887.) odlazi u Carigrad na školovanje gdje će ostati do 1903. godine, do završetka Pravnog fakulteta. U Carigradu je poznate muallime iznenadio bistrinom i slobodoumno-šću. U vrijeme ramazana putovao je po Anadoliji i Makedoniji, bio veoma cijenjen, a njegove vazove su poredili sa Ciceronovim besjedama. Vraća se u Sarajevo 1903. i imenovan za nastavnika arapskog jezika na Velikoj saraje-vskoj gimnaziji. 1905. postavljen za člana Uleme medžlisa, tijela koje je do tada životarilo odvojeno od naroda. Radi na podizanju njegovog ugleda i uloge u muslimanskom svijetu, putuje i proučava vjerski život muslimana u BiH. Zabrinjavala ga je neukost i konzervativizam, učmalost i uskogrudnost koje se mogu liječiti samo prosvjećivanjem. Da bi se to postiglo, trebalo je imati udžbenike koji bi zamijenili one na turskom i arapskom jeziku. Bio je to početak reformatorskog djelovanja na kome će ostati do kraja života. 1913. Zemaljska vlada ga imenuje za reis-ull-ulemu Bosne i Hercego-vine. To je bilo vrijeme I sv. rata, izuzetno teško za muslimane i složeno za reis-ull-ulemu. Formiranjem kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. odno-sno Kraljevine Jugoslavije, nastalo je vrijeme revanšizma, nacionalne netole-rancije i mržnje, otvorenog progona i genocida muslimana. Čaušević se svim sredstvima borio za ravnopravnost islama sa drugim vjerama, jednakost sa pripadnicima drugih konfesija i za vjersku autonomiju. Umro u Sarajevu 28. 3. 1938. godine, a pokopan u haremu Begove džamije, uz ostale velikane muslimanskog naroda. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Vazovi i nasihate, pedagoški članci, Sarajevo 1906. Prvi i drugi Ilmihal, udžbenik za osnovce, Sarajevo 1910. Tevdžid, prijevod, Sarajevo 1912. Tarihi islam, publicistički tekstovi, Sarajevo 1914. Dedini menakibi (doživljaji), priče za djecu, Sarajevo 1914. Kuran (prevod sa Muhamed ef. Pandžom, Sarajevo 1937. O ČAUŠEVIĆU SU PISALI: Muhsin Rizvić, Rizo Džafić, Alija Name-tak, Sadik Šehić, Fehim Nametak, Enes Duraković, Amir Brka, Mustafa Ćeman, Husein Šehić, Fehim Nametak, Muris Idrizović i dr. == '''ČAVKIĆ,FEJZULAH ''' == (2.11. 1879. Bihać -12.3.1938. Sarajevo == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bihaću gdje je završio osnovnu školu i medresu. Školovanje je nastavio u Sarajevu gdje je proveo čitav život radeći u raznim službama Islamske zajednice. Pisao je prozu i to uglavnom didaktičkog karaktera sa snažno nagla-šenim nostalgičnim tonovima. U djelima u prvom planu je bio zavičaj. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Derija, priče, Sarajevo 1914. == '''O ČAVKIĆU SU PISALI''' == : Rizo Džafić, Enes Kujundžić, Dženana Butu-rović, Alija Nametak, Muris Idrizović, Fehim Nametak i dr. == '''ĆOPIĆ, BRANKO''' == 1915. Hašani kod Bosanske Krupe - 1984 Beograd) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Hašanima kod Bosanske Krupe 1915. godine gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju pohađao u Bihaću, a Filološki fakultet u Beogra-du. Kao đak se počeo baviti književnim radom. Prvu priču - kratak prozni sastav, objavio je 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. Objavio je u pojedinačnim izdanjima više od stotinu knjiga. Sabrana djela su štampana dva puta, prvi put u dvanaest, a drugi put u četrnaest knjiga. O svojoj inspiraciji Ćopić je rekao: - Za svakog pisac od presudnog je značaja djetinjstvo i zavičaj u kome ga je proveo. Tu se nalaze osnovna, neiscrpna i najčistija vrela njego-vih inspiracija. To je pisac dobio glavna saznanja o životu, ljudima i prirodi i nevina, neponovljiva snaga i draž tih doživljaja ne daju se ničim izbrisati iz duše mladog čovjeka. Branko Ćopić je bio član SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) i ANUBiH (Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine). Umro 1984. godine u Beogradu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Priče ispod zmajevih krila, priče, Beograd 1939. Ognjeno rađanje domovine, poezija , Sarajevo, 1944. Družina junaka, priče, Beograd, 1945. Bojna lira pionira, poezija, Sarajevo, 1945. Ratnikovo proljeće, poezija, Sarajevo, 1947. Sunčana republika, poezija, Sarajevo, 1948. Rudar i mjesec, poezija, Sarajevo, 1948. Doživljaji mačka Toše, poezija, Sarajevo, 1954. U carstvu leptirova i medvjeda, priče, Beograd,1956. Doživljaji Nikoletine Bursaća, priče, Sarajevo, 1956. Orlovi rano lete, roman, Beograd, 1956. Lalaj Bao, Čarobna šuma, poezija, Sarajevo, 1957. Ježeva kuća, poezija, Sarajevo, 1957. Partizanske tužne bajke, priče, Beograd, 1958. Priče zanesenog dječaka, priče, Beograd, 1960. Djeda Trišin mlin, poezija, Beograd, 1960. Slavno vojevanje, roman, Beograd, 1961. Bitka u Zlatnoj dolini, roman, Beograd, 1963. Vratolomne priče, Sarajevo, 1970. Noge na klancu, glava na vrancu, priče, Sarajevo, 1971. Lijan vodi karavane, pripovijetke, Sarajevo, 1981. [['''O ĆOPIĆU SU PISALI''']]: Muharem Pervić, Bogdan Popović, Milan Crnković, Muris Idrizović, Velibor Gligorić, Borislav Mihajlović, Muhsin Rizvić, Radovan Vučković, Radomir Konstantinović, Slobodan Blagojević, Nenad Radanović, Juraj Martinović, Dragoljub Jeknić, Rizo Ramić, Zorica Turjačanin, Risto Trifković, Skener Kulenović, Ahmet Hromadžić, i dr. == '''ĆOSIĆ, ANTE''' == (21. 8. 1928. Banja Luka - živi u Banja Luci) == BIOGRAFIJA: == Pjesnik, pripovjedač, dramski pisac i književni kritičar piše i za djecu i za odrasle. Rođen u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i magistrirao sa temom Tematski krugovi Cesarićeve lirike. Objavljuje književnu, kazališnu i filmsku kritiku, kao i humoreske i literarne reportaže. Za djela dobio niz značajnih nagrada i priznanja. Prevodi sa italijanskog. Dugo vremena radio kao srednjoškolski profesor u Banjoj Luci gdje i danas živi kao umirovljenik. BIBLIOGRAFIJA: Lirski mozaik, poezija, Banja Luka, 1955. Šumski razbojnik, poezija, Sarajevo, 1957. Nečujne oluje, poezija, Banja Luka, 1961. Ljubav, auto i meko srce, poezija, Sarajevo, 1961. Mjesečar, poezija, Banja Luka, 1966. Crveni kaputić, poezija, Sarajevo, 1969. Kraja nema, poezija, Banja Luka, 1971. Putovanje Ali Kirije, priče, Sarajevo, 1954 Brak nije isključen, drama, Banja Luka, 1962. Vrtić ljubav, epigrami, Banja Luka, 1962. O ĆOSIĆU SU PISALI: Zilhad Ključanin, Rizo Džafić, Ismet Bekrić, Ranko Risojević, Ranko Pavlović, Zorica Turjačanin, Muris Idrizović i dr. == '''ĆURIĆ - OSMANČEVIĆ ENISA''' == (16.5.1945. Banja Luka - živi u Banjoj Luci) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođena u Banjoj Luci gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i Višu pedagošku školu. Piše isključivo za djecu, a istakla se i kao vrsni pedagog. Uvrštena je u brojne izbore i antologije, u đačke čitanke i školske lektire. Za poeziju je nagrađivana kao jedan od najperspektivnijih pjesnika savremene bosanskohercegovačke poezije. Djela prevođena na više jezika (engleski, njemački, slovenački, makedonski, turski i dr.). Živi u Banjoj Luci i radi kao prosvjetni radnik. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Pramčiok, poezija, Sarajevo, 1971. Klempav oblak, poezija, Banja Luka, 1980. Svjetlac u koprivama, poezija, Banja Luka 1985. Pedalj vedrine, poezija, Wuppwrtal, Sr Njemačka, 1993. O ENISI OSMANČEVIĆ – ĆURIĆ SU PISALI: Muris Idrizović, Rizo Džafić, Ismet Bekrić, Šimo Ešić, Ibrahim Kajan, Ranko Pavlović, Amir Brka, Ranko Risojević, Željko Ivanković, Dragoljub Jeknić, Risto Trifković, Husein Dervišević, Alija Dubočanin, Šimo Ešić, Risto Trifković i dr. == '''DERVIŠEVIĆ, HUSEIN''' == ( 28. 12. 1948. Bihać - živi u Bihaću) == '''BIOGRAFIJA:''' == Husein Dervišević je rođen u Bihaću. Školovanje je prekinuo u biha-ćkoj gimnaziji i rano se počeo baviti književnim radom. Surađuje u mnogim listovima i časopisima, više puta je nagrađivan književnim i društvenim nagradama. 1984. godine "Prodavac osmijeha" je na književnoj manifestaciji "Pjesnička drugovanja" proglašena knjigom godine. Pjesme mu prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Povremeno piše i dramske tekstove. Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi u Bihaću. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Praznik, pjesme Sarajevo, 1969. Nigdina, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1973. Kad me uzme luda rima, pjesme Svjetlost, Sarajevo, 1978. Napasne basne, pjesme za djecu Svjetlost, Sarajevo, 1979. Medvjed ima dječje srce ,pjesme za djecu, Sarajevo, 1980. Verlen u autobusu GSP, pjesme, Beograd, 1981. Prodavac osmijeha, roman za djecu Bihać, 1983. Grob - mladoženja i druge priče, pripovijetke, Beograd. 1984. Trojanska jabuka, pjesme Banja Luka, 1986. Demonska plavet, pjesme, Bihać, 1988. Šuti i plivaj, kratke priče, Sarajevo, 1990. Nezgodne zgode Malca i Bleska, Bihać, 1998. Ulicom Bišća, publicistički tekstovi Delta, Bihać, 1999. Samo jednom se ljubi, proza, Delta, Bihać, 1999. Napasne i druge basne, pjesme za djecu, Bihać, 1999. Zebra u gradu nije životinja, pjesme, Bihać, 2001. '''O DERVIŠEVIĆU SU PISALI:''' Muris Idrizović, Rizo Džafić, Senudin Jašarević, Dragorad Dragičević, Alija Dubočanin, Juraj Marek, Rade Prele-vić, Hazim Akmadžić, Hasan Tijanović, Tomislav Dretar, Dragoljub Jeknić, Ranko Risojević, Mirsad Bećirbašić, Željko Grahovac i dr. == '''DŽAFIĆ, RIZO''' == 2.9.1945. Bosanska Krupa - živi u Bihaću) == BIOGRAFIJA: == Pjesnik, pripovjedač i književni kritičar, rođen je u Bosanskoj Krupi. U rodnom mjestu završio osnovnu školu i gimnaziju, a Filološki fakultet (Grupa: Jugoslavenska i svjetska književnost) u Beogradu. Radio kao profe-sor u Bosanskoj Krupi, a od 1982. do 1986. u SR Njemačkoj, u dopunskim školama (Keln, Freiburg, Stutgart). Poslijediplomski studij književnosti upisao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998., a završio 2000. godine. Magistarsku radnju pod nazivom Razvitak dječije književnosti u Bosni i Hercegovini obranio 27. oktobra 2000. i stekao akademski stupanj magistra humanističkih znanosti, znan-stveno polje: znanost o književnosti. Piše poeziju, prozu, književnu kritiku, esejistiku i pedagoške tekstove i objavljuje u književnim, prosvjetnim, stru-čnim i pedagoškim časopisima. Za poeziju i prozu nagrađivan na knjiže-vnim konkursima, a za doprinos u odgoju i obrazovanju 1987. dobio je nagradu HASAN KIKIĆ, najvišu nagradu u BiH za prosvjetne radnike. Djela mu prevođena na njemački, engleski, turski, albanski, makedonski i slovenski jezik. Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Radi kao profesor književnosti na Pedagoškom fakultetu u Bihaću. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Brodolom, pripovijetke, Tuzla, 1982. Planinci, pripovijetke, Karlovac, 1984. Grmečlije, pripovijetke, Tuzla, 1986. Naglavačke, poezija za djecu, Bihać, 1988. Očev zavičaj, pripovijetke za djecu, Banja Luka, 1989. Očev zavičaj, priče za djecu, Wuppertal, SR NJ., 1994. Neispričana priča , priče za djecu, Sarajevo, 1996. Murat Šuvalić, Izabrana djela, (I izdanje) Bos. Krupa, 1997. Azrailovo oko, bajke za djecu, Sarajevo, 1997. Antologija krajiške proze, Bihać, 1998. Antologija bošnjačke poezije za djecu, Wuppertal, SR Njemačka, 1998. Očeva sjekira, priče za djecu, Wuppertal, SR Njemačka, 1998. Murat Šuvalić, Izabrana djela, (II izdanje) Bihać, 1998. Tajne beskrajne, poezija, Sarajevo, 1998. Igrokazi, slikovnica, Bihać , 1998. Veliki let, pripovijetke, Tešanj, 1998. Putovanje mačka Buce, (slikovnica - I izd.)Tešanj, 1999. Antologija bošnjačke priče za djecu, Wuppertal, SR Njemačka, 2000. Putovanje mačka Buce,(slikovnica –I izd.) Bihać, 2000. Tajne beskrajne, poezija za djecu (II izd.), Wuppertal, SR Njemačka, 2001. O DŽAFIĆU SU PISALI: Muris Idrizović, Zorica Turjačanin, Zehra Hubijar, Boško Lomović, Ranko Pavlović, Radovan Vučković, Mirko Skakić, Isnam Taljić, Ismet Bekrić, Kemal Coco, Vildana Pečenković, Ranko Risojević, Emin Huskić, Senudin Jašarević, Husein Dervišević i dr. == '''FILIPOVIĆ, RASIM''' == (18. 5. 1909. Rastoka, Ključ - 20.9.1985. Zagreb) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen kod Ključa gdje je završio osnovnu i trgovačku školu. Radio u Sarajevu, zatim seli u Zagreb. Učesnik II svjetskog rata, a nakon rata radio u Ministarstvu prosvjete Hrvatske i Izdavačkom poduzeću "Zora". Neko vrijeme, do umirovljenja, je bio profesionalni književnik. Filipović je pisao prozu i drame koje su osvojile brojne nagrade i priznanja. Djela su mu prevedena na nekoliko svjetskih jezika, a uvršten je u više izbora, pregleda i antologija. Ušao je i u izbor 100 knjiga bošnjačke književnosti. == '''BIBLIOGRAFIJA''' == Ničija, priče, Zagreb, 1964. Doviđenja smrti, priče, Zagreb, 1976. Glumica, priče za djecu, Zagreb, 1969. Odabranik, roman, Zagreb, 1976. Spas u nevolji, drama, Zagreb, 1930. Zeleni demon, drama, Zagreb, 1931. Siročad, drama, Zagreb, 1933. Otmica, drama, Zagreb, 1935. Na sijelu, drama, Zagreb, 1935. Egzekucija, drama, Zagreb, 1938. Otkako je Banja Luka postala, drama, Zagreb, 1939. Prošetala Ana Pehlivana, drama, Zagreb, 1941. Krv je uskipjela, drama, Zagreb, 1943. Za novi život, drama, Zagreb, 1947. Zasjeda, drama, Zagreb, 1940. O FILIPOVIĆU SU PISALI: Šimo Ešić, Enes Kišević, Ibrahim Kajan, Rizo Džafić, Zilhad Ključanin, Husein Dervišević i dr. == '''HAJROVIĆ, MURAT''' == (12. 