Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.47.0-wmf.16 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk Njemački jezik 0 1923 42680965 42671769 2026-08-24T14:05:32Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680965 wikitext text/x-wiki {{Infokutija jezik |ime=Nemački jezik |izvornoime=Deutsch ili deutsche Sprache |države=[[Nemačka]]<br />[[Austrija]]<br />[[Švajcarska]]<br />i u 38 drugih država. |regije=[[Evropa]] i [[Afrika]] |govornici=maternji: 128 miliona, drugi: 18 miliona |rang=11. |jezična porodica=[[Indoevropski jezici]] |porodicaboja = indoevropski |fam2= [[Germanski jezici]] |fam3 =[[Zapadnogermanski jezici]] |službeni=[[Austrija]]<br />[[Belgija]]<br />[[Liechtenstein]]<br />[[Luksemburg]]<br />[[Njemačka]]<br />[[Švajcarska]]<br />[[Evropska unija]] (službeni i oficijalni jezik) |iso1=de |iso2=deu/ger |iso3=deu }} [[File:Legal status of German in the world.svg|frameless|right]] [[File:Legal status of German in Europe.svg|frameless|right]] '''Nemački jezik''' ({{jez-nem|deutsche Sprache}}), je jedan od jezika zapadne grupe [[Germanski jezici|germanskih jezika]] i spada među najveće svetske [[jezik]]e.<ref name="Many tongues, one family">{{cite web|title=Many tongues, one family. Languages in the European Union|publisher=Europa (web portal) |author=European Commission |year=2004|url=http://ec.europa.eu/archives/publications/booklets/move/45/en.pdf|format=PDF |accessdate=5 April 2013}}</ref> To je maternji jezik najvećeg broja stanovnika [[Evropska unija|Evropske unije]]. Nemačkim jezikom se govori u Nemačkoj, Austriji, Lihtenštajnu, u dve trećine Švajcarske, u dve trećine provincije Južni Tirol u [[Italija|Italiji]], istočnim kantonima [[Belgija|Belgije]] i u pograničnim delovima [[Danska|Danske]].<ref name=goethe1>{{cite web|title=Why Learn German?|url=https://www.goethe.de/en/spr/wdl.html|publisher=Goethe Institute|accessdate=28 September 2014}}</ref><ref name=sdsu>{{cite web|title=Why Learn German?|url=http://german.sdsu.edu/why_learn_german.html|publisher=SDSU - German Studies Department of European Studies|accessdate=28 September 2014|archivedate=2014-10-23|archiveurl=https://web.archive.org/web/20141023002656/http://german.sdsu.edu/why_learn_german.html|deadurl=yes}}</ref> U [[Luksemburg]]u ({{jez-nem|Luxemburg}}), kao i u francuskim oblastima [[Alzas]] ({{jez-nem|Elsass}}) i [[Lorena]] ({{jez-nem|Lothringen}}), starosedeoci ovih oblasti govore različitim nemačkim dijalektima, dok je deo stanovništva ovladao standardnim nemačkim (posebno u Luksemburgu), mada je u Alzasu i Lorenu [[francuski jezik]] potisnuo nemački u poslednjih četrdeset godina. Male zajednice koje govore nemačkim jezikom opstale su u [[Rumunija|Rumuniji]], [[Češka|Češkoj]], [[Mađarska|Mađarskoj]], posebno [[Rusija|Rusiji]], [[Kazahstan]]u i [[Poljska|Poljskoj]], mada su masivne emigracije stanovništva nemačkog porekla iz ovih zemalja u Nemačku smanjile broj govornika u ovim zajednicama. Van [[Evropa|Evrope]], najveće zajednice u kojima se govori nemački jezik nalaze se u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] (u državama [[Severna Dakota|Severnoj]] i [[Južna Dakota|Južnoj Dakoti]], [[Montana|Montani]], [[Viskonsin]]u i [[Indijana|Indijani]]; u [[Brazil]]u (oblasti Rio Grande do Sul, gde je nastao {{jez-nem|Riograndenser Hunsrückisch}}, Sveta Katarina, Parana i Espirito Santo), u koje je migriralo milione Nemaca u zadnjih dvesta godina; ali većina njihovih potomaka ne govori nemački. Zajednice u kojima se govori nemački se mogu takođe naći u bivšoj nemačkoj koloniji [[Namibija|Namibiji]], kao i drugim zemljama u koje su emigrirali Nemci, kao npr. [[Kanada]], [[Island]], [[Argentina]], [[Meksiko]], [[Paragvaj]], [[Čile]], [[Peru]], [[Venecuela]], [[Tajland]] i [[Australija]]. Nemački jezik je maternji jezik oko sto miliona ljudi u Evropi (podaci iz 2004),<ref>{{cite web|url=http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/germany/10128380/German-should-be-a-working-language-of-EU-says-Merkels-party.html|title=German 'should be a working language of EU', says Merkel's party|date=18 June 2013|work=Telegraph.co.uk}}</ref> odnosno maternji je jezik 13,3% Evropljana, što ga čini jezikom kojim se služi najviše govornika u Evropi bez Rusije, više od francuskog jezika (66,5 miliona govornika 2004) i engleskog jezika (64.2 miliona govornika 2004). Nemački je treći jezik po broju onih koji ga uče u školama, drugi po broju onih koji ga uče u Evropi, i treći u SAD (posle španskog i francuskog). Nemački je jedan od zvaničnih jezika Evropske unije, gde je treći jezik po broju onih koji ga uče (odmah posle francuskog). Standardni nemački jezik nije nastao iz nekog dijalekta, već su ga osmislili pesnici, filozofi i drugi obrazovaniji ljudi. U [[16. vek]]u Martin Luter je preveo [[Biblija|Bibliju]] na nemački, svesno spajajući karakteristike različitih dijalekata. Želeo je da što veći broj ljudi razume prevod. Sa [[Johan Volfgang Gete|Geteom]] i [[Fridrih Šiler|Šilerom]] u [[18. vek]]u na vrhuncu je bila standardizacija nemačkog jezika. Sa više od 120 miliona govornika u 38 zemalja sveta, nije začuđujuće da se razlikuje upotreba nemačkog jezika. Kao i engleski, i nemački jezik je pluricentričan i sa tri glavna centra u kojima se koristi: Austriji, Nemačkoj i Švajcarskoj. == Historija == Zbog premeštanja stanovništva, zbog puteva komunikacija i trgovine (uglavnom reka), izolovanosti (visokih planina i nepreglednih šuma) razvili su se različiti dijalekti nemačkog jezika. Ovi dijalekti, ponekad međusobno i nerazumljivi, korišćeni su u Svetom Rimskom carstvu. Kako je Nemačka bilo podeljena na mnogo država, jedino što je podsticalo standardizaciju nemačkog jezika je želja pisaca da ih što veći broj ljudi razume. Kada je [[Martin Luter]] preveo [[Biblija|Bibliju]] (Novi zavet 1521, Stari zavet 1534), svoj prevod je uglavnom bazirao na već razvijenom jeziku, koji je u to vreme bio najrazumljiviji jezik. Ovaj jezik je bio zasnovan na severoistočnim i dijalektima srednje Nemačke (okolina [[Hanover]]a) i sačuvao je puno od [[srednjevisokonemački|srednjevisokonemačkog]], (za razliku od dijalekata srednje i severne Nemačke u kojima je genitiv već počeo da nestaje). U početku, uz svaku Bibliju dolazila je i lista reči koje nisu poznate u tom dijalektu i njihov prevod. Katolici su u početku odbijali Luterov prevod i pokušali su da stvore sopstveni katolički standard (''Gemeines Deutsch'') - koji se od „protestantskog Nemačkog“ razlikovao u sitnim detaljima. Tek je sredinom 18. veka, stvoren standard koji je dobro prihvaćen, čime se završio period [[panonovovisokonemački|ranonovovisokonemačkog]]. Nemački je bio jezik trgovine i vlasti u [[Habzburška monarhija|Habzburškom carstvu]], koje je okruživalo velike površine centralne i istočne Evrope. Do sredine [[19. vek]]a bio je to jezik ljudi iz gradova u najvećem delu carstva. Znanje nemačkog je značilo da je govornik bio trgovac, urbani čovek, a ne njegovu nacionalnost. Neki gradovi, poput [[Prag]]a i [[Budimpešta|Budimpešte]] ([[Budim]]), su postepeno bili [[germanizacija|germanizovani]] u godinama nakon njihovog ulaska pod habzburšku vlast. Drugi, poput [[Bratislava|Bratislave]], su prvobitno naseljeni tokom habzburškog perioda i bili su primarno nemački u to vreme. Nekoliko gradova, kao što je [[Milano]] su ostali prvobitno ne-nemački. Međutim, većina gradova su bili primarno nemački u ovom periodu, kao što su Budimpešta, Bratislava, [[Zagreb]], i [[Ljubljana]], iako su bili okruženi teritorijama u kojima su se govorili drugi jezici. Otprilike do [[1800]], standardni nemački je bio gotovo jedino pisani jezik. U ovom periodu, ljudi u urbanim krajevima severne Nemačke, koji su govorili dijalektima koji su se značajno razlikovali od standardnog nemačkog, učili su ga gotovo kao strani jezik i trudili se da ga izgovaraju što je sličnije moguće onome šta je napisano. Propisane smernice za izgovor su običavale da smatraju severno-nemački izgovor standardom. Ipak, stvarni izgovor standardnog nemačkog varira od regiona do regiona. Mediji i štampana dela su gotovo uvek na standardnom nemačkom ({{jez-nem|Hochdeutsch}}), koji razumeju u svim teritorijama na kojima se govore nemački jezici (sa izuzetkom predškolske dece u zonama u kojima se govore samo dijalekti - na primer [[Švajcarska]] — ali u eri televizije čak i predškolska deca nauče standardni nemački još pre polaska u školu). Prvi rečnik braće Grim, koji se sastoji iz 16 delova objavljivanih između 1852 i 1960, je najsveobuhvatniji rečnik nemačkog. 1860. godine, gramatika i pravopis su se prvi put pojavili u Dudenovom priručniku. 1901, ovo je proglašeno standardnom definicijom nemačkog jezika. Zvanične izmene su učinjene tek 1998. godine, kada je nemačka pravopisna reforma stupila na snagu u svim zemljama u kojima se govori nemački. Od tada je pravopis nemačkog u tranziciji, sa obavezom da se u roku od osam godina pređe na novi pravopis. Pošto su obrazovanje i kultura, po nemačkom zakonu u nadležnosti nemačkih pokrajina, razlike u pogledima na pravopisnu reformu i dalje usporavaju sprovođenje te reforme. Tokom sedamdesetih godina XIX veka, nemački jezik je potisnuo latinski na svim glavnim evropskim i američkim univerzitetima tog doba. <gallery> Image:Vojvodina languages1921-sr.png|Nemački jezik u Vojvodini (popis iz 1921) Image:Vojvodina languages1931-sr.png|Nemački jezik u Vojvodini (popis iz 1931) </gallery> == Klasifikacija i srodni jezici == Nemački je član zapadno-germanske grane germanskih jezika, koji je član [[Indoevropski jezici|indoevropske porodice jezika]]. === Susedni jezici === Nemački jezik, zajedno sa danskim kao svojim najbližim rođakom, formira čvrst i dobro definisan jezički region, koji je od drugih jezika odvojen jezičkim granicama. Njegovi susedi su: na severu [[frizijski jezik|frizijski]] i [[danski jezik]]; na istoku [[poljski jezik]], [[gornjolužičkosrpski jezik]], [[donjolužičkosrpski jezik]], [[češki jezik]], [[slovački jezik]] i [[mađarski jezik]]; na jugu [[slovenački jezik]], [[italijanski jezik]], [[furlanski jezik|friulski jezik]], [[ladinski jezik]] i [[retoromanski jezici|retoromanski jezik]]; na zapadu [[francuski jezik]]. Sem frizijskog, nijedan od ovih jezika nije iz zapadnogermanske grupe, tako da se jasno razlikuju od nemačkog i holandskog. Iako je frizijski u bliskoj vezi sa nemačkim i holandskim, oni nisu međusobno razumljivi. Situacija je složenija kada se uzme u vidu odnos između nemačkog i holandskog. Do skora, kroz ceo prostor na kome se govori nemačkim postojala je jezička neprekidnost (kontinuum), bez jezičkih granica. Na takvom prostoru, svaki dijalekt je razumljiv sa njegovim susedom, ali dijalekti koji su fizički udaljeni često nisu međusobno razumljivi. Nemačko-holandski kontinuum se deli na dve grupe dijalekata: [[niskonemački jezik|niskonemački]] (germanski) i [[Visokonemački jezik|visokonemački]] (germanski) varijetet, prema tome da li se u njima javila promena suglasnika; holandski je deo dijalekata [[niskonemački jezik|niskonemačkog]]. Iz političkih razloga, Nemački i Holandski dijalekti počeli su da divergiraju tokom XX veka. Takođe, u Nemačkoj i Holandiji, neki dijalekti su blizu izumiranja, jer su ih zamenili standardni nemački, odnosno holandski. Zbog toga, u toku je formiranje jezičke granice između Nemačke i Holandije. Dok je nemački jezik na mnogo načina sličan holandskom, veoma se razlikuju u izgovoru. Govorniku jedne zemlje bi bila potrebna vežba da bi naučio da razume govornika druge zemlje. Uporedite, npr: :{{jez-hol|De kleinste kameleon is volwassen 2 cm groot, de grootste kan wel 80 cm worden.}} :{{jez-nem|Das kleinste Chamäleon ist ausgewachsen 2 cm groß, das größte kann gut 80 cm werden.}} :''Najmanji kameleon, koji je potpuno odrastao, je dug 2 cm, a najveći može lako da dostigne dužinu od 80 cm.'' Holanđani uglavnom mogu da razumeju pisani nemački, a Nemci koji govore [[niskonemački jezik|niskonemačkim]] uglavnom mogu da razumeju pisani holandski, ali imaju problema da razumeju govorni jezik. === Zvanični status === Standardni nemački je zvanični jezik u [[Nemačka|Nemačkoj]], [[Lihtenštajn]]u i [[Austrija|Austriji]]; jedan je od zvaničnih jezika [[Švajcarska|Švajcarske]] (zajedno sa [[francuski jezik|francuskim]], [[italijanski jezik|italijanskim]] i [[retoromanski jezici|retoromanskim]] jezikom) i [[Luksemburg]]a (zajedno sa francuskim i [[luksemburški jezik|luksemburškim]] jezikom). Koristi se kao lokalni zvanični jezik i regionima gde se govori nemački u [[Belgija|Belgiji]], [[Italija|Italiji]], [[Danska|Danskoj]] i [[Poljska|Poljskoj]]. Nemački je jedan od 24 zvaničnih jezika [[Evropska unija|Evropske unije]]. Nemački jezik je takođe manjinski jezik u [[Kanada|Kanadi]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Rusija|Rusiji]], [[Kazahstan]]u, [[Tadžikistan]]u, [[Poljska|Poljskoj]], [[Rumunija|Rumuniji]], [[Togo]]u, [[Kamerun]]u, [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]], [[Namibija|Namibiji]], [[Brazil]]u, [[Paragvaj]]u, [[Mađarska|Mađarskoj]], [[Češka|Češkoj]], [[Slovačka|Slovačkoj]], [[Holandija|Holandiji]], [[Slovenija|Sloveniji]], [[Ukrajina|Ukrajini]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Moldavija|Moldaviji]], [[Australija|Australiji]], [[Letonija|Letoniji]], [[Estonija|Estoniji]] i [[Litvanija|Litvaniji]]. Nemački je nekad bio ''[[lingva franka|lingua franca]]'' srednje, istočne i severne Evrope. Uticaji iz engleskog su se u nemačkom tek skoro počeli osećati. Međutim, nemački je među najpopularnijim jezicima u svetu, i drugi po popularnosti u Evropi. 38% svih Evropljana tvrdi da mogu da se sporazumeju na nemačkom (ne uključujući ljude čiji je maternji jezik nemački). U Poljskoj, na primer, lakše je naći nekog ko dobro govori nemački nego engleski, što se može objasniti velikim prisustvom nemačkih medija na tom prostoru. Nemački je drugi jezik po zastupljenosti na [[internet]]u, više od 8% veb-sajtova je na nemačkom. === Dijalekti === Izraz „nemački“ koristi se za dijalekte Nemačke, Austrije, dela Švajcarske i nekih susednih zemalja, kao i za govore kolonija i etničkih grupa koje su osnovali Nemci (npr. Nemački u SAD). Razlike među nemačkim dijalektima su značajne. Samo su susedni dijalekti međusobno razumljivi. Za govornika standardnog nemačkog (nem. ''Hochdeutsch''), većina dijalekata nije razumljiva. Nemački dijalekti se dele na "[[niskonemački jezik|niskonemački]]" i "[[Visokonemački jezik|visokonemački]]". Da li su oni različiti jezici, ne postoji tačan odgovor; međutim, tačno je da formiraju dijalektski kontinuum gde je svaki dijalekt u tesnoj vezi sa susednim dijalektom, bez obzira da li se radi o [[niskonemački jezik|niskonemačkom]] ili [[visokonemački jezik|visokonemačkom]]. Govornici srpskog jezika mogli bi da budu zavarani nazivima ova dva varijeteta i da pomisle da su nazive dobili prema nekoj vrsti socijalnog vrednovanja tih [[idiom]]a, gde bi [[Visokonemački jezik|visokonemački]] imao neku „prednost“ nad [[niskonemački jezik|niskonemačkim]]. To ne može biti dalje od istine. Nazivi ova dva varijeteta nastali su prema njihovoj geografskoj distribuciji: [[niskonemački jezik]] govori se na severnoj polovini Nemačke, koja je sama [[ravnica]], dakle - nizak teren. A [[visokonemački jezik]] govori se na jugu Nemačke i u Austriji, gde su uglavnom brda i planine, dakle - visok teren. Ukoliko i postoji neko socijalno vrednovanje ovih varijeteta, prednost će uvek biti data [[niskonemački jezik|niskonemačkom]] - mada treba imati na umu da kod Nemaca, Švajcaraca i Austrijanaca to vrednovanje nije izraženo kao npr. kod govornika srpskog ili engleskog jezika (najčešće se svako, uključujući: pisce, političare, javne ličnosti, profesore, itd, uvek služi svojim rodnim dijalektom i ponosan je na njega). U dijalektima [[niskonemački jezik|niskonemačkog]] nije izvršena zamena suglasnika kao u [[visokonemački|visokonemačkom]]. [[Niskonemački jezik]] se deli na dve grupe: [[niskofranački]] i [[niskosaksonski]]. Niskofranački se sastoji iz holandskog jezika i flamanskog jezika, kojim se govori u Holandiji i Belgiji; niskosaksonski se sastoji iz dijalekata kojima se govori u nemačkim ravnicama i u istočnoj Holandiji. Vidi [[#Susedni jezici|gore]] za razliku između nemačkog i holandskog. Dijalekti [[visokonemački|visokonemačkog]] dele se na centralni nemački jezik i gornji nemački jezik. Središnji nemački dijalekti uključuju: [[Rajna|rajnski]], [[Luksemburg|luksemburški]], mozel-[[Frankonija|frankonski]], rajnskofrankonski, [[hesen]]ski, [[Tiringija|tirinški]] i gornje[[Saksonija|saksonski]], i njime se govori u severnoistočnoj Holandiji, istočnoj Belgiji, Luksemburgu, delovima Francuske, i u nemačkoj između reke Majne i severnih nizija. Standardni nemački se uglavnom zasniva na dijalektima srednje Nemačke. [[Visokonemački]] dijalekti uključuju alemanski jezik (na primer švajcarski nemački - nem. ''schwizedeutsch''), švapski (nem. ''schwäbisch''), istočno frankonski (nem. ''fränkisch''), austro-bavarski (nem. ''bayerisch'') jezik. Njima se govori u Alzasu, južnoj Nemačkoj, Lihtenštajnu, Austriji i u delovima Švajcarske gde se koristi nemački, kao i Italije. [[Visokonemački]] kojim govore Jevreji Aškenazi (uglavnom u bivšem Sovjetskom Savezu) imaju nekoliko jedinstvenih crta, i uglavnom se smatraju zasebnim jezicima (Jidiš). Dijalekti nemačkog kojima se govorilo u kolonijama liče na dijalekte nemačkog kojima govore/su govorili Nemci koji su tu došli (npr. pensilvanijski nemački liči na dijalekt nemačkog zvan palatinski). U SAD, druga generacija imigranata stvorila je nov varijetet koji je kobinacija nemačkog jezika sa gramatikom i pravopisnim pravilima engleskog. On uglavnom nije razumljiv ni za jedne, ni za druge. Govornici ga nazivaju „američki nemački“ (nem. ''Amerikanischdeutsch''). === Standardni nemački === [[Datoteka:Welcome to bulevar01.jpg|mini|250p|Dobrodošli na [[Bulevar oslobođenja (Novi Sad)|Bulevar]], [[Novi Sad]] (bilbord dobrodošlice na nemačkom jeziku na Bulevaru u Novom Sadu, postavljen tokom muzičkog festivala [[Egzit|EXIT 2010]]).]] Nemačka lingvistika dijalektima naziva samo regionalne varijetete, ne i varijetete standardnog nemačkog. Standardni nemački je nastao ne kao dijalekt nekog posebnog regiona, već kao pisani jezik. Međutim, na nekim mestima je standardni nemački potisnuo dijalekte (posebno u velikim gradovima Nemačke i Austrije) Standardni nemački se razlikuje po regionima, naročito među zemljama u kojima je on zvaničan jezik, u rečniku, malo u izgovoru, pa čak i gramatici. Ove razlike ne treba mešati sa razlikama u dijalektima. Iako su dijalekti u maloj meri uticali na standardni Nemački, oni se veoma razlikuju. Nemački jezik se stoga smatra pluricentričnim jezikom. U većini oblasti, govornici koriste mešavinu jezika (dijalekte kao i standardni nemački), zavisno od situacije. U Švajcarskoj se, naprotiv, retko koriste mešavine standardnog nemačkog i dijalekta, i standardni nemački se skoro isključivo koristi kao pisani jezik. Ovakvo stanje naziva se diglosija. Standardnim nemačkim se retko govori, npr. sa govornikom koji ne razume švajcarske dijalekte, a očekuje se da se koristi u školi. == Gramatika == {{glavni članak|Gramatika nemačkog jezika}} Nemački je infleksijski jezik - što znači da se odnosi među rečeničkim elementima iskazuju promenom reči, odnosno dodavanjem nastavaka (nastavci za padež, nastavci za broj, nastavci za vreme za glagole ...). === Promena imenica === Nemačke imenice spadaju u: * jednu od tri deklinacije * jedan od tri roda: srednji, ženski i muški. Završetak reči može da da informaciju o rodu; za većinu imenica rod ne zavisi od nastavka (za razliku od srpskog, gde su imenice koje se završavaju suglasnikom muškog roda, sa -a ženskog, a sa -o i -e srednjeg) * dva broja: jedninu i množinu (neki jezici imaju i dvojinu, npr. staroslovenski) * četiri padeža: nominativ, genitiv, dativ i akuzativ (sa sličnim značenjem kao i u srpskom jeziku) Iako je nemački infleksijski jezik, u odnosu na staronemački ili islandski, broj nastavaka je znatno manji. Tri roda nestaju u množini, koji se ponaša kao četvrti rod. Sa četiri padeža i tri roda i množinom, postoji ukupno 16 kombinacija padeža i roda/broja. Dodavanje nastavaka na imenice je obavezno za genitiv muškog i srednjeg roda, ali ne za ženski rod ili množinu. Sa druge strane, nastavak je obavezan u dativu množine. Postoje i nastavci za dativ muškog i srednjeg roda, ali se vrlo retko sreću, čak ređe nego što se npr. aorist koristi u standardnom srpskom jeziku kada bi trebalo (uglavnom se menja perfektom). Nemački pravopis, za razliku od drugih, zahteva pisanje imenica velikim slovom, čak iako nisu na početku reči. Kod nemačke složenice, levi delovi reči modifikuju značenje desnih, npr. ''Regenschirm'' (srp. kišobran). Za razliku od srpskog gde se složenice sa većim brojem reči pišu odvojeno (stoga i nemamo utisak da su složenice), u nemačkom se one pišu sastavljeno, npr. ''Hundehütte'' (srp. kućica za pse). Najduža zvanična reč u nemačkom jeziku je ''Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz'' (Zakon o dužnostima izaslanstva i nadgledanja za obeležavanje stoke i goveda). === Promena glagola === Nemački glagoli se menjaju prema: * jednoj od dve konjugacije, slaboj i jakoj. Postoji oko 200 glagola koji se nepravilno menjaju. * tri lica: prvom, drugom i trećem * dva broja: jednini i množini * četiri načina: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ * dva roda: aktiv i pasiv; pasiv se deli na statički i dinamički. * dva prosta vremena (prezent, preterit) i 4 složena vremena (perfekt, pluskvamperfekt, futur, futur II) Takođe postoje brojni načini da se proširi značenje osnovnog glagola korišćenjem više prefiksa. Red reči je znatno fleksibilniji nego na primer u engleskom. Red reči se može menjati zarad suptilnih promena značenja rečenice. Najveći deo fonda reči nemačkog jezika potiče iz germanske grane [[Indoevropski jezici|Indoevropske porodice jezika]], mada nije zanemarljiv broj reči poreklom iz [[Latinski jezik|latinskog]], [[francuski jezik|francuskog]], a skorije i iz [[engleski jezik|engleskog]] jezika. Reči slovenskog porekla je malo; primer: Grenze (granica) i Palatschinken (palačinke). == Pisanje == Nemački jezik je pisan latiničnim alfabetom, pored standardnih 26 latiničnih znakova, nemački poseduje tri samoglasnika sa preglasima (umlautima): ''ä'', ''ö'' i ''ü'', kao i poseban znak za "ss" (''ß''), koji se koristi posle dugih samoglasnika i diftonga (koji se ne koristi u Švajcarskoj). == Alfabet == {{Glavni članak|Nemačka abeceda}} == Fonologija == {{glavni članak|Fonologija nemačkog jezika}} == Sličnosti sa engleskim jezikom == Postoji mnogo reči koje su po obliku i značenju slične engleskom. {| {{prettytable}} |- bgcolor=#FFDEAD ! '''Nemačka reč''' ! Značenje ! Engleska reč koja joj je slična i znači isto |- |best || najbolji || best |- |Bett || krevet || bed |- |Finger || prst || finger |- |haben || imati || to have |- |Haus || kuća ||house |- |Katze || mačka || cat |- |lachen || smejati se || to laugh |- |Nacht || noć || night |- |Rohr || cev || pipe |- |Schiff || brod || ship |- |singen, sang, gesungen || pevati, pevaše, otpevati || sing, sang, sung |- |Tag || dan || day |- |Wetter || vreme (meteorološko) || weather |- |wollen || hteti || will |- |Winter || zima || winter |- |Buch|| knjiga || Book |} Ako se ove reči razlikuju u ponekom suglasniku, to je zbog zamene suglasnika koja se dogodila u [[visokonemački|visokonemačkom]]. Postoje reči koje su po obliku slične onima u engleskom jeziku, ali razlikuju se u značenju. {| {{prettytable}} |- bgcolor=#FFDEAD ! '''Nemačka reč''' ! Značenje ! Engleska reč koja joj je slična, a znači različito ! Prevod |- |Dogge || doga || dog || pas |- |drehen || okretati || to throw || baciti |- |ernten || žeti || to earn || zarađivati |- |Gift || otrov || gift || poklon |- |Hund || pas || hound || lovački pas |- |Knabe || dečak || knave || nož |- |Knecht || sluga || knight || vitez |- |nehmen || uzeti || numb || opijen |- |raten || pogađati || to read || čitati |- |ritzen || zagrebati || to write || pisati |- |Schmerz || bol || smart || pametan |- |rächen || osvetiti se || to wreak (havoc) || iskaliti (kao bes) |- |Tisch || sto || dish || posuda |- |werfen || baciti || to warp || izobličiti |- |Zeit || vreme || tide || plima |} U nemačkom postoji puno pozajmljenica iz drugih jezika, posebno francuskog, latinskog i grčkog, ali i drugih. Većina ovih reči imaju isto ili slično značenje kao u prvobitnom jeziku, ali neke od njih su promenile značenje. Ove reči, koje su često pozajmljivane od strane drugih jezika nazivamo internacionalizmima. {| {{prettytable}} |- bgcolor=#FFDEAD ! '''Nemačka reč''' ! Značenje ! Poreklo |- |Armee || army || francuski |- |Arrangement || aranžman (muzički) || francuski |- |Chance || šansa || francuski |- |Courage || hrabrost || francuski |- |chutzpah || besraman || jidiš |- |Disposition || loš položaj || latinski |- |Feuilleton || članak || francuski |- |Futur || buduće vreme || latinski |- |Genre || žanr || francuski |- |Mikroskop || mikroskop || grčki |- |Partei || politička partija || francuski |- |Position || pozicija || latinski |- |positiv || pozitiv || latinski |- |Psychologie || psihologija || grčki |- |Religion || religija || latinski |- |Tabu || tabu || Tongan |- |Zigarre || cigara || španski |} == Primeri nemačkih fraza == {| {{prettytable}} |- bgcolor=#FFDEAD ! Prevod ! Fraza ! IPA |- |nemački || ''Deutsch'' || {{IPA|/ˈdoʏtʃ/}} |- |zdravo || ''hallo'' || {{IPA|/ˈhaloː/}} |- |doviđenja || ''auf Wiedersehen'' || {{IPA|/aʊf ˈviːdərˌzeːn/}} |- |molim || ''bitte'' || {{IPA|/ˈbɪtə/}} |- |hvala || ''danke'' || {{IPA|/ˈdaŋkə/}} |- |taj/onaj || ''das'' || {{IPA|/das/}} |- |koliko? || ''Wie viel?'' || {{IPA|/ˌvi ˈfiːl/}} |- |da || ''ja'' || {{IPA|/ˈjaː/}} |- |ne || ''nein'' || {{IPA|/ˈnaɪn/}} |- |gde je toalet? || ''Wo ist die Toilette?'' || {{IPA|/ˈvoː ˈɪst diː to̯aˈlɛtə/}} |- |zdravica || ''prosit'' <br />''prost'' || {{IPA|/ˈproːzit/}} <br />{{IPA|/ˈproːst/}} |- |Da li govoriste engleski/srpski? || ''Sprechen Sie Englisch/Serbisch?'' || {{IPA|/ˈʃprɛçən ˈziː ˈɛŋlɪʃ/}} |- |Ne razumem || ''Ich verstehe nicht'' || {{IPA|/ˈɪç fɛrˈʃteːə ˈnɪçt/}} |- |Izvinite || ''Entschuldigung'' || {{IPA|/ɛntˈʃʊldɪgʊŋ/}} |- |Ne znam || ''Ich weiß es nicht'' || {{IPA|/ˈɪç ˈvaɪs əs ˈnɪçt/}} |} == Nazivi za nemački jezik u drugim jezicima == Zbog burne istorije Nemačke i nemačkog jezika, imena koja su drugi narodi izabrali za ovaj jezik variraju više nego kod većine drugih jezika. Uopšteno, imena za nemački jezik se mogu podeliti u pet grupa po svom poreklu: {| {{prettytable}} |- valign="top" | '''1.''' Od protogermanske reči za ''narod'': * [[afrikans]]: ''Duits'' * [[kineski jezik|kineski]]: 德语 (''déyǔ'') ili 德意志语 (déyìzhiyǔ) * [[danski jezik|danski]]: ''tysk'' * [[holandski jezik|holandski]]: ''Duits'' * [[ferjarski jezik|farski]]: ''týskt'' * nemački: ''Deutsch'' * [[islandski jezik|islandanski]]: ''þýska'' * [[italijanski jezik|italijanski]]: ''tedesco'' * [[latinski jezik|latinski]]: ''(lingua) Theodisca'' * [[japanski jezik|japanski]]: ドイツ語 (''doitsugo'') * [[korejski jezik|korejski]]: 독일어, 獨逸語 (''dogileo'') * [[norveški jezik|norveški]]: ''tysk'' * [[marathi jezik|marathi]]: ''Daitya Bhaasha'' * [[retoromanski jezici|retoromanski]]: ''tudestg'' * [[švedski jezik|švedski]]: ''tyska'' * [[vijetnamski jezik|vijetnamski]]: ''tiếng Đức'' * [[jidiš]]: טײַטש (''daytsch'' or ''daytsh'') | '''2.''' Od imena germanskog plemena: * [[albanski jezik|albanski]]: ''gjermanishte'' * [[amharski jezik|amharski]]: ጀርመን (''järmän'') * [[jermenski jezik|jermenski]]: գերմաներեն (''Germaneren'') * [[engleski jezik|engleski]]: ''German'' * [[esperanto]]: ''germana lingvo'' * [[gruzijski jezik|gruzijski]]: გერმანული (''germanuli'') * [[grčki jezik|grčki]]: Γερμανικά (''germaniká'') * [[hebrejski jezik|hebrejski]]: גרמנית (''germanit'') * [[hindi|hindu]]: ''jarmanI kI bhAShA'' — transliteracija * [[irski jezik|irski]]: ''Gearmáinis'' * [[makedonski jezik|makedonski]]: germanski (''germanski'') * [[malajski jezik|malajski]] i [[Indonežanski jezik|indonežanski]]: ''bahasa Jerman'' * [[malteški jezik|malteški]]: ''Ġermaniż'' * [[rumunski jezik|rumunski]]: ''germană'' * [[tajlandski jezik|tai]]: ภาษาเยอรมัน (''phasa yerman'') | '''3.''' Od imena saksonskog plemena: * [[estonski jezik|estonski]]: ''saksa'' * [[finski jezik|finski]]: ''saksa'' |- valign="top" | '''4.''' Od staroslovenske reči „nem“ (''"mutav"''): * [[bugarski jezik|bugarski]]: немски (''nemski'') * [[hrvatski jezik|hrvatski]]: ''njemački'' * [[češki jezik|češki]]: ''němčina'' * [[mađarski jezik|mađarski]]: ''német'' * [[poljski jezik|poljski]]: ''niemiecki'' * [[rumunski jezik|rumunski]]: ''nemţeşte'' * [[ruski jezik|ruski]]: немецкий (''nemetskiy'') * [[srpski jezik|srpski]]: немачки ili њемачки / ''nemački'' ili ''njemački'' * [[slovački jezik|slovački]]: ''nemčina'' * [[slovenački jezik|slovenački]]: ''nemščina'' * [[ukrajinski jezik|ukrajinski]]: німецька (''nimetska'') | '''5.''' Od imena alemanskog plemena: * [[arapski jezik|arapski]]: ألمانية (''alimāniyyah'') * [[baskijski jezik|baskijski]]: ''alemanera'' * [[bretonski jezik|bretonski]]: ''alamaneg'' * [[katalonski jezik|katalonski]]: ''alemany'' * [[francuski jezik|francuski]]: ''allemand'' * [[kmerski jezik|kmerski]]:&nbsp;&nbsp;({{IPA|/pʰiːəsaː&nbsp;aːləmɒŋ/}}) * [[malgaški]]: ''alema'' * [[oksitanski jezik|oksitanski]]: ''alemand'' * [[persijski jezik|persijski]]: آلمانی (Âlmâni) * [[portugalski jezik|portugalski]]: ''alemão'' * [[španski jezik|španski]]: ''alemán'' * [[tagalog]]: ''Aleman'' * [[turski jezik|turski]]: ''Almanca'' * [[velški jezik|velški]]: ''Almaeneg'' | '''6.''' od reči dodeliti * [[letonski jezik|letonski]]: ''vācu'' * [[litvanski jezik|litvanski]]: ''vokiečių'' |} == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * George Oliver Curme, ''A Grammar of the German Language'' (1904, 1922) — the most complete and authoritative work in English * [http://www.uni-wuerzburg.de/germanistik/spr/suf/baydat-udi/pdf/Grob%FCbersicht%20Dialekte.pdf Karta dijalekata nemačkog jezika]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (na nemačkom, PDF) * [[Fausto Cercignani]], ''The Consonants of German: Synchrony and Diachrony'', Milano, Cisalpino, 1979. * Michael Clyne, ''The German Language in a Changing Europe'' (1995) {{ISBN|0-521-49970-4}} * {{cite encyclopedia |last=Durrell |first=M |title=Germanic Languages |encyclopedia=Encyclopedia of language & linguistics |editor1-last=Brown |editor1-first=Keith |date=2006 |publisher=Elsevier |isbn=978-0-08-044299-0 |url=http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/B0080448542021891 |accessdate=6 February 2015 |doi=10.1016/B0-08-044854-2/02189-1 |pages=53–55 |ref=harv }} * Anthony Fox, ''The Structure of German'' (2005) {{ISBN|0-19-927399-5}} * {{cite book |last=Harbert |first=Wayne |title=The Germanic Languages |url=http://ebooks.cambridge.org/ebook.jsf?bid=CBO9780511755071 |accessdate=26 February 2015 |date=2007 |publisher=Cambridge University Press |isbn=978-0-521-01511-0 |series=Cambridge Language Surveys |doi=10.1017/CBO9780511755071 |ref=harv |archive-date=2015-04-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150402120615/http://ebooks.cambridge.org/ebook.jsf?bid=CBO9780511755071 |deadurl=yes }} * {{cite book |editor1-last=König |editor1-first=Ekkehard |editor2-last=van der Auwera |editor2-first=Johan |title=The Germanic Languages |date=1994 |publisher=Routledge |isbn=978-0-415-28079-2 |series=Routledge Language Family Descriptions |url=http://www.routledge.com/books/details/9780415280792/ |accessdate=26 February 2015 |ref=harv }} The survey of the Germanic branch languages includes chapters by Winfred P. Lehmann, Ans van Kemenade, John Ole Askedal, Erik Andersson, Neil Jacobs, Silke Van Ness, and Suzanne Romaine. * W.B. Lockwood, ''German Today: The Advanced Learner's Guide'' (1987) {{ISBN|0-19-815850-5}} * Ruth H. Sanders. ''German: Biography of a Language'' (Oxford University Press; 2010) 240 pages. Combines linguistic, anthropological, and historical perspectives in a "biography" of German in terms of six "signal events" over millennia, including the Battle of Kalkriese, which blocked the spread of Latin-based language north. {{refend}} == Vanjske veze == {{Interwiki|code=de}} {{Commonscat|German language}} * [http://www.101languages.net/german/ German 101] Learn German online (Engleski) * [http://www.lerne-kroatisch.de/ Online Rečnik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120907050104/http://www.lerne-kroatisch.de/ |date=2012-09-07 }} Nemačko - Srpski Online Rečnik * [http://www.goethe.de/ins/cs/bel/srindex.htm Gete institut - odeljenje u Srbiji] * [http://www.populearn.com/german/free/ Learn German] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121004131555/http://www.populearn.com/german/free/ |date=2012-10-04 }} Naučite nemački mreži * [http://www.washjeff.edu/capl/ Culturally Authentic Pictorial Lexicon] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050830015714/http://www.washjeff.edu/CAPL/ |date=2005-08-30 }} Besplatnan leksikon nemačkog jezika sa slikama iz nemačkog sveta. * [http://www.sprachtausch.net Sprachtausch.net] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180412051254/https://sprachtausch.net/ |date=2018-04-12 }} — Nemački sajt na kome možete naći nastavnika, u zamenu da vi njega učite vašem jeziku * [http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=deu Etnološka reportaža o nemačkom jeziku] * [http://www.travlang.com/languages/german/ihgg/ Internet priručnik nemačke gramatike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050605003524/http://www.travlang.com/languages/german/ihgg/ |date=2005-06-05 }} * [http://www.lsa.umich.edu/german/hmr/Nemački na internetu]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} na Mičigenskom Univerzitetu * [http://www.dw-world.de/dw/0,1595,2469,00.html Mrežni kursevi nemačkog Deutsche Welle-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100412113336/http://www.dw-world.de/dw/0,1595,2469,00.html |date=2010-04-12 }} * [http://www.applelanguages.com/en/learn/german.php Kursevi nemačkog u Nemačkoj]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.vds-ev.de Verein Deutsche Sprache] (na nemačkom) * [http://wikibooks.org/wiki/German Udžbenik nemačkog jezika za početnike]; u toku je razvoj na [http://wikibooks.org/ Wikibooks] * [http://www.diwa.info/ Digital Wenker-Atlas] Projekat iz 19. veka ''Lingistički atlas nemačkog carstva'' * [https://web.archive.org/web/20041025154159/http://www.geocities.com/language_directory/languages/german.htm Lista sa vezama za druge sajtove o nemačkom] * [http://eserver.org/langs/the-awful-german-language.txt Taj strašan nemački] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050623081921/http://eserver.org/langs/the-awful-german-language.txt |date=2005-06-23 }} — Sastav o nemačkom marka Tvena * [http://how-to-learn-any-language.com/e/languages/german/index.html Kako učiti nemački? Profil nemačkog jezika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150504034928/http://how-to-learn-any-language.com/e/languages/german/index.html |date=2015-05-04 }} * [http://www.vistawide.com/german/why_german.htm Zašto učiti nemački?] — 12 razloga za učenje nemačkog * [http://www.actilingua.com/german_courses/german_language.php Kratak pregled nemačkog jezika i njegovih varijeteta sa mapom] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051103013457/http://www.actilingua.com/german_courses/german_language.php |date=2005-11-03 }} * [http://www.ielanguages.com/German.html Bespatan tutorijal za učenje nemačkog - ielanguages.com] * [http://german.about.com/ Naučite nemački, lekcije, govorite nemački] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150524055325/http://german.about.com/ |date=2015-05-24 }} * [http://www.passwort-deutsch.de/ Passwort Deutsch] - kurs nemačkog * [http://www.deutsch-lernen.com/ Učite nemački preko interneta] besplatni kursevi nemačkog * [http://www.loecsen.com/travel/discover.php?lang=en&to_lang=1/ Slušajte i naučite korisne nemačke izraze] Uz svaki izraz dostupan je zvučni snimak i ilustracija * [http://smartbasic.edu.rs Najbolja škola nemačkog jezika u SRJ] * [https://deutschkurs-sprachschule.com/de/ Deutschkurs Sprachschule] - Učite njemački online === Rečnici i prevođenje === * [http://www.onlinerecnik.com/ Nemačko-srpski i srpsko-nemački rečnik i prevod teksta] * [http://www.ni-kel.com/recnik/ Nemačko-srpski dvosmerni rečnik i prevodilac teksta] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090616202214/http://www.ni-kel.com/recnik/ |date=2009-06-16 }} * [http://www.krstarica.com/recnik/srpsko-nemacki/ Nemačko-srpsko-nemački rečnik na Krstarici] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051013061926/http://www.krstarica.com/recnik/srpsko-nemacki/ |date=2005-10-13 }} * [http://dict.leo.org/ The LEO Online Dictionary] Nemačko-englesko-nemački rečnik. * [http://www.dict.cc/ dict.cc: Nemačko-englesko-nemački rečnik] u koji korisnici mogu da dodaju reči sa 420.000 reči * [http://www.websters-online-dictionary.org/definition/German-english/ Nemačko - engleski rečnik]: sa strane [http://www.websters-online-dictionary.org Webster's Online Dictionary] — the Rosetta Edition. * [http://www.canoo.net/index_en.html Nemačka gramatika, rečnik, promena reči i njihovo formiranje] * [http://www.woerterbuch.info woerterbuch.info — Besplatni nemačko-engleski internet rečnik] sa 600.000 reči * [https://www.dwds.de Projekat „Digitalni rečnik“] === Gramatika === * [http://www.wm.edu/modlang/gasmit/grammar/grammnu.html Gramatika nemačkog] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050924083902/http://www.wm.edu/modlang/gasmit/grammar/grammnu.html |date=2005-09-24 }} * [http://www.arts.uwaterloo.ca/~skidmore/grammarpage.htm Gramatika nemačkog na internetu] * [http://io.uwinnipeg.ca/~oberle/courses/review.html Pregled nemačke gramatike] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050828033549/http://io.uwinnipeg.ca/~oberle/courses/review.html |date=2005-08-28 }} * [http://home.debitel.net/user/xianjun/german/yu_fa.htm Sažeta nemačka gramatika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050826104303/http://home.debitel.net/user/xianjun/german/yu_fa.htm |date=2005-08-26 }} na kineskom * [http://www.cas.muohio.edu/~greal/netzgrammatik/grammar.html Nemačke gramatičke tablice] * [http://www.deutschakademie.de/online-deutschkurs/kroatisch/ Vežbe nemačke gramatike] * [https://ifu-institut.at/online-lernen/grammatik/ Gramatika njemačkog jezika online ] {{Službeni jezici EU}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Njemački jezik| ]] [[Kategorija:Zapadnogermanski jezici]] [[Kategorija:Jezici Njemačke]] [[Kategorija:Jezici Austrije]] [[Kategorija:Jezici Belgije]] [[Kategorija:Jezici Lihtenštajna]] [[Kategorija:Jezici Luksemburga]] [[Kategorija:Jezici Švicarske]] [[Kategorija:Jezici Estonije]] [[Kategorija:Jezici Evropske unije]] ehxnfrt5gmto3j1m945fuiukk1hoqjc Nikola Kopernik 0 2580 42680953 42671875 2026-08-24T13:15:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680953 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik | ime = Nikola Kopernik | slika = Copernicus.jpg | opis_slike = Nikola Kopernik, astronom | datum_rođenja = [[19. 2.|19. februar]] [[1473]]. | mjesto_rođenja = [[Torun]], [[Kraljevina Poljska (1025–1385)|Kraljevina Poljska]] | datum_smrti = {{dda|1543|5|24|1473|2|19|df=y}} | mjesto_smrti = [[Frombork]], [[Kraljevina Poljska (1025–1385)|Kraljevina Poljska]] | država_smrti = | polje = [[teologija]], [[matematika]], [[medicina]] i [[astronomija]] | škola = [[Jagelonski univerzitet]], [[Univerzitet u Bolonji]], [[Univerzitet u Padovi]] | mentor = | institucija = | akademija = | studenti = | poznat_po = [[Heliocentrizam|heliocentrizmu]] | nagrade = | napomene = }} [[Datoteka:Apparent retrograde motion.gif|mini|desno|300px|Kretanje [[Sunce|Sunca]] (žuto), [[Zemlja|Zemlje]] (plavo) i [[Mars]]a (crveno) prema [[heliocentrični sustav|heliocentričnom sustavu]] (lijevo) i [[geocentrični sustav|geocentričnom sustavu]] (desno). <br /> Napomena: putanje planeta su kružnice prema '''Kopernikovom sustavu''' i putanja Marsa je 2 godine (umjesto stvarnih 1.88 [[godina]]) zbog jednostavnosti.]] [[Datoteka:De revolvtionibvs orbium coelestium 1566 (99146257) (cropped).jpg|mini|desno|300px|Naslovnica drugog izdanja Kopernikovog djela ''O vrtnji nebeskih krugova'' ([[Latinski jezik|lat]].''De revolutionibus orbium coelestium'') tiskanog [[1566.]] g. u [[Basel]]u.]] [[Datoteka: Positional astronomy.svg|mini|desno|300px|Skica pokazuje [[elongacija|elongacije]] ([[kut]]eve između [[Sunce|Sunca]] i [[planet]]a) s obzirom na položaj [[Zemlja|Zemlje]] u odnosu na Sunce.]] '''Nikola Kopernik''' ([[poljski jezik|poljski]]: '''Mikołaj Kopernik''', [[Latinski jezik|lat]]. ''Nicholas Copernicus'') (Thorn ([[Toruń]]), [[19. februar]] [[1473]]. - (Frauenburg) [[Frombork]], [[24. maj]] [[1543]].), [[Poljska|poljski]] [[astronom]] iz [[Kraljevina Pruska|Kraljevine Pruske]] koja je od [[1466.]] pripadala [[Kraljevina Poljska (1025–1385)|Kraljevini Poljskoj]].<ref name="Dzieje nauki polskiej"/><ref name="plato.stanford"/><ref name="psb4"/> Iz redova je [[isusovci|isusovaca]]. Između [[1491]]. - [[1494]]. studirao je [[teologija|teologiju]], [[matematika|matematiku]], [[medicina|medicinu]] i [[astronomija|astronomiju]] u [[Krakov|Krakówu]].<ref>[http://www.svetplus.com/vesti/24551/nikola-kopernik:-bez-njega-bi-svemir-bio-neshvacen „Nikola Kopernik: Bez njega bi svemir bio nešvaćen“], S. P., ''svetplus.com'', 19. februar [[2013]]. Pristupljeno [[3. decembar|3. decembra]] 2013.</ref> Od [[1496]]. do [[1504]]. studirao je [[Kanonsko pravo (Katolička crkva)|kanonsko pravo]] ([[Univerzitet u Bologni]]), [[astronomija|astronomiju]]([[Jagelonski univerzitet]], Kraków) i medicinu u [[Italija|Italiji]]. Poslije je bio do [[1512]]. godine [[liječnik]] i tajnik svom ujaku, varmijskom biskupu (''Warmia'', poljska crkvena kneževina na ušću [[Visla|Visle]]), onda do kraja svog života je bio svećenik u ''Fromborku (ondašnji Frauenburg)'', gdje je na jednoj kuli tvrđave, koja je okruživala crkvu, uredio [[zvjezdarnica|zvjezdarnicu]] ([[Kopernikov toranj]]) s koje je promatrao nebeska gibanja. Na temelju tih promatranja, a i rezultata do kojih je došao, napisao je djelo ''O vrtnji nebeskih krugova'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''De revolutionibus orbium coelestium'') u 6 knjiga, objavljeno u [[Nürnberg]]u [[1543]]. godine, neposredno pred smrt.<ref>[http://www.virtualnigrad.com/Nikola_Kopernik-160-12718 „Nikola Kopernik“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131113200315/http://www.virtualnigrad.com/Nikola_Kopernik-160-12718 |date=2013-11-13 }}, ''virtualnigrad.com''. Pristupljeno 3. decembra 2013.</ref> Ovo djelo bijaše revolucionarna prekretnica u [[astronomija|astronomiji]], te je bilo poticajem kapitalnih otkrića [[Johannes Kepler|Keplera]] i [[Isaac Newton|Newtona]].<ref>[http://znanost.geek.hr/clanak/nikola-kopernik/ „Nikola Kopernik“]{{Dead link|date=November 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, ''http://znanost.geek.hr'', [[2{{Dead link|date=December 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=December 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=January 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=January 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=February 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=February 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=March 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=March 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=July 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=July 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}{{Dead link|date=November 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}5. januar]] [[2010]]. Pristupljeno 3. decembra 2013.</ref> Kopernikov ili [[heliocentrični sustav]] svijeta zasniva se na tvrdnjama da se [[Zemlja (planet)|Zemlja]] okreće oko svoje osi i da kruži oko [[Sunce|Sunca]].<ref>[http://www.zivotopis.hr/biografija/nikola-kopernik/ „Nikola Kopernik - biografija“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130523040203/http://www.zivotopis.hr/biografija/nikola-kopernik/ |date=2013-05-23 }}, ''zivotopis.hr''. Pristupljeno 3. decembra 2013.</ref> Ove tvrdnje su uskoro bile prihvaćene u [[znanost|znanstvenim]] krugovima, ali su ujedno uzrokovale uzbunu u crkvenim krugovima. Stoga je papa [[1616]]. ovo Kopernikovo djelo zabranio, tj. stavio na index, sve do [[1822]]. Valja reći i da su ostale kršćanske sljedbe (npr. [[kalvinizam]]) bile protiv heliocentričnoga sustava, a da ga je i odbacivao nemali dio znanstevnika onoga doba (npr. [[Francis Bacon]]) zbog korelacije s mjerenjima koja nije, u to doba, bila bolja od geocentričnoga ili [[Ptolomejev sustav|Ptolomejeva sustava]]. Nikola Kopernik pokopan je u [[Katedrala|katedrali]] u Fromborku na sjeveru Poljske. Međutim, sve do [[2005.]] godine točno mjesto njegovog ukopa nije bilo poznato, a te godine ga je utvrdio [[arheologija|arheolog]] Jerzy Gassowski, što je kasnije i potvrđeno identifikacijom. 23. svibnja [[2010.]] Kopernik je ponovno pokopan u istoj katedrali, ali uz zasluženu svečanost i na poznatu mjestu.<ref>[http://novine.novilist.hr/Default.asp?WCI=Rubrike&WCU=285A285B2863285D2863285A2858285928582863289B289E28912892288D289C28632863285C2861285C285E285F286028632863286328592863W Novi list o ponovnom pokopu Nikole Kopernika]</ref> == Kopernikov sistem == Nikola Kopernik je na samome kraju svoga života objavio djelo ''O vrtnji nebeskih krugova'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''De revolutionibus orbium coelestium'') u kojem zagovara [[heliocentrični sustav|heliocentrični model svemira]], tj. onaj u kojem je [[Sunce]], a ne [[Zemlja]], postavljena u njegovo središte.<ref name="ReferenceA">Gingerich, O. "Did Copernicus Owe a Debt to Aristarchus?" Journal for the History of Astronomy, Vol.16, NO.1/FEB, P. 37, 1985</ref> Kopernik je promijenio i [[kalendar]] zbog pomicanja proljetne točke uslijed [[precesija|precesije]] (pomicanja Zemljine osi vrtnje). Također, utvrđuje postojanje trostrukoga gibanja Zemlje: njezinu rotaciju oko osi, revoluciju (gibanje Zemlje oko Sunca) i precesiju Zemljine osi. Ostali se planeti, smatra Kopernik, gibaju po [[kružnica]]ma oko Sunca, a [[Mjesec]] ne smatra planetom. Iako je izbjegao progon i [[Inkvizicija|inkviziciju]], jer mu je kapitalno djelo tiskano pred kraj života, njegovo je djelo raspirilo žestoke rasprave, sukobe i promjene.<ref>[http://ahyco.uniri.hr/povijestfizike/renesansa_mehanika.htm] Ivan Supek: "Povijest fizike", ahyco.uniri.hr, 2014.</ref> Nikola Kopernik je bio vrstan [[matematika|matematičar]] i promatrač. Heliocentrični sustav prikazao je kao matematički zaokruženu i utemeljenu [[teorija|teoriju]], koja se opravdala rezultatima promatranja. Izvedene tablice gibanja [[planet]]a i [[Mjesec]]a veoma su se točno ostvarivale. Kopernik je raskinuo sa suštinom [[Klaudije Ptolemej|Ptolomejeva]] [[geocentrični sustav|geocentričnog sustava]]. Zemlju je svrstao u jednaki red s drugim planetima. Učinio je to time što je u predodžbi Ptolomejeva sustava zamijenio mjesta Zemlje (zajedno s Mjesečevom stazom) i Sunca. Zemlja je treći po redu planet u sustavu gdje središnje mjesto zauzima Sunce ([[Sunčev sustav]]). [[Zvijezde]] su odmaknute na vrlo velike daljine. No ne samo to. S redoslijedom planeta povezana su i gibanja. Dnevno gibanje neba rastumačeno je obrtanjem Zemlje oko vlastite osi, a godišnje gibanje neba i Sunca obilaženjem Zemlje oko Sunca. Postojalo je i treće gibanje, [[precesija|precesijsko]] gibanje Zemljine osi koje je mnogo lakše ugraditi u taj sustav nego u geocentrični, ali koje sam Kopernik nije do kraja shvatio. Tvrdnjama [[stara Grčka|starogrčkih]] [[Filozofija|filozofa]] da glomazna Zemlja mora biti nepokretna suprostavljene su protutvrdnje iste naravi: ako se Zemlja ne bi mogla gibati oko Sunca, kako bi se tek onda mogla gibati beskonačna [[sfera]] zvijezda oko male Zemlje?! Kopernikovo doba razlikovalo se od [[antika|antičkog]] u shvaćanju [[fizika]]lnih pojava, pa je Kopernik mogao ispravno tvrditi da je [[težina]] nešto što je uzrokom da su [[Nebesko tijelo|nebeska tijela]] oblikovana u [[kugla|kugle]]. Formalna obrada koju je Kopernik dao sustavu ne razlikuje se mnogo od obrade Ptolomejeva geocentričnog sustava (time je novi sustav lakše i prihvaćen). Zadržana su [[Kružno gibanje|kružna gibanja]] planeta, s epiciklima i deferentima. Za sve je planete Kopernik našao da je [[polumjer]] epicikla 3 puta manji od razmaka Sunca i centra deferenta. Broj kružnica nije Kopernikovim zahvatom bitnije smanjen, od 80 na 34, no i takvim je načinom uspjelo matematički opravdati heliocentrični sustav unutar točnosti kojom su tada vršena opažanja. Osim toga heliocentrični sustav ima znatne prednosti pred geocentričnim. Tako je Koperniku uspjelo da izvede srednje udaljenosti planeta od Sunca, mjerene Zemljinom srednjom udaljenošću. Stvarnu udaljenost Zemlje od Sunca, Kopernik nije poznavao točnije od [[Klaudije Ptolomej|Klaudija Ptolomeja]]. === Određivanje srednjih udaljenosti planeta === Kopernik je raspolagao metodom kojom se određuju srednje [[Duljina|udaljenosti]] [[planet]]a od [[Sunce|Sunca]], mjerene srednjom udaljenosti [[Zemlja|Zemlje]]. Metoda je dosta jednostavna s obzirom na unutarnje planete blize Suncu. Kut najveće [[elongacija|elongacije]] (najveći kutni otklon planeta od Sunca) izravno je povezan s udaljenosti planeta od Sunca i udaljenosti Zemlje od Sunca. [[Tangenta]] na stazu planeta povučena sa Zemlje pokazuje smjer u kojemu je planet najviše otklonjen od Sunca. Kako je u slučaju [[kružnica|kružnice]] tangenta okomita ne njezin [[polumjer]], to je [[trokut]] Zemlja – planet – Sunce pravokutan, pa vrijedi: :<math>a = a_Z sin \vartheta\,</math> gdje je: ''a'' - srednja udaljenost unutarnjeg planeta od Sunca, ''a<sub>Z</sub>'' - srednja udaljenost Zemlje od Sunca i ''ϑ'' – kut najveće elongacije. Ako [[Planetarna putanja|planetske staze]] nisu kružnice s centrom u Suncu, odnosno uopće nisu [[kružnica|kružnice]], najveća će elongacija ovisiti o dijelu staze koji dotiče [[tangenta]], no iz više mjerenih najvećih elongacija određuje se srednja udaljenost unutarnjeg planeta od Sunca ''a'' pomoću udaljenosti Zemlja – Sunce ''a<sub>Z</sub>'' kao mjernom jedinicom. Da bi se odredile srednje udaljenosti vanjskih planeta (koji su udaljeniji od Sunca u odnosu na Zemlju), mora se izmijeniti uloga Zemlje i planeta. Znači, treba naći [[kut]] najveće elongacije pod kojim bi promatrač s nekog drugog planeta vidio Zemlju! Zadatak se rješava u načelu jednako kao i za unutarnje planete, no s mnogo složenijom geometrijskom analizom, a Kopernik ju je proveo na temelju podataka s kojima je raspolagao. Tablica ispod pokazuje Kopernikove i današnje rezultate (osnova je udaljenost Zemlje od Sunca ''a<sub>Z</sub>''): {| class="wikitable" |- bgcolor="#efefef" !Qu|Odnos ''a/a<sub>Z</sub>''||Kopernik||Danas |-align = "center" |[[Merkur]]||0.376||0.387 |-align = "center" |[[Venera]]||0.7196||0.723 |-align = "center" |[[Mars]]||1.52||1.524 |-align = "center" |[[Jupiter]]||5.217||5.203 |-align = "center" |[[Saturn]]||9.184||9.54 |} === Određivanje sideričkih godina === U novom heliocentričnom sustavu trebalo je uvesti novu [[astronomija|astronomsku]] veličinu, a to je [[zvjezdana godina|zvjezdana ili siderička godina]]. [[Tropska godina|Sinodička godina]] je [[ophodno vrijeme]] u kojem se ponovi isti položaj planeta i Zemlje u odnosu na Sunce, dakle razdoblje ponavljanja istih položaja tih triju tijela, i neposredno se mjeri kao osobina prividnog [[Planetarna putanja|planetskog kretanja]]. Zbog Zemljinog kretanja oko Sunca, siderički i sinodički periodi nebeskih tijela se razlikuju. Dakle sinodička godina ne prestavlja samo osobinu nekog planeta, već ovisi i o tome kako se Zemlja giba oko Sunca. Siderička godina je vrijeme ophoda planeta oko Sunca u [[koordinatni sustav|koordinatnom sustavu]] koji je vezan za daleke [[zvijezde]], a centar ima u Suncu. Takav je period istinska [[fizikalna veličina]] koja pripada samo planetu. S druge strane siderička godina se ne može mjeriti izravno, pa je treba računski odrediti. Pretpostavimo da se [[planet]]i gibaju stalnim [[brzina]]ma po [[kružnica|kružnici]] (vidi sliku desno). Zamislimo unutarnji planet (npr. [[Venera]]) u donjoj [[Konjunkcija (astronomija)|konjukciji]] (položaj 1) i pratimo njegovo kretanje i kretanje Zemlje oko Sunca, sve do trenutka iduće donje konjukcije. Planet se nalazi na kraćoj stazi i giba se brže, pa će prevaliti puni kut i još kut ''A'' do ponovne donje konjukcije (položaj 2). Do tog položaja protekla je jedna sinodička godina planeta ''S''. Zemlja se u isto vrijeme ''S'' putanjom pomakla samo za kut ''A'', a za vlastitu sideričku godinu ''Z'' imala bi prevaliti puni [[kut]]. Tom tvrdnjom iskazali smo odnos: :<math> \frac{A}{360^o} \,=\, \frac{S}{Z} \!</math> Kut od 360° planet prelazi u svojoj sideričkoj godini ''P''. Kut 360° + ''A'' planet je prešao za vrijeme sinodičke godine, a sam kut ''A'' prešao je za vrijeme koje je jednako razlici sinodičke i sideričke godine. Time je izražen odnos: :<math> \frac{A}{360^o} \,=\, \frac{S - P}{Z} \!</math> Izjednače li se desne strane tih odnosa, izlazi za donje ili unutarnje planete: :<math> \frac{1}{P} \,=\, \frac{1}{Z} \,+\, \frac{1}{S} \!</math> gdje je: ''P'' - siderička godina unutarnjeg planeta; ''Z'' - siderička godina Zemlje; ''S'' - sinodička godina unutarnjeg planeta. Za izračunavanje sideričke godine vanjskih (gornjih) planeta treba da u jednadžbi zamijenimo mjesta Zemlje i planeta. Ono što je Zemlja za unutarnji planet, to je vanjski planet za Zemlju! Tada se dobiva za gornje ili vanjske planete: :<math> \frac{1}{P} \,=\, \frac{1}{Z} \,-\, \frac{1}{S} \!</math> gdje je: ''P'' - siderička godina vanjskog planeta; ''Z'' - siderička godina Zemlje; ''S'' - sinodička godina vanjskog planeta. Sinodička godina u tim odnosima je '''srednja sinodička godina'''. Inače se vrijeme između dva ista razmještaja Zemlje, planeta i Sunca mijenja zbog izduženosti staza i kretanja planeta s nejednakom brzinom po stazi.<ref>Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref> {| class="wikitable" |- bgcolor="#efefef" !Qu|[[Planet]]||[[Tropska godina|Sinodička godina]]||[[Zvjezdana godina|Siderička (zvjezdana) godina]] |-align = "center" |[[Merkur]]||115.9 [[dan]]a||88 dana |-align = "center" |[[Venera]]||583.9 d||224.7 d |-align = "center" |[[Zemlja]]|| - ||365.26 d |-align = "center" |[[Mars]]||780 d||687 d |-align = "center" |[[Jupiter]]||399 d||11.86 [[godina]] |-align = "center" |[[Saturn]]||378 d||29.46 g |-align = "center" |[[Uran]]||370 d||84.01 g |-align = "center" |[[Neptun]]||367.5 d||164.8 g |-align = "center" |[[Pluton]]||366.7 d||247.7 g |} == Povezano == * [[Aristarh sa Samosa]] * [[Kopernik (krater)]] * [[Univerzitet Nikole Kopernika]] == Reference == {{izvori|2|refs= <ref name="Dzieje nauki polskiej">{{cite book |title= Dzieje nauki polskiej|last= Iłowiecki|first= Maciej|language=Polish |date= 1981|publisher= Wydawnictwo Interpress|location= Warszawa|isbn= 83-223-1876-6|page= 40|pages= |url= |accessdate=}}</ref> <ref name="plato.stanford">{{cite web |url=http://plato.stanford.edu/entries/copernicus/#1 |author=Sheila Rabin |title=Nicolaus Copernicus |accessdate=22 April 2007 |work=Stanford Encyclopedia of Philosophy}}</ref> <ref name="psb4">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 4.</ref> <!-- <ref name="O historii i o współczesności">{{cite web |url=http://glos.uni.torun.pl/2003/05/historia/|title=''O historii i o współczesności'' (On History and the Present Day)|accessdate=22 April 2007 |language=Polish |author=Melkowski, Stefan |date=May 2003}}</ref> <ref name="100 Percent">{{cite news |url=http://www.usatoday.com/tech/science/discoveries/2005-11-03-copernicus-grave_x.htm |title=Copernicus' grave found in Polish church |accessdate=26 July 2012 |work=USA Today |date=3 November 2005}}</ref> <ref name="archive">[[#Reference-Dreyer-1953|Dreyer]] [https://archive.org/stream/historyofplaneta00dreyuoft#page/319/mode/1up (1953, p. 319)].</ref> <ref name="archive38">[[#Reference-Dreyer-1953|Dreyer]] (1953, [https://archive.org/stream/historyofplaneta00dreyuoft#page/134/mode/2up pp. 135–48]); [[#Reference-Heath-1913|Heath (1913)]], [https://archive.org/stream/aristarchusofsam00heatuoft#page/301/mode/2up pp. 301–8)]</ref> <ref name="archive39">[[#Reference-Dreyer-1953|Dreyer (1953)]], [https://archive.org/stream/historyofplaneta00dreyuoft#page/40/mode/2up pp. 40–52]; [[#Reference-Linton-2004|Linton (2004, p. 20)]].</ref> <ref name="archive40">[[#Reference-Dreyer-1953|Dreyer (1953)]], [https://archive.org/stream/historyofplaneta00dreyuoft#page/122/mode/2up pp. 123–35]; [[#Reference-Linton-2004|Linton (2004, p. 24)]].</ref> <ref name="archive48">Decree of the General Congregation of the Index, 5 March 1616, translated from the Latin by Finocchiaro [[#Reference-Finocchiaro-1989|(1989, pp. 148–149)]]. An [https://web.archive.org/web/20070930013053/http://astro.wcupa.edu/mgagne/ess362/resources/finocchiaro.html#indexdecree on-line copy] of Finocchiaro's translation has been made available by Gagné [[#Reference-Gagne-2005|(2005)]].</ref> <ref name="armitage51">Angus Armitage, ''The World of Copernicus'', p. 51.</ref> <ref name="armitage55">Angus Armitage, ''The World of Copernicus'', p. 55.</ref> <ref name="armitage75–77">Angus Armitage, ''The World of Copernicus'', pp. 75–77.</ref> <ref name="armitage91">"Copernicus seems to have drawn up some notes [on the displacement of good coin from circulation by debased coin] while he was at [[Olsztyn]] in 1519. He made them the basis of a report on the matter, written in German, which he presented to the Prussian Diet held in 1522 at [[Grudziądz]]... He later drew up a revised and enlarged version of his little treatise, this time in Latin, and setting forth a general theory of money, for presentation to the Diet of 1528." Angus Armitage, ''The World of Copernicus'', 1951, p. 91.</ref> <ref name="armitage97–98">Angus Armitage, ''The World of Copernicus'', pp. 97–98.</ref> <ref name="armitage98">Angus Armitage, ''The World of Copernicus'', p. 98.</ref> <ref name="armitage2-62">"He was a linguist with a command of Polish, German and Latin, and he possessed also a knowledge of Greek rare at that period in northeastern Europe and probably had some acquaintance with Italian and Hebrew." Angus Armitage, ''Copernicus, the founder of modern astronomy'', p. 62.</ref> <ref name="beginnings">{{cite journal|author=Oliver Volckart|title=Early Beginnings of the Quantity Theory of Money and Their Context in Polish and Prussian Monetary Policies, c. 1520–1550|url=https://archive.org/details/sim_economic-history-review_1997-08_50_3/page/430|journal=The Economic History Review|volume=50|series=New Series |date=1997|pages=430–49|issue=3|doi=10.1111/1468-0289.00063 }}</ref> <ref name="Britannica">{{cite encyclopedia|encyclopedia=Encyclopædia Britannica Online|title=Copernicus, Nicolaus|url=http://www.britannica.com/eb/article-9105759|accessdate=21 September 2007|edition= |date=2007|publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> <ref name="Calendar">{{cite web|url=http://satucket.com/lectionary/Calendar.htm |title=Calendar of the Church Year according to the Episcopal Church |publisher=Satucket.com |date=12 June 2010 |accessdate=17 August 2012}}</ref> <ref name="Cohen">{{cite book|title=Revolution in Science|url=https://archive.org/details/revolutioninscie00iber|author=I. Bernard Cohen|date=1985|page=[https://archive.org/details/revolutioninscie00iber/page/497 497]|publisher=Belknap Press of Harvard University Press|location=Cambridge, MA|isbn=0-674-767780}}</ref> <ref name="copernicus1">{{cite web|author=Paula Findlen|url=http://photo.pds.org:5005/advanced/article?id=ar132860&st=copernicus |title=Copernicus, Nicolaus|publisher=World Book Advanced|date=2013|accessdate=31 May 2013}}</ref> <ref name="countenanced">Gingerich [[#Reference-Gingerich-2004|(2004, pp.&nbsp;187–89, 201)]]; Koyré [[#Reference-Koyre-1973|(1973, p.&nbsp;94)]]; Kuhn [[#Reference-Kuhn-1957|(1957, p.&nbsp;93)]]; Rosen [[#Reference-Rosen-2004|(2004, p.&nbsp;123)]]; Rabin [[#Reference-Rabin-2005|(2005)]]. Robbins [[#Reference-Robbins-1964|(1964, p.x)]], however, includes Copernicus among a list of Renaissance astronomers who "either practiced astrology themselves or countenanced its practice".</ref> <ref name="Danielson">Danielson [[#CITEREFDanielson2006|(2006)]]{{page needed|date=June 2013}}</ref> <ref name="Davies20">{{cite book|last=Davies|first=Norman|title=God's playground. A History of Poland in Two Volumes|publisher=[[Oxford University Press]]|date=2005|volume=II|isbn=0-19-925340-4|page=20}}</ref> <ref name="Davies26">{{cite book|last=Davies|first=Norman|title=God's playground. A History of Poland in Two Volumes|publisher=[[Oxford University Press]]|date=2005|volume=II|isbn=0-19-925340-4|page=26}}</ref> <ref name="DeMarco">{{cite web|author=Peter DeMarco|url=http://www.boston.com/news/education/higher/articles/2004/04/13/book_quest_took_him_around_the_globe |title=Book quest took him around the globe |publisher= The Boston Globe |date=13 April 2004 |accessdate=3 June 2013}}</ref> <ref name="Element112">{{cite web | url = http://www.iupac.org/web/nt/2010-02-20_112_Copernicium | title = Element 112 is Named Copernicium | first = Terrence | last = Renner | publisher=International Union of Pure and Applied Chemistry | date = 20 February 2010| accessdate =20 February 2010}}{{dead link|date=February 2013}}</ref> <ref name="encyclopedia">"Copernicus, Nicolaus", ''[[Encyclopedia Americana]]'', 1986, vol. 7, pp. 755–56.</ref> <ref name="encyclopedia42">[http://www.encyclopedia.com/topic/Nicholas_Copernicus.aspx "Nicholas Copernicus"], ''The Columbia Encyclopedia'', sixth edition, 2008. Encyclopedia.com. 18 July 2009.</ref> <ref name="encyclopedia43">"Copernicus, Nicolaus", ''The Oxford World Encyclopedia'', [[Oxford University Press]], 1998.</ref> <ref name="exercitations">''Exercitations concerning the Name, Original, Nature, Use, and Continuance of a Day of Sacred Rest'', Exercitation II = An Exposition of the Epistle to the Hebrews, Exercitation XXXVI, section 16 (''Works'', London, 1850–1855; re-issued, Edinburgh, 1862, XIX, 310).</ref> <ref name="fox">{{cite web|last=Fox |first=Stuart |url=http://www.popsci.com/scitech/article/2009-07/element-112-named-copernicum |title=14 July 2009 – Element 112 shall be named "copernicium", http |publisher=//www.popsci.com/ |date=14 July 2009 |accessdate=17 August 2012}}</ref> <ref name="Genetic">{{Cite journal|last=Bogdanowicz |first=W. |date=2009 |title=Genetic identification of putative remains of the famous astronomer Nicolaus Copernicus |url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_2009-07-28_106_30/page/12279 |journal=[[Proceedings of the National Academy of Sciences|PNAS]]|pmid=19584252 |volume=106 |issue= 30|pmc=2718376|pages=12279–12282 |doi=10.1073/pnas.0901848106|last2=Allen|first2=M.|last3=Branicki|first3=W.|last4=Lembring|first4=M.|last5=Gajewska|first5=M.|last6=Kupiec|first6=T. |bibcode = 2009PNAS..10612279B }}</ref> <ref name="Germany">{{cite book|last=Burleigh|first=Michael|title=Germany turns eastwards. A study of Ostforschung in the Third Reich|url=https://archive.org/details/germanyturnseast0000burl_s4m9|publisher=CUP Archive|date=1988|isbn=0-521-35120-0|pages=[https://archive.org/details/germanyturnseast0000burl_s4m9/page/60 60], 133, 280}}</ref> <ref name="Gingerich p143">Gingerich (2004), p.&nbsp;143.</ref> <ref name="goddu">Goddu (2010: 245–6)</ref> <ref name="google12">"The Watzelrodes—or Watzenrodes—in spite of their rather Germanic name seemed to have been good Poles (enemies of the Teutonic Order)." Koyre, p. 38.</ref> <ref name="google14">"Lucas was on more friendly terms with his successors, Johann Albert (Jan Olbracht) (from 1492 to 1501), and later Alexander (Aleksander) (from 1501 to 1506), and Sigismund (Zygmunt) I (from 1506)." Gassendi & Thill, p.&nbsp;22.</ref> <ref name="google16">"He spoke German, Polish and Latin with equal fluency as well as Italian." Stone, p.&nbsp;101.</ref> <ref name="google17">"He spoke Polish, Latin and Greek." Somerville, p.&nbsp;10.</ref> <ref name="google18">"''Deutsch war für Kopernikus Muttersprache und Alltagssprache, wenn auch der schriftliche Umgang fast ausschließlich auf Lateinisch erfolgte.''" Carrier, p.&nbsp;192.</ref> <ref name="google19">"Although great importance has frequently been ascribed to this fact, it does not imply that Copernicus considered himself to be a German. The 'nationes' of a medieval university had nothing in common with nations in the modern sense of the word. Students who were natives of Prussia and Silesia were automatically described as belonging to the Natio Germanorum. Furthmore, at Bologna, this was the 'privileged' nation; consequently, Copernicus had very good reason for inscribing himself on its register." Koyre, p. 21</ref> <ref name="google2">"The name of the village, not unlike that of the astronomer's family, has been variously spelled. A large German atlas of Silesia, published by Wieland in Nuremberg in 1731, spells it Kopernik." Mizwa, p.&nbsp;36.</ref> <ref name="google20">"It is important to recognize, however, that the medieval Latin concept of ''natio'', or "nation", referred to the community of feudal lords both in Germany and elsewhere, not to 'the people' in the nineteenth-century democratic or nationalistic sense of the word." Johnson, p.&nbsp;23.</ref> <ref name="google21">Koestler, 1968, p. 129.</ref> <ref name="google22">Gassendi & Thill (2002), p. 37.