Wikizvor hrwikisource https://hr.wikisource.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.47.0-wmf.12 first-letter Mediji Posebno Razgovor Suradnik Razgovor sa suradnikom Wikizvor Razgovor o Wikizvoru Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki MediaWiki razgovor Predložak Razgovor o predlošku Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Autor Razgovor o autoru Stranica Razgovor o stranici Sadržaj Razgovor o sadržaju TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk 0 19832 63421 62641 2026-07-23T16:43:38Z Artus 7490 Uklanjanje izmjene 62641 što ju je unio/unijela [[Posebno:Contributions/~2025-34704-04|~2025-34704-04]] ([[Razgovor sa suradnikom:~2025-34704-04]]) 63421 wikitext text/x-wiki {{zaglavlje | prethodni = | sljedeći = | naslov = Deklaracija o zajedničkom jeziku | odjeljak = | nepovezani_autor = skupina autora | prevoditelj = | bilješke = Izvor: [https://jezicinacionalizmi.com/deklaracija/ Deklaracija o zajedničkom jeziku].<br> {{wikipedija2}} }} Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo <center>'''DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU'''</center> Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan. Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost. Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika. Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti. Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da *činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama; *svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika; *sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika; *policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika; *činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi; *između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena; *standardne, dijalekatske i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika. Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na *ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama; *zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika; *prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti; *izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja; *slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti; *jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima; *slobodu dijalekatske i regionalne upotrebe; *i, konačno, slobodu ''miješanja'', uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika. [[kategorija:Izjave i deklaracije o hrvatskom jeziku]] [[kategorija:Bosna i Hercegovina]] [[Kategorija:Hrvatsko 21. stoljeće]] 85nm4el8nmoteun7kryh208h5ddkevi