4. 1873. Bosanska Krupa - 1. 4. 1918. Sarajevo) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bosanskoj Krupi gdje je završio mekteb i osnovnu školu. Kad se u Sarajevu otvorila muslimanska vjeroučiteljska škola( Darul - mua-limin), Hajrović je bio među prvim njenim generacijama. Tu školu je završio 1894. jedno vrijeme kao vjeroučitelj službovao u Bihaću, zatim je premješten na mjesto referenta za mektebsku nastavu u Vakufsku direkciju u Sarajevo gdje je ostao do smrti. Umro je u Sarajevu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Male priče i dosjetke, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1913. O HAJROVIĆU SU PISALI: Muhsin Rizvić, Rizo Džafić, Munib Maglajlić, Enes Kujundžić, Muris Idrizović, Zorica Turjačanin, Alija Name-tak, Džemaludin Čaušević i dr. == '''HAMULIĆ, KEMAL''' == (10.2. 1976. Prijedor - živi u Michiganu, SAD) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Prijedoru gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Početkom rata, 1992. godine odlazi kao prognanik u Švicarsku gdje je boravio šest godina, a zatim u SAD, Michigan, gdje nastavlja školovanje. Hamulić piše poeziju i prozu. Objavio je desetak pjesama u banjalučkom Glasu i prijedorskom Kozarskom vjesniku. Njegovu poeziju možemo naći i na internetu (homepage.cistron.nl/~eteis/kitabhana.net.). Napisao je i desetak pjesama za djecu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Pjesme i priče objavljene u listovima i časopisima na prostoru Bosanske krajine. == '''O HAMULIĆU SU PISALI:''' == Rizo Džafić i Ismet Bekrić. == '''HODŽIĆ, EMIR''' == (14. 6. 1978. Prijedor - živi na Novom Zelandu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Tokom agresije na BiH protjeran je iz Prijedora gdje je rođen i rastao. Nesretnim okolnostima našao se na Novom Zelandu gdje je nastavlja školovanje. Upisao se na MIT, gdje studira Vizualne umjetnosti i dizajn. Olovkom i kistom pronalazi svoj kutak, koji je bio jedina veza sa svojom domovinom i precima, i nastavlja sa edukacijom s nadom da se uskoro vrati u domovinu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Pjesme i priče za djecu i odrasle objavljene u dječijim listovima i časopisima, te na Internet stranicama. == '''O HODŽIĆU SU PISALI:''' == Rizo Džafić, Meho Baraković, Isnam Taljić, Muhidin Šarić i dr. == '''HOROZOVIĆ, AJNUŠA''' == (11. 7. 1952, Banja Luka - živi u Sarajevu) == '''BIOGRAFIJA:''' == U rodnoj Banjoj Luci završila osnovnu i srednju školu, te diplomirala na Pedagoškoj akademiji. Piše poeziju i priče za djecu i odrasle. Bavi se i slikarstvom. Priredila nekoliko izložbi ulja i akvarela sa motivima iz svoje poezije. Bavi se i dizajnom ( oprema knjiga, plakat i dr.). Nakon protjerivanja Iz Banje Luke jedno vrijeme je provela u izgnanstvu u Zagrebu, a zatim prelazi u Sarajevo gdje i danas živi. Poezija joj je prevođena na njemački, turski i albanski jezik. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Lutkine igračke, priče, Banja Luka, 1986. Dijagram noći, poezija, Banja Luka, 1986. Šutnja s prorezima za oči, poezija, Banja Luka, 1991. Skrila sam se usvoje rukopise, poezija, Runolist, Ljubljana, 1996. O AJNUŠI HOROZOVIĆ SU PISALI: Ismet Bekrić, Josip Osti, Kemal Coco, Dragoljub Jeknić, Mesud Islamović, Irfan Horozović, Muris Idrizović, Stevan Tontić, Ranko Pavlović, Ranko Risojević i dr. == '''HOROZOVIĆ, IRFAN''' == (27. 4. 1947. Banja Luka - živi u Sarajevu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Filozofski fakultet (Komparativna književnost i Jugoslavenski jezici i književnosti) diplomirao u Zagrebu. Bio je urednik Studentskog lista, Pitanja i Putova, odgovorni urednik u izdavačkoj djelatnosti Novog glasa u Banjoj Luci. Živi u Sarajevu. Urednik književne edicije u BZK "Preporod" i glavni uredni k časopisa Život. Dramski tekstovi su mu izvođeni na radiju (Šesta smrt Benjamina Talhe, Zadovoljština, Kuburović, Posuđena rečenica), u teatrima (Ružičasta učiteljica, Soba, Pehlivan Arif Tamburija, Šeremet, Proba) i na televiziji (Šeremet). Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani u Švedskoj i Poljskoj. Dobitnik je Nagrade "Sedam sekretara SKOJ-a" (1972.), nagrade grada Banje Luke (1980.), Udruženja književnika BiH (1988.), nagrade za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. i drugih nagrada i priznanja. Zastupljen u antologijama pripovijetke i poezije, prevođen na više jezika. Član Društva pisaca BiH. Živi u Sarajevu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Šesta smrt Benjamina Talhe, drama za glasove, Radio Zagreb, 1968. Zvečajsko blago, pjesme, Banja Luka, 1969. Ružičasta učiteljica, Osijek, 1970. Talhe ili šedrvanski vrt, proza, Zagreb, 1972. – prošireno izdanje, Sarajevo, 1991. – 3. izdanje, Sarajevo, 1997. i na esperantu: Savez za esperanto BiH, Sarajevo - Banja Luka 1991. Soba,. Groteska. Prolog. Zagreb 1970; - 2. izd. Zajednica profesionalnih pozorišta, Sarajevo 1977. Tanka katanka, farsa za djecu. Dječije pozorište Banja Luka 1971. Zadovoljština, Drama za glasove. Radio-Zagreb 1972. Salon gluhonijemih krojačica, pripovijetke. Svjetlost, Sarajevo 1979. Testament iz mladosti, poezija, Banja Luka 1980 Šeremet, drama, Sarajevo 1985. Karta vremena, priče/roman, Sarajevo 1983. Noćne ceremonije, izabrane priče, Sarajevo 1984/1985. Vauvan, roman za djecu, Bihać 1986; - 2. izd. Sarajevo 1990; - 3. izd. Bosanska riječ, Wuppertal 1995; - 4. izd. Targa, Zagreb 1995. Rea, kratki roman, Sarajevo 1987. Mađioničar iz prijestonice domina, pripovijest za djecu, Banja Luka 1988; - 2. izd. 1990; - 3. izd. Targa, Zagreb 1995. Kalfa, roman, Sarajevo 1988. Iluzionistov grob i lebdeća žena, priče, Beograd 1991. Posuđena rečenica, drama, Radio-Sarajevo 1991. Prognani grad, priče, Zagreb 1994. Bosanski palimpsest, priče, Zagreb 1995. Sličan čovjek, roman, Sarajevo 1995. Oblak čija lica prepoznajemo, izabrane priče, Sarajevo 1997. - drugo, promijenjeno izdanje, kod istog izdavača 1999. Knjiga mrtvog pjesnika, poezija, Zagreb 1997. - II izdanje, Sarajevo 1999. Inspektor vrtnih patuljaka, roman za djecu, Sarajevo-Amsterdam 1998. Proba, dramolet, Sarajevo 1998. Berlinski nepoznati prolaznik, roman, Sarajevo 1998. Prodavnica noževa, izabrane priče, Novi Pazar 1999. Izabrane pripovijetke, Sarajevo 2000. Filmofil, roman, Sarajevo 2000. Imotski kadija, roman, Sarajevo 2000. Izabrane igre, drame, Sarajevo 2000. O HOROZOVIĆU SU PISALI: Vlaho Bogišić, Enes Duraković, Željko Ivanković, Zilhad Ključanin, Ranko Risojević, Ivan Bošković, Munib Delalić, Branimir Donat, Alija Dubočanin, Dejan Đuričković, Srba Ignjatović, Milje-nko Jergović, Neven Jurica, Enver Kazaz, Željko Kliment, Josip Lešić, Ivan Lovrenović, Mirko Marjanović, Vedrana Martinović, Kolja Mićević i dr. == '''HOZIĆ, ADVAN''' == ( 6. 6. 1926. Kotor Varoš - živi u Sarajevu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Istaknuti bosanskohercegovački pisac za djecu i omladinu. Rođen jer u Kotor-Varoši gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju i oficirsku vojnu školu u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu. Do sada je objavio devet romana, pet zbirki priča, dvije zbirke pjesama i deset knjiga monografija, a izvedene su mu dvije drame i sedam dječijih radio-igara. Za književni rad dobio je brojna priznanja i nagrade. Među njima se izdvajaju nagrada Savjeta za vaspitanje i brigu o djecu BiH (1968.), nagradu Festivala Kurirček, Maribor (1973.) i nagradu grada Sarajeva (1980.). Neke knjige mu prevedene na slovenački, makedonski i albanski jezik, a priče na više jezika. Uvršten je u školsku lektiru. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Dobroćudni ratnici, roman, Sarajevo 1964. Tri Ješina junačka dana, roman, Sarajevo 1966. Vrabac s puškom, roman, Sarajevo 1971. Dva i po borca, roman, Sarajevo 1972. Drugovi, priče, Sarajevo 1973. Prva puška, priče, Sarajevo 1978. Čudo od djeteta, priče, Sarajevo 1979. Dječaci iz Ulice Zmaja od Bosne, roman, Sarajevo 1981. Sumnjivi telećak, priče, Sarajevo 1982, Glavna snaga, roman, Sarajevo 1984, Lopuža, roman, Banja Luka, 1986. Azrino magare, roman, Tuzla, 1985. Dječak i balon, roman, Banja Luka, 1986. Na kraju plača, priče, Sarajevo, 1998. O HOZIĆU SU PISALI: Ismet Bekrić, Enes Duraković, Rizo Džafić, Muris Idrizović, Husein Tahmiščić, Muhsin Rizvić, Enver Kazaz, Alija Pirić, Nikola Kovač, Hadžem Hajdarević, Ivan Lovrenović, Risto Trifković i dr. == '''HROMADŽIĆ, AHMET''' == (11. 10. 1923. Bosanski Petrovac - 1. 1. 2003. Sarajevo) == '''BIOGRAFIJA:''' == Romansijer i pripovjedač, rođen u Bjelaju pod planinom Osječenicom kod Bosanskog Petrovca. U rodnom selu je proveo djetinjstvo i završio osnovnu školu u Bosanskom Petrovcu, a Tehničku i Višu pedagošku školu u Sarajevu. Učestvovao je u ratu gdje je 1944. godine kao novinar Oslobođenja upoznao Skendera Kulenovića kome pokazuje priče, a ovaj mu je rekao: "Imaš talenta. Nastavi da pišeš". Poslije rata radio kao novinar u Sarajevskom dnevniku, a zatim kao glavni urednik lista Krajina u Bihaću i urednik kulturne rubrike sarajevskog lista Oslobođenje. Bio glavni i odgovorni urednik omladinskog časopisa za književnost Zora gdje objavljuje priče "Draginja" i Susreti", te veliki broj književnokritičkih i publicističkih tekstova, filskih i pozorišnih kritika. Jedno vrijeme bio glavni urednik u omladinskom izdavačkom poduzeću Narodna prosvjeta, kasnije nazvanom Veselin Masleša ( danas Sarajevo-publishing). Kao urednik u Masleši bio pokretač i urednik dječije biblioteke Lastavica koja je formirala Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu kao jedan od centara evropske dječije literature. U Masleši je dugo bio urednik dječije književnosti, kasnije glavni urednik i direktor i sa te dužnosti otišao u mirovinu. Od 1964. do 1966. godine bio predsjednik Udruženja pisaca Bosne i Hercegovine. Ahmet Hromadžić je pisao pripovijetke i romane za djecu i odrasle, književne i kazališne kritike, književne reportaže, crtice i članke. Jedan je od rjeđih dječijih pisaca koji njeguju bajku kao književni rod. Bio je član Redakcije međunarodne edicije Djeca svijeta. Djela mu prevedena na mnoge svjetske jezike, uvrštene u sve izbore dječije literature i školske lektire nekih evropskih zemalja (Italija, Norveška, Belgija). Za književni rad dobio je brojne nagrade i priznanja među kojima su nagrada Narodne omladine Jugoslavije (1948.), Mladog pokoljenja (1971.), Zmajevih dječjih igara( 1973), Kurirček (1974), Dvadesetsedmojulska nagrada SR BIH (1974.), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1958.), Nagrada ZAVNOBIH-a (1986) i druge. Odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom republike II reda. Član Akademija nauka i Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Umro u Sarajevu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Labudova poljana, roman Sarajevo, 1952. Patuljak iz Zaboravljene zemlje, roman Sarajevo, 1956. Patuljak vam priča, pripovijetke Sarajevo, 1957. Okamenjeni vukovi, roman Sarajevo, 1963. Dječji pisci o sebi,( I, II, III ) proza, Sarajevo 1963. Bijeli cvijet, pripovijetke Sarajevo, 1965. Zlatorun, pripovijetke Sarajevo, 1966. Zelengor , pripovijetke Sarajevo, 1971. Bistri potoci, roman Sarajevo, 1971. Bijeli slavuj, pripovijetke Sarajevo, 1972. Dječak jaše konja, roman, Sarajevo 1977. Ledena gora, slikovnica, Sarajevo 1977. Patuljak iz zaboravljene zemlje, drama, Sarajevo, 1980. == '''O HROMADŽIĆU SU PISALI:''' == Muris Idrizović, Milan Crnković, Advan Hozić, Željko Ivanković, Alija Dubočanin, Enver Kazaz, Hadžem Hajdarević, Enes Duraković, Džemaludin Alić, Branko Ćopić, Skener Kule-nović, Risto Trifković, Sava Dautović, Srba Ignjatović i dr. == '''ISLAMOVIĆ, MESUD''' == (24. 10. 1926. Banja Luka - 18. 2. 