</ref> <ref name="google24">"Kopernik, Koperek, Kopr and Koprnik in Polish—also similarly in other Slavonic languages—means simply dill such as is used in dill pickling. Be it as it may, although the present writer is more inclined towards the occupational interpretation, it is interesting to note ..." Mizwa, p.&nbsp;37.</ref> <ref name="google26">Biskup (1973), p. 32</ref> <ref name="google27">Biskup (1973), pp. 38, 82</ref> <ref name="google28">Malagola (1878), p. 562–65</ref> <ref name="google3">Bieńkowska (1973), p. 15</ref> <ref name="google4">Rybka (1973), p. 23.</ref> <ref name="google5">Sakolsky (2005), p. 8.</ref> <ref name="google50">From the Inquisition's sentence of 22 June 1633 [[#Reference-Santillana-1976|(de Santillana]], [http://books.google.com.au/books?id=RABIZBnf_y4C&pg=PA306 1976, pp. 306–10]; [[#Reference-Finocchiaro-1989|Finocchiaro]] [https://web.archive.org/web/20070930013053/http://astro.wcupa.edu/mgagne/ess362/resources/finocchiaro.html#sentence 1989, pp.&nbsp;287–91)]</ref> <ref name="google6">Biskup (1973), p. 16</ref> <ref name="guardian">{{cite news|author=Bowcott, Owen|date=21 November 2008|url=http://www.guardian.co.uk/science/2008/nov/21/astronomy-archaeology|title=16th-century skeleton identified as astronomer Copernicus|publisher=The Guardian|accessdate=18 January 2010}}</ref> <ref name=Hirshfeld38>"In 1512, Bishop Watzenrode died suddenly after attending King Sigismund's wedding feast in Kraków. Rumors abounded that the bishop had been poisoned by agents of his long-time foe, the Teutonic Knights." Hirshfeld, p. 38.</ref> <ref name="Moore50">"In the [enrollment] documents still in existence we find the entry: ''Nicolaus Nicolai de Torunia''." Moore (1994), p. 50.</ref> <ref name="Moore5262">"[Watzenrode] was also firm, and the Teutonic Knights, who remained a constant menace, did not like him at all; the Grand Master of the order once described him as 'the devil incarnate'. [Watzenrode] was the trusted friend and advisor of three [Polish] kings in succession: John Albert, Alexander (not to be confused with the poisoning pope), and Sigismund; and his influence greatly strengthened the ties between Warmia and Poland proper." Moore (1994), pp. 52, 62.</ref> <ref name="NCGes">"Nicolaus Copernicus Gesamtausgabe Bd. VI: Urkunden, Akten und NachrichtenDocumenta Copernicana – Urkunden, Akten und Nachrichten, alle erhaltenen Urkunden und Akten zur Familiengeschichte, zur Biographie und Tätigkeitsfeldern von Copernicus, 1996, {{ISBN|978-3-05-003009-8}} [5]'', pp. 62–63.</ref> <ref name="psb3">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 3.</ref> <ref name="psb4-5">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), pp. 4–5.</ref> <ref name="psb5">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 5.</ref> <ref name="psb5-6">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), pp. 5–6.</ref> <ref name="psb6">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 6.</ref> <ref name="psb7">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 7.</ref> <ref name="psb7-8">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), pp. 7–8.</ref> <ref name="psb9">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 9.</ref> <ref name="psb11">Dobrzycki and Hajdukiewicz (1969), p. 11.</ref> <ref name="Kobe">{{cite journal|author=Donald H. Kobe|title=Copernicus and Martin Luther: An Encounter Between Science and Religion|journal=American Journal of Physics|volume=66|issue=3|page=190|doi=10.1119/1.18844|date=1998|bibcode = 1998AmJPh..66..190K }}</ref> <ref name="Maurice">{{cite book|title=Defending Copernicus and Galileo: Critical Reasoning in the Two Affairs|url=https://archive.org/details/defendingcoperni0000fino|author=Maurice A. Finocchiaro|publisher=Springer Science & Business Media|date=2010}} {{page needed|date=June 2013}}</ref> <ref name="Milosz37">{{cite book|last=Miłosz|first=Czesław|title=The history of Polish literature|url=https://archive.org/details/historyofpolishl0002mios|publisher=University of California Press|date=1983|edition=2|isbn=0-520-04477-0|page=[https://archive.org/details/historyofpolishl0002mios/page/37 37]}}</ref> <ref name="newadvent">[http://www.newadvent.org/cathen/04352b.htm ''Catholic Encyclopedia''].</ref> <ref name="nytimes">{{cite news|url=http://www.nytimes.com/aponline/2010/05/22/world/AP-EU-Poland-Copernicus-Reburied.html|title=Astronomer Copernicus Reburied as Hero|publisher=New York Times|date=22 May 2010}}</ref> <ref name="omission of general ban">Heilbron [[#Reference-Heilbron-2005|(2005, p. 307)]]; Coyne [[#Reference-Coyne-2005|(2005, p. 347)]].</ref> <ref name="omission of specific ban">McMullin [[#Reference-McMullin-2005|(2005, p. 6)]]; Coyne [[#Reference-Coyne-2005|(2005, pp.&nbsp;346–47)]].</ref> <ref name="Polish Literature p. 38">[[Czesław Miłosz]], ''The History of Polish Literature'', p. 38.</ref> <ref name="Polish tests">{{cite news |author=Easton, Adam |url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7740908.stm |title=Polish tests 'confirm Copernicus' |accessdate=18 January 2010 |work=BBC News |date= 21 November 2008}}</ref> <ref name="reference">Rabin [[#Reference-Rabin-2005|(2005)]].</ref> <ref name="reference36">[[#Reference-Kuhn-1957|Kuhn, 1957, pp. 187–88]].</ref> <ref name="reference40">Koestler [[#Reference-Koestler-1963|(1959, p. 191)]].</ref> <ref name="reference46">Rosen [[#Reference-Rosen-1995|(1995, pp. 151–59)]].</ref> <ref name="reference47">Rosen [[#Reference-Rosen-1995|(1995, p. 158)]].</ref> <ref name="Repcheck">Repcheck (2007), pp. 79, 78, 184, 186.</ref> <ref name="repcheck66">Repcheck (2007), p. 66.</ref> <ref name="Rivka">{{cite book|title=Galileo and the Church|url=https://archive.org/details/galileochurchpol0000feld|author=Rivka Feldhay|publisher=[[Cambridge University Press]]|date=1995}} {{page needed|date=June 2013}}</ref> <ref name="Rosen">{{cite journal|author=Edward Rosen|title=Calvin's Attitude toward Copernicus|url=https://archive.org/details/sim_journal-of-the-history-of-ideas_july-september-1960_21_3/page/431|journal=Journal of the History of Ideas|volume=21|date=1960|pages=431–41|issue=3|doi=10.2307/2708147}}</ref> <ref name="Rosen1995 p. 127">[[#Reference-Rosen-1995|Rosen]] (1995, [http://books.google.com/books?id=C_a1kTvuZ1MC&pg=PA127#v=onepage&f=false p. 127]).</ref> <ref name="Rudnicki 2006">{{cite journal | last = Rudnicki | first = Konrad |date=November–December 2006 | title = The Genuine Copernican Cosmological Principle | journal=Southern Cross Review | pages = note 2 | url = http://southerncrossreview.org/50/rudnicki1.htm | accessdate =21 January 2010}}</ref> <ref name="sedlar">Sedlar (1994).</ref> <ref name="seven assumptions">[[#Reference-Rosen-2004|Rosen (2004)]], [http://books.google.com/books?id=ceSnipu4MykC&pg=PA58 pp.&nbsp;58–59]</ref> <ref name="Stephen Mizwa 1943, p. 38">Mizwa, 1943, p.&nbsp;38.</ref> <ref name="successors">Rosen (1995) {{page needed|date=June 2013}}</ref> <ref name="gravemystery">{{Cite journal |last=Gingerich |first=O. |date=2009 |title=The Copernicus grave mystery |url=https://archive.org/details/sim_proceedings-of-the-national-academy-of-sciences-usa_2009-07-28_106_30/page/12215 |journal=PNAS |volume=106 |issue= 30|pages=12215–12216 |doi=10.1073/pnas.0907491106 |pmid=19622737 |pmc=2718392 |bibcode = 2009PNAS..10612215G }}</ref> <ref name="watzenrode">{{BBKL|w/watzenrode|autor=Wojciech Iwanczak|artikel=Watzenrode, Lucas|band=13|spalte=389–393}}</ref> <ref name="webexhibits">{{cite web|url=http://webexhibits.org/calendars/year-text-Copernicus.html|title=Schönberg, Nicholas, ''Letter to Nicolaus Copernicus'', translated by Edward Rosen}}</ref> <ref name="weissenbacher">Weissenbacher (2009), p. 170.</ref> <ref name="Westman">{{cite book|title=The Copernican Question: Prognostication, Skepticism, and Celestial Order|author=Robert S. Westman|publisher=University of California Press|date=2011|location=Los Angeles, CA}} {{page needed|date=June 2013}}</ref> <ref name="wikisource">[http://de.wikisource.org/wiki/Nicolaus_Coppernicus_aus_Thorn_%C3%BCber_die_Kreisbewegungen_der_Weltk%C3%B6rper/Vorwort#Orthographie Maximilian Curtze, ''Ueber die Orthographie des Namens Coppernicus'', 1879]</ref> --> }} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{cite book | title = The World of Copernicus | author=Armitage, Angus | publisher=Mentor Books | date= 1951 | isbn= | location= New York, NY | ref= Reference-Armitage-1951}} * {{cite book |author=Armitage, Angus |title=Copernicus, the founder of modern astronomy |url=https://archive.org/details/copernicusfounde0000armi |publisher=Dorset Press |date=1990 |isbn=978-0-88029-553-6}} * {{cite book|ref=harv | title=The development of mathematics |url=https://archive.org/details/developmentofmat0000bell_x2o8 | last=Bell | first=Eric Temple | authorlink= | publisher=Dover Publications | date=1992 | origyear=1940 | location=New York | isbn=978-0-486-27239-9}} * {{cite book | title = The Scientific World of Copernicus: On the Occasion of the 500th Anniversary of His Birth, 1473–1973'' | author=Bieńkowska, Barbara | publisher=Springer | date = 1973 | isbn = 90-277-0353-1}} *{{cite book|author=Marian Biskup|title=Regesta Copernicana: (calendar of Copernicus' papers).|language=Polish|date=1973|publisher=Ossolineum}} *{{cite book|author=Martin Carrier|title=Nikolaus Kopernikus|date=2001|publisher=C.H.Beck|isbn=978-3-406-47577-1}} * {{cite book | title= The Church's Most Recent Attempt to Dispel the Galileo Myth | author=Coyne, George V., S.J. | others= In McMullin (2005, pp. 340–59) | date= 2005 | ref=Reference-Coyne-2005}} * {{cite book |last=Danielson |first=Dennis Richard |title=The First Copernican: Georg Joachim Rheticus and the Rise of the Copernican Revolution |url=https://archive.org/details/firstcopernicang00dani |publisher=Walker & Company |location=New York |date=2006 |ref=harv |isbn=0-8027-1530-3 }} * Norman Davies, ''God's Playground: A History of Poland'', 2 vols., New York, Columbia University Press, 1982, {{ISBN|0-231-04327-9}}. * Dobrzycki, Jerzy, and Leszek Hajdukiewicz, "Kopernik, Mikołaj", ''Polski słownik biograficzny'' (Polish Biographical Dictionary), vol. XIV, Wrocław, Polish Academy of Sciences, 1969, pp.&nbsp;3–16. * {{cite book | title= A History of Astronomy from Thales to Kepler | last= Dreyer | first= John Louis Emil | authorlink= | publisher=Dover Publications | date= 1953 | origyear= 1905 | url=http://www.archive.org/details/historyofplaneta00dreyuoft | location= New York, NY | ref=Reference-Dreyer-1953}} * {{cite book | title= The Disputed Injunction and its Role in Galileo's Trial | author=Fantoli, Annibale | others= In McMullin (2005, pp. 117–49) | date= 2005 | ref=Reference-Fantoli-2005}} * {{cite book | title = The Galileo Affair: A Documentary History | url = https://archive.org/details/galileoaffair00uisi | author=Finocchiaro, Maurice A. | publisher=[[University of California Press]] | date = 1989 | location = Berkeley, CA | isbn = 0-520-06662-6 | ref = Reference-Finocchiaro-1989}} * <cite class="book" style="font-style:normal" id="Reference-Gagne-2005">{{cite web |title = Texts from ''The Galileo Affair: A Documentary History'' edited and translated by Maurice A. Finocchiaro |author = Gagné, Marc |publisher = West Chester University course ESS 362/562 in History of Astronomy |date = 2005 |accessdate = 15 January 2008 |url = http://astro.wcupa.edu/mgagne/ess362/resources/finocchiaro.html |archiveurl = https://web.archive.org/web/20070930013053/http://astro.wcupa.edu/mgagne/ess362/resources/finocchiaro.html |archivedate = 2007-09-30 |deadurl = no }} (Extracts from Finocchiaro (1989)) *{{cite book|author1=Pierre Gassendi|author2=Olivier Thill|title=The Life of Copernicus 1473–1543|url=https://archive.org/details/lifeofcopernicus0000pier|date=September 2002|publisher=Xulon Press|isbn=978-1-59160-193-7}} * {{cite book | title = The Book Nobody Read | author= Gingerich, Owen | publisher=William Heinemann | date = 2004 | isbn = 0-434-01315-3 | location = London | ref = Reference-Gingerich-2004}} * {{cite book |last=Goddu |first=André |title=Copernicus and the Aristotelian tradition |date=2010 |publisher=Brill |location=Leiden, Netherlands |ref=harv |isbn=978-90-04-18107-6 }} * {{cite book | title = The Rise of Scientific Europe, 1500–1800 | url = https://archive.org/details/riseofscientific0000unse_d7c7 | author=Goodman, David C. |author2=Russell, Colin A. | publisher=Hodder Arnold H&S | date = 1991 | isbn = 0-340-55861-X}} * {{cite book |last= Heath |first= Sir Thomas |authorlink= |title= Aristarchus of Samos, the ancient Copernicus ; a history of Greek astronomy to Aristarchus, together with Aristarchus's Treatise on the sizes and distances of the sun and moon : a new Greek text with translation and notes |url= http://www.archive.org/details/aristarchusofsam00heatuoft |date= 1913 |publisher=[[Oxford University Press]] |location= London |ref= Reference-Heath-1913}} *{{cite book|author=Alan W. Hirshfeld|title=Parallax: The Race to Measure the Cosmos|date=1 May 2002|publisher=Henry Holt and Company|isbn=978-0-8050-7133-7}} * {{cite book | title = Censorship of Astronomy in Italy after Galileo | author=Heilbron, John L. | others = In McMullin (2005, pp. 279–322) | date = 2005 | ref = Reference-Heilbron-2005}} * {{cite book|author=Michael Hoskin|title=The Cambridge Concise History of Astronomy|url=https://archive.org/details/cambridgeconcise0000unse_m7d0|date=18 March 1999|publisher=[[Cambridge University Press]]|isbn=978-0-521-57600-0}} * {{cite book|author=Lonnie Johnson|title=Central Europe: Enemies, Neighbors, Friends|url=https://archive.org/details/isbn_9780195100716|date=28 September 1996|publisher=[[Oxford University Press]], USA|isbn=978-0-19-802607-5}} * {{cite book | title = The Sleepwalkers: A History of Man's Changing Vision of the Universe | url = https://archive.org/details/sleepwalkers00arth | last=Koestler | first=Arthur | author-link= | publisher=Grosset & Dunlap | date = 1963 | origyear = 1959 | isbn = 0-448-00159-4 | location = New York, NY | ref = Reference-Koestler-1963}} Original edition published by Hutchinson (1959, London) * {{cite book|author=Arthur Koestler|title=The Sleepwalkers|date=1968|publisher=Macmillan}} * {{cite book | title = Nicolaus Copernicus zum 500. Geburtstag | author=Koeppen, Hans | display-authors=etal | publisher=Böhlau Verlag | date = 1973 | isbn = 3-412-83573-0}} * {{cite book | title = The Astronomical Revolution: Copernicus – Kepler – Borelli | author= Koyré, Alexandre | publisher=[[Cornell University Press]] | date = 1973 | isbn = 0-8014-0504-1 | location = Ithaca, NY | ref = Reference-Koyre-1973}} * {{cite book | title = The Copernican Revolution: Planetary Astronomy in the Development of Western Thought | url = https://archive.org/details/copernicanrevolu0008kuhn | author= Kuhn, Thomas | publisher=[[Harvard University Press]] | date = 1957 | oclc = 535467 | location = Cambridge, MA | ref = Reference-Kuhn-1957}} * {{Cite journal | last = Lindberg | first = David C. | author-link = | last2 = Numbers | first2 = Ronald L. | author2-link = | title = Beyond War and Peace: A Reappraisal of the Encounter between Christianity and Science | url = https://archive.org/details/sim_church-history_1986-09_55_3/page/338 | journal=Church History | volume = 55 | issue = 3 | pages = 338–354 | publisher=Cambridge University Press | date = 1986 | doi = 10.2307/3166822 | postscript = . | jstor = 3166822|issn = 0009-6407 }} * {{cite book | title= From Eudoxus to Einstein: A History of Mathematical Astronomy | url= https://archive.org/details/fromeudoxustoein0000lint | author=Linton, Christopher M. | publisher=[[Cambridge University Press]] | date= 2004 | location= Cambridge | isbn= 978-0-521-82750-8 | ref=Reference-Linton-2004}} * {{cite book|author=Carlo Malagola|title=Della vita e delle opere di Antonio Urceo detto Codro: studi e ricerch|url=https://archive.org/details/dellavitaedelle02malagoog|date=1878|publisher=Fava e Garagnani}} * {{cite book| title= Manetho Ptolemy Tetrabiblos | author1= Manetho | author2= Ptolemy | others= Loeb Classical Library edition, translated by W.G.Waddell and F.E.Robbins PhD | date= 1964 | origyear= 1940 | location= London | publisher=William Heinemann | ref= Reference-Waddell&Robbins-1964 }} * {{cite book | title = The Church and Galileo | url = https://archive.org/details/churchgalileo0000unse | author=McMullin, Ernan, ed. | publisher=[[University of Notre Dame Press]] | date = 2005 | location = Notre Dame, IN | isbn = 0-268-03483-4 | ref = Reference-McMullin-2005}} * Miłosz, Czesław, ''The History of Polish Literature'', second edition, Berkeley, [[University of California Press]], 1969, {{ISBN|0-520-04477-0}}. * Mizwa, Stephen, ''Nicolaus Copernicus, 1543–1943'', Kessinger Publishing, 1943. * {{cite book |author=Moore, Patrick |title=The great astronomical revolution 1543–1687 and the Space Age epilogue |url=https://archive.org/details/greatastronomica0000moor_z2t2 |date=1994 |publisher=Albion |isbn=978-1-898563-18-1}} * {{cite book| title= Tetrabiblos | last= Ptolemy | first= Claudius | others= Loeb Classical Library edition, translated by F.E.Robbins PhD | date= 1964 | origyear= 1940 | location= London | publisher=William Heinemann | ref= Reference-Robbins-1964 }} * <cite class="book" style="font-style:normal" id="Reference-Rabin-2005">{{cite web | title = ''Copernicus'' | author=Rabin, Sheila | publisher=The Stanford Encyclopedia of Philosophy (summer 2005 edition), Edward N. Zalta (ed.) | date = 2005 | accessdate =26 May 2008 | url = http://plato.stanford.edu/archives/sum2005/entries/copernicus/}} * {{cite book |author=Repcheck, Jack |title=Copernicus' Secret: How the Scientific Revolution Began |url=https://archive.org/details/copernicussecret00repc |publisher=Simon & Schuster |location=New York |date=2007 |isbn=0-7432-8951-X }} * {{cite book | title = Copernicus and his Successors | url = https://archive.org/details/copernicushissuc0000rose | author=Rosen, Edward | publisher=Hambledon Press | date = 1995 | isbn = 1-85285-071-X | location = London | ref = Reference-Rosen-1995}} * {{cite book | title = Three Copernican Treatises:The Commentariolus of Copernicus; The Letter against Werner; The Narratio Prima of Rheticus | url = https://archive.org/details/threecopernicant0000cope_t3u1 | author=Rosen, Edward (translator) | publisher=Dover Publications | edition = Second Edition, revised | date = 2004 | origyear = 1939 | isbn = 0-486-43605-5 | location = New York, NY | ref = Reference-Rosen-2004}} * {{cite book | title = Inventing the Flat Earth—Columbus and Modern Historians | author= Russell, Jeffrey Burton | publisher=Praeger | date = 1997 | origyear = 1991 | isbn = 0-275-95904-X | location = New York, NY | ref = Reference-Russell-1997}} *{{cite book|title=The Review of the Polish Academy of Sciences|date=1973|publisher="Ossolineum", the Polish Academy of Sciences Press}} *{{cite book|author=Josh Sakolsky|title=Copernicus And Modern Astronomy|url=https://archive.org/details/copernicusmodern0000sako|date=1 October 2004|publisher=The Rosen Publishing Group|isbn=978-1-4042-0305-1}} * {{cite book| title= The Crime of Galileo | url= https://archive.org/details/crimeofgalileo0000unse | first=Giorgio | last=de Santillana | authorlink= | origyear= 1955 | publisher=[[University of Chicago Press]] | date= 1976 | type=Midway reprint | location = Chicago, Ill | isbn= 0-226-73481-1 | ref= Reference-Santillana-1976}} * {{cite book | title = East Central Europe in the Middle Ages 1000–1500 | url = https://archive.org/details/eastcentraleurop0003sedl | author=Sedlar, Jean W. | publisher=[[University of Washington Press]] | isbn = 0-295-97290-4 | date = 1994}} *{{cite book|author=Barbara A. Somervill|title=Nicolaus Copernicus: Father Of Modern Astronomy|date=1 January 2005|publisher=Capstone|isbn=978-0-7565-0812-8}} *{{cite book|author=Daniel Stone|title=The Polish-Lithuanian State: 1386–1795|url=https://archive.org/details/polishlithuanian0000ston|date=2001|publisher=[[University of Washington Press]]|isbn=978-0-295-98093-5}} * {{cite book | title = The Lord of Uraniborg | first= Victor E. | last= Thoren | publisher=[[Cambridge University Press]] | date = 1990 | isbn = 0-521-35158-8 | location = Cambridge | ref = thoren-1990}} (A biography of Danish astronomer and alchemist Tycho Brahe.) *{{cite book|author=Manfred Weissenbacher|title=Sources of Power: How Energy Forges Human History|url=https://archive.org/details/sourcesofpowerho0002weis|date=September 2009|publisher=ABC-CLIO|isbn=978-0-313-35626-1}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Nicolaus Copernicus}} {{refbegin|2}} * {{Istorijska biblioteka|art2:kopernik-u-ranim-biografijama |Nikola Kopernik u delima ranih biografa}} * {{Istorijska biblioteka|art2:kopernikova-biografija-polje-sukobljenih-ideja |Kopernikove biografije kao polje polemika}} * {{gutenberg author| id=Nicolaus+Copernicus | name=Nicolaus Copernicus}} * {{Gutenberg author |id=Copernicus,+Nicolaus | name=Nicolaus Copernicus}} * [http://www.bj.uj.edu.pl/bjmanus/revol/titlpg_e.html De Revolutionibus, autograph manuscript] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050728153447/http://www.bj.uj.edu.pl/bjmanus/revol/titlpg_e.html |date=2005-07-28 }} – Full digital facsimile, Jagiellonian University * {{pl icon}} [http://domwarminski.pl/index.php?option=com_content&view=article&id=19 Polish translations of letters written by Copernicus in Latin or German] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151018072646/http://domwarminski.pl/index.php?option=com_content&view=article&id=19 |date=2015-10-18 }} * [http://hos.ou.edu/galleries//16thCentury/Copernicus/ Online Galleries, History of Science Collections, University of Oklahoma Libraries] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130721202608/http://hos.ou.edu/galleries//16thCentury/Copernicus/ |date=2013-07-21 }} High resolution images of works by and/or portraits of Nicolaus Copernicus in .jpg and .tiff format. * [http://www.visittorun.pl/index.php?strona=6 Copernicus in Torun] * [http://copernicus.torun.pl/en/ Nicolaus Copernicus Thorunensis] by the [http://copernicus.torun.pl/en/project/ Copernican Academic Portal] * [http://www.frombork.art.pl/Ang01.htm Nicolaus Copernicus Museum in Frombork] * Portraits of Copernicus: [http://www.msnbc.msn.com/id/9913250/ Copernicus's face reconstructed]; [http://www-groups.dcs.st-andrews.ac.uk/~history/PictDisplay/Copernicus.html Portrait] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927183826/http://www-groups.dcs.st-andrews.ac.uk/~history/PictDisplay/Copernicus.html |date=2007-09-27 }}; [http://www.frombork.art.pl/Ang10.htm Nicolaus Copernicus] * [http://www.hps.cam.ac.uk/starry/coperastrol.html Copernicus and Astrology] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090121212438/http://www.hps.cam.ac.uk/starry/coperastrol.html |date=2009-01-21 }} * [http://plato.stanford.edu/entries/copernicus/ Stanford Encyclopedia of Philosophy entry] * [http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/4405958.stm 'Body of Copernicus' identified] – BBC article including image of Copernicus using facial reconstruction based on located skull * [http://www-personal.umich.edu/~jbourj/money2.htm Nicolaus Copernicus on the 1000 Polish Zloty banknote.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090205031910/http://www-personal.umich.edu/~jbourj/money2.htm |date=2009-02-05 }} * [http://www.mhhe.com/physsci/astronomy/fix/student/images/04f08.jpg Copernicus's model for Mars ] * [http://www.mhhe.com/physsci/astronomy/fix/student/images/02f27.jpg Retrograde Motion ] * [http://www.mhhe.com/physsci/astronomy/fix/student/images/04f04.jpg Copernicus's explanation for retrograde motion] * [http://www.mhhe.com/physsci/astronomy/fix/student/images/04f07.jpg Geometry of Maximum Elongation] * [http://csep10.phys.utk.edu/astr161/lect/retrograde/copernican.html Copernican Model] * [http://www.frombork.art.pl/Ang10.htm Portraits of Nicolaus Copernicus] * [http://galileo.rice.edu/sci/theories/copernican_system.html The Copernican Universe from the De Revolutionibus] * [http://digital.lib.lehigh.edu/planets/cop.php?num=F.1&exp=false&lang=lat&CISOPTR=0&limit=cop&view=full De Revolutionibus, 1543 first edition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090314004048/http://digital.lib.lehigh.edu/planets/cop.php?num=F.1&exp=false&lang=lat&CISOPTR=0&limit=cop&view=full |date=2009-03-14 }} – Full digital facsimile, Lehigh University * [http://webexhibits.org/calendars/year-text-Copernicus.html The text of the De Revolutionibus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150306173547/http://www.webexhibits.org/calendars/year-text-Copernicus.html |date=2015-03-06 }} * [http://pau.krakow.pl/index.php/en/2008031765/Prizes-by-PAU/Page-2.html Nicolaus Copernicus Prize, founded by the City of Kraków] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090425004549/http://pau.krakow.pl/index.php/en/2008031765/Prizes-by-PAU/Page-2.html |date=2009-04-25 }}, awarded since 1995 * {{en icon}} {{de icon}} {{pl icon}} German-Polish "Copernicus Prize" awarded to German and Polish scientists ([http://www.dfg.de/en/funded_projects/prizewinners/copernicus_award/index.html DFG website]) * {{en icon}} {{de icon}} {{pl icon}} [http://www.buero-kopernikus.org/en/home/31/0/0 Büro Kopernikus – An initiative of German Federal Cultural Foundation] * {{de icon}} {{pl icon}} [http://www.bkherne.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=304&Itemid=272 German-Polish school project on Copernicus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140407090910/http://www.bkherne.eu/index.php?option=com_content&view=article&id=304&Itemid=272 |date=2014-04-07 }} {{refend}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1473|1543|Kopernik, Nikola}} [[Kategorija:Poljski naučnici]] [[Kategorija:Astronomi]] [[Kategorija:Isusovci]] [[Kategorija:Biografije, Toruń]] [[Kategorija:Biografije, Padova]] [[Kategorija:Studenti Univerziteta u Padovi]] requ4w0h1g9ep35i9o918g2jlx4hr1g Otto von Bismarck 0 2704 42681038 42447464 2026-08-24T21:57:36Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681038 wikitext text/x-wiki {{redirect|Bizmark}} {{Infookvir političar |ime= Otto von Bismarck |datum rođenja=[[1. 4.|1. travnja]] [[1815]]. |mjesto rođenja=[[Schönhausen]], [[Nemačka|Njemačka]] |datum smrti= [[30. 7.|30. srpnja]] [[1898]]. |mjesto smrti=[[Friedrichsruhe]], [[Nemačka|Njemačka]] |malaslika= |opis male slike= |slika= OttovanBismarck1.jpg |veličina= |opis slike= |podpredsjednik= |podpremijer= |zamjenik= |stranka=''nijedna'' |potpis= Autograph-OttoBismarck.png |supruga= [[Johanna von Puttkamer]] |položaj=1. [[Njemački kancelar]]<br /><small>1. [[Nemačko Carstvo|Kancelar Njemačkog Carstva]]</small> |čin2= [[Premijer Prusije]] |zanimanje= |fusnote= |nasljednik= [[Leo von Caprivi]] |prethodnik= ''nitko'' |nasljednik2= [[Albrecht von Roon]] |prethodnik2= [[Adolf zu Hohenlohe-Ingelfingen]] |nasljednik3= [[Leo von Caprivi]] |prethodnik3= [[Albrecht von Roon]] |predsjednik= |mandat_start=[[21. 3.|21. ožujka]] [[1871]]. |mandat_kraj=[[20. 3.|20. ožujka]] [[1890]]. |mandat_start2=[[23. 9.|23. rujna]] [[1862]]. |mandat_kraj2=[[1. 1.|1. siječnja]] [[1873]]. |mandat_start3=[[9. 11.|9. studenoga]] [[1873]]. |mandat_kraj3=[[20. 3.|20. ožujka]] [[1890]]. |vjera= }} [[Datoteka:Hamburg-Bismarck-Denkmal.jpg|thumb|right|220px|Spomenik Bismarcku u Hamburgu]] [[Image:Otto von Bismarck by N.Repik.jpg|thumb|220px|upright|Portret Otto von Bismarck. N.Repik]] [[Image:Otto von Bismarck.JPG|thumb|220px|Otto von Bismarck 1873.]] [[File:Bismarck-Nationaldenkmal, März 2008.jpg|thumb|220px|Bizmarkova bista u Berlinu]] '''Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhausen''' ([[1. 4.]] [[1815]]. — [[30. 7.]] [[1898]].) je [[nemačka|njemački]] političar koji se smatra najvećim i najuticajnijim državnikom u njemačkoj i evropskoj historiji.<ref name=Steinberg>{{cite book| authorlink= | last=Steinberg| first=Jonathan| title=Bismarck: A Life| url=https://books.google.de/books?id=HAppAgAAQBAJ&pg=PA51&lpg=PA51&dq=Bismarck+studied+Agriculture+in+Greifswald+in+1838.&source=bl&ots=LZikJxculW&sig=btfxmgs1TRrm3bUCMEeXS5sJAsc&hl=en&sa=X&ei=DaeiVNSeMseBU5WSgKAD&redir_esc=y#v=onepage&q=Bismarck%20studied%20Agriculture%20in%20Greifswald%20in%201838.&f=false| page=51| isbn=9780199782529}}</ref><ref name=hull>{{cite book| authorlink= | last=Hull| first=Isabel V.| title=The Entourage of Kaiser Wilhelm II, 1888–1918| url=http://books.google.com/books?id=pesmqV6vskkC&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false| year=2004| page=85| isbn=9780521533218}}</ref> Odrastao je u plemićkoj familiji i razvio konzervativne političke stavove, ali i politički talent. Godine [[1862]]. je imenovan [[pruska|pruskim]] premijerom, odakle je svu svoju energiju uložio u projekt njemačkog ujedinjenja kojeg je namjeravao izvesti "krvi i željezom". Godine [[1864]]. je zajedno s [[Austrija|Austrijom]] vodio uspješni rat protiv Danske oko Schleswiga i Holsteina. Godine [[1866]]. je pokrenuo [[austro-pruski rat|rat protiv Austrije]] koji je završen velikom pobjedom i trajnom hegemonijom Pruske u Njemačkoj. Godine [[1870]]. je [[Emska depeša|emskom depešom]] isprovocirao [[Francusko-pruski rat|rat Pruske i Francuske]] koji je završio francuskim porazom i proglašenjem Njemačkog carstva (tzv. [[Nemačko Carstvo|Drugog Reicha]]) u okupiranom [[Versailles]]u. Nakon toga je Bismarck postao prvim kancelarom ujedinjene Njemačke i na tom položaju ostao do 1890. godine. Za njegova mandata je Njemačka dobila svoje prve kolonije, a sam je Bismarck pažljivo gradio sistem vojnih saveza s ciljem da spriječi Francusku u nastojanju da se osveti poraz u ratu. Također se istakao po tome što je, usprkos vlastitih [[konzervativizam|konzervativnih]] uvjerenja, uveo sustav mirovinskog i socijalnog osiguranja. == Mladost i dolazak na vlast == Bismarck je rođen kao '''Otto Eduard Leopold grof von Bismarck''' (''Otto Eduard Leopold Graf von Bismarck'') u [[Schönhausen]]u. Studirao je pravo na sveučilištima u [[Getingen]]u i [[Humbolt]]u, kao i na sveučilištu u [[Berlin]]u. Oženio je [[Johanna von Puttkamer|Johannu von Puttkamer]] [[1847]]. godine. U njihovom dugom i sretnom [[brak]]u je rođeno troje djece. Oduševljen zbog propasti revolucionarnih pokreta [[1848]]. godine u njemačkim državama, izabran je u pruski [[parlament]] [[1849]]. godine. Postavljen da predstavlja [[Pruska|Prusku]] u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]], Bismarck postaje sve više uvjeren da je ujedinjena njemačka nacija, koju bi predvodila [[Pruska]], važan cilj što se u to vrijeme smatralo [[liberalizam|liberalnim]] ciljem. Poslije ovog položaja, bio je postavljen za veleposlanika u [[Sankt Peterburg|Petrogradu]], u kome se sprijateljio sa svojim budućim protivnikom, Aleksandrom Gorhakovim, i u [[Pariz]]u. Godine [[1862]]., pruski kralj [[Vilim I., njemački car|Vilim I.]] postavio ga je za premijera i ministra vanjskih poslova Pruske, kao rješenje sukoba između sve liberalnijeg parlamenta i kralja. == Ujedinjenje Njemačke == Veličina uloge Bismarcka kao [[Ujedinjenje Njemačke|ujedinitelja Njemačke]] veoma je kontroverzna tema među povjesničarima. Također, postoji mnogo rasprava je li to bilo ujedinjenje Njemačke ili proširenje [[Pruska|Pruske]]. Ono što je izvjesno, Bismarck je djelomično odgovoran za početak više ratova koji su vodili do dramatične promjene u političkoj strukturi [[Nemačka|Njemačke]]. Prvo, uz suradnju [[Austrija|Austrije]], [[Schleswig-Holstein|Schleswig]] i [[Holstein]] su odcjepljeni od [[Danska|Danske]] u ratu. Mirovni ugovor je zaključen u [[Beč]]u [[30. 10.|30. listopada]] [[1864]]. godine. Već 1865. Austrija je primorana prepustiti [[Pruska|Pruskoj]] kontrolu nad sjevernim zemljama, a 1866. Bismarck napada Austriju i brzo ju pobjeđuje u [[Bitka kod Königgrätza|bitci kod Königgrätza]], priključivši [[Hannover]], [[Hesen-Kasel]], [[Nasau]] i [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]] Pruskoj formirajući tako Sjevernonjemačku konfederaciju. Pošto je Bismarck izazvao [[Francuska|Francusku]], kojom je u to vrijeme vladao [[Napoleon III]]., izbio je [[Francusko-pruski rat]], tijekom kojega su se južnonjemačke države, koje su smatrale Francusku agresorom, pridružile Sjevernonjemačkoj konfederaciji u borbi protiv [[Francuska|Francuske]]. Francuska je pretrpjela ponižavajući poraz, i [[Vilim I., njemački car|Vilim I.]] biva okrunjen kao njemački imperator u [[Dvorana ogledala|Dvorani ogledala]] u [[Versailles]]u, koja je služila kao središte pruske armije. Bismarck je time zakonito stvorio [[Nemačko Carstvo|Njemačko Carstvo]] pod vodstvom [[Pruska|Pruske]] uz isključenje [[Austrija|Austrije]]. == Kancelar == Slavljen kao nacionalni heroj, Bismarck postaje prvi [[kancelar]] novog njemačkoga carstva. U vanjskoj politici posvećuje se očuvanju mira između europskih sila [[Francuska|Francuske]], [[Austrija|Austrije]], [[Nemačka|Njemačke]] i [[Rusija|Rusije]]. Bismarck je vjerovao da središnja pozicija Njemačke u Europi može biti uzrok njenog razaranja u slučaju bilo kojeg rata. Na unutrašnjem planu bio je zabrinut pojavljivanjem dvaju novih političkih stranaka: Katoličke stranke centra, i Socijaldemokratske stranke Njemačke. Bitka protiv [[katoličanstvo|katolicizma]] koja je započela [[1872]]. godine, pod imenom "Kulturna borba" (''Kulturkampf'') uglavnom je bila promašaj. Bismarck je napao socijaldemokrate na dvije fronte: socijaldemokratska stranka i njezine organizacije su stavljene izvan zakona, dok je radničkoj klasi dano vrlo napredno<!-- razvijeno, suvremeno, socijalno --> zakonodavstvo koje je omogućavalo zdravstveno osiguranje, osiguranje u slučaju nesreće na radu, kao i starosne mirovine. Na izborima 1890. godine i Katolička stranka centra i socijaldemokrati osvajaju mnogo glasova, a Bismarck daje ostavku na zahtijevanje njemačkoga cara [[Wilhelm II|Vilima II.]], koji je došao na prijestolje 1888. godine. Bismarck je proveo svoje posljednje godine pisajući memoare (''Gedanken und Erinnerungen''; "Razmišljanja i sjećanja"). Umro je u 83. godini života [[1898]]. godine u [[Fredrihsruh]]u. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] [[Kriegsmarine|Njemačka ratna mornarica]] imala je ratni brod imenovan u njegovu čast, ''[[Bismarck (bojni brod)|Bismarck]]'', kao i [[Kaiserliche Marine|Njemačka carska mornarica]] čija su dva broda nosila njegovo ime. Također, mjesto Bismarck, [[Sjeverna Dakota]], nosi njegovo ime, kao i Arhipelag Bismarck i Bismarckovo more kod bivše njemačke kolonije [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]], te više ulica i škola u Njemačkoj. == Zaveštanje i sećanje == Istoričari su u znatnoj meri dostigli konsenzus po pitanju sadržaja, funkcije i važnosti Bizmarkovog lika u nemačkoj političkoj kulturu tokom zadnjih 125 godina.<ref>Müller (2008)</ref><ref>Urbach (1998)</ref> Prema Steinberg, njegova dostignuća tokom 1862–71 su bila "najveća diplomatska i politička ostvarenja bilo kojeg lidera u zadnja dva veka."<ref>Steinberg, 2011, p. 184.</ref> Bizmarkova najvažnija ostavština je ujedinjenje Nemačke. Nemačka je postojala kao kolekcija stodina zasebnih kneževina i [[Imperijalni slobodni grad|slobodnih gradova]] još od doba formiranja [[Sveto Rimsko Carstvo|Svete Rimske Imperije]]. Tokom vekova razni vladari su bezuspešno pokušavali da ujedine nemačke države sve do Bizmarkovog vremena. Razna nemačka kraljevstva su se ujedinila u jednu državu uglavnom kao rezultat Bizmarkovih napora. Nakon ujedinjenja, Nemačka je postala jedna od najmoćnijih nacija u Evropi. Bizmarkova mudra, oprezna i pragmatična spoljašnja politika je omogućila Nemačkoj da mirnim putem zadrži poziciju moći koju joj je on doneo; održavanjem dobronamerne diplomatije s gotovo svim europskim zemljama. Francuska, koja je jedina iznimka, je bila razorena Bizmarkovim ratovima i njegovim naknadnim oštrim političkim stavovima prema njoj. Francuska je postala jedan od najogorčenijih neprijatelja Nemačke u Evropi. Austrija je, takođe, bila oslabljena formiranjem Nemačke imperije, mada u znatno manjoj meri od Francuske. Bizmark je verovao da dokle god su Britanija, Rusija i Italija uverene u miroljubive namere Nemačke imperije, zaraćenost sa Francuskom je prihvatljiva. Njegove diplomatske podvige je poništio kajzer [[Wilhelm II od Njemačke|Wilhelm II]], i takva politika je ujedinila druge Evropske sile protiv Nemačke tokom Prvog svetskog rata. Istoričari naglašavaju da je Bizmarkova miroljubiva, „kontinentalno zasićena diplomatija“ postajala sve nepopularnija, jer je svjesno suzbijala sve ekspanzionističke pretenzije. U drastičnom kontrastu su stojale ambicije svetske politike Vilhelma II, čiji cilj je bio osiguravanja budućnosti države putem ekspanzije, što je dovelo do Prvog svetskog rata. Slično tome Bizmarkova politika osporavanja dominancije vojnih vlasti u spoljno poličkom odlučivanju je prekinuta 1914. naoružavanjem Nemačke. Bizmarkovu psihologiju i lične osobine nisu blagonaklono prihvatali učenjaci. Američki istoričar Jonathan Steinberg prikazuje malignog genija koji je duboko osvetoljubiv, čak i prema svojim najbližim prijateljima i članovima porodice. Evans kaže da je on bio „zastrašujuć i beskrupulozan, sklon manipulaciji slabosti drugih, umesto pospešivanja njihovih vrlina“.<ref>Richard J. Evans, "The Gambler in Blood and Iron," ''New York Review'' (23 February 2012) p 39</ref> Britanski istoričari, uključujući Evansa, Tejlora, Palmera i Krankšova, vide Bizmarka kao ambivalentnu figuru, nesumnjivo čovjeka velike veštine, ali osobu koja nije ostavila trajan sistem za podršku nasljednika manje vještih od njega. Kao posvećeni monarhista, Bizmark nije omogućio provizije za efektivne konstitucione provere moći imperatora, čime je efektivno postavio tempiranu bombu u temelje Nemačke, koja je stvorio. Posmatrači tog vremena i mnogi nakon tada su razmatrali Bizmarkovu vešnu pisanja. Kao što je [[Henry Kissinger|Henri Kisindžer]] napomenuo, "Čovek 'krvi i gvožđa' je pisao prozu izvanredne neposrednosti i lucidnosti, uporedivu po posebnosti sa [[Winston Churchill|Čerčilovom]] upotrebom engleskog jezika."{{Sfn | Kissinger | 2011}} Tokom većeg dela njegovog skoro 30 godina dugog mandata, Bizmark je održao neprikosnovenu kontrolu nad politikom vlade. Bio je potpuno podržan od strane njegovog prijatelja [[Albrecht von Roon]], ministra rata, kao i vođe pruske vojske [[Helmuth von Moltke the Elder|Helmuta von Moltke]]. Bizmarkovi diplomatski potezi su se oslanjali na pobedničku Prusku vojsku, i ta dva čoveka su pružila Bizmarku pobede koje su mu bile neophodne da ubedi manje nemačke države da se pridguže Pruskoj. [[File:Rudelsburg Junger Bismarck 2.jpg|thumb|220px|Spomenik posvećen Bizmarku kao studentu na [[Rudelsburg]]u]] Bizmark je preduzimao korake da utiša ili ograniči političku opoziciju, u prilog čega svedoči zakon kojim se ograničava sloboda štampe, i antisocijalistički zakoni. On je vodio kulturni rat (''[[Kulturkampf]]'') protiv Katoličke crkve dok nije postalo jasno da konzervatizam čini katolike prirodnim saveznikom protiv socijalista. Njegov kralj [[Wilhelm I of Germany|Wilhelm I]] je retko preispitivao kancelarove odluke; u nekoliko slučajeva, Bizmark je dobio odobrenje svog monarha preteći ostavkom. Međutim, Wilhelm II je nameravao da sam vlada zemljom, zbog čega je svrgavanje Bizmarka bio njegov prvi zadatak po dolaku na vlast. Bizmarkovi naslednici na dužnosti kancelara su bili daleko manje uticajni, pošto je moć bila koncentrisana u rukama impreatora. === Spomenici === Neposredno nakon što je otišao sa funkcije, građani su počeli da ga veličaju i osnovaju fondove za izgradnju spomenika, poput Bizmarkovih spomenika ili kula posvećenih njemu. Širom Nemačke, pohvale su bile beskrajne, nekoliko zgrada je imenovano u njegovu čast, za pravljenje njegovih portreta su angažovani umetnici kao što su [[Franz von Lenbach]] i [[Christian Wilhelm Allers|C.W. Allers]], i knjige o njemu su postale bestseleri. Prvi spomenik izgrađen u njegovu čast je bio Bizmarkov spomenik kod Bad Kisingena, podignut 1877. Brojni statue i spomenici obeležavaju gradove, varoši, i sela Nemačke, uključujući poznati Bizmarkov spomenik u Berlinu i brojne Bizmarkove kule na četiri kontinenta. Jedini spomenink koji ga prikazuje kao studenta na [[University of Göttingen|univerzitetu u Getingenu]] (zajedno sa psom, verovatno njegovim ''[[Reichshund]]'' Tyras) i kao člana njegovog [[Corps Hannovera Göttingen|Corps Hanovera]] je podignut 2006. u [[Rudelsburg]]u. Blistavo beli Bizmarkov spomenik iz 1906. u gradu [[Hamburg]], stoji u centru [[St. Pauli]] distriktu, i najveći je, i verovatno najbolje poznati, spomenik Bizmarka širom sveta. Statue ga prikazuju kao masivnog, monolitnog, krutog i odlučnog.<ref>Sieglinde Seele, ''Lexikon der Bismarck-Denkmäler. Türme, Standbilder, Büsten, Gedenksteine und andere Ehrungen,'' Michael Imhof Verlag: Petersberg, 2005; 480 pp.</ref> Dva ratna brodova su imenovana u njegovu čast, SMS Bismarck nemačke imperijalne mornarice, i brod Bizmark iz doba Drugog svetskog rata. === Bizmarkov mit=== [[File:Hamburg-Bismarck-Denkmal.jpg|thumb|220px|upright|Bizmarkov spomenik u Hamburgu]] Gerwarth (2007) pokazuje da Bizmarkov mit, koji je uglavnom izgrađen tokom njegovih godina mirovine i još čudnije nakon njegove smrti, se pokazao veoma moćnim retoričkim i ideološkim oruđem. Mit ga je učinio dogmatičnim ideologom i vatrenim nacionalistom, dok je u stvarnosti on bio ideološki fleksibilan. Gerwarth tvrdi da je konstruisana memorija Bizmarka odigrala centralnu ulogu anti-demokratskog mita u visoko ideološkoj borbi oko prošlosti, borbi koja je divljala u periodu između 1918 i 1933. Taj mit je korišten kao oružje protiv Veimarove republike, i izvršio je destruktivni uticaj na političku kulturu prve nemačke demokratije. Frankel (2005) pokazuje da je Bizmarkov kult odnegovao i legitimizovao novi stil političara desnog krila, i pospešio post-Bizmarkovu krizu vođstva, stvarnu i prividnu, koja je podstakla Nemce da traže najjačeg mogućeg lidera i da se pitaju „Šta bi Bizmark uradio?“ Na primer, Hamburški spomenik, otkriven 1906, se smatra jednim od najvećih izraza Bizmarkovog kulta imperijalne Nemačke i važan je u istoriji nemačke umetnositi spomenika. On je bio produkat čežnje hamburških patricijskih klasa da odbrane svoje političke privilegije na pragu dramatičnih društvenih promena i nerešenih zahteva za političke reforme. Za one koji su predvodili njegovu izgradnju, spomenik je takođe bio način potvrđivanja hamburških kulturnih aspiracija i odbacivanja reputacije grada neblagonaklonog prema umetnicima. Spomenik je dočekan sa široko rasprostranjenim neodobravanjem radničke klase i nije obuzdao njihovu rastuću podršku za Socijal-demokrate.<ref>Mark A.Russell, "The Building of Hamburg's Bismarck Memorial, 1898–1906," ''Historical Journal'' 2000 43(1): 133–156</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} === Biografska literatura === * {{Citation | last = Crankshaw | first = Edward | title = Bismarck | publisher = The Viking Press | year = 1981}}. * Darmstaedter, Friedrich. '' Bismarck and the Creation of the Second Reich'' (2008) * Dawson, William Harbutt. ''The Evolution of Modern Germany'' (1908), 503pp covers 1871–1906 with focus on social and economic history & colonies [http://books.google.com/books?id=neRCAAAAIAAJ online free] * Engelberg, Ernst. ''Bismarck''; 2 vols., (1986–90); major academic study by an east-German historian (only in German) * {{Citation | last = Eyck | first = Erich | title = Bismarck and the German Empire | year = 1964 |isbn=0393002357}} (excerpt and text search) * {{Citation | last = Feuchtwanger | first = Edgar | title = Bismarck | publisher = Routledge | series = Historical Biographies | year = 2002 | url = http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=108426285 | access-date = 2015-04-18 | archive-date = 2010-04-20 | archive-url = https://web.archive.org/web/20100420055859/http://www.questia.com/PM.qst?a=o | dead-url = yes }}, 276 pp., basic starting point. * {{Citation | last = Gall | first = Lothar | authorlink = | title = Bismarck: The White Revolutionary | year = 1986}}, 2 vol; major academic study * Headlam, James Wycliffe. '' Bismarck and the Foundation of the German Empire'' (1899) 471 pp solid old biography [http://books.google.com/books?id=HFkbAAAAMAAJ online] * {{Citation | last = Heuston | first = Kimberley Burton | title = Otto von Bismarck: Iron Chancellor of Germany | publisher = Franklin Watts | year = 2010}}. * {{Citation | last = Hollyday | first = FBM | title = Bismarck | series = Great Lives Observed | publisher = Prentice-Hall | year = 1970}}. * {{Citation | last = Kent | first = George O | title = Bismarck and His Times | year = 1978 | url = http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=7561027 | access-date = 2015-04-18 | archive-date = 2011-09-15 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110915090752/http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=7561027 | dead-url = yes }}. * {{Citation | first = Henry A | last = Kissinger | title = Otto von Bismarck, Master Statesman | newspaper = The New York Times | url = http://www.nytimes.com/2011/04/03/books/review/book-review-bismarck-by-jonathan-steinberg.html?_r=1&nl=books&emc=booksupdateema1 | date = 31 March 2011 | type = book review }}. * Lerman, Katharine Anne. ''Bismarck: Profiles in Power''. Longman, 2004. {{ISBN|0-582-03740-9}}; 312pp * {{Citation | last = Ludwig | first = Emil | title = Wilhelm Hohenzollern: The last of the Kaisers | place = New York | year = 1927a | url = http://books.google.com/?id=ghlSoo9pEUcC | isbn = 9780766143418 }}{{Dead link|date=February 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, popular. * {{Citation | last = Ludwig | first = Emil | title = Bismarck: The Story of a Fighter | publisher = Little, Brown | year = 1927b}}, popular. * {{Citation | last = Pflanze | first = Otto | title = Bismarck and the Development of Germany }}; 3 vols., 1963–90. [http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=33732682 vol 1 online, ''Bismarck and the Development of Germany: The Period of Unification, 1815–1871''] * {{Citation | last = Pflanze | first = Otto | title = Bismarck and German Nationalism | journal = American Historical Review | volume = 60 | number = 3 |date=Apr 1955 | pages = 548–66 | jstor = 1845577 | doi=10.2307/1845577 |issn=0002-8762 }} * Jonathan Steinberg. ''Bismarck: A Life'' (Oxford University Press, 2011), 592 pp * {{Citation | author-link = | last = Stern | first = Fritz | title = Gold and Iron: Bismarck, Bleichröder and the Building of the German Empire | publisher = Penguin | year = 1977}}. * {{Citation | author-link = | last = Taylor | first = A.J.P. | title = Bismarck: the Man and the Statesman | publisher = Alfred A Knopf | place = New York | year = 1969 | url = http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=14683010 | access-date = 2015-04-18 | archive-date = 2011-06-24 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110624020231/http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=14683010 }}. === Ankete === * Berghahn, Volker. ''Imperial Germany, 1871–1914'' (1994) * {{Citation | first = David | last = Blackbourn | title = The Long Nineteenth Century: A History of Germany, 1780–1918 | year = 1998}}. * Clark, Christopher. ''Iron Kingdom: The Rise and Downfall of Prussia, 1600–1947'' (2009) * Craig, Gordon A. ''Germany, 1866–1945'' (1978) [http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=30331035 online edition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110624020143/http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=30331035 |date=2011-06-24 }} * {{Citation | last = Holborn | first = Hajo | contribution = The Constitutional Conflict in Prussia and the Early Years of the Bismarck Ministry | pages = 131–72 | title = The History of Modern Germany 1840–1945 | publisher = Alfred A Knopf | year = 1969}}. * {{Citation | last = Holborn | first = Hajo | author-mask = 8 | contribution = The Founding of the New German Empire, 1865–71 | pages = 173–229 | title = The History of Modern Germany 1840–1945 | publisher = Alfred A Knopf | year = 1969}}. * {{Citation | last = Holborn | first = Hajo | author-mask = 8 | contribution = Bismarck and the Consolidation of the German Empire, 1871–90 | pages= 233–97 | title = The History of Modern Germany 1840–1945 | publisher = Alfred A Knopf | year = 1969}}. * Langer, William L. ''European alliances and alignments, 1871–1890'' (1964) * {{Citation | first = James N | last = Retallack | title = Imperial Germany, 1871–1918 |publisher = Oxford University Press | year = 2008}}. * Robinson, Janet, and Joe Robinson. ''Handbook of Imperial Germany'' (2009) [http://www.amazon.com/dp/1449021131 excerpt and text search] * Sheehan, James J. ''German History, 1770–1866'' (1989), dense, thorough political history * {{Citation | last = Sheehan | first = James J | author-mask = 8 | title = German liberalism in the ninetury century | year = 1978 | url = http://hdl.handle.net/2027/heb.01317.0001.001 | publisher = University of Chicago Press; ACLS | format = ebooks }} === Specijalizovane studije === * {{Citation | first = Hermann | last = Beck | title = Origins of the Authoritarian Welfare State in Prussia, 1815–1870 | year = 1995}}. * Clark, Chester Wells. ''Franz Joseph and Bismarck: The Diplomacy of Austria before the War of 1866'' (Harvard University Press, 1934). * {{Citation| first = WG| last = Field| title = Bismarck's First School| journal = The Journal of Education| volume = 20| date = October 1898| publisher = Oxford University Press| pages = 603–4| url = http://books.google.com/books?pg=PA603&id=MiwnAAAAMAAJ}}. * Goddard, Stacie E. "When Right Makes Might: How Prussia Overturned the European Balance of Power," ''International Security,'' Volume 33, Number 3, Winter 2008/09, pp.&nbsp;110–42 in [http://muse.jhu.edu/journals/international_security/v033/33.3.goddard.html Project MUSE], covers 1864–71 * {{Citation | first = Michael B | last = Gross | title = The War against Catholicism: Liberalism and the Anti-Catholic Imagination in Nineteenth-Century Germany | year = 2005}}. * Hennock, E. P. ''The Origin of the Welfare State in England and Germany, 1850–1914: Social Policies Compared'' (Cambridge University Press, 2007) 381 pp. * Hennock, E. P. "Social Policy in the Bismarck Era: A Progress Report," ''German History,'' (June 2003) 21#2 pp 229–238 [http://gh.oxfordjournals.org/content/21/2/229.extract online] * Howard, Michael. ''The Franco-Prussian War: The German invasion of France, 1870–1871'' (1961) [http://books.google.com/books?id=h2wEeRuei6AC excerpt and text search] * {{Citation | first = Paul M | last = Kennedy | title = The Rise of the Anglo-German Antagonism, 1860–1914 | year = 1988}}. * Kissinger, Henry. "The White Revolutionary: Reflections on Bismarck," ''Daedalus'' Vol. 97, No. 3, (Summer, 1968), pp.&nbsp;888–924 [http://www.jstor.org/stable/20023844 in JSTOR] * Lord, Robert H. "Bismarck and Russia in 1863," ''American Historical Review,'' Vol. 29, No. 1 (October 1923), pp.&nbsp;2–48. [http://www.jstor.org/pss/1839273 in JSTOR] * Mork, Gordon R. "Bismarck and the 'Capitulation' of German Liberalism," ''Journal of Modern History'' Vol. 43, No. 1 (Mar., 1971), pp.&nbsp;59–75 [http://www.jstor.org/stable/1877926 in JSTOR] * Paur, Philip. "The Corporatist Character of Bismarck's Social Policy," ''European History Quarterly'', Oct 1981; vol. 11: pp.&nbsp;427–60. * {{Citation | last = Ross | first = Ronald J | title = The Failure of Bismarck's Kulturkampf: Catholicism and State Power in Imperial Germany, 1871–1887 | publisher = The Catholic University of America Press | year = 1998}}, 219 pp. * Stone, James. "Bismarck Ante Portas! Germany and the Seize Mai Crisis of 1877." ''Diplomacy & Statecraft'' (2012) 23#2 pp: 209-235. * Stern, Fritz. ''Gold and Iron: Bismark, Bleichroder, and the Building of the German Empire'' (1979) economic and financial history; Bismark worked closely with this leading banker [http://www.amazon.com/Gold-Iron-Bismark-Bleichroder-Building/dp/0394740343/ excerpt and text search] * {{Citation | first = James | last = Stone | title = Bismarck and the Containment of France, 1873–1877 | journal = Canadian Journal of History | year = 1994 | volume= 29 | issue = 2}} * Strandmann, Hartmut Pogge von, "Domestic Origins of Germany's Colonial Expansion under Bismarck," ''Past & Present'' No. 42 (Feb., 1969), pp.&nbsp;140–59 [http://www.jstor.org/stable/650184 in JSTOR] * Waller, Bruce. ''Bismarck at the Crossroads. The Reorientation of German Foreign Policy after the Congress of Berlin 1878–1880'' (1974) * Wawro, Geoffrey. ''The Franco-Prussian War: The German Conquest of France in 1870–1871''(2005) * Wawro, Geoffrey. "The War Scare of 1875: Bismarck and Europe in the Mid-1870s." ''German History'' (2012) 30#1 pp: 140-141. * Hans-Ulrich Wehler "Bismarck's Imperialism 1862–1890" ''Past and Present'', No. 48, August 1970. pp: 119–155 [http://past.oxfordjournals.org/cgi/reprint/48/1/119.pdf online edition] * Wetzel, David. ''A Duel of Nations: Germany, France, and the Diplomacy of the War of 1870–1871'' (University of Wisconsin Press; 2012) 310 pages * Wetzel, David. ''A Duel of Giants: Bismarck, Napoleon III, and the Origins of the Franco-Prussian War'' (U of Wisconsin Press, 2001). 244 pp.&nbsp;{{ISBN|0-299-17490-5}} === Istorigrafija i sećanja === * {{Citation|last=Cowen|first=Ron|title=Restored Edison Records Revive Giants of 19th-Century Germany|url=http://www.nytimes.com/2012/01/31/science/bismarcks-voice-among-restored-edison-recordings.html|accessdate=31 January 2012|newspaper=New York Times|date=30 January 2012}} * Frankel, Richard E. "From the Beer Halls to the Halls of Power: The Cult of Bismarck and the Legitimization of a New German Right, 1898–1945," ''German Studies Review,'' Vol. 26, No. 3 (Oct., 2003), pp.&nbsp;543–560 [http://www.jstor.org/stable/1432746 in JSTOR] * {{Citation | last = Frankel | first = Richard E | title = Bismarck's Shadow. The Cult of Leadership and the Transformation of the German Right, 1898–1945 | year = 2005 | isbn= 1-84520-033-0}}, 222 pp. * Gerwarth, Robert. "Inventing the Iron Chancellor," ''History Today'' 2007 57(6): 43–49, in EBSCO * {{Citation | last = Gerwarth | first = Robert | author-mask = 8 | title = The Bismarck Myth: Weimar Germany and the Legacy of the Iron Chancellor | year = 2005 | isbn = 0-19-928184-X}}, 216 pp. * Hamerow, Theodore S. ed. ''Otto von Bismarck and Imperial Germany: A Historical Assessment'' (1993), excerpts from historians and primary sources * {{cite journal |last1=Müller |first1=Frank Lorenz |title=Man, Myth and Monuments: The Legacy of Otto von Bismarck (1866–1998) |journal = European History Quarterly |year=2008 |volume=38 |issue=4 |pages=626–36 |doi=10.1177/0265691408094517}} * O'Shea, John J. "Bismarck's Decline and Fall," ''The American Catholic Quarterly Review,'' Vol. XXIII, January/October 1898. [https://archive.org/stream/americancatholic23philuoft#page/836/mode/2up online] * {{Citation | first = Robert | last = Pearce | title = The Austro-Prussian War | journal = History Review |date=March 2010 | issue = 66}}. * Russell, Mark A. "The Building of Hamburg's Bismarck Memorial, 1898–1906," ''Historical Journal,'' Vol. 43, No. 1 (Mar., 2000), pp.&nbsp;133–56 [http://www.jstor.org/stable/3021016 in JSTOR] * Steefel, Lawrence D. "Bismarck," ''Journal of Modern History'', Vol. 2, No. 1 (Mar., 1930), pp.&nbsp;74–95 [http://www.jstor.org/stable/1871140 in JSTOR] * Stürmer, Michael. "Bismarck in Perspective," ''Central European History,'' Vol. 4, No. 4, 1870/71 (Dec., 1971), pp.&nbsp;291–331 [http://www.jstor.org/stable/4545614 in JSTOR] * Urbach, Karina. "Between Saviour and Villain: 100 Years of Bismarck Biographies," ''Historical Journal'' 1998 41(4): 1141–60 [http://www.jstor.org/pss/3020865 in JSTOR] === Primarni izvori === * {{Citation | last = Bismarck | first = Otto von | title = Bismarck, the Man & the Statesman: Being the Reflections and Reminiscences of Otto, Prince von Bismarck | volume = 1 | year = 1899 | url = http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=77734130 | access-date = 2015-04-18 | archive-date = 2011-06-24 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110624020254/http://www.questia.com/PM.qst?a=o&d=77734130 | dead-url = yes }} * {{Citation | url = http://books.google.com/?id=dEgKAAAAIAAJ&pg=PA2&dq=inauthor:Otto+inauthor:von+inauthor:Bismarck#PPR3,M1 | title = Thoughts and Reminiscences | first = Otto von | last = Bismarck | author-mask = 8 | volume = I | year = 1898 }} * {{Citation | url = http://books.google.com/?id=IkgKAAAAIAAJ&pg=PA1&dq=inauthor:Otto+inauthor:von+inauthor:Bismarck#PPR3,M1 | title = Thoughts and Reminiscences | first = Otto von | last = Bismarck | author-mask = 8 | volume = II | publisher = Google Books | year = 1898 }}. * {{Citation | last = Bismarck | first = Otto von | author-mask = 8 | url = http://www.archive.org/details/bismarckmanstate02bismuoft | title = Memoirs | volume = II | publisher = Archive.org }}. * {{Citation | last1 = Hohenzollern | first1 = William I | last2 = Bismarck | first2 = Otto von | url = http://www.archive.org/details/correspondenceof00bismuoft | title = The correspondence of William I. and Bismarck: with other letters from and to Prince Bismarck | others = Translated by J. A. Ford | year = 1903 }} {{refend}} == Vanjske veze == {{sisterlinks|d=Q8442|s=Author:Otto von Bismarck|n=no|b=no|voy=no|v=no|mw=no|m=no|species=no|wikt=no|commons=Otto von Bismarck}} * [http://www.kbismarck.com/ottovbis.html Život Otta von Bismarcka] * [http://www.archive.org/details/bismarckhisauthe00heseuoft von Bismarckova biografija; uključuje mnoga privatna pisma] *{{DMOZ|Society/History/By_Region/Europe/Germany/Historical_Personages/Chancellors/Bismarck%2C_Prince_Otto_Edward_Leopold_von/}} *[http://www.malc.eu/history/Bismarck-Schonhausen-Otto-Furst-von-Germany.biog.html Bismarck World History Database] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140222005428/http://www.malc.eu/history/Bismarck-Schonhausen-Otto-Furst-von-Germany.biog.html |date=2014-02-22 }} *{{Worldcat id|lccn-n79-18384}} {{Njemački kancelari}} {{Lifetime|1815|1898|Bismarck, Otto von}} [[Kategorija:Njemački kancelari]] [[Kategorija:Njemački političari]] [[Kategorija:Preživjeli pokušaje atentata]] [[Kategorija:Vojskovođe u Francusko-pruskom ratu]] o4pw71jyjekcg7ybahjzu82syztwpxv Pluton 0 3375 42681068 42645436 2026-08-25T05:17:30Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681068 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe}} {{Infokutija (BS) |naslov = Pluton [[File:Pluto symbol (large orb, bold).svg|24px|⯓]] |tijelostil = |iznad = |iznadstil = |slika = [[Datoteka:Pluto in True Color - High-Res.jpg|225px]] |slikastil = |tekst = Snimka Plutona koju je napravio ''[[New Horizons]]'' 13. VII 2015. |captionstyle = |zaglavljestil = background:{{{boja|}}}; |oznakastil = |podacistil = |zaglavlje1 = {{#if: {{{Otkrio|}}}{{{Datum otkrića|}}}|Otkriće }} |oznaka1 = |podaci1 = |zaglavlje2 = |oznaka2 = Otkrio |podaci2 = [[Clyde Tombaugh]] |zaglavlje3 = |oznaka3 = Datum otkrića |podaci3 = 18. II 1930. |zaglavlje4 = |oznaka4 = |podaci4 = |zaglavlje5 = 134340 Pluto |oznaka5 = |podaci5 = |zaglavlje6 = |oznaka6 = Sporedni nazivi |podaci6 = {{#if: {{{drugi_nazivi|}}}|{{{drugi_nazivi}}} }} |zaglavlje7 = |oznaka7 = Kategorija malih planeta |podaci7 = {{#if: {{{mp_kategorija|}}}|{{{mp_kategorija}}} }} |zaglavlje8 = [[patuljasta planeta]] |oznaka8 = |podaci8 = |zaglavlje9 = |oznaka9 = |podaci9 = |zaglavlje10 = |oznaka10 = |podaci10 = |zaglavlje11 = |oznaka11 = [[Afel]] |podaci11 = ≈&thinsp;48,871 [[Astronomska jedinica|AJ]] <br> (7.311.000.000 km) |zaglavlje12 = |oznaka12 = [[Perihel]] |podaci12 = {{val|29.658|.0087|u=AJ}} <br> (4.437.000.000 km)<br> (5. IX 1989)<ref name="jpl-ssd-horizons" /> |zaglavlje13 = |oznaka13 = [[Periapsis]] |podaci13 = |zaglavlje14 = |oznaka14 = [[Apoapsis]] |podaci14 = |zaglavlje15 = |oznaka15 = Srednji poluprečnik putanje |podaci15 = |zaglavlje16 = |oznaka16 = [[Ekscentricitet]] |podaci16 = 0.244671664 (J2000)<br>0.248 807 66 (medijan) |zaglavlje17 = |oznaka17 = [[Orbitalni period]] |podaci17 = ≈&thinsp;{{val|247.68|u=[[godina]]}}<br>90.465 dana<br>14.164 plutonska dana<ref name="planet_years" /> |zaglavlje18 = |oznaka18 = Sinodni period |podaci18 = 366,73 dana |zaglavlje19 = |oznaka19 = Prosječna orbitalna brzina |podaci19 = 4,7 km/s |zaglavlje20 = |oznaka20 = [[Srednja anomalija]] |podaci20 = 14.85 deg |zaglavlje21 = |oznaka21 = Inklinacija |podaci21 = 17.151 394° |zaglavlje22 = |oznaka22 = [[Ugaona udaljenost]] |podaci22 = {{#if: {{{Ugaona udaljenost|}}}|{{{Ugaona udaljenost}}} }} |zaglavlje23 = |oznaka23 = [[Dužina ulaznog čvora]] |podaci23 = 110.28683° |zaglavlje24 = |oznaka24 = [[Dužina periapsisa]] |podaci24 = {{#if: {{{Dužina periapsisa|}}}|{{{Dužina periapsisa}}} }} |zaglavlje25 = |oznaka25 = [[Vrijeme periapsisa]] |podaci25 = {{#if: {{{Vrijeme periapsisa|}}}|{{{Vrijeme periapsisa}}} }} |zaglavlje26 = |oznaka26 = [[Argument perihela]] |podaci26 = 113.76349° |zaglavlje27 = |oznaka27 = [[Poluamplituda]] |podaci27 = {{#if: {{{Poluamplituda|}}}|{{{Poluamplituda}}} }} |zaglavlje28 = |oznaka28 = [[Prirodni satelit]] |podaci28 = da |zaglavlje29 = |oznaka29 = Broj [[Prirodni satelit|satelita]] |podaci29 = 5 |zaglavlje30 = Fizikalne osobine |oznaka30 = |podaci30 = |zaglavlje31 = |oznaka31 = Dimenzije |podaci31 = {{val|1185|10|u=km}}<ref name=NewHorizons_PlutoSize /> |zaglavlje32 = |oznaka32 = [[Poluprečnik]] |podaci32 = {{#if: {{{Poluprečnik|}}}|{{{Poluprečnik}}} }} |zaglavlje33 = |oznaka33 = [[Ekvator]]ijalni poluprečnik |podaci33 = {{#if: {{{Ekvatorijalni poluprečnik|}}}|{{{Ekvatorijalni poluprečnik}}} }} |zaglavlje34 = |oznaka34 = [[Geografski pol|Polarni]] poluprečnik |podaci34 = {{#if: {{{Polarni poluprečnik|}}}|{{{Polarni poluprečnik}}} }} |zaglavlje35 = |oznaka35 = [[Elipticitet]] |podaci35 = |zaglavlje36 = |oznaka36 = Obim |podaci36 = {{val|6.97|e=9|u=km3}}{{efn|name=Volume}} |zaglavlje37 = |oznaka37 = Površina |podaci37 = {{#if: {{{Površina|}}}|{{{Površina}}} }} |zaglavlje38 = |oznaka38 = [[Zapremina]] |podaci38 = {{#if: {{{Zapremina|}}}|{{{Zapremina}}} }} |zaglavlje39 = |oznaka39 = [[Težina|Masa]] |podaci39 = {{#if: {{{Masa|}}}|{{{Masa}}} }} |zaglavlje40 = |oznaka40 = Prosječna gustoća |podaci40 = {{#if: {{{Prosječna gustoća|}}}|{{{Prosječna gustoća}}} }} |zaglavlje41 = |oznaka41 = Ekvatorijalna površinska [[gravitacija]] |podaci41 = {{val|0.620|}} m/s<sup>2</sup>{{efn|name=Surface gravity}} |zaglavlje42 = |oznaka42 = [[Brzina oslobađanja]] |podaci42 = 1,212 km/s{{efn|name=Escape velocity}} |zaglavlje43 = |oznaka43 = Period rotacije |podaci43 = −6.387230 d<br>6 dana, 9 sati, 17 minuta, 36 sekundi |zaglavlje44 = |oznaka44 = Siderički period rotacije |podaci44 = {{#if: {{{Siderički period rotacije|}}}|{{{Siderički period rotacije}}} }} |zaglavlje45 = |oznaka45 = Ekvatorijalna brzina rotacije |podaci45 = 47.18&nbsp;km/h |zaglavlje46 = |oznaka46 = Osni nagib |podaci46 = {{val|119.591|0.014|u=°}}<ref name="BuieGrundyYoung_2006" /> |zaglavlje47 = |oznaka47 = [[Rektascenzija]] sjevernog pola |podaci47 = {{#if: {{{Rektascenzija sjevernog pola|}}}|{{{Rektascenzija sjevernog pola}}} }} |zaglavlje48 = |oznaka48 = Deklinacija sjevernog pola |podaci48 = 132.993°<ref name="Archinal" /> |zaglavlje49 = |oznaka49 = Ekliptična geografska širina |podaci49 = {{#if: {{{Ekliptična geografska širina|}}}|{{{Ekliptična geografska širina}}} }} |zaglavlje50 = |oznaka50 = Ekliptična geografska dužina |podaci50 = {{#if: {{{Ekliptična geografska dužina|}}}|{{{Ekliptična geografska dužina}}} }} |zaglavlje51 = |oznaka51 = [[Albedo]] |podaci51 = 0,49 do 0,66 ([[geometrijski albedo|geometrijski]], varijacija do 35%)<ref name="Hamilton" /> |zaglavlje52 = |oznaka52 = [[Temperatura]] |podaci52 = {{#if: {{{Temperatura|}}}|{{{Temperatura}}} }} |zaglavlje53 = |oznaka53 = [[Temperatura]] na površini |podaci53 = −229&nbsp;°C |zaglavlje54 = |oznaka54 = Spektralna klasa |podaci54 = |zaglavlje55 = |oznaka55 = [[Prividna magnituda]] |podaci55 = 13,65<ref name="Pluto Fact Sheet" /> do 16,3<ref name="AstDys-Pluto" /> <br /> |zaglavlje56 = |oznaka56 = [[Apsolutna magnituda]] (H) |podaci56 = −0.7<ref name="jpldata" /> |zaglavlje57 = |oznaka57 = [[Ugaoni prečnik]] |podaci57 = {{#if: {{{Ugaoni prečnik|}}}|{{{Ugaoni prečnik}}} }} |zaglavlje58 = {{#if: {{{Pritisak|}}}{{{Skalarna visina|}}}{{{Atmosferski sastav|}}}|Osobine atmosfere }} |oznaka58 = |podaci58 = |zaglavlje59 = |oznaka59 = Pritisak |podaci59 = {{#if: {{{Pritisak|}}}|{{{Pritisak}}} }} |zaglavlje60 = |oznaka60 = Skalarna visina |podaci60 = {{#if: {{{Skalarna visina|}}}|{{{Skalarna visina}}} }} |zaglavlje61 = |oznaka61 = Atmosferski sastav |podaci61 = [[dušik]], [[metan]], [[ugljični dioksid]]<ref name="Physorg April 19, 2011" /> |zaglavlje62 = {{#if: {{{Fotosferski sastav|}}}|Osobine fotosfere }} |oznaka62 = |podaci62 = |zaglavlje63 = |oznaka63 = Fotosferski sastav |podaci63 = {{#if: {{{Fotosferski sastav|}}}|{{{Fotosferski sastav}}} }} |ispodstil = |ispod = }} '''Pluton''' (službena oznaka ''134340 Pluto'') je [[patuljasti planet]] [[Kajperov pojas|Kuiperova pojasa]], pojasa [[Trans-neptunski objekt|trans-neptunskih objekta]]. To je najveći i drugi najmasivniji patuljasti planet [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]], te deveti najveći i deseti najmasovniji poznati objekt koji kruži oko [[Sunce|Sunca]]. Po volumenu je najveći poznati trans-neptunski objekt ili ima manju masu od [[Eris]]a, patuljaste planete u [[rasejani disk|rasejanom disku]]. Poput i drugih objekata Kuiperova pojasa, Pluton je sastavljen od leda i kamena,<ref name="Wiley-2005" /> te je relativno malen—posjeduje tek oko 1/6 mase i 1/3 volumena [[mjesec]]a. Ima razmjerno [[Ekscentricitet orbite|ekscentričnu]] i nakrivljenu putanju u rasponu od 30 do 49 [[astronomska jedinica|astronomskih jedinica]] (AJ), odnosno između 4,4 i 7,3 milijarde km udaljenosti od Sunca. To znači da se Pluton povremeno približi bliže Suncu od [[Neptun (planeta)|Neptuna]], ali stabilna [[orbitalna rezonanca]] je spriječava od sudara. 