2001. Bihać) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu školu, nižu gimnaziju i srednju ekonomsku školu. Diplomirao na Višoj pedagoškoj školi, grupa srpskohrvatski jezik, jugoslavenska književnost i historija. Modni kreator, trgovac, odgajatelj, korektor, i sekretar Podružnice pisaca Banja Luka. Jedan od osnivača prve literarne sekcije u Banjoj Luci, Kluba mladih pisaca i Književnog kluba. Također jedan od pokretača i urednika lista Mladi Krajišnik (1953) i časopisa Korijen (1955). Objavljuje poeziju, romane i kratke priče. Dobitnik je nagrade grada Banja Luke "Veselin Masleša" (1961.), nagrada Banja Luke za rukopis Sirat ćuprija, Srebrna plaketa i diploma bBanja Luke za višegodišnji stvaralački rad i dr. Romani Sirat ćuprija, Bedr i Mag i Daira su mu 1987. godine prevedeni na turski jezik 1987. godine. Prevođen je i na albanski i talijanski jezik. Živio je u Banja Luci kao slobodan umjetnik i bio član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Nakon izgnanstva iz Banje Luke živio je u Bihaću kao prognanik gdje je i umro. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Igre vremena, poezija, Banja Luka, 1956. Mostovi u očima, poezija, Sarajevo, 1959. Glasam za ljubav, poezija, Bihać, 1963. Vododerine sna, poezija, Banja Luka, 1971. Mahala, roman, Sarajevo, 1973. Daira, roman, Sarajevo, 1980. Sirat – ćuprija, roman, Banja Luka, 1986. Cvjetovi u očima duše, poezija, izbor, Banja Luka 1986. Bedr i Mag, roman, Banja Luka, 1987. O ISLAMOVIĆU SU PISALI: Irfan Horozović, Nijaz Alispahić, Zilhad Ključanin, Rizo Džafić, Ismet Bekrić, Ranko Pavlović, Risto Trifković, Ranko Risojević, Dragan Kecman, Zorica Turjačanin i dr. == '''JOGIĆ, ESAD''' == ( 11. 5. 1941. Prijedor - živi u Zagrebu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Esad Jogić je rođen u Prijedoru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Školovanje nastavlja u Drvaru, a zatim upisuje Višu grafičku školu u Zagrebu. Pjesnik, prozaista i novinar, suradnik brojnih listova i časopisa. Objavljivao je poeziju i prozu za djecu i odrasle. Za djela nagrađivan. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Krvava žetva, poezija, Sarajevo, 1980. Pucali su u mrtve, poezija, Zagreb, 1983. Materija sreće, poezija, Zagreb, 1989. Strašno je biti ptica za vrijeme lova, poezija, Zagreb, 1993. Zagrebački snovi, poezija, Zagreb, 1994. Put u izlazak, roman, Zagreb, 1996. == '''O JOGIĆU SU PISALI''' == : Enes Kišević, Rizo Džafić, Husein Dervišević, Zilhad Ključanin, Ranko Pavlović, Enes Bešić, Emin Huskić i dr. == '''JUKIĆ, ZLATAN''' == ( 9. 11. 1928. Jasenovi Potoci, Drvar - živi u Njemačkoj) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Jasenovim Potocima, u blizini Drvara. U Drvaru završio osnovnu školu, srednju u Banjoj Luci, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Radio je kao novinar za Oslobođenje, Večernji list, Vjesnik u srijedu i druge listove. Pisao je poeziju, prozu i drame. Za scenarij Između dvije prozivke je dobio Zlatnog lava u Veneciji u kategoriji kratkog filma. Objavio je i nekoliko romana i priča za djecu i odrasle. Živi u Zagrebu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Osmijeh ide ulicom, proza, Sarajevo, 1954. Netko zviždi kroz vjetar, omladinski roman, Banja Luka, 1960. Ne vjeruj vjetru, roman, Zagreb,, 1960. Ljudodernica, roman, Sarajevo, 1980. U korak s vremenom, filmski scenarij, Sarajevo, 1980. Između dvije prozivke, filmski scenarij, Sarajevo, 1981. Glavar doma mrtvih, roman, Zagreb, 1989. O JUKIĆU SU PISALI: Risto Trifković, Muris Idrizović, Velimir Milošević, Miloš Aprilski, Ranko Pavlović, Ismet Bekrić, Zorica Turjačanin, Miljko Šindić, Branko Stojanović, Nasiha Kapidžić - Hadžić, i dr. == '''JURIĆ, HRVOJE''' == (1975. Bihać - živi u Zagrebu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bihaću gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Od 1993. godine živi u Zagrebu gdje je završio Filozofski fakultet. Piše poeziju i prozu i objavljuje u književnim listovima i časopisima, na radio postajama Zagreb, Sarajevo i Bihać. Pjesme je počeo pisati u devetoj godini i vrlo rano skrenuo na sebe pažnju i čitalaca i književne kritike. Učestvovao u književnim manifestacijama Goranovo proljeće u Lukovdolu, Bihaću i Zagrebu. Za zbirku pjesama Nominativ dobio 1998. Goranovu nagradu. Živi u Zagrebu i glavni je urednik "Scopusa", časopisa za filozofska pitanja. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Moje prve pjesme, poezija, Bihać, 1989. Moj svijet, poezija, Bihać, 1991. Nominativ, poezija, Zagreb, 1996. == '''O JURIĆU SU PISALI''' == :Tomislav Dretar, Husein Dervišević, Rizo Džafić, Vladimir Reinhofer, Ismet Bekrić, Josip Osti, Ranko Risojević i dr. == '''JURKIĆ, ŠTEFA ''' == (26. 12. 1896. Cazin -28. 11. 1971. Livno) == '''BIOGRAFIJA:''' == O Štefi Jurkić ima malo biografskih podataka. Zna se da je rođena u Cazinu, ali su joj roditelji odselili u Livno gdje je umrla 1971. godine. Bila je supruga velikog slikara Gabrijela Jurkića čije ime i nosi. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Legeda u bojama i druge priče i pripovijetke, Zagreb, 1927. Čipke, roman Zagreb, 1929. Imelda Lambertini, roman, Zagreb, 1929. Petnaest tornjeva, roman, Zagreb, 1929. Sv. Katarina Sijenska, roman, Zagreb, 1943. Plašt malog križara, roman, Zagreb, 1939. Nevidljiva kraljica, pripovijesti, Zagreb, 1941. . '''O ŠTEFI JURKIĆ SU PISALI''': Veselko Koroman, Željko Ivanković, Enver Kazaz, Rizo Džafić i dr. == '''JURKOVIĆ, JURE''' == ( 1950. Bihać - živi u Bihaću ) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u selu Veliki Skočaj kod Bihaća gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao Pravni fakultet u Banjoj Luci. Živi i radi u Bihaću. Jurković se pisanjem bavi tridesetak godina. Piše pjesme za djecu i odrasle. Objavljuje ih u listovima i časopisima, u zajedničkim zbirkama bihaćkih pjesnika "Pjesme"i "Nova bihaćka lirika", a ima i dvije samostalne zbirke pjesama. Živi u Bihaću. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Na krilima pjesme, poezija, "Napredak" Bihać, 2000. Na krilima mašte, poezija, "Bigraf" Bihać, 2001. O JURKOVIĆU SU PISALI: Husein Dervišević, Kemal Coco, Senija Midžić, Rizo Džafić, Hrvoje Jurić i dr. == '''KAHVIĆ, ENES''' == (1938. Bosanska Kostajnica - živi u Sarajevu) == BIOGRAFIJA: == == Rođen u Bosanskoj Kostajnici gdje je završio osnovnu i srednju školu. Pedagošku akademiju završio u Sarajevu gdje i danas živi i radi kao prosvjetni radnik. Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Suradnik je dječijih listova i časopisa. Za priče nagrađivan na konkursima, a dječja proza je uvrštena u đačke čitanke. BIBLIOGRAFIJA: Kolo, Sarajevo,1973. O KAHVIĆU SU PISALI: Rizo Džafić, Alija Dubočanin, Ranko Risojević, Ranko Pavlović, Ismet Bekrić, Enver Kazaz, Hazim Akmadžić, Fikreta Salihović - Kenović i dr. == '''KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ, NASIHA''' == (6. 12. 1932. Banja Luka - 2. 10. 1995. Sarajevo) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođena u Banjoj Luci gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a Filozofski fakultet u Beogradu. Radila kao profesorica, urednica obrazovnog programa radio Sarajeva i urednica biblioteke Lastavica u Izdavačkoj kući "Veselin Masleša" u Sarajevu. Još za života je, s pravom, nazivana klasikom dječijeg pjesništva. Uz poeziju za djecu objavila brojne pripovijetke, sliko-vnice, radio - igre, te studije o dječijim piscima, eseje i književne kritike. Za svoj rad dobila nagrade i priznanja među kojima se izdvajaju Dvadesedmo-julska nagrada BiH (1978.), Šestoaprilska nagrada Sarajeva (1979.), nagrada Zmajevih dječjih igara, nagrade izdavačkih kuća Veselin Masleša i Svjetlost iz Sarajeva. Uvrštena u sve izbore i antologije dječije poezije, đačke čitanke i školske lektire. Umrla je u ratu u okupiranom Sarajevu == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Maskenbal u šumi, poezija, Sarajevo, 1962. Vezeni most, poezija, Sarajevo, 1965. Od Zmaja do Viteza, studije i kritike, Sarajevo, 1970. Skrivena priča, poezija, Sarajevo, 1971. Maskenbal u šumi, izabrane pjesme, Sarajevo, 1971. Poslanica tiha, pjesme, Veselin Masleša, Sarajevo, 1972. Kad si bila mala, poetske proze. Svjetlost. Sarajevo, 1975. San o livadici, radio-igra. 1974. Od tvog grada do mog grada, poezija Sarajevo, 1975. Glas djetinjstva, radio igra, Sarajevo, 1974. Šare djetinjstva, izbor pjesama i poetskih proza, Beograd, 1977. Liliput, poezija, Zagreb, 1977. Glas djetinjstva, radio-igre. Sarajevo, 1978. Lete, lete laste, slikovnica, Sarajevo, 1981. Vrbaska uspavanka, pjesme, Banja Luka, 1981. Krilo i šapa, olimpijska slikovnica, Sarajevo, 1982. Vučko i crvenkapica, slikovnica, Sarajevo, 1982. Dječija pozornica, dramski tekstovi, Sarajevo, 1982. Trčimo za suncem, izbor pjesama, Sarajevo, 1984. Pjetlić, svraka i proljeće, dramski tekstovi, Sarajevo, 1986. O NASIHI-KAPIDŽIĆ SU PISALI: Muris Idrizović, Ismet Bekrić, Dragoljub Jeknić, Vladimir Milarić, Voja Marjanović, Zorica Turjačanin, Munib Maglajlić, Enes Kujundžić, Ranko Risojević, Ibrahim Kajan, Ranko Pavlović, Ahmet Hromadžić, Željko Ivanković, Josip Osti i dr. == '''KIŠEVIĆ, ENES''' == (1.5. 1947. Bosanska Krupa - živi u Zagrebu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Pjesnik, dramski pisac i dramski umjetnik. Rođen u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ključu, a Akademiju kazališne i filmske umjetnosti u Zagrebu gdje živi i radi i kao diplomirani dramski umjetnik. Mnoga djela izvedena su na pozornicama u Rijeci, Mostaru, Sarajevu, Bihaću, Zagrebu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Kišević je objavio veliki broj knjiga za djecu i odrasle, uvršten u izbore i antologije, nastavne programe i čitanke. Dobitnik više priznanja i nagrada u BiH i Hrvatskoj kao što je nagrada Društva književnika Hrvatske, nagrada "7 sekretara SKOJ-a", nagradu Politikinog zabavnika i dr. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Mladić nosi svoje pjesme na ogled, poezija, Zagreb, 1974. Sve mirim te svijete, poezija, Zagreb, 1976. Mačak u trapericama, poezija, Zagreb, 1979. I ništa te kao ne boli, poezija, Zagreb, 1980. Ne ogledalo, lice umij, poezija, Zagreb, 1980. Erosa sjeme, poezija, Beograd, 1986. Lampa u prozoru, izbor poezije, Zagreb, 1987. Jutarnja molitva, Ljubljana - Zagreb, 1991. Sijeda djeca, poezija, Hrvatska liga za mir, Zagreb, 1992. Snijeg u očima, Čakovec, 1993. Dever - ćuprija, poezija, Sanski Most, 1996. O KIŠEVIĆU SU PISALI: Stjepan Hranjec, Zvonko Kovač, Rizo Džafić, Ibrahim Kajan, Željko Ivanković, Branislav Glumac, Voja Marjano-vić, Mirko Marković, Božidar Stanišić, Tomislav Ladan, Predrag Matvejević, Izet Muratspahić, Josip Pavičić, Marija Peakić, Ismet Bekrićvić i dr. == '''KLARIĆ, IVAN''' == (28.8. 1867. Vrkašić kod Bihaća - 27.8.1912. Tuzla) == '''BIOGRAFIJA:''' == Školovao se u Bihaću, a kasnije otišao u Tuzlu gdje je radio i umro. Pisao poučne pričice za djecu u kojima je govorio o ljudskim vrlinama. Bio popularan i čitan u svoje doba. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Iz doba buna i zauzeća, crtice, Zagreb, 1906.. Sreća u nesreći pripovijesti, Zagreb, 1908. == '''O KLARIĆU SU PISALI:''' == Muhsin Rizvić, Veselko Koroman, Rizo Džafić, Željko Ivanković i dr. == '''KOČIĆ, PETAR''' == (11.2.1877.Stričići na Zmijanju kod B. Luke-27.8.1916.Beograd ) '''BIOGRAFIJA:''' Rođen u selu Stričići na Zmijanju između dva značajna događaja u Bosni i Hercegovini: narodnog ustanka 1975 - 76., i austrijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. U rodnom selu je proveo djetinjstvo gdje napajao ljepotama prirode i oduševljavao pričama o hajducima i uskocima. Ti događaji su ostavili snažan utjecaj i na njegovu ličnost i književno djelo. Duboko će imati ukorijenjen osjećaj mržnje prema okupatoru i svakom obliku porobljavanja. Prva slova naučio u manastiru Gomionici, a zatim se školuje u Banjoj Luci i Sarajevu. U Sarajevu još kao učenik dolazi u sukob sa predstavnicima austrougarske vlasti, pa prelazi na školovanje u Beograd gdje je počeo da se bavi književnim radom, a zatim u Beč gdje studira slavistiku i gdje je napisao najveći broj svojih djela. Radio u Skopju, zatim se u Sarajevu, da bi se vratio u Banja Luku gdje je njegov narod proživljavao teške godine života. Jedno vrijeme je boravio u Sarajevu gdje je bio politički veoma aktivan, a zatim dolazi u Banjaluku gdje pokreće časopis Otadžbinu u kom piše tekstove. Dolazi u sukob sa Austro-Ugarskim vlastima, pa je proganjan i zatvaran zbog propagandnih letaka i tekstova. U to vrijeme je otpuštan sa posla, premještan, osuđivan, proganjan. Po dolasku iz zatvora aktivno se bavi politikom i bori se za bolji položaj obespravljenih seljaka. Austrijske vlasti pokreću protiv njega sudsku istragu i nakon proganjanja i zatvaranja umro je u Beogradu u duševnoj bolnici. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == S planine i ispod planine, pripovijetke, Sarajevo,1902, 1904. i 1905.. Jauci sa Zmijanja, pripovijetke, Beograd 1910. Jazavac pred sudom, pripovijetke, Beograd 1904. O KOČIĆU SU PISALI: Branko Lazarević, Jovan Skerlić, Marko Car, Jovan Kršić, Isidora Sekulić, Ivo Andrić, Todor Kruševac, Muhsin Rizvić, Fahrudin Rizvanbegović, Miloš Savković, Todor Kruševac, Midhat Begić, Veselin Masleša, Gojko Banović i dr. == '''KOZARČANIN, IVO''' == (14. 