2014., Pluton je bio na udaljenosti od 32,6 AJ od Sunca. Svjetlost Sunca treba 5,5 sati da bi stigla do Plutona pri srednjoj udaljenosti od 39,4 AJ.<ref name=lighttraveltime /> Plutona je 1930. otkrio [[Clyde Tombaugh]], te je sve do 24. 8. 2006. bio smatran devetim [[planet]]om Sunčevog sustava, kada je na konferenciji [[IAU]] u [[Prag]]u usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Naime, nekoliko većih objekata je u međuvremenu otkriveno u Kuiperovu pojasu, poput Erisa, koji ima 27% više mase od Plutona. [[Međunarodna astronomska unija]] (MAU) je stoga 2006. definirala pojam "planet" prvi put. Ova definicija je isključila Pluton koji je posao patuljasti planet, odnosno "[[plutoid]]".<ref name="BBC-Akwagyiram 2005-08-02" /> Neki astronomi ipak smatraju da bi Pluton trebalo kategorizirati kao planet.<ref name="Gray 2008-08-10" /><ref name=chihuahuaisdog /><ref name="News.discovery.com" /> Srednji [[polumjer]] mu iznosi 1195&nbsp;km, a [[masa]] 1,25 &times; 10<sup>22</sup> kg. Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam [[prirodni satelit|prirodnih satelita]]: [[Mjesec]]a, [[Io (mjesec)|Ioa]], [[Europa (mjesec)|Europe]], [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]], [[Kalisto (mjesec)|Kalista]], [[Titan (mjesec)|Titana]] i [[Triton (mjesec)|Tritona]]. Najveći Plutonov [[prirodni satelit]], [[Haron (mjesec)|Haron]], neobičan je po tome što je najveći satelit u odnosu na matično tijelo u Sunčevom sustavu, tako da se Haron ne okreće oko Plutona nego se i Pluton i Haron okreću oko zajedničkog centra rotacije koji se nalazi između Plutona i Harona. Zbog toga ih mnogi znanstvenici i danas smatraju [[dvostruki planet|dvostrukim planetom]]. Pluton je jedva moguće vidjeti amaterskim [[teleskop]]om – njegova prividna [[magnituda (astronomija)|magnituda]] od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200&nbsp;mm. [[Masa]] mu je 400 puta manja od Zemljine. [[Ophodno vrijeme]] Plutona oko Sunca iznosi 247,68 godina. Oko Pluton kruži pet prirodnih satelita: [[Haron (mjesec)|Haron]], [[Nikta (mjesec)|Nikta]], [[Hidra (mjesec)|Hidra]], [[Kerber (mjesec)|Kerber]] i [[Stiks (mjesec)|Stiks]].<ref name="Showalter" /> S jedinim od njih, Haronom, tvori bliski dvojni sustav; vrtnja obaju tijela sinkronizirana je s periodom obilaska Harona od 6,387 dana.<ref name="Olkin_2003" /><ref name="IAU Pluto" /> Pluton je sleđeno tijelo s temperaturom površine oko –220&nbsp;°C, na kojem su opaženi [[dušik]], [[metan]] i [[ugljikov monoksid]]. Tombaugh je otkrio Plutona na temelju analize [[perturbacija]] u gibanju [[Uran]]a i Neptuna, koju su načinili [[William Henry Pickering]] i [[Percival Lowell]]. Smatra se da masa Plutona ni približno nije dovoljna da izazove perturbacije na temelju kojih je bio određen položaj do tada nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno krivoga proračuna, to jest slučajno. Ime je dobio prema [[Pluton (mitologija)|Plutonu]], bogu podzemlja u rimskoj mitologiji. Jula 2015., [[Svemirske letelice|svemirska letjelica]] ''[[New Horizons]]'' je postala prva ljudska letjelica koja je stigla do Plutona.<ref name="NYT-20150714-kc">{{cite web |last=Chang |first=Kenneth |title=NASA's New Horizons Spacecraft Completes Flyby of Pluto |url=http://www.nytimes.com/2015/07/15/science/space/nasa-new-horizons-spacecraft-reaches-pluto.html |date=14 .7. 2015 |work=[[New York Times]] }}</ref><ref name="AP-20150714">{{cite news |last=Dunn |first=Marcia |title=Pluto close-up: Spacecraft makes flyby of icy, mystery world |url=http://apnews.excite.com/article/20150714/us-sci--pluto-1a20f848e7.html |date=14. 7. 2015 |work=[[AP News]] |access-date=2015-07-15 |archive-date=2015-07-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150716165559/http://apnews.excite.com/article/20150714/us-sci--pluto-1a20f848e7.html }}</ref> Tijekom preleta istog, ''New Horizons'' je napravio nekoliko promatranja i mjerenja Plutona, kao i njegovih satelita, koji su dali vrijedne podatke sa toga do tad nedokučivog objekta.<ref name="NYT-20150706">{{cite web |last=Chang |first=Kenneth |title=Almost Time for Pluto’s Close-Up |url=http://www.nytimes.com/2015/07/07/science/space/almost-time-for-plutos-close-up.html |date=6. 7. 2015 |work=[[The New York Times]] }}</ref> == Historija == === Otkriće === {{Further|Trans-neptunski objekt}} 1840-ih, [[Urbain Le Verrier]] je koristio [[klasična mehanika|klasičnu mehaniku]] kako bi predvidio položaj tada neoktrivenog planeta [[Neptun (planet)|Neptuna]] nakon analiza peturbacija u putanji oko [[Uran]]a.<ref>{{cite book |title= Planet Quest: The Epic Discovery of Alien Solar Systems |url= https://archive.org/details/planetquestepicd0000cros_e7r2 | first=Ken|last=Croswell |location= New York |publisher= The Free Press |year=1997 |isbn= 978-0-684-83252-4 |page=[https://archive.org/details/planetquestepicd0000cros_e7r2/page/43 43]|ref=harv}}</ref> Daljnja promatranja Neptuna u kasnom 19. stoljeću su dovele astronome da razmatraju da je Uranovu putanju ometao još jedan planet izuzev Neptuna. 1906., [[Percival Lowell]]—bogataš iz Bostona koji je osnovao [[zvjezdarnica Lowell|zvjezdarnicu Lowell]] u [[Flagstaff, Arizona|Flagstaffu, Arizoni]], 1894.—je započeo opsežan projekt potrage za mogućim devetim planetom Sunčeva sustava, kojeg je nazvao "[[Planet X]]".<ref name="Tombaugh1946" /> Do 1909., Lowell i [[William Henry Pickering|William H. Pickering]] su predložili nekoliko koordinata za taj planet.<ref name="Hoyt" /> Lowell i njegova zvjezdarnica su provodili istraživanja sve do njegove smrti 1916., ali bez uspjeha. Nepoznato Lowellu, njegova istraživanja su snimila dvije slabe fotografije Plutona 19.3. i 7.4. 1915., ali ih nisu prepoznali.<ref name="Hoyt" /><ref name="Littman1990" /> Postoje 14 drugih zapažanja prije otkrića, od kojih je najstarija ona zvjezdarnice Yerkes Observatory 20. 8. 1909.<ref name="BuchwaldDimarioWild2000" /> [[Datoteka:Pluto system 2005 discovery images.jpg|left|thumb|282px|Fotografije Plutona i Harona, koji su vidljivi tek kao dvije svjetle točke u svemiru]] Zbog 10-godišnjeg pravnog spora sa Constance Lowell, Percivaline udovice, koja je htjela oduzeti 1 milijun $ zvjezdarnice i dati tu svotu sebi, potraga za planetom X nije nastavljena sve do 1929.,{{sfn|Croswell|1997|loc=str. 50}} kada je upravitelj [[Vesto Melvin Slipher]] predao zadatak potrage za planetom X [[Clyde Tombaugh|Clydeu Tombaughu]], 23-godišnjem mladiću iz [[Kanzas]]a koji je upravo stigao u zvjezdarnicu nakon što je zadivio Sliphera uzorkom astronomskih crteža.{{sfn|Croswell|1997|loc=str. 50}} Tombaughov zadatak je bio sustavno fotografirati noćno nebo u paru fotografija, potom istražiti svaki par i vidjeti da li se pojavila promjena položaja. Uz pomoć treptajnog uspoređivača, brzo je mijenjao poglede svake slike kako bi stvorio iluziju pokreta bilo kakvog objekta između fotografija. 18.2. 1930., nakon gotovo godinu dana potrage, Tombaugh je otkrio mogući pokretni objekt na fotografijama snimljenih između 23. i 29.1. Slika slabije kvalitete, snimljena 21.1., pomogla je potvrditi nalaz. {{sfn|Croswell|1997|loc=str. 52}} Nakon daljnjih fotografija koje su potvrdile otkriće, vijesti o novom planetu su su poslane zvjezdarnici [[Univerzitet Harvard|sveučilišta Harvard]] 13.3. 1930.<ref name="Hoyt" /> === Ime === Vijest o otkriću se brzo proširilo diljem svijeta. zvjezdarnica Lowell, koja je imala pravo nazvati novi objekt, je dobila preko 1.000 sugestija o imenu diljem svijeta, a među predloženim nazivima su bili Atlas i Zimal.<ref name="pluto guide" /> Tombaugh je predložio Sliphera da brzo smisli ime objektu prije nego ga netko preduhitri.<ref name="pluto guide" /> Constance Lowell je predložila ''[[Zeus]]a'', potom ''Percival'' i na kraju ''Constance''. Sugestije nisu prošle.<ref name="Mager" /> Naziv Pluton, prema [[Pluton (mitologija)|bogu podzemnog svijeta]], prva je predložila [[Venetia Burney]] (1918–2009), tada 12-godišnja djevojčica iz [[Oxford]]a, Engleske, koju je zanimala klasična [[mitologija]].<ref name="Venetia" /> U razgovoru je to predložila svojem djedu, [[Falconer Madan|Falconeru Madanu]], bivšem knjižničaru u Harvardu, koji je to pak proslijedio profesoru [[Herbert Hall Turner|Hervertu Hallu Turneru]].<ref name="Venetia" /> Objekt je službeno dobio naziv 24. 3. 1930.<ref name="The Times 27 May 1930" /><ref name="NYTimes 25 May 1930" /> Svaki član zvjezdarnice Lowell je imao pravo glasovati o tri prijedloga: [[Minerva]] (što je već bilo ime asteroida), [[Kron (Titan)|Kron]] (predložio ga je nepopularni astronom [[Thomas Jefferson Jackson See]]), i Pluton. Pluton je dobio sve glasove.{{sfn|Croswell|1997|loc=str. 54–55}} Ime je objavljeno 1. 5. 1930.<ref name="Venetia" /> Kada je to čuo, Madan je Venetiji dao £5 kao oblik nagrade.<ref name="Venetia" /> Izbor za to ime leži u tome da su prva dva slova Plutona inicijali Percivala Lowella, a Plutonov [[planetarni simbol]], [[Datoteka:Pluto monogram (fixed width).svg|20px|{{Unicode|♇}}]] ([[Unicode]] U+2647 ♇),<ref>{{cite book |editor=John Lewis |date=2004 |title=Physics and chemistry of the solar system |edition= 2 |page=64 |publisher=Elsevier}}</ref> je [[monogram]] sastavljen od slova 'PL'.<ref name="JPL/NASA Pluto's Symbol" /> Drugi simbol, [[Datoteka:Pluto symbol (large orb, fixed width).svg|20px|⯓]] (U+2BD3 ⯓),<ref>{{cite web |url= https://www.jpl.nasa.gov/infographics/what-is-a-dwarf-planet |author= JPL/NASA |date= 2015-04-22 |website= Jet Propulsion Laboratory |title= What is a Dwarf Planet? |access-date= 2022-01-19}}</ref> podsjeća na Neptunov ([[Datoteka:Neptune symbol (fixed width).svg|20px|♆]]), ali ima krug umjesto središnjeg zupca. Ime je prihvatila popularna kultura. 1930., [[Walt Disney]] je navodno dobio nadahnuće od toga planeta da uz [[Mickey Mouse]]a stvori i lik psa zvanog [[Pluto (Disney)|Pluto]], iako animator [[Ben Sharpsteen]] tvrdi da ne može to potvrditi.<ref name="Heinrichs2006" /> 1941., [[Glenn T. Seaborg]] je novo stvoren [[kemijski element]] [[plutonij]] nazvao prema Plutonu, prema tradiciji da se elementi nazivaju prema novo oktrivenim planetima ([[uranij]], [[neptunij]].<ref name="ClarkHobart2000" /> Većina jezika koristi naziv "Pluto" u raznim transliteracijama.{{efn|U srpskohrvatskom, zove se "Pluton", ne "Pluto".}} U japanskom, [[Houei Nojiri]] je predložio prijevod {{nihongo3|"Zvijezda boga podzemlja"|冥王星|Meiōsei}}, a to je posuđeno i na kineskom, korejskom i vijetnamskom.<ref name="RenshawIhara2000" /><ref name="nineplan" /><ref name="Bathrobe" /> Neki jezici u [[Indija|Indiji]] koriste naziv Pluton, dok drugi, poput [[hindi]] jezika, koriste naziv ''[[Yama]]'', čuvara pakla u hinduističkoj i budističkoj mitologiji, kao i vijetnamski.<ref name="nineplan" /> [[Polinezijski jezici]] isto koriste domaće nazive za bogove podzemlja, poput ''[[Whiro]]'' na [[maorski jezik|maorskom]] .<ref name="nineplan" /> === Planet X diskreditiran === Jednom otkriven, Plutonova udaljenost je dovela do sumnji da se radi o Lowellovom planetu X.<ref name="Tombaugh1946" /> Procjene u Plutonovoj masi su revidirane prema niže tijekom 20. stoljeća- <ref>{{cite book|last1=Stern|first1=Alan|last2=Tholen|first2=David James|title=Pluto and Charon|url=https://archive.org/details/plutocharon0000unse|date=1997|publisher=University of Arizona Press|isbn=978-0-8165-1840-1|pages=[https://archive.org/details/plutocharon0000unse/page/n233 206]–208}}</ref> {| class="wikitable plainrowheaders" style="float: right; margin-right: 0; margin-left: 1em; text-align: center;" |+ Procjena mase za Pluton ! scope="col" | godina ! scope="col" | masa ! scope="col" | procjena |- ! scope="row" | 1931 | 1 Zemlja | [[Seth Barnes Nicholson|Nicholson]] & [[Nicholas U. Mayall|Mayall]]<ref name="RAS1931.91" /><ref name="Nicholson et al 1930" /><ref name="Nicholson et al 1931" /> |- ! scope="row" | 1948 | 0.1 (1/10) Zemlje | [[Gerard Kuiper|Kuiper]]<ref name="Kuiper 10.1086/126255" /> |- ! scope="row" | 1976 | 0.01 (1/100) Zemlje | [[Dale Cruikshank|Cruikshank]], <!-- Carl -->Pilcher, & [[David Morrison (astrophysicist)|Morrison]]{{sfn|Croswell|1997|loc=str. 57}} |- ! scope="row" | 1978 | 0.002 (1/500) Zemlje | [[James W. Christy|Christy]] & [[Robert Sutton Harrington|Harrington]]<ref name="ChristyHarrington1978" /> |- ! scope="row" | 2006 | 0.00218 (1/459) Zemlje | [[Marc W. Buie|Buie]] et al.<!-- William M. Grundy, Eliot F. Young, Leslie A. Young, S. Alan Stern --><ref name="BuieGrundyYoung_2006" /> |} Astronomi su isprva smatrali da je njegova masa dovoljna da ima učinak na Neputun i Uran. 1931. smatralo se da Pluton ima istu masu kao i [[Zemlja]], no već 1948. je to revidirano te mu je masa smanjena na onu od Marsa.<ref name="Nicholson et al 1930" /><ref name="Kuiper 10.1086/126255" /> 1976., Dale Cruikshank, Carl Pilcher i David Morrison sa [[sveučilište Havaji|sveučilišta Havaji]] su prvi put izračunali Plutonov [[albedo]], i utvrdili da se poklapa sa onim za [[metan]]ov led; to je značilo da bi Pluton morao biti izvanredno svjetao za svoju veličinu te stoga nije mogao imati više od 1% mase Zemlje.{{sfn|Croswell|1997|loc=str. 57}} (Plutonov albedo je {{nowrap|1.3–2.0}} puta veći od Zemljinog.<ref name="Pluto Fact Sheet" />) 1978., oktriće Plutonova satelita [[Haron (mjesec)|Harona]] je dozvolila mjerenje Plutonova mase prvi put: otprilike 0,2% Zemljine mase, što je premalo da opravda odstupanje Uranove putanje. Dalnja istraživanja za planetom X, koje je između ostalog vodio i [[Robert Sutton Harrington]],<ref name="SeidelmannHarrington1988" /> nisu dovela do rezultata. 1992., [[E. Myles Standish|Myles Standish]] je iskoristio podatke ''[[Voyager 2|Voyagera 2]]''' koji je preletio pokraj Neptuna 1989., a koja su smanjila Neptunovu masu za 0,5%—količina usporediva sa Marsom—kako bi izračunao njegov gravitacijski učinak na Uran. Sa novim podacima, odstupanja su nestala, a time i potreba za planetom X.<ref name="Standish1993" /> Danas se većina znanstvenika slaže da planet X ne postoji.<ref name="Standage2000" /> Lowell je previdio putanju planeta X 1915. što je bilo vrlo blizu Plutonovoj putanji tog vremena; [[Ernest W. Brown]] je ubrzo nakon otkrića Plutona zaključio da je to bila slučajnost,<ref name="Tenn1994" /> sa čime se mnogi slažu.<ref name="Standish1993" /> === Klasifikacija === Od 1992. nadalje, otkriveni su mnogi objekti oko Plutona, a koji ukazuju da je Pluton dio populacije objekata koji se zove [[Kuiperov pojas]]. Ovo je njegov status planeta učinilo spornim. Ravnatelji muzeja i planetarija su povremena stvarali kontroverze kada su uklonili Pluton iz svojih modela Sunčeva sustava. Planetarij Hayden je ponovno otvoren u februaru 2000. nakon obnove, te prikazao model od samo osam planeta, što je dovršilo do naslovnica novina.<ref name="Tyson2001" /> Kako su u tom području otkriveni objekti iste veličine Plutona, smatralo se da bi Pluton trebalo ponovno klasificirati kao jedan od objekata Kuiperova pojasa, kao što su i [[1 Ceres]], [[2 Pallas|Pallas]], [[3 Juno|Juno]] i [[4 Vesta|Vesta]] s vremenom izgubili svoj status planeta nakon otkrića raznih [[asteroid]]a. 29. 7. 2005., otkriće novog trans-neptunskog objekta, [[Eris]]a, je dovelo do toga da mnogi shvate da je isti veći od Plutona. To je bio tada najveći objekt otkriven u Sunčevu sustavu od [[Triton (mjesec)|Tritona]] 1846. Njegovo otkriće i mediji su ga isprva nazvali "desetim planetom", iako tada nije bilo dogovora akademičara oko toga.<ref name="NASA-JPL press release 07-29-2005" /> Drugi su otkriće Erisa smatrali najsnažnijim astronomskim dokazom da se Pluton mora nanovo klasificirati kao patuljasti planet.<ref name="what" /> === Klasifikacija MAU-a === Rasprava je dovela do toga da je [[Međunarodna astronomska unija]] (MAU) 2006. predstavila [[Definicija planeta Međunarodne astronomske unije|novu definiciju planeta]]. Prema toj rezoluciji, postoje tri uvjeta da bi objekt postao planet: # objekt mora biti u putanji oko Sunca # objekt mora biti dovoljno masivan da ga zaobli vlastita gravitacija. Odnosno, vlastita gravitacija ga mora dovesti u [[Hidrostatička ravnoteža|hidrostatičku ravnotežu]] # mora pomesti susjedstvo oko svoje putanje<ref name="IAU2006 GA26-5-6" /><ref name="IAU0603" /> Pluton nije udovoljio trećem uvjetu, pošto je njegova masa tek 0,07 puta mase drugih objekata u putanji (Zemljina masa je primjerice 1,7 milijuna puta preostale mase u svojoj vlastitoj orbiti).<ref name="what" /><ref name="IAU0603" /> MAU je isto tako odlučio da se tijela poput Plutona nazovu [[patuljasti planet]]. 13. 9. 2006., MAU je uključila Pluton i Eris, kao i njegov mjesec [[Dysnomija]], u svoj [[katalog patuljastih planeta]], dajući im službene oznake "(134340) Pluto", "(136199) Eris" i "(136199) Eris I Dysnomia".<ref name="IAUC 8747" /> Da je Pluton tako kasificiran prilikom otkrića, vjerojatno bi dobio oznaku 1164, prema asteroidu [[1163 Saga]] koji je otkriven mjesec dana ranije.<ref>{{cite web|url=http://ssd.jpl.nasa.gov/sbdb.cgi#top|title=JPL Small-Body Database Browser|publisher=California Institute of Technology}}</ref> Pojavio se otpor u astronomskoj zajednici zbog te odluke.<ref name="geoff2006c" /><ref name="Ruibal-1999" /><ref name="Britt-2006" /> [[Alan Stern]], glavni istraživač [[NASA|NASINE]] misije ''[[New Horizons]]'' za Pluton, je javno osudio rezoluciju MAU-a, i izjavio da "defincija smrdi, zbog tehničkih razloga".<ref name="geoff2006a" /> Stern je smatrao da bi prema toj novoj definiciji i Zemlja, Mars, [[Jupiter]] i Neptun bili isključeni, pošto dijele putanju sa asteroidima.<ref name="newscientistspace" /> Smatrao je da bi se svi veći sferični sateliti, pa i [[mjesec]], trebali smatrati planetama.<ref name="News.discovery.com" /> Drugi njegov argument je bio da, pošto je manje od 5% astronoma glasovalo za tu odluku, one ne predstavlja cijelu astronomsku zajednicu.<ref name="newscientistspace" /> [[Marc W. Buie]], tada u zvjezdarnici Lowell, je pokrenuo peticiju protiv te defincije.<ref name="Buie2006 IAU response" /> Drugi su podržali MAU. [[Michael E. Brown|Mike Brown]], koji je otkrio Eris, je izjavio: "tijekom cijele ove lude, cirkusantske procedure, nekako se došlo do ispravnog odgovora. Dugo vremena se nadziralo. Znanost samu sebe ispravlja, čak i kada su u pitanju jake emocije".<ref name="Overbye2006" /> Odjek javnosti na odluku MAU-a bio je podvojen. Iako su mnogi prihvatili ovu drugačiju klasifikaciju, neki su htjeli poništiti tu odluku uz pomoć online peticija koje su trebale pritisnuti MAU da razmisli još jednom o odluci. Rezolucija nekih članova [[Državna skupština Kalifornije|Državne skupštine Kalifornije]] je odluku MAU-a prozvalo "znanstvenom [[Hereza|herezom]]".<ref name="DeVore2006" /> Predstavnici doma savezne države [[Novi Meksiko]] su usvojili rezoluciju u čast Tombaughu, dugotrajnom stanovniku te savezne države, koja je navodila da će "Pluton uvijek biti smatran planetom iznad neba Novog Meksika te da je 13. 3. 2007. dan planeta Plutona."<ref name="Holden2007" /><ref name="Gutierrez2007" /> [[Senat Illinoisa]] usvojio je sličnu rezoluciju 2009., na temelju toga da je Clyde Tombaugh rođen u [[Illinois]]u. Rezolucija je navela da je Pluton "nepravedno unazađen u patuljasti planet" od MAU-a.<ref name="ILGA SR0046" /> Drugi su izrazili nesuglasje sa odlukom zbog emotivnih razloga te da će i dalje smatrati Pluton planetom.<ref name="Sapa-AP" /> 2006, prilikom 17. glasovanja za riječ godine, [[Američko društvo dijalekta]] je to čast dalo riječi "plutoniziran", što znači "sniziti, unazaditi nekoga ili nešto".<ref name="msnbc" /> Istraživači na obje strane rasprave su se okupili 14–16. 8. 2008., na [[Johns Hopkins University|sveučilištu Johns Hopkins]] radi konferencije o definiciji planeta.<ref name="Minkel2008" /> Nazvana "Velika rasprava o planetima",<ref name="The Great Planet Debate" /> konferencija je objavila priopćenje za medije gdje navodi da nema dogovora o definiciji planeta.<ref name="PSIedu press release 2008-09-19" /> Mau je 11.6. 2008. objavila da će termin "[[plutoid]]" označavati Pluton i druge objekte koje imaju [[velika poluosa|veliku poluos]] koja je veća od Neptuna i dovoljno mase da budu gotovo sferičnog oblika.<ref name="IAU0804" /><ref name="Discover 2009-JANp76" /><ref name="Science News, July 5, 2008 p. 7" /> == Putanja i rotacija == {{multiple image |direction=vertical |align=right |width=225 |image1=Plutoorbit1.5sideview.gif |image2=TheKuiperBelt Orbits Pluto Polar.svg |image3=A Moon over Pluto (Close up).gif |caption1=Orbita Plutona (crveno) koja prikazuje njegovu veliku inklinaciju u odnosu na ravnu orbitu drugih planeta. |caption2=Orbita Plutona (crveno) gledano odozgo, u odnosu na orbitu Neptuna (plavo), te kako je zbog ekscentriciteta Pluton stoga povremeno bliži Suncu. |caption3=Slike Harona koji kruži oko Plutona, koje je snimio ''New Horizons'' 2015. }} Plutonu treba 248 Zemljinih godina da jednom obiđe oko Sunca. Njegove orbitalne karakteristike su značajno drugačije u odnosu na druge planete, koje imaju putanje u obliku kruga koji je [[ravan]] u odnosu na [[ekliptika|ekliptiku]]. U usporedbi s njima, Pluton ima veliku [[inklinacija|inklinaciju]] putanje (preko 17°) i umjeren [[ekscentricitet orbite]]. Ovaj ekscentricitet znači da manja regija Plutonove putanje leži bliže Suncu od [[Neptun (planet)|Neputuna]]. [[Težište]] Pluton-Haron došao je do [[apsida (astronomija)|apside]] 5.9. 1989.,<ref name="jpl-ssd-horizons" />{{efn|name=Perihelion}} te je bio zadnji put bliže Suncu od Neptuna između 7.2. 1979. i 11.2. 1999.<ref name="pluto990209" /> Dugoročno, Plutonova orbita je [[teorija kaosa|kaotična]]. Iako komjuterske simulacije mogu predvidjeti njegov položaj i po nekoliko milijuna godina, nakon intervala dužih od 10–20 milijuna godina, proračuni postaju spekulativni: Pluton je osjetljiv na nemjerljive male detalje Sunčeva sustava, teško predvidivih faktora koji bi mogli poremetiti njegovu orbitu.<ref name="sussman88" /><ref name="wisdom91" /> === Odnos sa Neptunom === Iako se orbita Plutona naizgled kosi sa Neputonovom, ta dva objekta putuju tako da se nikada ne mogu sudariti ili čak približiti. Postoji nekoliko razloga tome. Prvo, njihove orbite se ne križaju. Kada je Pluton najbliže Suncu, gledano odozgo, također je najdalje od Neptunova puta. Pluton prolazi oko 8 [[astronomska jedinica|AJ]] od Neptuna, čime se psriječava sudaranje.<ref name="huainn01" /><ref name="Hunter2004" /><ref name="malhotra-9planets" /> Plutonova orbitalna pozicija je odvojena od Neptunove za preko 21°.<ref name="Williams2010" /> Ovo je već dovoljno da zaštiti Pluton; [[perturbacija]] planeta (osobito Neptuna) mogla bi poremetiti Plutonovu putanju (npr. [[zakret perihela]]) tijekom milijuna godina, čime bi sudar postao moguć. Pluton leži u [[orbitalna rezonanca|orbitalnoj rezonanci]] od 2:3 u odnosu na Neptun; za svake dvije orbite koje Pluton napravi oko Sunca, Neptun ih napravi tri. Dva objekta se potom vrate na prvotne pozicije i ciklus se ponavlja, a to traje svakih 500 godina. Kad je god Pluton bliži [[perihel]]u, Neptun je preko 50° ''iza'' Plutona. Kada Pluton dođe u drugi perihel, Neptun će dovršiti jedan i pol oko vlastite orbite, te će biti na sličnoj udaljenosti ''ispred'' Plutona. Minimalna udaljenost Plutona i Neptuna je preko 17&nbsp;AJ, što je više i od Plutonove udaljenosti od [[Uran]]a (11&nbsp;AJ).<ref name="malhotra-9planets" /> Ovaj omjer od 2:3 je vrlo stabilan, te traje već milijunima godina.<ref name="sp-345" /> Stoga, čak i da Plutonova putanja nije nagnuta, opet se ne bi mogli sudariti.<ref name="malhotra-9planets" /> === Drugi čimbenici === Razna istraživanja ukazuju da tijekom milijuna godina, odnos Plutona i Neputuna se ne mijenja.<ref name="huainn01" /><ref name="williams71" /> Postoje i drugi čimbenici stabilnosti. Prvo, Plutonov [[argument perihela]], kut između točke gdje križa ekliptiku i točka kada je najbliže Suncu, [[libracija|librarira]] oko 90°.<ref name="williams71" /> To znači da kada je najbliže Suncu, isto je tako najdalje iznad ravnine Sunčeva sustava, čime se spriječava sudar sa Neptunom.<ref name="huainn01" /> U odnosu na Neptun, amplituda libracije je 38°, te je tako kutno odvajanje Plutonova perihela u odnosu na Neptunovu uvijek veće od 52° {{nowrap|(90°–38°)}}. Najbliža takva kutna odvojenost događa se svakih 10.000 godina.<ref name="sp-345" /> Drugo, longituda rastućeg čvora između dva tijela—točke gdje križaju ekliptiku—je u praktičkom skladu sa gornjom libracijom. Kada su dvije longitude iste, Plutonov perihel leži točno 90°, te je najbliže Suncu kada je najviše iznad Neptunove orbite. ovo je poznato kao ''1:1 super-rezonanca''. Svi [[plinoviti div|plinoviti planeti]], osobito Jupiter, igraju ulogu u stvaranju te super-rezonance.<ref name="huainn01" /> Kako mu se mijenja orbita, Pluton dovoljno usporava, a Neptun dovoljno ubrzava, tako da Neptun počinje sustizati Pluton na suprotnoj strani orbite (u blizini suprotne pozicije). Proces potom ulazi u suprotnost, i Pluton gubi [[moment impulsa]] prema Neptunu, sve dok se Pluton dovoljno ne ubrza da opet počne sustizati Neputonovu izvornu poziciju. Cijelom procesu treba oko 20.000 godina da se dovrši.<ref name="malhotra-9planets" /><ref name="sp-345" /> === Rotacija === Plutonov [[period rotacije]], odnosno njegov dan, traje 6,39 [[Zemlja|Zemljinih]] dana.<ref name="axis" /> Poput Urana, i Pluton rotira sa strane orbitalne ravnine, pošto mu je osni nagib 120°, pa su njegove godišnja doba ekstremna; prilikom [[solsticij]]a, 1/4 njegove površine je u stalnom danu, dok je druga 1/4 u stalnoj noći.<ref name="oregon" /> Danje svjetlo na Plutonu je slabo, i slično Zemljinom sumraku; NASA je objavila izračun "Plutonovo vrijeme" koji utvrđuje kada je svjetlo na Zemlji ekvivalent onom na Plutonu po danu. Primjerice, 13.7. 2015. to je bilo u 20:38,<ref>{{cite web|url=http://solarsystem.nasa.gov/plutotime/|title=Pluto Time|publisher=NASA Solar System Exploration|accessdate=13 July 2015}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.nasa.gov/feature/nasa-lets-you-experience-pluto-time-with-new-custom-tool|title=NASA Lets You Experience “Pluto Time” with New Custom Tool|date=5.6. 2015|publisher=NASA|access-date=2015-07-16|archive-date=2019-02-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20190206150451/https://www.nasa.gov/feature/nasa-lets-you-experience-pluto-time-with-new-custom-tool}}</ref> četiri minute nakon zalaska sunca u 20:34.<ref>{{cite web|url=http://www.esrl.noaa.gov/gmd/grad/solcalc/|title=NOAA Solar Calculator|publisher=NOAA Earth System Research Laboratory Global Monitoring Division|}}</ref> === Kvazisatelit === Najmanje jedno tijelo, [[15810 Arawn]], je [[kvazisatelit]] Plutona, specifičan tip orbitalne konfiguracije.<ref name="quasi" /> Bio je kvazisatelit Plutona gotovo 100.000 godina te će ostati tako još 250.000. Ovo kvazisatelitsko ponašanje je periodično u vremenskom rasponu od 2 milijuna godina<ref name="quasi" /><ref name="S&T" /> Moguće je da ih Pluton ima još. == Geologija == {{multiple image |direction = vertical |align = right |width = 225 |image1=PlutoMapFeatures-Updated-20150727a.jpg |image2=PlutoColorMap HST2002-2003.jpg |image3=Internal Structure of Pluto.jpg |caption1=''New Horizons'' je napravio kartu Plutonove površine |caption2=[[Hubbleov svemirski teleskop|Hubbleova]] karta Plutonove površine |caption3=Teoretska struktura Plutona<ref name="Hussmann2006" />{{Unbulleted list|'''1.''' smrznuti dušik<ref name="tobias" />|'''2.''' led| '''3.''' stijene}} }} Zbog velike udaljenosti od Zemlje, istraživanje Plutona je otežano. 14. 7. 2015., [[NASA|NASINA]] svemirska letjelica ''[[New Horizons]]'' je preletjela iznad Plutona čime je dala vrijedne informacije o istome.<ref name="NASA-20150115"/> === Površina === Plutonova površina se sastoji od 98% [[dušik]]ovog leda, sa tragovima [[metan]]a i [[ugljični dioksid|ugljičnog dioksida]].<ref name="tobias" /> Strana Plutona okrenuta Haronu sadrži više metanovog leda, dok suprotna strana sadrži više dušika i ugljičnog dioksida.<ref name="Boyle1999-MSNBC" /> Plutonova površina je različita i po bojama i po svjetlini.<ref name="Buie_2010 light curve" /> Pluton je jedan od najkontrastnijih tijela Sunčeva sustava, sa toliko kontrasta koliko i [[Saturn]]ov mjesec [[Japet (mjesec)|Japet]].<ref name="Buie_web_map" /> Boje sežu od crne, tamno narančaste i bijele.<ref name="Hubble2010" /> Plutonova boja sliči [[Io (mjesec)|Iju]] uz malo više narančaste boje, te je znatno manje crvenkast od [[Mars]]a.<ref name="Buie_2010 surface-maps" /> Značajna regija je blijeda te je dobila naziv "[[Srce (Pluton)|Srce]]". === Unutarnja struktura === Plutonova gustoča je {{val|2.03|0.06|u=g/cm3}}.<ref name="BuieGrundyYoung_2006" /> Zbog toga što bi raspad radioaktivnih elemenata zagrijalo led dovoljnom količinom da se stijene izdvoje od njega, znanstvenici su očekivali da će Plutonova unutarnja struktura biti diferencirana, sa stijenama smještenim u gustoj [[jezgra planeta|jezgri]] okruženoj [[mantl]]om leda. Promjer jezgre se procjenjuje na oko {{val|1700|u=km}}, 70% Plutonova promjera.<ref name="Hussmann2006" /> Moguće je da takvo zagrijavanje traje i danas, stvarajući [[ocean]]e tekuće vode nekih {{nowrap|100 do 180 km}} debelog ispod granice jezgre i mantla.<ref name="Hussmann2006" /><ref name="pluto.jhuapl Inside Story" /> [[Datoteka:NH-07-10-15-Pluto-FirstGeology-20150709.jpg|thumb|400px|center|Prvi znakovi geologije Plutona (9.7. 2015)]] == Masa i veličina == {| class="wikitable floatright" style="margin-left: 12px; text-align: center;" |+ Procjene veličine Plutona ! scope="col" | godina ! scope="col" | polumjer ! scope="col" | bilješke |- ! scope="row" | 1993. | 1195 (2390)&nbsp;km | Millis, et al.<ref name="Millis 10.1006/icar.1993.1126" /> (ako nema magle)<ref name="Plutosize" /> |- ! scope="row" | 1993. | 1180 (2360)&nbsp;km | Millis, et al. (površina i magla)<ref name="Plutosize" /> |- ! scope="row" | 1994. | 1164 (2328)&nbsp;km | Young & Binzel<ref name="YoungBinzel 10.1006/icar.1994.1056" /> |- ! scope="row" | 2006. | 1153 (2306)&nbsp;km | Buie, et al.<ref name="BuieGrundyYoung_2006" /> |- ! scope="row" | 2007. | 1161 (2322)&nbsp;km | Young, Young, & Buie<ref name="Young2007" /> |- ! scope="row" | 2011. | 1180 (2360)&nbsp;km | Zalucha, et al.<ref name="Zalucha2011" /> |- ! scope="row" | 2014. | 1184 (2368) km | Lellouch, et al.<ref name="lellouch" /> |- ! scope="row" | 2015. | 1185 (2370) km | ''New Horizons'' mjerenja<ref name="NewHorizons_PlutoSize" /> |} [[Datoteka:NH-SizeComparison-PlutoCharonEarth-20150713.jpg|thumb|left|250px|Usporedba veličine Plutona i SAD-a.]] Plutonova masa je 1,31×10<sup>22</sup>&nbsp;kg, manje od 0,24 % one Zemlje,<ref name="Davies2001" /> a njegov promjer je 2.370&nbsp;km.<ref name="NewHorizons_PlutoSize">{{cite web |url=http://www.nasa.gov/feature/how-big-is-pluto-new-horizons-settles-decades-long-debate |title=How Big Is Pluto? New Horizons Settles Decades-Long Debate |publisher=NASA |date=13.7. 2015 |access-date=2015-07-16 |archive-date=2017-07-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170701005734/https://www.nasa.gov/feature/how-big-is-pluto-new-horizons-settles-decades-long-debate/ }}</ref> Njegova [[površina]] tla je 16.650.000&nbsp;km<sup>2</sup>,{{efn|name=Surface area}} otprilike malo manje od zajedničke površine [[SAD]]-a i [[Kanada|Kanade]]. Njegova [[gravitacija]] na površini je 0,063''g'' (usporedbe radi, Zemljina je 1''g''). Otkriće Plutonova satelita [[Haron (mjesec)|Harona]] 1978. omogućilo je utvrđivanje mase sustava Pluton–Haron uz pomoć [[Keplerovi zakoni|trećeg Keplerova zakona]]. To je omogućilo znanstvenicima da pobliže izračunaju promjer Pluton uz pomoć [[adaptivna optika|adaptivne optike]].<ref name="Close_2000" /> Pošto ima manje od 0,2 mjesečeva mase, Pluton je manje masivan od [[terestrička planeta|terestričkih planeta]], te je manje masivan od sedam satelita Sunčeva sustava, [[mjesec]]a, [[Io (mjesec)|Ioa]], [[Europa (mjesec)|Europe]], [[Ganimed (mjesec)|Ganimeda]], [[Kalisto (mjesec)|Kalista]], [[Titan (mjesec)|Titana]] i [[Triton (mjesec)|Tritona]]. Masa je puno manja prije nego se otkrio Haron. Pluton ipak ima dvostruko veći promjer te je 12 puta masivniji od patuljastog planeta [[1 Ceres]]a, najvećeg poznatog objekta [[asteroidni pojas|asteroidnog pojasa]]. Manji je po masi od patuljastog planeta [[Eris]]a, trans-neptunskog objekta otkrivenog 2005., iako Pluton ima veći promjer od 2.370&nbsp;km (Eris ima tek 2.326&nbsp;km).<ref name="NewHorizons_PlutoSize" /> Utvrđivanje Plutonova veličine dugo je vremena bilo problematično zbog njegove atmosfere,<ref name="Young2007" /> i moguće magle od ugljikovodika.<ref name="Plutosize" /> Marta 2014., Lellouch, de Bergh et al. su objavili znanstvenu publikaciju u svezi omjera metana u Plutonovoj atmosferi, što je bilo dosljedno sa prethodnom pretpostavkom da je njegov promjer veći od 2.360&nbsp;km, a "najbolja procjena" bila je 2.368&nbsp;km.<ref name="lellouch" /> 13.7. 2015., ''New Horizons'' je napokon utvrdio da je Plutonov promjer 2.370&nbsp;km.<ref name=NewHorizons_PlutoSize /> == Atmosfera == Plutonova tanka [[atmosfera]] se sastoji od [[dušik]]a (N<sub>2</sub>), [[metan]]a (CH<sub>4</sub>) i [[ugljični monoksid|ugljičnog monoksida]] (CO), koji su u ravnoteži [[napon pare|napona pare]] na površini.<ref name="Croswell1992" /> Pritisak na površini seže od 6,5 do 24 [[Bar (jedinica)|μbar]] (0,65 do 2,4 [[Pascal (jedinica)|Pa]]),<ref name="atmosphere2009" /> što je otprilike 1.000.000 do 100.000 manje od pritiska Zemljine atmosfere. Plutonova eliptična orbita vjerojatno je imala velik utjecaj na atmosferu: kako se Pluton udaljuje od Sunca, njegova atmosfera se polagano smrzava. Kako se približava, temperatura na površini mu se povećava, čime uzrokuje [[Sublimacija|sublimaciju]] leda.<ref name="KerThan2006-CNN" /> Prisutnost metana, snažnog [[staklenički plinovi|stakleničkog plina]], stvara toplotnu inverziju, pri čemu je prosječna temperatura 36&nbsp;K toplija 10&nbsp;km iznad površine.<ref name="atmtemp" /> Niža atmosfera sadrži višu koncentraciju metana nego donja atmosfera.<ref name="atmtemp" /> Iako se Pluton udaljava od Sunca, 2002. pritisak atmosfere (0,3&nbsp;Pa) bio je viši nego 1988., jer je 1987. Plutonov južni pol izašao iz sjene nakon 120 godina, čime je izazvao dodatni izvor dušika da sublimira sa polarne regije. Trebati će desetljećima da se taj dušik kondenzira iz atmosfere, pošto se neprekidno smrzava na sada tamnoj strani sjevernog pola.<ref name="britty" /> == Sateliti == Pluton ima pet poznatih [[prirodni satelit|prirodnih satelita]]: [[Haron (mjesec)|Haron]], kojeg je prvi put 1978. otkrio [[James W. Christy|James Christy]]; [[Nix (mesec)|Nix]] i [[Hidra (mjesec)|Hidra]], otkriveni 2005.;<ref name="Gugliotta2005" /> [[Kerberos]], otkriven 2011.;<ref name="P4" /> i [[Stiks (mjesec)|Stiks]], otkriven 2012.<ref name="hubblesite_P5">{{cite web |title=Hubble Discovers a Fifth Moon Orbiting Pluto |website=[http://hubblesite.org/ Hubblesite.org] |publisher=STScI |date=11. 7. 2012 |url=http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2012/32/image/c/}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.space.com/16531-pluto-fifth-moon-hubble-discovery.html|title=Pluto Has a Fifth Moon, Hubble Telescope Reveals|last=Wall|first=Mike|date=11.7. 2012|work=Space.com}}</ref> Orbite satelita su kružne (ekscentricitet je < 0.006) i komplementarne Plutonovom ekvatoru (inklinacija je < 1°),<ref name="Buie2012">{{cite journal | journal = The Astronomical Journal | last1 = Buie |first1 = M. | last2 = Tholen | first2 = D. | last3 = Grundy | first3 = W. | title = The Orbit of Charon is Circular | year = 2012 | volume = 144 | pages = 15 | doi= 10.1088/0004-6256/144/1/15 | bibcode = 2012AJ....144...15B|issn = 0004-6256 }}</ref><ref name="ShowalterHamilton2015" /> te su stoga nagnuti oko 120° u odnosu na Plutonovu orbitu. Plutonov sustav je vrlo kompaktan: pet satelita putuje unutar 3% unutrašnje regije gdje bi [[retrogradno gibanje]] bilo stabilno.<ref name="Sternetal 2006" /> Najbliži Plutonu je Haron, koji je dovoljno blizu da tvori [[Hidrostatička ravnoteža|hidrostatičku ravnotežu]] i da težište sustava bude izvan Plutona. Period orbite satelita je povezan u sustav orbitalne rezonance i bliske rezonance.<ref name="ShowalterHamilton2015">{{cite journal|last1=Showalter|first1=M. R.|author1link=Mark R. Showalter|last2=Hamilton|first2=D. P.|title=Resonant interactions and chaotic rotation of Pluto’s small moons|url=https://archive.org/details/nature-uk_2015-06-04_522_7554/page/45|journal=Nature|volume=522|issue=7554|date=3.6. 2015|pages=45–49|doi=10.1038/nature14469|bibcode = 2015Natur.522...45S }}</ref><ref name="Witze2015">{{cite journal|last1=Witze|first1=Alexandra|title=Pluto’s moons move in synchrony|journal=Nature|year=2015|doi=10.1038/nature.2015.17681}}</ref> Kada je [[zakret perihela]] objašnjen, period orbita Stiksa, Niksa i Hidre su u točnom omjeru od 18:22:33.<ref name="ShowalterHamilton2015"/> Tu je i 3:4:5:6 sekvenca procijenjenih omjera između perioda Stiksa, Niksa, Kerberosa i Hidre sa onim Harona, koje postaje bliže preciznom gibanju prema van.<ref name="ShowalterHamilton2015" /><ref name="Matson">{{cite web | last = Matson | first = J. | date = 11. 7. 2012 | title = New Moon for Pluto: Hubble Telescope Spots a 5th Plutonian Satellite | work =Scientific American web site | publisher = | url = http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=pluto-moon-p5 }}</ref> Sustav Pluton-Haron je jedan od rijetkih u Sunčevu sustavu čije je težište izvan glavne površine ([[617 Patroclus]] je manji primjer, a Sunce i Jupiter su veći).<ref name="RichardsonWalsh2005" /> Ovo, kao i velik promjer Harona u odnosu na Pluton, dovelo je neke astronome da ih proglase [[dvojni planet|dvojnim planetima]].<ref name="Sicardyetal2006nature" /> Sustav je neobičan i po tome da su [[sinkrona rotacija|sinkrono vezani]] jedno za drugo; Haron i Pluton uvijek su okrenuti jedno prema drugom na istoj strani. Sa bilo kojeg položaja na ta dva tijela, drugo je uvijek na istoj poziciji na nebu, ili ga nikada nema.<ref name="Young1997" /> To znači i da period rotacije je jednak vremenu da cijeli sustav rotira oko istog centra gravitacije.<ref name="axis" /> 2007, [[opservatorija Gemini]] je uočila komadiće amonijevih hidrata i vodenih kristala na površini Harona, što sugerira aktivne krio-gejzire.<ref name="spaceflightnow2007 Ice machine" /> Plutonovi mjeseci su vjerojatno nastali sudarom Plutona sa tijelom slične veličine tijekom ranog razdoblja Sunčeva sustava. Sudar je doveo do oslobađanja materijala koji su konsolidirani u mjesece.<ref name="nasa.gov">{{cite web|title = NASA's Hubble Finds Pluto’s Moons Tumbling in Absolute Chaos|url = http://www.nasa.gov/press-release/nasa-s-hubble-finds-pluto-s-moons-tumbling-in-absolute-chaos|}}</ref> Ipak, Kerberos ima puno manji [[albedo]] od ostalih satelita,<ref name="spaceweirdmoons">{{cite web|title=Pluto's moons are even weirder than thought|url = http://www.space.com/29559-pluto-moons-weird-orbit-chaos.html}}</ref> što je teško objasniti velikim sudarom.<ref name="nationalgeorandombeat">{{cite web|title=Pluto's moons dance to a random beat|url = http://news.nationalgeographic.com/2015/06/150603-pluto-moons-charon-styx-nix-kerberos-hydra-new-horizons/}}</ref> {{multiple image |direction=horizontal |align=center |width1=175 |width2=320 |width3=210 |image1=Pluto moon P5 discovery with moons' orbits.jpg |image2=Charon-NewHorizons-Annotated-20150711.jpg |image3=Pluto's moons 2015-0603 115-111.jpg |footer=''(lijevo)'': Plutonov sustav: Pluton, Haron, Stiks, Niks, [[Kerberos]] i [[Hidra (mjesec)|Hidra]], snimljeni teleskopom Hubble 2012. ''(sredina)'': Haron snimljen 2015. uz pomoć ''New Horizonsa''. ''(desno)'': Usporedba veličine i sjaja Plutonovih mjeseca (umjetnički prikaz).<ref name="hubblesite.org">{{cite web |title=HubbleSite – NewsCenter – Hubble Finds Two Chaotically Tumbling Pluto Moons (06/03/2015) – Introduction |website=hubblesite.org |url=http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2015/24 |access-date=2015-07-16 |archivedate=2016-12-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20161219135323/http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2015/24 |deadurl=yes }}</ref> }} == Porijeklo == [[Datoteka:Outersolarsystem objectpositions labels comp.png|thumb|260px|Poznati objekti Kuiperova pojasa, u usporedbi sa [[plinoviti div|divovskim planetima]]]] Plutonovo porijeklo i identitet su dugo vremena zbunjivali astronome. Jedna rana hipoteza je bila da je Pluton zapravo odbjegli Neptunov mjesec, kojega ga je iz orbite izbacio [[Triton (mjesec)|Triton]]. Ova ideja je ipak odbačena nakon dinamičkog proučavanja tih dvaju objekta, tako da su orbite ukazale da je to izgleda nemoguće.<ref>{{cite web|title=Much ado about Pluto|url=http://science.nasa.gov/science-news/science-at-nasa/1999/ast17feb99_1/|year=1999|access-date=2015-07-16|archive-date=2017-05-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20170516040237/https://science.nasa.gov/science-news/science-at-nasa/1999/ast17feb99_1}}</ref><ref>{{cite book|title=The Michigan Technic Volumes 78–79|page=101||publisher= University of Michigan|year=1959|url=https://books.google.co.uk/books?id=i_IjAAAAMAAJ&pg=PA101&dq=pluto+%22moon+of+neptune%22+OR+%22satellite+of+neptune%22&hl=en&sa=X&ei=xK2KVc2nDMT1-AHjmYHoCA&ved=0CCEQ6AEwAA#v=onepage&q=pluto%20%22moon%20of%20neptune%22%20OR%20%22satellite%20of%20neptune%22&f=false}}</ref> Plutonovo pravo mjesto u Sunčevu sustavo je počelo biti otkrivano 1992., kada su astronomi počeli pronalaziti malene ledene objekte iza Neptunove orbite, koji su bili vrlo slični Plutonu, i po veličini i po putanji. Ovi trans-neptunski objekti su izvor mnogih kratkoročnih [[komet]]a. Astronomi sada vjeruju da je Pluton najveći član [[Kuiperov pojas|Kupierova pojasa]],{{efn| name = wiki-kbo}} stabilnog pojasa objekata koji se nalaze između 30 i 50 AJ od Sunca. Do 2011., svi objekti su identificirani, a jedino je preostalo istražiti ima li ih i u području udaljenjijem od 100&nbsp;AJ od Sunca.<ref name="Sheppard2011" /> Poput i drugih objekata Kuiperova pojasa, i Pluton dijeli neke sličnosti s kometima; primjerice, [[sunčev vjetar]] postepeno puše Plutonovu površinu u svemir, poput kometa.<ref name="pluto.jhuapl cousin" /> Pretpostavlja se da bi Pluton razvio rep poput kometa da se stavi na istoj lokaciji kao i Zemlja.<ref name="Tyson1999" /> Ipak, ovu tvdrnja je osporavana argumentom da je Plutonova [[brzina oslobađanja]] previsoka da bi se ovo dogodilo.<ref>[http://www.philipmetzger.com/blog/nine-reasons-why-pluto-is-a-planet/ "Nine Reasons Why Pluto Is a Planet"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150415183323/http://www.philipmetzger.com/blog/nine-reasons-why-pluto-is-a-planet/ |date=2015-04-15 }} autor: Philip Metzger</ref> Iako je najveći objekt Kuiperova pojasa,<ref name="Plutosize" /> Neptunov mjesec Triton, koji je malo veći od Plutona, je sličan i geološki i atmosferski, te se smatra da je zarobljeni objekt Kuiperova pojasa.<ref name="PlanetaryOrg Triton" /> Eris je manji od Plutona (iako je masivniji) ali se ne smatra strogo dijelom populacija Kuiperova pojasa. Smatra se da je dio [[rasejani disk|rasejanog diska]]. Velik dio objekata Kuiperova pojasa, poput Plutona, su u 2:3 orbitalnoj rezonanci sa Neptunom, te se stoga zovu "[[plutino]]", prema Plutonu.<ref name="Jewitt2004" /> Poput ostalih članova Kuiperova pojasa, smatra se da je Pluton [[planetezimal]]; sastojak izvornog [[Protoplanetarni disk|protoplanetarnog diska]] oko Sunca koji se nije uspio potpuno formirati u pravi planet. Većina astronoma se slaže da Pluton duguje svoje trenutnu poziciju [[planetarna migracija|iznenadnoj migraciji]] Neptuna rano u stvaranju Sunčeva sustava. Kako je Neptun migrirao prema van, približavao se objektima proto-Kuiperova pojasa, te jednog i zarobio (Triton), a druge stavio u rezonancu, dok je druge odbacio u kaotične orbite. Objekti u rasejanom disku, nestabilnoj regiji koja se poklapa sa Kuiperovim pojasom, su stavljeni u trenutni položaj zbog interakcije sa migracijskom rezonancom Neptuna.<ref name="Hahn2005" /> Alessandro Morbidelli je 2004. napravio kompjuterski moded za zvjezdarnicu Côte d'Azur u [[Nice|Nici]], a prema kojoj je migracija Neptuna možda potaknuta 1:2 rezonancom između Jupitera i Saturna, koja je pak stvorila gravitacijski val koji je odgurnuo Uran i Neptun i dalje orbite od Sunca. Ovo izbacivanje objekata iz proto-Kuiperova pojasa bi objašnjavalo i [[kasno veliko bombardiranje]] oko 600&nbsp;milijuna godinanakon stvaranja Sunčeva sustava i [[Jupiterov trojan|Jupiterova trojana]].<ref name="Levison2007" /> Moguće je da je Pluton isprva imao kružno putanju od 33 AJ oko Sunca prije izbacivanja od Neptuna.<ref name="Malhotra1995" /> Ovaj model zahtijeva da je bilo 1.000 objekata veličine Plutona u izvornom pojasu planetezimala, a među njima i Triton i Eris.<ref name="Levison2007" /> == Promatranja i istraživanja == Plutonova udaljenost čini njegovo istraživanje otežanim. 14. 7. 2015., [[NASA|NASIN]] ''[[New Horizons]]'' je preletio Pluton, čime je dobio vrijedne podatke o istome.<ref name="NASA-20150115"/> === Promatranja === [[Datoteka:Pluto animiert.gif|thumb|150px|Prikaz rotacije Plutona prema prvotnim fotografijama teleskopa Hubble iz 2002–2003]] Plutonova [[prividna magnituda]] je u prosjeku 15,1, te doseže 13,65 prilikom perihela.<ref name="Pluto Fact Sheet" /> Kako bi bio uočljiv, potreban je teleskop sa lećom od najmanje 30&nbsp;cm.<ref name="SSC2002" /> Izgleda poput zvijezde i bez vidljivog pojasa čak i velikim teleskopima, jer mu je [[kutni promjer]] samo 0.11". Najranije karte Plutona, napravljene kasnih 1980-ih, su bile karte sjaja stvorene bliskim promatranjima njavećeg mjeseca, Harona. Zapažanja su uzimala u obzir promjene ukupnog sjaja sustava Pluton–Haron tijekom pomrčine. Primjerice, pomračenje sjajne točke na Plutonu stvara veću promjenu ukupnog sjaja od pomračenja mračne točke. Kompjutersko procesuiranje mnogih takvih zapažanja se koriste radi stvaranja karte sjaja.<ref name="YoungBinzelCrane2000" /><ref name="BuieTholenHorne1992" /> Bolje karte su napravljene pojavom [[svemirski teleskop Hubble|teleskopa Hubble]], koje su ponudile [[ugaona rezolucija|rezoluciju]], i pokazale puno više detalja,<ref name="Buie_web_map" /> čime su riješene varijacije od nekoliko stotina kilometara, uključujući polarne regije i velike sjajne točke.<ref name="Buie_2010 surface-maps" /> Ove karte je stvorilo kompleksno proceiranje računala, koje su našle najbolja rješenja karte u tih nekoliko piksela slika Hubblea.<ref name="Buie_mapmaking" /> Ostale su najdetaljnije karte Plutona sve do pojave ''[[New Horizons]]'' jula 2015., kada su dostavljene kvalitetne fotografije Plutona izbliza.<ref name="Buie_mapmaking" /> === Istraživanje === {{Further|New Horizons}} {{multiple image |direction = vertical |align=right |width=170 |image1=New Horizons Jan19 06.jpg |image2=New Horizons Full Trajectory.svg |caption1=''[[New Horizons]]'', lansiran 19. 1. 2006. |caption2=putovanje ''New Horizonsa'' od 3.462 dana do Plutona }} Pluton predstavlja značajan izazov svemirskim letjelicama zbog svoje malene mase i ogromne udaljenosti od Zemlje. ''[[Voyager 1]]'' je mogao posjetiti Pluton, ali su upravljači radije izabrali da preleti pokraj Saturnova mjeseca [[Titan (mjesec)|Titana]], zbog čega nije mogao nastaviti do Plutona. ''[[Voyager 2]]'' nikada nije imao mogući put do Plutona.<ref name="JPL Voyager FAQ" /> Nije bilo ozbiljnih pokušaja istraživanja Plutona sve do [[1990-e|1990-ih]]. Augusta 1992., znanstvenik [[JPL]]-a [[Robert Staehle]] je kontaktirao čovjeka koji je otkrio Pluton, [[Clyde Tombaugh|Clydea Tombaugha]], i zatražio dozvolu da posjeti njegov planet. "Rekao sam mu da je dobro došao", Tombaugh je izjavio, "iako će morati ići na dugo, hladno putovanje".<ref name="Sobel1993" /> Usprkos ovome, 2000. je [[NASA]] otkazala misiju ''[[Pluto Kuiper Express]]'', navodeći velike troškove i kašnjenje lansiranja vozila.<ref name="Williams2005" /> Nakon intenzivne rasprave, revidirana misija prema Plutonu, nazvana ''[[New Horizons]]'', je dobila financijska sredstva od američke vlade 2003.<ref name="Britt2003" /> ''New Horizons'' je na kraju lansiran 19.1. 2006. Voditelj misije, [[S. Alan Stern]], je potvrdio da je dio pepela Tombaugha, koji je umro 1997., stavljen u tu svemirsku letjelicu.<ref name="Stern2006 Tombaugh 100th" /> ''New Horizons'' je snimio prve (udaljene) fotografije Plutona u septembru 2006., tijekom testiranja fotoaparata.<ref name="pluto.jhuapl First Pluto Sighting" /> Fotografije, snimljene sa udaljenosti od oko 4,2 milijardi km, potvrdile su da svemirska letjelica može pratiti udaljene objekte, koje su ključne za manevriranje prema Plutonu i Kuiperovu pojasu. Rane 2007. letjelica je dobila gravitacijski zamah zahvaljujući Jupiteru. 4. 2. 2015., NASA je objavila nove slike Plutona (snimljene 25. i 27. 1.) snimljene putem ove letjelice.<ref>{{cite web |title=Happy Birthday Clyde Tombaugh: New Horizons Returns New Images of Pluto |publisher=Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory |work=pluto.jhuapl.edu&nbsp;– NASA New Horizons mission site |url=http://pluto.jhuapl.edu/News-Center/News-Article.php?page=20150204 |date=4.2. 2015 }}</ref> ''New Horizons'' je bio više od 203.000.000&nbsp;km udaljen od Plutona kada je počeo snimati fotografije, na kojima se vidio satelit Haron. 20. 3. 2015., NASA je pozvala javnost da sugerira imena za regije površine koje će biti otkrivene na Plutonu i Haronu.<ref>[http://www.ourpluto.org/ Help us put names on the maps of Pluto and Charon!]</ref> 15.4. 2015., na Plutonu je snimljena polarna kapa.<ref name="NASA-20150429">{{cite web |last1=Brown |first1=Dwayne |last2=Buckley |first2=Michael |title=NASA’s New Horizons Detects Surface Features, Possible Polar Cap on Pluto |url=http://www.nasa.gov/press-release/nasa-s-new-horizons-detects-surface-features-possible-polar-cap-on-pluto |date=29.4. 2015 |work=National Aeronautics and Space Administration }}</ref> Između aprila i juna 2015., ''New Horizons'' je počeo slati slike koje su nadvisile kvalitetu koje je snimio svemirski teleskop Hubble.<ref>{{cite web |title=Timeline |url=http://pluto.jhuapl.edu/News-Center/index.php |author=NASA |date=2015 |work=New Horizons News Center, Johns Hopkins Applied Physics Laboratory}}</ref><ref>{{cite web |url=http://aviationweek.com/space/new-horizons-delivering-pluto-imagery-better-resolution-hubble |title=New Horizons Delivering Pluto Imagery With Better Resolution Than Hubble |date=29. 4. 2015 |work=aviationweek.com |first=Frank |last=Morring, Jr.}}</ref> Plutonovi maleni sateliti, otkriveni već ranije, su smatrani potencijalno štetnima, pošto su krhotine od sudara njih i drugih objekta Kuiperova pojasa mogli stvoriti štetan pojas prašine. Da je ''New Horizons'' prošao kroz taj pojas, povećala bi se opasnost od potencijalne štete i kvara uređaja.<ref name="Steffl 2006" /> Letjelica je najbliže bila Plutonu 14.7. 2015., nakon 3.462 dana putovanja od Zemlje. Znanstvena promatranja Plutona počela su pet mjeseci ranije. ''New Horizons'' je koristio razne instrumente prilikom tog preleta, te je izveo razne [[Spektroskopija|spektroskopske]] eksperimente, kako bi snimio globalnu geologiju i morfologiju Plutona i Harona, te mapirao sastav površine kao i sastav atmosfere. ''New Horizons'' je isto tako fotografirao površine Plutona i Harona. Fotografije su stizale na Zemlju i mjesecima nakon preleta iznad Plutona. NASA je izjavila da su to najbolje fotografije Plutona koje će ljudi vjerojatno moći imati priliku vidjeti i narednih nekoliko desetljeća.<ref>{{cite web|title=These are the best photos of Pluto you may see in decades: NASA |url=http://indianexpress.com/article/technology/science/these-are-the-best-photos-of-pluto-you-may-see-in-decades-nasa/|publisher=The Indian Express|date=5.12. 2015}}</ref> {{multiple image |header=video snimke preleta ''New Horizonsa'' preko Plutona |caption_align=left |align=left |width=300 |direction=horizontal |image1=Pluto-FlyoverAnimation-20150918.webm |caption1=<center>(00:30; [[:File:Pluto-FlyoverAnimation-20150918.webm|objavljeno 18.9. 2015]])</center> |image2=15-02652-PlutoFilm-50sec-20150714.webm |caption2=<center>(00:50; [[:File:15-02652-PlutoFilm-50sec-20150714.webm|objavljeno 5.12. 2015]])</center> }} Na temelju podataka sa letjelice, znanstvenici smatraju da Plutonove planine, [[glečer]]ski tokovi, rotirani ledeni blokovi, [[vulkan]]ski nasipi i druga obilježja konkuriraju geologiji puno većih, toplijih planeta, poput [[Mars]]a. Fizički i kemijski uvjeti na Plutonu, koji je 40 puta udaljeniji od Sunca nego Zemlja, su se razvili na vrlo neobičan način. Dušik, ugljikov monoksid i metan ispravaju u Plutonovoj atmosferi. Unutarnje zagrijavanje Plutona, čiji su izvor prirodni raspad radiokativnih elemenata stijena i drugih izvora, vjerojatno sadrže ocean vode bogate [[amonijak]]om ispod smrznute površine planetoida.<ref>{{cite web|title=Pluto Probably Has an Ocean Under its Surface|author=Irene Klotz|date=17. 3. 2016|url=http://news.discovery.com/space/pluto-probably-has-an-ocean-under-its-surface-160317.htm|publisher=news.discovery.com|access-date=2016-04-19|archive-date=2016-04-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20160421210610/http://news.discovery.com/space/pluto-probably-has-an-ocean-under-its-surface-160317.htm|dead-url=yes}}</ref> === Predložena istraživanja === 2003. je predloženo lansiranje landera i rovera koji bi sletili na Pluton i uzeli uzorke sa njega. Plan je predviđao 12-godišnji put od Zemlje do Plutona, mapiranje iz orbite, razna slijetanja, uzorak tla, kao i povratak Zemlji nakon 12 godina sa uzorcima. Energija i pogon bi dolazili od bimodalnog MITEE nuklearnog sustava reaktora.<ref name="powell" /> Međutim, to nikada nije ostvareno. == Napomene == {{notelist| colwidth = 30em| notes = {{efn| name = Surface area| Površina tla se dobiva od polumjera ''r'': <math>4\pi r^2</math>'''.}} {{efn| name = Volume| Volumen ''v'' se dobiva od polumjera ''r'': <math>4\pi r^3/3</math>'''.}} {{efn| name = Surface gravity| Gravitacija tla se dobiva od mase ''M'', [[gravitacijska konstanta|gravitacijske konstante]] ''G'' i polumjera ''r'': <math>GM/r^2</math>.}} {{efn| name = Escape velocity| Brzina oslobađanja se dobiva od mase ''M'', gravitacijske konstante ''G'' i polumjera ''r'': <math>\sqrt{2GM/r}</math>.}} {{efn| name = wiki-kbo| Patuljasti planet [[Eris]] je otprilike iste veličine kao i Pluton, oko 2.330&nbsp;km; ipak, Eris je 28% masivniji od Plutona. Eris spada u [[rasejani disk]], dok Pluton spada u tijela Kuiperova pojasa.}} {{efn| name = Perihelion| 1 = otkriće Harona 1978. dozvolilo je astronomima da točno izmjere masu plutonskog sustava. Ali to nije ukazivalo na individualnu masu tih dvaju tijela, koja su procijenjena tek nakon otkrića ostalih Plutonovih mjeseca 2005. Zbog toga, jer je Pluton ušao u perihel 1989, većina procjena se temeljilo na težištu Pluton-Haron. Haron je ušau u perihel [http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=901 4.9. 1989.] Težište Pluton–Haron je ušlo u perihel [http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=9 5.9. 1989.] Pluton je ušao u perihel [http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=999 8.9. 1989.]}} }} == Reference == {{reflist | colwidth = 30em | refs = <ref name="jpl-ssd-horizons">{{cite web | title = Horizon Online Ephemeris System for Pluto Barycenter | publisher = [[JPL Horizons On-Line Ephemeris System]] @ Solar System Dynamics Group | url = http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=9 | accessdate = 16 January 2011 }} (set Observer Location to @sun to place the observer at the center of the sun)</ref> <ref name="lellouch">{{cite journal |last=Lellouch|first=Emmanuel |first2=Catherine|last2=de Bergh |first3=Bruno|last3=Sicardy |display-authors=3 |first4=François|last4=Forget |first5=Mélanie|last5=Vangvichith |first6=Hans U.<!-- Ullrich -->|last6=Käufl | title=Exploring the spatial, temporal, and vertical distribution of methane in Pluto's atmosphere | journal=Icarus | date=13 March 2014 | doi=10.1016/j.icarus.2014.03.027 | arxiv=1403.3208 | bibcode = 2015Icar..246..268L }}</ref> <ref name="planet_years">{{cite web | url = http://cseligman.com/text/sky/rotationvsday.htm | title = Rotation Period and Day Length | last = Seligman | first = Courtney | accessdate = 13 August 2009 }}</ref> <ref name="Young2007">{{cite journal | bibcode = 2007DPS....39.6205Y | title = Pluto's Radius | last=Young |first=Eliot F. |last2=Young |first2=Leslie A. |last3=Buie |first3=Marc W. | journal = American Astronomical Society, DPS meeting No. 39, #62.05; Bulletin of the American Astronomical Society | volume = 39 | page = 541 | date = 2007 }}</ref> <ref name="Hamilton">{{cite web | date = 12 February 2006 | title = Dwarf Planet Pluto | publisher = Views of the Solar System | first= Calvin J. |last=Hamilton | url = http://www.solarviews.com/eng/pluto.htm | accessdate = 10 January 2007 }}</ref> <ref name="Pluto Fact Sheet">{{cite web | first = David R. | last = Williams | title = Pluto Fact Sheet | publisher = NASA | date = 7 September 2006 | url = http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/plutofact.html | accessdate = 24 March 2007 | archive-date = 2015-11-19 | archive-url = https://archive.today/20151119095810/http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/plutofact.html }}</ref> <ref name="AstDys-Pluto">{{cite web | title = AstDys (134340) Pluto Ephemerides | publisher = Department of Mathematics, University of Pisa, Italy | url = http://hamilton.dm.unipi.it/astdys/index.php?pc=1.1.3.1&n=134340&oc=500&y0=1870&m0=2&d0=9&h0=0&mi0=0&y1=1870&m1=3&d1=20&h1=0&mi1=0&ti=1.0&tiu=days | accessdate = 27 June 2010 }}</ref> <ref name="jpldata">{{cite web | title = JPL Small-Body Database Browser: 134340 Pluto | url = http://ssd.jpl.nasa.gov/sbdb.cgi?sstr=Pluto | accessdate = 12 June 2008 }}</ref> <ref name="Physorg April 19, 2011">{{cite web | title = Pluto has carbon monoxide in its atmosphere | publisher = Physorg.com | date = 19 April 2011 | url = http://www.physorg.com/news/2011-04-pluto-carbon-monoxide-atmosphere.html | accessdate = 22 November 2011 }}</ref> <ref name="Wiley-2005">{{cite web |first1=S. Alan |last1=Stern |first2=Jacqueline |last2=Mitton |title=Pluto and Charon: ice worlds on the ragged edge of the solar system |url=http://www.worldcat.org/search?q=isbn%3A3527405569 |date=2005 |publisher=Weinheim:[[Wiley-VCH]] |accessdate=3 July 2013 | isbn=3-527-40556-9 }}</ref> <ref name=lighttraveltime>{{Cite web |title=NASA: How fast does light travel from the Sun to each of the planets? |url=http://image.gsfc.nasa.gov/poetry/venus/q89.html |access-date=2015-07-15 |archive-date=2015-08-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150820051658/http://image.gsfc.nasa.gov/poetry/venus/q89.html |dead-url=yes }}</ref> <!--ref name="AstDyS-Pluto"> {{cite web | title = (134340) Pluto | publisher = AstDyS | work = Hamilton.dm.unipi.it | url = http://hamilton.dm.unipi.it/astdys/index.php?pc=1.1.3.0&n=134340 | accessdate = 22 November 2011 }} </ref--> <!--<ref name="ridpath">{{cite journal | first=Ian |last=Ridpath | title = Pluto—Planet or Imposter? | url = http://myweb.tiscali.co.uk/ianridpath/Pluto.pdf | journal = Astronomy | date = December 1978 | pages = 6–11 }}</ref>--> <ref name="BBC-Akwagyiram 2005-08-02">{{cite news | url = http://news.bbc.co.uk/1/hi/magazine/4737647.stm | title = Farewell Pluto? | first=Alexis |last=Akwagyiram | work = BBC News | date = 2 August 2005 | accessdate = 5 March 2006 }}</ref> <!--ref name="Spahr 2006-09-07"> {{cite web | url = http://www.minorplanetcenter.net/mpec/K06/K06R19.html | title = MPEC 2006-R19 : Editorial Notice | first=Timothy B. |last=Spahr | publisher = Minor Planet Center | date = 7 September 2006 | accessdate = 5 July 2011 }} </ref--> <!--ref name="Shiga 2006-09-07"> {{cite web | url = http://www.newscientist.com/article/dn10028-pluto-added-to-official-minor-planet-list.html | title = Pluto added to official "minor planet" list | first=David |last=Shiga | work= [[New Scientist]] | date = 7 September 2006 | accessdate = 8 September 2006 }} </ref--> <ref name="Gray 2008-08-10">{{cite web | url = http://www.telegraph.co.uk/science/science-news/3349184/Pluto-should-get-back-planet-status-say-astronomers.html | title = Pluto should get back planet status, say astronomers | first = Richard | last = Gray | work = The Telegraph | date = 10 August 2008 | accessdate = 9 August 2008 | archivedate = 2010-09-20 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20100920100645/http://www.telegraph.co.uk/science/science-news/3349184/Pluto-should-get-back-planet-status-say-astronomers.html | deadurl = yes }}</ref> <ref name=chihuahuaisdog>Gorwyn, Adam; [http://earthsky.org/space/alan-stern-%E2%80%98a-chihuahua-is-still-a-dog-and-pluto-is-still-a-planet-2 ''Alan Stern: ‘A Chihuahua is still a dog, and Pluto is still a planet’''], EarthSky interview, 18 February 2010</ref> <ref name="News.discovery.com">{{cite web |url=http://news.discovery.com/space/should-large-moons-be-called-satellite-planets.html |title=Should Large Moons Be Called 'Satellite Planets'? |publisher=News.discovery.com |date=14 May 2010 |accessdate=4 November 2011 |archive-date=2012-05-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120505221146/http://news.discovery.com/space/should-large-moons-be-called-satellite-planets.html |dead-url=yes }}</ref> <ref name="Showalter">{{cite news |last=Showalter |first=Mark R. |title=Hubble Discovers a Fifth Moon Orbiting Pluto (News Release STScI-2012-32) |url=http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2012/32/ |accessdate=11 July 2012 |newspaper=HubbleSite NewsCenter |date=11 July 2012<!--, 11:30 AM EDT--> }}</ref> <!--ref name="Sicardy2006"> {{cite journal | first=Bruno |last=Sicardy | first2=Wolfgang |last2=Beisker | first3=Virginie |last3=Batista | display-authors=3 | first4=François |last4=Colas | first5=Éric |last5=Gendron | first6=Jean |last6=Lecacheux | first7=Françoise |last7=Roques | first8=Thomas |last8=Widemann | first9=Alain |last9=Doressoundiram | date = 2006 | title = Observing Two Pluto Stellar Approaches in 2006: Results on Pluto's Atmosphere and Detection of Hydra | journal = [[Bulletin of the American Astronomical Society]] | volume = 38 | page = 542 | bibcode = 2006DPS....38.3106S }} </ref--> <!--ref name="Nasa-Hubble-Pluto moon"> {{cite web | title = NASA's Hubble Discovers Another Moon Around Pluto | publisher = NASA | date = 20 July 2011 | url = http://www.nasa.gov/mission_pages/hubble/science/pluto-moon.html | accessdate = 22 November 2011 }} </ref--> <ref name="Olkin_2003">{{cite journal | title = The mass ratio of Charon to Pluto from Hubble Space Telescope astrometry with the fine guidance sensors | journal = Icarus | volume = 164 | issue = 1 | pages = 254–259 | first=Catherine B. | last=Olkin | first2=Lawrence H. |last2=Wasserman | first3=Otto G. |last3=Franz | place = Lowell Observatory | url = http://www.as.utexas.edu/~fritz/astrometry/Papers_in_pdf/%7BOlk03%7DPlutoCharon.pdf | date = 2003 | doi = 10.1016/S0019-1035(03)00136-2 | accessdate = 13 March 2007 | bibcode = 2003Icar..164..254O }}</ref> <ref name="IAU Pluto">[http://www.iau.org/public/pluto/ "Pluto and the Developing Landscape of Our Solar System"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110614202942/http://www.iau.org/public/pluto/ |date=2011-06-14 }} International Astronomical Union. Retrieved on 27 October 2010.</ref> <!-- <ref name="NASA-20150629">{{cite web |last1=Veronico|first1=Nicholas A. |last2=Squires|first2=Kate K. |title=SOFIA in the Right Place at the Right Time for Pluto Observations |url=http://www.nasa.gov/feature/sofia-in-the-right-place-at-the-right-time-for-pluto-observations |date=29 June 2015 |work=[[NASA]] |accessdate=1 July 2015 }}</ref> --> <ref name="NASA-20150115">{{cite web |last1=Brown |first1=Dwayne |last2=Buckley |first2=Michael |last3=Stothoff |first3=Maria |title=January 15, 2015 Release 15-011 – NASA’s New Horizons Spacecraft Begins First Stages of Pluto Encounter |url=http://www.nasa.gov/press/2015/january/nasa-s-new-horizons-spacecraft-begins-first-stages-of-pluto-encounter |date=15 January 2015 |work=[[NASA]] |accessdate=15 January 2015 }}</ref> <!--- <ref name="NASA-20141015">{{cite web |last=Brown |first=Dwayne |last2=Villard |first2=Ray |title=RELEASE 14-281 NASA’s Hubble Telescope Finds Potential Kuiper Belt Targets for New Horizons Pluto Mission |url=http://www.nasa.gov/press/2014/october/nasa-s-hubble-telescope-finds-potential-kuiper-belt-targets-for-new-horizons |date=15 October 2014 |work=[[NASA]] |accessdate=16 October 2014 }}</ref> ---> <ref name="Tombaugh1946">{{cite journal | last = Tombaugh | first = Clyde W. | authorlink = Clyde Tombaugh | date = 1946 | title = The Search for the Ninth Planet, Pluto | journal = Astronomical Society of the Pacific Leaflets | volume = 5 | pages = 73–80 | bibcode = 1946ASPL....5...73T }}</ref> <ref name="Hoyt">{{cite journal | title = W. H. Pickering's Planetary Predictions and the Discovery of Pluto | first=William G.<!