8. 1911. Hrvatska Dubica - 4. 2. 1941. Zagreb) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rodio se u Bosanskoj Dubici, ali je rano odselio u Zagreb gdje se školovao i umro. Pisao je romane, poeziju i pripovijetke za djecu i odrasle i postigao značajan uspjeh svojim djelima. Suradnik brojnih književnih listova i časopisa u kojima je pratio suvremenu književnu periodiku i o njoj davao svoj sud i ocjenu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Rudolfo Frnajin Mađer, studija, Zagreb, 1930. Mati čeka, novele, Zagreb, 1934. Tuga ljeta (sa I. Dončevićem A. Nizeteom, R. Žilićem), pjesme, Zagreb, 1934. Sviram u sviralu, pjesme, Zagreb, 1935. Tuđa žena, roman, Zagreb, 1937. Sam čovjek, roman, 1937. Mrtve oči, pjesme, Zagreb, 1938. Tihi putovi, pripovijetke, Zagreb, 1939. == '''O KOZARČANINU SU PISALI:''' == Rizo Džafić, Veselko Koroman, Ivo Zalar, Muris Idrizović, Muhidin Džanko i dr. KRUPIĆ, HUSNIJA (19. 9. 1942. Bosanska Otoka - živi u Zenici) BIOGRAFIJA: Rođen u Bosanskoj Otoci kod Bosanske Krupe. U rodnom mjestu završio osnovnu školu, učiteljsku u Bihaću, a Pedagošku akademiju - smjer Razredna nastava u Petrinji. Poeziju objavljuje u lokalnom listu Krajina i dječijim listovima. Uvršten u zbirku krajiških pjesnika "Proljeće mladih", 1964. godine. Živi u Zenici od 1992. godine. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Tajna dječijeg oka, poezija, Tešanj, 1999. O KRUPIĆU SU PISALI: Rizo Džafić, Muharem Omerović, Amir Brka, Esad Ekinović, Kemal Mahmutefendić i dr. == '''KULENOVIĆ, SKENDER''' == (2.9. 1910. Bosanski Petrovac - 25.1. 1978. Beograd) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bosanskom Petrovcu gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju završio u Travniku, a pravo studirao u Zagrebu. U Almanahu gimnazije u Travniku 1927. godine objavio pet soneta od nazivom "Ocvale primule" u kojima je došla do izražaja blistava krajiška leksika, bogatstvo zajedničkog podneblja. Porijeklom iz ugledne begovske porodice Kulenovića koja je između dva rata ekonomski propala, Skender se opredijelio za komunizam i svoje djelo stavio u službu borbe za "socijalnu pravdu". Rano se uključio u radnički pokret, pa 1933. postaje član SKOJ-a a 1935. član KPJ. Zajedno sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem, za vrijeme studija u Zagrebu, pokreće časopis Putokaz. Bio u partizanima, što je usmjerilo tematiku njegovih djela za djecu i odrasle. Od 1945. obavlja funkciju direktora drame Narodnog pozorišta Sarajevu, uređuje Novo doba, Pregled, Književne novine i Novu misao. Od 1950. do 1953. sekretar je Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane Nove misli kažnjen i postavljen za korektora u Borbi. 1955. godine prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta, jedno vrijeme je i urednik u beogradskoj Prosveti. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja, između ostalih Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH (1971) i nagrade AVNOJ-a (1972). Bio je član SANU, ANUBiH i JAZU. Pisao pjesme i poeme, komedije, eseje, kritike, crtice, pripovijetke i romane. Za književno djelo dobio brojne nagrade i priznanja, a djela su mu prevedena ja mnoge svjetske jezike. Uvršten u izbore, preglede i antologije suvremene književnosti. Umro u Beogradu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1942; - Sarajevo, 1945; 1950; 1952. Srce vam u miloštu nosimo, poezija, Beograd, 1944. Ja glasam (Zajednička zbirka), Beograd, 1946. A šta sad? aktovka. Zagreb, 1946; - A kaj zdaj? Prevedel F. Onic. Ljubljana, 1947. Komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?). Sarajevo, 1947; 1949; - Zagreb, 1963; Vidjenje Jovana Culuma sa Cercilovim djetetom., pripovijetka. Zagreb, 1948. Zbor derviša, poema. Beograd, 1949. Večera, komedija. Beograd, 1950; - Zagreb, 1963. Ševa, poema. Kultura. Beograd, 1952. Starac i dijete, pripovijetke iz NOB-e. Beograd, 1953. Svjetlo na drugom spratu, pripovijetke, Beograd, 1954; 1959. Poeme, Beograd, 1961; 1981., Sarajevo, 1988. Soneti, Novi Sad, 1968., Mostar, 1973. Izabrane pjesme, Sarajevo, 1969. Poezija: Eseji, Novi Sad, 1969. Pisma Jovana Stanivuka (1942-1945), Beograd, 1969; 1975. Izabrana djela. Knj. I-V, Sarajevo, 1971. Pripovijetke, Sarajevo, 1971. Divanhana, Beograd, 1972. Gromovo đule, priče za djecu, Beograd, 1975. Sabrane pjesme, Beograd, 1977. Ponornica, roman, Beograd, 1977; - Svjetlost. Sarajevo, 1983; 1984/85. Soneti i poeme, Sarajevo, 1983. Pjesme i pripovijetke, Sarajevo, 1984/85. Starac i dijete, Beograd, 1953. Gromovo đule, priče za djecu, Sarajevo 1975. == '''O KULENOVIĆU SU PISALI:''' == Muhsin Rizvić, Enes Duraković, Halid Kadrić, Rizo Džafić, Radojica Tautović, Dragutin Ognjanović, Gustav Krklec, Midhat Begić, Branko Ćopić, Miroslav Krleža, Miloš Bandić, Milan Bogdanović, Danilo Kiš, Zoran Konstantinović, Vuk Krnjević, Ivan Lalić, Asim Peco, Novica Petković, Kasim Prohić i dr. == '''LOVRIĆ, ANTE''' == ( 1873. Bosanska Gradiška - 28.1.1935. Sarajevo) == '''BIOGRAFIJA:''' == O Anti Lovriću ima malo biografskih podataka. Rođen u Bosanskoj Gradišci gdje je završio osnovnu školovanje. Nastavlja u Sarajevu gdje je radio i umro. == '''BIOGRAFIJA:''' == Vidovićeva dopisna škola , Sarajevo, 1934. Rasprave, u periodici == '''O LOVRIĆU SU PISALI:''' == Veselko Koroman, Muris Idrizović, Zorica Turjačanin i dr. == '''MARČETIĆ, MILOVAN''' == (1953. Prijedor - živi u Beogradu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Milovan Marčetić rođen je u Prijedoru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Višu turističku školu studirao u Zagrebu. Danas živi u Beo-gradu. Marčetić je pisao poeziju za djecu i odrasle. Pjesme su mu nagrađivane na natječajima, a surađivao je i u listovima i časopisima. BIBLIOGRAFIJA: Dan dvadeset hiljada pasa, poezija, Zagreb, 1983. Načini iščezavanja, priče, Beograd, 1986. Bez imena, bez lica, poezija, Beograd, 1990. . == '''O MARČETIĆU SU PISALI:''' == Ranko Pavlović, Josip Osti, Stevan Tontić, Ismet Bekrić, Rizo Džafić, Husein Dervišević, Tomislav Dretar i dr. == '''NAKIĆ, ŠEFKET''' == ( 22.3. 1950. Velika Kladuša - živi u Bihaću) BIOGRAFIJA: Rođen u Velikoj Kladuši. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Bihaću. Studirao pravo i književnost. Živi u Bihaću. Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Uvršten u Antologiju krajiške poezije i druge izbore. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Dječak Ink, bajka Bihać, 1983. Jantarski put, pripovijetka, Bihać, 1985. Golubar i pukovnik, roman, Bihać, 1987. Izgubljene patike, slikovnica, Bihać, 1990. 19 jabuka iz Bosne, poezija, Bihać, 1994. Maratonac i žena koje nestaje, mini roman, Sarajevo, 1995. Goliardov krug, proza, Bihać, 1997. O NAKIĆU SU PISALI: Tomislav Dretar, Husein Dervišević, Rizo Džafić, Zilhad Ključanin, Hasan Tijanović, Hazim Akmadžić i dr. == '''OLJAČA, MLADEN ''' == (10. 10. 1926. Devetaci, Bosanski Novi - 12.3. 1989. u Banja Luci) == '''BIOGRAFIJA:''' == Krajiški romansijer, pripovjedač i publicist. Studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, učesnik rata. Pisac i društveno politički radnik. Bio je urednik Omladine, Mlade kulture i Mladosti, novinar Borbe, autor zbirke Priče narodnih heroja (1961.), knjige na kojoj su se odgajale generacije mladih u bivšoj Jugoslaviji. Član i predsjednik udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Djela mu prevođena na talijanski, mađarski, rumunjski, njemački i ruski jezik. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Umro u Banja Luci. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Šapat borova, poezija, Beograd, 1953. Poslije ponoći, poezija, Sarajevo, 1957. Molitva za moju braću, roman, Sarajevo, 1957. Crne sjekire, pripovijetke, Beograd, 1958. Razvalina, roman, Beograd, 1962. Nađa, roman, Sarajevo, 1963. Kozara, roman, Sarajevo, 1966. Noć pogleđevska, drama, Banja Luka, 1972. Tri života, roman, Beograd, 1973. Kultura i politika, rasprave, Sarajevo, 1978. Ispod Kozarice, zapisi i sjećanja, Beograd, 1981. Izabrana djela, Beograd, 1982. Sin i druge ratne priče, Sarajevo, 1984. == '''O MLADENU OLJAČI SU PISALI: == ''' Branko Ćopić, Risto Trifković, Mirko Marjanović, Ranko Pavlović, Miloš Aprilski, Ranko Risojević, Ismet Bekrić, Zorica Turjačanin, Muris Idrizović, Dragoljub Jeknić i dr. == '''OMEROVIĆ, MUHAREM''' == (1940. Banja Luka - živi u Zenici) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Banjoj Luci gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Doboju. Piše humorističke tekstove, poeziju i prozu za djecu i odrasle, ali je prvenstveno dječiji pisac. Za dječju poeziju je dobio više književnih nagrada, a pjesme su mu uvrštene u udžbenike za osnovnu školu. Živi u Zenici. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Zlatni zarobljenik, poezija, Sarajevo, 1971. Dani raspjevani, poezija, Sarajevo, 1975. Da zvone brda, Bihać, 1978. Na leđima vjetra, Sarajevo, 1984. Djed je glavna fora, Zenica, , 1986. Soliterci, Tuzla, 1987. Zbrda – zdola, Tuzla, 1994. O OMEROVIĆU SU PISALI: Irfan Horozović, Ranko Risojević, Muris Idrizović, Željko Ivanković, Amir Brka, Enver Kazaz i dr. == '''OSMANAGIĆ, HUSEIN''' == (1972. Bosanska Krupa - živi u Bos. Krupi) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bosanskoj krupi gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Studira u Bihaću. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Ne dam da me probude", vlastito izdanje autora, Bosanska Krupa, 1999. == '''O OSMANAGIĆU SU PISALI:''' == Rizo Džafić i Enes Bešić. == '''OSTOJIĆ, MILAN''' == 1943. Prijedor - živi u Ljubljani) == == '''BIOGRAFIJA:''' == == Rođen u Prijedoru gdje je završio osnovnu školu. Pohađao vojnu školu u Mostaru i bio podoficir JNA Pisao poeziju za djecu i odrasle. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Umišljeni miš, poezija, Bihać, 1987. O OSTOJIĆU SU PISALI: Milutin Vujošević, Milan Marković, Rizo Džafić, Husein Dervišević i dr. == '''PAVLOVIĆ, RANKO''' == ( 19.1.1943. Šnjegotina, B. Luka - živi u Banjaluci) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Šnjegotni gdje je završio osnovnu školu. Završio je Učiteljsku školu u Banjaluci. Kao prosvjetni radnik radio u okolini Banjaluke, a zatim kao novinar - urednik u banjalučkom dopisništvu za sarajevski list Oslobo-đenje. Kasnije je postao urednik kulturne rubrike banjalučkog Glasa i zamjenik glavnog i odgovornog urednika Glasa. Pavlović piše pripovijetke i poeziju za djecu i odrasle. Napisao i nekoliko radio drama i radio - igara za djecu. Djela mu nagrađivana na konkursima, prevođena na svjetske jezike i uvrštena u đačke programe i čitanke. Živi u Banjaluci. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Jarac u pozorištu, pripovijetke, Banja Luka , 1961. Priče iz Vakufa, proza, Banja Luka , 1963. Nemir sna, poezija, Banja Luka 1963. Bajke za lijevo uho, pripovijetke, Sarajevo, 1965. Čistač obuće, drama, Banja Luka , 1968. Snovi Josipa Broza, poezija, Banja Luka, 1982. Pravi pravcati miš bez navijanja, radio – igra, Sarajevo, 1984. Napad u predvečerje, radio drama, Banja Luka, 1985. Prvak svemira u brzini, priče, Banja Luka , 1986. Robinzon iz podruma, roman, Sarajevo, 1987. O PAVLOVIĆU SU PISALI: Muris Idrizović, Ismet Bekrić, Ranko Risojević, Zorica Turjačanin, Branko Stojanović, Dragoljub Jeknić, Milisav Mirković, Risto Trifković i dr. == '''RADANOVIĆ, NENAD''' == ( 13.3.1938. Prijedor - živi u Sarajevu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Pripovjedač, pjesnik, romansijer, esejista i književni kritičar. Rođen je u selu Morićka kod Prijedora. Osnovnu i Učiteljsku školu završio u Banjoj Luci, a književnost i filozofiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio kao učitelj zatim kao novinar i urednik Obrazovnog programa Radio Sarajeva. Bio je i urednik omladinskog lista Naši dani i član redakcija banjalučkog časopisa Putovi. Piše poeziju, prozu i drame za djecu i odrasle. Priredio je i Antologiju bosanskohercegovačke poezije u prozi i Antologiju poslijeratne bosanskohercegovačke pripovijetke. Za književno djelo dobio je niz nagrada među kojima nagradu grada Banja Luka "Veselin Masleša", nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, književne nagrade na konkursima sarajevskog Oslobođenja, banjalučkog Glasa, izdavačke kuće "Svjetlost" i dr. Djela su mu prevedena na brojne jezike svijeta, uvrštena u nastavne planove i programe za osnovne škole. Član društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi u Sarajevu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Čarobni opanci, pripovijetke, Banja Luka, 1956. Dva djetinjstva, pripovijetke, Sarajevo, 1960. Sreća, pripovijetke Svjetlost, Sarajevo, 1964. Psalmi o košuti, pjesme, Sarajevo, 1968. Jakov, roman, Sarajevo, 1971. Tjesnac, pjesme, Sarajevo, 1973. Vremena, pripovijetke, Sarajevo, 1973. Tuđina, pripovijetke Sarajevo, 1976. Ogledi, kritička proza, Sarajevo, 1976. Tragovi, pripovijetke, Sarajevo, 1983. Sveti čovjek, poezija, Sarajevo, 1967. Almin vrt, pripovijetke, Tuzla, 1980. Pjesme, izabrana poezija, Sarajevo, 1983. Znaci u vremenu, ogledi, Sarajevo, 1984. O RADANOVIĆU SU PISALI: Risto Trifković, Slavko Leovac, Ranko Risojević, Džemaludin Alić, Mićo Cvijetić, Vladimir Čerkez, Dejan Đuri-čković, Muris Idrizović, Jakov Jurišić, Nikola Kovač, Vitomir Lukić i dr. == '''RAKITA, STANKO''' == ( 10. 4. 1930. Grabovica kod Šipova - 20.4. 1082. Banja Luka) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Grabovici kod Šipova. U rodnom mjestu završio osnovnu školu, a Učiteljsku školu u Banja Luci. Radio je kao učitelj u selima oko Banjaluke, a kasnije prelazi u Banja Luku. Pisao poeziju za djecu. Uvršten je u izbore dječije poezije, u đačke čitanke. Prevođen na svjetske jezike. Rakita je svoj rad je dobio brojne nagrade među kojima i nagradu Banjaluke "Veselin Masleša" (1976.). Bio je član društva pisaca Bosne i Hercegovine. Umro u Banja Luci. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Nigdje kraja svijetu, poezija, Banja Luka, 1976 Veliki let, poezija, Banja Luka, 1982. O RAKITI SU PISALI: Muris Idrizović, Dragoljub Jeknić, Risto Trifko-vić, Branko Stojanović, Velimir Milošević, Ranko Pavlović, Ranko Risojević, Ismet Bekrić, Miloš Aprilski, Zorica Turjačanin i dr. == '''RISOJEVIĆ, RANKO''' == (8. 8. 1943. Kalenderi, Bos. Novi - živi u Banjoj Luci) == '''BIOGRAFIJA:''' == Pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, romansijer i prevodilac. Rođen u Kalenderima nedaleko od Bosanskog Novog. Tu je završio osnovnu školu, srednju u Bosanskom Novom, a studij matematike i fizike na Prirodno – matematičkom fakultetu u Sarajevu. Radio kao profesor u Sarajevu i Banja-luci, a kasnije kao urednik u Izdavačkom poduzeću Glas u Banjaluci, te urednik časopisa "Putevi". Osim poezije i proze, objavljuje eseje i književne kritike. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Vid tame, poezija, Sarajevo, 1967. Vreme i vrt, poezija, Sarajevo, 1971. Tako, ponekad, poezija, Sarajevo, 1972. Ljetne noći, balada o Simeunu, priče, Sarajevo, 1972. Dječaci sa Une, roman, Sarajevo, 1974. Priče velikog ljeta, priče, Sarajevo, 1974. Umjetnost Marije Teofilove, priče, Banja Luka, 1974. Istrpi ovo draganje, poezija, Sarajevo, 1975. Biografija Vlade Miloševića, biografije, Sarajevo, 1976. Snovi o vječnom i pjesme o smrti, poezija, Sarajevo, 1979. Slike za utjehu, priče, Banja Luka, 1981. Veliki matematičari, biografija, Banja Luka, 1981. Još jedan od snova, drama, Banja Luka, 1982. Priče iz novina, priče, Sarajevo, 1982. Ozon, poezija, Sarajevo, 1986. Prah, poezija Novi Sad, 1988. O RISOJEVIĆU SU PISALI: Ranko Pavlović, Ismet Bekrić, Irfan Horozović, Muris Idrizović, Branko Stojanović, Risto Trifković, Dragoljub Jeknić, Miloš Aprilski, Zorica Turjačanin, Veselko Koroman, Tomislav Dretar i dr. '''SALIHOVIĆ, ESMIR''' (10. 5. 1976. Ključ - živi u Sarajevu) == '''BIOGRAFIJA''': == Rođen je u Ključu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedan je od najmlađih bosanskohercegovačkih pjesnika za djecu. Objavljivao poeziju u časopisima za djecu. "Ogrlice od maštice" prva je objavljena zbirka ovog autora. Radi kao školski pedagog u Sarajevu u Osnovnoj školi "Edhem Mulabdić". == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == "Ogrlice od maštice, poezija, , Sarajevo, 2002. O SALIHOVIĆU SU PISALI: Velimir Milošević i Kemal Coco == '''SEDIĆ, EMIR''' == (1970. Bosanska Krupa - živi u Bosanskoj Krupi) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bosanskoj Krupi 16.marta 1970.godine gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Ratni vojni invalid . Studirao Književnost u Banjaluci a poslije rata Fakultet tjelesnog odgoja. Živo u Bosanskoj Krupi gdje radi u Radiju Bosanska Krupa kao novinar. Objavio je veliki broj pjesama u književnim listovima, a uvršten u zbirku "Fenix" pjesnika bosanskokrupske općine.Najbolja djela napisao u periodu od 1992 - 1995. Bavi se nogometom i završio je A program UEFE te je s tim zvanjem najobrazovaniji nogometni stručnjak na US kantonu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Fenix, poezija i proza, Bosanska Krupa, 1994. == '''O SEDIĆU SU PISALI''' == : Rizo Džafić, Ibrahim Skenderović i dr. == '''SEMANIĆ, ARIF''' == (24. 2. 1953. Bihać - živi u Bihaću) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bihaću gdje je završio osnovnu školu. U 15. godini krenuo je u svijet i radio u Sloveniji. Hrvatskoj i Crnoj Gori da bi se 1981. vratio u Bihać gdje i danas živi. Objavio dvije zbirke pjesama za djecu. Uvršten u izbore bošnjačke i krajiške poezije. BIBLIOGRAFIJA Pionir ću budem ja, poezija za djecu, Bihać 1970. Gdje stanuje proljeće, Bihać, 1997, == '''O SEMANIĆU SU PISALI''' == : Husein Dervišević, Senudin Jašarević i Rizo Džafić i dr. == SINIKOVIĆ–HODŽIĆ, SANELA == (1974. Banja Luka - živi na Novom Zelandu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođena u Banja Luci, ali je većinu života provela u Kozarcu, gdje je živjela sve do rata 1992. godine. Osnovnu školu je pohađala u Kozarcu a srednju u Prijedoru, gdje je završila Gimnaziju, prosvjetni smjer dobivši diplomu dva dana prije agresije na Kozarac. Kao izbjeglica je boravila sa porodicom u raznim izbjegličkim centrima po BiH i Hrvatskoj odakle u oktobru 1993. godine odlazi na Novi Zeland. Cilj joj je da se vrati kući, ali sad to nije moguće - zato piše da se ne zaboravi. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Moj san, Banja Luka, 1990. == '''O SANELI HODŽIĆ SU PISALI''' == : Rizo Džafić i Hazim Akmadžić == '''STUDEN, DRAGAN ''' == (22.10. 1931. Bugar kod Bihaća - živi u Beogradu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Pjesnik koji je pisao neobičnu i zanimljivu poeziju. Rođen u blizini Bihaća, školovao se u Bihaću, učesnik u II svjetskom ratu, a zatim radio kao vojni djelatnik u Bihaću, Beogradu i Ključu. Završio Višu pedagošku školu u Banjaluci i radio kao nastavnik u Banjoj Luci gdje je i penzionisan. Studen piše poeziju koju je objavljivao u listovima i časopisima. Objavio je i nekoliko zbirki pjesama. Živi u Banjoj Luci. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Strava, poezija, Banja Luka, 1966. Vrzino kolo, poezija, Bihać, 1969. Zmijatica, poezija, Banja Luka, 1975. Zašto progone mudraca, poezija, Banja Luka, 1979. Borkinje, poezija, Banja Luka, 1982. Igre oko ponora, roman, Sarajevo, 1985. O STUDENU SU PISALI: Ranko Risojević, Zorica Turjačanin, Ranko Pavlović, Velimir Milošević, Muris Idrizović, Dragoljub Jeknić i dr. == '''ŠARIĆ, MUHIDIN''' == (15.3.1944. Ključ - živi u Austriji) == '''BIOGRAFIJA:''' == Pjesnik i dramski pisac Muhidin Šarić rođen je u Ključu, a zatim su mu roditelji preselili u Kozarac kod Prijedora. U Prijedoru je završio osnovnu školu i gimnaziju, a Pedagošku akademiju u Banjoj Luci. Radio kao prosvjetni radnik u Kozarcu i Prijedoru, a zatim kao radnik u oblasti kulture, organizator književne manifestacije "Književni susreti na Kozari". Kao izbjeglica živi u Grazu, Austrija. Pisao poeziju, prozu i drame za djecu i odrasle. Djela su mu prevo-đena na veliki broj svjetskih jezika, a zbirka pjesama Zaljubljena baka uvrštena je u izbore bošnjačke dječje poezije i u nastavne programe. BIBLIOGRAFIJA: Spava li dan u mraku, poezija, Sarajevo, 1976. Na krilima neba, poezija, Banja Luka, 1981. Kad plava ptica sanja, poezija, Banja Luka, 1983. Kolo kozaračko, poezija, Banja Luka, 1984. Plava ptica, poezija,(na turskom jeziku) Banja Luka, 1985. Cvrkutanka, poezija, Banja Luka, 1988. Zaljubljena baka, poezija, Banja Luka, 1989. Dvorište sa cvijetom za uvetom, poezija, Banja Luka, 1990. Recept za ludilo, drame, Sarajevo, 1985. Čovječe, ne ljuti se, drama, Sarajevo, 1985. Blago u kovčegu, drame, Banja Luka, 1986. Vuk dobrica, drame, Sarajevo, 1988. Keraterm, sjećanje na srpski logor, proza, Graz, Austrija, 1993. == '''O ŠARIĆU SU PISALI:''' == Ismet Bekrić, Rizo Džafić, Ranko Pavlović, Ante Ćosić, Nenad Radanović, Muris Idrizović, Zorica Turjačanin, Ranko Risojević, Nasiha Kapidžić – Hadžić, Zilhad Ključanin i dr. == '''ŠUVALIĆ, MURAT''' == (10.2.1897. Bosanska Krupa - 8. 3. 1936. Bosanska Krupa) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Bosanskoj Krupi gdje je završio mekteb i pučku školu, a onda se upisao u novootvorenu bihaćku Gimnaziju. Kao đak Gimnazije aktivno sudjelovao u antidržavnim manifestacijama mladih protiv austro-ugarske vladavine. Bio je izbačen iz škole, proganjan i zatvaran, pa se skrasio u rodnom mjestu gdje je radio kao pisar. Zbog teškog života i kao posljedica zatvorskog života, Šuvalić je rano obolio. Umro relativno mlad, 18. marta 1936.godine, u 40.-toj godini, a ni najstariji Krupljani ne pamte da je bila veća dženaza u ovom gradu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Izabrane pripovijesti, Sarajevo 1942. Izabrana djela (priredio Rizo Džafić), Bosanska Krupa, 1998. Izabrana djela (priredio Rizo Džafić), Bihać, 2000. O ŠUVALIĆU SU PISALI: Alija Nametak, Rizo Džafić, Husein Šehić, Sadik Šehić, Muhsin Rizvić, Salim Budimlić, Munir Šahinović, Džemail Krvavac, Abdurahman Mešić, Amir Brka, Mustafa Ćeman, Rizo Džafić, Fuad Mujakić Husein Muratbegović, Mahmud Traljić i drugi. == '''TALIĆ, AMIR''' == ( 16. 4. 1953. Šehovci, S. Most - živi u Sanskom Mostu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Rođen u Šehovcima, Sanski Most. Školovao se u rodnom gradu, a zatim radio u zeničkoj željezari, te u kao radnik Geološkog zavoda Lju-bljana duže vremena proveo po rudnicima urana, uglja, bakra, cinka i zlata. Jedno vrijeme bavio se zemljoradnjom. Talić objavljuje poeziju i prozu za djecu i odrasle, a bavi se i književnom kritikom. Objavljivao je svoja djela u književnim časopisima Odjek, Most, Književna riječ, Oko i Mladina. Za poeziju i prozu nagrađivan. Pjesme su mu prevođene na slovenski, engleski, njemački, francuski i druge jezike. Član društva pisaca Bosne i Herce-govine. Živi u Sanskom Mostu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Paoci uma, poezija, Požega, 1980. Može li snijeg da bude lud, poezija, Sarajevo, 1980. Vilini konji, poezija, Sanski Most, 1992. Prah i polen, poezija, Sanski Most, 1997. Mali logor, poezija, Tuzla-Sarajevo-Klagenfurt, 1999. Samica, priče Savez logoraša BiH, Sarajevo, 1999. == '''O TALIĆU SU PISALI:''' == Stevan Tontić, Ranko Sladojević, Rizo Džafić, Husein Dervišević, Zilhad Ključanin, Bisera Alikadić, Hazim Akmadžić, Duško Trifunović, Enver Kazaz, Boško Lomović i dr. == '''VLAJIĆ, ĐORĐE''' == (13. 5. 1920. Pučenik, Bosanska Krupa - 16.8.1995. Beograd) == '''BIOGRAFIJA:''' == Đurđe Vlajić je rođen pod Grmečom, u selu Pučeniku kod Bosanske Krupe. Osnovnu školu završio je u Bosanskoj Krupi, a zatim se preselio u Beograd gdje je završio srednju i Višu pedagošku školu. Vlajić piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Objavio je veliki broj radova u književnim listovima i časopisima i tri knjige za djecu u kojima govori o svojim sjećanjima na zavičaj. Umro u Beogradu. == '''BIOGRAFIJA:''' == Nemirno sunce, pjesme, Beograd, 1955. Bronzani slavuji, poezija, Beograd, 1958. Plamen nad Crepajom, kronika, Beograd, 1967. Sentimentalni ratnici, roman, Beograd, 1971. O VLAJIĆU SU PISALI: Branko Ćopić, Radovan Vučković, Savo Vučić, Radomir Putnik, Miloš Bandić, Ranko Risojević, Ranko Pavlović i dr. == '''VUČELJ, NEDŽIB''' == (1955. Morani, Novi Pazar - živi u Bužimu) == '''BIOGRAFIJA:''' == Novinar i književnik Nedžib Vučelj je rođen u Moranima kod Novog Pazara gdje se i školovao. 1973. godine objavljuje prve poetske radove u zborniku mladih pjesnika "Horizonti". Kasnije je zastupljen u zbirci poezije petorice sandžačkih pjesnika "Sa pešterskih istočnika". Poeziju i prozu je objavljivao u književnim časopisima Oko, Mostovi, Odjek, te u brojnim dnevnim i tjednim listovima. Za poeziju nagrađivan. Zastupljen je u antologijama. a poeziju i prozu dobio je više priznanja. Živi u Bužimu. == '''BIBLIOGRAFIJA:''' == Njedra puna zavičaja, poezija Novi Pazar, 1989. Kovačnica, poezija, Bužim, 1995. Zulfov kamen, pripovijetke, Bužim, 1999. == '''O VUČELJU SU PISALI:''' == Džeko Bibuljica, Emin Huskić, Amir Talić, Rizo Džafić, Zilhad Ključanin, Hazim Akmadžić, Zaim Azemović i dr. {{W:GNU FDL}} [[Category:Stranica suradnika]] 1405 4328 2006-05-29T23:13:14Z 195.29.35.8 __NOTOC__ __NOEDITSECTION__ <!