-- Graves --> |last=Hoyt | journal = Isis | volume = 67 | issue = 4 | date = 1976 | pages = 551–564 | doi = 10.1086/351668 | jstor = 230561 }}</ref> <ref name="Littman1990">{{cite book | title = Planets Beyond: Discovering the Outer Solar System | url = https://archive.org/details/planetsbeyonddis0000litt | first=Mark | last=Littman | date = 1990 | page = [https://archive.org/details/planetsbeyonddis0000litt/page/70 70] | isbn = 0-471-51053-X | publisher = Wiley }}</ref> <ref name="BuchwaldDimarioWild2000">{{cite journal | last1=Buchwald | first1=Greg | last2=Dimario | first2=Michael | last3=Wild | first3=Walter | date = 2000 | title = Pluto is Discovered Back in Time | journal = Amateur—Professional Partnerships in Astronomy | publisher = San Francisco: Astronomical Society of the Pacific | location = San Francisco | volume = 220 | page = 335 | isbn = 1-58381-052-8 | bibcode = 2000ASPC..220..355B }}</ref> <ref name="pluto guide">{{cite web | url = http://www.space.com/spacewatch/050311_pluto_guide.html | title = Finding Pluto: Tough Task, Even 75 Years Later | first=Joe |last=Rao | publisher = Space.com | date = 11 March 2005 | accessdate = 8 September 2006 }}</ref> <ref name="Mager">{{cite web | title = The Search Continues | first=Brad |last=Mager | work = Pluto: The Discovery of Planet X | url = http://www.discoveryofpluto.com/pluto05.html | accessdate = 29 November 2011 }}</ref> <ref name="Venetia">{{cite news | title = The girl who named a planet | work = BBC News | first=Paul |last=Rincon | work = Pluto: The Discovery of Planet X | url = http://news.bbc.co.uk/1/hi/sci/tech/4596246.stm | date = 13 January 2006 | accessdate = 12 April 2007 }}</ref> <ref name="The Times 27 May 1930">{{cite news | title = The Trans-Neptunian Body: Decision to call it Pluto | newspaper = [[The Times]] | date = 27 May 1930 | page = 15 }}</ref> <ref name="NYTimes 25 May 1930">{{cite news | title = Name Pluto Given to Body Believed to Be Planet X | url = http://select.nytimes.com/gst/abstract.html?res=F60F14FC3D55147A93C7AB178ED85F448385F9&scp=1&sq=Name%20given%20to%20body%20planet%20X&st=cse | newspaper = [[The New York Times]] | date = 25 May 1930 | agency = Associated Press | issn = 0362-4331 | page = 1 | quote = Pluto, the title of the Roman gods of the region of darkness, was announced tonight at Lowell Observatory here as the name chosen for the recently discovered trans-Neptunian body, which is believed to be the long-sought Planet X. }}</ref> <ref name="JPL/NASA Pluto's Symbol">{{cite web | title = NASA's Solar System Exploration: Multimedia: Gallery: Pluto's Symbol | url = http://sse.jpl.nasa.gov/multimedia/display.cfm?IM_ID=263 | publisher = NASA | accessdate = 29 November 2011 | archivedate = 2006-10-01 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20061001015053/http://sse.jpl.nasa.gov/multimedia/display.cfm?IM_ID=263 | deadurl = yes }}</ref> <ref name="Heinrichs2006">{{cite web | title = Dwarfed by comparison | first = Allison M. | last = Heinrichs | work = Pittsburgh Tribune-Review | url = http://www.pittsburghlive.com/x/pittsburghtrib/news/cityregion/s_467650.html | date = 2006 | accessdate = 26 March 2007 | archivedate = 2009-09-02 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20090902094229/http://www.pittsburghlive.com/x/pittsburghtrib/news/cityregion/s_467650.html | deadurl = yes }}</ref> <ref name="ClarkHobart2000">{{cite web | first1 = David L. | last1 = Clark | first2 = David E. | last2 = Hobart | date = 2000 | title = Reflections on the Legacy of a Legend | url = http://www.fas.org/sgp/othergov/doe/lanl/pubs/00818011.pdf | accessdate = 29 November 2011 | archive-date = 2011-06-04 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110604104539/http://www.fas.org/sgp/othergov/doe/lanl/pubs/00818011.pdf }}</ref> <ref name="nineplan">{{cite web | title = Planetary Linguistics | url = http://seds.lpl.arizona.edu/nineplanets/nineplanets/days.html | accessdate = 12 June 2007 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20071217070734/http://seds.lpl.arizona.edu/nineplanets/nineplanets/days.html | archivedate = 2007-12-17 | deadurl = yes }}</ref> <ref name="Bathrobe">{{cite web | author = 'Bathrobe' | title = Uranus, Neptune, and Pluto in Chinese, Japanese, and Vietnamese | work = cjvlang.com | url = http://www.cjvlang.com/Dow/UrNepPl.html | accessdate = 29 November 2011 }}</ref> <ref name="RenshawIhara2000">{{cite web | first1 = Steve | last1 = Renshaw | first2 = Saori | last2 = Ihara | date = 2000 | title = A Tribute to Houei Nojiri | url = http://www2.gol.com/users/stever/nojiri.htm | accessdate = 29 November 2011 | archivedate = 2015-07-10 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20150710121737/http://www2.gol.com/users/stever/nojiri.htm | deadurl = yes }}</ref> <ref name="RAS1931.91">{{cite journal | title = The Discovery of Pluto | first=Andrew Claude de la Cherois |last=Crommelin | journal = Monthly Notices of the Royal Astronomical Society | volume = 91 | date = 1931 | pages = 380–385 | bibcode = 1931MNRAS..91..380. | doi=10.1093/mnras/91.4.380 }}</ref> <ref name="Nicholson et al 1930">{{cite journal | bibcode = 1930PASP...42..350N | title = The Probable Value of the Mass of Pluto | first1=Seth B. |last1=Nicholson | authorlink1 = Seth B. Nicholson | first2=Nicholas U. |last2=Mayall | authorlink2 = Nicholas U. Mayall | journal = Publications of the Astronomical Society of the Pacific | volume = 42 | issue = 250 | page = 350 | date = December 1930 | doi = 10.1086/124071 }}</ref> <ref name="Nicholson et al 1931">{{cite journal | bibcode = 1931ApJ....73....1N | title = Positions, Orbit, and Mass of Pluto | url = https://archive.org/details/sim_astrophysical-journal_1931-01_73_1/page/1 | first1=Seth B. |last1=Nicholson | authorlink1 = Seth B. Nicholson | first2=Nicholas U. |last2=Mayall | authorlink2 = Nicholas U. Mayall | journal = Astrophysical Journal | volume = 73 | page = 1 | date = January 1931 | doi = 10.1086/143288 }}</ref> <ref name="Kuiper 10.1086/126255"> {{cite journal | title = The Diameter of Pluto | first=Gerard P. |last=Kuiper | journal = Publications of the Astronomical Society of the Pacific | volume = 62 | issue = 366 | pages = 133–137 | date = 1950 | bibcode = 1950PASP...62..133K | doi = 10.1086/126255 }}</ref> <ref name="ChristyHarrington1978">{{cite journal | first1=James W. |last1=Christy | first2=Robert Sutton |last2=Harrington | authorlink2 = Robert Sutton Harrington | title = The Satellite of Pluto | url=https://archive.org/details/astronomical-journal_1978-08_83_8/page/1005 | journal = Astronomical Journal | date = 1978 | volume = 83 | issue = 8 | pages = 1005–1008 | bibcode = 1978AJ.....83.1005C | doi = 10.1086/112284 }}</ref> <ref name="SeidelmannHarrington1988">{{cite journal | doi = 10.1007/BF01234554 | title = Planet X&nbsp;– The current status | first1 = P. Kenneth | last1 = Seidelmann | first2 = Robert Sutton | last2 = Harrington | authorlink2 = Robert Sutton Harrington | journal = Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy | volume = 43 | issue = | date = 1988 | pages = 55–68 | url = http://www.springerlink.com/content/r42h4u7232t724uq/ | accessdate = 29 November 2011 | bibcode = 1987CeMec..43...55S }}{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> <ref name="Standish1993">{{cite journal | title = Planet X—No dynamical evidence in the optical observations | first=E. Myles |last=Standish | date = 1993 | bibcode = 1993AJ....105.2000S | journal = Astronomical Journal | volume = 105 | issue = 5 | pages = 200–2006 | doi = 10.1086/116575 }}</ref> <ref name="Standage2000">{{cite book | title = The Neptune File | url = https://archive.org/details/neptunefilestory00stan | first=Tom |last=Standage | publisher = Penguin | page = [https://archive.org/details/neptunefilestory00stan/page/168 168] | date = 2000 | isbn = 0-8027-1363-7 }}</ref> <ref name="Tenn1994">{{cite web | url = http://www.phys-astro.sonoma.edu/people/faculty/tenn/asphistory/1994.html | title = History I: The Lowell Observatory in 20th century Astronomy | publisher = The Astronomical Society of the Pacific | date = 28 June 1994 | accessdate = 29 November 2011 | archivedate = 2020-05-12 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20200512194600/http://www.phys-astro.sonoma.edu/people/faculty/tenn/asphistory/1994.html | deadurl = yes }}</ref> <ref name="pluto990209">{{cite web | date = 28 January 1999 | title = Pluto to become most distant planet | publisher = JPL/NASA | url = http://www.jpl.nasa.gov/releases/99/pluto990209.html | accessdate = 16 January 2011 | archive-date = 2003-02-02 | archive-url = https://web.archive.org/web/20030202070143/http://www.jpl.nasa.gov/releases/99/pluto990209.html | dead-url = yes }}</ref> <ref name="sussman88">{{cite journal | title = Numerical evidence that the motion of Pluto is chaotic | url = https://archive.org/details/sim_science_1988-07-22_241_4864/page/432 | first=Gerald Jay |last=Sussman |first2=Jack |last2=Wisdom | journal = Science | volume = 241 | pages = 433–437 | date = 1988 | bibcode = 1988Sci...241..433S | doi = 10.1126/science.241.4864.433 | pmid = 17792606 | issue = 4864 }}</ref> <ref name="wisdom91">{{cite journal | title = Symplectic maps for the n-body problem | first=Jack |last=Wisdom |first2=Matthew |last2=Holman | journal = Astronomical Journal | volume = 102 | pages = 1528–1538 | date = 1991 | bibcode = 1991AJ....102.1528W | doi = 10.1086/115978 }}</ref> <ref name="huainn01">{{cite journal | title = The 1:1 Superresonance in Pluto's Motion | url = https://archive.org/details/sim_astronomical-journal_2001-02_121_2/page/1155 | first=Xiao-Sheng |last=Wan |first2=Tian-Yi |last2=Huang |first3=Kim A. |last3=Innanen | journal = The Astronomical Journal | volume = 121 | issue = 2 | pages = 1155–1162 | doi = 10.1086/318733 | date = 2001 | bibcode = 2001AJ....121.1155W }}</ref> <ref name="Hunter2004">{{cite journal | doi = 10.1007/BF00168793 | first=Maxwell W. |last=Hunter | date = 2004 | title = Unmanned scientific exploration throughout the Solar System | journal = Space Science Reviews | volume = 6 | issue = 5 | page = 501 | bibcode = 1967SSRv....6..601H }}</ref> <ref name="malhotra-9planets">{{cite web | title = Pluto's Orbit | first=Renu |last=Malhotra | url = http://www.nineplanets.org/plutodyn.html | date = 1997 | accessdate = 26 March 2007 }}</ref> <ref name="Williams2010">{{cite web | url = http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet | date = 17 November 2010 | first = David R. | last = Williams | title = Planetary Fact Sheet&nbsp;– Metric | accessdate = 29 November 2011 | publisher = NASA Goddard Space Flight Center | archive-date = 2015-11-26 | archive-url = https://web.archive.org/web/20151126193231/http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/ }}</ref> <ref name="sp-345">{{cite web | first=Hannes |last=Alfvén |first2=Gustaf |last2=Arrhenius | url = http://history.nasa.gov/SP-345/ch8.htm | title = SP-345 Evolution of the Solar System | date = 1976 | accessdate = 28 March 2007 }}</ref> <ref name="williams71">{{cite journal | title = Resonances in the Neptune-Pluto System | first = James G. |last=Williams |first2=G. S. |last2=Benson | journal = Astronomical Journal | volume = 76 | page = 167 | date = 1971 | bibcode = 1971AJ.....76..167W | doi = 10.1086/111100 }}</ref> <ref name="axis">{{cite book | title = Pluto and Charon: The Odd Couple | first=Gunter |last=Faure |first2=Teresa M. |last2=Mensing | pages = 401–408 | date = 2007 | publisher = Springer | isbn = 978-1-4020-5544-7 | doi = 10.1007/978-1-4020-5544-7 | work = Introduction to Planetary Science }}</ref> <ref name="oregon">Schombert, Jim; [http://abyss.uoregon.edu/~js/ast121/lectures/lec21.html University of Oregon Astronomy 121 Lecture notes] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110723232221/http://abyss.uoregon.edu/~js/ast121/lectures/lec21.html |date=2011-07-23 }}, [http://abyss.uoregon.edu/~js/images/pluto_orient.jpg Pluto Orientation diagram] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090325165856/http://abyss.uoregon.edu/~js/images/pluto_orient.jpg |date=2009-03-25 }}</ref> <ref name="quasi">{{cite journal |last=de la Fuente Marcos|first=Carlos |last2=de la Fuente Marcos|first2=Raúl |title=Plutino 15810 ({{mp|1994 JR|1}}), an accidental quasi-satellite of Pluto |journal=Monthly Notices of the Royal Astronomical Society Letters |volume=427 |pages=L85 |date=2012 |doi=10.1111/j.1745-3933.2012.01350.x |arxiv=1209.3116 |bibcode=2012MNRAS.427L..85D }}</ref> <ref name="S&T">{{cite web |url=http://www.skyandtelescope.com/astronomy-news/plutos-fake-moon/ |title=Pluto's fake moon |accessdate=24 September 2012 }}</ref> <ref name="SSC2002">{{cite web | url = http://www.science.edu.sg/ssc/detailed.jsp?artid=1950&type=6&root=6&parent=6&cat=66 | title = This month Pluto's apparent magnitude is m=14.1. Could we see it with an 11" reflector of focal length 3400&nbsp;mm? | date = 2002 | publisher = Singapore Science Centre | accessdate = 29 November 2011 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20051111151435/http://www.science.edu.sg/ssc/detailed.jsp?artid=1950&type=6&root=6&parent=6&cat=66 | archivedate = 2005-11-11 | deadurl = no }}</ref> <ref name="YoungBinzelCrane2000">{{cite journal | title = A Two-Color Map of Pluto Based on Mutual Event Lightcurves | first1=Eliot F. |last1=Young | first2=Richard P. |last2=Binzel | first3=Keenan |last3=Crane | journal = Bulletin of the American Astronomical Society | volume = 32 | page = 1083 | place = AA(SwRI), AB(M.I.T.), AC (Boulder High School) | bibcode = 2000DPS....32.4601Y | date = 2000 }}</ref> <ref name="BuieTholenHorne1992">{{cite journal | doi = 10.1016/0019-1035(92)90129-U | first1=Marc W. |last1=Buie | first2=David J. |last2=Tholen | first3=Keith |last3=Horne | date = 1992 | title = Albedo maps of Pluto and Charon: Initial mutual event results | journal = Icarus | volume = 97 | issue = 2 | pages = 221–227 | bibcode = 1992Icar...97..211B | url = http://www.boulder.swri.edu/~buie/biblio/pub015.html }}</ref> <ref name="Buie_web_map">{{cite web | url = http://www.boulder.swri.edu/~buie/pluto/hrcmap.html | title = Pluto map information | first=Marc W. |last=Buie | accessdate = 10 February 2010 }}</ref> <ref name="Buie_2010 surface-maps">{{cite journal | doi = 10.1088/0004-6256/139/3/1128 | first1=Marc W. |last1=Buie | first2=William M. |last2=Grundy | first3=Eliot F. |last3=Young | display-authors=3 | first4=Leslie A. |last4=Young | first5=S. Alan |last5=Stern | date = 2010 | title = Pluto and Charon with the Hubble Space Telescope: II. Resolving changes on Pluto's surface and a map for Charon | journal = Astronomical Journal | volume = 139 | issue = 3 | pages = 1128–1143 | url = http://www.boulder.swri.edu/~buie/biblio/pub073.html | bibcode = 2010AJ....139.1128B }}</ref> <ref name="Buie_mapmaking">{{cite web | url = http://www.boulder.swri.edu/~buie/pluto/mapstory.html | title = How the Pluto maps were made | first1=Marc W. |last1=Buie | accessdate = 10 February 2010 }}</ref> <ref name="Buie_2010 light curve">{{cite journal | doi = 10.1088/0004-6256/139/3/1117 | first1=Marc W. |last1=Buie | first2=William M. |last2=Grundy | first3=Eliot F. |last3=Young | display-authors=3 | first4=Leslie A. |last4=Young | first5=S. Alan |last5=Stern | date = 2010 | title = Pluto and Charon with the Hubble Space Telescope: I. Monitoring global change and improved surface properties from light curves | journal = Astronomical Journal | volume = 139 | issue = 3 | pages = 1117–1127 | url = http://www.boulder.swri.edu/~buie/biblio/pub072.html | bibcode = 2010AJ....139.1117B }}</ref> <ref name="Hubble2010">{{cite web | url = http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2010/06/full/ | title = New Hubble Maps of Pluto Show Surface Changes | first=Ray |last=Villard |first2=Marc W. |last2=Buie | date = 4 February 2010<!-- 01:00&nbsp;pm (EST)--> | publisher = News Release Number: STScI-2010-06 | accessdate = 10 February 2010 }}</ref> <ref name="tobias">{{cite journal | title = Surface Ices and the Atmospheric Composition of Pluto | url = https://archive.org/details/sim_science_1993-08-06_261_5122/page/744 | first=Tobias C. |last=Owen | first2=Ted L. |last2=Roush | first3=Dale P. |last3=Cruikshank | display-authors=3 | first4=James L. |last4=Elliot | first5=Leslie A. |last5=Young | first6=Catherine |last6=de Bergh | first7=Bernard |last7=Schmitt | first8=Thomas R. |last8=Geballe | first9=Robert H. |last9=Brown | first10=Mary Jane |last10=Bartholomew | journal = Science | date = 1993 | volume = 261 | issue = 5122 | pages = 745–748 | doi = 10.1126/science.261.5122.745 | pmid = 17757212 | bibcode = 1993Sci...261..745O <!-- | url=http://links.jstor.org/sici?sici=0036-8075%2819930806%293%3A261%3A5122%3C745%3ASIATAC%3E2.0.CO%3B2-G --> }}</ref> <ref name="Boyle1999-MSNBC">{{cite news | url = http://www.msnbc.msn.com/id/3077880/ | publisher = MSNBC | title = Pluto regains its place on the fringe | first=Alan |last=Boyle | date = 11 February 1999 | accessdate = 20 March 2007 }}</ref> <ref name="Hussmann2006">{{cite doi |10.1016/j.icarus.2006.06.005 }}</ref> <ref name="pluto.jhuapl Inside Story">{{cite web | title = The Inside Story | publisher = Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory | work = pluto.jhuapl.edu&nbsp;– NASA New Horizons mission site | url = http://pluto.jhuapl.edu/Participate/learn/What-We-Know.php?link=The-Inside-Story | date = 2007 | accessdate = 15 February 2014 | archivedate = 2018-10-05 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20181005180347/http://pluto.jhuapl.edu/Participate/learn/What-We-Know.php?link=The-Inside-Story | deadurl = yes }}</ref> <ref name="Davies2001">{{cite web | title = Beyond Pluto (extract) | first = John | last = Davies | work = Royal Observatory, Edinburgh | url = http://assets.cambridge.org/052180/0196/excerpt/0521800196_excerpt.pdf | date = 2001 | accessdate = 26 March 2007 | archive-date = 2011-07-15 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110715233608/http://assets.cambridge.org/052180/0196/excerpt/0521800196_excerpt.pdf | url-status = dead }}</ref> <ref name="Close_2000">{{cite journal | title = Adaptive optics imaging of Pluto–Charon and the discovery of a moon around the Asteroid 45 Eugenia: the potential of adaptive optics in planetary astronomy | first1=Laird M. |last1=Close | first2=William J. |last2=Merline | first3=David J. |last3=Tholen | display-authors=3 | first4=Tobias C. |last4=Owen | first5=François J. |last5=Roddier | first6=Christophe |last6=Dumas | journal = Proceedings of the International Society for Optical Engineering | volume = 4007 | pages = 787–795 | publisher = European Southern Observatory | date = 2000 | bibcode = 2000SPIE.4007..787C | doi=10.1117/12.390379 }}</ref> <ref name="Millis 10.1006/icar.1993.1126"> {{cite journal | doi = 10.1006/icar.1993.1126 | first1=Robert L. |last1=Millis | first2=Lawrence H. |last2=Wasserman | first3=Otto G. |last3=Franz | display-authors=3 | first4=Ralph A. |last4=Nye | first5=James L. |last5=Elliot | first6=Edward W. |last6=Dunham | first7=Amanda S. |last7=Bosh | first8=Leslie A. |last8=Young | first9=Stephen M. |last9=Slivan | first10=Alan C. |last10=Gilmore <!-- Pamela M. Kilmartin; W. H. Allen; R. D. Watson; Stefan W. Dieters; K. M. Hill; A. Barry Giles; G. Blow; J. Priestley; W. M. Kissling; W. S. G. Walker; B. F. Marino; D. G. Dix; A. A. Page; J. E. Ross; H. P. Avey; D. Hickey; H. D. Kennedy; K. A. Mottram; G. Moyland; T. Murphy; C. C. Dahn; Arnold R. Klemola --> | date = 1993 | title = Pluto's radius and atmosphere&nbsp;– Results from the entire 9 June 1988 occultation data set | url = https://archive.org/details/icarus_1993-10_105_2/page/282 | journal = Icarus | volume = 105 | issue = 2 | page = 282 | bibcode = 1993Icar..105..282M }}</ref> <ref name="Plutosize">{{cite web | date = 22 November 2010 | title = How big is Pluto, anyway? | website = Mike Brown's Planets | first=Michael E. |last=Brown | url = http://www.mikebrownsplanets.com/2010/11/how-big-is-pluto-anyway.html | accessdate = 9 June 2015}} [http://tech.groups.yahoo.com/group/mpml/message/24568 (Franck Marchis on 8 November 2010)]</ref> <ref name="YoungBinzel 10.1006/icar.1994.1056"> {{cite journal | doi = 10.1006/icar.1994.1056 | first1=Eliot F. |last1=Young | first2=Richard P. |last2=Binzel | date = 1994 | title = A new determination of radii and limb parameters for Pluto and Charon from mutual event lightcurves | journal = Icarus | volume = 108 | issue = 2 | pages = 219–224 | bibcode = 1994Icar..108..219Y }}</ref> <ref name="Croswell1992">{{cite web | title = Nitrogen in Pluto's Atmosphere | first=Ken |last=Croswell | url = http://www.kencroswell.com/NitrogenInPlutosAtmosphere.html | date = 1992 | accessdate = 27 April 2007 }}</ref> <ref name="atmosphere2009">{{cite journal | title = Pluto's lower atmosphere structure and methane abundance from high-resolution spectroscopy and stellar occultations | date = 2009 | first1=Emmanuel |last1=Lellouch | first2=Bruno |last2=Sicardy | first3=Catherine |last3=de Bergh | display-authors=3 | first4=Hans U.<!-- Ullrich --> |last4=Käufl | first5=Samir |last5=Kassi | first6 = Alain |last6=Campargue | doi = 10.1051/0004-6361/200911633 | journal = Astronomy and Astrophysics | volume = 495 | issue = 3 | pages = L17–L21 | arxiv = 0901.4882 | bibcode = 2009A&A...495L..17L }}</ref> <ref name="KerThan2006-CNN">{{cite news | url = http://www.cnn.com/2006/TECH/space/01/03/pluto.temp/index.html | title = Astronomers: Pluto colder than expected | first=Ker |last=Than | publisher = Space.com (via CNN.com) | date = 2006 | accessdate = 30 November 2011 }}</ref> <ref name="atmtemp">{{cite web |first=Emmanuel |last=Lellouch |first2=Bruno |last2=Sicardy |first3=Catherine |last3=de Bergh |date=2009 |url=http://arxiv.org/abs/0901.4882v1 |title=Pluto's lower atmosphere structure and methane abundance from high-resolution spectroscopy and stellar occultations |journal=Astronomy & Astrophysics }}</ref> <ref name="britty">{{cite web |title = Puzzling Seasons and Signs of Wind Found on Pluto |first = Robert Roy |last = Britt |work = Space.com |url = http://www.space.com/scienceastronomy/pluto_seasons_030709.html |date = 2003 |accessdate = 26 March 2007 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20110109025459/http://www.space.com/scienceastronomy/pluto_seasons_030709.html |archivedate = 2011-01-09 |deadurl = no }}</ref> <ref name="BuieGrundyYoung_2006">{{cite journal |first=Marc W. |last=Buie |first2=William M. |last2=Grundy |first3=Eliot F. |last3=Young |display-authors=3 |first4=Leslie A. |last4=Young |first5=S. Alan |last5=Stern |title=Orbits and photometry of Pluto's satellites: Charon, S/2005 P1, and S/2005 P2 |url=https://archive.org/details/sim_astronomical-journal_2006-07_132_1/page/290 |journal=Astronomical Journal |date=2006 |volume=132 |issue=1 |page=290 |bibcode=2006AJ....132..290B |doi=10.1086/504422 |arxiv=astro-ph/0512491 }}</ref> <ref name="Archinal">{{cite doi |10.1007/s10569-010-9320-4 }}</ref> <ref name="Gugliotta2005">{{cite web |first=Guy |last=Gugliotta | url = http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2005/10/31/AR2005103101426.html | title=Possible New Moons for Pluto | work = Washington Post | date = 1 November 2005 | accessdate = 10 October 2006 }}</ref> <ref name="P4">{{cite web | url = http://www.nasa.gov/mission_pages/hubble/science/pluto-moon.html | title = NASA's Hubble Discovers Another Moon Around Pluto | publisher = NASA | date = 20 July 2011 | accessdate = 20 July 2011 }}</ref> <ref name="Sternetal 2006">{{cite journal | first=S. Alan |last=Stern | first2=Harold A., Jr. |last2=Weaver | first3=Andrew J. |last3=Steffl | display-authors=3 | first4=Max J. |last4=Mutchler | first5=William J. |last5=Merline | first6=Marc W. |last6=Buie | first7=Eliot F. |last7=Young | first8=Leslie A. |last8=Young | first9=John R. |last9=Spencer | title = Characteristics and Origin of the Quadruple System at Pluto | url=https://archive.org/details/sim_nature-uk_2006-02-23_439_7079/page/946 | journal = Nature | volume = 439 | pages = 946–948 | date = 2006 | doi = 10.1038/nature04548 | pmid = 16495992 | issue = 7079 | arxiv = astro-ph/0512599 | bibcode = 2006Natur.439..946S }}</ref> <ref name="Steffl 2006">{{cite journal | first=Andrew J. |last=Steffl | first2=S. Alan |last2=Stern | title = First Constraints on Rings in the Pluto System | journal = The Astronomical Journal | volume = 133 | pages = 1485–1489 | doi = 10.1086/511770 | date = 2007 | issue = 4 | arxiv = astro-ph/0608036 | bibcode = 2007AJ....133.1485S }}</ref> <ref name="RichardsonWalsh2005">{{cite journal | title = Binary Minor Planets | first1=Derek C. |last1=Richardson | first2=Kevin J. |last2=Walsh | doi = 10.1146/annurev.earth.32.101802.120208 | date = 2005 | journal=Annual Review of Earth and Planetary Sciences | volume = 34 | issue = 1 | pages = 47–81 | bibcode = 2006AREPS..34...47R }}</ref> <ref name="Sicardyetal2006nature">{{cite journal | title = Charon's size and an upper limit on its atmosphere from a stellar occultation | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_2006-01-05_439_7072/page/52 | first=Bruno |last=Sicardy | doi = 10.1038/nature04351 | pmid = 16397493 | date = 2006 | volume = 439 | issue = 7072 | journal = Nature | bibcode = 2006Natur.439...52S | first2=Aurélie |last2=Bellucci | first3=Éric |last3=Gendron | display-authors=3 | first4=François |last4=Lacombe | first5=Sylvestre |last5=Lacour | first6=Jean |last6=Lecacheux | first7=Emmanuel |last7=Lellouch | first8=Stefan |last8=Renner | first9=Sylvain |last9=Pau | first10=Françoise |last10=Roques | first11=Thomas |last11=Widemann | first12=François |last12=Colas | first13=Frédéric |last13=Vachier | first14=Roberto |last14=Vieira-Martins | first15=Nancy |last15=Ageorges | first16=Olivier R. |last16=Hainaut | first17=Orsola |last17=De Marco | first18=Wolfgang |last18=Beisker | first19=Evi |last19=Hummel | first20=Carlos |last20=Feinstein | first21=Hugo |last21=Levato | first22=Alain |last22=Maury | first23=Éric |last23=Frappa | first24=Boris |last24=Gaillard | first25=Maylis |last25=Lavayssière | first26=Mario |last26=Di Sora | first27=Franco |last27=Mallia | first28=Gianluca |last28=Masi | first29=Raoul |last29=Behrend | first30=Fabien |last30=Carrier <!-- Olivier Mousis; Philippe Rousselot; Alvaro Alvarez-Candal; D. Lazzaro; C. Veiga; A. H. Andrei; M. Assafin; D. N. da Silva Neto; Cristóvão Jacques; E. Pimentel; D. Weaver; J.-F. Lecampion; F. Doncel; T. Momiyama; Gonzalo Tancredi --> | pages = 52–4 }}</ref> <ref name="Young1997">{{cite web | title = The Once and Future Pluto | first=Leslie A. |last=Young | work = Southwest Research Institute, Boulder, Colorado | url = http://www.boulder.swri.edu/~layoung/projects/talks03/IfA-jan03v1.ppt | date = 1997 | accessdate = 26 March 2007 }}</ref> <ref name="spaceflightnow2007 Ice machine">{{cite web | title = Charon: An ice machine in the ultimate deep freeze | work = Gemini Observatory News Release | date = 2007 | url = http://www.spaceflightnow.com/news/n0707/17charon/ | accessdate = 18 July 2007 }}</ref> <ref name="pluto.jhuapl cousin">{{cite web | title = Colossal Cousin to a Comet? | publisher = Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory | work = pluto.jhuapl.edu&nbsp;– NASA New Horizons mission site | url = http://pluto.jhuapl.edu/science/everything_pluto/8_cousin.php | accessdate = 15 February 2014 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20141113225441/http://pluto.jhuapl.edu/science/everything_pluto/8_cousin.php | archivedate = 2014-11-13 | deadurl = yes }}</ref> <ref name="Tyson1999">{{cite web | first=Neil deGrasse |last=Tyson | authorlink=Neil deGrasse Tyson | date = 1999 | title = Pluto Is Not a Planet | work = The Planetary Society | url = http://www.planetary.org/explore/topics/topten/tyson_pluto_is_not.html | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110927042714/http://www.planetary.org/explore/topics/topten/tyson_pluto_is_not.html | archivedate = 27 September 2011 | accessdate = 30 November 2011 }}</ref> <ref name="PlanetaryOrg Triton">{{cite web | title = Neptune's Moon Triton | work = The Planetary Society | url = http://www.planetary.org/explore/topics/neptune/triton.html | archiveurl = https://web.archive.org/web/20111210143839/http://www.planetary.org/explore/topics/neptune/triton.html | archivedate = 10 December 2011 | accessdate = 30 November 2011 }}</ref> <ref name="Jewitt2004">{{cite web | title = The Plutinos | first = David C. | last = Jewitt | authorlink = David C. Jewitt | work = University of Hawaii | url = http://www2.ess.ucla.edu/~jewitt/kb/plutino.html | date = 2004 | accessdate = 26 March 2007 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070419234021/http://www.ifa.hawaii.edu/~jewitt/kb/plutino.html | archivedate = 2007-04-19 | deadurl = no }}</ref> <ref name="Hahn2005">{{cite web | title = Neptune's Migration into a Stirred–Up Kuiper Belt: A Detailed Comparison of Simulations to Observations | publisher = Saint Mary's University | first = Joseph M. | last = Hahn | date = 2005 | url = http://gemelli.colorado.edu/~hahnjm/pubs/migrate.pdf | accessdate = 5 March 2008 | archive-date = 2011-07-23 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110723170440/http://gemelli.colorado.edu/~hahnjm/pubs/migrate.pdf }}</ref> <ref name="Levison2007">{{cite journal | first=Harold F. |last=Levison | first2=Alessandro |last2=Morbidelli | first3=Christa |last3=Van Laerhoven | display-authors=3 | first4=Rodney |last4=Gomes | first5=Kleomenis |last5=Tsiganis | title = Origin of the Structure of the Kuiper Belt during a Dynamical Instability in the Orbits of Uranus and Neptune | date = 2007 | bibcode = 2008Icar..196..258L | doi = 10.1016/j.icarus.2007.11.035 | journal = Icarus | volume = 196 | issue = 1 | page = 258 | arxiv = 0712.0553 }}</ref> <ref name="Malhotra1995">{{cite journal | first=Renu |last=Malhotra | title = The Origin of Pluto's Orbit: Implications for the Solar System Beyond Neptune | journal = Astronomical Journal | date = 1995 | volume = 110 | page = 420 | doi = 10.1086/117532 | bibcode = 1995AJ....110..420M | arxiv=astro-ph/9504036 }}</ref> <ref name="JPL Voyager FAQ">{{cite web | url = http://voyager.jpl.nasa.gov/faq.html | title = Voyager Frequently Asked Questions | accessdate = 8 September 2006 | publisher = Jet Propulsion Laboratory | date = 14 January 2003 | archivedate = 2011-07-21 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20110721050617/http://voyager.jpl.nasa.gov/faq.html | deadurl = yes }}</ref> <ref name="Sobel1993">{{cite web | title = The last world | first=Dava |last=Sobel |authorlink=Dava Sobel | work = Discover magazine | url = http://discovermagazine.com/1993/may/thelastworld215 | date = 1993 | accessdate = 13 April 2007 }}</ref> <ref name="Williams2005">{{cite web | title = Pluto Kuiper Express | first = David R. | last = Williams | work = NASA Goddard Space Flight Center | url = http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=PLUTOKE | date = 2005 | accessdate = 26 March 2007 | archive-date = 2017-11-13 | archive-url = https://web.archive.org/web/20171113193350/https://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=PLUTOKE }}</ref> <ref name="Britt2003">{{cite web |title = Pluto Mission a Go! Initial Funding Secured |first = Robert Roy |last = Britt |work = space.com |url = http://www.space.com/scienceastronomy/pluto_horizons_030225.html |date = 2003 |accessdate = 13 April 2007 |archiveurl = https://web.archive.org/web/20100823065633/http://www.space.com/scienceastronomy/pluto_horizons_030225.html |archivedate = 2010-08-23 |deadurl = no }}</ref> <ref name="Stern2006 Tombaugh 100th">{{cite web | title = Happy 100th Birthday, Clyde Tombaugh | first = S. Alan | last = Stern | authorlink = Alan Stern | work = Southwest Research Institute | url = http://www.jhuapl.edu/newscenter/pressreleases/2006/060203.asp | date = 2006 | accessdate = 13 April 2007 | archive-date = 2007-04-15 | archive-url = https://web.archive.org/web/20070415145738/http://www.jhuapl.edu/newscenter/pressreleases/2006/060203.asp | dead-url = yes }}</ref> <ref name="pluto.jhuapl First Pluto Sighting">{{cite web | url = http://pluto.jhuapl.edu/news_center/news/112806.php | title = New Horizons, Not Quite to Jupiter, Makes First Pluto Sighting | publisher = Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory | work = pluto.jhuapl.edu&nbsp;– NASA New Horizons mission site | date = 28 November 2006 | accessdate = 29 November 2011 | archivedate = 2017-11-27 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20171127090014/http://pluto.jhuapl.edu/news_center/news/112806.php | deadurl = yes }}</ref> <ref name="powell">{{cite book | url = http://ieeexplore.ieee.org/xpl/freeabs_all.jsp?arnumber=1235077 | first=James |last=Powell | first2=George |last2=Maise | first3=John |last3=Paniagua | title = Pluto Orbiter/lander/sample return missions using the MITEE nuclear engine | work=2003 IEEE Aerospace Conference | isbn=0-7803-7651-X | doi = 10.1109/AERO.2003.1235077 | publisher = Ieeexplore.ieee.org | date = 8–15 March 2003 | accessdate = 22 November 2011 }}</ref> <ref name="Tyson2001">{{cite web | first=Neil deGrasse |last=Tyson | authorlink=Neil deGrasse Tyson | title = Astronomer Responds to Pluto-Not-a-Planet Claim | date = 2 February 2001 | publisher = Space.com | url = http://www.space.com/1925-astronomer-responds-pluto-planet-claim.html | accessdate = 30 November 2011 }}</ref> <ref name="NASA-JPL press release 07-29-2005">{{cite web | title = NASA-Funded Scientists Discover Tenth Planet | work = NASA press releases | url = http://www.nasa.gov/home/hqnews/2005/jul/HQ_05209_10th_Planet.html | date = 29 July 2005 | accessdate = 22 February 2007 }}</ref> <ref name="what">{{cite journal | title = What is a Planet? | first=Steven |last=Soter | place = Department of Astrophysics, American Museum of Natural History | url = http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=what-is-a-planet&page=2 | date = 2007 | doi = 10.1086/508861 | journal = The Astronomical Journal | volume = 132 | issue = 6 | page = 2513 | arxiv = astro-ph/0608359 | bibcode=2006AJ....132.2513S }}</ref> <ref name="IAU2006 GA26-5-6">{{cite news | url = http://www.iau.org/static/resolutions/Resolution_GA26-5-6.pdf | title = IAU 2006 General Assembly: Resolutions 5 and 6 | date = 24 August 2006 | publisher = IAU | access-date = 2015-07-15 | archive-date = 2009-06-20 | archive-url = https://web.archive.org/web/20090620102000/http://www.iau.org/static/resolutions/Resolution_GA26-5-6.pdf }}</ref> <ref name="IAU0603">{{cite web | date = 24 August 2006 | publisher = International Astronomical Union (News Release – IAU0603) | title = IAU 2006 General Assembly: Result of the IAU Resolution votes | url = http://www.iau.org/news/pressreleases/detail/iau0603/ | accessdate = 15 June 2008 | archive-date = 2014-04-29 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140429212224/http://iau.org/news/pressreleases/detail/iau0603/ }}</ref> <ref name="IAU0804">{{cite web | date = 11 June 2008 | location = Paris | title = Plutoid chosen as name for Solar System objects like Pluto | publisher = [[International Astronomical Union]] (News Release – IAU0804) | url = http://www.iau.org/news/pressreleases/detail/iau0804/ | accessdate = 1 December 2011 | archive-date = 2011-08-10 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110810022116/http://www.iau.org/public_press/news/detail/iau0804/ }}</ref> <ref name="IAUC 8747">{{cite journal | first = Daniel W. E. | last = Green | title = (134340) Pluto, (136199) Eris, and (136199) Eris I (Dysnomia) | journal = IAU Circular | volume = 8747 | date = 13 September 2006 | url = http://www.cbat.eps.harvard.edu/iauc/08700/08747.html#Item1 | accessdate = 1 December 2011 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070205035336/http://www.cfa.harvard.edu/iau/special/08747.pdf#Item1 | archivedate = 2007-02-05 | dead-url = no }}</ref> <ref name="geoff2006c">{{cite news | url = http://space.com/scienceastronomy/060824_planet_definition.html | title = Pluto Demoted: No Longer a Planet in Highly Controversial Definition | first=Robert Roy |last=Britt | publisher = Space.com | date=24 August 2006 | accessdate = 8 September 2006 }}</ref> <ref name="Ruibal-1999">{{cite news | first=Sal |last=Ruibal | title = Astronomers question if Pluto is real planet | work = [[USA Today]] | date = 6 January 1999 }}</ref> <ref name="Britt-2006">{{cite news | first=Robert Roy |last=Britt | url = http://www.space.com/scienceastronomy/061121_exoplanet_definition.html | title = Why Planets Will Never Be Defined | publisher = Space.com | date = 21 November 2006 | accessdate = 1 December 2006 }}</ref> <ref name="geoff2006a">{{cite news | url = http://msnbc.msn.com/id/14489259/ | title = Scientists decide Pluto's no longer a planet | first=Robert Roy |last=Britt | date = 24 August 2006 | publisher = MSNBC | accessdate = 8 September 2006 }}</ref> <ref name="newscientistspace">{{cite news | url = http://www.newscientist.com/article/dn9846-new-planet-definition-sparks-furore.html | title = New planet definition sparks furore | date = 25 August 2006 | publisher = NewScientist.com | first=David |last=Shiga | accessdate = 8 September 2006}}</ref> <ref name="Buie2006 IAU response">{{cite web | first = Marc W. | last = Buie | date = September 2006 | title = My response to 2006 IAU Resolutions 5a and 6a | publisher = Southwest Research Institute | url = http://www.boulder.swri.edu/~buie/pluto/iauresponse.html | accessdate = 1 December 2011 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20070603104622/http://www.lowell.edu/users/buie/pluto/iauresponse.html | archivedate = 2007-06-03 | deadurl = no }}</ref> <ref name="Overbye2006">{{cite news | first=Dennis |last=Overbye | date = 24 August 2006 | title = Pluto Is Demoted to 'Dwarf Planet' | newspaper = The New York Times | url = http://www.nytimes.com/2006/08/24/science/space/25pluto.html | accessdate = 1 December 2011 }}</ref> <ref name="Minkel2008">{{cite journal | date = 10 April 2008 | title = Is Rekindling the Pluto Planet Debate a Good Idea? | journal = Scientific American | first=J. R. |last=Minkel | url = http://www.scientificamerican.com/article.cfm?id=rekindling-the-pluto-planet-debate | accessdate = 1 December 2011 }}</ref> <ref name="The Great Planet Debate">{{cite web | title = The Great Planet Debate: Science as Process. A Scientific Conference and Educator Workshop | publisher = Johns Hopkins University Applied Physics Laboratory | work = gpd.jhuapl.edu | date = 27 June 2008 | url = http://gpd.jhuapl.edu/ | accessdate = 1 December 2011 | archive-date = 2011-08-17 | archive-url = https://web.archive.org/web/20110817104308/http://gpd.jhuapl.edu/ }}</ref> <ref name="PSIedu press release 2008-09-19">"Scientists Debate Planet Definition and Agree to Disagree", Planetary Science Institute press release of 19 September 2008, [http://www.psi.edu/press/archive/20080919planetdebate/ PSI.edu]</ref> <ref name="Discover 2009-JANp76">"Plutoids Join the Solar Family", Discover Magazine, January 2009, p. 76</ref> <ref name="Science News, July 5, 2008 p. 7">Science News, 5 July 2008, p. 7</ref> <ref name="DeVore2006">{{cite news | first=Edna |last=DeVore | date = 7 September 2006 | title = Planetary Politics: Protecting Pluto | publisher = Space.com | url = http://www.space.com/2855-planetary-politics-protecting-pluto.html | accessdate = 1 December 2011 }}</ref> <ref name="Holden2007">{{cite journal | first=Constance |last=Holden | date = 23 March 2007 | title = Rehabilitating Pluto | url=https://archive.org/details/sim_science_2007-03-23_315_5819/page/1643 | journal = Science | volume = 315 | issue = 5819 | page = 1643 | doi = 10.1126/science.315.5819.1643c }}</ref> <ref name="Gutierrez2007">{{cite web | first=Joni Marie |last=Gutierrez | date = 2007 | title = A joint memorial. Declaring Pluto a planet and declaring March 13, 2007, 'Pluto planet day' at the legislature | publisher = Legislature of New Mexico | url = http://www.nmlegis.gov/Sessions/07%20Regular/memorials/house/HJM054.html | accessdate = 5 September 2009 }}</ref> <ref name="ILGA SR0046">{{cite web | url = http://www.ilga.gov/legislation/BillStatus.asp?DocNum=46&GAID=10&DocTypeID=SR&LegId=40752&SessionID=76&GA=96 | title = Illinois General Assembly: Bill Status of SR0046, 96th General Assembly | publisher = Illinois General Assembly | work = ilga.gov | accessdate = 16 March 2011 }}</ref> <ref name="Sapa-AP">{{cite news | url = http://www.iol.co.za/index.php?set_id=1&click_id=31&art_id=qw1161415265563B221 | title = Pluto's still the same Pluto | date = 21 October 2006 | newspaper = Independent Newspapers | agency = Associated Press | accessdate = 29 November 2011 | quote = Mickey Mouse has a cute dog. }}</ref> <ref name="msnbc">{{cite news |url=http://www.msnbc.msn.com/id/16529756 |title='Plutoed' chosen as '06 Word of the Year |accessdate=10 January 2007 |agency=Associated Press |date=8 January 2007 |archivedate=2012-11-05 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20121105134245/http://www.msnbc.msn.com/id/16529756 |deadurl=yes }}</ref> <ref name=Sheppard2011>{{cite journal | first1=Scott S. |last1=Sheppard |authorlink1=Scott S. Sheppard | first2=Chadwick A. |last2=Trujillo |authorlink2=Chad Trujillo | first3=Andrzej |last3=Udalski |authorlink3=Andrzej Udalski | display-authors=3 | first4=Marcin |last4=Kubiak |authorlink4=Marcin Kubiak | first5=Grzegorz |last5=Pietrzynski | first6=Radoslaw |last6=Poleski | first7=Igor |last7=Soszynski | first8=Michal |last8=Szyma | first9=Krzysztof |last9=Ulaczyk | title=A Southern Sky and Galactic Plane Survey for Bright Kuiper Belt Objects | journal=Astronomical Journal | volume=142 |issue=4 |date=2011 | doi=10.1088/0004-6256/142/4/98 | arxiv=1107.5309 | bibcode=2011AJ....142...98S}}</ref> <ref name=Zalucha2011>{{cite journal | first1=Angela M. |last1=Zalucha | first2=Amanda A. S. |last2=Gulbis | first3=Xun |last3=Zhu | display-authors=3 | first4=Darrell F. |last4=Strobel | first5=James L. |last5=Elliot |authorlink5=James L. Elliot | title=An analysis of Pluto occultation light curves using an atmospheric radiative-conductive model | journal=Icarus | volume=211 |issue=1 |date=2011 | doi=10.1016/j.icarus.2010.08.018 | bibcode=2011Icar..211..804Z}}</ref> }} == Vanjske veze == {{commonscat|Pluto}} * [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/900_pluto_charon.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Pluton] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050630082143/http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/900_pluto_charon.php |date=2005-06-30 }} * [http://www.nasa.gov/mission_pages/newhorizons/main/index.html ''New Horizons''] službena stranica * [http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Pluto Plutonov profil] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120729075223/http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Pluto |date=2012-07-29 }} na websiteu ''[[NASA|NASE]]'' * [http://www.spaceanswers.com/solar-system/video-what-have-we-discovered-about-pluto-so-far/ Što smo otkrili do sad o Plutonu?] * [http://www.theguardian.com/science/2015/jul/13/nasa-probes-early-pluto-data-shows-dwarf-planet-larger-than-anticipated ''New Horizons'' stigla do Plutona] [[Guardian]], 13.7. 2015. {{Footer Sunčevsustav}} {{Izabran}} [[Kategorija:Pluton| ]] [[Kategorija:Patuljaste planete]] [[Kategorija:Sunčev sistem]] 50la57hbhrg4q2dm5m2hz20twmhc8sh Odbojka 0 4761 42681000 42463011 2026-08-24T16:51:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681000 wikitext text/x-wiki '''Odbojka''' je [[sport]] s [[lopta|loptom]] u kojem se dvije suparničke ekipe takmice. Cilj igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije vratiti natrag preko mreže na dozvoljen način. [[Datoteka:Volleyball game.jpg|mini|desno|250px|Utakmica odbojke za žene]] == Historija == [[Datoteka:Bulgaria-serbia volley 2012.jpg|thumb|right|388px]] [[William G. Morgan]] ({{oddo|1870|1942}}), rođen u državi [[New York]] ostao je zapisan u povijesti kao stvoritelj odbojke, koju je originalno nazvao "Mintonette". Morgan je diplomirao na Springfield Collegeu gdje je upoznao [[James Naismith]]a, koji je 1891. godine izmislio [[košarka|košarku]]. Godinu dana nakon što je diplomirao, Morgan odlazi na Holyoke (Massachusetts), gdje dobiva mjesto direktora fizičkog odgoja. To mjesto mu je omogućilo direktan utjecaj na vježbe za rekreaciju, te razvoj sporta. Njegovo vodstvo je odlično prihvaćeno i njegovi razredi su se svakodnevno povećavali. Shvatio je da bi bilo dobro da izmisli neku rekreacijsku natjecateljsku igru kako bi svoj program učinio raznovrsnijim. Košarka mu se učinila kao dobar izbor, ali samo za mlađe članove, za one malo starije mu je trebala neka manje nasilna. U to vrijeme Morgan nije nigdje mogao pronaći igru koja je sličila odbojci, pa ju je on stvorio iz svojih osobnih metoda treniranja i rekreacije. Opisujući svoje prve eksperimente, Morgan je rekao: "U potrazi za odgovarajućom igrom, prvo mi je [[tenis]] pao na pamet, ali za njega su nam bile potrebne loptice, reketi, mreža i ostala oprema pa sam od njega odustao, no ideja mreže mi se učinila zgodnom. Podigli smo mrežu na visinu od 1,98 metar, iznad glave prosječnog muškarca. Uz to nam je trebala i lopta. Prvo mi je pala na pamet košarkaška, ali ta je bila prevelika i preteška." Na kraju, Morgan je zamolio da u tvrtci A.G. Spalding i Bros. naprave odgovarajuću loptu, što su ovi i učinili. Napravili su kožnu loptu, čiji je opseg bio oko 65&nbsp;cm, a težina oko 300 grama. Nakon toga, Morgan, s još dva prijatelja, piše prva pravila odbojke. Početkom [[1896]]. godine u [[Springfield]]u na YMCA Collegu organizirana je konferencija gdje su se okupili svi direktori fizičkog odgoja YMCA-a. Na toj konferenciji je Morgan prvi put demonstrirao novo stvorenu igru. Složio je dvije ekipe od po pet igrača koji su prije same konferencije odigrali "Mintonette". Morgan je prisutnima objasnio da se je ova igra predviđena za dvoranu, ali da se može igrati i na otvorenome. U igri je mogao sudjelovati neograničen broj igrača, a glavni cilj je bio održavati loptu u zraku, iznad mreže, s jedne strane na drugu. Igra je na konferenciji vrlo dobro prihvaćena samo je promijenjeno ime u Volley Ball,ali godine 1952 odluceno je da se to pise zajedno,pa je nadtala rec Volleyball Morgan je još poradio na pravilima igre i [[1897]]. godine je izašao prvi priručnik s glavnim podacima o igri i kao dodatak su izašla i prva pravila odbojke. == Razvitak odbojke u svijetu == Odbojka se u početku širila po [[SAD]] putem sveučilišta, da bi se [[1900]]. godine pojavila i u [[Kanada|Kanadi]], čime je Kanada postala prva strana zemlja u kojoj se počela igrati odbojka. Nakon toga počinje se širiti na sve strane svijeta: na [[Filipini|Filipine]], u [[Kina|Kinu]], u [[Burma|Burmu]], u [[Indija|Indiju]], [[Japan]], [[Meksiko]], [[Europa|Europu]], [[Afrika|Afriku]] … Do [[1913]]. se odbojka u Aziji toliko razvila da je uključena u program Daleko-istočnih Igara, organiziranih u [[Manila|Manili]]. Važno je napomenuti da se u Aziji odbojka dugo godini igrala sa 16 igrača u polju, da bi se povećao broj sudionika. U Americi je [[1916]]. godine 200 000 ljudi igralo odbojku, što na sveučilištima, što u školama, a igrali su je i muškarci i žene. [[1918]]. pravila su promijenjena. Broj igrača limitiran je na šest i dogovoreno je da će dozvoljeni broj odbijanja lopte biti tri puta. Do 30-ih godina odbojka je bila prvenstveno sport za zabavu i rekreaciju, koja se u različitim zemljama igrala po različitim pravilima, pa je postojalo samo par međunarodnih turnira. Uglavnom su se odigravali turniri na državnim razinama i putem njih je odbojka postajala sve zanimljiviji i natjecateljskiji sport, koji iziskuje sve više psihičke i fizičke snage. 18. travnja 1947. godine stvorena je Međunarodna odbojkaška federacija FIVB u Parizu u svrhu promoviranja odbojke u svijetu, stvaranja zajedničkih pravila igre, organiziranja međunarodnih turnira, te uvrštavanje odbojke u program [[olimpijske igre|Olimpijskih igara]]. FIVB je prvotno uključivala 14 država članica, a danas ih ima 218, čime je najveći međunarodni sportski savez na svijetu. * [[1948]]. godine u [[Rim]]u je održano 1. Europsko prvenstvo u odbojci. * [[1949]]. održano je u [[Prag]]u 1. Svjetsko prvenstvo. * [[1952]]. odigrano je 1. Svjetsko prvenstvo za žene u [[Moskva|Moskvi]]. U tom razdoblju diljem svijeta se osnivaju nacionalne odbojkaške federacije. * [[1955]]. u [[Tokio|Tokiju]] je odigrano prvo prvenstvo Azije. * [[1957]]. odbojka biva uvrštena u program [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]], a prve Olimpijske igre na kojima je zaigrana održane su [[1964]]. godine u Tokiju. 90-tih godina 20. stoljeća raste popularnost i utjecaj [[Odbojka na pijesku|odbojke na pijesku]], varijante odbojke koja se igrala uglavnom na plažama na zapadnoj obali [[SAD|SAD-a]] i [[Brazil]]a. Rast popularnosti te varijante kulminira uvrštavanjem odbojke na pijesku u program Olimpijskih igara [[1996]]. godine. Tijekom zadnje dekade odbojka doživljava sve veći rast, a kvaliteta i masovnost na međunarodnim natjecanjima neprestano raste. == Pravila igre == [[Datoteka:VolleyballCourt.png|okvir|right]] Odbojka je sport koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Glavna obilježja današnjih nacionalnih selekcija su snaga i visina.Osobito je važno da igrači budu dobro zagrijani i trenirani.Važno je da igrači igraju složno . === Karakteristike igre === Odbojka je timska (grupna) igra u kojoj se dvije ekipe od po šest igrača bore na terenu dimenzija 18x9 metara. Po sredini igrališta razapeta je mreža široka 1 metar i duga 9,5 metara. Razmak između gornjeg ruba mreže i tla je različit: 243&nbsp;cm za seniore i 224&nbsp;cm za seniorke. Igralište je središnjom linijom podijeljeno na dva polja; na 3 metra od nje teku sa strane paralelne linije koje označavaju zonu napada, a iza njih zonu obrane. Prostor za serviranje je iza zadnje linije i može se slobodno servirati s bilo kojeg mjesta duž linije. Početni udarac (servis) izvodi desni igrač stražnje linije, nastojeći da prebaci loptu u protivničko polje. Ako je servis izveden nepravilno ili ako je protivnik u toku nadigravanja bio uspješniji, protivnik stječe pravo serviranja. Ekipa smije loptu dodirnuti tri puta u jednom poenu, a isti igrač ne smije odigrati loptu dvaput uzastopce (blok se ne broji kao dodir, tako da kad igrač odigra blok, može igrati još jednom). Lopta ostaje u igri dok ne dodirne teren, zid ili neki predmet, odnosno dok netko od igrača ne učini pogrešku. === Pravila bodovanja === 2000.godine donešena su nova pravila bodovanja u odbojci. Prema novim pravilima poeni se osvajaju poslije svake završene akcije, bez obzira na to koja ekipa je servirala. Prema prijašnjim pravilima samo ona ekipa koja je servirala je mogla osvojiti poen. Utakmice se igraju na tri dobivena seta od po 25 poena, a najviše se može odigrati pet setova. Za razliku od prva četiri seta, peti (koji se još zove i tie-break) se igra do 15 poena. U slučaju izjednačenog rezultata krajem seta, pobjedniku su potrebna dva poena razlike da bi završio susret u svoju korist. === Libero === Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996. FIVB je za predstojeće [[Olimpijske igre]] u Sydneyu 2000. godine uveo novog specijalnog igrača: ''libera''. Libera je lako prepoznati na terenu jer nosi različitu boju dresa od svojih suigrača i uvijek se nalazi u stražnjem dijelu terena gdje može zamijeniti bilo kojeg igrača. [[Libero]] ne smije servirati, smečirati niti se rotirati s igračima na prvoj liniji terena, ali igra vrlo važnu ulogu u prijemu protivničkog servisa i obrani polja. Libero je uveden da bi uz pomoć bolje obrane polja poeni duže trajali i da bi se dala prilika i nižim igračima koji u današnje vrijeme nemaju velike šanse uspjeti kao napadači ili općenito igrači prve linije. Za libera nije potrebno tražiti zamjenu kao za ostale igrače, nego on može ulaziti bez najavljene zamjene. === Pravilo rotacije === Tijekom igre svih šest igrača se u polju rotiraju u smjeru kazaljke na satu, nakon osvojenog servisa. To je glavni ključ dvoranske odbojke - ne može se cijelo vrijeme igrati s najboljim napadačima na mreži ili najboljim obrambenim igračima u pozadini. Prije servisa igrači moraju biti na mjestima koje im redom pripada, a nakon servisa mogu zamijeniti mjesta, ali igrači iz obrane ne smiju mijenjati igrače na mreži. Oni također smiju sudjelovati u napadu, ali mogu smečirati samo iza napadačke linije (linije tri metra). Pravilo rotiranja objašnjava zašto tehničar ponekad izgleda kao da se "skriva" iza igrača. Prije servisa, kao i ostali, i on mora biti na svom mjestu, a nakon servisa može trčati na mrežu kako bi organizirao napad. Ako dotrči na mrežu prije nego je protivnik odservirao, poen se daje protivniku. === [[Lopta]] === Nakon testiranja mnogih boja za odbojkašku loptu FIVB je na Svjetskom prenstvu u Japanu 1998. godine predstavila loptu sa žutim, plavim i bijelim prugama. Njome je zamijenjena tradicionalna bijela lopta. == Elementi tehnike igre == === Servis === To je početni udarac kojime počinje svaki poen, izvodi se na početku seta i poslije svake pogreške. Igrač mora udariti loptu tako da lopta prijeđe mrežu i pogodi unutar terena protivnika. Postoje dvije vrste servisa - gornji i donji, ali danas u vrhunskoj odbojci više nitko ne servira donji servis. Najpopularniji servis je servis u skoku koji može biti iznimno težak za prijem ako ima veliku brzinu i rotaciju. === Odbijanje podlakticama (prijem servisa, obrana polja) === Primjenjuje se kod primanja protivničkog servisa, obrane polja i prijema odbijenih lopti od bloka. Ruke se spajaju u čekić, podlaktice su paralelne i unutarnji dio podlaktica je okrenut prema gore. Ovaj način odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efikasnu obranu polja kod smečiranja protivničkih napadača. U današnje vrijeme kada je uveden libero kao igrač specijaliziran za ovu tehniku, libero preuzima glavni dio obrane terena kako u prijemu servisa tako i u obrani od protivničkog smeča. === Dizanje === Dizanje je vršno odbijanje lopte iznad glave koje se koristi da bi promijenilo smjer lopte od primljenog servisa i što bolje pozicioniralo loptu napadaču. Tehničar najčešće odigrava drugu loptu u akciji. Dizanje je glavni taktički dio odbojke jer tehničar mora biti toliko dobar da svojim napadačima omogući napad na mjestima gdje je blok protivnika najslabiji. Zato mora uz svoje igrače stalno pratiti i protivničke, pogotovo njihovo kretanje na mreži. U pravilu danas u postavi igra jedan dizač, no postoje još i ekipe koje igraju s dva dizača. === Pucanje (smeč, smeš, smash) === Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta dignuta iznad razine mreže hvata se u skoku u najvišoj mogućoj točki i što većom brzinom i što strmije upućuje u protivničko polje.Jako ga je teško zaustaviti pogotovo ako je brz,no najčešće se zaustavlja čekićem. === Blok === Blok je prva linija obrane u odbojci i najefikasnija obrana od smeča. Za blokiranje su zadužena tri igrača koja se nalaze na mreži. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine mreže. Glavna značajka dobrog bloka je prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčešće sam sebi pod noge. == Odbojkaška natjecanja == === Natjecanja za reprezentacije === * [[Odbojka na Olimpijskim igrama]] * [[Svjetsko prvenstvo u odbojci]] * [[Svjetsko prvenstvo u odbojci za žene]] * [[Svjetski kup u odbojci]] * [[Svjetska liga u odbojci]] * [[Svjetski Grand Prix za žene]] * [[Europsko prvenstvo u odbojci]] * [[Europsko prvenstvo u odbojci za žene]] * [[Azijska odbojkaška prvenstva]] * [[Azijska odbojkaška prvenstva za žene]] === Natjecanja za klubove === * [[Liga prvaka u odbojci za muškarce|Liga prvaka za muškarce]] * [[Liga prvaka u odbojci za žene|Liga prvaka za žene]] * [[Prvenstvo Hrvatske u odbojci]] == Vanjske veze == * [http://www.fivb.org/ FIVB] * [http://www.avp.com/ AVP] * [http://www.uoss.rs/ Udruženje odbojkaških sudija Srbije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111006175703/http://www.uoss.rs/ |date=2011-10-06 }} * [http://www.hou.hr Hrvatska odbojkaška udruga] * [http://www.odbojka.hr Hrvatski odbojkaški portal] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190721232156/https://www.odbojka.hr/ |date=2019-07-21 }} ;Ostali projekti {{WProjekti |commons = Volleyball |commonssh = Odbojka |commonscat = Volleyball |commonscatsh = Odbojka |wječnik = odbojka }} [[Kategorija:Odbojka| ]] [[Kategorija:Sportovi]] a5ra3ss50572okv7vm6908xnshjgd21 Šablon:Taksokvir 10 9014 42680951 42678831 2026-08-24T12:28:35Z Edgar Allan Poe 29250 42680951 wikitext text/x-wiki <includeonly><!