--- Remove this section when the Wikiversity election is over. ---> <div style="background-color: #fff7cb; padding: 0 10px; border: 1px solid #ffad80"> Dobro došli na Wikiknjige, zbirku slobodnog pristupa, korištenja i objavljivanja. Pozivamo Vas na suradnju. U izradi hrvatskog izdanja mogu sudjelovati svi koji govore i pišu [[w:hr:Hrvatski_jezik|hrvatskim jezikom]]. <!--- End of Wikiversity election notice ---> {| cellspacing="3" |- valign="top" <div style="margin:0; border:1px solid #cfdfcf; padding:0em 1em 1em 1em; background-color:#FCFCFC; align:right;"> |width="55%" class="MainPageBG" style="border: 1px solid #ffc9c9; color: #000; background-color: #fff3f3"| <div style="padding: .4em .9em .9em"> [[Image:Other-langs2.png]]<br>[[Wikibooks portal|'''Drugi jezici''']]<br> [[Wikiknjige:FAQ|FAQ]] | [[Glavna stranica (Slobodna tablica)|Slobodna-tablica]]</div> <div style="background-color: #fff7cb; padding: 0 10px; border: 1px solid #ffad80"> </div> {| cellspacing="3" |- valign="top" <div style="margin:0; border:1px solid #cfdfcf; padding:0em 1em 1em 1em; background-color:#FCFCFC; align:right;"> |width="55%" class="MainPageBG" style="border: 1px solid #ffc9c9; color: #000; background-color: #fff3f3"| <div style="padding: .4em .9em .9em"> <p style="margin:0 0 0 3%;text-align:center;font-size:94%"> Broj članaka na Wikiknjige trenutno je: '''{{NUMBEROFARTICLES}}'''</p> =='''Aktivne knjige'''== == Prirodne znanosti == * [[w:hr:Fizika|Fizika]] **[[Klasična mehanika]] **[[Optika]] == Primijenjene znanosti == * [[w:hr:Računarstvo|Računarstvo]] **[[Programiranje]] ***[[Java]] == Jezici == * [[Esperanto]] == Društvene znanosti == == Enigmatika == * [[PKZK|Pogled iz krivog zagonetačkog kuta]] </div> ==Development stages== A '''development stage''' next to a book title indicates the progress of the book according to the following table: {{stages}} A small date next to it indicates the date when the development stage was last evaluated by a user of Wikibooks. For example: * ''Some Book Title'' {{stage|50%|Jan 11, 2005}} :This means that this book has been reviewed as being 50% complete as of Jan 11, 2005. <div style="margin-top: 10px; border:1px solid #dfdfdf; padding: 0em 1em 1em 1em; background-color:#dfdfef; align:right;"> </div> {| cellspacing="3" <div style="margin:0; border:1px solid #cfdfcf; padding:0em 1em 1em 1em; background-color:#FCFCFC; align:right;"></div> ===Projekti Wikiknjige=== </div> {| cellspacing="3" | style="vertical-align:top" | <div style="margin:0; border:1px solid #cfdfcf; padding:0em 1em 1em 1em; background-color:#FCFCFC; align:right;"> |- valign="top" |width="55%" class="MainPageBG" style="border: 1px solid #ffc9c9; color: #000; background-color: #fff3f3"| <div style="padding: .4em .9em .9em"> ===Wikibooks na drugim jezicima=== </div> <div style="vertical-align:top": .3em; margin: 0 .5em .5em"></div> {| cellspacing="3" |- valign="top" |width="55%" class="MainPageBG" style="border: 1px solid #ffc9c9; color: #000; background-color: #fff3f3"| <div style="padding: .4em .9em .9em"> ===Donate=== </div> <br> <br> <div style="text-align: center; font-size: 80%"> WikIzvor Je projekt Fondacije [[w:fr:Wikimédia|Wikimédia]]. Wikimédia objedinjava više projekata[[w:fr:wiki|wiki]] višejezični, besplatni i slobodni za uporabu :</div> {| align="center" cellpadding="2" style="font-size:85%" |- valign="top" | colspan="3" | |- | [[Image:Wikipedia-logo.png|center|30px|<nowiki></nowiki>]] | [[w:hr:Glavna stranica|'''Wikipedija''']]<br />''Slobodna enciklopedija'' | [[Image:Commons-logo.svg|center|25px|<nowiki></nowiki>]] | [[commons:Accueil|'''Wikimedia Commons''']]<br />Multimedijalna baza podataka | [[Image:Wiktionary-logo-en.png|center|30px|<nowiki></nowiki>]] | [[:w:hr:Glavna stranica|'''Wječnik''']]<br />Rječnici, kompendiji, leksikoni | [[Image:Wikiquote-logo.svg|center|30px|<nowiki></nowiki>]] | [[q:hr:Glavna stranica|'''WikiCitati''']]<br />''Citati'' |- | [[Image:Wikimedia-logo.svg|center|30px|<nowiki></nowiki>]] | [[m:Main Page|'''Meta-Wiki''']]<br />''Coordination des projets'' | [[Image:Wikinews-logo.png|center|32px|<nowiki></nowiki>]] | [[n:fr:Accueil|'''WikiVijesti''']]<br />''Slobodne informacije'' | [[Image:Wikibooks-logo.svg|center|30px|<nowiki></nowiki>]] | [[w:hr:Glavna stranica|'''WikiKnjige''']]<br />''Udžbenici'' | [[Image:Wikispecies-logo.png|center|30px|<nowiki></nowiki>]] | [[Wikispecies:Accueil|'''Wikispecies''']]<br />''Popis vrsta'' |} [[ar:]] [[br:]] [[bs:]] [[ca:]] [[de:]] [[dk:]] [[en:]] [[eo:]] [[es:]] [[fa:]] [[fr:]] [[he:]] [[hu:]] [[id:]] [[it:]] [[ja:]] [[ko:]] [[la:]] [[nl:]] [[no:]] [[ro:]] [[ru:]] [[th:]] [[zh:]] [[da:]] [[el:]] [[gl:]] [[pl:]] [[pt:]] [[ro:]] [[ru:]] [[sr:]] [[sv:]] [[Category:VikiKnjige]] 1407 4185 2006-01-26T16:09:31Z Hégésippe Cormier 17 blanked: spam 1408 3810 2005-11-04T20:14:20Z 213.49.98.189 *[[Grčka antička filozofija]] [[Category:Stranica suradnika]] 1409 3811 2005-11-04T20:14:42Z 213.49.98.189 {|tableborder="1" cellspacing="0" style="float:right; margin: 5px 5px 5px 1em; border:3px solid; border-bottom:3px solid; background:#FBF5DF; text-align:center;" |'''Les dialogues de [[Auteur:Platon|Platon]]''' |- |bgcolor="#F6E6AE"|''Premiers dialogues'' |- |[[Second Alcibiade]] |- |[[Hippias Mineur]] |- |[[Premier Alcibiade]] |- |[[Euthyphron]] |- |[[Lachès]] - [[Charmide]] |- |[[Lysis]] - [[Hippias Majeur]] |- |[[Ion]] |- |bgcolor="#F6E6AE"|'''' |- |[[Protagoras]] - [[Euthydème]] |- |[[Gorgias]] - [[Ménexène]] |- |[[Ménon]] |- |[[Apologie de Socrate]] |- |[[Criton]] - [[Cratyle]] |- |bgcolor="#F6E6AE"|'''' |- |[[Phédon]] - [[Le Banquet]] |- |[[La République]] - [[Phèdre (Platon)]] |- |bgcolor="#F6E6AE"|''Les grands dialogues'' |- |[[Théétète]] - [[Parménide (Platon)|Parménide]] |- |[[Le Sophiste]] - [[Philèbe]] |- |[[Le Politique]] - [[Timée]] |- |[[Critias]] - [[Les Lois]] |- |bgcolor="#F6E6AE"|''Authenticité douteuse'' |- |[[Les Rivaux]] - [[Théagès]] |- |[[Minos (dialogue de Platon)|Minos]] - [[Clitophon]] |} 1410 3813 2005-11-04T20:18:27Z 213.49.98.189 == Liste des modèles == === Modèles principaux === *[[:Modèle:Bienvenue]] *[[:Modèle:Suppression]] *[[:Modèle:Testeurfou]] *[[:Modèle:SoupçonCopyright]] *[[:Modèle:Licence inconnue]] === Index === *[[:Template:Auteur]] *[[:Template:SommaireCompact]] *[[:Modèle:Thèmes]] (voir la liste [[Discussion Modèle:Thèmes]]) === Édition === *[[:Template:Édition]] *[[:Template:Infoédit]] *[[:Modèle:Navigation]] *[[:Template:Traduction en cours]] === Notes === *[[:Template:Refl]] *[[:Template:Refa]] === Littérature === *[[:Template:Textes]] *[[:Template:Iliade]] *[[:Template:Epoq]] *[[:Template:Chronologie]] === Philosophie === *[[:Template:Leibniz]] *[[:Template:Monde1]] *[[:Template:Platon]] *[[:Template:Sulzer]] [[Catégorie:Wikisource|Liste]] 1411 sysop 4348 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Omogući primanje e-maila od drugih suradnika 1412 sysop 4349 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Stranice čiji naslov počinje s: 1413 sysop 3825 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default Category 1414 sysop 4362 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Isprazniti međuspremnik stranice? $1 1415 sysop 3827 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default OK 1416 sysop 4368 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Nemoj postaviti 1417 sysop 4369 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Datum i vrijeme 1418 sysop 3834 2005-11-09T22:26:41Z MediaWiki default → 1419 sysop 4373 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default skidanje 1420 sysop 3839 2005-11-09T22:26:42Z MediaWiki default RGB 1421 sysop 4408 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Zanemari sva upozorenja 1422 sysop 4420 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Uvoz: $1 1423 sysop 4423 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Nije postavljena uvozna datoteka. 1424 sysop 4427 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Postavljanje uvozne datoteke nije uspjelo; možda je datoteka veća od dozvoljene veličine. 1425 sysop 4430 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Skoči na: 1426 sysop 4431 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default orijentacija 1427 sysop 4432 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default traži 1428 sysop 4455 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default MIME tražilica 1429 sysop 4456 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default MIME tip datoteke: 1430 sysop 4459 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Popis članaka po broju kategorija 1431 sysop 4460 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Slike na koje vodi najviše poveznica 1432 sysop 4461 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Kategorije na koje vodi najviše poveznica 1433 sysop 4462 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Popis članaka po broju uređivanja 1434 sysop 4463 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 kategorija 1435 sysop 3864 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default {{int:newarticletext}} 1436 sysop 3867 2005-11-09T22:26:44Z MediaWiki default {{int:noarticletext}} 1437 sysop 4475 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 inačica 1438 sysop 4503 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Preusmjeravam na [[$1]]... 1439 sysop 4504 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Preusmjeravanje 1440 sysop 4529 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default <strong>Ispričavamo se! Nismo mogli obraditi vašu izmjenu zbog gubitka podataka o prijavi. Molimo pokušajte ponovno. Ako i dalje ne bude radilo, pokušajte se odjaviti i ponovno prijaviti.</strong> 1441 sysop 4548 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Uključi pomoćne poveznice "Skoči na" 1442 sysop 4554 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Suradnički ID-broj: 1443 sysop 4567 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Nenadgledane stranice 1444 sysop 4572 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Suradničko ime: 1445 sysop 3898 2005-11-09T22:26:46Z MediaWiki default Maximum number of $1 topics reached 1446 sysop 3899 2005-11-09T22:26:46Z MediaWiki default No topics defined 1447 sysop 3900 2005-11-09T22:26:46Z MediaWiki default You have no topics defined which can be rated. Go to [[Special:Validate]], and have an administrator run the "Manage" function to add at least one topic and point range. 1448 sysop 4575 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Tražene kategorije 1449 sysop 4583 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default $1×$2 1450 sysop 4353 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Kôd vašeg potpisa nije valjan; provjerite HTML tagove. 1451 sysop 3922 2005-11-29T00:54:10Z MediaWiki default $1 sec ($2) 1452 sysop 3923 2005-11-29T00:54:10Z MediaWiki default f/$1 1453 sysop 3924 2005-11-29T00:54:10Z MediaWiki default $1 mm 1454 sysop 4451 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Sakrij dodatne podatke 1455 sysop 4452 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Pokaži sve podatke 1456 sysop 3933 2005-11-29T00:54:11Z MediaWiki default EXIF metadata fields listed in this message will be included on image page display when the metadata table is collapsed. Others will be hidden by default. * make * model * datetimeoriginal * exposuretime * fnumber * focallength 1457 sysop 4453 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ova datoteka sadržava dodatne podatke koje je vjerojatno dodala digitalna kamera ili skener u procesu snimanja odnosno digitalizacije. Ako je datoteka mijenjana, podatci možda nisu u skladu sa stvarnim stanjem. 1458 sysop 4483 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Zaštita privatnosti 1459 sysop 3972 2005-11-29T21:05:54Z MediaWiki default Project:Privacy_policy 1462 sysop 4387 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Već imate suradnički račun? $1. 1463 sysop 4388 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Prijavite se 1464 sysop 4471 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Nemate suradničko ime? $1. 1465 sysop 4472 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Otvorite račun 1466 sysop 4024 2005-12-02T02:19:25Z MediaWiki default {{int:loginend}} 1467 sysop 4587 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Niste unijeli lozinku. Pokušajte ponovno. 1468 sysop 4048 2005-12-02T03:56:22Z MediaWiki default <!-- Text here will be shown below edit and upload forms. --> 1469 4183 2006-01-26T16:09:19Z Hégésippe Cormier 17 blanked: spam 1470 4174 2006-01-14T07:52:09Z Hégésippe Cormier 17 blanked: spam 1471 sysop 4439 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Nema pronađenih stavki. 