--See parser bug T18700--><nowiki/>{{Taxobox/core | boja = {{#if:{{{color_as|{{{colour_as|{{{color as|{{{colour as|{{{color|{{{colour|{{{boja|}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|{{{color_as|{{{colour_as|{{{color as|{{{colour as|{{{color|{{{colour|{{{boja|}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}|{{Taksokvir boja|{{if empty |{{Određuje boju taksokvira|{{{phylum|{{{phylum|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_phylum|{{{unranked phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{divisio|{{{divisio|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_divisio|{{{unranked divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_superphylum|{{{unranked superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_superdivisio|{{{unranked superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{subregnum|}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_subregnum|{{{unranked subregnum|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{regnum|}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_regnum|{{{unranked regnum|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{superregnum|}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_superregnum|{{{unranked superregnum|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{domain|}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{unranked_domain|{{{unranked domain|}}}}}}|sep=}} |{{Određuje boju taksokvira|{{{virus_group|{{{virus group|{{{virusna_grupa|{{{virusna grupa|}}}}}}}}}}}}|sep=}} |Pogreška}}}}}} | naziv = {{#if:{{{name|{{{naziv|}}}}}}|{{{name|{{{naziv}}}}}}|{{Taksokvir ime|{{{rod}}}|{{{vrsta}}}|{{{dvoimeno}}}}}}} | status = {{{status|{{{status|}}}}}} | status_sistem = {{{status_system|{{{status system|{{{status_sistem|}}}}}}}}} | status_ref = {{{status_ref|{{{status ref|}}}}}} | status2 = {{{status2|{{{status2|}}}}}} | status2_sistem = {{{status2_system|{{{status2 system|{{{status2_sistem|}}}}}}}}} | status2_ref = {{{status2_ref|{{{status2 ref|}}}}}} | trend = {{{trend|{{{trend|}}}}}} | izumrli = {{{extinct|{{{izumrli|}}}}}} | vremenski_raspon = {{{temporal_range|{{{temporal range|{{{fossil_range|{{{fossil range|{{{raspon_fosila|{{{raspon fosila|}}} }}} }}} }}} }}} }}} | slika = {{{image|{{{image|{{{slika|}}}}}}}}} | slika_širina = {{{image_width|{{{image_width|{{{slika_širina|}}}}}}}}} | upright = {{{image_upright|{{{image_upright|{{{slika_upright|}}}}}}}}} | slika_alt = {{{image_alt|{{{image_alt|{{{slika_alt|}}}}}}}}} | slika_opis = {{{image_caption|{{{image_caption|{{{slika_opis|}}}}}}}}} | slika_opis_položaj = {{{image_caption_align|{{{image_caption_align|{{{slika_opis_položaj|}}}}}}}}} | slika2 = {{{image2|{{{image2|{{{slika2|}}}}}}}}} | slika2_širina = {{{image2_width|{{{image2_width|{{{slika2_širina|}}}}}}}}} | upright2 = {{{image2_upright|{{{image2_upright|{{{slika_upright|}}}}}}}}} | slika2_alt = {{{image2_alt|{{{image2 alt|}}}}}} | slika2_opis = {{{image2_caption|{{{image2_caption|{{{slika2_opis|}}}}}}}}} | classification_status = {{{classification_status|{{{classification status|{{{klasifikacija_status|{{{klasifikacija status|}}}}}}}}}}}} | virus_group = {{{virus_group|{{{virus group|}}}}}} | unranked_superdomain = {{{unranked_superdomain|{{{unranked superdomain|}}} }}} | unranked_superdomain_authority = {{{unranked_superdomain_authority|{{{unranked superdomain authority|}}}}}} | superdomain = {{{superdomain|}}} | superdomain_authority = {{{superdomaindomain_authority|{{{superdomaindomain authority|}}}}}} | unranked_domain= {{{unranked_domain|{{{unranked domain|}}}}}} | unranked_domain_authority = {{{unranked_domain_authority|{{{unranked domain authority|}}}}}} | domain = {{{domain|}}} | domain_authority = {{{domain_authority|{{{domain authority|}}}}}} | unranked_superregnum= {{{unranked_superregnum|{{{unranked superregnum|}}}}}} | unranked_superregnum_authority = {{{unranked_superregnum_authority|{{{unranked superregnum authority|}}}}}} | superregnum = {{{superregnum|}}} | superregnum_authority = {{{superregnum_authority|{{{superregnum authority|}}}}}} | unranked_regnum = {{{unranked_regnum|{{{unranked regnum|}}}}}} | unranked_regnum_authority = {{{unranked_regnum_authority|{{{unranked regnum authority|}}}}}} | regnum = {{{regnum|}}} | regnum_authority = {{{regnum_authority|{{{regnum authority|}}}}}} | unranked_subregnum= {{{unranked_subregnum|{{{unranked subregnum|}}}}}} | unranked_subregnum_authority = {{{unranked_subregnum_authority|{{{unranked subregnum authority|}}}}}} | subregnum = {{{subregnum|}}} | subregnum_authority = {{{subregnum_authority|{{{subregnum authority|}}}}}} | unranked_superdivisio= {{{unranked_superdivisio|{{{unranked superdivisio|{{{nekategorizirana_superdivisio|}}}}}}}}} | unranked_superdivisio_authority = {{{unranked_superdivisio_authority|{{{unranked superdivisio authority|{{{nekategorizirana_superdivisio_autorstvo|}}}}}}}}} | superdivisio = {{{superdivisio|{{{superdivisio|}}}}}} | superdivisio_authority = {{{superdivisio_authority|{{{superdivisio authority|{{{superdivisio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_superphylum= {{{unranked_superphylum|{{{unranked superphylum|{{{nekategorizirani_superphylum|}}}}}}}}} | unranked_superphylum_authority = {{{unranked_superphylum_authority|{{{unranked superphylum authority|{{{nekategorizirani_superphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | superphylum = {{{superphylum|{{{superphylum|}}}}}} | superphylum_authority = {{{superphylum_authority|{{{superphylum authority|{{{superphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_divisio = {{{unranked_divisio|{{{unranked divisio|{{{nekategorizirana_divisio|}}}}}}}}} | unranked_divisio_authority = {{{unranked_divisio_authority|{{{unranked divisio authority|{{{nekategorizirana_divisio_autorstvo|}}}}}} }}} | divisio = {{{divisio|{{{divisio|}}}}}} | divisio_authority = {{{divisio_authority|{{{divisio authority|{{{divisio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_phylum= {{{unranked_phylum|{{{unranked phylum|{{{nekategorizirani_phylum|}}}}}}}}} | unranked_phylum_authority = {{{unranked_phylum_authority|{{{unranked phylum authority|{{{nekategorizirani_phylum_autorstvo|}}}}}}}}} | phylum = {{{phylum|{{{phylum|}}}}}} | phylum_authority = {{{phylum_authority|{{{phylum authority|{{{phylum_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subdivisio= {{{unranked_subdivisio|{{{unranked subdivisio|{{{nekategorizirana_subdivisio|}}}}}}}}} | unranked_subdivisio_authority = {{{unranked_subdivisio_authority|{{{unranked subdivisio authority|{{{nekategorizirana_subdivisio_autorstvo|}}}}}}}}} | subdivisio = {{{subdivisio|{{{subdivisio|}}}}}} | subdivisio_authority = {{{subdivisio_authority|{{{subdivisio authority|{{{subdivisio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subphylum= {{{unranked_subphylum|{{{unranked subphylum|{{{nekategorizirani_subphylum|}}}}}}}}} | unranked_subphylum_authority = {{{unranked_subphylum_authority|{{{unranked subphylum authority|{{{nekategorizirani_subphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | subphylum = {{{subphylum|{{{subphylum|}}}}}} | subphylum_authority = {{{subphylum_authority|{{{subphylum authority|{{{subphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_infraphylum= {{{unranked_infraphylum|{{{unranked infraphylum|{{{nekategorizirani_infraphylum|}}}}}}}}} | unranked_infraphylum_authority = {{{unranked_infraphylum_authority|{{{unranked infraphylum authority|{{{nekategorizirani_infraphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | infraphylum = {{{infraphylum|{{{infraphylum|}}}}}} | infraphylum_authority = {{{infraphylum_authority|{{{infraphylum authority|{{{infraphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_microphylum= {{{unranked_microphylum|{{{unranked microphylum|{{{nekategorizirani_microphylum|}}}}}}}}} | unranked_microphylum_authority = {{{unranked_microphylum_authority|{{{unranked microphylum authority|{{{nekategorizirani_microphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | microphylum = {{{microphylum|{{{microphylum|}}}}}} | microphylum_authority = {{{microphylum_authority|{{{microphylum authority|{{{microphylum_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_nanophylum= {{{unranked_nanophylum|{{{unranked nanophylum|{{{nekategorizirani_nanophylum|}}}}}}}}} | unranked_nanophylum_authority = {{{unranked_nanophylum_authority|{{{unranked nanophylum authority|{{{nekategorizirani_nanophylum_autorstvo|}}}}}}}}} | nanophylum = {{{nanophylum|{{{nanophylum|}}}}}} | nanophylum_authority = {{{nanophylum_authority|{{{nanophylum authority|{{{nanophylum_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_superclassis= {{{unranked_superclassis|{{{unranked superclassis|{{{nekategorizirani_superclassis|}}}}}}}}} | unranked_superclassis_authority = {{{unranked_superclassis_authority|{{{unranked superclassis authority|{{{nekategorizirani_superclassis_autorstvo|}}}}}}}}} | superclassis = {{{superclassis|{{{superclassis|}}}}}} | superclassis_authority = {{{superclassis_authority|{{{superclassis authority|{{{superclassis_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_classis = {{{unranked_classis|{{{unranked classis|{{{nekategorizirani_classis|}}}}}}}}} | unranked_classis_authority = {{{unranked_classis_authority|{{{unranked classis authority|{{{nekategorizirani_classis_autorstvo|}}}}}}}}} | classis = {{{classis|{{{classis|}}}}}} | classis_authority = {{{classis_authority|{{{classis authority|{{{classis_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subclassis = {{{unranked_subclassis|{{{unranked subclassis|{{{nekategorizirani_subclassis|}}}}}}}}} | unranked_subclassis_authority = {{{unranked_subclassis_authority|{{{unranked subclassis authority|{{{nekategorizirani_subclassis_autorstvo|}}}}}}}}} | subclassis = {{{subclassis|{{{subclassis|}}}}}} | subclassis_authority = {{{subclassis_authority|{{{subclassis authority|{{{subclassis_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_infraclassis = {{{unranked_infraclassis|{{{unranked infraclassis|{{{nekategorizirani_infraclassis|}}}}}}}}} | unranked_infraclassis_authority = {{{unranked_infraclassis_authority|{{{unranked infraclassis authority|{{{nekategorizirani_infraclassis_autorstvo|}}}}}}}}} | infraclassis = {{{infraclassis|{{{infraclassis|}}}}}} | infraclassis_authority = {{{infraclassis_authority|{{{infraclassis authority|{{{infraclassis_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_magnordo= {{{unranked_magnordo|{{{unranked magnordo|{{{nekategorizirani_magnordo|}}}}}}}}} | unranked_magnordo_authority = {{{unranked_magnordo_authority|{{{unranked magnordo authority|{{{nekategorizirani_magnordo_autorstvo|}}}}}}}}} | magnordo = {{{magnordo|{{{magnordo|}}}}}} | magnordo_authority = {{{magnordo_authority|{{{magnordo authority|{{{magnordo_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_superordo= {{{unranked_superordo|{{{unranked superordo|{{{nekategorizirani_superordo|}}}}}}}}} | unranked_superordo_authority = {{{unranked_superordo_authority|{{{unranked superordo authority|{{{nekategorizirani_superordo_autorstvo|}}}}}}}}} | superordo = {{{superordo|{{{superordo|}}}}}} | superordo_authority = {{{superordo_authority|{{{superordo authority|{{{superordo_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_ordo = {{{unranked_ordo|{{{unranked ordo|{{{nekategorizirani_ordo|}}}}}}}}} | unranked_ordo_authority = {{{unranked_ordo_authority|{{{unranked ordo authority|{{{nekategorizirani_ordo_autorstvo|}}}}}}}}} | ordo = {{{ordo|{{{ordo|}}}}}} | ordo_authority = {{{ordo_authority|{{{ordo authority|{{{ordo_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subordo= {{{unranked_subordo|{{{unranked subordo|{{{nekategorizirani_subordo|}}}}}}}}} | unranked_subordo_authority = {{{unranked_subordo_authority|{{{unranked subordo authority|{{{nekategorizirani_subordo_autorstvo|}}}}}}}}} | subordo = {{{subordo|{{{subordo|}}}}}} | subordo_authority = {{{subordo_authority|{{{subordo authority|{{{subordo_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_infraordo= {{{unranked_infraordo|{{{unranked infraordo|{{{nekategorizirani_infraordo|}}}}}}}}} | unranked_infraordo_authority = {{{unranked_infraordo_authority|{{{unranked infraordo authority|{{{nekategorizirani_infraordo_autorstvo|}}}}}}}}} | infraordo = {{{infraordo|{{{infraordo|}}}}}} | infraordo_authority = {{{infraordo_authority|{{{infraordo authority|{{{infraordo_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_parvordo= {{{unranked_parvordo|{{{unranked parvordo|{{{nekategorizirani_parvordo|}}}}}}}}} | unranked_parvordo_authority = {{{unranked_parvordo_authority|{{{unranked parvordo authority|{{{nekategorizirani_parvordo_autorstvo|}}}}}}}}} | parvordo = {{{parvordo|{{{parvordo|}}}}}} | parvordo_authority = {{{parvordo_authority|{{{parvordo authority|{{{parvordo_autorstvo|}}}}}}}}} | zoodivisio = {{{zoodivisio|{{{zoodivisio|}}}}}} | zoodivisio_authority = {{{zoodivisio_authority|{{{zoodivisio authority|{{{zoodivisio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_zoosectio = {{{unranked_zoosectio|{{{unranked zoosectio|{{{nekategorizirana_zoosectio|}}}}}}}}} | unranked_zoosectio_authority = {{{unranked_zoosectio_authority|{{{unranked zoosectio authority|{{{nekategorizirana_zoosectio_autorstvo|}}}}}}}}} | zoosectio = {{{zoosectio|{{{zoosectio|}}}}}} | zoosectio_authority = {{{zoosectio_authority|{{{zoosectio authority|{{{zoosectio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_zoosubsectio = {{{unranked_zoosubsectio|{{{unranked zoosubsectio|{{{nekategorizirana_zoosubsectio|}}}}}}}}} | unranked_zoosubsectio_authority = {{{unranked_zoosubsectio_authority|{{{unranked zoosubsectio authority|{{{nekategorizirana_zoosubsectio_autorstvo|}}}}}}}}} | zoosubsectio = {{{zoosubsectio|{{{zoosubsectio|}}}}}} | zoosubsectio_authority = {{{zoosubsectio_authority|{{{zoosubsectio authority|{{{zoosubsectio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_superfamilia= {{{unranked_superfamilia|{{{unranked superfamilia|{{{nekategorizirana_superfamilia|}}}}}}}}} | unranked_superfamilia_authority = {{{unranked_superfamilia_authority|{{{unranked superfamilia authority|{{{nekategorizirana_superfamilia_autorstvo|}}}}}}}}} | superfamilia = {{{superfamilia|{{{superfamilia|}}}}}} | superfamilia_authority = {{{superfamilia_authority|{{{superfamilia authority|{{{superfamilia_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_familia = {{{unranked_familia|{{{unranked familia|{{{nekategorizirana_familia|}}}}}}}}} | unranked_familia_authority = {{{unranked_familia_authority|{{{unranked familia authority|{{{nekategorizirana_familia_autorstvo|}}}}}}}}} | familia = {{{familia|{{{familia|}}}}}} | familia_authority = {{{familia_authority|{{{familia authority|{{{familia_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subfamilia = {{{unranked_subfamilia|{{{unranked subfamilia|{{{nekategorizirana_subfamilia|}}}}}}}}} | unranked_subfamilia_authority = {{{unranked_subfamilia_authority|{{{unranked subfamilia authority|{{{nekategorizirana_subfamilia_autorstvo|}}}}}}}}} | subfamilia = {{{subfamilia|{{{subfamilia|}}}}}} | subfamilia_authority = {{{subfamilia_authority|{{{subfamilia authority|{{{subfamilia_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_supertribus = {{{unranked_supertribus|{{{unranked supertribus|{{{nekategorizirani_supertribus|}}}}}}}}} | unranked_supertribus_authority = {{{unranked_supertribus_authority|{{{unranked supertribus authority|{{{nekategorizirani_supertribus_autorstvo|}}}}}}}}} | supertribus = {{{supertribus|{{{supertribus|}}}}}} | supertribus_authority = {{{supertribus_authority|{{{supertribus authority|{{{supertribus_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_tribus = {{{unranked_tribus|{{{unranked tribus|{{{nekategorizirani_tribus|}}}}}}}}} | unranked_tribus_authority = {{{unranked_tribus_authority|{{{unranked tribus authority|{{{nekategorizirani_tribus_autorstvo|}}}}}}}}} | tribus = {{{tribus|{{{tribus|}}}}}} | tribus_authority = {{{tribus_authority|{{{tribus authority|{{{tribus_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subtribus = {{{unranked_subtribus|{{{unranked subtribus|{{{nekategorizirani_subtribus|}}}}}}}}} | unranked_subtribus_authority = {{{unranked_subtribus_authority|{{{unranked subtribus authority|{{{nekategorizirani_subtribus_autorstvo|}}}}}}}}} | subtribus = {{{subtribus|{{{subtribus|}}}}}} | subtribus_authority = {{{subtribus_authority|{{{subtribus authority|{{{subtribus_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_alliance = {{{unranked_alliance|{{{unranked alliance|{{{nekategorizirano_alliance|}}}}}}}}} | unranked_alliance_authority = {{{unranked_alliance_authority|{{{unranked alliance authority|{{{nekategorizirano_alliance_autorstvo|}}}}}}}}} | alliance = {{{alliance|{{{alliance|}}}}}} | alliance_authority = {{{alliance_authority|{{{alliance authority|{{{alliance_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_genus = {{{unranked_genus|{{{unranked genus|{{{nekategorizirani_genus|}}}}}}}}} | unranked_genus_authority = {{{unranked_genus_authority|{{{unranked genus authority|{{{nekategorizirani_genus_autorstvo|}}}}}}}}} | genus = {{{genus|{{{genus|}}}}}} | genus_authority = {{{genus_authority|{{{genus authority|{{{genus_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subgenus = {{{unranked_subgenus|{{{unranked subgenus|{{{nekategorizirani_subgenus|}}}}}}}}} | unranked_subgenus_authority = {{{unranked_subgenus_authority|{{{unranked subgenus authority|{{{nekategorizirani_subgenus_autorstvo|}}}}}}}}} | subgenus = {{{subgenus|{{{subgenus|}}}}}} | subgenus_authority = {{{subgenus_authority|{{{subgenus authority|{{{subgenus_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_sectio = {{{unranked_sectio|{{{unranked sectio|{{{nekategorizirana_sectio|}}}}}}}}} | unranked_sectio_authority = {{{unranked_sectio_authority|{{{unranked sectio authority|{{{nekategorizirana_sectio_autorstvo|}}}}}}}}} | sectio = {{{sectio|{{{sectio|}}}}}} | sectio_authority = {{{sectio_authority|{{{sectio authority|{{{sectio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subsectio = {{{unranked_subsectio|{{{unranked subsectio|{{{nekategorizirana_subsectio|}}}}}}}}} | unranked_subsectio_authority = {{{unranked_subsectio_authority|{{{unranked subsectio authority|{{{nekategorizirana_subsectio_autorstvo|}}}}}}}}} | subsectio = {{{subsectio|{{{subsectio|}}}}}} | subsectio_authority = {{{subsectio_authority|{{{subsectio authority|{{{subsectio_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_series = {{{unranked_series|{{{unranked series|{{{nekategorizirani_series|}}}}}}}}} | unranked_series_authority = {{{unranked_series_authority|{{{unranked series authority|{{{nekategorizirani_series_autorstvo|}}}}}}}}} | series = {{{series|{{{series|}}}}}} | series_authority = {{{series_authority|{{{series authority|{{{series_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_subseries = {{{unranked_subseries|{{{unranked subseries|{{{nekategorizirani_subseries|}}}}}}}}} | unranked_subseries_authority = {{{unranked_subseries_authority|{{{unranked subseries authority|{{{nekategorizirani_subseries_autorstvo|}}}}}}}}} | subseries = {{{subseries|{{{subseries|}}}}}} | subseries_authority = {{{subseries_authority|{{{subseries authority|{{{subseries_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_species_group = {{{unranked_species_group|{{{unranked species group|{{{nekategorizirana_species_skupina|}}}}}}}}} | unranked_species_group_authority = {{{unranked_species_group_authority|{{{unranked species group authority|{{{nekategorizirana_species_skupina_autorstvo|}}}}}}}}} | species_group = {{{species_group|{{{species group|{{{species_skupina|}}}}}}}}} | species_group_authority = {{{species_group_authority|{{{species group authority|{{{species_skupina_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_species_subgroup = {{{unranked_species_subgroup|{{{unranked species subgroup|{{{nekategorizirana_species_podskupina|}}}}}}}}} | unranked_species_subgroup_authority = {{{unranked_species_subgroup_authority|{{{unranked species subgroup authority|{{{nekategorizirana_species_podskupina_autorstvo|}}}}}}}}} | species_subgroup = {{{species_subgroup|{{{species subgroup|{{{species_podskupina|}}}}}}}}} | species_subgroup_authority = {{{species_subgroup_authority|{{{species subgroup authority|{{{species_podskupina_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_species_complex = {{{unranked_species_complex|{{{unranked species complex|{{{nekategorizirani_species_skup|}}}}}}}}} | unranked_species_complex_authority = {{{unranked_species_complex_authority|{{{unranked species complex authority|{{{nekategorizirani_species_skup_autorstvo|}}}}}}}}} | species_complex = {{{species_complex|{{{species complex|{{{species_skup|}}}}}}}}} | species_complex_authority = {{{species_complex_authority|{{{species complex authority|{{{species_skup_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_species = {{{unranked_species|{{{unranked species|{{{nekategorizirana_species|}}}}}}}}} | unranked_species_authority = {{{unranked_species_authority|{{{unranked species authority|{{{nekategorizirana_species_autorstvo|}}}}}}}}} | species = {{{species|{{{species|}}}}}} | species_authority = {{{species_authority|{{{species_autorstvo|}}}}}} | unranked_subspecies = {{{unranked_subspecies|{{{unranked subspecies|{{{nekategorizirana_subspecies|}}}}}}}}} | unranked_subspecies_authority = {{{unranked_subspecies_authority|{{{unranked subspecies authority|{{{nekategorizirana_subspecies_autorstvo|}}}}}}}}} | subspecies = {{{subspecies|{{{subspecies|}}}}}} | subspecies_authority = {{{subspecies_authority|{{{subspecies authority|{{{subspecies_autorstvo|}}}}}}}}} | unranked_variety = {{{unranked_variety|{{{unranked variety|{{{unranked_varietas|{{{unranked varietas|{{{nekategorizirani_varijetet|}}}}}}}}}}}}}}} | unranked_variety_authority = {{{unranked_variety_authority|{{{unranked_varietas_authority|{{{nekategorizirani_varijetet_autorstvo|}}}}}}}}} | variety = {{{variety|{{{varietas|{{{varijetet|}}}}}}}}} | variety_authority = {{{variety_authority|{{{variety authority|{{{varietas_authority|{{{varietas authority|{{{varijetet_autorstvo|}}}}}}}}}}}}}}} | forma = {{{forma|{{{forma|}}}}}} | forma_authority = {{{forma_authority|{{{forma authority|{{{forma_autorstvo|}}}}}}}}} | diversity = {{{diversity|{{{raznolikost|}}}}}} | diversity_ref = {{{diversity_ref|{{{raznolikost_ref|}}}}}} | diversity_link = {{{diversity_link|{{{diversity link|{{{raznolikost_link|}}}}}}}}} | binomial = {{{binomial|{{{dvoimeno|}}}}}} | binomial_authority = {{{binomial_authority|{{{binomial authority|{{{dvoimeno_autorstvo|}}}}}}}}} | trinomial = {{{trinomial|{{{troimeno|}}}}}} | trinomial_authority = {{{trinomial_authority|{{{trinomial authority|{{{troimeno_autorstvo|}}}}}}}}} | type_genus = {{{type_genus|{{{type genus|{{{tipski_rod|}}}}}}}}} | type_genus_authority = {{{type_genus_authority|{{{type genus authority|{{{tipski_rod_autorstvo|}}}}}}}}} | type_species = {{{type_species|{{{type species|{{{tipska_vrsta|}}}}}}}}} | type_species_authority = {{{type_species_authority|{{{type species authority|{{{tipska_vrsta_autorstvo|}}}}}}}}} | subdivision = {{{subdivision|{{{podjela|}}}}}} | subdivision_ref = {{{subdivision_ref|{{{subdivision ref|{{{subdivision_ref|}}}}}}}}} | subdivision_ranks = {{{subdivision_ranks|{{{subdivision ranks|{{{podjela_kategorije|}}}}}}}}} | type_strain = {{{type_strain|{{{type strain|{{{tipski_soj|}}}}}}}}} | type_strain_ref = {{{type_strain_ref|{{{type strain ref|{{{type_strain_ref|}}}}}}}}} | range_map = {{{range_map|{{{range map|{{{karta_raspon|}}}}}}}}} | range_map_upright = {{{range_map_upright|{{{range map upright|{{{range_map_upright|}}}}}}}}} | range_map_width = {{{range_map_width|{{{range map width|{{{karta_raspon_širina|}}}}}}}}} | range_map_alt = {{{range_map_alt|{{{range map alt|{{{karta_raspon_alt|}}}}}}}}} | range_map_caption = {{{range_map_caption|{{{range map caption|{{{karta_raspon_opis|}}}}}}}}} | binomial2 = {{{binomial2|{{{dvoimeno2|}}}}}} | binomial2_authority = {{{binomial2_authority|{{{binomial2 authority|{{{dvoimeno2_autorstvo|}}}}}}}}} | range_map2 = {{{range_map2|{{{range map2|{{{karta_raspon2|}}}}}}}}} | range_map2_upright = {{{range_map2_upright|{{{range map2 upright|{{{range_map2_upright|}}}}}}}}} | range_map2_width = {{{range_map2_width|{{{range map2 width|{{{karta_raspon2_širina|}}}}}}}}} | range_map2_alt = {{{range_map2_alt|{{{range map2 alt|{{{karta_raspon2_alt|}}}}}}}}} | range_map2_caption = {{{range_map2_caption|{{{range map2 caption|{{{karta_raspon2_opis|}}}}}}}}} | binomial3 = {{{binomial3|{{{dvoimeno3|}}}}}} | binomial3_authority = {{{binomial3_authority|{{{binomial3 authority|{{{dvoimeno3_autorstvo|}}}}}}}}} | range_map3 = {{{range_map3|{{{range map3|{{{karta_raspon3|}}}}}}}}} | range_map3_upright = {{{range_map3_upright|{{{range map3 upright|{{{range_map3_upright|}}}}}}}}} | range_map3_width = {{{range_map3_width|{{{range map3 width|{{{karta_raspon3_širina|}}}}}}}}} | range_map3_alt = {{{range_map3_alt|{{{range map3 alt|{{{karta_raspon3_alt|}}}}}}}}} | range_map3_caption = {{{range_map3_caption|{{{range map3 caption|{{{karta_raspon3_opis|}}}}}}}}} | binomial4 = {{{binomial4|{{{dvoimeno4|}}}}}} | binomial4_authority = {{{binomial4_authority|{{{binomial4 authority|{{{dvoimeno4_autorstvo|}}}}}}}}} | range_map4 = {{{range_map4|{{{range map4|{{{karta_raspon4|}}}}}}}}} | range_map4_upright = {{{range_map4_upright|{{{range map4 upright|{{{range_map4_upright|}}}}}}}}} | range_map4_width = {{{range_map4_width|{{{range map4 width|{{{karta_raspon4_širina|}}}}}}}}} | range_map4_alt = {{{range_map4_alt|{{{range map4 alt|{{{karta_raspon4_alt|}}}}}}}}} | range_map4_caption = {{{range_map4_caption|{{{range map4 caption|{{{karta_raspon4_opis|}}}}}}}}} | synonyms_ref = {{{synonyms_ref|{{{synonyms ref|{{{sinonimi_ref|}}}}}}}}} | synonyms = {{{synonyms|{{{sinonimi|}}}}}} | footer = {{{footer|{{{dno|}}}}}} }}{{#if:{{{extinct|{{{izumrli|}}}}}}|[[Category:Taksokviri koji koriste parametar izumrli]]}}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> k4jdqtcw2tgjkv4ftgiz1bnmt4w4yjv Novi Beograd 0 9193 42680976 42642904 2026-08-24T15:06:14Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680976 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Bežanijski Blokovi EDIT.jpg|mini|desno|Bežanijski blokovi - reprezentativni primjer [[Brutalna arhitektura|Brutalne arhitekture]] jednog od pravaca [[Moderna arhitektura|moderne arhitekture]] u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]]]] '''Novi Beograd''' je gradsko naselje, sedište opštine Novi Beograd (i jedino naselje u toj opštini) u [[Beograd|Gradu Beogradu]]. Nalazi se na severnoj obali reke [[Sava|Save]] i zauzima površinu od 4.074 [[hektar]]a. Prema popisu iz 2022. bilo je 209.763 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 224.424 stanovnika). Opština Novi Beograd je jedna od 17 beogradskih opština. Naselje Novi Beograd je izgrađeno nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] i razvilo se u moderan velegrad. == Geografija == [[Datoteka:Novi Beograd - Sava Centar and a business building.jpg|left|250px|thumb|Novi Beograd — [[Sava centar]] i poslovne zgrade]] Novi Beograd se nalazi na levoj obali [[Sava|Save]]. Administrativno, njegov severoistočni deo počinje na desnoj strani [[Dunav]]a, malo pre ušća Save u Dunav. Nalazi se severozapadno od „starog“ Beograda, sa kojim je spojen putem 6 mostova ([[Brankov most]], [[Gazela (most)|Gazela]], [[Savski most (Beograd)|Stari savski most]], [[Stari železnički most (Beograd)|Stari]], [[Novi železnički most (Beograd)|Novi železnički most]] i [[Most na Adi]]). Evropski put [[E75|E-75]] prolazi kroz središte Novog Beograda. Opština Novi Beograd zauzima površinu od 40,74&nbsp;km². Glavna fizička osobina Novog Beograda je njegov ravan teren, što predstavlja veliki kontrast starom delu Beograda, koji je izgrađen na 32 brda. Osim Bežanije, svog zapadnog dela, Novi Beograd je izgrađen na površini koja je u osnovi bila močvara kada je 1948. godine otpočela izgradnja novog grada. Godinama je na Novi Beograd donošen [[pijesak|pesak]] sa dunavskog [[Malo ratno ostrvo|Malog ratnog ostrva]], sve dok od njega nije preostao mali uski pošumljeni pojas zemlje koji postoji i danas. Ostale geografske odlike Novog Beograda su poluostrvo [[Mala Ciganlija]] i ostrvo [[Ada Međica]], oba na Savi i zaliv Zimovnik, koji okružuje Malu Ciganliju, u kom se nalaze objekti brodogradilišta Beograd. [[Les]]ne zaravni [[Bežanijska Kosa|Bežanijske Kose]] se nalaze u zapadnom delu opštine, dok u južnom delu protiče kanal Galovica koji se uliva u Savu. Od svih beogradskih gradskih opština, Novi Beograd ima najviše zelenih površina, ukupno 3,47&nbsp;km² ili 8,5 % svoje površine.<ref name=brojke>{{Citation | last = | first = | author-link = Daliborka Mučibabić | title = Srpska prestonica u brojkama | newspaper = [[Politika]] | pages = p. 30 | language = | year = 2008 | date = 26. 04. 2008.]] | url = }}</ref> Najveći površina parkova otpada na park Ušće. Na Novom Beogradu je 2008. godine otvoren [[Park Republika Srpska]]. == Historija == {{Glavni članak|Istorija Novog Beograda}} === Začetak === {{See also|Bežanija}} Prvi istorijski pomen ljudskog naselja na teritoriji današnjeg Novog Beograda potiču iz vremena [[otomansko Carstvo|turske]] vladavine nad [[Srbija|Srbijom]]. On je pronađen u knjizi iz 1713. „Kruševski pomenik“ koji beleži postojanje [[srbi|srpskog]] naselja po imenu [[Bežanija]] najranije 1512. Takođe pominje da je selo imalo 32 kuće, a taj broj je 1810. narastao na 115. Tokom 18. veka stanovnici Bežanije su bili isključivo Srbi, ali nakon povlačenja Turaka, novi osvajač [[Habsburška Monarhija|Austrija]] je podsticala naseljavanje [[Nemci|Nemaca]], [[Mađari|Mađara]] i [[Hrvati|Hrvata]]. Između dva svetska rata, u vreme Kraljevine Jugoslavije, naselje se pomera bliže reci Savi i tada nastaje Sajmište (sada je to Staro Sajmište) i Novo Naselje. Prvi urbanistički planovi koji su planirali širenje Beograda na levu obalu Save su napravljeni 1923, ali ih je nedostatak sredstava i ljudstva da se isuši močvarni teren odložio na neodređeno vreme. Beograđanin Petar Kokotović je [[1924]]. otvorio [[kafe|kafanu]] na [[Ulica Tošin bunar|Tošinom bunaru]] koju je nazvao „Novi Beograd“. Posle 1945. Kokotović je bio predsednik mesne zajednice Novo Naselje-Bežanija koja je kasnije izrasla u opštinu Novi Beograd.<ref>{{Citation | last = | first = | author-link = Dragoljub Žarković| title = Bitka za Beograd | newspaper = [[Politika]] | pages = p. 11 | language = | year = 2008 | date = | url = }}</ref>. Nešto kasnije, [[1939]], u [[Zemun]]u izlazi i prvi broj nedeljnog lista „Novi Beograd“. Na Bežaniji je 1924. izgrađen aerodrom, dok je fabrika [[Rogožarski]] izgrađena 1928. Godine 1934. planovi su prošireni na izgradnju urbanog jezgra koji će povezivati Beograd i [[Zemun]], pošto je Zemun administrativno pripojen gradu Beogradu 1929, čime je izgubio status grada. Takođe je podignute most preko Save i uspostavljena je [[tramvaj]]ska linija koja je spajala Beograd i Zemun. Sagrađen je i zemunski aerodrom. Godine 1938. podignut je kompleks zgrada mesnoj zajednici [[Logor Sajmište|Staro Sajmište]]. Na površini od 15.000&nbsp;km<sup>2</sup> su se održavali sajmovi i izložbe čiji je cilj bio da pokažu ekonomski razvoj [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Iste te godine, opština Beograd je potpisala ugovor sa dve danske građevinske kompanije da sagrade novo naselje. Projekat je poveren inženjeru Branislavu Nešiću. === Logor Sajmište === {{main|Logor Sajmište}} Godine 1941. [[treći rajh|nemačka]] vojska i njeni saveznici su okupirale Kraljevinu Jugoslaviju. Nemačka tajna policija [[Gestapo]] je preuzela kontrolu nad Sajmištem. [[Gestapo]] ga je okružio sa nekoliko krugova [[bodljikava žica|bodljikave žice]] i pretvorio ga u zatvor. Sajmište je na kraju postalo logor za uništenje. Do maja 1942. nacisti su koristili logor Sajmište za likvidaciju [[Jevreji|Jevreja]] iz Beograda i drugih delova Srbije. Među zatvorenicima su se nalazile žene, deca i starci sa [[Kozara|Kozare]], jevrejske porodice iz Beograda i drugih gradova, [[romi|romske]] porodice, kao i celokupna stanovništva raznih sremskih naselja. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] uhvaćeni širom Srbije su takođe slati u Sajmište, kao i zarobljenici iz drugih delova Jugoslavije, naročito nakon velikih nemačkih ofanziva na oslobođene teritorije. Od aprila 1942. zatvorenici su prebacivani u [[ustaše|ustaške]] logore [[logor Jasenovac|Jasenovac]] i [[logor Stara Gradiška|Staru Gradišku]]. Likvidacije zarobljenika su trajale sve vreme postojanja logora. Izveštaj Jugoslovenske državne komisije za zločine okupatora i njihovih saradnika procenio je da je oko 100.000 zatvorenika prošlo kroz Sajmište, a da je ubijeno 48.000 ljudi. Dana 9. jula 1987. Skupština Beograda odlučila je da Staro Sajmište proglasi kulturnim dobrom i time je zaštiti od rušenja. Spomenik sećanja žrtvama Sajmišta je otkriven 21. aprila 1995. === Brzi razvoj === [[Datoteka:Novi_Beograd_-_The_SIV_building.jpg|thumb|desno|250px|Palata „Srbija“]] [[Datoteka:Novi Beograd 2005.jpg|thumb|desno|250px|Novi Beograd 2005.]] [[Datoteka:Universiade2009construction4.jpg|thumb|desno|250px|Izgradnja Univerzitetskog sela]] Tri godine nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]], [[11. 4.|11. aprila]] izgradnju Novog Beograda započele su [[omladinske radne akcije|omladinske radne brigade]]. Taj dan se uzima za nastanak Novog Beograda. Zgrade su nicale jedna za drugom, a 1952. je osnovana opština Novi Beograd, a 1955. opština Bežanija je pripojena Novom Beogradu. Godinama je Novi Beograd bio najveće gradilište u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji]] i izvor velikog ponosa za komunističke vlasti koje su nadgledale taj projekat. Pre nego što je sama izgradnja počela, teren je izravnan peskom iz Save i Dunava kako bi se isušilo močvarno zemljište i podigao nivo zemljišta izvan domašaja poplava i podzemnih voda. Samo tokom prve tri godine igradnje, više od 100.000 radnika i inženjera iz cele Jugoslavije je radilo na izgradnji. Radničke brigade sačinjene od stanovnika dovedenih iz seoskih područja su obezbeđivale većinu radne snage. Čak su i srednjoškolci i studenti učestvovali u izgradnji. Radnici nisu imali potrebnu mehanizaciju, pa je mešanje betona i nošenje peska rađeno ručno, dok su konjske zaprege korišćene samo za dizanje izuzetno teškog tereta. Jedna od prvih završenih zgrada bila je Palata federacije (danas [[Palata Federacije|Palata „Srbija“]]), koja je obuhvatala 75.000 m<sup>2</sup> korisne površine koja je od tada bila dom [[Savezno izvršno veće|Saveznog izvršnog veća]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] i [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]], kao i Vlade SRJ i [[Savet ministara Srbije i Crne Gore|Saveta ministara Srbije i Crne Gore]] i kancelarija Predsednika Srbije i Crne Gore. Njena buduća namena još uvek nije određena. Prve zgrade za stanovanje su bili paviljoni blizu [[Ulica Tošin bunar|Tošinog bunara]]. Kompleks [[Studentski grad (Beograd)|Studentskog grada]] je izgrađen u isto vreme da bi se zadovoljile stambene potrebe studenata rastućeg [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]] koji su dolazili iz svih delova Srbije. Druge značajne građevine izgrađene u Novom Beogradu su kongresna dvorana [[Sava centar]], [[Zapadna kapija Beograda|Geneksove kule]], sedište [[Naftna industrija Srbije|Naftne industrije Srbije]], sportske i koncertne dvorane [[Hala sportova]] i [[Beogradska arena]] i hoteli sa 5 zvezdica [[Kontinental Hotel Beograd]] i [[Hajat Ridžensi]]. Za potrebe učesnika [[Letnja Univerzijada 2009.|Univerzijade 2009.]] u Beogradu je izgrađeno [[Univerzitetsko selo]] (Belvil). Dan opštine je [[11. 4.|11. april]], dan početka izgradnje Novog Beograda, a slava [[Pokrov Presvete Bogorodice]], [[14. 10.|14. oktobar]]. === Predsednici opštine Novi Beograd === * 1952–1900: Mile Vukmirović * 195?–195?: Ilija Radenko * 1957–1962: Ljubinko Pantelić * 196?–1965: Jova Marić * 1965–1969: Pero Kovačević * [[1969]]. – [[11. 4.|11. april]] [[1979]]: Novica Blagojević * 1979–1982: Milan Komnenić * 1982–1986: Andreja Tejić * 1986–1989: Toma Marković * [[1989]]. – [[12. 10.|12. oktobar]] [[2000]]: Čedomir Ždrnja * [[12. 10.|12. oktobar]] [[2000]]. – [[11.07.2008.]]: [[Željko Ožegović]] * [[11. 7.|11. jul]] [[2008]]. – [[27. 6.|27. jun]] [[2012]].: Nenad Milenković * [[27. 6.|27. jun]] [[2012]]. – [[20. jun]] [[2022.]] : [[Aleksandar Šapić]] * [[27. jul]] [[2022.]] – danas : [[Bojan Bovan]] == Privreda == Kako je u vreme socijalizma [[teška industrija]] smatrana pokretačkom silom cele privrede, teška industrija je decenijama dominirala i privredom Novog Beograda. Tu su izgrađeni „[[Industrija motora i traktora]]“ (IMT), „Fabrika odlivaka i modela“ (FOM), brodogradilište „Beograd“ (nekada [[Josip Broz Tito|Tito]]), toplana na Savskom Nasipu, fabrika elektro-opreme „[[MINEL]]“. Sa kolapsom gigantskih društvenih preduzeća tokom 1990-tih, ekonomija Novog Beograda je nazadovala i preusmerila sa na trgovinska preduzeća, a ta tendencija se dalje uvećala tokom 2000-tih. Danas u privredi Novog Beograda dominiraju finansijski, uslužni, komercijalno-zastupnički, trgovački, sportsko-rekreativni i građevinski sektor.<ref>{{cite web|url=http://www.novibeograd.org.yu/?jez=&p=35|title=Privredni sektor|publisher=Opština Novi Beograd|language=|date=|accessdate=|archivedate=2008-09-13|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080913035632/http://www.novibeograd.org.yu/?jez=&p=35|deadurl=yes}}</ref> U opštini Novi Beograd je na dan 31. oktobra 2007. bilo nezaposleno 12867 osoba, od kojih su 7379 žene (57 %), a najviše nezaposlenih je sa četvrtim stepenom stručne spreme.<ref>{{cite web|url=http://www.novibeograd.org.yu/dokumenti/nezaposlenost.html|title=REKAPITULACIJA BROJA NEZAPOSLENIH LICA PO STEPENU STRUČNOSTI, STAROSTI I POLU SA STANJEM NA DAN 31.10.2007 GODINE|publisher=Opština Novi Beograd|language=|date=|accessdate=}}{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> <!--NE DIRAJ http://www.zis.bg.gov.yu/upload/Zaposleni%20i%20plate%20Sestomesecno%202008-03.pdf NE DIRAJ--> ==Urbanizam i arhitektura== === Planiranje === Ideja urbanizacije prostora na kome se nalazi današnji Novi Beograd začeta je nakon stvaranja države [[SHS]] (kasnije [[Jugoslavija]]), kada je reka [[Sava]] prestala biti granica. '''Prvi plan izgradnje Novog Beograda''' uradio je Đorđe Kovaljevski 1923. godine. Odlučni koraci ka planiranju i izgradnji nove naseobine napravljeni su u prvim posleratnim godinama. Na osnovu idejnih projekata [[Nikola Dobrović|Nikole Dobrovića]] iz 1946. godine, u to vreme najeminentijeg arhtitekte modernizma u Jugoslaviji, usledilo je nekoliko arhitektonskih konkursa 1947. godine na osnovu kojih je ustanovljena saglasnost mišljenja u vezi plana novog grada. Sledeće, 1948 godine Dobrović je izradio '''Plan Novog Beograda''' u kome ortogonalnim urbanim sklopom dominiraju dva objekta, jedan državni i jedan partijski. Ambicija tadašnjih vlasti je bila izgradnja administrativnog centra nove socijalističke države u kojoj bi dominantne ideje bile narodna demokratija, ravnopravnost i internacionalizam. Izgradnja na praznom prostoru je imala i dodatnu simboliku raskida sa prošlošću, kao odklon od Beograda kao glavnog grada monarhije, i novog početka nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]].<ref name="Ljilja">{{Cite web |url= http://www.academia.edu/8576519/Back_to_the_Future_of_New_Belgrade_Functional_Past_of_the_Modern_City |title= Ljiljana Blagojević - Back to the future of New Belgrade |work= |accessdate= 13. 9. 2018}}</ref> Deo raskida sa [[SSSR|ovjetskim savezom]] bilo je i svjesno opredeljenje jugoslovenskih vlasti za [[Moderna arhitektura|Modernu arhitekturu]]. '''Urbanističkim planom Beograda iz 1950'''. godine izgradnja Novog Beograda postala je dio tog plana, što je značilo da se odustalo od gradnje administrativnog centra države. Zajedno sa [[Zemun]]om, Novi Beograd postaje jedinstvena urbanistička celina Beograda. Kao odgovor na ubrzanu migraciju iz sela u grad, počela je izgradnja stambenih blokova Novog Beograda po principima ''Funkcionalnog Grada'' koje je postavio [[Le Corbusier]] kroz 95 tačaka ''Atinske Povelje'' 1943. Zato je [[arhitektura]] stambenih objekata Novog Beograda arhitektura evropskog modernizma.<ref name="“Mira">{{Cite web |url= http://www.isocarp.net/Data/case_studies/1973.pdf |title= Mira Milaković, Milena Vukmirović, Regeneration Challenges of Modern Cities: The Case Study in New Belgrade, 47th ISOCARP Congress 2011 |work= |accessdate= 13. 9. 2018}}</ref> U povelji se, između ostalog navodi da: * stambene jedinice imaju barem dva sata direktne izloženosti suncu u zimskom periodu, * stambeni blokovi su odmaknuti od glavnih saobraćajnica zbog buke, zagađenja i bezbjednosti, * stambeni objekti su odmaknuti jedni od drugih da bi se izbjegle fasade u sjenci * prostor između objekata se organizuje za potrebe zajednice (tačke 26, 27 i 29). Problemi koje koncept Funkcionalnog grada donosi su danas poznati i istraženi. Najviše kritike je bilo zbog odsustva ambijenta koji modernistički grad nije mogao da proizvede, kvalitet koji izrasta organski i često spontano iz nedovršenih i fleksibilnih urbanih konstrukcija. Monotonija precizno lociranih solitera i praznina otvorenih zelenih prostora između njih je neminovno stvarala osećaj izolacije, dok je urbano zoniranje učinilo da grad ne razvije složenost i slojevitost tradicionalnog grada. Ni u sledećem planu ('''Plan Centralne zone Novog Beograda iz 1960. god'''), koji su uradili [[Uroš Martinović]], [[Milutin Glavički]], [[Milosav Mitić]], [[Leonid Lenarčič]], i [[Dušan Milenković]], nisu uzeta u obzir saznanja o štetnosti planiranja po načelima [[Atenska povelja|Atenske povelje]]. Grad je i dalje ostao funkcionalno podeljen na zone (reprezentativni centar monumentalnih zgrada, prostor stambenih blokova). Ipak, kao nezavršen projekat i uprkos mnogim problemima, Novi Beograd poseduje ogroman potencijal zahvaljujući prostranosti i značajnim infrastrukturnim kapacitetima.<ref name="“Barlov">{{Cite web |url= https://pescanik.net/transformacija-jednog-grada-novi-beograd/ |title= Slobodan Barlov – Transformacija jednog grada |work= |accessdate= 13. 9. 2018}}</ref> Period urbanističkog idealizma je prekinut raspadom SFRJ, tako da je tokom poslednje decenije prošlog veka, pod udarom mnogih nedaća Beograd dospio ''do vrlo niskog nivoa funkcionisanja koji se na malom broju tačaka graniči sa haosom, anarhijom i kolapsom''.<ref name="“Marković">{{Cite web |url= https://www.arhitektura.rs/rubrike/gradovi/716-novi-beograd-izgubljeni-identitet |title= Dragan Marković --Novi Beograd - izgubljeni identitet |work= |accessdate= 13. 9. 2018 |archive-date= 2019-08-25 |archive-url= https://web.archive.org/web/20190825025356/https://www.arhitektura.rs/rubrike/gradovi/716-novi-beograd-izgubljeni-identitet |url-status= dead }}</ref> Kao odgovor na zatečene probleme, 2003. godine donesen je '''Generalni plan Beograda do 2021'''. koji se zasniva na „privatizaciji stambenog i poslovnog prostora“. Na Novom Beogradu se ovaj proces manifestuje kroz ''rapidnu komercijalizaciju zelenih javnih površina od strane privatnog kapitala''<ref name="“Barlov"/> == Kultura i prosveta == {{Glavni članak|Obrazovne institucije na Novom Beogradu}} [[Datoteka:Muzej savremene umetnosti bg.jpg|Muzej savremene umetnosti na Novom Beogradu|thumb|250px]] Novi Beograd je projektovan kao moderan grad, ali centralna osovina (blokovi 24, 25 i 26) sa tri trga - administrativnim, kulturnim i komercijalnim - nikada nije izvedena po planu. Nije realizovana ni ideja kulturnog klastera na Ušću, tako da se u gradu sa više od 200.000 stanovnika nalazi samo jedan muzej (i to van stambenog područja), dok u njemu nema pozorišta, pa se kod Beograđana stekao utisak o Novom Beogradu kao o velikoj spavaonici. [[Muzej savremene umetnosti u Beogradu|Muzej savremene umetnosti]] se nalazi na Ušću. Gradska vlada je planirala da se na Ušću izgradi i zgrada buduće Beogradske opere. Ovaj plan je tokom [[2000]]. godine naišao na otpor stanovnika Novog Beograda, članova operskog ansambla i najpoznatijoh arhitekata i umetnika koji su smatrali da je Ušće vrlo loše mesto za zgradu opere. Decenijama je Crkva svetog Đorđa na Bežaniji bila jedina crkva u opštini. Izgradnja nove [[Crkva svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu|Crkve svetog Vasilija Ostroškog na Bežaniji]] je počela [[1996]], dok je izgradnja Crkve svetog velikomučenika Dimitrija počela [[1998]]. Obrazovanje je imalo veći prioritet od kulture, pa se na Novom Beogradu nalazi nekoliko osnovnih, srednjih i visokih škola, kao i [[Studentski grad (Beograd)|Studentski grad]], kompleks zgrada koje čine najveći dom studenata Univerziteta u Beogradu. Na Novom Beogradu nalaze se sledeće škole: [[Deveta beogradska gimnazija]], [[Deseta beogradska gimnazija]], [[Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu|Fakultet dramskih umetnosti]], Visoka tehnička škola strukovnih studija Novi Beograd, Srednja škola grafičkog dizajna, Politehnička akademija, Tehnička škola „Novi Beograd“, Ruska škola i Srednja turistička škola, kao i privatni univerziteti "Alfa" i "Džon Nezbit". == Noćni život == [[Datoteka:NoviBG_Nov30_2005.jpg|right|thumb|250px|Pogled na Novi Beograd sa Kalemegdana noću.]] Novi Beograd pruža bogati noćni život duž obala Save i Dunava. Ono što je počelo uglavnom kao klubovi za druženje na splavovima za rečne ribolovce tokom 1980-ih, tokom 1990-ih se razvilo se u velike splavove koji su nudili hranu i piće uz uživo izvođenu [[turbofolk|turbo-folk]] muziku. == Gradske četvrti == {{Glavni članak|Nazivi ulica Novog Beograda}} Novi Beograd je podeljen na nekoliko mesnih zajednica. Za razliku od Bežanije i Starog Sajmišta, ostale četvrti nemaju istorijska ili tradicionalna imena. Za pet decenija postojanja Novog Beograda, neki njegovi delovi su postepeno postajali posebne četvrti. [[Datoteka:Belgrade Novi Beograd.png|thumb|Lokacija Novog Beograda na karti beogradskih opština]] [[Datoteka:Novi beograd mun.png|thumb|Opština Novi Beograd]] [[Datoteka:Novi beograd mz.png|thumb|Mesne zajednice Novog Beograda]] Četvrti Novog Beograda su: {| |- valign=top | * [[Ada Međica]] * [[Bežanija]] * [[Bežanijska Kosa]] * [[Novobeogradski blokovi|Blokovi]] | * [[Dr Ivan Ribar (naselje)|Dr Ivan Ribar]] * [[Karton Siti|Kartonsko naselje]] * [[Ledine]] * [[Mala Ciganlija]] | * [[Savski Nasip]] * [[Logor Sajmište|Staro Sajmište]] * [[Studentski Grad (Novi Beograd)|Studentski Grad]] * [[Ulica Tošin bunar|Tošin bunar]] | * [[Ušće (Beograd)|Ušće]] * [[Fontana (Beograd)|Fontana]] |} Još nekoliko četvrti se trenutno izgrađuju: Erport Siti Beograd, Savograd i Univerzitetsko selo (Belvil). == Demografija == Ne postoje zasebna naselja u opštini, pošto cela opština administrativno pripada Gradu Beogradu i u statistikama se navodi kao deo Beograda. Oblast oko skupštine grada i obližnjeg [[kružni put|kružnog puta]] se smatra centrom Novog Beograda. Novi Beograd je po planovima podeljen u blokove. Trenutno postoji 72 bloka (uz nekoliko podblokova poput [[Blok 70a|Bloka 70a]]). Stara jezgra naselja Bežanija, Ada Međica i Mala Ciganlija, kao i oblast uz auto-put zapadno od Bežanijske Kose nisu podeljeni u blokove, dok zbog adthumbstrativnih promena, neki blokovi (9, 9a, 9b, 11, 11c i 50) pripadaju [[Opština Zemun|opštini Zemun]], koja se prostire severno od Novog Beograda kao jedna neprekidna izgrađena oblast. Od početka izgradnje 1948. Novi Beograd je doživeo nagli porast broja stanovnika, ali je poslednji popis pokazao da se broj stanovnika tokom 1990ih smanjio. U naselju Novi Beograd živi 181.797 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,3 godina (40,2 kod muškaraca i 42,2 kod žena). U naselju ima 79.649 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,73. Ovo naselje je u uglavnom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2022]]. godine). {{Kretanje broja stanovnika|naslov='''Povećavanje broja stanovnika 1948.-2022.'''<ref>[https://data.stat.gov.rs/Home/Result/31010101?]</ref><br />|dimx=500|dimy=|stanmax=250000|crta1=100000|crta2=25000|a1=1948|a2=1953|a3=1961|a4=1971|a5=1981|a6=1991|a7=2001|a8=2011|a9=2022|p1=9195|p2=11339|p3=33347|p4=92200|p5=173541|p6=224424|p7=217773|p8=214506|p9=209763|izvor=Republički zavod za statistiku}}{{Grafikon postoci |izvor=<ref>[https://data.stat.gov.rs/Home/Result/3104020101]</ref> |širina=400px |naslov=Etnički (i etno-religijski) sastav prema popisu iz Popis stanovništva 2022. u Srbiji |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|178784|85.23}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugoslaveni|Jugosloveni]]|blue|2262|1.07}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|orange|1598|0.76}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|purple|1071|0.51}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|red|1041|0.49}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|green|993|0.47}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|cyan|753|0.35}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|magenta|514|0.24}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|pink|270|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|black|259|0.12}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|gray|228|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|silver|228|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|navy|207|0.10}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovaci]]|yellow|125|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|blue|125|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|red|84|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|cyan|72|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusini]]|magenta|50|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|gray|45|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Nemci]]|orange|37|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bunjevci]]|black|32|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|ostali|pink|1592|0.75}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|navy|14276|6.80}} }} == Kritike == Kada je Novi Beograd projektovan i izgrađivan krajem 1940ih i 1950ih glavni cilj je bio da se podigne što više zgrada što je pre moguće kako bi se zadovoljile potrebe rastućeg broja stanovnika usled migracija i velikog priraštaja. Sveobuhvatni [[Arhitektura brutalizma|brutalistički arhitektonski pristup]] je doveo do toga da brojne stambene zgrade, pa čak i cele stambene četvrti izgledaju monumentalno na neugledan način. Iako je taj problem malo ublažen u poslednjih nekoliko decenija izgradnjom nekoliko modernih objekata (hoteli Hajat i Interkontinental, Geneksove kule, poslovni centar Ušće, Beogradska arena, Delta siti), stanovnici Novog Beograda se i dalje žale zbog sivila grada i često koriste pogrdni izraz „spavaonica“ da naglase svoj pogled na Novi Beograd kao mesto koje ne inspiriše kreativan život niti ohrabruje zdrave ljudske odnose i da je jedino dobro za noćni odmor nakon napornog radnog dana. Ovavko mišljenje je našlo sebi put i u popularnu srpsku kulturu. Početkom 1980ih pesma [[Riblja čorba|Riblje čorbe]] „Neću da živim u Bloku 65“ peva o depresivnoj osobi koji mrzi svet jer je okružen betonom Novog Beograda, dok se u skorašnjim filmovima Novi Beograd predstavljen kao srpska verzija crnačkih geta poput onih u [[Harlem]]u, [[Brooklyn|Bruklinu]] i [[Bronx|Bronksu]]. Najočigledniji primer za to je film „[[1 na 1]]“ iz 2002. koji prikazuje grupu srpskih tinejdžera koji repuju, pucaju iz pištolja, igraju uličnu košarku i okrivljuju život u Novom Beogradu za mnoge svoje probleme. Drugi filmovi, poput „[[Apsolutnih 100]]“ i „[[Rane (film)|Rane]]“ takođe prikazuju Novi Beograd u negativnom svetlu, ali oni imaju skladniji ugao posmatranja i smeštaju svoje priče u kontekst 1990ih kada su [[raspad SFRJ|rat u bivšoj Jugoslaviji]] i međunarodna izolacija znatno pogoršali život ljudi u Srbiji. == Sport == U naselju Ušće na opštini Novi Beograd održavaju se svake godine kulturne,sportske i muzičke manifestacije kao što su Beer Fest,Međunarodni polumaraton Imel Group i ostalo. == Značajne osobe == * [[Mina Kostić]], srpska turbo-folk pevačica * [[Emir Bekrić]], srpski atletičar * [[Goca Tržan]], srpska pevačica, glumica i televizijska ličnost * [[Milan Mladenović]], jugoslovenski i srpski muzičar, gitarista grupe Ekatarina Velika * [[Slađana Milošević]], srpska kantautorica, kompozitorica, producentica i spisateljica * [[Vesna Trivalić]], srpska glumica * [[Zoran Kostić]], jugoslovenski i srpski rok-muzičar, pevač i frontmen grupe Partibrejkers * [[Aleksandar Đorđević (košarkaš)|Aleksandar Đorđević]], bivši jugoslovenski i srpski košarkaš, sadašnji košarkaški trener == Gradovi pobratimi == Novi Beograd je pobratimljen sa sledećim gradovima i opštinama<ref>[http://www.novibeograd.org.yu/?jez=&p=25 Međunarodna saradnja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080913035551/http://www.novibeograd.org.yu/?jez=&p=25 |date=2008-09-13 }} Novi Beograd</ref>: * [[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] '''[[Belfort]]''', [[Franche-Comté|Franš-Konte]], [[Francuska]] * [[Datoteka:Flag of Macedonia.svg|20px]] '''[[Karpoš]]''', [[Makedonija]] * [[Datoteka:Flag of Greece.svg|20px]] '''[[Ksanti]]''', [[Grčka]] * [[Datoteka:Flag of the Czech Republic.svg|20px]] '''[[Prag 7]]''', [[Češka]] * [[Datoteka:Flag of Bosnia and Herzegovina.svg|20px]] '''[[Banja Luka]]''', [[Republika Srpska]], [[Bosna i Hercegovina]] * [[Datoteka:Flag of Slovenia.svg|20px]] '''[[Metlika]]''', [[Slovenija]] == Galerija == {{-}} <gallery> Datoteka:Novi Beograd - Hotel Hyatt 01.jpg|Deo [http://www.google.com/maps?hl=en&q=&ie=UTF8&om=1&z=17&ll=44.813179,20.43501&spn=0.003417,0.007317&t=k kompleksa] hotela Hajat, 20. blok Datoteka:Genex Tower 18.jpg|Zapadne kapije Beograda, poznate po nazivu [[Geneks]]. Datoteka:Novi Beograd - Airplane model, block 65.jpg|Model aviona 1:1 u parku starog aerodroma, na Novom Beogradu, blok 65. Datoteka:Novi Beograd - Merkator.jpg|Novi Merkator, blok 31 Datoteka:Novi Beograd - Block 23, southwest side.jpg|[http://www.google.com/maps?hl=en&q=&ie=UTF8&om=1&z=17&ll=44.806496,20.423412&spn=0.003418,0.007317&t=k Pogled] na blok 23 iz tramvaja Datoteka:Novi Beograd - Block 38 south.jpg|Još jedan [http://www.google.com/maps?hl=en&q=&ie=UTF8&z=18&ll=44.816139,20.403805&spn=0.001709,0.003659&t=k&om=1 primer] zanimljive arhitekture na jugu bloka 38 Datoteka:Le temple de Saint Vasilije Ostroški à Belgrade.jpg|[[Crkva svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu|Crkva svetog Vasilija Ostroškog]] [[Datoteka:http://static.panoramio.com/photos/original/12644189.jpg {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161013024519/http://static.panoramio.com/photos/original/12644189.jpg |date=2016-10-13 }}]] </gallery> == Reference == {{reflist}} == Izvori == * ''Mala Prosvetina Enciklopedija'', Treće izdanje (1986), Tom I; Prosveta; {{ISBN|86-07-00001-2}} * Jovan Đ. Marković (1990): ''Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije''; Svjetlost-Sarajevo; {{ISBN|86-01-02651-6}} * Slobodan Ristanović (2008) : ''60 godina Novog Beograda''; * Uslovi konkursa za zgradu Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije" [The Competition Requirements for the Building of the Central Committee of the Communist Party of Yugoslavia], Tehnika (Belgrade), no. 11-12 (1946), p.&nbsp;339-342. * Vujosevic M (2002). On New Methodological and Other Standards in Planning. The Case of the Master Plan of Belgrade 2021. Arhitektura i urbanizam, 10, separate (1-28). * "Zaključci Prvog opštejugoslovenskog savetovanja o stambenoj izgradnji i stanovanju" [Conclusions of the First Yugoslav Conference on Housing and Dwelling], Komuna (Belgrade), no. 3 (1956), p.&nbsp;5-8. * Brigitte Le Normand – The Modernist City reconsidered: Changing Attitudes of Social Scientists and Urban Designers in 1960s Yugoslavia, 2008) == Vanjske veze == {{commonscat|Novi Beograd}} * [https://zemun.org.rs/ Zemun moj grad] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170829040146/https://zemun.org.rs/ |date=2017-08-29 }} * [http://www.beogradskiadresar.com Beogradski adresar]{{Dead link|date=April 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.fallingrain.com/world/YI/2/Novi_Beograd.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090502010031/http://www.fallingrain.com/world/YI/2/Novi_Beograd.html |date=2009-05-02 }} * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/novi-beograd/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.novibeograd.info Informator] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210723222229/https://www.novibeograd.info/ |date=2021-07-23 }} * [http://novibeograd.rs Zvanična strana opštine Novi Beograd] * [http://www.beograd.org.rs Zvanična strana Beograda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190825025110/http://www.beograd.org.rs/ |date=2019-08-25 }} * [http://www.usceshoppingcenter.com Ušće Shopping Center] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130807171737/http://www.usceshoppingcenter.com/ |date=2013-08-07 }} * [http://www.scnovibeograd.co.rs Sportski centar Novi Beograd] * [http://www.mbs.edu.rs Visoka škola modernog biznisa Beograd] * [http://www.alfa.edu.rs/ ‎Alfa Univerzitet] * [http://www.fms.rs/‎ Fakultet za menadžment u sportu - Alfa Univerzitet]{{Dead link|date=January 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.belville.rs Belville] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100106210123/http://www.belville.rs/ |date=2010-01-06 }} * [http://www.fitnescentar.com Fitnes centar D&D] * [http://www.fiziocentar.rs/ Fizio Centar] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131221062703/http://www.fiziocentar.rs/ |date=2013-12-21 }} * [http://www.fantiniscianatico.co.rs FIT FS]{{Dead link|date=March 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://hostelbgd.com/ ‎Hostel "JEDRO"] * [http://www.beosport.com/ ‎Beosport] {{Opštine Srbije}} {{Izabran}} [[Kategorija:Srem|*]] [[Kategorija:Opština Novi Beograd|*]] [[Kategorija:Općine Srbije|Novi Beograd]] [[Kategorija:Beogradske opštine|Novi Beograd]] [[Kategorija:Moderna arhitektura u Srbiji]] pul13g6009kncfpotqy08v8smr2i4mm Ohrid 0 13458 42681003 42563226 2026-08-24T17:15:36Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681003 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji |mesto=Ohrid |izvorno_ime=<small>Охрид</small> |grb=Flag of Ohrid.gif |veličina grba=25 |slika=Ohrid_56564317.jpg |opis_slike=Ohridska kuća |opština=Ohrid |populacija=42.003 |nadm visina=700 |gšir=41.14 |gduž=20.80 |pozivni broj=046 |poštanski kod=6000 |registarska oznaka=-{OH}- }} '''Ohrid''', grad u [[Severna Makedonija|Severnoj Makedoniji]], na [[severoistok|severo-istočnoj]] obali [[Ohridsko jezero|Ohridskog Jezera]]. U gradu živi 42.003 stanovnika<ref name=popis>[http://www.stat.gov.mk/pdf/kniga_13.pdf Makedonski popis stanovništva 2002. (pristupljeno 03. 01. 2011.)] {{mk icon}}</ref>. Grad se smjestio po [[Ohridsko polje|Ohridskom polju]] i osamljenoj vapnenačkoj hridi (historijski centar), koja poput rta ulazi i visoko se uzdiže iznad Ohridskog Jezera (695 m). Zbog takvog položaja na hridi (»vo hrid«, »o hrid«, »o rid«) došlo je do [[Slaveni|slavenskog]] imena Ohrid. Narod ga najčešće zove Orid. Ohrid je bio poznat po tome da je imao čak 365 crkava, jednu za svaki dan u godini - zbog tog su ga zvali "Jeruzalem". <ref>[http://books.google.com/books?id=ygb-6afEakIC&pg=PA71&dq=Between+past+and+future:+civil-military+relations+in+post-communist+Balkan+states+ohrid+bulgarian+jerusalem&hl=bg#v=onepage&q=&f=false Between past and future: civil-military relations in post-communist Balkan states, Biljana Vankovska, Håkan Wiberg, I.B.Tauris, 2003, ISBN 1-86064-624-7, str. 71.]{{en icon}}</ref> == Historija == [[Datoteka:St Sophia (Ohrid).jpg|alt=|mini|300x300piksel|Bazilika sv. Sofija]] Ohrid se spominje već u [[3. vijek pne.]]. Grčki se zvao ''Lihnidos'', a jezero Lihnidsko, što znači Belo Jezero. Prema najnovijim arheološkim istraživanjima grad je postojao za [[Makedonija (antička)|makedonskog]] kralja [[Filip II Makedonski|Filipa II Makedonskog]].<ref name="recent"> {{cite web |url=http://www.culture.in.mk/story.asp?id=12676 |title=Culture&nbsp;— Republic of Мacedonia |publisher=www.culture.in.mk |accessdate = 13. 10. 2008. |last= |first= }} </ref> Tako se u žitiju Sv. Nauma spominje, kako je on podigao manastir »na ishod Belago Jezera« (početkom 10. veka). Pošto su [[Antički Rim|Rimljani]] zavladali ovim krajevima (168. pre Hr.) jedan od najvažnijih gradova na putu [[Via Egnatia]] bio je ''Lychnidus'', glavno središte oblasti ''Dassaretia'' u Iliriji, a zatim glavni grad provincije [[Novi Epir]]. Za vlade cara [[Dioklecijan]]a (284. — 305. p. Hr.) i njegovog savladara Maksimilijaiia, u Ohridu je propovedao hrišćanstvo i bio prvi episkop [[Sveti Erazmo|Sv. Erazmo]], misionar iz [[Antiohija|Antiohije]]. U 5. veku spominje se O. kao bogat grad sa tvrđavom (479.), i kao stolica episkopa Antonija (449. — 459.) i Laurentija (497.). [[Datoteka:Ohrid archbishopric 1020 01.png|200px|mini|levo|Ohridska arhiepiskopija 1020. godine]] Krajem 9. veka Ohrid je postao središte širenja [[Hrišćanstvo|hrišćanstva]] među [[Slaveni|Slovenima]], na čemu su tada započeli u Ohridu rad učenici Sv. Ćirila i Metodija: [[Sv. Naum]], prvi slovenski monah i [[Sveti Kliment Ohridski|Sv. Kliment]], prvi slavenski episkop. U Ohridu kao duhovnom središtu balkanskih Slovena podignuto je tada i kasnije više znamenitih crkava, kao [[Crkva Svete Sofije u Ohridu|Sv. Sofija]] i Sv. Bogorodica Perivlepta. Ohrid je bio prestolnica cara [[Samuilo|Samuila]] (976. — 1014.), a od episkopije postao je 3 stolicom [[Ohridska arhiepiskopija|ohridske patrijaršije]]. Propašću Samuilovog carstva, ohridska patrijaršija je [[1018]]. g. svedena na stepen arhiepiskopije, a kao takva trajala je sve do ukidanja u 18. veku ([[1762]].). Predrimska, rimsko-vizantijska i [[Samuilova tvrđava u Ohridu|Samuilova tvrđava]] carskog prestolnog grada Ohrida održala se i do sada, na visokoj hridi iznad jezera, gde je i najstariji deo grada sa najvažnijim crkvenim građevinama. Grad Ohrid rušen je i obnavljan više puta, no i sad se dobro drži, sa 18 kula, koje pojačavaju gradske zidine sa četvero vrata, i sa najvažnijim delom tvrđave u unutrašnjem gradu, na samom vrhu ohridske kamenite hridi.(''Detaljnije:[[Samuilova tvrđava u Ohridu]]'') Stari Ohrid, slovenska carska i patrijaršijska prestonica, imao je burnu prošlost. Krajem 11. veka pretrpeo je najezdu [[Normani|Normana]] iz [[Italija|Italije]], a zatim je potpadao pod [[Bugarska|Bugarsku]], pa opet pod [[Византијско царство|Vizantiju]] (13. vek). Sredinom 12. veka bio je poznat kao važan trgovački grad, a u 13. veku imao je i trgovačku koloniju Armena. Najzad je [[dušan Nemanjić|car Dušan]] [[1334]]. zauzeo Ohrid, koji se naziva slavni grad. Za vlade cara Dušana bio je gospodar grada Ohrida sevastokrator [[Branko Mladenović]], rodonačelnik vladalačke porodice [[Brankovići|Brankovića]]. Prilikom Dušanovog krunisanja za cara ([[1346]].) sarađivao je i ondašnji ohridski [[arhiepiskop Nikolaj]]. [[Datoteka:Ohrid, 71.JPG|alt=|mini|367x367piksel|Sv. Kliment i Panteleimon]] Za vreme cara Dušana postojao je na Ohridskom Jezeru znatan ribolov, a u Ohridu glavni ribarski trg. Većina lovišta i ribara pripadali su crkvenim vlastelinstvima. Tako je Dušan kao kralj (oko 1337.) priložio prilepskom manastiru Treskavcu u Ohridu metoh crkve Sv. Jovana Bogoslovca »s lovištem« (sada [[Sv. Jovan Bogoslov]] i ribarski kraj Kaneo), a jednom poveljom od [[1342]]. do [[1345]]. potvrdio je vlastelinstvo ohridskom manastiru Sv. Bogorodice Perivlepte. Tom prilikom priložio je manastiru ova ribarska naselja na Ohridskom Jezeru: Radobužda (sada [[Radožda]]) »s lovištem«, Hoduništa ([[Uduništa]]) »s lovištem«, Struga Vranijska i Struga Mala (varoš [[Struga]]), u gradu na jezeru crkva Sv. Nikole sa »sedam ribara«, Frugovi Vlasi (Frigovo i Mali Vlaj), crkva i metoh Sv. Bogorodice u Radovlišti ([[Radolište]]), Podmoli ([[Podmolje]]), Momlišta ([[Mumulište]]), i još na Crnom Drimu Lukovo »s lovištem«. [[Datoteka:Ohrid in 1913.jpg|alt=|lijevo|mini|333x333piksel|Ohrid 1913.]] Za vreme cara Uroša Ohridom je upravljao [[cezar Grgur]], stariji brat [[Vuk Branković|Vuka Brankovića]]. Grgurova je zadužbina [[Manastir Sveti Naum|manastir Naum]] ([[1361]].). — Za vlade [[Kraljević Marko|kralja Marka]] gospodario je u Ohridu njegov rođak [[Andrija Gropa]] a tu je bio i Gropin zet vlastelin [[Ostoja Rajaković]]. Gropa je u Ohridu kovao novac sa natpisom: Po milosti Božijoj župan Gropa. Gropina je zadužbina crkva [[Stari Sv. Kliment]] ([[1378]].), a u crkvi Sv. Bogorodice Perivlepte (Sv. Kliment) nalazi se grob i fresko-slika Ostoje Rajakovića. U sredjevekovno vreme Ohrid se zvala i oblast oko grada i Ohridskog Jezera. nakon smrti [[Kraljević Marko|kraljevića Marka]] 1394., Ohrid je okupiran od strane [[Otomansko Carstvo|Turaka]]. [[Datoteka:Ohrid X (53).JPG|mini|267x267piksel]] Prvih nekoliko decenija pod Turcima Ohrid nije stradao. Prvi put je Ohrid postradao od Turaka, kada ga je [[1466]]. zauzeo [[Skenderbeg]], pa ga je [[sultan]] [[Mehmed II]]. ponovno zauzeo i odatle prodro do [[Drač]]a, a prilikom povratka u Ohrid porobio mnogo ohridskih »boljara« i drugih Ohriđana i preselio ih u [[Istanbul|Carigrad]]. Tada je ohridski [[arhiepiskop]] Dorotej držao kod sebe [[Dimitrije Kratovac|Kratovca Dimitrija]] đaka, koji mu je prevodio na [[Srpski jezik|srpski]] veliki crkveni ustav za potrebe njegovih eparhija. - U 16. veku Ohrid je bio važan ribarski trg, naročito se spominju ohridske pastrve i šarani (1510.), a ohridsku ribu hvale mletački putopisci kao čuvenu u svoj Turskoj. Ohrid je onda bio slabo naseljen, ma da je bio središte [[sandžak]]ata. U to doba pod ohridskom arhiepiskopijom bio je i pravoslavni vladika cijele Italije sa sedam eparhija (Pulj, Abruzzi, Kalabrija, Basilika, Sicilija, Malta, Dalmacija). Za arhiepiskopiju je tada nastalo teško doba. [[Arhiepiskop Valam|Arhiepiskopa Valama]] su [[1598]]. posekli Turci u [[Veles (grad)|Velesu]]. U 17. veku Ohrid je poznat u [[Rusija|Rusiji]] kao stolica arhiepiskopa i kao grad srpske zemlje. Onda su i katolici imali u Ohridu nadbiskupa, čija se nadbiskupija računala u [[Srbija|Srbiju]]. Radi turskog i arnautskog pritiska i naseljivanja, a proganjanja hrišćana, pravoslavno stanovništvo bilo je jako spalo. [[1664]]. bilo je u Ohridu svega 142 kuće pravoslavnih. [[Datoteka:Ohrid, razglednica od vozduh, 1930.jpg|mini|levo|250px|Ohrid iz vazduha 1930. godine]] U 18. veku Ohrid je bio vrlo značajno trgovačko središte na starom putu od [[Drač]]a i [[Elbasan]]a za [[Bitola|Bitolj]] i [[Makedonija (region)|Makedoniju]]. Hršišćansko stanovništvo, koje je držalo glavnu trgovinu, bilo je veoma bogato i živelo je raskošno, tako da su crkvene vlasti sredinom tog veka zakletvama i kaznama primoravale Ohriđane i njihove žene da ne vode luksuzan život. Krajem 18 veka Ohrid je bio jedno od glavnih mesta bitoljskog vilajeta, vrlo utvrđen grad, živog karavanskog saobraćaja, a imao je do 5.000 stanovnika. Onda je u njemu zagospodarila arbanaška porodica Dželadin-bega. Ona se držala carskog odmetnika Ali-paše Janinskog, a zatim Mustafa-paše Škodranina. Najzad je energičnim provođenjem reforama u Turskoj uzurpator vlasti Dželadin-beg [[1830]]. prisiljen da bježi. Tada su porušeni raskošni dvorci Dželadin-bega, Gornji Šaraj u tvrđavi. 1835. postao je sedište [[kajmakam]]a. Tada je u varoši bilo oko 6.000 stanovnika, većinom hrišćana, a malo [[Albanci|Arnauta]] i Turaka. Pored velikog ribarskog trga za suhu i usoljenu ribu, u čaršiji je bilo oko 250 dućana. Sredinom 19 veka Ohrid je, pored ribolova, bio čuven i sa trgovinom i preradi koža. Preko Drača se trgovalo sa [[Leipzig|Lajpcigom]]. [[Beč]]om i [[Trst]]om. Krajem [[19. vijek|19. veka]] imao je 2.409 kuća sa 11.900 stanovnika, od kojih su 5.408 bili [[muslimani]], a ostalo [[хришћанин|hrišćani]]. Ohrid su [[1912]]. godine za vrijeme [[Prvi balkanski rat|prvog balkanskog rata]] okupirale srpske snage, pa je nakon toga postao dio Srbije. Od [[1915]]. do [[1918]]. su ga pod okupacijom držale bugarske snage. Od [[1918]]. do [[1941]]. je dio [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]]. Za vrijeme [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], Ohrid su [[1941]]. okupirale [[italija]]nske snage te ga priključile kvislinškoj albanskoj državi. Godine [[1944]]. Ohrid su zauzeli makedonski [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizani]], te je otada dio makedonske države, ispočetka u okviru [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističke Jugoslavije]], a od 1992. kao samostalne i nezavisne Republike Makedonije. Godine [[2001]]. u Ohridu je potpisan [[Ohridski sporazum]] kojim je posredstvom [[Evropska unija|EU]] završen oružani sukob makedonske vlade i albanske nacionalne manjine. {{UNESKO kutijica |WHS = Ohrid |Image = Church of St. John at Kaneo 6.jpg |State Party = {{flag|Makedonija}} |Type = Kulturno i prirodno dobro |Criteria = i, iii, iv, vii |ID = 99 |Link = http://whc.unesco.org/en/list/99 |Region = [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Evropa]] |Year = [[1979]] |Session = 3. |Extension = 1980 |Danger = }} == Crkve i manastiri u Ohridu == * [[Crkva Svete Sofije u Ohridu|Crkva Svete Sofije]] * [[Crkva Bogorodice Perivlepte|Crkva Bogorodice Perivlepte (jedno vrijeme zvana sv. Kliment]] * [[Crkva Sveti Kliment i Pantelejmon]] * [[Sveti Jovan Kaneo|Crkva Sveti Jovan Kaneo]] * [[Crkva svetog Dimitrija u Ohridu|Crkva svetog Dimitrija]] * [[Crkva svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ohridu|Crkva svetog cara Konstantina i carice Jelene]] * [[Antički teatar iz Ohrida]] * [[Samuilova tvrđava u Ohridu]] * [[Manastir Sveti Naum]] == Svjetska baština == Smješten na obali jezera, grad Ohrid jedno je od najstarijih ljudskih naselja u Evropi. Građen između 7. i 19. stoljeća, ima najstariji slavenski samostan (Sveti Pantelejmon) i više od 800 [[ikona]] u vizantijskom stilu od 11. do kraja 14. stoljeća. Ohridska [[arhitektura]] predstavlja najbolje očuvanu i najcjelovitiju cjelinu antičke gradske arhitekture ovog dijela Evrope. Zagvaljujući ovakvim osobenostima, Ohrid i [[Ohridsko jezero]] su [[1980]]. godine proglašeni za [[Svjetska baština|Svjetsku baštinu]], pod zaštitom [[UNESCO|UNESKO]]-a, pod nazivom - ''Prirodna i kulturna baština ohridske regije''.<ref name="ohrid">[http://whc.unesco.org/en/list/99 Prirodna i kulturna baština ohridske regije - whc.unesco.org - Pristupljen 17.11.2021]</ref> == Gradovi prijatelji == su {| |- valign=top | * {{flag|Slovenija}} [[Piran]] * {{flag|Australija}} [[Wollongong]] * {{flag|Crna Gora}} [[Budva]] * {{flag|Nizozemska}} [[Katwijk]] * {{flag|Hrvatska}} [[Vinkovci]] | * {{flag|Bugarska}} [[Plovdiv]] * {{flag|Kina}} [[Dalian]] * {{flag|Kanada}} [[Windsor, Ontario|Windsor]] * {{flag|Albanija}} [[Pogradec]] * {{flag|Srbija}} [[Kragujevac]] |} == Značajne osobe == * Atina Bojadži, poznata plivačica maratonka == Literatura == * K. Kostić, Naši novi gradovi na jugu (1922) * J. Cvijić, Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije III. (1911) * J. Hadži-Vasiljević, Ohrid (Brastvo, 17) * Grupčević, O Ohridu i Ohridskom Jezeru (1900) * LJ. Kovačević, Prilep, Veles, Ohrid (Brastvo, 1) * St. Simić, Ohrid (1925) == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Ohrid}} * [http://www.ohrid.org.mk/ Ohrid] * [http://www.ohrid.org.mk/eng/ Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060709050420/http://www.ohrid.org.mk/eng/ |date=2006-07-09 }} {{en icon}} * [http://www.ohrid.gov.mk Opština Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} * [http://www.ohridnews.com/ Ohrid News] * [http://www.ohrid1.com/ Ohrid 1] * [http://www.ohridsummer.com.mk/ Letnji festival u Ohridu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20000930023322/http://www.ohridsummer.com.mk/ |date=2000-09-30 }} * [http://sabin.ro/gallery/ohrid Foto galerija Ohrida] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060304103039/http://sabin.ro/gallery/ohrid |date=2006-03-04 }} * [http://press24.mk/ Press 24] * [http://www.time.mk/ Time] * [http://www.iamo.mk/ International Athletic Marathon Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131029045650/http://www.iamo.mk/ |date=2013-10-29 }} {{Gradovi u Makedoniji}} [[Kategorija:Ohrid]] [[Kategorija:Svjetska baština u Makedoniji]] 18pya8i2lsned7zlwpg1b9jcjbyindu Polarni istraživački centar Byrd 0 15861 42681072 42261324 2026-08-25T05:53:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681072 wikitext text/x-wiki '''Polarni istraživački centar Byrd''' ([[engleski]]: ''Byrd Polar Research Center'', BPRC) je istraživački institut osnovan godine [[1960]]. na [[Državni univerzitet Ohio|Državnom univerzitetu Ohio]] ([[Ohio State University]]) u [[SAD]] pod nazivom '''Byrdov polarni centar'''. Na njemu su se ispočetka provodila istraživanja iz oblasti [[geologija|geologije]], [[glaciologija]] i [[biologija|biologije]]. Nakon što mu se godine [[1987]]. promijenilo ime, proširio je aktivnosti na [[paleoklimatologija|paleoklimatologiju]], [[teledetekcija|teledetekciju]], polarnu meteorologiju i [[geokemija|geokemiju]]. Danas se na njemu vrše istraživanja efekta klimatskih promjena na ledeni pokrov. == Vanjske veze == * [http://www-bprc.mps.ohio-state.edu Byrd Polar Research Center] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070630043958/http://www-bprc.mps.ohio-state.edu/ |date=2007-06-30 }} * [https://kb.osu.edu/dspace/handle/1811/5962 OSU Libraries KnowledgeBank on Byrd Polar Research Center] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060901082814/https://kb.osu.edu/dspace/handle/1811/5962 |date=2006-09-01 }} * [http://www.conference-board.org The Conference Board] [[Kategorija:Znanstvene institucije|Byrd]] 8m8mnwup50ppss6n1lbysy05bohle2q Nikozija 0 17704 42680958 42441703 2026-08-24T13:32:49Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680958 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje | ime=Nikozija | drugo_ime =Lefkosia | službeno_ime= | izvorno_ime = | tip_naselja = [[grad]] | transkripcija_jezik1 = | transkripcija_jezik1_vrsta = | transkripcija_jezik1_info = | slika_horizont =Nicosia's_skyline_2024.jpg | slika_veličina = 280px | slika_alt= | opis_slike=[[Panorama]] grada | marker_mapa = Kipar | marker_mapa_alt = | marker_mapa_opis = Nikozija na karti Kipra | marker_mapa_veličina = | marker_oznaka_pozicija = | marker_reljef= | koordinate= {{Coord|35|10|21|N|33|21|54|E|type:adm1st_region:XK|display=inline,title}} | podjela_vrsta= | podjela_ime= | podjela_vrsta = Država | podjela_ime = {{flag|Kipar}} | podjela_vrsta1= [[Distrikti Kipra|Distrikt]] | podjela_ime1= [[Nikozija (distrikt)|Nikozija]] | osnivanje_naslov = | osnivanje_datum= | osnivač = | vlada_vrsta = | vladajuće_tijelo = | vođa_stranka = | vođa_titula = [[Gradonačelnik]] | vođa_ime =️Haralambos Prounzos | nadmorska_visina=220<ref name=city/> | površina_ukupno =20.08 | površina_napomena = | stanovništvo_datum = [[2011]]. | stanovništvo_ukupno =56479 | stanovništvo_urban = | stanovništvo_rural = | stanovništvo_metro=239,277 | stanovništvo_blank1= | stanovništvo_blank2 = | stanovništvo_napomena = | stanovništvo_demonim = | stanovništvo_napomene = | vremenska_zona = [[UTC+1]] | vremenska_zona_DST= | utc_pomak = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj =1010–1107<ref name=city/> | registarska_oznaka = | pozivni_broj =22<ref name=city/> | veb-sajt = | napomene = }} '''Nikozija''' ([[grčki jezik|grčki]]: Λευκωσία / ''Lefkosia'', [[turski jezik|turski]]: ''Lefkoşa'') je [[grad]] i [[općina]] od 56,479 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/cyprus/communes/lefkos%C3%ADa/1000__lefkos%C3%ADa/ | title =Lefkosía in Lefkosía (Municipalities and Communities) | accessdate =16.01.2025. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> Nikozija je danas podjeljeni grad, na [[Grci|grčki]] dio na [[jug]]u i [[Turska|turski]] na [[sjever]]u koji se zove [[Sjeverna Nikozija]]. Danas je [[glavni grad]] [[Grci|grčke]] [[Kipar|Republike Kipar]] dok je Sjeverna Nikozija glavni grad [[Turska Republika Sjeverni Kipar]], Nikozija je i [[upravni centar|administrativni centar]] grčkog djela [[Nikozija (distrikt)|Distrikta Nikozija]]. Između grčkog i turskog dijela grada proteže se [[demarkaciona linija]] [[Ujedinjene nacije|Ujedinjenih naroda]]. Nikozija kao [[Urbano područje|aglomeracija]] ima 239,277 [[Stanovništvo|stan.]] <ref name=anglo>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/cyprus/nicosia/admin/ | title =Cyprus: Nicosia Urban Agglomeration | accessdate =16.01.2025. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> Nikozija je i sjedište [[Arhiepiskopija|arhiepiskopije]] [[Autokefalna crkva|autokefalne]] [[Kiparska pravoslavna crkva|Kiparske pravoslavne crkve]].<ref name=brit/> == Geografske karakteristike == [[datoteka:2010-07-07 12-46-48 Cyprus Nicosia Nicosia.JPG|thumb|left|240px|<center>Centar [[grad]]a</center>]] Grad se prostire duž rijeke [[Pedieos]], u centru [[ravnica|ravnice]] [[Mesaoria]], između [[planina]] [[planinski masiv|masiva]] [[Kirenia (masiv)|Kirenia]] na [[sjever]]u i [[Trodos (masiv)|Trodos]] na [[jug]]u.<ref name=brit/> == Historija == Nikozija je za [[Antika|antike]] bila znana kao '''Ledra''', od nje je tokom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] dobila svoje iskrivljeno [[bizant]]sko ime '''Lefkosia'''. Ledra je bila [[kraljevina]] u [[7. vijek pne.|7. vijeku pne.]], a [[eparhija]] od [[4. vijek|4. vijeka nove ere]]. Od [[10. vijek]]a je [[glavni grad|prijestolnica]] otoka .<ref name=brit/> Nikozijom od [[330]]. do [[1191]]. vlada [[Bizant]], nakon njih brojni [[kralj]]evi [[Lusignan (dinastija)|Lusignanske dinastije]] ([[1192]].-[[1489]]). [[Mletačka republika]] vlada Nikozijom od [[1489]].do [[1571]]., a nakon [[Ciparski rat|Ciparskog rata]] [[Osmanlije]] od [[1571]]. do [[1878]]. Osmanlije su prepustle vlast [[UK|Britaniji]] koja vlada gradom i otokom od [[1878]]. do [[1960]]. Ta mješavina [[Zapadna kultura|zapada]] i [[orijent]]a najvidljivija je na [[džamija|džamiji]] Selimija, koja je orginalno. podignuta kao [[gotička arhitektura|gotička]] [[katedrala]] ''Aja Sofija'' ([[1209]].-[[1325]].), a tek je [[1571]] pretvorena u <ref name=brit/> Nikozija je [[fortifikacija|utvrđena]] i opasana [[bedem]]ima za vladavine Lusignanskih kraljeva, [[Mletačka republika|Venecijanci]] su ih kasnije obnovili i smanjili im obujam na 5 [[km]], iako čvršći i monolitniji nisu spriječili [[invazija|invaziju]] [[Republika Genova|Đenovežana]] [[1373]]., [[Mameluci|Mameluka]] [[1426]]. i [[Turci|Turaka]] [[1570]].<ref name=brit/> Tokom [[20. vijek]]a granice]] grada su proširene izvan tadašnjih [[Mletačka republika|venecijanskih]] [[bedem]]a, a stari grad unutar njih je moderniziran.<ref name=brit/> Sve do početka [[1950-e|1950-ih]] grad je imao mješoviti [[demografija|demografski]] karakter, jer su [[Grci]] i [[Turci]] živjeli izmeješano.<ref name=tur/> Kad su izbili [[Etnička grupa|etnički]] [[nemiri]] [[Britansko Carstvo|Britanska kolonijalna administracija]] je [[1958]]. podijelila grad [[Demarkaciona linija|demarkacionom linijom]] na tursku i grčku stranu. Demarkaciona linija je ostala i nakon što je Kipar [[1960]]. postao [[nezavisnost|nezavisan]] i glavni grad Kipra.<ref name=lex/> Stanje je postalo još gore [[1963]]. pa su [[Ujedinjene nacije|Ujedinjeni narodi]] [[1964]]. poslali Mirovne snage da održavaju red.<ref name=tur/> Nakon [[Invazija Turske na Kipar|Turske invazije na Kipar]] - [[1974]].<ref name=tur>{{cite web | url =https://www.lefkosabelediyesi.org/sehrin-tarihi | title =''Sehrin Tarihi''' | accessdate =14.01.2025. | language =turski | publisher =Lefkoşa Türk Belediyesi | archive-date =2024-08-22 | archive-url =https://web.archive.org/web/20240822124040/https://lefkosabelediyesi.org/sehrin-tarihi }}</ref> dotadašnji internacionalni [[aerodrom]], ostao je na turskoj strani pa je podignut novi u [[Larnaka|Larnaki]] 34 [[km]] [[jugoistok|jugoistočno]]. Nikozija je pored [[politika|političkog]] i [[financije|financijski]], [[industrija|industrijski]], [[trgovina|trgovački]] i [[kultura|kulturni]] centar Kipra. Dom je dva [[država|državna]] i nekoliko privatnih [[univerzitet]]a i [[muzej]]a [[Bizantska umjetnost|bizantske umjetnosti]].<ref name=lex/> == Privreda i transport== Nikozija je grad [[Laka industrija|lake industrije]] koja uglavnom proizvodi robu za domaće potrebe; [[tekstil]], [[cigareta|cigarete]], [[brašno]], [[Konditorska industrija|slatkiše]], [[bezalkoholna pića]], [[obuća|obuću]] i [[odjeća|odjeću]]. Grad je najveće [[raskršće]] otočkih [[cesta]]. Okolica je [[ratarstvo|ratarsko]]-[[stočarstvo|stočarski]] kraj koji proizvodi; [[pšenica|pšenicu]], [[ječam]], [[povrće]] i [[voće]] i uzgaja [[koza|koze]] i [[ovca|ovce]].<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Nicosia | title =''Nicosia, national capital, Cyprus'' | accessdate =14.01.2025. | language=engleski | publisher=Encyclopaedia Britannica}}</ref> == Znamenitosti== Dobro očuvani gradski [[bedem]]i (11 [[kula]] i troja [[gradska vrata]]) iz [[16. vijek]]a, mnogobrojne crkve i džamije. Nedaleko od grada nalazi se velika [[nekropola]] iz [[brončano doba|brončanoga doba]].<ref name=lex>{{cite web |url=https://www.enciklopedija.hr/clanak/nikozija |title= ''Nikozija'' |publisher =Hrvatska enciklopedija LZMK |language =hrvatski |accessdate =16.01.2025}}</ref> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Famagusta}} * [https://www.nicosia.org.cy/en-GB/home/ ''Nicosia Municipality'' (službene stranice)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20250120101546/https://www.nicosia.org.cy/en-GB/home/ |date=2025-01-20 }} {{en icon}} {{Glavni gradovi u Aziji}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Gradovi na Kipru]] [[Kategorija:Glavni gradovi u Aziji]] [[Kategorija:Glavni gradovi u Evropi]] 97ra9kgw1bixixwkdl3z66kx3lzt061 Novi feminizam 0 32281 42680978 42387651 2026-08-24T15:14:55Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680978 wikitext text/x-wiki {{Feminizam}} '''Novi feminizam''' je izraz kojim se označava konzervativna, pretežno [[katoličanstvo|katolička]] struja unutar [[feminizam|feminizma]] koja propovijeda jednakost, ali i komplementarnost žena i muškaraca u društvu.<ref>[Allen, Sr. Prudence Allen. 'Man-Woman Complementarity: the Catholic Inspiration.' ''Logos'' 9, issue 3 (Summer 2006) http://www.endowonline.com/File/spComplementary.pdf{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}]</ref> Novi feminizam se smatra dijelom [[difetrencijalni feminizam|diferencijalnog feminizma]] koji smatra kako su žene zbog svojih karakteristika predodređene za određene uloge u društvu, prvenstveno majčinstvo. Pokret je svoje začetke imao u [[UK|Velikoj Britaniji]] [[1920-e|1920-ih]] kao svojevrsna reakcija na uspjehe [[sufražetkinja|sufražističkog]] pokreta, odnosno spoznaju da politička i pravna jednakost sama sa sobom nije donijela poboljšanje položaja žena. Tzv. '''Nove feministkinje''' su se zalagale za [[radno pravo|radno]] i [[socijalno pravo|socijalno zakonodavstvo]] koje bi ženama dalo preferencijalni tretman, odnosno olakšalo im da obavljaju svoje majčinske i obiteljske poslove. Taj je pokret imao svoje pristaše u [[Njemačka|Njemačkoj]], od kojih je najpoznatija [[Helene Stöcker]]. Međutim, pokretu je najvći poticaj dao papa [[Ivan Pavao II]] svojim predavanjima između [[1979]]. i [[1984]]. koja su danas sabrana u zbirku zvanu ''[[Teologija tijela]]''. U njoj je iznio stav da su muškarci i žene komplementarni jedni drugima kao ljudska bića, te pozvao žene da ponovno počnu cijeniti svoj "ženski genij" koji se održavaa kroz status majke i njegovateljice. Najpoznatije pristaše pokreta su Pia de Solenni, [[Janet E. Smith]], Katrina Zeno, [[Elizabeth Fox-Genovese]], Colleen Carroll Campbell, Mary Beth Bonacci, Sister Prudence Allen, [[Alice von Hildebrand]], [[Kimberly Hahn]] i Mary Ellen Bork. Iako je nastao među katolicima, pokret se proširio i na pripadnice drugih vjera, pa mu pripadaju židovska autorica [[Wendy Shalit]] i protestantska aktivistica Enola Aird. Neki ga nazivaju i ''feminizmom četvrtog vala''. Novi feminizam je žestoko kritiziran od strane drugih dijelova feminističkog pokreta, dijelom zato što je stvoren zbog [[patrijarhat|patrijarhalne]] organizacije kao Katolička crkva, a dijelom zato što se protivi [[abortus]]u i [[kontrola rađanja|kontroli rađanja]]. == Napomene == <references/> == Povezano == * [[Pro-life feminizam]] * [[Prirodno planiranje porodice]] == Literatura == * ''Women in Christ: Toward a New Feminism.'' Edited by Michele M. Schumacher. Cambridge, UK: Wm B. Eerdmans Publishing Co., 2004.'' * ''"Feminism is Not the Story of My Life"'' by Elizabeth Fox-Genovese * ''Every Woman's Journey: Answering "Who Am I?" For the Feminine Heart'' by Katrina J. Zeno * ''God's Call to Women: Messages of Wisdom and Inspiration,'' Edited by Christine Anne Mugridge. Ann Arbor: Servant Publications, 2003. * ''Essays on Woman'' by Edith Stein (Sister Teresa Benedicta of the Cross Discalced Carmelite). 2nd ed. Translated by Freda Mary Oben. Washington DC: Institute of Carmelite Studies Publications, 1996. == Vanjske veze == * [http://www.thenewfeminism.net/ The New Feminism] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070820081940/http://www.thenewfeminism.net/ |date=2007-08-20 }} * [http://www.wf-f.org/ Women for Faith and Family ] * [http://www.endowonline.com/ ENDOW - Educating on the Nature and Dignity of Women] * [http://www.wttm.org/ Women of the Third Millennium] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070829101903/http://www.wttm.org/ |date=2007-08-29 }} * [http://www.feminine-genius.com/ Feminine Genius: Authentic Catholic Womanhood] * [http://www.motherhoodproject.org/ The Motherhood Project] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070816051526/http://motherhoodproject.org/ |date=2007-08-16 }} * [http://www.feministsforlife.org/ Feminists for Life] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20041211123200/http://www.feministsforlife.org/ |date=2004-12-11 }} * [http://catholiceducation.org/articles/feminism/fe0022.html "Christian Feminism: A Fuller View of Woman" by Pia de Solenni]{{Dead link|date=October 2024 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://catholiceducation.org/articles/feminism/fe0025.html "Catholic and Feminist: Can One Be Both?" by Elizabeth Fox-Genovese] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071018021500/http://catholiceducation.org/articles/feminism/fe0025.html |date=2007-10-18 }} [[Kategorija:Feminizam]] [[Kategorija:Vjerski feminizam]] [[Kategorija:Katoličanstvo]] 3bwisdhf3gi38p2cb0khns8ghkrousz Pro-life feminizam 0 32283 42681088 42615732 2026-08-25T09:39:57Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681088 wikitext text/x-wiki {{Feminizam}} '''Pro-life feminizam''' (doslovno ''Feminizam za život'') je naziv kojim se opisuju feministički pojedinci i organizacije kojima je zajedničko protivljenje praksi [[abortus]]a. Pro-life feministkinje drže da abortus ne predstavlja nikakvo [[ženska prava|žensko pravo]], nego da umjesto toga predstavlja instrument kojim se žene traumatiziraju i drže u podređenom položaju. Na abortus se gleda kao na nasilni čin od koga profitira društvo u cjelini, na račun traumatizirane i obogaljene žene. Pro-life feminizam je povezan s [[novi feminizam|novim feminizmom]], kao i [[pro-life pokret]]ima koji se zalažu za zabranu abortusa iz vjerskih, etičkih i medicinskih razloga. Najpoznatija pro-life feministička organizacije je [[Feminists for Life]], čija je glasnogovornica [[Emmy award|Emmyjem]] nagrađena glumica [[Patricia Heaton]]. Članice pokreta uključuju i [[Norma McCorvey|Normu McCorvey]], ženu koja je svojevremeno pokrenula parnicu zvanu ''[[Roe vs. Wade]]'', koja je rezultirala legalizacijom abortusa na teritoriju SAD. == Povezano == * [[Elizabeth Cady Stanton]] * [[Susan B. Anthony]] * [[Novi feminizam]] == Napomene == {{Reflist}} == Literatura == * '' Prolife Feminism Yesterday & Today.'' Second & greatly expanded edition. Edited by Derr, Naranjo-Huebl, & MacNair (2005, {{ISBN|1-4134-9576-1}}) * ''The Cost of 'Choice': Women Evaluate the Impact of Abortion'' edited by Erika Bachiochi (2004, {{ISBN|1-59403-051-0}}) * ''Prolife Feminism Yesterday and Today.'' edited by Derr, Naranjo-Huebl, and MacNair (1995, {{ISBN|0-945819-62-5}}) * ''Pro-Life Feminism: Different Voices'' edited by Gail Grenier-Sweet (1985, {{ISBN|0-919225-22-5}}) * ''Swimming Against the Tide: Feminist Dissent on the Issue of Abortion'' edited by Angela Kennedy (1997, {{ISBN|1-85182-267-4}}) == Vanjske veze == === Porška === * [http://www.feministsforlife.org Feminists for Life] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20041211123200/http://www.feministsforlife.org/ |date=2004-12-11 }} * [http://www.fnsa.org Feminism & Nonviolence Studies Association] * [http://www.sba-list.org/ Susan B. Anthony List] * [https://web.archive.org/web/20021017001227/http://www.geocities.com/johnaugus/modernquotes.html Quotes from Modern Pro-Life Feminists] * [http://www.seghea.com/pat/life/lifefinder.html Pat Goltz's pro-life feminism page]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://web.archive.org/web/20011222001747/http://www.geocities.com/livefreecritique/modernfeminists.html Quotes from modern pro-life feminists] * [http://www.birthkeeper.com/Articles.html Jeannine Parvati Baker's articles on abortion, feminism, female spirituality, and the Goddess] * [http://www.garago.com/fem.html Links to pro-life feminist pages] * [http://members.tripod.com/~SLV80/index.html Lynnes pro-life feminist page] * [http://joseromia.tripod.com/ribbon.html Pro-Life Feminism Ribbon Campaign] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070613020403/http://joseromia.tripod.com/ribbon.html |date=2007-06-13 }} * [http://www.pro-life.org.au/articles/abth003.htm The Feminist Sell-Out]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - članak [[Daphne Clair de Jong]] o pro-life feminizmu, tisakn u [[New Zealand Listener]]u === Kritika === * [http://www.thenation.com/doc/20050829/pollitt Feminists for (Fetal) Life] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080618084235/http://www.thenation.com/doc/20050829/pollitt |date=2008-06-18 }}; [[Katha Pollitt]], ''[[The Nation]]'': kritika organizacije [[Feminists for Life]] i pro-life feminizma [[Kategorija:Abortus]] [[Kategorija:Feminizam]] ndhktuil09oytavt7b59qxk0vwnjlro Ozon 0 33165 42681039 42538357 2026-08-24T22:14:44Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681039 wikitext text/x-wiki {{druga upotreba|kanton u Francuskoj|Kanton Ozon}} {{Chembox-lat | Name = Ozon | ImageFile = Ozone-1,3-dipole.svg | ImageSize = | ImageFile1 = Ozone-3D-vdW.png | ImageSize1 = | ImageFile2 = Ozone-elpot-3D-vdW.png | ImageSize2 = | IUPACName = Trioksigen | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | MeSHName =Ozone | CASNo = 10028-15-6 | CASNo_Ref = {{cascite|correct|CAS}} | PubChem = 24823 | PubChem_Ref = {{Pubchemcite|correct|pubchem}} | ChemSpiderID = 23208 | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | UNII = 66H7ZZK23N | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | EINECS = 233–069–2 | MeSHName = Ozone | RTECS = RS8225000 | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEBI = 25812 | Gmelin = 1101 | 3DMet = | SMILES = o:o:o | SMILES1 = [O]O[O] | StdInChI = 1S/O3/c1-3-2 | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | InChI = 1/O3/c1-3-2 | StdInChIKey = CBENFWSGALASAD-UHFFFAOYSA-N | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | InChIKey = CBENFWSGALASAD-UHFFFAOYAY }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat | Formula = O<sub>3</sub> | MolarMass = 47.998&nbsp;g·mol<sup>−1</sup> | Appearance = plavičast gas | Density = 2.144&nbsp;g·L<sup>−1</sup> (0&nbsp;°C), gas | Solubility = 0.105&nbsp;g·100mL<sup>−1</sup> (0&nbsp;°C) | MeltingPt = 80.7&nbsp;K, −192.5&nbsp;°C | BoilingPt = 161.3&nbsp;K, −111.9&nbsp;°C }} | Section4 = {{Chembox Thermochemistry-lat | DeltaHf = +142.3&nbsp;kJ·mol<sup>−1</sup> | Entropy = 237.7&nbsp;J·K<sup>−1</sup>.mol<sup>−1</sup> }} | Section7 = {{Chembox Hazards-lat | EUClass = nije na listi}} }} '''Ozon''' ('''O<sub>3</sub>''') je troatomski molekul koji se sastoji od tri atoma [[kiseonik]]a. Ozon je [[alotropska modifikacija]] kiseonika koja je mnogo nestabilnija od uobičajenog dvoatomskog oblika, O<sub>2</sub>. Na standardnim uslovima ozon je plavičasti gas koji na temperaturi ispod -112&nbsp;°C prelazi u tamno plavu tečnost koja dalje ispod -193&nbsp;°C prelazi u tamno plavi 'led'. Ozon je snažan oksidacioni agens što je u vezi sa njegovom nestabilnošću pri čemu prelazi u običan dvoatomski kiseonik: :2 O<sub>3</sub> → 3 O<sub>2</sub>. Ova reakcija se ubrzava sa porastom temperature i padom pritiska. O<sub>3</sub> je opšteprisutan u Zemljinoj atmosferi: u slojevima pri zemlji je jedan od opasnih zagađivača sa štetnim uticajem na pluća; ozon u gornjim slojevima atmosfere sprečava prodor štetnih ultraljubičastih zraka do površine Zemlje. Takođe može da nastane iz O<sub>2</sub> električnim pražnjenjem u atmosferi ili pod uticajem visokoenergijskog elektromagnetnog zračenja. Brojni eletrični uređaji mogu da generišu ozon, posebno oni koji koriste visoki napon poput laserskih štampača, mašina za fotokopiranje ili lučno zavarivanje. Svi električni motori koji koriste četkice stvaraju izvesnu količinu ozona manje više proporcionalnu veličini i snazi motora. == Historija == Ozon je pronašao 1840. godine nemački hemičar Kristijan Fridrih Šenbajn koji mu je nadenuo ime po grčkoj reči za miris, οζω, ''ozein'', zbog karakterističnog mirisa.<ref>{{cite web | url=http://www.todayinsci.com/cgi-bin/indexpage.pl?http://www.todayinsci.com/8/8_29.htm | title=Today in Science History | accessdate=10. 05. 2006. | archivedate=2006-05-09 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20060509224155/http://www.todayinsci.com/cgi-bin/indexpage.pl?http%3A%2F%2Fwww.todayinsci.com%2F8%2F8_29.htm | deadurl=yes }}</ref> == Hemija == Ozon oksiduje sve metale do najvišeg oksidacionog stanja, izuzev zlata, platine i iridijuma: : 2 Cu<sup>2+</sup> + 2 H<sup>+</sup> + O<sub>3</sub> → 2 Cu<sup>3+</sup> + H<sub>2</sub>O + O<sub>2</sub> Ozon prevodi okside u [[peroksid]]e: : SO<sub>2</sub> + O<sub>3</sub> → SO<sub>3</sub> + O<sub>2</sub> Takođe oksiduje okside do oksida sa najvećim oksidacionim brojem: : NO + O<sub>3</sub> → NO<sub>2</sub> + O<sub>2</sub> Gornja reakcija je praćena [[hemiluminiscencija|hemiluminiscencijom]]. Oksid NO<sub>2</sub> može dalje da bude oksidovan: : NO<sub>2</sub> + O<sub>3</sub> → NO<sub>3</sub> + O<sub>2</sub> Novonastali NO<sub>3</sub> može da reaguje sa NO<sub>2</sub> i da nagradi N<sub>2</sub>O<sub>5</sub>: : NO<sub>2</sub> + NO<sub>3</sub> → N<sub>2</sub>O<sub>5</sub> Ozon reaguje sa [[ugljenik]]om obrazujući [[ugljendioksid]], čak i na sobnoj temperaturi: : C + 2 O<sub>3</sub> → CO<sub>2</sub> + 2 O<sub>2</sub> Ozon ne reaguje sa amonijačnim solima, ali reaguje sa [[amonijak]]om gradeći [[amonijum nitrat]]: : 2 NH<sub>3</sub> + 4 O<sub>3</sub> → NH<sub>4</sub>NO<sub>3</sub> + 4 O<sub>2</sub> + H<sub>2</sub>O Ozon sa [[sulfid]]ima gradi [[sulfat]]e: : PbS + 4 O<sub>3</sub> → PbSO<sub>4</sub> + 4 O<sub>2</sub> == Reference == {{reflist}} == Povezano == * [[Ozonska rupa]] * [[Ozonski omotač]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Ozone}} * [http://www.nasa.gov/vision/earth/environment/ozone_resource_page.html NASA's Ozone Resource Page] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130406111342/http://www.nasa.gov/vision/earth/environment/ozone_resource_page.html |date=2013-04-06 }} * [http://earthobservatory.nasa.gov/Library/Ozone/ozone.html NASA's Earth Observatory article on Ozone] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081002023103/http://earthobservatory.nasa.gov/Library/Ozone/ozone.html |date=2008-10-02 }} * [http://internet12.eapps.com/countme/CMICampaigns.nsf/UNIDs/70DD73E27B24746D85256D7F00331B23 International Day for the Preservation of the Ozone Layer] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060629192210/http://internet12.eapps.com/countme/CMICampaigns.nsf/UNIDs/70DD73E27B24746D85256D7F00331B23 |date=2006-06-29 }} * [http://www.ilo.org/public/english/protection/safework/cis/products/icsc/dtasht/_icsc00/icsc0068.htm International Chemical Safety Card 0068] * [http://www.cdc.gov/niosh/npg/npgd0476.html NIOSH Pocket Guide to Chemical Hazards] * [http://www.niehs.nih.gov/oc/factsheets/ozone/home.htm National Institute of Environmental Health Sciences Ozone Alerts] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070808155019/http://www.niehs.nih.gov/oc/factsheets/ozone/home.htm |date=2007-08-08 }} * [http://www.greenfacts.org/air-pollution/ozone-o3/index.htm Ground-level Ozone Air Pollution] – A summary for non specialists by [[GreenFacts]] of the above WHO reports. * [http://www.giss.nasa.gov/research/news/20060314/ NASA Study Links "Smog" to Arctic Warming] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150905074626/http://www.giss.nasa.gov/research/news/20060314/ |date=2015-09-05 }}– NASA Goddard Institute for Space Studies (GISS) study shows the warming effect of ozone in the Arctic during winter and spring. * [http://www.epa.gov/iaq/pubs/ozonegen.html EPA Assessment of Effectiveness and Health Consequences of Ozone Generators that are Sold as Air Cleaners] [[Kategorija:Jedinjenja kiseonika]] [[Kategorija:Ekologija]] [[Kategorija:Hemija životne sredine]] [[Kategorija:Gasovi]] [[Kategorija:Oksidaciono sredstvo]] [[Kategorija:Dezinfektanti]] eo23cnjmqbwgukcmrg81ya0755g051f Pier Paolo Pasolini 0 36573 42681062 42662260 2026-08-25T03:47:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681062 wikitext text/x-wiki {{Infokutija pisac | ime = Pier Paolo Pasolini | slika = PierPaoloPasolini.jpg | opis_slike = | pseudonim = | datum_rođenja = {{birth date|1922|3|5}} | mjesto_rođenja = {{flagicon|Kraljevina Italija}} [[Bologna]], [[Kraljevina Italija]] | datum_smrti = {{death date and age|1975|11|2|1922|3|5}} | mjesto_smrti = {{flagicon|Italija}} [[Ostia]], [[Rim]], [[Italija]] | zanimanje = {{hlist|[[romanopisac]]|[[pesnik]]|[[intelektualac]]|[[reditelj]]|[[novinar]]|[[lingvista]]|[[filozof]]}} | žanr = | pokret = | znamenita_djela = ''[[Salo ili 120 dana Sodome|Salò o le 120 giornate di Sodoma]]''<br/>''[[Accattone]]''<br/>''Ragazzi di vita''<br/>''Le ceneri di Gramsci'' | uticaj_od = [[Dante Alighieri]], [[Giovanni Boccaccio]], [[Geoffrey Chaucer]], [[William Shakespeare]], [[Novalis]], [[Markiz de Sade]], [[Charles Baudelaire]], [[Arthur Rimbaud]], [[Fjodor Dostojevski]], [[Giovanni Pascoli]], [[Antonio Gramsci]] | uticaj_na = [[Sylvia Plath]], [[Alberto Moravia]], [[Sergei Parajanov]], [[Ermanno Olmi]], [[Nanni Moretti]], [[Kathy Acker]], [[Diamanda Galás]], [[Roberto Saviano]] |potpis=Pier Paolo Pasolini signature.svg|obrazovanje=|alma_mater=Fakultet književnosti [[Univerzitet u Bolonji|Univerziteta u Bologni]]}} '''Pier Paolo Pasolini''' ([[Bologna]], 5. mart 1922 – [[Ostia]], 2. novembar 1975) je bio [[italija]]nski pesnik, [[intelektualac]], filmski reditelj i pisac. Smatra se jednim od najvažnijih italijanskih intelektualaca 20. veka.<ref>{{cite web|title=Il Dissenso di un Intellettuale: Pier Paolo Pasolini, a Cen|url=https://news-art.it/news/il-dissenso-di-un-intellettuale---pier-paolo-pasolini--a-cento-anni-dalla-nascita--.htm|access-date=17 August 2022|website=news-art.it|language=it-IT}}</ref><ref>{{cite web|last=Quarti|first=Matilde|date=18 November 2017|title=La vita e i libri di Pier Paolo Pasolini, intellettuale corsaro|url=https://www.illibraio.it/news/dautore/pier-paolo-pasolini-una-vita-violenta-670175/|access-date=17 August 2022|website=ilLibraio.it|language=it}}</ref><ref>{{cite web|date=15 November 2021|title=Pier Paolo Pasolini, l'uomo, l'artista, l'intellettuale: un volume in digitale dell'Espresso|url=https://www.repubblica.it/cultura/2021/11/15/news/pier_paolo_pasolini_l_uomo_l_artista_l_intellettuale_un_volume_in_digitale_dell_espresso-325751209/|access-date=17 August 2022|website=la Repubblica|language=it}}</ref> Kontroverzna ličnost zbog svog direktnog i napadnog stila, Pasolinijevo nasleđe ostaje sporno. Otvoreno je bio [[Gej|homoseksualac]], u ranoj mladosti je bio zagovornik oživljavanja [[Furlanski jezik|furlanskog jezika]], [[Kulturni konzervativizam|kulturnog konzervativizma]] i [[Hrišćanstvo|hrišćanskih]] vrednosti, a ubrzo nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]]<ref name="berlinale 1971">{{cite web|url=http://www.berlinale.de/en/archiv/jahresarchive/1971/03_preistr_ger_1971/03_Preistraeger_1971.html|title=Berlinale 1972: Prize Winners|access-date=26 June 2011|work=berlinale.de|archive-date=4 May 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140504155337/http://www.berlinale.de/en/archiv/jahresarchive/1971/03_preistr_ger_1971/03_Preistraeger_1971.html|url-status=dead}}</ref> postao je [[Marksizam|marksista]] i počeo da izražava izuzetno oštre kritike italijanske [[Sitna buržoazija|sitne buržoazije]] i onoga što je video kao [[Amerikanizacija|amerikanizaciju]] i [[Dekadencija|degeneraciju]] italijanske kulture i [[konzumerizam]] vođen pohlepom.<ref>[https://collegefilmandmediastudies.com/pier-paolo-pasolini-cultural-hegemony-film-analysis-robin-cross/ Pier Paolo Pasolini: Cultural Hegemony. Film Analysis Robin Cross]. College Film & Media Studies. Retrieved 2 November 2021.</ref> Kao filmski stvaralac, Pasolini je često spajao društveno-političke polemike sa slikovitim i kritičkim ispitivanjem [[tabu]] seksualnih tema. Pasolinijevo nerešeno ubistvo u [[Ostia|Ostiji]] u novembru 1975. izazvalo je nemir u Italiji, gde je i dalje predmet žestoke debate. Saznanja italijanskih istražitelja [[Hladni slučaj|hladnog slučaja]] sugerišu da je najverovatniji uzrok [[ubistvo po ugovoru]] naručeno od strane [[Banda della Magliana|Bande della Magliane]], [[Mafija|kriminalne organizacije]] usko povezane sa [[Ekstremna desnica|ekstremno desničarskim]] terorizmom.<ref name=":05">{{cite web|title=Plea to reopen Pasolini murder file presented|url=https://www.ansa.it/english/news/lifestyle/arts/2023/03/03/plea-to-reopen-pasolini-murder-file-presented_823996a4-df79-4d90-be86-434d0010017a.html|date=March 3, 2023|website=ANSA}}</ref> == Biografija == === Rane godine === [[Datoteka:Pier Paolo Pasolini Bologna 1937.jpg|mini|Pasolini sa [[Francesco Leonetti|Francescom Leonettijem]] (levo) i [[Luciano Serra|Lucianom Serrom]] (desno) u [[Bologna|Bologni]], 1937.|lijevo|270x270piksel]]Pasolini je rođen 5. marta 1922. godine u Bologni, tradicionalnom uporištu [[Ljevica|levice]] u Italiji. Otac mu je bio Carlo Alberto Pasolini, poručnik [[Armija Kraljevine Italije|Armije Kraljevine Italije]], a majka Susanna Colussi, učiteljica u osnovnoj školi. Venčali su se 1921. godine. Preselili su se u [[Conegliano]] 1923. godine, zatim u [[Belluno]] 1925. godine, gde im se rodio drugi sin Guidalberto. Godine 1926. Pasolinijev otac je uhapšen zbog kockarskih dugova. Njegova majka se sa decom preselila u kuću svoje porodice u [[Casarsa della Delizia, Pordenone|Casarsi]], u regionu [[Furlanija|Furlanije]]. Carlo Alberto je bio istaknuti [[Fašizam|fašista]],<ref>{{cite book|last=Siciliano|first=Enzo|date=2014|title=Pasolini; Una vida tormentosa|publisher=Torres de Papel|page=37|isbn=978-84-943726-4-3}}</ref> i te iste godine je pritvorio [[Anteo Zamboni|Antea Zambonija]], kog je ispravno identifikovo kao potencijalnog atentatora na [[Benito Mussolini|Benita Mussolinija]]. Pasolini je sa sedam godina počeo da piše pesme, inspirisan lepotom Casarse. Jedan od njegovih ranih uticaja bio je rad [[Arthur Rimbaud|Arthura Rimbauda]]. Njegov otac je prebačen u [[Idrija|Idriju]] u [[Julijska krajina|Julijskoj krajini]] (sada u [[Slovenija|Sloveniji]]) 1931. godine,<ref>[http://www.rtvslo.si/kultura/drugo/ste-vedeli-da-je-pier-paolo-pasolini-v-otrostvu-nekaj-casa-zivel-v-idriji/294028 Ste vedeli, da je Pier Paolo Pasolini v otroštvu nekaj časa živel v Idriji?: Prvi interaktivni multimedijski portal, MMC RTV Slovenija]. Rtvslo.si (20 October 2012). Retrieved 22 May 2014.</ref> a 1933. su se ponovo preselili u [[Cremona|Cremonu]] u [[Lombardija|Lombardiji]], a kasnije u [[Scandiano, Reggio Emilia|Scandiano]] i [[Reggio Emilia|Reggio Emiliju]]. Pasolini se teško prilagođavao selidbama, a utehu je pronalazio u pisanju poezije i čitanju klasičnih autora ([[Fjodor Dostojevski|Dostojevski]], [[Lav Tolstoj|Tolstoj]], [[William Shakespeare|Šekspir]], [[Samuel Taylor Coleridge|Coleridge]], [[Novalis]]). U srednjoj školi u Reggio Emiliji upoznao je svog prvog pravog prijatelja, [[Luciano Serra|Luciana Serru]]. Njih dvojica su se ponovo sreli u Bologni, gde je Pasolini proveo sedam godina završavajući srednju školu. Ovde je razvio nova interesovanja, uključujući i fudbal. Godine 1939. Pasolini je završio srednju školu i upisao književnost na [[Univerzitet u Bologni|Univerzitetu u Bologni]], gde se detaljnije posvetio [[Filologija|filologiji]] i [[Estetika|estetici]] [[Figurativna umetnost|figurativne umetnosti]]. Posećivao je i lokalni [[kino klub]]. U svoje pesme iz ovog perioda, Pasolini je počeo da uključuje fragmente na furlanskom, manjinskom jeziku koji je naučio nakon što je na njemu počeo da piše poeziju: „Naučio sam to kao neku vrstu mističnog ljubavnog čina, neku vrstu [[Félibrige|felibrisma]], poput [[Oksitanski jezik|oksitanskih]] pesnika.“<ref>Stack, O. (1969). ''Pasolini on Pasolini'', pp. 15–17, London: Thames and Hudson.<!-- ISSN/ISBN needed --></ref> Pored Serre, među njegovim prijateljima iz Bologne je bio i [[Roberto Roversi]], kao i [[Francesco Leonetti]] iz [[Cosenza|Cosenze]], kojima je Pasolini često pisao pesme i pisma: „Duhovno jedinstvo i naš jedinstveni način osećanja su izuzetni, odnosno već činimo grupu, i skoro novu poetiku, barem mi se tako čini.“<ref>{{Cite book|edition=1. rist|title=Lettere. 1940: 1940 - 1954: con una cronologia della vitaé delle opere / a cura di Nico Naldini|publisher=Einaudi|date=1940|location=Torino|isbn=978-88-06-59331-5|series=Biblioteca dell'Orsa|first=Pier Paolo|last=Pasolini}}</ref> Godine 1943. osnovao je sa kolegama studentima ''Academiuta della lenga furlana'' (Akademiju furlanskog jezika). Pasolini je kao mladić počeo da se izjašnjava kao [[Ateizam|ateista]].<ref>Guy Flatley, [http://www.moviecrazed.com/outpast/pasolini.html The Atheist who was Obsessed with God] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160303172047/http://www.moviecrazed.com/outpast/pasolini.html|date=3 March 2016}}, 1969, located at Moviecrazed.com (accessed 25 April 2008).</ref> === Drugi svetski rat === Godine 1942. Pasolini je o svom trošku objavio zbirku pesama na furlanskom, ''Poesie a Casarsa'', koju je napisao sa osamnaest godina. Delo su primetili i cenili intelektualci i kritičari kao što su [[Gianfranco Contini]], [[Alfonso Gatto]] i [[Antonio Russi]]. Pasolinijeve uljane slike su takođe bile dobro prihvaćene. Godine [[1941]]. je postao glavni urednik časopisa ''Il Setaccio'', ali je dobio otkaz zbog sukoba sa izdavačem, koji je bio povezan sa fašističkim režimom. Putovanje u Nemačku mu je takođe pomoglo da sagleda „pokrajinski“ status italijanske kulture u tom periodu. Ova iskustva su navela Pasolinija da revidira svoje mišljenje o kulturnoj politici fašizma i da se okrene ka marksizmu. Kako bi sakrio svoja marksistička uverenja, takmičio se u sportskim igrama koje su organizovali fašisti. Bio je unovačen kao vojnik i zarobljen u [[Njemačka|Nemačkoj]], ali je pobegao prerušen u seljaka. Pasolinijeva porodica se sklonila u Casarsu, gde su čekali kraj Drugog svetskog rata. Ovde se Pasolini pridružio grupi drugih mladih entuzijasta furlanskog jezika koji su želeli da kazarskom dijalektu furlanskog daju status jednak onome koji je imao furlanski dijalekat [[Udine]], koji je bio zvanični standard. Od maja 1944. izdavali su časopis ''Stroligut di ca da l'aga''. U međuvremenu, Casarsa je pretrpela saveznička bombardovanja i prisilno angažovanje od strane [[Italijanska Socijalna Republika|Italijanske Socijalne Republike]], kao i [[Partizani|partizanske]] operacije. Pasolini je pokušao da se distancira od ratnih događaja. Počevši od oktobra 1943, Pasolini, njegova majka i druge kolege su podučavali učenike koji nisu mogli da stignu do škola u [[Pordenone|Pordenonu]] ili Udinama. Ova obrazovna radionica je smatrana ilegalnom i raskinuta je u februaru 1944.<ref>{{cite book|last=Martellini|first=Luigi|date=2006|title=Pier Paolo Pasolini; Retrato de un intelectual|location=Valencia|publisher=Universidad de Valencia|page=28|isbn=978-84-370-7928-8}}</ref> Tu je Pasolini doživeo svoju prvu homoseksualnu ljubav prema jednom od svojih učenika. Njegov brat Guido, star 19 godina, pridružio se Akcijskoj partiji (''[[Partito d'Azione]])'' i njihovoj brigadi Osoppo, s kojom je otišao do Slovenije. Dana 12. februara 1945. Guido je ubijen u zasedi brigade Garibaldi, koja je služila u redovima [[Jugoslavija|jugoslovenskih]] [[Partizani|partizana]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. Guidova smrt je teško pogodila Pasolinija i njegovu majku.<ref>Martelini, L. 2006, p. 29</ref> Šest dana nakon smrti njegovog brata, Pasolini i drugi su osnovali furlansku jezičku akademiju (''Academiuta di lenga furlana''). U međuvremenu, zbog Guidove smrti, Pasolinijev otac se vratio u Italiju iz pritvora u novembru 1945. i nastanio se u Casarsi. Istog meseca, Pasolini je diplomirao na univerzitetu nakon što je završio završnu tezu o delu [[Giovanni Pascoli|Giovannija Pascolija]] (1855–1912), italijanskog pesnika i intelektualca.<ref>Martelini, L. 2006, p. 33</ref> Godine 1946, Pasolini je objavio malu zbirku poezije ''I Diarii'' („Dnevnici“) u sklopu ''Academiute''. U oktobru je otputovao u Rim. Sledećeg maja započeo je takozvani ''Quaderni Rossi'', rukom pisan u starim školskim sveskama sa crvenim koricama. Završio je dramu na italijanskom jeziku ''Il Cappellano''. Njegovu zbirku poezije ''I Pianti'' („Krici“) takođe je objavila ''Academiuta''. === Rim === Pasolini se zaposlio kao nastavnik italijanskog i latinskog jezika. Nastavio je da piše i učlanio se u [[Italijanska komunistička partija|Italijansku komunističku partiju (PCI)]]. Godine 1949. je optužen za korumpiranje mladeži i opscenih činova na javnim mestima nakon što je uhvaćen u seksualnom odnosu sa lokalnim mladićima. Izbačen je iz komunističke partije i izgubio je posao. U januaru 1950. se preselio u Rim sa svojom majkom Susanom da započne novi život. Oslobođen je dve optužbe za opscenost 1950. i 1952. godine.<ref name="Martelini, L. 2006, p. 483">Martelini, L. 2006, p. 48</ref> Nakon što su godinu dana proveli u stanu ujaka po majci pored Piazza Mattei, Pasolini i njegova 59-godišnja majka preselili su se u oronulo predgrađe [[Rebibbia]], pored zatvora. Živeći tamo tri godine, on je svoju furlansku seosku inspiraciju preneo u ovo rimsko predgrađe, jednu od više borgata u kojima su živeli siromašni [[Proletarijat|proleterski]] imigranti, često u užasnim sanitarnim i socijalnim uslovima. Umesto da traži pomoć od drugih pisaca, Pasolini je radije išao svojim putem. Našao je posao u filmskom studiju [[Cinecittà]] i prodavao svoje knjige u bancarelle prodavnicama („prodavnicama na trotoarima“) u Rimu. Godine 1951, uz pomoć pesnika Vittorija Clementija, pesnika iz [[Abruzzo|Abruzza]], našao je posao kao profesor u srednjoj školi u [[Ciampino, Roma|Ciampinu]]. Imao je dug put do posla i zarađivao je oskudnu platu od 27.000 [[Lira (valuta)|lira]]. == Karijera == === Književnost === Godine 1954, Pasolini, koji je sada radio za književni odsek Cinecitte, napustio je svoj profesorski posao i preselio se u kvart Monteverde. U ovom trenutku se uselila njegova rođaka Graziella. Oni su takođe udomili Pasolinijevog oca Carla Alberta, koji je patio od [[Ciroza (patohistologija)|ciroze]] i umro 1958. godine. Pasolini je objavio ''La meglio gioventù'', svoju prvu značajnu zbirku pesama na furlanskom. Njegov prvi roman, ''Ragazzi di vita'' („Iskusni momci“), koji se bavio rimskim [[lumpenproletarijat]]om, objavljen je 1955. Zajedno sa ''Ragazzi di vita'', objavio je i svoju proslavljenu pesmu ''Le ceneri di Gramsci'', gde je izrazio tenzije između razuma i srca, kao i ideološke dijalektike unutar komunizma, debatu o umetničkoj slobodi, [[Socijalistički realizam|socijalističkom realizmu]] i privrženosti.<ref>Martelini, L. 2006, pp. 79–81</ref> Roman je doživeo veliki uspeh, ali je loše prihvaćen od strane Italijanske komunističke partije i italijanske vlade. Pokrenuta je tužba za „opscenost“ protiv Pasolinija i njegovog urednika Garzantija.<ref>Martelini, L. 2006, p. 62</ref> Iako oslobođen krivice, Pasolini je postao meta insinuacija i [[Tabloid (novinski format)|tabloidne štampe]]. Godine 1955, zajedno sa [[Francesco Leonetti|Francescom Leonettijem]], [[Roberto Roversi|Robertom Roversijem]] i drugima, Pasolini je uređivao i izdavao časopis poezije pod nazivom ''Officina''. Časopis je ukinut 1959. godine nakon četrnaest brojeva. Te godine je objavio i svoj drugi roman, ''Una vita violenta'' („Nasilni život“), koji je za razliku od njegovog prvog romana bio prihvaćen od strane komunističke kulturne sfere: kasnije je pisao kolumnu pod naslovom ''Dialoghi con Passolini'' („Pasolini u dijalogu“), za PCI časopis ''Vie Nuove'' od maja 1960. do septembra 1965.<ref>{{cite book|author=Robert Samuel Clive Gordon|title=Pasolini: Forms of Subjectivity|url=https://books.google.com/books?id=mD2SNnKlK5sC&pg=PA47|year=1996|publisher=Clarendon Press|isbn=978-0-19-815905-6|page=47}}</ref> koja je objavljena u obliku knjige 1977. kao ''Le belle bandiere'' („Lepe zastave“).<ref name="jacobin3">{{cite web|url=https://jacobinmag.com/2018/06/pier-paolo-pasolini-pci-communist-party|title=Remembering Pier Paolo Pasolini|last=Peretti|first=Luca|date=1 June 2018|website=[[Jacobin (magazine)|Jacobin]]|access-date=7 June 2018}}</ref> Kasnih 1960-ih Pasolini je uređivao kolumnu u nedeljniku ''Tempo''.''<ref>{{cite book|author=Emma Baron|chapter=Dear Intellectual: The Cultural Advice Columns|title=Popular High Culture in Italian Media, 1950–1970|year=2018|publisher=Palgrave Macmillan|location=Cham, Switzerland|isbn=978-3-319-90963-9|page=55|doi=10.1007/978-3-319-90963-9_3|url=https://doi.org/10.1007/978-3-319-90963-9_3}}</ref>'' Godine 1966. Pasolini je napisao scenario za nikad snimljen film o apostolu [[Pavle od Tarsa|Svetom Pavlu]], koji je kasnije revidirao.<ref>{{Cite web|date=15 June 2015|title=Pasolini and St Paul|url=https://blogs.bl.uk/european/2015/06/pasolini-and-st-paul.html|access-date=2023-01-16|website=British Library|language=en|archive-date=2023-02-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20230205144518/https://blogs.bl.uk/european/2015/06/pasolini-and-st-paul.html|url-status=dead}}</ref> Pasolinijev scenario je imao za cilj da prikaže Pavla kao modernog čoveka, ali bez modifikovanja nijedne njegove izjave.<ref>{{Cite book|last=Badiou|first=Alain|url=https://www.worldcat.org/oclc/51093150|title=Saint Paul : the foundation of universalism|date=2003|publisher=[[Stanford University Press]]|isbn=0-8047-4470-X|location=Stanford, Calif.|pages=36–37|oclc=51093150|author-link=Alain Badiou}}</ref> U Pasolinijevoj priči, Pavle je fašistički saradnik u [[Višijevska Francuska|Višijevskoj Francuskoj]] koji postaje prosvetljen dok putuje u Frankovu Španiju i pridružuje se antifašističkom [[Francuski pokret otpora|francuskom otporu]], događaju koji služi kao savremena ekvivalenta za Pavlov preobražaj.<ref>{{Cite book|last=Badiou|first=Alain|url=https://www.worldcat.org/oclc/51093150|title=Saint Paul : the foundation of universalism|date=2003|publisher=[[Stanford University Press]]|isbn=0-8047-4470-X|location=Stanford, Calif.|pages=37–38|oclc=51093150|author-link=Alain Badiou}}</ref> Scenario prati Pavla kako propoveda otpor u Italiji, Španiji, Nemačkoj i Njujorku (gde biva izdan, uhapšen i pogubljen).<ref>{{Cite book|last=Badiou|first=Alain|url=https://www.worldcat.org/oclc/51093150|title=Saint Paul : the foundation of universalism|date=2003|publisher=[[Stanford University Press]]|isbn=0-8047-4470-X|location=Stanford, Calif.|pages=38|oclc=51093150|author-link=Alain Badiou}}</ref> Kao što piše filozof [[Alain Badiou]], „Najviše iznenađuje u svemu tome način na koji su Pavlovi tekstovi nepromenjeni i sa skoro nedokučivom prirodnošću prebačeni u situacije u kojima ih Pasolini primenjuje: rat, fašizam, američki kapitalizam, i beznačajne debate italijanskog intelektualnog društva“.<ref>{{Cite book|last=Badiou|first=Alain|url=https://www.worldcat.org/oclc/51093150|title=Saint Paul : the foundation of universalism|date=2003|publisher=[[Stanford University Press]]|isbn=0-8047-4470-X|location=Stanford, Calif.|pages=39|oclc=51093150|author-link=Alain Badiou}}</ref> Godine 1970. Pasolini je kupio stari zamak u blizini [[Viterbo|Viterba]], severno od Rima, gde je počeo da piše svoj poslednji roman, ''Il Petrolio'', u kojem je osudio tajno poslovanje najviših slojeva vlasti sa korporacijama i kriminalnim organizacijama ([[Eni (naftna kompanija)|Eni]], [[CIA]], [[mafija]] itd.)<ref>Martelini, L. 2006, p. 192</ref> Ovaj roman (sa elementima dokumentarne proze) je ostao nedovršen usred Pasolinijeve iznenadne smrti 1975. godine. Godine 1972, Pasolini je počeo da sarađuje sa [[Ekstremna ljevica|ekstremno levičarskim]] udruženjem [[Lotta Continua]], za koje je režirao i producirao dokumentarni film, [[12 dicembre (dokumentarni film)|''12 decembre'']], o bombardovanju Piazza Fontane. Sebe je ostavio nepotpisanog u filmu. Sledeće godine počeo je da piše za najpoznatije italijanske novine ''[[Corriere della Sera|Il Corriere della Sera]]''. Početkom 1975. Garzanti je objavio zbirku njegovih kritičkih eseja, ''Scritti corsari'' („Korsarski spisi“). {{div col|colwidth=50em}} ==== Proza ==== * ''Ragazzi di vita'' (1955) * ''Una vita violenta'' (1959) * ''Il sogno di una cosa'' (1962) * ''Amado Mio – Atti Impuri'' (1982, napisano 1948) * ''Alì dagli occhi azzurri'' (1965) * ''Teorema'' (1968) * ''Reality'' (''The Poets' Encyclopedia,'' eng, 1979) * ''Petrolio'' (1992, nedovršeno) ==== Poezija ==== * ''La meglio gioventù'' (1954) * ''Le ceneri di Gramsci'' (1957) * ''L'usignolo della chiesa cattolica'' (1958) * ''La religione del mio tempo'' (1961) * ''Poesia in forma di rosa'' (1964) * ''Trasumanar e organizzar'' (1971) * ''La nuova gioventù'' (1975) * ''Roman Poems''. Pocket Poets No. 41 (eng,1986) * ''The Selected Poetry of Pier Paolo Pasolini: A Bilingual Edition''. (eng, 2014) ==== Eseji ==== * ''Passione e ideologia'' (1960) * ''Canzoniere italiano, poesia popolare italiana'' (1960) * ''Empirismo eretico'' (1972) * ''Lettere luterane'' (1976) * ''Le belle bandiere'' (1977) * ''Descrizioni di descrizioni'' (1979) * ''Il caos'' (1979) * ''La pornografia è noiosa'' (1979) * ''Scritti corsari'' (1975) * ''Lettere (1940-1954)'' (1986) ==== Pozorišne drame ==== * ''Orgia'' (1968) * ''Porcile'' (1968) * ''Calderón'' (1973) * ''I Turcs tal Friùl'' (1944, objavljeno 1976) * ''Affabulazione'' (1977) * ''Pilade'' (1977) * ''Bestia da stile'' (1977) {{div col end}} === Film === [[Datoteka:Pasolini e fellini.jpg|mini|270x270piksel|Pasolini i [[Federico Fellini]], kasne 1950-e]] Godine 1957, zajedno sa [[Sergio Citti|Sergiom Cittijem]], Pasolini je sarađivao na filmu [[Federico Fellini|Federica Fellinija]] ''[[Le notti di Cabiria]]'', pišući dijaloge za odeljke koji sadrže rimski dijalekt. Fellini ga je takođe zamolio da radi na dijalogu za neke epizode ​​''[[La dolce vita]]''.<ref>{{cite web|last=Monopoli|first=Leonardo|title=Pasolini e il cinema|url=http://www.homolaicus.com/letteratura/pasolini/7.htm|website=homolaicus.com|access-date=9 September 2018|language=it}}</ref> Takođe je kooscenarista je na filmu ''[[La lunga notte del '43]].'' Pasolini je debitovao kao glumac u filmu [[Carlo Lizzani|Carla Lizzanija]] ''[[Il gobbo (film, 1960)|Il gobbo]]'' iz 1960. godine. Prvi film koji je Pasolini napisao i režirao bio je ''[[Accattone]]'' 1961. godine. Iako je Pasolini pokušao da se distancira od [[Italijanski neorealizam|italijanskog neorealizma]], smatra se da je ''Accattone'' jedna vrsta neorealističnog filma. Nick Barbaro, kritičar koji piše za ''[[Austin Chronicle]]'', izjavio je da je to „možda najmračniji film“ koji je ikada video.<ref>{{cite web|url=https://www.austinchronicle.com/events/film/2001-02-07/140956/|title=Movie Review: Accattone|website=www.austinchronicle.com|access-date=2023-12-20|archive-date=2022-11-06|archive-url=https://web.archive.org/web/20221106234401/https://www.austinchronicle.com/events/film/2001-02-07/140956/}}</ref> Film je izazvao kontroverze i skandal, a konzervativci su tražili od vlade strožu cenzuru. Godine 1963, Pasolinijeva epizoda ''[[La ricotta]]'', iz [[omnibus film]]a ''[[Ro.Go.Pa.G.]]'', je cenzurisana i Pasoliniju je suđeno za „vređanje italijanske države i vere“.<ref>{{cite news|last=Barbaro|first=Nick|title=Che Bella: Italian Neorealism and the Movies – and the AFS Series – It Inspired|newspaper=[[The Austin Chronicle]]|date=19 January 2001|url=http://www.austinchronicle.com/gyrobase/Issue/story?oid=oid%3A80268|access-date=13 December 2006|archive-url=https://web.archive.org/web/20061207055450/http://www.austinchronicle.com/gyrobase/Issue/story?oid=oid:80268|archive-date=7 December 2006|url-status=live}}</ref> Tokom ovog perioda, Pasolini je često putovao u inostranstvo: 1961. sa [[Elsa Morante|Elsom Morante]] i [[Alberto Moravia|Albertom Moravijom]] u [[Indija|Indiju]] (gde je ponovo otišao sedam godina kasnije); 1962. u [[Sudan]] i [[Kenija|Keniju]]; 1963. u [[Gana|Ganu]], [[Nigerija|Nigeriju]], [[Gvineja|Gvineju]], [[Jordan]] i [[Palestina (država)|Palestinu]] (gde je snimio dokumentarac ''[[Sopralluoghi in Palestina per il vangelo secondo Matteo]]''). Napisao je i režirao crno-beli film ''[[Il Vangelo secondo Matteo|Il Vangelo Secondo Matteo]]'' (1964). Zasnovan je na [[Biblija|Svetom pismu]], ali ga je Pasolini prilagodio ekranizaciji, i on je naveden kao pisac. [[Isus|Isusa Hrista]], bosonogog seljaka, igra [[Enrique Irazoqui]]. [[Datoteka:Totò e pasolini.jpg|mini|270x270piksel|Pasolini i [[Totò]], 1966.]] U svom filmu ''[[Uccellacci e uccellini]]'' iz 1966, šaljivoj, a u isto vreme i mističnoj basni, Pasolini je angažovao velikog italijanskog komičara [[Totò]]a da radi sa [[Ninetto Davoli|Ninettom Davolijem]], tadašnjim Pasolinijevim ljubavnikom i jednim od njegovih omiljenih glumaca. To je bila jedinstvena prilika za Totòa da pokaže da je i sjajan dramski glumac, pored svojih isključivo komičnih uloga. Pasolini je bio član žirija na [[16. berlinski filmski festival|16. Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu]] 1966. godine.<ref name="berlinale 1966">{{cite web|url=http://www.berlinale.de/en/archiv/jahresarchive/1966/04_jury_1966/04_Jury_1966.html|title=Berlinale 1966: Juries|access-date=22 February 2010|work=berlinale.de}}</ref> Godine 1967. u [[Venecija|Veneciji]] je upoznao i intervjuisao američkog pesnika [[Ezra Pound|Ezru Pounda]]. Razgovarali su o italijanskom pokretu ''[[Neoavanguardia]]'', a Pasolini je pročitao neke stihove iz italijanskog prevoda Poundovih ''Pisan Cantos''. Kasne 1960-e i početak 1970-ih godina prošlog veka bile su doba [[Studentske demonstracije 1960-ih|studentskog pokreta]]. Pasolini, iako je priznavao ideološke motive studenata i nazivao sebe „katoličkim marksistom“,<ref>{{cite web|url=http://www.pierpaolopasolini.com/bio.htm|title=Pier Paolo Pasolini – Biography|website=pierpaolopasolini.com}}</ref> smatrao ih je „antropološki srednjom klasom“ i da im je stoga suđeno da propadnu u svojim pokušajima revolucionarnih promena. Povodom protesta kod Valle Giulie, koji se odigrao u Rimu u martu 1968. godine, rekao je da saoseća sa policijom, jer su policajci „deca siromašnih“, dok su mladi militanti bili eksponenti onoga što je nazvao „levičarskim fašizmom“. Njegov film iz iste godine, ''[[Teorema (film)|Teorema]]'', prikazan je na [[Venecijanski filmski festival|Venecijanskom filmskom festivalu]], u napetoj političkoj klimi. U ''Teoremi'' je, sa [[Terence Stamp|Terencom Stampom]] u glavnoj ulozi tajanstvenog stranca, prikazao seksualni raspad [[Buržoazija|buržoaske]] porodice. Godine 1970. ponovo je otputovao u Afriku da snimi još jedan dokumentarac, ''[[Appunti per un'Orestiade africana]]''. Kasniji filmovi usredsređeni su na folklor, posebno na priče seksualne prirode, kao što su [[Giovanni Boccaccio|Bokačov]] ''[[Il Decameron (film)|Il Decameron]]'' (1971), [[Geoffrey Chaucer|Čoserove]] ''[[I racconti di Canterbury]]'' (1972) i ''[[Il fiore delle mille e una notte]]'' (1974). Ovi filmovi se obično grupišu kao Trilogija života. Iako ih je bazirao na klasicima, Pasolini je napisao scenarije i preuzeo zasluge za njih. Ova trilogija, podstaknuta uglavnom Pasolinijevim pokušajem da pokaže sekularnu svetost tela protiv društvenih kontrola koje je stvorio čovek, a posebno protiv podmitljivog licemerja verske države (religiozni likovi u ''I racconti di Canterbury'' prikazani su kao pobožne, ali amoralne budale) bili su napor da se predstavi stanje prirodne seksualne nevinosti od suštinskog značaja za pravu prirodu slobodnog čovečanstva. Naizmenično razigrani, razvratni i poetski senzualni, suptilno simbolični i vizuelno privlačni, filmovi su bili veoma popularni u Italiji i ostali su možda njegova najpopularnija dela. Ipak, uprkos činjenici da trilogiju u celini mnogi smatraju remek-delom, Pasolini je kasnije omalovažavao svoje stvaralaštvo zbog mnogih imitacija ova tri filma. Verovao je da se desila degradacija njegove vizije, koja je predstavljala istu eksploataciju tela koju je pokušao da negira u svojoj trilogiji. Na kraju ih se u potpunosti odrekao. Njegovo nezadovoljstvo ovim filmovima smatra se jednim od primarnih razloga za njegov poslednji film, ''[[Salo ili 120 dana Sodome|Salò]]'', u kome se ljudi prikazuju ne samo kao roba pod autoritarnom kontrolom, već kao i robovi autoritarnih hirova, bez slobode i vitalnosti koju su ljudi posedovali u Trilogiji života. Njegovo poslednje delo, ''[[Salo ili 120 dana Sodome|Salò o le 120 giornate di Sodoma]]'' (''Salo ili 120 dana Sodome'', 1975), premašilo je ono što je većina gledalaca u to vreme mogla da prihvati u eksplicitnim scenama seksualne perverznosti i intenzivnog sadističkog nasilja. Zasnovan na romanu ''120 dana Sodome'' [[Markiz de Sade|Markiza de Sada]], smatra se Pasolinijevim najkontroverznijim filmom. U maju 2006. Filmski vodič ''[[Time Out Group|Time Outa]]'' proglasio ga je „najkontroverznijim filmom“ svih vremena. ''Salò'' je bio zamišljen kao prvi film njegove Trilogije smrti, nakon kog bi usledio nedovršeni biografski film o [[Gilles de Rais]]u. == Lični život == Manji skandal izbio je tokom lokalnog festivala u [[San Vito al Tagliamento, Pordenone|Ramuscellu]] u septembru 1949. Cordovado, lokalni narednika [[Karabinjeri|karabinjera]], je anonimno obavešten o seksualnom ponašanju (masturbaciji) od strane Pasolinija sa trojicom mladića od šesnaest i manje godina.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 1484">Siciliano, Enzo. 2014, 148</ref> Cordovado je pozvao roditelje mladića, koji su odbili da podnesu optužnicu uprkos Cordovadovom nagovaranju. Cordovado je ipak sastavio izveštaj, a doušnik je javno elaborirao svoje optužbe, što je izazvalo negodovanje u javnosti. Sudija u San Vito al Tagliamentu optužio je Pasolinija za „korupciju maloletnika i opscenog ponašanja na javnim mestima“.<ref name="Martelini, L. 2006, p. 483"/><ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 1484"/> On i šesnaestogodišnjak su obojica optuženi.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 1492">Siciliano, Enzo. 2014, 149</ref> Narednog meseca, tokom ispitivanja, Pasolini nije poricao činjenice, već je govorio o „književnom i erotskom nagonu“ i citirao [[André Gide|Andréa Gida]], dobitnika [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] 1947. godine. Cordovado je obavestio svoje nadređene i regionalna štampa se umešala.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 1492"/> Prema Pasoliniju, [[Kršćanska demokracija (Italija)|demohrišćani]] su podstakli čitavu aferu kako bi ukaljali njegovo ime („demohrišćani su povukli konce“). Otpušten je sa posla u Valvasoneu,<ref name="Martelini, L. 2006, p. 483"/> a partijska sekcija Udine ga je izbacila iz PCI, što je on smatrao izdajom. On je uputio kritičko pismo šefu, svom prijatelju Ferdinandu Mautinu, i tvrdio da je podvrgnut „taktizmu“ PCI. U stranci se njegovom isključenju protivila Teresa Degan, Pasolinijeva koleginica u prosveti. Napisao joj je i pismo u kome je priznao da se kaje što je bio „tako naivan, čak i nepristojan“.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 1484"/> Pasolinijevi roditelji su ljutito reagovali i situacija u porodici je takođe postala neizdrživa.<ref>Siciliano, Enzo. 2014, 151</ref> Krajem 1949. odlučio je da se preseli u Rim zajedno sa svojom majkom u želji da započne novi život, nastanivši se u predgrađu Rima. Godine 1963. Pasolini je upoznao „veliku ljubav svog života“, 15-godišnjeg Ninetta Davolija, kome je kasnije dao prvu ulogu u svom filmu ''Uccellacci e uccellini'' iz 1966. Pasolini je postao Davolijev mentor i prijatelj.<ref>{{cite news|first=Doug|last=Ireland|title=Restoring Pasolini|date=4 August 2005|work=LA Weekly|publisher=LA Weekly, LP|url=http://www.laweekly.com/2005-08-04/news/restoring-pasolini/|access-date=29 August 2010|archive-date=27 December 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20131227224102/http://www.laweekly.com/2005-08-04/news/restoring-pasolini/|url-status=dead}}</ref> Brojne znamenite žene, među kojima su [[Maria Callas]], [[Anna Magnani]] i [[Laura Betti]], su bile Pasolinijeve bliske prijateljice. [[Dacia Maraini]], poznati italijanski pisac, rekla je o ponašanju Marije Callas prema Pasoliniju: „Pratila ga je svuda, čak i u Afriku. Nadala se da će ga 'preobratiti' u heteroseksualnost i u brak.“<ref>{{cite web|url=http://www.centrostudipierpaolopasolinicasarsa.it/molteniblog/lamore-impossibile-tra-ppp-e-maria-callas-nel-film-lisola-di-medea-di-sergio-naitza/|title=L'Amore impossibile tra PPP e Maria Callas nel film "L'isola di Medea" di Sergio Naitza|date=7 August 2016}}</ref> Pasolini je takođe bio osetljiv na problematiku vezanu za „novu“ ulogu koja se ženama nametala preko italijanskih medija, navodeći u intervjuu iz 1972. godine da „žene nisu automati za kockanje“.<ref>{{cite web|url=http://www.centrostudipierpaolopasolinicasarsa.it/molteniblog/pasolini-e-le-donne-oggetto-del-piccolo-schermo/|title=Pasolini e le donne-oggetto del piccolo schermo|date=2 June 2017}}</ref> Bio je navijač [[FK Bologna|fudbalskog kluba Bologne]].<ref>{{Cite web|last=Twitty|first=Thalia|date=2022-04-18|title=Pasolini's greatest passion: football|url=https://www.wireservice.ca/pasolinis-greatest-passion-football/|access-date=2023-08-11|website=Wire Service Canada|language=en-CA}}</ref> == Politička uverenja == === Veza sa Italijanskom komunističkom partijom === [[Datoteka:Gramsci Pasolini.jpg|mini|278x278px|Pasolini ispred groba [[Antonio Gramsci|Antonija Gramscija]] u Rimu]] U oktobru 1945. politički status [[Furlanija|Furlanije]] postao je predmet spora između različitih političkih grupa. Pasolini se 30. oktobra pridružio pro-nezavisnom udruženju ''Patrie tal Friul'', osnovanom u [[Udine (provincija)|Udinama]]. Pasolini je želeo Furlaniju zasnovanu na furlanskoj tradiciji, vezanu za katoličku crkvu u Italiji, ali i ekonomski i društveni napredak, za razliku od zagovornika regionalne autonomije koji su želeli da sačuvaju svoje privilegije zasnovane na „imobilizmu“.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 111-1122">Siciliano, Enzo. 2014, 111–112</ref> On je takođe kritikovao PCI zbog njenog zagovaranja [[Unitarna država|centralizacije države]]. Pasolini je osnovao stranku ''Movimento Popolare Friulano'', ali je dao ostavku kada je shvatio da njome prikriveno manipuliše italijanska vladajuća Hrišćansko-demokratska partija kako bi se suprotstavila lokalnim [[Titoizam|titoistima]], koji su pokušavali da [[Aneksija|anektiraju]] delove Furlanije [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji]].<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 111-1122"/> Pasolini je 26. januara 1947. napisao deklaraciju koja je objavljena na naslovnoj strani lista ''Libertà'': „Po našem mišljenju, smatramo da je trenutno samo komunizam u stanju da obezbedi novu kulturu.“ To je izazvalo kontroverzu, delom zbog činjenice da on još uvek nije bio član PCI. Pasolini je planirao da proširi rad ''Academiute'' na književnost drugih [[Romanski jezici|romanskih jezika]] i upoznao je [[Egzil|prognanog]] [[Katalonija|katalonskog]] pesnika Carlesa Cardóa. Učestvovao je u nekoliko demonstracija nakon što se pridružio PCI. U maju 1949. prisustvovao je mirovnom kongresu u Parizu. Videvši težak život radnika i seljaka i posmatrajući sukobe demonstranata sa italijanskom policijom, počeo je da osmišljava svoj prvi roman. Tokom ovog perioda, dok je radio kao nastavnik u osnovnoj školi, istakao se u lokalnoj filijali Italijanske komunističke partije kao vešt pisac. Izrazio je neslaganje sa zvaničnim uverenjem partije da je [[Staljinizam]] [[Kristijanofobija|anti-hrišćanski.]] Tokom leta 1949. Pasolinija je rimokatolički [[Svećenik|sveštenik]] upozorio da će izgubiti svoju učiteljsku poziciju ako se ne odrekne [[Marksizam-lenjinizam|marksizam-lenjinizma]]. Slično tome, nakon što su neki plakati postavljeni u Udinama, Giambattista Caron, demohrišćanski poslanik, upozorio je Pasolinijevog rođaka Nica Naldinija da „[Pasolini] treba da napusti komunističku propagandu“ kako bi sprečio „teške posledice“.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, 1484"/> === Antifašizam i studentske demonstracije 1968. godine === Tokom 1968. godine, studenti univerziteta su vodili gerilski obračun s policijom na rimskim ulicama. Njihove pristalice su sukob karakterisale kao građansku borbu proletarijata protiv sistema. Pasolinijeve izjave i komentari vezani za ovaj događaj se mogu protumačiti kao izraz podrške policiji i kao „[[Antiantifašizam|anti-antifašistički]]“.<ref name="Centro Studi Pier Paolo Pasolini 2018">{{Cite web|date=2018-02-25|title=Contro le strumentalizzazioni di Pasolini: il falso dell"anti-antifascismo", di Wu Ming 1|url=http://www.centrostudipierpaolopasolinicasarsa.it/approfondimenti/contro-le-strumentalizzazioni-di-pasolini-il-falso-dellanti-antifascismo-di-wu-ming-1/|access-date=2023-09-25|website=Centro Studi Pier Paolo Pasolini Casarsa della Delizia|language=it-IT}}</ref> Prema ''Centro Studi Pier Paolo Pasolini'', mit o „anti-antifašisti“ Pasoliniju doprineo je ideji o [[Antiglobalizacija|antiglobalističkim]] savezima [[Neofašizam|neofašista]].<ref name="Centro Studi Pier Paolo Pasolini 2018" /> Pasolini nikada nije koristio pojam anti-antifašizam, koji je upotrebčjen tek u kasnijim izdanjima zbirke ''Scritti corsari'' kao naslov.<ref name="Centro Studi Pier Paolo Pasolini 2018" /> Pasolini je koristio koncept da napadne različite institucije i ličnosti, kao što su [[Kršćanska demokracija (Italija)|Hrišćanska demokratija]], tadašnji italijanski predsednik [[Giuseppe Saragat]], [[Radiotelevisione Italiana|RAI]] i zdravstvena komisija Predstavničkog doma, koji su svi, po njegovom mišljenju, krivi što su ignorisali zahteve [[Marco Pannella|Marca Pannelle]], koji je štrajkovao glađu više od dva meseca.<ref name="Centro Studi Pier Paolo Pasolini 2018" /> Oni su, prema Pasoliniju, bili „ne oni koji su se protivili neofašističkom nasilju na trgovima, već „antifašisti“ koji su se ponašali kao fašisti.“<ref name="Centro Studi Pier Paolo Pasolini 2018" /> Glavni izvor u vezi sa Pasolinijevim pogledima na studentski pokret je njegova poema ''Il PCI ai giovani'' („PCI mladima“), napisana posle bitke kod Valle Giulie. U obraćanju studentima, Pasolini izjavljuje da, za razliku od međunarodnih medija koji o njima izveštavaju, on njima neće laskati. Ističe da su oni deca buržoazije (''Avete facce di figli di papà / Vi odio come odio i vostri papà'' – „Imate lica razmaženih tatinih dečaka / mrzim vas kao što mrzim vaše očeve“), a zatim govori ''(Quando ieri a Valle Giulia avete fatto a botte coi poliziotti / io simpatizzavo coi poliziotti'' – „Kada ste se vi i policajci juče koškali kod Valle Giulia / ja sam se saosećao sa policajcima“). Objasnio je da se sa policajcima saoseća jer su oni „figli di poveri” („deca siromašnih”). Pesma ističe aspekt generacijske borbe unutar buržoazije koju predstavlja studentski pokret (''Stampa e Corriere della Sera, News- week e Monde / vi leccano il culo. Siete i loro figli / la loro speranza, il loro futuro... Se mai / si tratta di una lotta intestina'' – „''[[La Stampa (novine)|Stampa]]'' i ''[[Corriere della Sera]]'', ''[[Newsweek (novine)|Newsweek]]'' i ''[[Le Monde (novine)|Le Monde]]'' / ljube vam dupe. Vi ste njihova deca / njihova nada, njihova budućnost... Ako ništa drugo / to je borba između vas samih“).<ref name="pci2">{{cite magazine|last=Pasolini|first=Pier Paolo|date=16 June 1968|title=Il Pci ai giovani|trans-title=The PCI to Young People|url=http://temi.repubblica.it/espresso-il68/1968/06/16/il-pci-ai-giovani/?printpage=undefined|language=it|magazine=[[L'Espresso]]|access-date=8 June 2018}}</ref> Revolt iz 1968. Pasolini je video kao unutrašnju, benignu reformu [[establišment]]a u Italiji, pošto su demonstranti bili deo sitne buržoazije.<ref>Martelini, L. 2006, pp. 141–142</ref> Pesma je implicirala i klasno licemerje establišmenta prema demonstrantima, postavljajući pitanje da li bi mladi radnici bili tretirani slično ako bi se ponašali na isti način (''Occupate le università / ma dite che la stessa idea venga / a dei giovani operai / E allora: Corriere della Sera e Stampa, Newsweek e Monde / avranno tanta sollecitudine / nel cercar di comprendere i loro problemi? / La polizia si limiterà a prendere un po’ di botte / dentro una fabbrica occupata? / Ma, soprattutto, come potrebbe concedersi / un giovane operaio di occupare una fabbrica / senza morire di fame dopo tre giorni?'' – „Okupirajte univerzitete / ali recite da ista ideja dolazi / mladim radnicima / Dakle: ''Corriere della Sera'' i ''Stampa'', ''Newsweek'' i ''Le Monde'' / imaće toliko pažnje / u pokušaju da razumeju njihove probleme? / Hoće li policija osetiti ikakav otpor / u okupiranoj fabrici? / Ali iznad svega, kako bi se moglo / mladom radniku dozvoliti da zauzme fabriku / a da ne umre od gladi posle tri dana?“<ref name="pci2"/> Pasolini je sugerisao da je policija pravi proletarijat, poslat da se bori za slabu platu i iz razloga koje ona ne razume, protiv razmaženih dečaka istih godina, jer nisu imali sreće da mogu da se obrazuju (''poliziotti figli di proletari meridionali picchiati da figli di papà in vena di bravate'' – „policajci, sinovi proleterskih južnjaka, pretučeni od bahatih tatinih momaka“). Utvrdio je da su policajci samo spoljni sloj stvarne moći, tj. pravnog sistema.<ref>Martelini, L. 2006, p. 141</ref> Pasoliniju nisu bili strana suđenja. Za života je bio upleten u do 33 tužbe, uglavnom za „opscenost”, „pornografiju”, „nepoštovanje vere”, „nepoštovanje države“ i druge. Međutim, na kraju svake je bivao oslobođen krivice.<ref>{{Cite web|last=Damato|first=Cosimo Damiano|date=2022-05-22|title=Pier Paolo Pasolini e il libro bianco delle persecuzioni|url=https://rewriters.it/pier-paolo-pasolini-e-il-libro-bianco-delle-persecuzioni/|access-date=2023-09-25|website=ReWriters|language=it-IT}}</ref><ref>{{Cite web|title=Pasolini e i processi|url=https://webtv.loescher.it/externalResources/downloadRes?resId=367205&itemId=366913|access-date=25 September 2023|website=Loescher Editore|language=it}}</ref> Dovedeno je u pitanje konvencionalno tumačenje Pasolinijeve pozicije.<ref name="Centro Studi Pier Paolo Pasolini 2018" /> U članku objavljenom 2015. godine, [[Wu Ming]] su tvrdili da Pasolinijeve izjave treba shvatiti u kontekstu njegove samopriznate mržnje prema buržoaziji koja ga je tako dugo progonila, jer u ''Il PCI ai giovani'' navodi: „Mi (tj. Pasolini i studenti) smo očigledno složni protiv policijske institucije“, te da pesma prikazuje policajce kao sloj koji je dehumanizovan svojim radom. Iako su bitke između studenata i policije bile tuče između bogatih i siromašnih, Pasolini priznaje da su studenti bili „na strani razuma“, dok je policija „u krivu“. [[Wu Ming]] sugerišu da je Pasolinijeva namera bila da izrazi skepticizam u pogledu ideje da su studenti revolucionarna snaga, tvrdeći da samo radnička klasa može da izazove revoluciju i da bi revolucionarni studenti trebalo da se pridruže PCI. Citiraju Pasolinijevu kolumnu koja je kasnije te godine objavljena u časopisu ''Tempo'', u kojoj je on studentski pokret, kao i [[Italijanski pokret otpora|pokret otpora]], opisao kao „jedina dva demokratsko-revolucionarna iskustva italijanskog naroda”. Te godine je takođe podržao predlog PCI da se policija razoruža, tvrdeći da bi to izazvalo promenu u psihologiji policajaca. Rekao je: „To bi dovelo do iznenadnog kolapsa te 'lažne ideje o sebi' koju mu je pripisala Moć, koja ga je programirala kao robota.