1472 sysop 4464 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default zadnja promjena na stranici za razgovor 1473 sysop 4467 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Na ovom je projektu ograničeno otvaranje novih stranica. Možete se vratiti i uređivati već postojeće stranice ili se [[Special:Userlogin|prijaviti ili otvoriti suradnički račun]]. 1474 sysop 4468 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Otvaranje novih stranica ograničeno 1475 sysop 4485 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default (bez zaštite) 1476 sysop 4486 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Blokiraj neregistrirane suradnike 1477 sysop 4487 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Samo administratori 1478 sysop 4488 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ovdje možete pregledati i promijeniti razinu zaštite za stranicu <strong>$1</strong>. Molim pripazite da ovo radite u skladu s [[Project:Pravila|pravilima]]. 1479 sysop 4489 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Otključaj ovlaštenja za premještanje 1480 sysop 4490 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Vaš suradnički račun nema ovlasti za promjenu razine zaštite stranice. Ovo su trenutne postavke stranice <strong>$1</strong>: 1481 sysop 4588 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Imate $1 ($2). 1482 sysop 4409 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Prikazuje samo slike koje je postavio suradnik $1. 1483 sysop 4429 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default kao predložak 1498 sysop 4346 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Filter imena poruka: 1499 sysop 4347 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Prikaži samo promijenjene 1500 sysop 4350 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default '''Upozorenje:''' Niste prijavljeni pod suradničkim imenom. Vaša IP adresa bit će zabilježena u popisu izmjena ove stranice. 1501 sysop 4215 2006-02-26T01:48:54Z MediaWiki default - 1502 sysop 4363 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Morate ovjeriti vašu e-mail adresu prije nego što vam bude omogućeno uređivanje. Molim unesite i ovjerite vašu e-mail adresu u [[Special:Preferences|suradničkim postavkama]]. 1503 sysop 4364 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Ovjera e-mail adrese nužna za uređivanje 1504 sysop 4370 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Da, izbriši stranicu 1505 sysop 4382 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default ---- '''Napomena:''' izvoz cjelokupne stranice sa svim prethodnim izmjenama onemogućen je zbog opterećenja poslužitelja. 1506 sysop 4438 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Popis preusmjeravanja 1507 sysop 4443 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default <strong>POGRJEŠKA: Tekst koji ste unijeli dug je $1 kilobajta, što je više od maksimalnih $2 kilobajta. Nije ga moguće snimiti.</strong> 1508 sysop 4448 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ne mogu označiti za pregledano 1509 sysop 4449 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Morate odabrati inačicu koju treba označiti za pregledanu. 1510 sysop 4231 2006-02-26T01:48:55Z MediaWiki default ,_ 1511 sysop 4493 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Ograniči na kategorije (odvojene znakom "|") 1512 sysop 4494 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Sve 1513 sysop 4505 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Uređivanje 1514 sysop 4506 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Premještanje 1515 sysop 4528 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default '''Napomena:''' Ovu stranicu mogu uređivati samo prijavljeni suradnici. 1516 sysop 4533 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Pregled kako će izgledati, uživo 1517 sysop 4541 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Sve inačice sadrže poveznice na $1, brišem cjelokupni sadržaj 1518 sysop 4542 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Vraćam na zadnju inačicu koja ne sadrži poveznice na $1 1519 sysop 4543 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default MediaWiki zaštita od spama 1520 sysop 4544 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Pogrješka pri izradbi sličice: $1 1521 sysop 4549 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Uključi trenutačni pretpregled (JavaScript) (eksperimentalno) 1522 sysop 4569 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Postavljanje datoteka na ovom je wikiju onemogućeno. 1523 sysop 4571 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default '''Upozorenje:''' Nema sučelja pod imenom "$1". Ne zaboravite da imena stranica s .css and .js kodom počinju malim slovom, npr. Suradnik:Mate/monobook.css, a ne Suradnik:Mate/Monobook.css. 1524 sysop 4589 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Imate nove poruke na $1 1525 4253 2006-03-02T22:39:08Z Gangleri 19 please protect this page against moves and edits - please read [[commons:Template talk:DIRMARK]] &lrm; 1526 4254 2006-03-02T22:42:04Z Gangleri 19 from [[w:template:babel-9]] {| style="float: right; margin-left: 1em; margin-bottom: 0.5em; width: 242px; border: #99B3FF solid 1px" |- | style="text-align: center" | '''[[w:Wikipedija:Babilon|Wikipedija:Babilon]]''' |- | {{User {{{1}}}}} |- | {{User {{{2}}}}} |- | {{User {{{3}}}}} |- | {{User {{{4}}}}} |- | {{User {{{5}}}}} |- | {{User {{{6}}}}} |- | {{User {{{7}}}}} |- | {{User {{{8}}}}} |- | {{User {{{9}}}}} |} 1528 sysop 4351 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Članci koji počinju s ''$1'' 1529 sysop 4376 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Uređivanje odlomka: $1 1530 sysop 4402 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Sakrij rezultate 1531 sysop 4457 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Molim unesite sažetak. 1532 sysop 4458 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default '''Napomena:''' Niste unijeli sažetak promjena. Ako ponovno kliknete na 'Sačuvaj', vaše će promjene biti snimljene bez sažetka. 1533 sysop 4507 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default (komentar uklonjen) 1534 sysop 4508 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default <div class="mw-warning plainlinks"> Ova je izmjena uklonjena iz javnoga arhiva. Detalji se vjerojatno nalaze u [{{fullurl:Special:Log/delete|page={{PAGENAMEE}}}} evidenciji brisanja]. </div> 1535 sysop 4509 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default <div class="mw-warning plainlinks"> Ova je izmjena uklonjena iz javnoga arhiva. Kao administrator na ovom projektu možete ju vidjeti; detalji se vjerojatno nalaze u [{{fullurl:Special:Log/delete|page={{PAGENAMEE}}}} evidenciji brisanja]. </div> 1536 sysop 4510 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default (suradničko ime uklonjeno) 1537 sysop 4511 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default pokaži/skrij 1538 sysop 4512 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Sakrij komentar (sažetak) 1539 sysop 4513 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Postavi ograničenja i za administratore kao i za ostale suradnike 1540 sysop 4514 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Sakrij tekst izmjene 1541 sysop 4515 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Sakrij suradnikovo ime/IP adresu 1542 sysop 4516 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Postavi ograničenja na izmjenu: 1543 sysop 4517 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Komentar za evidenciju: 1544 sysop 4518 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default promijenjena su prava pristupa za stranicu [[$1]] 1545 sysop 4519 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Odabrane izmjene stranice [[:$1]]: 1546 sysop 4520 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Izvrši brisanje/sakrivanje 1547 sysop 4521 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Obrisane će se izmjene i dalje nalaziti u javnom popisu izmjena, ali njihov sadržaj neće biti dostupan javnosti. Drugi administratori ovoga projekta moći će i dalje pristupiti skrivenom sadržaju i vratiti ga u javni pristup putem ovog sučelja, osim ako operateri na projektu nisu postavili dodatna ograničenja. 1548 sysop 4522 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Izbriši/vrati izmjene 1549 sysop 4526 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Traži članke koji sadržavaju ''$1''. 1550 sysop 4527 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Traži članke po imenu ''$1''. 1551 sysop 4545 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Označi moje promjena več provjerenima 1552 sysop 4547 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Podsjeti me ako sažetak uređivanja ostavljam praznim 1553 sysop 4550 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Dodaj članke koje kreiram na moju listu praćenja 1554 sysop 4300 2006-03-28T05:59:32Z MediaWiki default sr 1555 sysop 4301 2006-03-28T05:59:32Z MediaWiki default sr-ec 1556 sysop 4302 2006-03-28T05:59:32Z MediaWiki default sr-el 1557 sysop 4303 2006-03-28T05:59:32Z MediaWiki default sr-jc 1558 sysop 4304 2006-03-28T05:59:32Z MediaWiki default sr-jl 1560 4309 2006-05-05T21:53:55Z 85.92.230.225 pomoć za tekst o poduzetničkoj etici gdje mogu naći desetak stranica teksta o poduzetničkoj etici. 1561 4329 2006-05-30T09:18:31Z 195.29.35.231 *'''NEDIĆ, Jovan'''. ''POVRATAK U PAMET''. *"Osmosmjerka", XV, 328, 21 - Bjelovar, 18.VII.2003. ---- <div align="left"><font size="3">'''POGLED IZ KRIVOG ZAGONETAČKOG KUTA''' - 105</font></div> <div align="center"><font size="5">'''POVRATAK U PAMET'''</font></div> U skandinavci objavljenoj prije 6 godina u jednom enigmatskom mjesečniku sintagma ''"Povratak u budućnost"'' bila je opisana ovako: "Knjiga [[w:en:Erich von Däniken|Ericha von Dänikena]]". Čekaj malo! Ja sam svojedobno pročitao tu knjigu, a naslov mi je nekako čudan. Pa da! Dänikenova knjiga zove se ''"Sjećanje na budućnost"'', a što je onda ''"Povratak u budućnost"''? Provjera na internetu daće nam odgovor: to je film [[w:en:Robert Zemeckis|Roberta Zemeckisa]] iz 1985. godine. <div align="right">'''Jovan Nedić'''</font></div> ---- <div align="center">'''[[PKZK|Početak]]''' - '''[[PKZK-104|Prethodni članak]]''' - '''[[PKZK-106|Sljedeći članak]]''' - '''[[PKZK-xxx|Kraj]]''' [[Category:PKZK]] 1562 4330 2006-05-30T09:19:13Z 195.29.35.231 *'''NEDIĆ, Jovan'''. ''KRIŽALJKAŠKO KOKOŠJE SLJEPILO''. *"Osmosmjerka", XV, 329, 21 - Bjelovar, 3.VIII.2003. ---- <div align="left"><font size="3">'''POGLED IZ KRIVOG ZAGONETAČKOG KUTA''' - 106</font></div> <div align="center"><font size="5">'''KRIŽALJKAŠKO KOKOŠJE SLJEPILO'''</font></div> Ustanovih nedavno da je u mojoj skandinavci, objavljenoj u lokalnom listu, grad [[w:en:Kaunas|Kaunas]] (adresa: ANA SUK) proglašen "glavnim gradom Litvanije" iako on to nije. Kako mi se mogla "omaknuti" takva greška kad znam da je glavni grad Litve [[w:hr:Vilnius|Vilnius]] (adresa: VILI SUN, tj. Vili Sunce) i kad pri opisivanju obično provjeravam i da li je kokoš "domaća životinja"? Iskreno, pojma nemam. Možda se radilo o svojevrsnom križaljkaškom kokošjem sljepilu. <div align="right">'''Jovan Nedić'''</font></div> ---- <div align="center">'''[[PKZK|Početak]]''' - '''[[PKZK-105|Prethodni članak]]''' - '''[[PKZK-107|Sljedeći članak]]''' - '''[[PKZK-xxx|Kraj]]''' [[Category:PKZK]] 1563 4331 2006-05-30T09:20:04Z 195.29.35.231 *'''NEDIĆ, Jovan'''. ''"KAMULET"''. *"Osmosmjerka", XV, 330, 21 - Bjelovar, 18.VIII.2003. ---- <div align="left"><font size="3">'''POGLED IZ KRIVOG ZAGONETAČKOG KUTA''' - 107</font></div> <div align="center"><font size="5">'''"KAMULET"'''</font></div> Nakon što je u prošlom broju ''"Osmosmjerke"'' pročitao člančić o križaljkaškom kokošjem sljepilu, koje je zaslužno što je u jednoj skandinavci Kaunas proglašen "glavnim gradom Litve", povjerio nam se naš suradnik da se njemu desilo nešto mnogo gore: u mozaičku križaljku uvrstio je, naime, '''KAMULET''' umjesto '''KALUMET''' (dugačka obredna lula američkih Indijanaca). Kako se radilo o križaljci u kojoj se riječi ne opisuju, spunerizam "kamulet" možda nitko nije ni uočio. <div align="right">'''Jovan Nedić'''</font></div> ---- <div align="center">'''[[PKZK|Početak]]''' - '''[[PKZK-106|Prethodni članak]]''' - '''[[PKZK-108|Sljedeći članak]]''' - '''[[PKZK-xxx|Kraj]]''' [[Category:PKZK]] 1564 4332 2006-05-30T09:20:44Z 195.29.35.231 *'''NEDIĆ, Jovan'''. ''KRALJEVSKI