“ Pasolinijeve polemike su imale za cilj da podstaknu demonstrante da preispitaju svoju pobunu i nisu ga sprečile da doprinese autonomaškom pokretu ''[[Lotta Continua]]'', koje je opisao kao „ekstremiste koji su možda fanatični i drski sa kulturnog stanovišta, ali koji takođe okušavaju svoju sreću i upravo zato [mislim] da zaslužuju podršku. Moramo da želimo previše da bismo dobili malo.“<ref name="Wu Ming 2016">{{cite web|url=http://wumingfoundation.tumblr.com/post/136530231760/pasoliniagainstthecops|title=The Police vs. Pasolini, Pasolini vs. The Police|author=Wu Ming 1|author-link=Wu Ming|last2=Meer|first2=Ayan|date=3 January 2016|website=[[Wu Ming Foundation]]|access-date=8 June 2018|via=Tumblr}}</ref> === Kritike konzumerizma === Pasolini je bio posebno zabrinut za [[lumpenproletarijat]], koji je prikazao u svom prvom filmu ''[[Accattone]]''. Zapazio je da vrsta čistoće koju je primetio u predindustrijskoj popularnoj kulturi brzo nestaje, u procesu koji je nazvao ''la scomparsa delle lucciole'' („nestanak svitaca“). Radost života dečaka je brzo zamenjena buržoaskim ambicijama kao što su kuća i porodica. Bio je kritičan prema levičarima koji su imali „tradicionalnu i nikada priznatu mržnju prema lumpenproletarijatu i siromašnom stanovništvu“. Godine 1958. pozvao je PCI da postane „partija siromašnih: partija, možemo reći, lumpenproletera“.<ref name="jacobin3"/> Koreni Pasolonijeve flozofije su zasnovani na uverenju da se u italijanskom društvu i svetu dešavala „[[Kopernikanski federalizam|kopernikanska]]” promena. Pored toga, bio je i oštar kritičar [[Konzumerizam|konzumerizma]], za koji je smatrao da je od sredine 1960-ih do ranih 1970-ih naglo uništio italijansko društvo. On je opisao scene [[Koprofagija|koprofagije]] u ''[[Salo ili 120 dana Sodome|Salu]]'' kao komentar na industriju [[Brza hrana|prerađene hrane]]. Kako je on to video, društvo konzumerizma („neokapitalizma“) i „novi fašizam“ su na taj način proširili otuđenje/homogenizaciju i centralizaciju koju bivši [[klerofašizam]] nije uspeo da postigne, pa je doveo do antropološke promene.<ref>Martelini, L. 2006, pp. 184–185</ref> Ta promena je povezana sa gubitkom [[Humanizam|humanizma]] i ekspanzijom produktivnosti kao centralnog za ljudsko stanje, koje je on prezirao. Smatrao je da je „nova kultura“ degradirajuća i vulgarna.<ref>Siciliano, Enzo. 2014, p. 389</ref> U jednom intervjuu je rekao: „S posebnom žestinom mrzim trenutnu moć, moć iz 1975. godine, koja je moć koja manipuliše telima na užasan način; manipulacija koja ne mora da zavidi onoj koju su vršili [[Heinrich Himmler|Himmler]] ili [[Adolf Hitler|Hitler]]“. Prema Simoni Bondavalli, Po Pasoliniju, neokapitalizma (koji je on definisao kao „novi fašizam“) je nametnuo uniformni konformizam bez pribegavanja sredstvima prinude: „nijedan fašistički centralizam nije uspeo da uradi ono što je uradio centralizam potrošačke kulture“.<ref>{{cite book|last=Bondavalli|first=Simona|title=Fictions of Youth:Pier Paolo Pasolini, Adolescence, Fascisms|date=2015|publisher=University of Toronto Press|isbn=9781442627079|location=Toronto, ON}}</ref> Filozof [[Davide Tarizzo]] je rezimirao Pasolinijev stav: {{cquote|''Po njegovom mišljenju, i stari i novi fašizam podriva osnove moderne demokratije. Ipak, novi fašizam to ne čini apsolutizujući narodni suverenitet na račun individualnih prava. Novi fašizam slavi naše slobode i apsolutizuje ljudska prava na štetu našeg osećaja pripadnosti društveno-političkoj zajednici. Stoga, stari i novi fašizam nastoje da ostvare demokratiju – što je nemirna ambicija fašizma – suprotnim putevima. U prvom slučaju, rezultat je rađanje političkih ideja, kao što je viša rasa, koje su podržane očiglednom političkom gramatikom. U drugom slučaju, rezultat je rađanje potpuno drugačije ideje, koja više nije politički akter, pravilno govoreći, već pasivni, anonimni entitet: ljudska populacija.''<ref>{{cite book |last=Tarizzo |first=Davide |title=Political grammars: the unconscious foundations of modern democracy |date=2021 |publisher=Stanford University Press |page=163 |isbn=9781503615328 |location=Stanford, CA |series=Square One: First Order Questions in the Humanities}}</ref>}} === Kritika Hrišćanske demokratije === Pasolini je video kontinuitet između fašističke ere i posleratnog političkog sistema koji su vodili demohrišćani, koje je opisao kao „klerofašiste“ zbog njihove upotrebe države kao represivnog instrumenta i zloupotrebe moći. Primer ovoga video je u uslovima u kojima je živeo rimski lumpenproleterijat u borgatama, koji je bio marginalizovan i društveno i geografski [[Segregacija|odvojen]] kao što je to bio i pod fašizmom. Jedan od dokaza ovog fenomena na koji se Pasolini osvrnuo jeste sukob nižih klasa sa policijom.<ref name="Wu Ming 2016" /> Takođe je okrivio demohrišćane za usvajanje vrednosti potrošačkog kapitalizma, doprinoseći onome što je video kao eroziju ljudskih vrednosti.<ref name="od">{{cite web|url=https://www.opendemocracy.net/en/pasolini_2982jsp/|title=The life and death of Pier Paolo Pasolini|last=Andrews|first=Geoff|date=1 November 2005|website=[[OpenDemocracy]]|access-date=7 November 2022}}</ref> Na regionalnim izborima 1975. došlo je do uspona levičarskih partija, i zadržavajući se na svom politički i socijalno grubom stilu ovog perioda, Pasolini je u ''Corriere della Sera'' izjavio da je došlo vreme da se najistaknutije ličnosti demohrišćana izvedu pred sud, gde bi trebalo da ušetaju sa lisicama na rukama i predvođeni [[karabinjeri]]ma. Smatrao je da je to jedini način da budu uklonjeni sa vlasti.<ref name="od" /><ref name="Siciliano, Enzo. 2014, pp. 388-3892">Siciliano, Enzo. 2014, pp. 388–389</ref> Pasolini je optužio rukovodstvo demohrišćana da je „prožeto uticajem mafije“, da prikrilo niz [[Bombaški napad|bombaških napada]] od strane neofašista, [[Operacija Gladio|sarađivalo sa CIA-om]] i [[Oružane snage Italije|italijanskim oružanim snagama]] kako bi sprečilo uspon levice.<ref name="od" /><ref name="guardian3">{{cite web|url=https://www.theguardian.com/world/2014/aug/24/who-really-killed-pier-paolo-pasolini-venice-film-festival-biennale-abel-ferrara|title=Who really killed Pier Paolo Pasolini?|last=Vulliamy|first=Ed|date=24 August 2014|work=[[The Guardian]]|access-date=12 May 2017}}</ref> === Televizija i kulturno otuđenje === Pasolini je oštro kritikovao [[Ekonomska globalizacija|ekonomsku globalizaciju]] i kulturnu dominaciju [[Sjeverna Italija|severne Italije]] (specifično [[Milano|Milana]]) nad drugim regionima, posebno južnim. Smatrao je da je to postignuto zahvaljujući moći televizije. Debatni TV program snimljen 1971. godine, u kojem je osudio [[Cenzura|cenzuru]], zapravo nije emitovan sve do dana nakon njegovog ubistva u novembru 1975. U planu reforme PCI koji je izradio u septembru i oktobru 1975., među poželjnim merama koje je trebalo sprovesti, naveo je i ukidanje televizije.<ref name="Siciliano, Enzo. 2014, pp. 388-3892"/> === Ostalo === [[Datoteka:Walter Veltroni 01.jpg|mini|255x255piksel|Pasolini između [[Ferdinando Adornato|Ferdinanda Adornata]] i [[Walter Veltroni|Waltera Veltronija]] tokom [[Francisco Franco|antifrankističkih]] demonstracija ispred španske ambasade u [[Rim]]u, 1975.]] Pasolini se protivio postepenom nestanku italijanskih manjinskih jezika tako što je napisao neke od svojih pesama na [[Furlanski jezik|furlanskom]], regionalnom jeziku njegovog detinjstva. Njegovo protivljenje liberalizaciji zakona o [[abortus]]u učinilo ga je nepopularnim unutar levice.<ref>{{cite web|last=Liukkonen|first=Petri|url=http://www.kirjasto.sci.fi/pasolini.htm|title=Pier Paolo Pasolini|website=Books and Writers (kirjasto.sci.fi)|publisher=[[Kuusankoski]] Public Library|location=Finland|archive-url=https://web.archive.org/web/20060307182247/http://www.kirjasto.sci.fi/pasolini.htm|archive-date=7 March 2006|url-status=dead}}</ref> Međutim, uprkos tome što je podržavao održavanje referenduma o dekriminalizaciji abortusa, on se protivio njegovoj stvarnoj dekriminalizaciji,<ref name="rr2">{{cite news|last=Pasolini|first=Pier Paolo|date=1 January 1975|title=L'aborto il coito|trans-title=Abortion, Copulation|url=http://www.radioradicale.it/exagora/abortion-copulation|work=[[Corriere della Sera]]|access-date=8 June 2018|archive-date=12 June 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20180612142021/http://www.radioradicale.it/exagora/abortion-copulation|url-status=dead}}</ref> a kritikovao je i partijsko shvatanje demokratskog aktivizma kao pitanja izjednačavanja pristupa kapitalističkim tržištima za radničku klasu i druge podređene grupe.<ref>{{cite book|last=Rumble|first=Patrick|year=1996|title=Allegories of Contamination: Pier Paolo Pasolini's Trilogy of Life|url=https://books.google.com/books?id=8YyhCgAAQBAJ&q=%22pier+paolo+pasolini%22+and+%22radical+party%22&pg=PA136|series=Toronto Italian Studies|publisher=[[University of Toronto Press]]|page=136|isbn=9780802072191|access-date=8 June 2018}}</ref> Od početka 1968. godine i nadalje, Pasolini je sarađivao sa [[Levi libertarijanizam|levo-libertarijanskom]], [[Liberalizam|liberalnom]] i [[Antiklerikalizam|antiklerikalnom]] [[Radikalna partija Italije|Radikalnom partijom]] ''(Partito Radicale''). Uključio se u polemiku sa liderom stranke [[Marco Pannella|Marcom Pannellom]],<ref name="od" /><ref>{{cite web|url=http://www.radioradicale.it/exagora/conversation-with-pier-paolo-pasolini|title=Conversation with Pier Paolo Pasolini|author=<!--Not stated-->|website=[[Radio Radicale]]|access-date=7 June 2018|archive-date=2018-06-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20180612141319/http://www.radioradicale.it/exagora/conversation-with-pier-paolo-pasolini}}</ref> podržao inicijativu Partije kojom se pozivalo na osam [[referendum]]a o raznim liberalizujućim reformama<ref name="rr2"/> i prihvatio je poziv da govori na partijskom kongresu pre nego što je ubijen. U intervjuu koji je dao neposredno pre svoje smrti, Pasolini je izjavio da se često ne slaže sa partijom.<ref>{{cite news|last1=Colombo|first1=Furio|last2=Battista|first2=Anna|date=8 November 1975|title=Siamo tutti in pericolo|trans-title=We are all in danger|url=http://irenebrination.typepad.com/files/pierpaolopasolini_furiocolombointerview_1975_byabattista.pdf|work=[[La Stampa]]|access-date=8 June 2018|archive-date=2018-03-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20180328215059/http://irenebrination.typepad.com/files/pierpaolopasolini_furiocolombointerview_1975_byabattista.pdf|url-status=dead}}</ref> Nastavio je da podržava PCI<ref name="od" /> - u junu 1975. rekao je da će i dalje glasati za PCI jer smatra da je to „ostrvo gde se kritička svest uvek očajnički brani, i gde je ljudsko ponašanje još uvek u stanju da sačuva staro dostojanstvo“, a u poslednjim mesecima života se zbližio i sa rimskom filijalom [[Italijanska komunistička omladinska federacija|italijanske komunističke omladinske federacije]]. Aktivista federacije, Vincenzo Cerami, održao je govor koji je trebalo da održi Pasolini na kongresu Radikalne partije. U njemu je Pasolini potvrdio svoj marksizam i podršku PCI.<ref name="jacobin3"/> Izvan Italije, Pasolini se posebno zainteresovao za [[Zemlja u razvoju|zemlje u razvoju]], videći paralele između života među italijanskom nižom klasom i života u trećem svetu, toliko da je proglasio [[Bandunška konferencija|Bandung]] za glavni grad tri četvrtine sveta i pola Italije. Podržavao je [[Nova levica|Novu levicu]] u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], predviđajući da će ona „dovesti do originalnog oblika nemarksističkog socijalizma“ i pišući da ga taj pokret podseća na italijanski pokret otpora. Pasolini je video ove dve oblasti borbe kao međusobno povezane. Posle posete [[Harlem]]u je izjavio da je „jezgro borbe za revoluciju Trećeg sveta zaista Amerika“.<ref name="jacobin3" /> == Smrt == Pasolini je ubijen 2. novembra 1975. na plaži u [[Ostia|Ostiji]].<ref>{{Cite web|url=https://ilglobo.com.au/news/33313/the-violent-death-of-inconvenient-intellect-pier-paolo-pasolini/|title=The violent death of "inconvenient" intellect, Pier Paolo Pasolini — Italianmedia|website=ilglobo.com.au|access-date=October 20, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20200811183745/https://ilglobo.com/news/the-violent-death-of-inconvenient-intellect-pier-paolo-pasolini-33313/|archive-date=August 11, 2020}}</ref> Gotovo neprepoznatljiv, Pasolini je bio brutalno pretučen i nekoliko puta pregažen sopstvenim automobilom. Više kostiju je slomljeno i njegovi testisi su smrskani, najverovatnije metalnom šipkom.<ref name=":05"/><ref>{{cite book|last=Barber|first=Stephen|author-link=Stephen Barber (writer)|date=July 17, 2020|title=The Massacre Game Pasolini: Terminal Film, Text, Words|publisher=Elektron Ebooks|isbn=9781909923072}}</ref> [[Autopsija]] je pokazala da je njegovo telo delimično spaljeno benzinom nakon smrti. Zločin se dugo smatrao [[Osveta|ubistvom iz osvete]], nalik [[mafija]]škom ubistvu, za koje je bilo skoro nemoguće da ga je izvršila samo jedna osoba. Pasolini je sahranjen u [[Casarsa della Delizia, Pordenone|Casarsi]]. Giuseppe (Pino) Pelosi (1958–2017), tada 17-godišnjak, uhvaćen je kako vozi Pasolinijev automobil i priznao je ubistvo. Osuđen je na 9 godina zatvora 1976. godine,<ref name=":05"/> u početku sa napomenom u presudi da je imao „nepoznate saradnike“, ali je ova fraza kasnije uklonjena.<ref name="guardian3"/><ref name="independent2">{{cite news|last=Gumbell|first=Andrew|url=https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/who-killed-pasolini-1602381.html|archive-url=https://ghostarchive.org/archive/20220526/https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/who-killed-pasolini-1602381.html|archive-date=26 May 2022|url-access=subscription|url-status=live|title=Who killed Pasolini?|work=[[The Independent]]|date=23 September 1995|access-date=25 May 2015}}</ref> Dvadeset devet godina kasnije, 7. maja 2005, Pelosi je povukao svoje priznanje, za koje je rekao da je dato pod pretnjom nasilja nad njegovom porodicom. Tvrdio je da su tri čoveka „sa [[Južna Italija|južnjačkim]] akcentima” počinila ubistvo, tokom kog su Pasolinija vređali i nazivali „prljavim komunistom”.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/entertainment/film/4529877.stm|title=Pasolini death inquiry reopened|last=Cataldi|first=Benedetto|date=5 May 2005|website=[[BBC]]}}</ref> Drugi dokazi otkriveni 2005. godine upućuju na to da je Pasolinija ubio [[Iznuđivanje|iznuđivač]]. Svedočenje njegovog prijatelja [[Sergio Citti|Sergia Cittija]] pokazalo je da su neke od rolni filma za [[Salo ili 120 dana Sodome|''Salò'']] ukradene, i da je Pasolini planirao da se sastane sa lopovima i pregovara o njihovom povratku 2. novembra 1975. godine, po povratku iz [[Stockholm]]a.<ref>{{cite web|title=Asesinato de Pasolini, nueva investigación|url=http://www.razon.com.mx/spip.php?article29280|work=La Razón|access-date=4 July 2012|language=es|archive-url=https://web.archive.org/web/20170702125218/http://www.razon.com.mx/spip.php?article29280|archive-date=2 July 2017|url-status=dead}}</ref><ref>{{cite web|title=Pasolini de nuevo|url=http://www.milenio.com/cdb/doc/impreso/8742252|archive-url=https://archive.today/20120629014013/http://www.milenio.com/cdb/doc/impreso/8742252|url-status=dead|archive-date=29 June 2012|work=Sentido contrario|publisher=Grupo Milenio|access-date=4 July 2012|author=Héctor Rivera|language=it|date=28 March 2010}}</ref><ref>{{cite web|title=Pier Paolo Pasolini (1922–1975)|url=http://www.cinematismo.com/biografias/pier-paolo-pasolini-1922-1975/|publisher=Cinematismo|access-date=4 July 2012|language=it|archive-date=12 August 2014|archive-url=https://web.archive.org/web/20140812102235/http://www.cinematismo.com/biografias/pier-paolo-pasolini-1922-1975/|url-status=dead}}</ref><ref>[https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:ouU8zYEgmXMJ:rassegnastampa.mef.gov.it/mefinternazionale/PDF/2010/2010-04-02/2010040215372121.pdf+muerte+de+pasolini-+rollos+robados&hl=es&gl=co&pid=bl&srcid=ADGEESg_Hz3kNu-APpn4-A1D42JjsI01jWmCc2RU0zb8ji3iX5Me-8LlK1uyuIo3mo0-NebUSyoFpa3dPHTIiOtQfs1b07D-_EhM_NYQjqCIObthlxA86VQDWnhZ7wpjQmFbzWDkBQuy&sig=AHIEtbROrSJpidVdGjEyfEHWL7gELlXFTw Google Drive Viewer]. Google, 2 April 2010. Retrieved 22 May 2014.</ref> Cittijeva istraga je otkrila dodatne dokaze, uključujući krvavi štap i očevidca koji je rekao da je video grupu muškaraca kako izvlače Pasolinija iz automobila.<ref name="guardian3"/><ref name="independent2"/> Rimska policija je ponovo otvorila [[Hladni slučaj|hladan slučaj]] nakon Pelosijevog povlačenja priznanja, ali su sudije odgovorne za istragu utvrdile da nova otkrića nisu dovoljna da opravdaju nastavak istrage. Od 2023. godine, molba za ponovno otvaranje slučaja je podneta na osnovu [[DNK analiza|DNK analize]] koja je povezala ubistvo sa [[Banda della Magliana|Bandom della Magliana]], kriminalnom organizacijom usko povezanom sa [[Ekstremna desnica|ekstremno desničarskim]] terorizmom.<ref name=":05"/> == Nasleđe == Kao reditelj, Pasolini je stvorio [[Pikarski roman|pikarski]] [[Italijanski neorealizam|neorealizam]], prikazujući tužnu stranu života proleterijata u Italiji. Mnogi ljudi nisu želeli da vide takve portrete u umetničkom delu u javnoj distribuciji. Njegov drugi film, ''[[Mamma Roma]]'' sa [[Anna Magnani|Annom Magnani]] u glavnoj ulozi, je priča o prostitutki i njenom sinu koja je predstavljala uvredu idealima i moralu tog vremena. Njegovi radovi, poetični i tematski fokusirani na surovu realnost, pokazali su da su takva iskustva manje udaljena od većine svakodnevnih života i doprineli su promenama u italijanskoj psihi.<ref name="JAM82">{{cite book|title=Il Caos (collected articles)|author=Pier Paolo Pasolini|year=1995|publisher=[[Editori Riuniti]]|location=Rome|language=it}}</ref> Pasolinijev rad je često izazivao negodovanje, prvenstveno zbog njegovog čestog fokusa na seksualno ponašanje i kontrasta između onoga što je predstavljao i onoga što je javno prihvatljivo. Dok se Pasolinijeva poezija često bavila njegovim homoseksualnim ljubavnim interesima, oni nisu bila jedina, pa čak ni glavna tema. Posebno se ističe i njegovo interesovanje za i upotrebu italijanskih dijalekata. Veliki deo poezije koju je pisao bio je o njegovoj veoma poštovanoj majci. On je prikazao pojedine kutke savremene stvarnosti kao što je malo koji drugi pesnik mogao da uradi. Njegova poezija nije bila toliko poznata van Italije kao njegovi filmovi. Zbirka Pasolinijeve poezije na engleskom je prvi put objavljena 1996. godine.<ref name="noonday">{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=pqzRAIwoq8EC&q=pier+paolo+pasolini+collected+poems|title=Collected Poems|author=Pier Paolo Pasolini|year=1996|publisher=Noonday Press|isbn=9780374524692}}</ref> Pasolini je takođe razvio filozofiju jezika uglavnom vezanu za njegove studije filma.<ref name="JAM72">{{cite book|url=https://books.google.com/books?id=v0-pPQAACAAJ&q=pier+paolo+pasolini|title=Heretical empiricism|last=Pasolini|first=Pier Paolo|date=1988–2005|publisher=New Academia Publishing|isbn=9780976704225}}</ref> Ova teorijska i kritička aktivnost bila je još jedna tema o kojoj se žestoko raspravljalo. Njegovi sabrani članci i komentari različitih događaja dostupni su i danas.<ref name="JAM82"/><ref>{{cite book|title=Dibattiti sui film|author=A. Covi|year=1971|publisher=Gregoriana|location=Padova|language=it}}</ref><ref>{{cite book|title=Scrittori e Popolo – il populismo nella letteratura italiana contemporanea|author=A. Asor Rosa|year=1988|publisher=Gregoriana|location=Torino|language=it}}</ref> Ove studije se mogu smatrati osnovom njegovog umetničkog gledišta. Verovao je da je jezik — poput engleskog, italijanskog, dijalekta ili drugog — krut sistem u kojem je ljudska misao zarobljena. Takođe je smatrao da je bioskop „pisani“ jezik stvarnosti koji, kao i svaki drugi pisani jezik, omogućava čoveku da sagleda stvari iz ugla istine.<ref name="JAM72"/> Njegovi filmovi osvojili su nagrade na [[Berlinale|Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu]], [[Kanski filmski festival|Filmskom festivalu u Kanu]], [[Venecijanski filmski festival|Filmskom festivalu u Veneciji]], Italijanskom nacionalnom sindikatu filmskih novinara, [[Nagrade Jussi|Nagradama Jussi]], [[Kinema Junpo nagradama]], [[Međunarodna katolička filmska kancelarija|Međunarodnoj katoličkoj filmskoj kancelariji]] i [[Njujorški krug filmskih kritičara|Njujorškom krugu filmskih kritičara]]. ''[[Il Vangelo secondo Matteo]]'' nominovan je za nagradu Ujedinjenih nacija [[Filmske nagrade Britanske akademije|Britanske akademije za filmsku i televizijsku umetnost (BAFTA)]] 1968. godine. == Filmografija == === Dugometražni filmovi === {| class="wikitable mw-collapsible" |- ! width="5%" |Godina ! width="26%" |Originalni naziv ! Nagrade/Napomene |- | 1961 | ''[[Accattone]]'' | prema Pasolinijevom romanu ''Una vita violenta'' |- style="background:#efefef;<br" / > [[Карлове Вари|Награда за најбољег редитеља на Филмском фестивалу у Карловим Варима]] | 1962 | ''[[Mamma Roma]]'' | nominacija — [[Zlatni lav]] za najbolji film na [[Venecijanski filmski festival|Venecijanskom filmskom festivalu]] |- |1964 | ''[[Il Vangelo secondo Matteo]]'' |Srebrni lav za najbolju režiju na Venecijanskom filmskom festivalu Posebna nagrada žirija na Venecijanskom filmskom festivalu nominacija — nagrada [[Nagrada BAFTA za najbolju režiju|BAFTA za najboljeg reditelja]] nominacija — Zlatni lav za najbolji film na Venecijanskom filmskom festivalu nominacije za tri [[Oscari|Oscara]] (1966) — [[Oscar za najbolju scenografiju|najbolja scenografija]], [[Oscar za najbolju kostimografiju|najbolja kostimografija]], [[Oscar za najbolju originalnu muziku|najbolja originalna muzika]] |- style="background:#efefef;" | 1966 | ''[[Uccellacci e uccellini]]'' | nominacija — [[Zlatna palma]] za najbolji film na [[Kanski filmski festival|Filmskom festivalu u Cannesu]] |- | 1967 | [[Kralj Edip (film)|''Edipo re'']] | nominacija — Zlatni lav za najbolji film na Venecijanskom filmskom festivalu |- style="background:#efefef;" | 1968 | [[Teorema (film)|''Teorema'']] | nominacija — Zlatni lav za najbolji film na Venecijanskom filmskom festivalu Pasolinijev istoimeni roman objavljen je krajem 1968. godine |- | rowspan="2" | 1969 | [[Porcile (film)|''Porcile'']] | |- style="background:#efefef;" | [[Medea (film, 1969)|''Medea'']] | |- | 1971 | [[Il Decameron (film)|''Il Decameron'']] | Srebrni medved za najbolju režiju na [[Berlinale|Berlinskom filmskom festivalu]] Posebna nagrada žirija na Berlinskom filmskom festivalu nominacija — Zlatni medved za najbolji film na Berlinskom filmskom festivalu prema knjizi [[Decameron|''Dekameron'']] [[Giovanni Boccaccio|Giovannija Boccaccia]] |- |1972 | ''[[I racconti di Canterbury]]'' | [[Zlatni medvjed|Zlatni medved]] za najbolji film na Berlinskom filmskom festivalu prema knjizi ''[[The Canterbury Tales]]'' [[Geoffrey Chaucer|Geoffreya Chaucera]] |- | 1974 | ''[[Il fiore delle mille e una notte]]'' | Posebna nagrada žirija na Filmskom festivalu u Cannesu nominacija — Zlatna palma za najbolji film na Filmskom festivalu u Cannesu prema ''[[1001 noć|Knjizi hiljadu i jedne noći]]'' raznih autora |- | 1975 | ''[[Salo ili 120 dana Sodome|Salò o le 120 giornate di Sodoma]]'' | prema knjizi ''[[120 dana sodome|Sto dvadeset dana Sodome]]'' [[Markiz de Sade|Markiza de Sada]] zbog eksplicitnog seksualnog sadržaja, kao i brutalnih scena fizičkog nasilja, zabranjen je u mnogim zemljama |} === Kratkometražni filmovi === {| class="wikitable mw-collapsible" |- ! width="5%" |Godina ! width="26%" |Originalni naziv ! Nagrade/Napomene |- |1963 |''[[La ricotta]]'' |deo [[Omnibus film|omnibusa]] ''[[Ro.Go.Pa.G.]]'' |- |1967 |''[[La Terra vista dalla Luna]]'' |deo omnibusa ''[[Le streghe]]'' |- |1968 |''[[Che cosa sono le nuvole?]]'' |deo omnibusa ''[[Capriccio all'italiana]]'' |- |1969 |''[[La sequenza del fiore di carta]]'' |deo omnibusa ''[[Amore e rabbia]]'' |} === Dokumentarni filmovi === {| class="wikitable mw-collapsible" |- ! width="5%" |Godina ! width="26%" |Originalni naziv ! Nagrade/Napomene |- | rowspan="2" |1963 |''[[La rabbia]]'' |komentari Pasolinija i [[Giovannino Guareschi|Giovannina Guareschija]] o svetskim događajima |- |''[[Sopralluoghi in Palestina per il vangelo secondo Matteo]]'' | |- |1964 |''[[Comizi d'amore]]'' | |- |1968 |''[[Appunti per un film sull'India]]'' | |- |1972 |''[[12 dicembre (dokumentarni film)|12 dicembre]]'' <small>(nepotpisan)</small> |dokumentarni film o [[Masakr na Piazzi Fontana|masakru na Piazzi Fontana]] i smrti anarhiste [[Giuseppe Pinelli|Giuseppea Pinellija]] |} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Pier Paolo Pasolini}} * {{IMDb name|0001596}} * [http://www.sensesofcinema.com/2002/great-directors/pasolini/ Sense of cinema.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200507055827/http://sensesofcinema.com/2002/great-directors/pasolini/ |date=2020-05-07 }} * [http://www.cpinternet.com/mbayly/callasasmedea.htm Esej o Pasolinijevoj Medeji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060622020424/http://www.cpinternet.com/mbayly/callasasmedea.htm |date=2006-06-22 }} * [http://zakka.dk/euroscreenwriters/interviews/pier_paolo_pasolini.htm Pasolinijeve beleške o Salu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060910105119/http://zakka.dk/euroscreenwriters/interviews/pier_paolo_pasolini.htm |date=2006-09-10 }} * [http://madamdestal.blogspot.com/2012/01/pazolinijevo-citanje-medeje.html Gledajući Pasolinijevu Medeju (analiza)] {{Pasolini}} {{Normativna kontrola}} {{Izabran}} {{Životni vijek|1922|1975|Pasolini, Pier Paolo}} [[Kategorija:Rođeni 1922.]] [[Kategorija:Umrli 1975.]] [[Kategorija:Italijanski pisci]] [[Kategorija:Italijanski dramski pisci]] [[Kategorija:Italijanski esejisti]] [[Kategorija:Italijanski pjesnici]] [[Kategorija:Italijanski romanopisci]] [[Kategorija:Italijanski lingvisti]] [[Kategorija:Italijanski filmski glumci]] [[Kategorija:Italijanski filmski režiseri]] [[Kategorija:Dobitnici Zlatnog medveda]] [[Kategorija:Italijanski filmski scenaristi]] [[Kategorija:Italijanski filmski kritičari]] [[Kategorija:Italijanski slikari]] [[Kategorija:Italijanski novinari]] [[Kategorija:Italijanski ateisti]] [[Kategorija:Ateistički aktivisti]] [[Kategorija:Italijanski filozofi]] [[Kategorija:Italijanski komunisti]] [[Kategorija:Marksisti]] [[Kategorija:Italijanski socijalisti]] [[Kategorija:Žrtve ubistva]] [[Kategorija:Žrtve atentata]] [[Kategorija:LGBT reditelji i rediteljke]] [[Kategorija:LGBT osobe iz Italije]] [[Kategorija:LGBT pisci i spisateljice]] [[Kategorija:Gej pisci]] [[Kategorija:Gej muškarci]] [[Kategorija:Gej glumci]] [[Kategorija:Biografije, Bologna]] [[Kategorija:Biografije, Emilija i Romanja]] ibypcsukck5j681ekgptkly1q3ejsjd Krofna 0 37398 42681029 42477324 2026-08-24T21:18:26Z SrpskiAnonimac 101643 /* Nazivi u jugoslavenskim krajevima */ 42681029 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Doughnuts cz.jpg|thumb|right|250px|Krofne]] ''' Krofna''' ili '''krafna''' je slatki [[kolač]] od [[dizano tijesto|dizanog tijesta]]. Prži se na vreloj [[mast]]i i [[ulje|ulju]] s obje strane. Okruglog je oblika sa ili bez udubljenja (rupe) u sredini. Puni se nadjevom od [[pekmez]]a, [[marmelada|marmelade]] ili se stavlja žličica marmelade na samu krofnu. Ukrašava se [[šećer]]om u prahu. To je najčešći oblik krofne. Krofna je tradicionalni [[poklade|pokladni]] kolač u pojedinim [[Evropa|evropskim]] zemljama, a npr. u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Baranja|Baranji]] priprema se i za vrijeme [[svinjokolja|svinjokolje]]. Taj je kolač u svijetu poznat pod različitim nazivima i varijantama. Postoje varijacije punjenja krofne s kremom od [[vanilija|vanilije]], raznim vrstama voćnih [[džem]]ova i marmelada do ukrašavanja [[čokolada|čokoladnim]] preljevima tamne i svijetle čokolade ili ukrasnim mrvicama u boji. == Nazivi u jugoslavenskim krajevima == U [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] koristi se naziv ''pokladnica'' i u većini literature o [[kolači]]ma. U Slavoniji, Baranji, [[Srbija|Srbiji]] i [[Bosna|Bosni]] uobičajeni naziv je ''krofna''. U [[Hrvatsko zagorje|Zagorju]] i [[Međimurje|Međimurju]] koristi se naziv ''krafna''. Naziv ''pokladnica'' nastao je prema [[poklade|pokladama]], starom običaju maskiranja. U narodu su se zadržali prilagođeni njemački nazivi ''krafna'' ili ''krofna''. Sam kolač je ostavština [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Ponegdje se koristi i oblik ''krafen'' ili ''krofn''. == Krofne u drugim zemljama == [[Datoteka:Sufganiot.jpg|thumb|250px|Krofne s preljevom]] * [[Austrija]] &ndash; ''Krapfen''. U Austriji je krofna punjena nadjevom od vanilije ili marmeladom od [[kajsija]]. * [[Bosna i Hercegovina]] &ndash; ''krofna''. * [[Italija|Talijani]] imaju par naziva: ''ciambelle'', ''bomboloni'', ''krafen'' i ''zeppoli''. * [[Norveška]] &ndash; ''smultring''; Norvežani su veliki potrošači krofni; pojedu od 4-6 milijuna krofni godišnje. * [[Njemačka]] &ndash; Nijemci upotrebljavaju par naziva za isti kolač. Na sjeveru se zove ''Breliner'', a ''Krapfen'' na jugu, ujedno je i poznati kolač poklada. * [[Poljska]] &ndash; ''pączek'' je poljski naziv za krofnu. Preljeva se glazurom od šećera. * [[Sjedinjene Američke Države]] &ndash; ''doughnut'' ili ''donut'' je američki naziv; ove krofne su jako zasitne zbog teškog preljeva od čokolade. * [[Srbija]] &ndash; ''krofna'', najviše poznata u [[Vojvodina|Vojvodini]]. * [[Švedska]] &ndash; ''munk'', što u doslovnom prijevodu znači "fratar". Šveđane je asocirala rupa u krofni i sam oblik krofne na frizuru fratra (iz 18 stoljeća) u sredini obrijane glave, a sa strana ostavljene kose, pa je kolač dobio ime "fratar". ''Munk'' je kod Šveđana bez punjenja, s voćnim nadjevom ili nadjevom od vanilije i uvaljan u šećer. == Izvori == {{Commonscat|Doughnuts}} * [http://www.coolinarika.com/clanak/veljacom-vladaju-kraljice-krafne Coolinarika: Veljačom vladaju kraljice krafne] * [http://www.posnajela.rs/2014/09/posne-krofne/ Posne krofne] [[Kategorija:Kolači]] [[Kategorija:Hrana]] 5triqen12et0paxf5dwkn7u18jk1ri1 42681031 42681029 2026-08-24T21:19:23Z SrpskiAnonimac 101643 /* Nazivi u jugoslavenskim krajevima */ 42681031 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Doughnuts cz.jpg|thumb|right|250px|Krofne]] ''' Krofna''' ili '''krafna''' je slatki [[kolač]] od [[dizano tijesto|dizanog tijesta]]. Prži se na vreloj [[mast]]i i [[ulje|ulju]] s obje strane. Okruglog je oblika sa ili bez udubljenja (rupe) u sredini. Puni se nadjevom od [[pekmez]]a, [[marmelada|marmelade]] ili se stavlja žličica marmelade na samu krofnu. Ukrašava se [[šećer]]om u prahu. To je najčešći oblik krofne. Krofna je tradicionalni [[poklade|pokladni]] kolač u pojedinim [[Evropa|evropskim]] zemljama, a npr. u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Baranja|Baranji]] priprema se i za vrijeme [[svinjokolja|svinjokolje]]. Taj je kolač u svijetu poznat pod različitim nazivima i varijantama. Postoje varijacije punjenja krofne s kremom od [[vanilija|vanilije]], raznim vrstama voćnih [[džem]]ova i marmelada do ukrašavanja [[čokolada|čokoladnim]] preljevima tamne i svijetle čokolade ili ukrasnim mrvicama u boji. == Nazivi u jugoslavenskim krajevima == U [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] koristi se naziv ''pokladnica'' i u većini literature o [[kolači]]ma. U Slavoniji, Baranji, [[Srbija|Srbiji]] i [[Bosna|Bosni]] uobičajeni naziv je ''krofna''. U [[Hrvatsko zagorje|Zagorju]] i [[Međimurje|Međimurju]] koristi se naziv ''krafna''. Naziv '''''pokladnica''''' nastao je prema [[poklade|pokladama]], starom običaju maskiranja. U narodu su se zadržali prilagođeni njemački nazivi ''krafna'' ili ''krofna''. Sam kolač je ostavština [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Ponegdje se koristi i oblik ''krafen'' ili ''krofn''. == Krofne u drugim zemljama == [[Datoteka:Sufganiot.jpg|thumb|250px|Krofne s preljevom]] * [[Austrija]] &ndash; ''Krapfen''. U Austriji je krofna punjena nadjevom od vanilije ili marmeladom od [[kajsija]]. * [[Bosna i Hercegovina]] &ndash; ''krofna''. * [[Italija|Talijani]] imaju par naziva: ''ciambelle'', ''bomboloni'', ''krafen'' i ''zeppoli''. * [[Norveška]] &ndash; ''smultring''; Norvežani su veliki potrošači krofni; pojedu od 4-6 milijuna krofni godišnje. * [[Njemačka]] &ndash; Nijemci upotrebljavaju par naziva za isti kolač. Na sjeveru se zove ''Breliner'', a ''Krapfen'' na jugu, ujedno je i poznati kolač poklada. * [[Poljska]] &ndash; ''pączek'' je poljski naziv za krofnu. Preljeva se glazurom od šećera. * [[Sjedinjene Američke Države]] &ndash; ''doughnut'' ili ''donut'' je američki naziv; ove krofne su jako zasitne zbog teškog preljeva od čokolade. * [[Srbija]] &ndash; ''krofna'', najviše poznata u [[Vojvodina|Vojvodini]]. * [[Švedska]] &ndash; ''munk'', što u doslovnom prijevodu znači "fratar". Šveđane je asocirala rupa u krofni i sam oblik krofne na frizuru fratra (iz 18 stoljeća) u sredini obrijane glave, a sa strana ostavljene kose, pa je kolač dobio ime "fratar". ''Munk'' je kod Šveđana bez punjenja, s voćnim nadjevom ili nadjevom od vanilije i uvaljan u šećer. == Izvori == {{Commonscat|Doughnuts}} * [http://www.coolinarika.com/clanak/veljacom-vladaju-kraljice-krafne Coolinarika: Veljačom vladaju kraljice krafne] * [http://www.posnajela.rs/2014/09/posne-krofne/ Posne krofne] [[Kategorija:Kolači]] [[Kategorija:Hrana]] 6k8kvk9nbpu0rghqqbp6w73tjl2s2dn Procol Harum 0 44364 42681089 42652480 2026-08-25T09:44:55Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681089 wikitext text/x-wiki {{otheruses|[[Procol Harum (album)]]|prvi album ovog sastava}} {{Infokutija02 muzičar | ime = Procol Harum | slika = Procol Harum.jpg | opis = Procol Harum 2001. | Img_size = 220px | Landscape = | tip = skupina | Pseudonim = | Osnivanje = | Mjesto = | Prebivalište = | žanr = [[Psihodelični rock]]<br />[[Progresivni rock]] | period = 1967. — 1977.<br />1991. — 2022. | label = The Paramounts | URL = [http://www.procolharum.com/ Službena stranica sastava] | sadašnji_članovi = Gary Brooker<br />Geoff Dunn<br />Matt Pegg<br />Josh Phillips<br />Geoff Whitehorn<br />Keith Reid | bivši_članovi = Dave Ball<br />Dave Bronze<br />Mark Brzezicki<br />Alan Cartwright<br />Chris Copping<br />Matthew Fisher<br />Mick Grabham<br />Bobby Harrison<br />David Knights<br />Dee Murray<br />Pete Solley<br />Robin Trower<br />B.J. Wilson | nagrade = | Značajni instrumenti = }} [[File:Procol Harum 1967.png|thumb|Procol Harum (1967)]] '''Procol Harum''' je [[engleska|engleski]] [[rock]] sastav formiran [[1960.]], čija se [[glazba]] temelji na [[progresivni rock|progresivnom rocku]], [[Psihodelični rock|psihodeličnom rocku]] i vrlo često na simfonijskom rocku. Najpoznatiji su po hit singlu iz 1967. "[[A Whiter Shade of Pale]]" koja je [[klasična glazba|klasična balada]] i zadržala se šest [[tjedan]]a na broju jedan britanske top liste. Procol Harum nastavak svoje karijere baziraju na progresivnom i psihodeličnom rocku ali isto tako svojim stilom obuhvaćaju [[blues]] i [[pop glazba|pop glazbu]]. Razilaze se [[1977.]], a ponovo se okupljaju [[1991.]] == Početak == "Procol Harum" korijene vuče iz uživo sastava "The Paramounts" u kojem od [[1959.]] sviraju Gary Brooker i Robin Trower. Stacioniraju se u Southendu ([[Engleska]]), a potpisuje ih izdavačka kuća "Parlophone". Nakon njihovog razlaza 1967., Gary Brooker i [[tekstopisac]] Keith Reid objavljuju oglas u "Melody Makeru" i tako nastaje sastav "Procol Harum". == Historija == Godine 1967. sastav "Procol Harum tada čine članovi;<br /> * Matthew Fisher – [[orgulje]] * Dave Knights – [[bas gitara]] * B.J. Wilson – [[bubnjevi]] * Robin Trower – [[električna gitara|gitara]] * Gary Brooker – [[klavir]] [[pjevanje|vokal]] * Keith Reid – [[tekstopisac]] Originalno ime dobivaju od svoga [[menadžer]]a Guya Stevensa, koji je imao problema s prijevodom [[Latinski jezik|latinskog]] imena pa se često koristilo ''Procul His''. U [[svibanj|svibnju]] 1967. objavili su svij prvi singl "A Whiter Shade of Pale", koji dolazi na vrh britanske top liste i prodan je u više od 6 milijuna primjeraka. Skladba je [[klasična glazba|klasična]] balada u [[Johann Sebastian Bach|Bachovom]] stilu sa [[Barokna glazba|neobaroknim zvukom]] [[orgulje|orgulja]] i Reidovim [[Nadrealizam|nadrealističkim]] tekstom kao i [[Psihodelični rock|psihodeličnom]] atmosferom. Nakon dolaska gitariste Robina Trowera i bubnjara B.J. Wilsona, ponavlja se ''Top 10'' sa singlom "Homburg", a ova dva hita mogu se naći na njihovom prvom albumu ''[[Procol Harum (album)|Procol Harum]]'' iz [[prosinac|prosinca]] 1967. Godinu dana nakon toga izlazi album ''[[Shine On Brightly]]'', kojim dominira 18-[[minuta|minutna]] epska tema "In Held 'Twas in I" sa kojom zaobilazi [[pop glazba|pop]] i [[rock]] glazbu i najavljuje [[progresivni rock]]. Sljedeći njihov album je ''[[A Salty Dog]]'' koji izlazi u [[lipanj|lipnju]] [[1969.]] na kojemu uz klasičnu, pop i rock glazbu priključuje i [[blues]]. Na ovom albumu počinju glazbene napetosti između Robina Trowera i ostalih članova sastava. Unatoč skromnoj prodaji albuma, ''Procol Harum'' bili su među najpopularnijim sastavima progresivnog rocka. Kao glazbene zvijezde najviše su se isticali, pjevač i klavijaturista Gary Brooker i gitarista Robin Trower, koji nakon snimanja njihovog albuma iz [[srpanj|srpnja]] [[1971.]] ''[[Home (album Procol Haruma)|Home]]'', odlazi u solo karijeru tragom [[Jimi Hendrix|Jimia Hendrixa]]. ''Home'' je jedan je od najboljih albuma ne samo u njihovoj diskografiji već i najbolji materijal progresivnog rocka ranih sedamdesetih sa iznimnom Trowerovom gitarom u kombinaciji sa [[Gudački instrumenti|gudačima]]. Uživo album iz [[1972.]] ''[[Procol Harum Live with the Edmonton Symphony Orchestra]]'' također slijedi uspješnost prethodnih albuma. Njime su i predstavili nove članove sastava, Davea Balla na gitari i Alana Cartwrighta na [[bas gitara|basu]]. Na materijalu s nalazi i uspješni singl "Conquistador" sa koncertnom snimkom teme. U Velikoj Britaniji sve više gube publiku ali zato postaju popularni u [[SAD]]-u i [[Kanada|Kanadi]], pa im stoga sljedeći albumi ''[[Grand Hotel (album)|Grand Hotel]] ([[1973.]]), [[Exotic Birds and Fruit]] ([[1974.]]) i [[Procol's Ninth]] ([[1975.]])'' dolaze na njihove top liste. Ipak ''Procol's Ninth'' bio je popularan i u Engleskoj, zahvaljujući hit singlu "Pandora's Box". To su bili i posljednji uspjesi sastava ''Procol Haruma'' koji su polako gubili nadahnuće i publiku. Nakon objavljivanja ne baš tako zapaženog albuma iz [[ožujak|ožujka]] [[1977.]] ''[[Something Magic]]'', razilaze se i više ne nastupaju kao sastav do [[1991.]]g. Izvorna postava sa Robinom Trowerom okuplja se '91., a rezultat toga je osrednji album ''[[The Prodigal Stranger]]''<ref>Zlatko Gall, "Velika svjetska rock enciklopedija", Split, 2005. godine. {{ISBN|953-7088-35-9}}</ref>. == 1991. i nadalje == ''Procol Harum'' nanovo se okuplja 1991.g., a tada sastav čine članovi; Brooker, Fisher, Trower i Reid (Wilson je umro 1990.)i izdaju album ''The Prodigal Stranger'' ali album nije zabilježio neki veći uspjeh kod publike pa i prodaja ide vrlo slabo. Poslije okupljanja sastava i izdavanja novoga albuma, Brooker i Fisher ali ne Trower, nekoliko godina sviraju po turnejama u SAD-u i svijetu što traje do sredine devedesetih. U [[srpanj|srpnju]] 1997. veliki broj obožavatelja obilježava 30 godina od izlaska i uspjeha singla "A Whiter Shade of Pale" i pozvani su svi bivši i sadašnji članovi sastava. Koncert u "Redhillu" gledali su obožavatelji širom svijeta. Direktan rezultat toga koncerta bilo je nastajanje njihovih službenih [[internet]] stranica [http://www.procolharum.com/ "Beyond the Pale"] koje u [[listopad]]u [[1997.]] kreiraju njihovi obožavatelji. Bilo je vrlo neobično da obožavatelji sa ponosom svakodnevno održavaju stranice "Beyond the Pale". Karakteristike održavanja stranica bile su najnovije vijesti u vezi s događanjima sastava "Procol Harum", detalji sa koncerata održanih '70-tih godina i raznim porukama od sastava. Internet stranice sačinjene su od mnogih pojedinaca i bilo je svakakvih novih prijedloga koji su mogli zainteresirati sastav. Upravo sa tim je bio vođen projekt [http://www.palersproject.com/ "The Palers' Project"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080509064237/http://www.palersproject.com/ |date=2008-05-09 }}, na kojemu zajedno sudjeluju obožavatelji i sastav. Preko internet stranica financiraju snimanje tri dvostruka [[CD]] albuma na kojima se nalaze skladbe "Procol Haruma". Četvrti i posljednji dvostruki album pripremljen je [[2007.]]g. Poslije [[2001.]] sastav (kojeg tada čine: Brooker, Fisher, na gitari Geoff Whitehorn i Elki Brooks, Matt Pegg bas gitara i Mark Brzezicki bubnjevi) svira mnoge koncerte najčešće po [[Europa|Europi]] ali također po [[Japan]]u i [[SAD]]-u. Koncert iz 2001. u [[Kopenhagen]]u izlazi na [[DVD]]-u [[2002.]]g. Godine [[2003.]] izdaju album ''[[The Well's on Fire]]'', a u [[prosinac|prosincu]] 2003. snimaju uživo materijal sa [[London]]skog koncerta i izdaju ga na DVD-u [[2004.]] pod nazivom ''[[Live at the Union Chapel]]''. Iste godine Matthew Fisher odlazi iz sastava "Procol Harum". Sastav i dalje nastupa po turnejama sa Joshom Phillipsom koji je zamijenio Fishera, a od originalne postave ostao je još samo Gary Brooker. U [[lipanj|lipnju]] 2006. nastupaju na [[Island]]u na ''Wight'' festivalu, gdje su već jednom svirali davne 1969. Iste godine u mjesecu [[kolovoz]]u održavaju dva velika koncerta na otvorenom u [[Danska|Danskoj]]. Pred kraj 2006. nastupaju u [[švicarska|Švicarskoj]], [[norveška|Norveškoj]] i ponovo u Danskoj ali Geoff Dunn na bubnjevima mijenja Marka Brzezickog, koji je navodno kako se pričalo otišao na turneju sa sastavom [[The Who]]. Dunn završava sa njima europsku turneju [[2007.]] još u [[Italija|Italiji]], [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Nizozemska|Nizozemskoj]]. "Procol Harum" nastupa zajedno sa orkestrom na otvorenom koncertu gdje [[30. lipnja]] u [[Švedska|Švedskoj]] izvode operu "Dalhalla". Od [[20. srpnja|20.]] pa do [[21. srpnja]] 2007.g. obožavatelji organiziraju obilježavanje 40 godina od izdavanja njihovog prvog singla "A Whiter Shade of Pale" i njegovog velikog uspjeha. Povodom toga održavaju se dva velika koncerta na ''Smith Squaru'' u Londonu. 20. srpnja "Procol Harum" nastupa sa jednom obrađenom verzijom skladbe i sa nekoliko novih pjesama, "Sister Mary" i "Missing Persons". == Sudski proces (autorstvo) == Zbog [[Autorsko pravo|autorstva]] nad skladbom "A Whiter Shade Of Pale" na [[sud]]u su završili klavijaturista Matthew Fisher i glavni vokalista Gary Brooker. Fisher tvrdi da je on autor spomenute skladbe i svoja je prava zatražio putem suda, s druge strane, Brooker tvrdi da je skladbu "A Whiter Shade Of Pale" [[lirika|napisao]] zajedno sa Keithom Reidom, prije nego je Matthew došao u sastav i tvrdi da mu nije jasno kako se Fisher tek sad nakon 40 godina sjetio da je napisao jedan dio pjesme<ref>[http://www.procolharum.com/awsop_lawsuit2.htm A Whiter Shade Of Pale sudski proces]</ref>. [[20. prosinca]] [[2006.]] Matthew Fisher dobio je sudski spor kojim mu se dodjeljuje 40% autorstva nad skladbom<ref>[http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/6196413.stm BBC o presudi]</ref>, a takva presuda izazvala je presedan u glazbenom svijetu. U [[listopad]]u [[2007.]] Brooker se žali na sudsku presudu i pokreće novi postupak. == Diskografija == {{glavni|Diskografija Procol Haruma}} == DVD izdanja == * 1999 The Best of Musikladen Live * 2002 ''Live'' * 2004 ''Live at the Union Chapel''. == Vanjske veze == * [http://www.classicbands.com/procol.html ClassicBands.com] - 'Procol Harum' * [http://www.procolharum.com/ ProcolHarum.com] - Službene stranice sastava * [http://www.trowerpower.com/ TrowerPower.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101222065935/http://trowerpower.com/ |date=2010-12-22 }} - Službene stranice Robina Trowera * [http://www.matthewfisher.com/ MatthewFisher.com] - Službene stranice Matthewa Fishera == Reference == {{reflist}} {{Procol Harum}} [[Kategorija:Britanske rock grupe|Procol Harum]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Brit Award]] rtf9dd9kl1oqidqa2m445tcsws9evhx Beogradske kapije 0 55843 42681013 42469872 2026-08-24T19:40:17Z ~2026-46259-20 386446 /* Despotova kapija */ Manje izmene 42681013 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Genex Tower 18.jpg|thumb|right|Zapadna kapija Beograda]] Ovaj članak opisuje objekte u [[Beograd]]u koji se nazivaju kapijama, većinom na [[Beogradska tvrđava|Beogradskoj tvrđavi]]. == Nekadašnje rimske kapije == Ostaci južne kapije [[Beograd|Singidunumskog]] [[kastrum]]a su pronađeni prilikom adaptacije zgrade Biblioteke grada Beograda, na kraju Knez Mihailove ulice ({{coor dms|44|49|12|N|20|27|12|E|name=Singidunum's castrum gate}}). Kapija je bila flankirana kulama, ostaci jedne se nalaze u podrumu biblioteke a druga je bila preko puta ulice u parkiću sa [[Milan Rakić|Rakićevom]] bistom. Na skoro istom mestu se nalazi semafor na kojem šetači čekaju da pređu ulicu i uđu u Kalemegdanski park, na istom mestu gde bi pre par hiljada godina stajali da uđu u rimsko utvrđenje.<ref>[http://dragoljub1938.wordpress.com/2007/02/02/ Beograd-Singidunum, treći deo]</ref> Severozapadna kapija kastruma (prema ušću reka) bila je približno na istom mestu kao današnja [[#Defterdarova kapija|Defterdarova kapija]]<ref>[http://dragoljub1938.wordpress.com/2007/02/04/ Beograd-Singidunum, četvrti deo]</ref> == Kapije na današnjoj tvrđavi == === Kapije Gornjeg grada === [[Datoteka:Kralj sat.jpg|thumb|right|Sahat kapija, sa Sahat kulom iznad]] Ovo su kapije u zidinama Gornjeg grada Beogradske tvrđave. Treba primetiti da kapije koje su funkcionalno povezane, nisu u istoj liniji. Ovim se sprečava direktna upotreba opsadnih sprava na unutrašnjoj kapiji, ako bi bila probijena spoljna. ==== Sahat kapija ==== Sahat kula je jugoistočna kapija (prema gradu) na unutrašnjem zidu ({{coord|44|49|23|N|20|27|2|E|name=Clock Gate}}), povezana mostom sa [[#Unutrašnja Stambol kapija|Unutrašnjom Stambol kapijom]]. Mostovi u tvrđavi su bili drveni, da bi se u slučaju napada mogli spaliti. Kapija je nazvana po Sahat Kuli, izgrađenoj u 19. veku, a samu kapiju je u 17. veku izgradio venecijanski inženjer [[Andrea Kornaro]], pa je ponekad nazivaju i Kornarova kapija. Zanimljivo da je Kornaro došao na tvrđavu u vreme austrijske okupacije [[1688]]-[[1690|90]]., a zatim prebegao Turcima koji su preoteli tvrđavu i nastavio radove za njihov račun u sledećoj deceniji.<ref>''Ratna prošlost Beograda'', pogl. ''Beogradska tvrđava'' (arh. Dragoljub Jovanović), izdanje NIP "Beogradske novine" 1954</ref> ==== Defterdarova kapija ==== [[Datoteka:Defterdarova kapija.jpg|thumb|left|Defterdarova kapija]] Ova kapija se nalazi u severozapadnim unutrašnjim zidinama (prema ušću Save u Dunav), nasuprot Sahat kapije. Iz Donjeg grada je dostupna strmim stepenicama. Ulazni kompleks je delimično očuvan. Desno od nje, gledano iz Gornjeg grada, nalazi se (suva) Česma [[Mehmed-paša Sokolović|Mehmed-paše Sokolovića]]. ==== Despotova kapija ==== Despotova kapija je u severoistočnim unutrašnjim zidinama (prema Dunavu), odmah pored [[Despotova kula|Despotove kule]] sa kojom čini najočuvaniji srednjovekovni deo tvrđave. Izgrađena je u vreme vladavine [[stefan Lazarević|despota Stefana Lazarevića]] nad Beogradom [[1404]]-[[1427]]. Mostom je povezana sa [[#Zindan Kapija|Zindan Kapijom]]. ==== Leopoldova kapija ==== Leopoldova kapija je spoljna istočna kapija (prema Dunavu, odn. [[Dorćol]]u), povezana mostom sa [[#Zindan Kapija|Zindan Kapijom]]. Izgrađena je oko [[1690]]. i nazvana po austrijskom caru [[Leopold I.|Leopoldu I]]. ==== Zindan kapija ==== {{main|Zindan kapija}} Zindan kapija je srednja kapija u pravcu Dunava, karakteristična je po tome što se nalazi između dve okrugle [[toranj|kule]]. Povezana je sa Despotovom kapijom (iznutra) i Leopoldovom k. (spolja). Izgrađena je sredinom 15. veka. Od 18. veka Turci su je koristili kao tamnicu ("zindan") po čemu je i nazvana. ==== Unutrašnja Stambol kapija ==== Unutrašnja Stambol kapija je jugoistočna kapija u spoljnim zidinama, povezana drvenim mostom sa pomenutom Sahat kapijom (u unutrašnjim zidinama). Takođe je nasutim zemljanim (prvobitno takođe drvenim) mostom povezana sa spoljnim [[ravelin]]om gde se put račva: levo (gledano od Stambol k.) je Spoljna Stambol kapija a desno je Karađorđeva. Unutrašnja Stambol-kapija je izgrađena oko [[1750]]. i nazvana je po [[Istanbul]]u (Stambolu), jer se nalazila u produžetku [[Carigradski drum|Carigradskog druma]]. ==== Karađorđeva kapija ==== [[Datoteka:Karadj kap.jpg|thumb|[[Karađorđe]]va kapija]] Ovo je južna kapija ravelina. Izgrađena je u 18. veku, a nazvana je po [[Karađorđe|Karađorđu]], koji je prošao kroz nju prilikom zauzimanja tvrđave [[1806]]. Nakon povratka Turaka [[1813]]. zazidana je kako ne bi poslužila nekom novom Karađorđu. Ponovo je otvorena tek nakon Drugog svetskog rata. ==== Spoljašnja Stambol kapija ==== Ovo je istočna kapija ravelina (sa suprotne strane u odnosu na Karađorđevu), kroz nju se prolazi idući Carigradskim drumom prema Unutrašnjoj Stambol kapiji. Izgrađena je tokom 1840-60. ==== Kralj kapija ==== [[Datoteka:Kralj kap.jpg|thumb|right|Kralj kapija]] Kralj-kapija je jugozapadna kapija unutrašnjih zidina (prema Savi), na suprotnom kraju od Despotove kapije. Do kapije se silazi kratkim stepeništem koje prolazi pored [[Rimski bunar|Rimskog bunara]]. Sa ostatkom grada je povezuje most. Izgrađena je oko [[1725]] (položaj {{coord|44|49|22|N|20|26|52|E|name=King Gate}}). ==== Gvozdena (Demir) kapija ==== Sada zazidana kapija, ispod Zavoda za zaštitu spomenika, prema Rimskom bunaru (poznata i kao Kornarova kapija?). ==== Južna kapija ==== Južna kapija je postojala levo od Sahat kapije (gledano iz pravca Un. Stambol kapije, odn grada). Poticala je iz srednjeg veka, zatvorena je nakon izgradnje Sahat kapije, danas služi kao muzej. === Kapije Donjeg grada === ==== Mračna kapija ==== Mračna kapija se nalazi na savskoj strani Donjeg grada ({{coord|44|49|19|N|20|26|49|E|name=Dark Gate}}). Kapija i okolni kompleks su značajno renovirani 2007-08. ==== Kapija Karla VI ==== {{main|Kapija Karla VI}} Kapija Karla VI je izgrađena [[1736]], u vreme austrijske okupacije, kao [[slavoluk]] tadašnjeg habzburškog vladara [[Karlo VI|Karla VI]]. Ona je jedna od retkih barkoknih građevina u Beogradu. ==== Pristanišna kapija ==== [[Datoteka:Port Gate.jpg|thumb|right|Pristanišna kapija<br />{{coord|44|49|39|N|20|26|58|E|name=Port Gate}}]] Glavni ulazak u beogradsku luku u tursko doba, istočno od [[Kula Nebojša|Kule Nebojše]]. ==== Vodene kapije ==== Postoje i dve Vodene kapije. Jedna se nalazi na {{coord|44|49|28|N|20|26|45|E|name=Water Gate I}}, na zapadnom bedemu Donjeg grada; druga, koja se koristi i danas, je na {{coord|44|49|36|N|20|26|49|E|name=Water Gate II}}, tj. na severnom bedemu, sa druge strane Nebojše kule u odnosu na Pristanišnu kapiju. ==== Vidin kapija ==== Istočna kapija Donjeg grada (prema Dorćolu), izgrađena u 18. veku, tokom austrijskih proširenja. Prvobitna je bila flankirana s dve kule (kao Zindan kapija), ali su je Nemci [[1944]]. digli u vazduh.<ref>''Ratna prošlost Beograda''</ref> === Kapije u šancu === Šanac je opasivao Varoš (srpsku i tursku), koja se prostirala oko tvrđave i zauzimala dobar deo današnje opštine [[Opština Stari Grad (Beograd)|Stari Grad]]. Sa rušenjem šanca, posle oslobođenja od Turaka, nestale su i one. ==== Sava kapija ==== [[Datoteka:Sava Gate plaque.jpg|thumb|right|Spomen ploča koja označava mesto Sava kapije]] Sava kapija je bila južna kapija Varoši. Kada su [[Prvi srpski ustanak|ustanici]] 1806. napali Beograd, ušli su upravo kroz ovu kapiju, nakon što su je otvorili [[Uzun Mirko]] i [[Ostoja Konda]]. Danas njen položaj označava spomen-ploča ({{coord|44|49|6|N|20|26|58|E|name=Sava Gate}}). ==== Stambol kapija ==== Zastrašujuća Stambol kapija se nalazila na Carigradskom drumu, okrenuta ostatku današnjeg grada, na današnjem mestu Narodnog pozorišta ({{coord|44|48|59|N|20|27|37|E|name=Stambol Gate}}). Izgrađena je tokom austrijske okupacije 1717-39, Turci su je kasnije koristili kao mesto za javna pogubljenja i izlaganje pogubljenih. Kao simbol turske opresije, srušena je [[1866]]. ==== Vidin kapija ==== Istočna kapija Varoši se zvala Vidin kapija, nalazila se kod današnje [[Prva beogradska gimnazija|Prve beogradske gimnazije]], na čijoj se zgradi nalazi spomen-ploča ({{coord|44|49|14|N|20|27|55|E|name=Vidin Gate}}). == Moderne „kapije“ == === Istočna kapija Beograda === [[Datoteka:Eastern gate of Belgrade.jpg|thumb|right|Istočna kapija Beograda]] Istočna kapija Beograda je kompleks tri stambena nebodera, nadaleko vidljiv na prilazu Beogradu autoputem [[E75]]. Nalazi se u naselju [[Konjarnik]], na {{coord|44|47|3|N|20|30|44|E|name=Eastern Gate of Belgrade}}. === Zapadna kapija Beograda === {{main|Zapadna kapija Beograda}} Zapadna kapija Beograda je neboder na {{coord|44|49|13|N|20|24|17|E|name=Western Gate of Belgrade}}, nadaleko vidljiv. Građen je u vidu dve kule povezane mostom, tako da izgleda kao vrata, ali putevi (E75, [[E70]]) prolaze pored njega, a ne ispod. == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Gates of Belgrade}} Iz [http://www.mgb.org.rs/sr/godisnjak-grada-beograda Godišnjaka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121006075437/http://www.mgb.org.rs/sr/godisnjak-grada-beograda |date=2012-10-06 }} Muzeja grada Beograda (ćirilica) * [http://www.mgb.org.rs/images/stories/MGB/pdf/GodisnjakXIX/GodisnjakXIX157-212.pdf Мила Вуловић, Капије Београдске тврђаве]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (7,8 MB), (1972) * [http://www.mgb.org.rs/images/stories/MGB/pdf/GodisnjakXX/GodisnjakXX229-242.pdf Љубинка Рајковић, Још једанпут око два споменика из старог Београда]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (1973) [[Kategorija:Građevine u Beogradu]] [[Kategorija:Historija Beograda]] s6g0hcxszv8zmlf7y9652egbxvuakag Šablon:Top 10 tenisera i teniserki 10 69056 42681037 42668518 2026-08-24T21:44:32Z Ekvatarina 270952 42681037 wikitext text/x-wiki <!--DO NOT UPDATE BEFORE OFFICIAL RANKINGS ARE PUBLISHED!--> {{Navbox with columns | name = Top 10 tenisera i teniserki | title = Prvih 10 tenisera i teniserki na svijetu (ažurirano 24. augusta 2026.) | titlestyle = background:#f5ebda; color:black; | belowstyle = background:#f2e7d3; color:black; | state = <includeonly>{{{state|collapsed}}}</includeonly> | colstyle = text-align:left; | colwidth = 25% | col1header = [[ATP ljestvica|ATP singlovi]] | col1headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col2header = [[ATP ljestvica|ATP parovi]] | col2headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col3header = [[WTA ljestvica|WTA singlovi]] | col3headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col4header = [[WTA ljestvica|WTA parovi]] | col4headerstyle = background:#f3f3f3; color:black; | col1 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{atpsingles|{{{atpsinglovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> #{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] #{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] #{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] #{{flagicon|CAN}} [[Félix Auger-Aliassime]] #{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] #{{flagicon|ITA}} [[Flavio Cobolli]] #{{flagicon|AUS}} [[Alex de Minaur]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Danil Medvedev]] #{{flagicon|USA}} [[Ben Shelton]] #{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] <!-- #{{flagicon|FRA}} [[Arthur Fils]] #{{flagicon image|USA}} [[Frances Tiafoe]] #{{flagicon|ESP}} [[Rafael Jodar]] --> </div></div></div> | col2 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{atpdoubles|{{{atpparovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> <ol> <li value="1">{{flagicon|FIN}} [[Harri Heliövaara]] <li value="1">{{flagicon|GBR}} [[Henry Patten]] <li value="3"">{{flagicon|ARG}} [[Horacio Zeballos]] <li value="4">{{flagicon|ESP}} [[Marcel Granollers]] <li value="5">{{flagicon|GBR}} [[Neal Skupski]] <li value="6">{{flagicon|El Salvador}} [[Marcelo Arevalo]] <li value="7">{{flagicon|CRO}} [[Mate Pavić]] <li value="8">{{flagicon|ITA}} [[Andrea Vavassori]] <li value="9">{{flagicon|ITA}} [[Simone Bolelli]] <li value="10">{{flagicon|GER}} [[Kevin Krawietz]] <!-- <li value="11">{{flagicon|GER}} [[Tim Pütz]] <li value="12">{{flagicon|USA}} [[Christian Harrison]] <li value="13">{{flagicon|BRA}} [[Orlando Luz]] <li value="13">{{flagicon|FRA}} [[Manuel Gulnard]] --> </ol> </div></div></div> | col3 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{wtasingles|{{{wtasinglovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Arina Sabaljenka]] #{{flagicon|KAZ}} [[Jelena Ribakina]] #{{flagicon|USA}} [[Jessica Pegula]] #{{flagicon|USA}} [[Coco Gauff]] #{{flagicon image|Blank flag.svg|border=0}} [[Mira Andrejeva]] #{{flagicon|CZE}} [[Linda Noskova]] #{{flagicon|CZE}} [[Karolína Muchová]] #{{flagicon|POL}} [[Iga Świątek]] #{{flagicon|UKR}} [[Elina Svitoljina]] #{{flagicon|USA}} [[Amanda Anisimova]] <!-- #{{flagicon|UKR}} [[Marta Kostjuk]] #{{flagicon|SUI}} [[Belinda Bencic]] #{{flagicon|JAP}} [[Naomi Osaka]] --> </div></div></div> | col4 = <div style="display: table; width: 100%"><div style="display: table-row"><div style="display: table-cell; {{#if:{{{wtadoubles|{{{wtaparovi|}}}}}}|background: #ffc}}"> <ol> <li value="1">{{flagicon|CZE}} [[Kateřina Siniaková]] <li value="2">{{flagicon|USA}} [[Taylor Townsend]] <li value="3">{{flagicon|CAN}} [[Gabriela Dabrowski]] <li value="4">{{flagicon|BRA}} [[Luisa Stefani]] <li value="5">{{flagicon|SRB}} [[Aleksandra Krunić]] <li value="6">{{flagicon|KAZ}} [[Ana Danilina]] <li value="7">{{flagicon|CHN}} [[Zhang Shuai]] <li value="8">{{flagicon|BEL}} [[Elise Mertens]] <li value="9">{{flagicon|ITA}} [[Sara Errani]] <li value="10">{{flagicon|USA}} [[Nicole Melichar-Martinez]] <!-- <li value="11">{{flagicon|FRA}} [[Kristina Mladenovic]] <li value="12">{{flagicon|TPE}} [[Su-Wei Hsieh]] --> </ol> </div></div></div> | below= }}<noinclude> {{Squad maintenance}} {{documentation}}<!-- Add categories and interwikis to the /doc subpage, not here! --> </noinclude> oxnzo3jwrxfd0gawse289ilc43ywpgz Opština Ohrid 0 77710 42681014 42394522 2026-08-24T19:44:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681014 wikitext text/x-wiki {{Makedonski grad (HR) | ime = Općina Ohrid | izvorno ime = Општина Охрид | latinično ime = | slika = MKD muni nonn(Ohrid).png | općina = | stanovništvo = 55 749 | godina popisa = 2002 | šire stanovništvo = | godina popisa šireg stanovništva = 2002 | površina = 389.93 | šira površina = | gustoća stanovništva = 142.97 | šira gustoća stanovništva = | visina = | širina-stupnjevi = | širina-minute = | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = | dužina-minute = | dužina-oznaka = E | poštanski broj = | pozivni broj = | registarska oznaka = OH | gradonačelnik = v.d. Kiril Pecakov | stranica =[http://www.ohrid.gov.mk/ www.Ohrid] | z. širina = | z. dužina = }} '''Općina Ohrid''' ([[Makedonski jezik|makedonski]]: ''Општина Охрид'') je jedna od 84 [[Općine Republike Makedonije|općina Republike Makedonije]] koja se prostire na jugo zapadu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Upravno sjedište ove općine je grad ''[[Ohrid]]''. ==Zemljopisne osobine== Općina Ohrid prostire na istočnom dijelu kotline [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Kotlinu zatvaraju planine, na istoku [[Galičica (planina)|Galičica]], a na sjeveru ''Ilinska planina''. Općina Ohrid graniči s [[Albanija|Albanijom]] na jugu zapadu, te s teritorijem općine [[Općina Debarca|Debarca]] na sjeveru, s općinom [[Demir Hisar]] na sjevero istok, te s općinom [[Općina Resen|Resen]] na istok. Ukupna površina ''Općine Ohrid '' je 389.93&nbsp;km². ==Stanovništvo== ''Općina Ohrid '' ima 55 749 stanovnika. Po zadnjem popisu stanovnika iz [[2002]] nacionalni sastav stanovnika u općini bio je slijedeći; .<ref>[http://www.stat.gov.mk/pdf/kniga_13.pdf Makedonski popis stanovništva 2002]</ref> {| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #7f7f7f; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 95%;" |- | style="background:#F5F5DC;" | | style="background:#F5F5DC;" align="center" | <small>Stanovnika</small> | style="background:#F5F5DC;" align="center" | <small>Postotak</small> |- | style="background:#c1c1c1;" | '''Ukupno''' | style="background:#c1c1c1;" | '''55 749 ''' | style="background:#c1c1c1;" | 100% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Makedonci]] | 47 344 | 84,9% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Albanci]] | 2 962 | 5,3% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Turci]] | 2 268 | 4,1% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Srbi]] | 366 | 0,6% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Vlasi]] | 323 | 0,5% |- | style="background:#F5F5DC;" | ostali | 2.486 | 4,5% |- |} ==Naselja u Općini Ohrid == Ukupni broj naselja u općini je 29, od njih su 27 sela i dva grada [[Ohrid]] i [[Lagadin]]. {| class="toccolours" style="margin: 0 2em 0 2em;" ! style="background:#F0DC82" width="100%" |Naselja u '''Općini Ohrid'''|| |- | align="center" style="font-size: 90%;" colspan="3" | '''[[Selo|Sela]]''': Šipokno | Dolno Lakočerej | Gorno Lakočerej | Elšani | Elešec | Konjsko | Leskoec | Orman | Peštani | Ljubaništa | Rača | Ramne | Sveti Stefan | Trpejca | Velestovo | Velgošti | Kosel | Kuratica | Livoišta | Openica | Plakje | Rasino | Rečica | Sirula | Skrebatno | Sviništa | Vapila | Zavoj '''[[Grad]]ovi''': [[Ohrid]] |} == Povezano == [[datoteka:Wild beach-selo Ljubanista Ohrid.jpg|thumb|lijevo|210px|Plaža na Ohridskom jezeru kod mjesta Ljubanište]] * [[Ohrid|Grad Ohrid]] * [[Ohridsko jezero]] * [[Nacionalni park Galičica]] * [[Republika Makedonija]] * [[Općine Republike Makedonije]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == *[http://www.ohrid.gov.mk/ Službene stranice općine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} *[http://www.makedonija.name/municipalities.php?page=ohrid Općina Ohrid na stranicama Discover Macedonia] {{Općine Makedonije}} [[Kategorija:Općine Severne Makedonije|Ohrid]] jzg0hakidg6qm7eampk9naqxz8qsl5s Palača 0 79380 42681041 42546705 2026-08-24T22:56:05Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681041 wikitext text/x-wiki {{Druga upotreba|naselje u osječko-baranjskoj općini Šodolovci|Palača (Šodolovci)}} [[Datoteka:Panorama VersaillesPalace.jpg|thumb|500px|[[Versajska palača]] je najveća palača na svijetu.]] [[Datoteka:Gugun panorama-2005-1.jpg|thumb|400px|[[Zabranjeni grad]] u [[Peking]]u bila je palača [[Povijest Kine|kineskih careva]] od 14. do 19. stoljeća.]] [[Datoteka:Buckingham Palace - May 2006.jpg|thumb|300px|Kraljevska [[Buckingham palača]] u [[London]]u iz 1703. godine.]] '''Palača''' ili '''palata''' ([[latinski]]) je raskošna gradska rezidencija vladara [[Feudalizam|feudalaca]], [[plemić]]a, ili danas [[predsjednik]]a država, koja je dobila ime po [[Stari Rim|rimskoj]] carskoj palači na [[Palatin]]u. Ponekad sinonim za tipološki slični ''dvor'' ili ''[[dvorac]]'' (kao ''[[Buckinghamska palača]]'' u [[London]]u) i velike moderne građevine ([[Palača Ujedinjenih naroda]] u [[New York]]u). == Historija == [[Datoteka:Bird eye view of Umaid Bhawan Palace, Jodhpur.JPG|thumb|200px|Palača [[Umaid Bhawan]] u [[Jodhpur]]u ([[Indija]]) je danas jedna od najvećih privatnih rezidencija u svijetu.