CAR''. *"Osmosmjerka", XV, 331, 21 - Bjelovar, 3.IX.2003 ---- <div align="left"><font size="3">'''POGLED IZ KRIVOG ZAGONETAČKOG KUTA''' - 108</font></div> <div align="center"><font size="5">'''KRALJEVSKI CAR'''</font></div> "Majestetičan (veličanstven, dostojanstven) izgled, blistav pogled i prodorna rika pribavili su mu naziv 'kralj životinja'." Kome? Pa [[w:hr:lav|lavu]], dakako, zvijeri iz porodice mačaka, koga stručnjaci nazivaju ''Panthera leo'' ili ''Felis leo'' (lat. felis=mačka, mačak; leo=lav). Lavlji pridjevak "kralj životinja" često se pojavljuje i kao opisak u križaljkama pa svaki rješavač automatski u lik upisuje troslov LAV, no u reklamnoj križaljci iz ''"Superskandija"'' broj 31 (16. III. 1981) "kralj životinja" je - CAR!?! <div align="right">'''Jovan Nedić'''</font></div> ---- <div align="center">'''[[PKZK|Početak]]''' - '''[[PKZK-107|Prethodni članak]]''' - '''[[PKZK-109|Sljedeći članak]]''' - '''[[PKZK-xxx|Kraj]]''' [[Category:PKZK]] 1565 4336 2006-05-30T09:28:15Z 195.29.35.231 /* '''Sadržaj''' */ <div align="left">'''Jovan NEDIĆ</font></div> <div align="center"><font size="5">'''POGLED IZ KRIVOG ZAGONETAČKOG KUTA'''</font></div> Ovo je zbirka minikolumni s pomalo iščašenom [[w:hr:enigmatika|enigmatskom]] tematikom objavljenih u [[w:hr:Bjelovar|bjelovarskom]] enigmatskom časopisu''"Osmosmjerka"''. =='''Sadržaj'''== * [[PKZK-105|105 - Povratak u pamet]] * [[PKZK-106|106 - Križaljkaško kokošje sljepilo]] * [[PKZK-107|107 - "Kamulet"]] * [[PKZK-108|108 - Kraljevski car]] ---- <div align="center">'''[[PKZK-105|Prvi članak]]''' - '''[[PKZK-222|Posljednji članak]]''' - '''[[PKZK-xxx|Kraj]]''' [[Category:PKZK]] 1568 4341 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default /** CSS placed here will be applied to all skins */ 1569 4343 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default w 1570 4344 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Account created 1571 4345 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default The user account for $1 has been created. 1572 4352 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Redirecting to [[$1]] 1573 4354 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default The text of '''your edits''' to '''$1''' is shown below: 1574 4355 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default The source of '''$1''' is shown below: 1575 4357 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default b 1576 4358 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Undelete failed; someone else may have undeleted the page first. 1577 4360 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default | 1578 4361 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default Clear watchlist 1579 4365 2006-07-01T18:51:22Z MediaWiki default You need to $1 to confirm your email address. 1580 4372 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default (Poveznice na ovu stranicu trebaju biti pod naslovom [[$1]]) 1581 4374 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default '''Warning:''' You are editing a page which is used to provide interface text for the software. Changes to this page will affect the appearance of the user interface for other users. 1582 4375 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default uredi 1583 4381 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Export 1584 4383 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Invalid subscription feed type. 1585 4386 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default A file of this name has been previously uploaded and subsequently deleted. You should check the $1 before proceeding to upload it again. 1586 4389 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Group: 1587 4390 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default (all) 1588 4391 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Bots 1589 4392 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Bot 1590 4393 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Bureaucrats 1591 4394 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Bureaucrat 1592 4395 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Stewards 1593 4396 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Steward 1594 4397 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Sysops 1595 4398 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Sysop 1596 4399 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default {{ns:project}}:Bots 1597 4400 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default {{ns:project}}:Bureaucrats 1598 4401 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default {{ns:project}}:Administrators 1599 4403 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Revision history for this page on the wiki 1600 4404 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default The requested page doesn't exist. It may have been deleted from the wiki, or renamed. Try [[Special:Search|searching on the wiki]] for relevant new pages. 1601 4405 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default $1 at $2 1602 4406 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Revision history 1603 4410 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Copy all history versions for this page 1604 4411 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Import 1605 4412 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Select a wiki and page title to import. Revision dates and editors' names will be preserved. All transwiki import actions are logged at the [[Special:Log/import|import log]]. 1606 4413 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default transwikied $1 1607 4414 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default $1 revision(s) from $2 1608 4415 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default imported $1 by file upload 1609 4416 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default $1 revision(s) 1610 4417 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default $1 revision(s) 1611 4418 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Bad interwiki link 1612 4419 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Couldn't open import file 1613 4421 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Import log 1614 4422 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Administrative imports of pages with edit history from other wikis. 1615 4424 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default No pages to import. 1616 4425 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Importing pages... 1617 4426 2006-07-01T18:51:23Z MediaWiki default Unknown import source type 1618 4436 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default - 1619 4441 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Language: $1 1620 4442 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default * Deutsch|de * English|en * Esperanto|eo * Français|fr * Español|es * Italiano|it * Nederlands|nl 1621 4454 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Metadata (see [[{{ns:project}}:Metadata]] for an explanation): 1622 4466 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 {{PLURAL:$1|member|members}} 1623 4469 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default '''Ne postoji stranica naziva "$1".''' Možete [[:$1|kreirati tu stranicu]]. 1624 4474 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default You have to specify a username. 1625 4476 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Stranica o projektu 1626 4477 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Revision as of $1; $5<br />$3 | $2 | $4 1627 4479 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default The following data is cached, and was last updated $1. 1628 4480 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Watchlist 1629 4481 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Number of days to show in watchlist: 1630 4482 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Number of edits to show in expanded watchlist: 1631 4484 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Vidi stranicu o projektu 1632 4491 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default This page provides interface text for the software, and is locked to prevent abuse. 1633 4492 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Random redirect 1634 4496 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 anonimne suradnike 1635 4497 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 botove 1636 4498 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 prijavljene suradnike 1637 4499 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 moje promjene 1638 4500 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 manje promjene 1639 4501 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 provjerene promjene 1640 4523 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default User rights log 1641 4524 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default changed group membership for $1 from $2 to $3 1642 4525 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default (none) 1643 4530 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default <strong>Sorry! We could not process your edit due to a loss of session data.</strong> ''Because this wiki has raw HTML enabled, the preview is hidden as a precaution against JavaScript attacks.'' <strong>If this is a legitimate edit attempt, please try again. If it still doesn't work, try logging out and logging back in.</strong> 1644 4535 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Za nove suradnike 1645 4536 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 novijih 1646 4537 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Najnovije 1647 4538 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default $1 starijih 1648 4539 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Najstarije 1649 4540 2006-07-01T18:51:24Z MediaWiki default Show new images starting from $1 1650 4546 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Expand watchlist to show all applicable changes 1651 4551 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Hide bot edits from the watchlist 1652 4552 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Hide my edits from the watchlist 1653 4555 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default [[User:$1|$1]] has been unblocked 1654 4556 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Uncategorized images 1655 4557 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Comment: 1656 4558 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default $1 file(s) restored 1657 4559 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default <big>'''$1 has been restored'''</big> Consult the [[Special:Log/delete|deletion log]] for a record of recent deletions and restorations. 1658 4561 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default $1 revisions and $2 file(s) restored 1659 4562 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default To restore the entire page, leave all checkboxes deselected and click '''''Restore'''''. To perform a selective restoration, check the boxes corresponding to the revisions to be restored, and click '''''Restore'''''. Clicking '''''Reset''''' will clear the comment field and all checkboxes. 1660 4563 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Reset 1661 4564 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Unused templates 1662 4565 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default This page lists all pages in the template namespace which are not included in another page. Remember to check for other links to the templates before deleting them. 1663 4566 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default other links 1664 4570 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Postavi novu inačicu datoteke 1665 4574 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default za $1 1666 4576 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Please $1 to view or edit items on your watchlist. 1667 4577 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Clear watchlist 1668 4578 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Your watchlist has been cleared. $1 items were removed. 1669 4579 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Are you sure you wish to remove them? 1670 4580 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default '''You have $1 items on your watchlist, including talk pages.''' 1671 4581 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default (for '''$1''') 1672 4584 2006-07-01T18:51:25Z MediaWiki default Done.