<ref>{{Cite web |url=http://www.shubhyatra.com/rajasthan/umaid-bhawan.html |title=Archive copy |access-date=2010-04-30 |archive-date=2008-08-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080829145625/http://www.shubhyatra.com/rajasthan/umaid-bhawan.html |url-status=dead }}</ref>]] [[Datoteka:United Nations headquarters 2006-06-21.jpg|thumb|200px|[[Palača Ujedinjenih naroda]] u [[New York]]u.]] Palače su bile poznate još u [[Drevni Egipat|drevnom Egiptu]], [[Perzija|Perziji]] ([[Perzepolis]]), [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] ([[Neron]]ova [[Zlatna palača]], [[Dioklecijanova palača]] u [[Split]]u i dr.). U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] obično su [[Utvrda|utvrde]] koje su imale prije svega obrambenu ulogu te su građenu u skladu s njom. Gradili su se na uzvišenim humcima i okruženi drvenim ogradama i jarcima, [[zid]]ovi su im bili i do pet metara debeli, opkopi oko dvoraca punili su se vodom kako neprijatelji ne bi mogli potkopati zidine, a okrugle [[Kula|kule]] na njihovim kutovima bile su izbočene kako bi strijelci mogli gađati u svim smjerovima. Najsvečanija je bila ''Velika dvorana'' u kojoj je vladar primao goste i održavao svečanosti. [[Islam]]ski vladari su gradili svoje palače na obroncima planina odakle su vladali gradovima u dolini (''[[Alcazar u Segoviji]]''). Raskošne su palače građene tako da u njima ostane ugodno svježe čak i za dugih ljetnih vrućina. Imale su i velika dvorišta s [[vrt]]ovima, [[bazen]]ima i [[fontana]]ma ([[Alhambra]] u [[Granada|Granadi]]). U [[Italija|Italiji]] od [[Renesansa|renesanse]] se razvija tip gradske palače (''Palazzo'') s krilima, otmjenim dvorištem, često s [[trijem]]ovima i [[park]]om (kao [[Palača Pitti u Firenci]]''. [[Andrea Palladio|Palladijeve]] palače i vile (npr. ''[[Vila Rotonda]]'') su bile praktična, aktivna gospodarstva za bogate [[venecija]]nske obitelji koje su osiguravale osvježavajuća utočišta za ljeto. Upravo su ove paladijske vile poslužile kao uzor za engleske i američke ladanjske dvorce u 18. stoljeću. Procvat palače je doba [[barok]]a, kada su [[Apsolutizam|apsolutni vladari]] u strahu od gradskih pobuna podizali raskošne palače na selu odakle su okruženi svojim dvorjanima nastavljali sigurno upravljati zemljom (npr. ''[[Versajska palača]]''). Tada su izgrađene mnoge i danas najpoznatije palače u europski [[metropola]]ma. Te su palače imale prekrasne [[salon]]e za dvorska slavlja ukrašene [[tapiserija]]ma, [[Zrcalo|zrcalima]], [[slika]]ma i [[kip]]ovima koji su uzdizali kraljeve pobjede, podsjećali na velika djela rimskih careva (s kojima su se poistovjećivali) ili epizode iz [[Grčka mitologija|grčke mitologije]]. == Najpoznatije palače == <div style="-moz-column-count: 2; column-count:2; "> * [[Dioklecijanova palača]] u [[Split]]u, (Hrvatska) * [[Dvorska kapela Karla Velikog]] u [[Aachen]]u, [[Njemačka]] * [[Zabranjeni grad]] u [[Peking]]u, [[Kina]] * [[Alhambra]] u [[Granada|Granadi]], [[Španjolska]] * [[Palača Pitti u Firenci]], [[Italija]] * Palača [[Uffizi]] u Firenzi, Italija * [[Dvorac Chambord]], [[Francuska]] * [[Dvorac Fontainebleau]], Francuska * [[Louvre]] u [[Pariz]]u, Francuska * [[El Escorial]] kod [[Madrid]]a, Španjolska * [[Versajska palača]] u [[Versailles]]u, Francuska * [[Belvedere (Beč)]], ([[Austrija]]) * [[Schönbrunn]] u [[Beč]]u, (Austrija) </div> == Povezano == * [[Vila (građevina)|Vila]] * [[Utvrda]] * [[Fortifikacija]] * [[Arhitektura renesanse]] * [[Arhitektura baroka]] * [[Paladijanizam]] == Reference == {{izvori}} == Literatura == {{Commonscat|Palaces}} * ''Velike arhitekture svijeta'', urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, [[Split]], 2005. {{ISBN|953-214-266-5}} * Marilyn Stokstad, ''Art History (Wolume Two)'', Pearson Prentice Hill, [[New Jersey]], 2005. {{ISBN|0-13-145529}} * Jadranka Damjanov, ''Likovna umjetnost 2'', Školska knjiga, [[Zagreb]], 1994. {{ISBN|953-0-20203-2}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Palače| ]] [[Kategorija:Građevine]] k1niw1sqhchhjegu7zembfiua9zfm0o Bakir Izetbegović 0 92035 42681035 42680449 2026-08-24T21:40:37Z Bakir123 129685 42681035 wikitext text/x-wiki {{Infobox Officeholder |name = Bakir Izetbegović |image = Bakir Izetbegović 2025.jpg |office = [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine]] |term_start = 10. novembar 2010. |term_end = 20. novembar 2018. |predecessor = [[Haris Silajdžić]] |successor = [[Šefik Džaferović]] |birth_date = {{birth date and age|1956|6|28|df=y}} |birth_place = |death_date = |death_place = |spouse = Sebija Izetbegović<ref name="cin">{{Cite web |title=Archive copy |url=http://database.cin.ba/prikaz.php?subjekt=17 |access-date=2010-10-07 |archive-date=2010-09-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100925120000/http://database.cin.ba/prikaz.php?subjekt=17 }}</ref> |children = Jasmina Izetbegović<ref name="cin"/> |religion = [[Islam]] |party = [[Stranka demokratske akcije|SDA]] |nationality = [[Bošnjaci|Bošnjak]] }} '''Bakir Izetbegović''' je [[bošnjaci|bošnjački]] političar, predsjednik [[Stranka demokratske akcije|Stranke demokratske akcije]] (SDA), te sin prvog Predsjedavajućeg [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine]], [[Alija Izetbegović|Alije Izetbegovića]]. == Predsjednički mandat == Na [[Opći izbori u Bosni i Hercegovini 2010.|Općim izborima 2010. godine]], Izetbegović se izabran za bošnjačkog člana [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Predsjedništva Bosne i Hercegovine]]<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.sarajevo-x.com/bih/politika/izbori2010/clanak/101003118 |access-date=2010-10-07 |archivedate=2010-11-12 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20101112155241/http://www.sarajevo-x.com/bih/politika/izbori2010/clanak/101003118 |deadurl=yes }}</ref>. Četiri godine kasnije, na općim izborima 2014. godine ponovo je izabran za bošnjačkog člana Predsjedništva, osvojivši 247.235 glasova. == Izvori == {{Refspisak}} {{s-start}} {{s-off}} {{s-bef|before=[[Haris Silajdžić]]}} {{s-ttl|title=[[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine]]|years=2010–2018}} {{s-aft|after=[[Šefik Džaferović]]}} {{s-end}} {{Commonscat|Bakir Izetbegović}} {{stub-biog}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1956||Izetbegović, Bakir}} [[Kategorija:Bosanskohercegovački političari]] [[Kategorija:Biografije, Sarajevo]] bqan1pck2sx5n7ixou2i86lgc318qa0 1727. 0 92647 42681046 42374747 2026-08-25T00:04:56Z Oursana 46216 -+Canal, Giovanni Antonio - Die Riva degli Schiavoni in Venedig - Kunsthistorisches Museum GG 6332.jpg 42681046 wikitext text/x-wiki {{year dab|1727}} {{godina nav}} [[Datoteka:Portrait of King George ll.jpg|thumb|[[George II od Velike Britanije]].]] {{Godina u drugim kalendarima|1727}} Godina '''1727''' ('''[[rimski brojevi|MDCCXXVII]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u srijedu]] po [[Gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]] odn. [[redovna godina koja počinje u nedjelju]] po [[Julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]]. == Događaji == === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[1. 1.]] - Španjolski ambasador u V. Britaniji izjavljuje da su odredbe [[Utrechtski mir|Utrechtskog mira]] po pitanju [[Gibraltar]]a prekršene, što je praktično objava rata. Ali, Britanci još od prošle godine blokiraju špansku luku [[Portobelo, Colón|Porto Bello]] u Panami, uz velike žrtve od [[Žuta groznica|žute groznice]]; Španci su ovog meseca progurali flotu sa blagom od 31 milion pezeta. * 12. 1. - [[Papa Jovan XVII od Aleksandrije|Jovan XVII]] je koptski papa (do 1745). * 20. 2. - Kompozitor [[Georg Friedrich Händel]] je putem parlamentarnog akta postao britanski državljanin. * [[12. 2.]] - U Beogradu proradila prva srpska škola,<ref name="isnrums">[https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_12_l.html "Istorija srpskog naroda - Ruski uticaj među Srbima]. rastko.rs</ref> Rusa Maksima Suvorova (raspuštena već [[8. 9.]]). Ruski učitelj Maksim Suvorov je otvorio Rusko-slovensku školu sa 29 učenika, ali se zbog otpora sredine u septembru vraća u Sremske Karlovce. * [[16. 2.]] - Mitropolit ćustendilski Jefrem obaveštava Kotoranina Jeronima Buću da je došao u Boku, Primorje i Hercegovinu da posveti episkope kao izaslanik patrijarha [[Arsenije IV Jovanović|Arsenija IV]] - "sva ta nastojanja nisu urodila željenim plodom" (dalmatinskog episkopa nema od 1722, po volji mletačkih vlasti).<ref>''Istorija s. n.'' IV-2, 49</ref> [[Datoteka:Siege of Gibraltar in 1727.JPG|mini|left|[[Trinaesta opsada Gibraltara]] (druga pod britanskom vlašću)]] * [[22. 2.]] (11. 2. po j.k.) - [[Španija]] bez formalne objave započinje [[Trinaesta opsada Gibraltara|opsadu]] [[UK|britanskog]] garnizona [[Gibraltar]], a samim time i [[Anglo-španski rat (1727-1729)|novi rat sa Velikom Britanijom]]. * [[26. 2.]] - Umro vojvoda [[Vojvodstvo Parma|Parme]] [[Francesco Farnese]], nasleđuje ga brat [[Antonio Farnese|Antonio]] (do 1731), poslednji farnezeovski vojvoda. * 4. 3. - Bitka kod Halidzora: jermenski branitelji su odoleli opsadi tvrđave i naneli žrtve Turcima u ispadu. * [[9. 3.]] - Kralj [[Kraljevstvo Dahomej|Dahomeja]] [[Agaja|Agadža]] je porazio i anektirao [[Kraljevstvo Whydah]] na obali. * [[18. 3.]] - [[Daniel Gottlieb Messerschmidt]] se vratio u Sankt Peterburg sa putovanja po Sibiru. * [[22. 3.]] - Umro dugogodišnji sultan Maroka [[Ismail Ibn Šerif]]. Sedmorica njegovih sinova se sledećih dvadesetak godina smenjuje na prestolu, dok se Abdallah ne ustali iz šestog puta. === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[12. 4.]] - Prva deklaratorija namenjena Beogradskoj administraciji u [[Kraljevina Srbija (1718–1739)|Srbiji]] i Zemaljskoj administraciji u [[Tamiški Banat|Banatu]]: sužavaju se srpske povlastice u korist državne vlasti i Rimokatoličke crkve.<ref name="isnrums" /><ref>''Istorija s. n.'' IV-1, 129</ref> Car/kralj sužava reskriptom srpske povlastice, pod izgovorom da ih nije potvrdio Ratni savet: patrijarh gubi svjetovnu vlast i kaducitet za svjetovnjake, naređeno svetkovanje katoličkih praznika (još jedan reskript 1729).<ref>''Historija n. J. II'', 1155</ref> * maj - Patrijarh [[Arsenije IV Jovanović|Arsenije IV]] u poseti manastiru Piva.<ref name="XVIIIdobapros">[https://www.rastko.rs/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii/xviii.html XVIII vek: Doba prosvećenosti]. rastko.rs</ref> [[Datoteka:Peter II of Russia2.jpg|mini|150px|[[Petar II., ruski car|Petar II.]]]] * [[17. 5.]] - Umrla ruska carica [[Katarina I., carica Rusije|Katarina I.]], nasleđuje je mladi [[Petar II., ruski car|Petar II.]], unuk Petra Velikog (do 1730). Svu vlast u početku ima savetnik [[Aleksandar Danilovič Menšikov]]. * [[31. 5.]] - [[The Royal Bank of Scotland|Royal Bank of Scotland]] (Kraljevska banka Škotske) u [[Edinburgh]]u dobija kraljevsku povelju. * [[13. 6.]] - Preliminarni mirovni pregovori u Parizu: dogovoreno primirje u sukobu Britanije i Španije. * [[22. 6.]] (11. 6. po j.k.) - Umro je britanski kralj [[George I od Velike Britanije|George I]], nasleđuje ga sin [[George II od Velike Britanije|George II]] (do 1760). Takođe je i izborni knez [[Elektorat Braunschweig-Lüneburg|Hanovera]], gde ima više uticaja nego u Britaniji. * [[23. 6.]] - Španske snage odustaju od opsade Gibraltara, koja je predstavljala jedinu veću operaciju u sukobu koji će se formalno nastaviti još dvije godine. * jun - Srpski skup u Sremskim Karlovcima, protestno pismo mitropolitu zbog deklaratorije iz aprila. === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[5. 8.]] - Khangchenné, šef tibetanske vlade pod [[Dinastija Qing|Qingovskom]] vlašću, ubijen je od strane kolega u kabinetu. Trebalo je da bude ubijen i [[Polhané Sönam Topgyé]], ali on će nakon građanskog rata postati praktično vladar Tibeta pod kineskim sizerenstvom (1728-47). * 23. 8. - Blokada Porto Bella: umro je britanski komandant, admiral Francis Hosier. Blokada traje do 1729, od 4.750 ljudi umrlo je 4.000. * [[27. 8.]] - Sukob [[Marata Carstvo|Marata Carstva]] i [[Država Hajderabad|Države Hajderabad]], kojom vlada [[Nizam-ul-Mulk, Asaf Jah I]]: maratski ''peshwa'', premijer, [[Baji Rao I]] započinje uzvratnu gerilsku kampanju - rat traje do sledeće godine. * 8. 9. - Požar u ambaru tokom lutkarske predstave u Burwellu, Cambridgeshire - stradalo je 78 osoba, većinom dece. * [[20. 9.]] (9. 9. po j.k.) - Donedavno moćni Aleksandar Menšikov je prognan iz prestonice - umire u Sibiru 1729. Car je pod uticajem Dolgorukovih. === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === [[Datoteka:Najstarija zgrada u Beogradu 025.jpg|mini|[[Najstarija kuća u Beogradu]]]] * 1. 10. - Pošto je ukinut Maloruski kolegij, [[Danilo Apostol]] je izabran za kozačkog hetmana (do 1734). * [[3. 10.]] - [[Hamadanski sporazum|Hamadanskim sporazumom]] okončan [[Osmansko-persijski rat (1723-1727)|Osmansko-persijski rat]]: [[Hotakijska Monarhija]] je dobila priznanje po cenu zapadnih delova Irana. Od 5.200 Bosanaca koji su otišli u rat vratiće se 500 bolesnih i iscrpljenih.<ref>''Historija n. J. II'', 1324</ref> * 7. 10. - Umro episkop [[Temišvarska eparhija|temišvarski]] [[Joanikije Vladisavljević]], dogodine ga nasleđuje [[Nikola Dimitrijević]]. * [[12. 10.]] - Tajni Wusterhausenski ugovor između svetog rimskog cara i pruskog kralja: Prusija priznaje [[Pragmatična sankcija|Pragmatičnu sankciju]] a car nejasno obećava [[Jülich]] i [[Berg (država)|Berg]]. (pominje se i 1726) * 17. 10. - Završeni britanski generalni izbori, [[vigovci]] pojačali većinu. * 18. 10. - "Mišljenje o školama" (''Opinija ili misal''): mitropolit [[Mojsije Petrović]] izlaže svoj stav o prosvetnoj politici. Austrijske vlasti su ove godine zabranile unošenje knjiga iz Rusije, pa je mitropolit u Rimniku, u Maloj Vlaškoj, odštampao ruski bukvar na srpskom i rumunskom.<ref>''Istorija s. n.'' IV-1, 132-3</ref> * [[22. 10.]] (11. 10. po j.k.) - U [[London]]u održana krunidba novog kralja [[George II od Velike Britanije|Georgea II]] prilikom koje je prvi put izveden [[George Frideric Handel|Handelov]] krunidbeni [[himan]] ''[[Zadok the Priest]]'' koji će se nakon toga izvoditi na svim sljedećim krunidbama britanskih monarha. * [[1. 11.]] (21. 10. po j.k.) - [[Kjahtinski ugovor (1727)|Kjahtinski ugovor]] o odnosima Rusije i Kine - sa ruske strane ga je potpisao [[Sava Vladislavić Raguzinski]]. On je ove godine osnovao grad Troickosavsk, današnju [[Kjahta|Kjahtu]]. * [[18. 11.]] - [[Jai Singh II]], vladar Kraljevine Amber, osnovao [[Džajpur]], u današnjem [[Radžastan]]u. * 18. 11. - Zemljotres kod [[Tabriz]]a na severozapadu Irana, stradalo je 77.000 ljudi, šest godina nakon prethodnog razornog potresa i dve godine nakon ratnog pustošenja. * decembar - Suvorov je započeo rad u školi u Sremskim Karlovcima, u školi su 124 đaka, ima i sveštenika.<ref name="isnrums" /> === Kroz godinu === [[Datoteka:1727 map of the Kingdom of Hungary by Seutter.jpg|mini|Karta Ugarske i susednih zemalja]] [[Datoteka:Canal, Giovanni Antonio - Die Riva degli Schiavoni in Venedig - Kunsthistorisches Museum GG 6332.jpg|mini|[[Canaletto]]: [[Riva degli Schiavoni]] u Veneciji, 1724-30]] * Ahmed-Paša Rustempašić Skopljak započeo gradnju [[Vratnik (naselje)|Vratnika]] u Sarajevu (do 1739). * Sagrađena je danas [[najstarija kuća u Beogradu]], u Cara Dušana 10. * Kontribucija (porez) u [[Kraljevina Srbija (1718–1739)|Kraljevini Srbiji]] je dostigla 111.600 forinti, sa 25.364 u 1718, zatim se održava na oko 100.000, a tu su i nameti iz turskog doba, surovo prikupljani, i kulučenje na građevinama - narod, pre svega seljaštvo, izdržava redovnu vojsku i civilnu upravu.<ref>''Historija n. J. II'', 1350</ref> * Austrijski pravilnik za protivkužne kontumce (u Srbiji postoje u Paraćinu, Čačku i Crnoj Bari).<ref>[https://www.rastko.rs/rastko/delo/15162 Карантини у обновљеној Србији]. rastko.rs</ref> * Mala Vlaška, tj. Severinski Banat, stavljena pod upravu Beogradske mitropolije.<ref>''Istorija s. n.'' IV-1, 126</ref> * Ponovo buna u Dunavskoj krajini zbog velikih obaveza. Krajišnik koji digne ruku na oficira, mogao bi ostati bez ruke.<ref>''Historija n. J. II'', 1142</ref> * Vojna egzekucija je ove godine prinudila sve u hrvatskoj Vojnoj krajini na plaćanje kontribucije; ali dogodine će ipak doći do pobune u Lici i Krbavi, kao i u Banskoj krajini gde je ove godine pripremljen novi regulament.<ref>''Istorija s. n.'' IV-1, 178-81</ref> * Jedinica [[Jovan Albanez|Jovana Albaneza]] u ruskoj službi preformirana u Srpski husarski puk.<ref>''Istorija s. n.'' IV-1, 235</ref> * Prema istorijama Crne Gore vladika Vasilija i Petra, ove godine je [[Bećir-paša Čengić]] napadao zemlju, "da bi osvetio svoje rođake u Kčevu pogubljene", "ali njegova vojska bi do nogu potučena".<ref>Sveti Petar Cetinjski. [https://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/sveti_petar_cetinjski-kratka_istorija_crne_gore.html Kratka istorija Crne Gore]. rastko.rs</ref><ref>Vladika Vasilije. [https://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/vladika_vasilije-istorija_o_crnoj_gori.html Istorija o Crnoj Gori]. rastko.rs</ref> * [[Jerotej Račanin]]: "Putešestvije ka gradu Jerusalimu". * Sagrađena zgrada za sarajevsku srpsku školu.<ref>[https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/sdavidovic-spc_bih.html Српска православна црква у Босни и Херцеговини од 960. до 1930. године]. rastko.rs</ref> * Osmanski sultan dozvolio fermanom štampanje svetovnih knjiga - [[Ibrahim Muteferrika]] će 1729-43. izdati 17 dela u 23 toma. * Umro [[Džungarski kanat|džungarski]] kan [[Tsewang Rabtan]], nasleđuje ga sin [[Galdan Tseren]] (do 1745). * 1727-29 - U Brazilu je zasađen prvi grm kafe, u severnoj oblasti [[Pará]], prokrijumčaren iz Francuske Gujane. == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1727.}} * [[28. 3.]] - [[Maximilian III. Joseph]], izborni knez Bavarske († [[1777]]) * [[10. 5.]] - [[Anne Robert Jacques Turgot]], francuski ekonomista i šef vlade († [[1781]]) * maj - [[Thomas Gainsborough]], slikar († [[1788]]) * jun<ref>[https://www.rastko.rs/rastko-bo/istorija/vkostic-podvizi_bokelja_l.html Podvizi Bokelja van Boke]. rastko.rs</ref> - [[Petar Želalić]], bokeljski kapetan, malteški vitez († [[1811]]) * [[14. 8.]] - [[Louise-Élisabeth de France|Louise-Élisabeth]], francuska princeza, vojvotkinja Parme († [[1759]]) * 14. 8. - [[Henriette de France (1727-1752)|Henriette]], francuska princeza († [[1752]]) * [[30. 8.]] - [[Giovanni Domenico Tiepolo]], slikar († [[1804]]) * [[9. 10.]] - [[Étienne-Charles de Loménie de Brienne]], francuski kardinal i političar († [[1794]]) * [[1. 11.]] - [[Ivan Šuvalov]], ruski državnik i mecena († [[1797]]) * [[22. 11.]] - [[Ercole III d'Este]], vojvoda Modene († [[1803]]) * {{circa}} [[Pahomije Knežević]], aradski episkop († [[1783]]) == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1727.}} * [[24. 1.]] - [[Philippe de Vendôme]], poslednji vojvoda de Vendôme (* [[1655]]) * [[26. 2.]] - [[Francesco Farnese]], vojvoda Parme (* [[1678]]) * [[28. 2.]] - Agatangel Bitolski, svetitelj MPC (* ca. 1700) * [[22. 3.]] - [[Ismail Ibn Šerif]], sultan Maroka (* ca. 1645) * [[31. 3.]] - [[Isaac Newton]], engleski fizičar, matematičar, filozof i alkemičar poznat po tome što je prvi opisao gravitaciju (* [[1643]]) * [[17. 5.]] - [[Katarina I., carica Rusije]] (* [[1684]]) * [[11. 6.]] - [[George I od Velike Britanije|George I]], kralj Velike Britanije i osnivač [[dinastija Hanover|dinastije Hanover]] (*1660; vl. 1714 - 1727) * [[4. 8.]] - [[Victor-Maurice de Broglie]], maršal Francuske (* [[1647]]) * [[10. 9.]] - [[Julije Balović]], bokeljski kapetan, sakupljač pesama (* [[1672]]) * 7. 10. - [[Joanikije Vladisavljević]], episkop temišvarski == Reference == {{reference|2}} ; Literatura * ''Historija naroda Jugoslavije II'', Školska knjiga Zagreb, 1959 * ''Istorija srpskog naroda'', Četvrta knjiga, prvi tom, Srbi u XVIII veku, SKZ Beograd 1986 (IV-1), drugi tom (IV-2) [[Kategorija:1727.]] a2mny6jz552deh4kb2vmqscmv1fgd1e Pax Romana 0 97743 42681052 42495097 2026-08-25T01:21:23Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681052 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:RomanEmpire 117.svg|thumb|right|250px|Rimsko Carstvo godine 117.]] '''Pax Romana''' (na [[latinski|latinskom]]: "[[Drevni Rim|Rimski]] [[mir]]) je naziv za period historije rimske države, odnosno [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] od kraja 1. vijeka pne. do kraja 2. vijeka, a koje je karakterizirao dugotrajan izostanak većih [[rat|oružanih sukoba]] na njenoj teritoriji, bilo da je riječ o invazijama [[barbari|barbarskih]] naroda ili ne-rimskih država, bilo o [[građanski rat|građanskim ratovima]]. Takve okolnosti su stvorile uvjete za dotada nezabilježen razvoj prometnih veza na Mediteranu i Južnoj Evropi, a zajedno sa njim i procvat ekonomije, te širenje rimske, odnosno [[antika|antičke]] kulture koja je upravo u doba Pax Romane doživjela svoj tehnološki vrhunac. Izraz, odnosno koncept "Pax Romane" je u 18. vijeku prvi upotrijebio britanski historičar [[Edward Gibbon]] u svom kapitalnom djelu ''[[The History of the Decline and Fall of the Roman Empire]]''. Zahvaljujući njemu se početak tog period tradicionalno smješta u 30. pne. kada je [[Oktavijan August|Oktavijan]] pobijedio [[Marko Antonije|Marka Antonija]] u [[Antonijev građanski rat|posljednjem]] od građanskih ratova koji su označili sumrak Rimske Republike te tokom kasnije dugogodišnje vladavine udario temelje novom političkom sistemu čija je glavna značajka bila inzistiranje na stabilnosti. Kao završetak perioda se, isto tako zahvaljujući Gibbonu, obično uzima godina 180. kada je nakon smrti prosvijećenog cara-filozofa [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]] na vlast došao njegov tiranski i iracionalni sin [[Komod]]. Rim je u tom periodu, doduše, vodio ratove, a u provincijama bi se povremeno pojavili i ustanci; međutim, većih sukoba u unutrašnjosti samog Carstva nije bilo - jedini izuzetak je bio kaotični građanski rat u [[Godina četiri cara|Godini četiri cara]] 68/69. zbog koga neki historičari kao početak "prave" Pax Romane navode tek njegov završetak. Po sličnim kriterijima se kao kraj Pax Romane ponekad navodi 193. godina i početak građanskih ratova vezanih uz [[Godina pet careva|Godinu pet careva]]. Gibbonov koncept Pax Romane je u kasnijim vijekovima ne samo dao historičarima da koriste slične izraze za slične fenomene u drugim prostorima i vremenima, nego i služio za opravdavanje [[imperijalizam|imperijalizma]], odnosno argumente prema kojima jedino vlast ili hegemonija [[svjetska sila|svjetske sile]], odnosno [[carstvo|carstva]] nad malim i etnokulturno heterogenim entitetima može omogućiti nesmetan razvoj civilizacije. Takve ideje se mogli vidjeti i u neposrednoj prošlosti kada se proces [[globalizacija|globalizacije]] pod dominacijom [[SAD]] krajem 20. vijeka uspoređivao sa Pax Romanom. == Povezano == * [[Pax Sinica]] * [[Pax Mongolica]] * [[Pax Hispanica]] * [[Pax Britannica]] * [[Pax Americana]] * [[Red i zakon]] == Vanjske veze == * [http://www.unrv.com/early-empire/pax-romana.php www.unrv.com/early-empire/pax-romana.php] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827210037/https://www.unrv.com/early-empire/pax-romana.php |date=2018-08-27 }} * [http://www.ancientworlds.net/aw/Group/139585 Pax Romana Discussion group] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070203082948/http://www.ancientworlds.net/aw/Group/139585 |date=2007-02-03 }} [[Kategorija:Antički Rim]] [[Kategorija:Rimsko carstvo]] [[Kategorija:1. vijek pne.]] [[Kategorija:1. vijek]] [[Kategorija:2. vijek]] 4q1xs796vcejkr95940wi6uz6f0y6ko Riva degli Schiavoni 0 110505 42681049 41080140 2026-08-25T00:42:11Z Oursana 46216 /* Znamenitosti uz rivu */ -+Canal, Giovanni Antonio - Die Riva degli Schiavoni in Venedig - Kunsthistorisches Museum GG 6332.jpg 42681049 wikitext text/x-wiki {{Infookvir građevina | ime = Riva degli Schiavoni | izvorno ime = | slika = Riva degli Schiavoni 2008.jpg | opis slike = Pogled na promenadu Riva degli Schiavoni | mjesto = [[Venecija]] | država = {{flag|Italija}} | vrijeme gradnje = [[9. vijek]] – [[1782]]. | otvorenje = | obnova = | rušenje = | naručitelj = | vlasnik = | korisnik = | tip građevine = riva | arhitektonski stil = | arhitekt = | suradnici = | graditelj = | podizvođači = | kvadratura = | visina = | promjer = | broj katova = | širina-stupnjevi = 45.43386 | širina-minute = | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 12.34281 | dužina-minute = | dužina-oznaka = E | lokacijska karta = Venecija | web = }} '''Riva degli Schiavoni''' je široka [[promenada]] u [[sestiere|sestieru]] [[Castello (sestiere)|Castello]] u [[Venecija|Veneciji]]. Prostire se duž [[Bacino San Marco|Bacina San Marco]], od mosta [[Ponte della Paglia]] sve do kanala [[Rio de la Ca' di Dio]]. Riva je dobila ime po trgovcima iz [[Dalmacija|Dalmacije]] i istočne obale [[Jadran]]a koje su za vrijeme [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] zvali [[Schiavoni]].<ref name="CV">G. Tassini: ''Curiosità Veneziane'', 1964., Filippi Editore, Venezia, str. 608 {{it icon}}</ref> Oni su se tu sidrili sa svojim trgovačkim brodovima, a tu su imali i svoje prodajne štandove. Riva je u stvari bila najbolji dio venecijanske luke, zbog blizine [[Trg Svetog Marka (Venecija)|Trga sv. Marka]], središta političke moći Venecije. == Historija nastanka == [[Datoteka:PI67AC~2Riva degli SchiavoniVenetie.JPG|thumb|left|200px|Pogled na Rivu degli Schiavoni]] Ulica se počela najverovatnije formirati u [[9. vijek]]u,<ref name="CV" /> produžena je [[1060]]. isušivanjem dotada [[močvara|močvarnih]] dijelova. Izvorno je bila puno uža nego što je danas, odnosno nešto malo šira nego što je most [[ponte della Paglia]], što se može vidjeti na prikazu grada od [[Jacopo de' Barbari|Jacopa de' Barbarija]] iz [[1500]]. i brojnim drugim slikama i [[bakropis]]ima. Riva je proširena na sadašnju veličinu između [[1780]]. i [[1782]]. godine, u vrijeme posljednjih nekoliko godina [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]]. Na rivi je [[1172]]. Marco Cassolo na smrt izbo [[dužd]]a Vitale Michiela II koji se rivom zaputio do crkve [[San Zaccaria, Venecija|San Zaccaria]] na proslavu [[Uskrs]]a. Riva je popločena prvi put [[1324]].<ref name="CV" /> i to pečenom ciglom. Za vrijeme [[Kraljevstvo Lombardija-Venecija|austrijske]] vladavine nad Venecijom, tadašnji povjerenik Bembo je [[1851]]. predstavio projekt radikalnog proširenja i izgradnje na rivi koju je grad naručio kod arhitekata Fisole i Cadorina. Po njihovom projektu riva se trebala dvostruko proširiti, uz izgradnju niza novih zgrada uz Zaljev San Marco i proširenje svih mostova na njoj ([[Ponte della Paglia, Ponte del Rio de Vin, Ponte dei Greci i Ponte della Ca' di Dio). Projekt je na kraju odbačen [[1854]]. zbog prevelikog mijenjanja dotadašnjeg stanja.<ref>G. Romanelli: ''Venezia Ottocento'', 1977., Officina edizioni, Roma, str. 317-323. {{it icon}}</ref> == Znamenitosti uz rivu == [[Datoteka:Canal, Giovanni Antonio - Die Riva degli Schiavoni in Venedig - Kunsthistorisches Museum GG 6332.jpg|thumb|right|280px|''Riva degli Schiavoni'', slika [[Canaletto|Canaletta]] između 1724.-1730.]] Na rivi se od [[Trg Svetog Marka (Venecija)|Trga San Marco]] prema [[Arsenal (Venecija)|Arsenalu]] nalazi nekoliko zgrada od posebnog arhitektonskog ili historijskog značaja: * [[Ponte della Paglia]], most na samom zapadnom početku promenade; * Palača Prigioni Nuove koja je povezana sa [[Duždeva palača|Duždevem palačom]] malim mostom ([[Ponte dei Sospiri]]); * [[Hotel]] Danieli Excelsior, zajedno sa nekadašnjom palačom Dandolo, najluksuzniji venecijanski hotel; * Most Ponte sul Rio del Vin; * [[Bronca|Brončani]] spomenik [[kralj]]u [[Vittorio Emanuele II|Vittoriju Emanuelu II]], [[kipar]]a Ettorea Ferrarija iz [[1887]]; * Most Ponte sul Rio dei Greci; * Crkva [[Chiesa della Pietà (Venecija)|Chiesa della Pietà]] s istoimenom bratovštinom u kojoj je djelovao i [[Antonio Vivaldi]]; * Most Ponte sul Rio della Pietà; * Nekadašnja palača Gabrielli, danas zgrada istoimenog hotela; * Most Ponte della Ca' di Dio kojim završava Riva degli Schiavoni. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Riva degli Schiavoni (Venice)}} * [http://www.venice-sights.co.uk/riva-degli-schiavoni.htm ''Riva degli Schiavoni: The Principal Waterfront of Venice''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110805081050/http://www.venice-sights.co.uk/riva-degli-schiavoni.htm |date=2011-08-05 }} {{en icon}} * [http://www.aviewoncities.com/venice/rivadeglischiavoni.htm ''Riva degli Schiavoni''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110614092946/http://www.aviewoncities.com/venice/rivadeglischiavoni.htm |date=2011-06-14 }} {{en icon}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Ulice u Veneciji|Schiavoni]] [[Kategorija:Castello (sestiere)]] [[Kategorija:San Marco (sestiere)]] qczpoff9usjh3v84vklv1j042wrv6ur Korisnik:Duma/Doprinosi 2 114847 42680981 42680791 2026-08-24T15:20:01Z Duma 16555 /* Gljive */ 42680981 wikitext text/x-wiki Članci koje sam napisala na hr wiki prebačeni ovdje, novi članci na ovoj wiki: == Ptice == {{div col}} * [[Medovođe]] * [[Bukavac nebogled]] * [[Papige]] * [[Plavoleđa mišjakinja]] * [[Prave kukavice]] * [[Ptica sekretar]] * [[Loriji]] * [[Riječni vodomari]] * [[Australski bukavac]] * [[Kakapo]] * [[Ćubaste čiope]] * [[Uljašica]] * [[Jakamari]] * [[Jastreb]] * [[Vodosjeci]] * [[Strigopidae]] * [[Čigre]] * [[Američki bukavac]] * [[Crveno-modra ara]] * [[Kakadui]] * [[Tukani]] * [[Svračci]] * [[Phaethontidae]] * [[Nimfa (ptica)]] * [[Kljunorošci]] * [[Guarauna]] * [[Velika rujnica]] * [[Kratkoprsti kobac]] * [[Dugorepa sjenica]] * [[Šljuke sjemenjarke]] * [[Mala njorka]] * [[Smeđi kivi]] * [[Neomorphinae]] * [[Botaurinae]] * [[Južnoamerički bukavac]] * [[Češljugar]] * [[Crkavica]] * [[Kostoberina]] * [[Lisasta guska]] * [[Veliki pomornik]] * [[Patka lastarka]] * [[Utva]] * [[Planinska ševa]] * [[Eja strnjarica]] * [[Nandu]] * [[Gusjenicojedi]] * [[Dugorepe sjenice]] * [[Bluna]] * [[Velika čaplja]] * [[Mala prutka]] * [[Patka kreketaljka]] * [[Kukuvije]] * [[Šumski pupavci]] * [[Pilari]] * [[Čaplja govedarica]] * [[Vijoglav]] * [[Žako]] * [[Pomornici]] * [[Dromah]] * [[Todiji]] * [[Zlatovrane]] * [[Kukavičja modrivrana]] * [[Dolinske modrivrane]] * [[Pčelarice]] * [[Vodeni vodomari]] * [[Vodomari dupljaši]] * [[Šarenoglava patka]] * [[Žunice]] * [[Bradonjice]] * [[Čiope]] * [[Cvjetne ptice]] * [[Ševe]] * [[Brljci]] * [[Medosasi]] * [[Obični ćuk]] * [[Neornithes]] * [[Harpija (ptica)]] {{div col end}} == Gljive == {{div col}} * [[Vještičino srce]] * [[Rujnica]] * [[Vukovo meso]] * [[Đurđevača]] * [[Smrčci]] * [[Vrganj]] * [[Baršunasta panjevčica]] * [[Maglenka]] * [[Djevojačka krasnica]] * [[Zlatna krasnica]] * [[Crvena krasnica]] * [[Modrikača]] * [[Zelenka]] * [[Kraljevka]] * [[Jablanovača]] * [[Žućkasta pupavka]] * ''[[Amanita]]'' * [[Klobuk (gljiva)]] * [[Mikologija]] * [[Himenij]] * [[Stručak]] * [[Otisak spora]] * [[Micetizam]] * [[Jestiva gljiva]] * [[Nematofagna gljiva]] * [[Hlamidospora]] * [[Teliospora]] * [[Heterotalizam]] * [[Dikarion]] * [[Monokarion]] * [[Plazmogamija]] * [[Eciospora]] * [[Ecij]] * [[Peridij]] * [[Gleba]] * [[Kapilicij]] * [[Kukica]] * [[Homotalizam]] * [[Urediniospora]] * [[Pikniospora]] * [[Heterokarion]] * [[Kopčasta veza]] {{div col end}} == Biljke == {{div col}} * [[Paludarij]] * [[Vrt u boci]] * [[Wardova kutija]] * [[Orhidelirij]] * [[Pteridomanija]] * ''[[The Ferns of Great Britain and Ireland]]'' * [[Otiskivanje prirode]] * ''[[Peristeria elata]]'' * ''[[Sterculia apetala]]'' * [[Graminoid]] * [[Širokolisna zeljasta biljka]] * [[Potporni korijen]] * [[Miješak]] * [[Podrast]] * [[Biljni sok]] * [[Anoksigena fotosinteza]] * [[Kriptogam]] * [[Zoospora]] * [[Gametangij]] * [[Zigospora]] * [[Oogonij]] * [[Arhegonij]] * [[Anteridij]] {{div col end}} == Životinje == {{div col}} * [[Pirka]] * [[Tasmanski vrag]] * [[Vitoroga antilopa]] * [[Afrički mravojed]] * [[Rakun]] * [[Crveni panda]] * [[Snježni leopard]] * [[Vicenteova otrovna žaba]] * ''[[Stephanolepis hispidus]]'' * ''[[Tachyspiza virgata]]'' * ''[[Odocoileus]]'' * [[Morski puž]] * [[Patuljasti troprsti ljenjivac]] * [[Terarij]] * [[Grabežljiva riba]] * [[Knidosak]] * [[Unkenrefleks]] * [[Mikrofauna]] * [[Jazbina (životinje)]] * [[Cerate]] * [[Zooksantela]] * [[Insekti u medicini]] * [[Paučnjaci u medicini]] * [[Ekomorfi Anolisa]] * [[Intraspecijsko prepoznavanje]] * [[Digitigradno kretanje]] * [[Plantigradno kretanje]] * [[Oligoleksija]] * [[Polileksija]] {{div col end}} == Ekologija == {{div col}} * [[Fauna Australije]] * [[Fauna Škotske]] * [[Megafauna]] * [[Šuma kelpa]] * [[Neritička zona]] * [[Pelagijska zona]] * [[Planinski travnjaci i šikare]] * [[Širokolisne i mješovite šume umjerenih predjela]] * [[Mediteranske šume i šikare]] * [[Tropske i subtropske vlažne širokolisne šume]] * [[Pustinje i vegetacija sušnih oblasti]] * [[Tropski i subtropski travnjaci, savane i šikare]] * [[Hladni izvori]] * [[Hidrotermalni izvori]] * [[Koraljni greben]] * [[Dužina od njuške do otvora]] * [[Osteološki korelat]] * [[Meristika]] * [[Generalističke i specijalističke vrste]] * [[Kozmopolitska rasprostranjenost]] * [[Areal kretanja]] * [[Hipoteza o oslobađanju mezopredatora]] * [[Ekološko oslobađanje]] * [[Sesilnost]] * [[Bioerozija]] * [[Vodni stres]] * [[Raspon nelimitirajuće dostupnosti vode]] * [[Raspoloživi vodni kapacitet]] * [[Tačka trajnog venuća]] * [[Kontinuum tlo–biljka–atmosfera]] * [[Arborealno kretanje]] * [[Fosorijalna životinja]] * [[Aerobna digestija]] * [[Hipoteza o oslobađanju od neprijatelja]] * [[Kurzorijalna životinja]] * [[Hipoteza gradijenta stresa]] * [[Brahijacija]] * [[Ključna vrsta]] * [[Bioakumulacija]] * [[Biomagnifikacija]] * [[Paradoks planktona]] * [[Alfa raznolikost]] * [[Bogatstvo vrsta]] * [[Plastisfera]] {{div col end}} == Evolucija == {{div col}} * [[Dubokomorski gigantizam]] * [[Otočna patuljastost]] * [[Disgenika]] * [[Evolutivna zamka]] * [[Ekološka zamka]] * [[Perceptivna zamka]] * [[Evolutivna radijacija]] * [[Neadaptivna radijacija]] * [[Neekološka specijacija]] * [[Biološka tamna materija]] * [[Mezozojsko-kenozojsko širenje]] * [[Hipoteza o Crvenom kralju]] * [[Kontinuum mutualizma i parazitizma]] * [[Fenotipski disparitet]] * [[Evolutivna utrka u naoružanju]] * [[Avalonska eksplozija]] * [[Evolutivni kompromis]] * [[Filogenetska inercija]] {{div col end}} == Razno == {{div col}} * [[Dinosaur Planet]] * [[Šetnja s dinosaurima]] * [[Šetnja s čudovištima]] * [[Šetnja sa zvijerima]] * [[Šetnja s pećinskim ljudima]] * [[Ljuba]] * [[Život na Marsu]] * [[Davorin Popović]] * [[Frutiger Aero]] * [[Blobjekt]] * [[Solarpunk]] * [[Ahilova peta]] * [[Y2K]] * [[Biopunk]] * [[Populuxe]] * [[Raygun Gothic]] * [[Visoka tehnologija]] * [[Ludi naučnik]] * [[Mikoheterotrofija]] * [[Anautogenija]] * [[Vitelogeneza]] * [[Izolecitalna jajna ćelija]] * [[Telolecitalna jajna ćelija]] * [[Centrolecitalna jajna ćelija]] * [[Pasteurova tačka]] * [[Pasteurov efekat]] * [[Bazen L'Atalante]] * [[Mikroaerofil]] * [[Aerotolerantni anaerob]] * [[Canfieldov okean]] * [[Crveni rub]] * [[Rana Zemlja]] * [[Hipoteza o ljubičastoj Zemlji]] * [[Fotopigment]] * [[Primarna atmosfera]] * [[Sjenovita biosfera]] * [[Aerobni organizam]] * [[Obligatni aerob]] * [[Kinetotrof]] * [[Superokean]] * [[Suessov efekat]] * [[Lava planeta]] * [[Vinogradskijev stupac]] * [[Koraljni pijesak]] * [[Zvjezdani vjetar]] * [[Zvjezdana korona]] * [[Fotosintetski pigment]] * [[Mjehur zvjezdanog vjetra]] * [[Fakultativno anaerobni organizam]] * [[Epaksijalni i hipaksijalni mišići]] * [[Sekundarna atmosfera]] * [[Paradoks slabog mladog Sunca]] * [[Prebiotička atmosfera]] * [[Anaerobna respiracija]] * [[Bakterijske ćelijske morfologije]] * [[Duboko vrijeme]] * [[Svijet pare]] * [[Htonska planeta]] * [[Hipotetski astronomski objekat]] * [[Blaneta]] * [[Planeta bez jezgre]] * [[Cirkulplanetarni disk]] * [[Emperipoleza]] * [[Kriptogram]] * [[Peripoleza]] * [[Trbušasti mišić lista]] * [[Entoza]] * [[Ispuštanje plinova]] * [[Lizogenija]] * [[Lizogen]] * [[Moron]] * [[Litički ciklus]] * [[Arbitrij]] {{div col end}} == Ekstremofili == {{div col}} * [[Kapnofil]] * [[Acidofil]] * [[Hipolit (ekstremofil)]] * [[Lipofilna bakterija]] * [[Litofil]] * [[Metalotolerantni organizam]] * [[Osmofil]] * [[Psamofil]] {{div col end}} == Biološka pravila == {{div col}} * [[Biološka ograničenja]] * [[Carrierovo ograničenje]] {{div col end}} == Termoregulacija kod životinja == {{div col}} {{div col end}} == Slušni aparati == {{div col}} * [[Slušni aparat za dugotrajno nošenje]] * [[Indeks kvalitete govora slušnog aparata]] {{div col end}} == Načini ishrane == {{div col}} * [[Arahnofagija]] * [[Kukcojed]] * [[Oofagija]] * [[Avivor]] * [[Entomofagija]] * [[Ksilofagija]] * [[Mizocitoza]] * [[Mikrobivornost]] * [[Bakterivor]] * [[Saprofagija]] * [[Tanatofag]] * [[Mukofagija]] * [[Vermivor]] * [[Florivor]] * [[Hipokarnivor]] * [[Hiperkarnivor]] * [[Spongivor]] * [[Folivor]] * [[Ksenofagija]] * [[Graminivor]] * [[Pedofagija]] * [[Razlagač]] * [[Geofagija]] * [[Vršni predator]] * [[Ofiofagija]] * [[Nektarivor]] * [[Interakcije potrošača i resursa]] * [[Saprotrofna ishrana]] * [[Holozojska ishrana]] * [[Heterotrofna ishrana]] * [[Lepidofagija]] * [[Piscivor]] * [[Hematofagija]] * [[Mirmekofagija]] * [[Koraljivor]] * [[Gljiva mesožderka]] * [[Oligofagija]] * [[Fotoautotrof]] * [[Durofagija]] * [[Litoautotrof]] * [[Moluskivori]] * [[Placentofagija]] * [[Predacija jaja]] * [[Ljudožderna životinja]] * [[Odvikavanje od dojenja]] * [[Frugivori]] * [[Predacija sjemena]] * [[Melivorija]] * [[Planktivor]] * [[Nekrofagi]] * [[Autotrof]] * [[Hemolitoautotrof]] * [[Palinivor]] * [[Osteofagija]] * [[Plastivor]] * [[Fungivor]] * [[Radiosinteza (metabolizam)]] {{div col end}} == Videoigre i sl. == {{div col}} * ''[[Skateboard Park Tycoon]]'' * ''[[Plant Tycoon]]'' * ''[[Fish Tycoon]]'' * ''[[Feeding Frenzy 2]]'' * ''[[Feeding Frenzy]]'' * ''[[Big Kahuna Reef]]'' * ''[[Ricochet Lost Worlds]]'' * ''[[Virtual Villagers]]'' * ''[[Dino Island]]'' * ''[[Zoo Tycoon 2]]'' * ''[[Brother Bear (videoigra)]]'' * ''[[Tarzan (videoigra)]]'' * ''[[Atlantis Underwater Tycoon]]'' * ''[[School Tycoon]]'' * ''[[Diner Dash]]'' * ''[[Ratatouille (videoigra)]]'' * ''[[Madagascar (videoigra)]]'' * ''[[Age of Mythology]]'' * ''[[Tribal Trouble]]'' * ''[[ThinkTanks]]'' * ''[[Hugo: Bukkazoom!]]'' * ''[[Mall Tycoon]]'' * ''[[Bliss (fotografija)]]'' * ''[[Moon Tycoon]]'' * ''[[Deep Sea Tycoon]]'' * ''[[So Blonde]]'' * ''[[Ankh (videoigra)]]'' * ''[[Red Moon Desert]]'' * ''[[RimWorld]]'' * ''[[Spy Fox 2: "Some Assembly Required"]]'' * ''[[The Oregon Trail (1985)]]'' * ''[[Alien Hominid]]'' * ''[[Faunasphere]]'' * ''[[Platypus]]'' {{div col end}} == Kultura i historija == {{div col}} * Sažetak novela Dekamerona (uklopljeno u [[Dekameron]]) * [[Ezopove basne]] * [[Faust]] * [[Childe Harold's Pilgrimage]] * [[Nauka u renesansi]] * [[Visoki srednji vijek]] * [[Srednjovjekovno domaćinstvo]] * [[Demografija srednjeg vijeka]] * [[Kriza kasnog srednjeg vijeka]] * [[Renesansa 12. vijeka]] * [[Kasni srednji vijek]] * [[Srednjovjekovna književnost]] * ''[[Livre des Merveilles du Monde]]'' * [[Saski ratovi]] * [[Velika glad 1315–1317]] * [[Makedonska renesansa]] * [[Makedonska umjetnost (bizantska)]] * [[Pariški psaltir]] * [[Sedmi križarski rat]] * [[Peti križarski rat]] * [[Šesti križarski rat]] * [[Aleksandrijski križarski rat]] * [[Pastirski križarski rat (1251)]] * [[Pastirski križarski rat (1320)]] * [[Bosanski križarski rat]] * [[Prvi švedski križarski rat]] * [[Treći švedski križarski rat]] * [[Drugi švedski križarski rat]] * [[Norveški križarski rat]] * [[Vojni pohod na Baleare 1113–1115]] * [[Berberski križarski rat]] * [[Deveti križarski rat]] * [[Osmanska invazija Otranta]] * [[Varninski križarski rat]] * [[Križarski rat 1197]] * [[Vendski križarski rat]] * [[Mletački križarski rat]] * [[Sjeverni križarski ratovi]] * [[Savojski križarski rat]] * [[Sijenska škola]] * [[Bolonjska škola]] * [[Lukanska škola]] * [[Ferarska škola]] * [[Firentinska škola]] * [[Barunski križarski rat]] * [[Livonski križarski rat]] * [[Livonska rimovana hronika]] * [[Prvi novgorodski ljetopis]] * [[Hronika Henrika od Livonije]] * [[Trgovačka ruta od Varjaga do Grka]] * [[Despenserov križarski rat]] * [[Šansonijer]] * [[Pergaminho Sharrer]] * [[Cancioneiro da Vaticana]] * [[Cancioneiro da Biblioteca Nacional]] * ''[[Il Canzoniere]]'' * [[Düsseldorfska slikarska škola]] * [[Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima]] * [[Froissartove Hronike]] * [[Fridrihovski rokoko]] * [[Zapadno slikarstvo]] * [[Trgovačka ruta Volga]] * [[Grčki učenjaci u renesansi]] * [[Novo učenje]] * [[Popis renesansnih humanista]] * [[Renesansni humanizam]] * [[Dolce Stil Novo]] * [[Flamansko slikarstvo]] * [[Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo]] * [[Renesansni latinski jezik]] * [[Renesansni humanizam u Sjevernoj Evropi]] * [[Lublinska renesansa]] * [[Španska renesansa]] * [[Engleska renesansa]] * [[Normanski i srednjovjekovni London]] * [[London u periodu Tudora]] * [[London u periodu Stuarta]] * [[London u 18. vijeku]] * [[Talijanska renesansa]] * [[Francuska renesansa]] * [[De humani corporis fabrica]] * [[Njemačka renesansa]] * [[Renesansa u Nizozemskim]] * [[Portugalska renesansa]] * [[Poljska renesansa]] * [[Belle Époque]] * [[Dekadentni pokret]] * [[Vesele devedesete]] * [[Mašinsko doba]] * [[Edisonada]] * [[Robinzonada]] * ''[[Le Temps]]'' * [[Miletska priča]] * [[Romantizam u nauci]] {{div col end}} == Jules Verne == {{div col}} * ''[[Un prêtre en 1839]]'' * ''[[Le Testament d'un excentrique]]'' * ''[[L'École des Robinsons]]'' * ''[[Un hivernage dans les glaces]]'' * ''[[Une ville flottante]]'' * ''[[Put oko svijeta za osamdeset dana]]'' * ''[[Un drame au Mexique]]'' * ''[[Un drame dans les airs]]'' * ''[[Voyages et Aventures du capitaine Hatteras]]'' * ''[[L'Étonnante Aventure de la Mission Barsac]]'' * ''[[Le Phare du bout du monde]]'' * ''[[L'Invasion de la mer]]'' * ''[[Maître Zacharius ou l'horloger qui avait perdu son âme, tradition genevoise]]'' * ''[[Les Confessions]]'' * ''[[Mathias Sandorf]]'' * ''[[De la Terre à la Lune]]'' * ''[[Autour de la Lune]]'' * ''[[Robur-le-Conquérant]]'' * ''[[Voyage à reculons en Angleterre et en Ecosse]]'' * ''[[Seconde patrie]]'' * ''[[Paris au XXe siècle]]'' * ''[[Michel Strogoff]]'' * ''[[L'Île mystérieuse]]'' * ''[[Face au drapeau]]'' * ''[[Le Pays des fourrures]]'' * ''[[Aventures de trois Russes et de trois Anglais dans l'Afrique australe]]'' * ''[[La Jangada - Huit Cents lieues sur l'Amazone]]'' * ''[[Le Rayon vert]]'' * ''[[Kéraban-le-têtu]]'' * ''[[L’Archipel en feu]]'' * ''[[Un Billet de loterie]]'' * ''[[Le Chemin de France]]'' * ''[[César Cascabel]]'' * ''[[Mistress Branican]]'' * ''[[Le Château des Carpathes]]'' * ''[[Claudius Bombarnac]]'' * ''[[Clovis Dardentor]]'' * ''[[Le Superbe Orénoque]]'' * ''[[Le Village aérien]]'' * ''[[Les Histoires de Jean-Marie Cabidoulin]]'' * ''[[Les Frères Kip]]'' * ''[[Bourses de voyage]]'' * ''[[Un drame en Livonie]]'' * ''[[Maître du monde]]'' * ''[[Martin Paz]]'' * ''[[Le Comte de Chanteleine]]'' * ''[[Les forceurs de blocus]]'' * ''[[Une ville idéale]]'' * ''[[Les Révoltés de la Bounty]]'' * ''[[Gil Braltar]]'' * ''[[L'Éternel Adam]]'' * ''[[L’Agence Thompson et Co]]'' * ''[[La Chasse au météore]]'' * ''[[Le Pilote du Danube]]'' * ''[[Les naufragés du "Jonathan"]]'' * ''[[Le Secret de Wilhelm Storitz]]'' * ''[[Le Docteur Ox]]'' * [[Verneova erupcija]] * [[Michel Verne]] * ''[[La maison à vapeur]]'' * ''[[Le Volcan d'or]]'' * ''[[Les Tribulations d'un Chinois en Chine]]'' * ''[[Les Indes noires]]'' * ''[[L'Étoile du sud]]'' * ''[[Nord contre Sud]]'' * ''[[Famille-sans-nom]]'' * ''[[Sans dessus dessous]]'' * ''[[Mirifiques Aventures de Maître Antifer]]'' * ''[[Le Sphinx des glaces]]'' * ''[[Frritt-Flacc]]'' * ''[[La Journée d’un journaliste américain en 2889]]'' * ''[[Le Chancellor: Journal du passager J.-R. Kazallon]]'' * ''[[Deux ans de vacances]]'' * ''[[Les Cinq cents millions de la Bégum]]'' * ''[[L'Île à hélice]]'' * ''[[Une fantaisie du docteur Ox]]'' * ''[[Hector Servadac]]'' * ''[[P'tit-Bonhomme]]'' * ''[[Voyage à travers l'impossible]]'' * ''[[Voyages extraordinaires]]'' * [[Kulturološki utjecaj Julesa Vernea]] {{div col end}} == Prethistorija == {{div col}} * ''[[Gojirasaurus]]'' * ''[[Coelophysis]]'' * ''[[Deinocheirus]]'' * ''[[Gallimimus]]'' * ''[[Ornithomimus]]'' * ''[[Staurikosaurus]]'' * ''[[Eoraptor]]'' * ''[[Dilophosaurus]]'' * ''[[Ceratosaurus]]'' * ''[[Abelisaurus]]'' * ''[[Carnotaurus]]'' * ''[[Piatnitzkysaurus]]'' * ''[[Oviraptor]]'' * [[Saurischia]] * [[Teropodi]] * ''[[Deinonychus]]'' * ''[[Spinosaurus]]'' * [[Fiziologija dinosaura]] * ''[[Scipionyx]]'' * ''[[Microraptor]]'' * [[Sauropodomorfi]] * ''[[Achillobator]]'' * ''[[Mahakala]]'' * [[Dromeosauridi]] * [[Oviraptoridi]] * [[Tireofori]] * ''[[Pisanosaurus]]'' * [[Dilofosauridi]] * [[Ceratosauri]] * [[Ankilosauri]] * [[Hadrosauridi]] * [[Celurosauri]] * ''[[Edmontosaurus]]'' * ''[[Eustreptospondylus]]'' * ''[[Shuvuuia]]'' * ''[[Dromaeosaurus]]'' * [[Kompsognatidi]] * [[Ornitopodi]] * ''[[Ouranosaurus]]'' * [[Celofisoidi]] * [[Alosauroidi]] * [[Abelisauridi]] * [[Terizinosauri]] * ''[[Dilong]]'' * ''[[Troodon]]'' * ''[[Compsognathus]]'' * ''[[Pelecanimimus]]'' * ''[[Unenlagia]]'' * ''[[Ornitholestes]]'' * ''[[Therizinosaurus]]'' * ''[[Caudipteryx]]'' * ''[[Bambiraptor]]'' * ''[[Alvarezsaurus]]'' * [[Ornitomimosauri]] * [[Deinonihosauri]] * ''[[Hesperornis]]'' * ''[[Avimimus]]'' * ''[[Mei]]'' * [[Spinosauridi]] * ''[[Velociraptor]]'' * [[Alvarezsauridi]] * [[Maniraptoriformi]] * [[Hererasauridi]] * ''[[Sinornithosaurus]]'' * [[Celuridi]] * [[Dromeosaurini]] * [[Trudontidi]] * ''[[Dryosaurus]]'' * ''[[Heterodontosaurus]]'' * [[Iguanodonti]] * ''[[Camptosaurus]]'' * ''[[Corythosaurus]]'' * ''[[Hypsilophodon]]'' * ''[[Othnielosaurus]]'' * ''[[Tenontosaurus]]'' * ''[[Orodromeus]]'' * [[Pterosauri]] * [[Pahicefalosauri]] * ''[[Pachycephalosaurus]]'' * ''[[Dracorex]]'' * ''[[Stegoceras]]'' * ''[[Prenocephale]]'' * ''[[Maiasaura]]'' * ''[[Homalocephale]]'' * ''[[Edmontonia]]'' * ''[[Polacanthus]]'' * ''[[Sauropelta]]'' * [[Nodosauridi]] * ''[[Nodosaurus]]'' * ''[[Minmi]]'' * [[Ankilosauridi]] * ''[[Antarctopelta]]'' * ''[[Mymoorapelta]]'' * ''[[Gastonia]]'' * ''[[Minotaurasaurus]]'' * ''[[Ankylosaurus]]'' * ''[[Dyoplosaurus]]'' * ''[[Euoplocephalus]]'' * ''[[Scelidosaurus]]'' * [[Stegosauri]] * [[Ceratopsi]] * ''[[Parksosaurus]]'' * ''[[Huayangosaurus]]'' * ''[[Hesperosaurus]]'' * ''[[Wuerhosaurus]]'' * ''[[Tuojiangosaurus]]'' * ''[[Kentrosaurus]]'' * ''[[Tsintaosaurus]]'' * ''[[Olorotitan]]'' * ''[[Shantungosaurus]]'' * ''[[Hypacrosaurus]]'' * ''[[Gryposaurus]]'' * ''[[Prosaurolophus]]'' * ''[[Saurolophus]]'' * ''[[Postosuchus]]'' * ''[[Doedicurus]]'' * ''[[Dinofelis]]'' * ''[[Megaloceros]]'' * ''[[Megatherium]]'' * ''[[Hyaenodon]]'' * ''[[Deinotherium]]'' * ''[[Archaeotherium]]'' * ''[[Chalicotherium]]'' * ''[[Scutellosaurus]]'' * ''[[Othnielia]]'' * ''[[Micropachycephalosaurus]]'' * ''[[Titanoceratops]]'' * [[Anurognatidi]] * [[Dimorfodontidi]] * [[Ramforinkidi]] * [[Aždarkidi]] * [[Ornitokajridi]] * [[Pteranodontidi]] * [[Tapežaridi]] * ''[[Moeritherium]]'' * ''[[Eudimorphodon]]'' * ''[[Sordes]]'' * ''[[Tapejara]]'' * ''[[Sharovipteryx]]'' * ''[[Propalaeotherium]]'' * ''[[Ambulocetus]]'' * ''[[Pakicetus]]'' * ''[[Anurognathus]]'' * ''[[Dorudon]]'' * ''[[Rodhocetus]]'' * [[Ambulocetidi]] * [[Remingtonocetidi]] * [[Bazilosauridi]] * ''[[Jeholopterus]]'' * ''[[Dimorphodon]]'' * [[Dinocefali]] * [[Terapsidi]] * [[Anteosauri]] * [[Biarmosuki]] * [[Gorgonopsi]] * [[Tetanure]] * ''[[Monolophosaurus]]'' * [[Arheoceti]] * ''[[Dorygnathus]]'' * ''[[Buitreraptor]]'' * [[Protocetidi]] * ''[[Kutchicetus]]'' * ''[[Remingtonocetus]]'' * ''[[Hatzegopteryx]]'' * [[Pakicetidi]] * ''[[Quetzalcoatlus]]'' * ''[[Ornithocheirus]]'' * ''[[Tropeognathus]]'' * ''[[Macrauchenia]]'' * ''[[Pteranodon]]'' * ''[[Maiacetus]]'' * ''[[Protocetus]]'' * ''[[Paraceratherium]]'' * ''[[Anhanguera]]'' * ''[[Tupuxuara]]'' * ''[[Nyctosaurus]]'' * ''[[Homo gautengensis]]'' * ''[[Ardipithecus]]'' * ''[[Paranthropus]]'' * ''[[Homo heidelbergensis]]'' * ''[[Homo floresiensis]]'' * ''[[Australopithecus]]'' * ''[[Australopithecus bahrelghazali]]'' * ''[[Australopithecus garhi]]'' * ''[[Australopithecus anamensis]]'' * ''[[Paranthropus aethiopicus]]'' * ''[[Paranthropus robustus]]'' * ''[[Paranthropus boisei]]'' * [[Rane ljudske migracije]] * [[Ichthyostegalia]] * [[Paleoantropologija]] * ''[[Pterodactylus]]'' * [[Hipoteza o multiregionalnom porijeklu modernog čovjeka]] * ''[[Cearadactylus]]'' * ''[[Geosternbergia]]'' * [[Pterodaktiloidi]] * [[Ramforinkoidi]] * ''[[Pterodaustro]]'' * ''[[Arambourgiania]]'' * ''[[Campylognathoides]]'' * ''[[Pterorhynchus]]'' * ''[[Coloborhynchus]]'' * ''[[Istiodactylus]]'' * ''[[Ludodactylus]]'' * ''[[Preondactylus]]'' * ''[[Peteinosaurus]]'' * ''[[Angustinaripterus]]'' * ''[[Bellubrunnus]]'' * ''[[Sericipterus]]'' * ''[[Scaphognathus]]'' * [[Popis rodova pterosaura]] * ''[[Aerotitan]]'' * ''[[Amblydectes]]'' * ''[[Aerodactylus]]'' * [[Popis rodova dinosaura]] * ''[[Bakonydraco]]'' * ''[[Ctenochasma]]'' * ''[[Cycnorhamphus]]'' * ''[[Dsungaripterus]]'' * ''[[Feilongus]]'' * ''[[Germanodactylus]]'' * ''[[Gnathosaurus]]'' * ''[[Zhejiangopterus]]'' * ''[[Tupandactylus]]'' * ''[[Thalassodromeus]]'' * ''[[Rhamphorhynchus]]'' * ''[[Sinopterus]]'' * ''[[Ningchengopterus]]'' * [[Klasifikacija dinosaura]] * ''[[Nemicolopterus]]'' * ''[[Liaoningopterus]]'' * ''[[Lonchodectes]]'' * ''[[Nurhachius]]'' * ''[[Noripterus]]'' * ''[[Haopterus]]'' * [[Filogenija pterosaura]] * [[Alosauridi]] * [[Terizinosauridi]] * [[Plateosauridi]] * [[Ceratosauridi]] * [[Abelisauri]] * ''[[Homo naledi]]'' * [[Efekat recentnosti]] * [[Signor-Lippsov efekat]] * [[Jaz sauropoda]] {{div col end}} dxbel581hwrnwbio7tedgosk7mheuti Kolaboracija četnika sa silama Osovine 0 121212 42680985 42651548 2026-08-24T15:44:39Z ~2026-46001-25 386359 /* Suđenje kolaboracionistima */ 42680985 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:Stahl, Ustase officer and Radic.jpg|thumb|Njemački general major Friedrich Stahl, [[Hrvatsko domobranstvo|domobranski]] oficir i četnički komandant [[Rade Radić]], prilikom sastanka u centralnoj Bosni, 1942.<ref name="ushmm46717">{{cite web|url=http://resources.ushmm.org/inquery/uia_doc.php/query/45?uf=uia_BeHOBM|title=Photograph #46717|publisher=United States Holocaust Memorial Museum|accessdate=5 February 2011}}</ref>]] [[Datoteka:Četnici i Nemci.jpg|thumb|right|[[Četnici]] poziraju s njemačkim okupacionim snagama u nepoznatom selu na području Jugoslavije.]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|right|[[Četnici]] sa oficirima njemačkog Wehrmachta.]] '''Kolaboracija četnika sa silama Osovine''' poprimala je tokom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] razne forme, od nenapadanja do direktne vojne podređenosti okupacionim snagama. [[Četnici]] u Srbiji su isprva sa [[partizani]]ma učestvovali u [[ustanak u Srbiji 1941.|ustanku protiv okupatora]] [[1941]], a nakon sloma ustanka kreću u borbu protiv unutrašnjih neprijatelja - [[partizan]]a i drugih etničkih grupa. U [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]] (Dalmaciji, Lici, Hercegovini i delu Bosne) četnici se organizuju kao jedinice [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]], [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|u službi fašističke Italije]].<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Proklamativno su ove jedinice bile pod Vrhovnom komandom [[Dragoljub Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], ali efektivno podređene italijanskoj vojnoj komandi. U novembru [[1941]], [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik označeni su partizani. S obzirom da Nemci nisu prihvatali četničko taktiziranje, njima je zauzet stav izbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji nemačkog napada. Italijanske snage, budući izložene velikom pritisku partizana, rado su prihvatile saradnju, delom i na sopstvenu inicijativu. Već tokom septembra uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u [[Dalmacija|Dalmaciji]], zapadnoj [[Bosna|Bosni]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], a tokom januara i februara [[1942]]. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Mihailovićev pokret je bio nacionalistički i nastao je kao antiokupatorski pokret. Međutim, praksa tog pokreta uključivala je etnički motivisane masovne zločine, teror nad civilima, istrebljenja čitavih porodica, nasilje nad seoskim zajednicama, spaljivanja i pljačku čitavih naselja i druge [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|teške zločine]]. [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] četnike je podržavala [[Jugoslavija|jugoslovenska]] vlada u izbeglištvu, podržana od [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznika]], te su četnici formalno postali deo savezničke koalicije, očekujući preuzimanje vlasti u trenutku savezničke pobede. U međuvremenu, otpor Osovini gotovo je nestao, a mnogi delovi JVuO su se borili zajedno sa osovinskim snagama protiv rivalske [[NOVJ|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. Nakon niza upozorenja tokom [[1943]], [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznici]] su u decembru [[1943]]. doneli odluku o raskidu saradnje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm Elisabeth BARKER: BRITANSKA POLITIKA NA BALKANU U DRUGOM SVJETSKOM RATU], Globus, Zagreb 1979</ref><ref>Winston Churchill: The Second World War. [5], Closing the ring, New York, Bantam Books, 1962</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/1.htm Fitzroy Maclean: RAT NA BALKANU], Stvarnost, Zagreb 1964</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Zagreb 1979</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/5.htm F.W.D. Dikin: BOJOVNA PLANINA], Nolit, Beograd 1973</ref> Izbeglička vlada u kojoj je [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] bio ministar vojni raspuštena je u maju [[1944]], u avgustu je [[Kralj Petar II Karađorđević|kralj Petar]] ukinuo njegov štab, a u septembru pozvao sve pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini da se priključe [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]]. {{Wikisource|Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941.}} {{Wikisource|Radiogramsko naređenje D. Mihailovića svim komandantima od 7.11.1943. }} Mihailović otkazuje poslušnost jugoslovenskom kralju, a tokom savezničke bitke [[Bitka za Srbiju 1944.|bitke za Srbiju 1944.]] se bori na strani [[Wehrmacht]]a. Četničko zbližavanje sa Nemcima kulminiralo je [[Povlačenje kolaboracioanista u Treći Rajh|zajedničkim povlačenjem]] sa nemačkim snagama na teritorij [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] [[1944]]-[[1945]].<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1992, str. 391.</ref> [[Antikomunizam]] je bio ključni ideološki činilac koji je prouzrokovao nalaženje zajedničkih interesa između JVuO i okupatora, ali i između JVuO i kvislinških, tj. domaćih profašističkih pokreta.<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, general Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno ([[legalizovani četnici]]) ili direktno. Saradnja se ostvarivala dobijanjem naoružanja i municije, hrane, novca, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana, i lečenjem četnika u njihovim bolnicama. Saradnja je proizlazila iz strategije uništenja komunista posredstvom okupatora u toku Drugog svetskog rata. == Mihailovićeva ratna doktrina == {{main|Dragoljub Mihailović|Četnička ideologija}} Nakon početnog učešća u ustanku, [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] je već 1941. smatrao da su oružane akcije protiv okupatora bez izgleda na uspeh,<ref>Zapisnik kapetana Matla sa sastanka sa srpskim generalštabnim pukovnikom Dražom Mihailovićem 11. novembra 1941, [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], str. 871-878</ref> da mogu izazvati represalije, da su stoga štetne, pa ih treba izbegavati. Prema Dražinoj doktrini, otvoren sukob sa okupatorom treba početi u trenutku njegovog povlačenja, usled savezničkog iskrcavanja na Balkanu ili usled poraza na drugim frontovima. U svom programu poslatom emigrantskoj vladi septembra 1941, Mihailović piše: {{izdvojeni citat|Održavanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njihovim pomagačima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u neposredne borbe osim u slučajevima samoodbrane kao što je slučaj u Hrvatskoj.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_6.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], dokument broj 6</ref>}} Njegovo gledište osnaženo je nakon prve zvanične radio poruke predsednika izbegličke vlade [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] od 28.10.1941. koja kaže: {{izdvojeni citat|Do daljnjeg znaka za zajednički rad, bez krajnje potrebe ne izazivati neprijatelja.}} Mihailović je verovao da će saveznici na kraju pobediti. U međuvremenu, nastojao je da spreči ekspanziju komunizma. Smatrao je da će trenutak sloma okupatora biti odlučujući za buduće uređenje zemlje. Da bi se to moglo iskoristiti, potrebno je: * biti, makar formalno, priznata pro-saveznička formacija; * biti vojno dominantan u odnosu na ostale etničke ili ideološke struje sa savezničkim statusom. Partizanski pokret bio mu je glavni rival, a takođe i glavni ideološki protivnik po svim važnim pitanjima. Mihailović je smatrao da strateško opredeljenje za zapadne saveznike nije nužno u sukobu sa taktičkim suzbijanjem partizanskog pokreta uz pomoć okupatora. On je verovao da će ta saradnja ostati neprimetna, odnosno da treba “javno izbegavati saradnju sa Nemcima jer to srpski narod ne voli.“<ref>[http://www.subnor.org.rs/okrugli-sto-ustanak-u-srbiji-1941-godine УСТАНАК У СРБИЈИ 1941. ГОДИНЕ]</ref> U skladu sa ovom logikom, razvio je koncepciju korišćenja svih činilaca u svoju korist. Smatrao je da se treba držati Saveznika, jer je to obezbeđivalo je podršku kralja, naroda, i status savezničke sile. Otpor Nemcima je ostao deklarativnog i propagandnog karaktera da se snage ne bi iscrpljivale u beskorisnim sukobima sa nadmoćnim protivnikom.<ref>videti Proglas Srbima, Hrvatima i Slovencima od 16.11.1941.</ref> == Saradnja sa silama Osovine == === Saradnja sa Nedićevom vladom === {{main|Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|Legalizovani četnici}} Draža Mihailović je na početku stvaranja svoje organizacije, tokom leta 1941. stupio u kontakt sa kvislinškim režimom [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. - [https://www.znaci.org/00001/11_4.htm glava 4]</ref> Mihailović je smatrao da se kvislinške snage Aćimovića i posle njega [[Milan Nedić|Nedića]] mogu višestruko iskoristiti: * one suzbijaju komunizam i u tom svojstvu su koristan partner; * one mogu služiti kao paravan za privremenu legalizaciju četničkih odreda u kriznim situacijama; * one su potencijalni izvor snabdevanja - bilo dobrovoljnog, bilo putem fingiranih ili stvarnih prepada * one omogućuju posrednu vezu sa okupacionom silom; * njihovi pripadnici će preći pod Mihailovićevu komandu u trenutku raspada okupacionog sistema; Sa Nedićem je bio u kontaktu, dobijao od njega pare, i obećanja "da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen."<ref name="znaci.net">https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm IZVEŠTAJ HARALDA TURNERA OD 6. NOVEMBRA 1941. O POKUŠAJIMA DRAŽE MIHAILOVIĆA DA PREGOVORIMA SA NEDIĆEM I NEMCIMA OJAČA SVOJ POLOŽAJ ZA BORBU PROTIV KOMUNISTA1</ref> Mihailović je preko Nedića tražio kontakt sa Nemcima za "borbu protiv komunizma", ali Nedić im je preneo da se Mihailović nalazi neposredno pred uništenjem, da želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime, da je potpuno nepouzdana ličnost i da nema svrhe pregovarati.<ref name="znaci.net"/> Kakogod, o želji Mihailovića da pregovara je obaveštena i nemačka Vrhovna komanda: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je „izvjesni“ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore.<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000119: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka.</ref>}} Uprkos potonjem neuspehu pregovora sa Nemcima, četnici su ipak postigli dogovor sa kvislinškom vladom. Sukladno postignutim dogovorima viših instanci, Štab 1. valjevskog četničkog odreda 13. decembra 1941. naređuje saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda od 13. decembra 1941. za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade</ref>|Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade (13. decembra 1941.)}} === Saradnja četnika sa Nemcima === {{Glavni članak|Kolaboracija četnika sa Nijemcima}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] [[Kolaboracija četnika s Nemcima]] odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], i hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovog likvidiranja ili slanja u nemačke logore. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika]] u Srbiji 1941-1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada su nemačke vlasti konačno odlučile da prihvate Dražu Mihailovića za saradnika, te dolazi do potpisivanja niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete u Bosni i Hrvatskoj Nijemci su u više slučaja doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojničkih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref>}} === Saradnja četnika sa fašističkom Italijom === {{main|Saradnja četnika sa fašističkom Italijom}} [[File:Italijanski oficir u društvu četnika.jpg|thumb|Italijanski oficir u društvu četnika]] [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] se odvijala tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u drugom svetskom ratu]], od [[Ustanak u Jugoslaviji 1941.|partizanskog ustanka]] 1941. do [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] 1943. godine. Četnički odredi na teritoriji italijanske okupacione zone (Hercegovina, Crna Gora, Lika, Dalmacija...) bili su legalizovani kod Talijana, dobijajući hranu, oružje i municiju, a ponekad i novčana primanja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_121.htm Izveštaj majora Petra Baćovića od 16. jula 1942. Draži Mihailoviću o vojnopolitičkoj situaciji u Hercegovini i saradnji sa italijanskim okupatorom]</ref> Legalizovane četničke jedinice Italijani su službeno nazvali [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačkom antikomunističkom milicijom]] ({{jez-it|[[Milizia Volontaria Anti-Comunista]]}}, skraćeno MVAC), čija je osnovna svrha bila borba protiv partizanskog otpora. General [[Edmund Glaise-Horstenau]], njemački opunomoćeni komandant u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]], ističe blisku četničku kolaboraciju sa Italijanima. Kako bi ilustrovao do kog je stupnja ova saradnja uzela maha, on u više navrata za četničke formacije u službi Kraljevine Italije koristi [[Sintagma (lingvistika)|sintagmu]] »italijanski četnici«.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 231—232.</ref> Na teritoriji Jugoslavije koju su okupirali Italijani, bilo je oko 35.000 Mihailovićevih četnika koje su Italijani snabdevali i koji su delovali po italijanskim naređenjima.<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref> Oni su učestvovali u mnogim osovinskim operacijama u Jugoslaviji, od kojih je najveća [[Bitka na Neretvi]] u februaru [[1943]], gde su četnici iz Crne Gore dopremljeni željeznicom do [[Mostar]]a, na hercegovački front. Zbog kolaboracije sa italijanskim okupatorom, mnogim četničkim vođama, uključujući [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]], je bilo suđeno nakon rata u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. === Saradnja četnika sa NDH === {{main|Suradnja četnika sa NDH}} [[Datoteka:Chetniks, Ustasa, and Domobrani.jpg|thumb|Predstavnici četnika, ustaša i domobrana na sastanku u Bosni.]] Ideologija četnika je bila [[Velika Srbija]], njihovi odnosi sa [[ustaša]]ma su bili nategnuti, ali na okupu ih je držala zajednička borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]]. [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]] su inicijalno učestvovali u [[Ustanak u NDH 1941.|ustanku u NDH]] 1941, zajedno sa partizanima, ali već tokom proleća [[1942]]. glavnina četničkih odreda u delu [[NDH]] pod nemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, saradnji i snabdevanju sa vlastima [[NDH]]. Ugovori o primirju i saradnji sadržali su klauzule o priznavanju suvereniteta [[NDH]], o zajedničkoj borbi protiv partizana, snabdevanju vojnom opremom, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%9D%D0%94%D0%A5_%D0%BE%D0%B4_23.5.1942.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000709–000710: Lista sporazuma potpisanih između pripadnika bosanskih četnika i predstavnika vlasti NDH u periodu između 28. maja 1942. i 16. januara 1943. godine]</ref> Ovi ugovori sklopljeni su usled opasnosti koju su za obe strane predstavljali partizane, a u cilju efikasnije borbe protiv njih. Ugovori su odobreni od strane nemačkih vlasti. S obzirom da su snage [[NDH]] bile pod taktičkom komandom nemačkih štabova, ovim sporazumima četnički odredi integrisali su se u nemački okupacioni sistem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 NAW, T314, Roll 566, frame 000357: Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj - „Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji“ (18. novembar 1942.)]</ref> Do kraja rata, u gotovo svim osovinskim operacijama protiv partizanskog pokreta otpora četnici i ustaše bili su na istoj strani, pod operativnom komandom okupatora. U sprovođenju sporazuma dolazilo je do zategnutosti i do incidenata, ali i primera iskrene saradnje.<ref>Komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti kapetan [[Dušan Đaković]]: „Mi osećamo i jedan veliki dug pažnje, obzirom na mnoge usluge, koje su nam Hrvatske vojne vlasti učinjele tokom zadnjijeh mjeseci.“ Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 9.</ref> Nakon postizanja suradnje, [[Ante Pavelić]] je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim domobranima i ustašama.«<ref>NOB u Dalmaciji, 2, 1090.</ref> == Antikomunizam kao zajednički imenitelj == {{main|Komunistička partija Jugoslavije|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Josip Broz Tito|Antikomunizam}} [[Datoteka:Chetniks and Italians in Jablanica 1942.jpg|minijatura|Četnici i Italijani u Jablanici, 2. oktobra 1942. godine]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa njemačkih vojnika i četnika D. Mihailovića u vrijeme pokušaja proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ u proljeće 1944.]] Prema riječima samih aktera, "uništenje komunista" je ono što je spojilo četnike, Nemce i [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevce]]: {{izdvojeni citat|Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i Ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali »saveznici«.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Izveštaj poručnika Predraga Rakovića Draži Mihailovlću o radu za vreme legalizacije od decembra 1941. do decembra 1942.</ref>|Izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] Draži Mihailovlću od decembra 1942.}} Za nemačke okupatore na Balkanu najveći neprijatelj bio je [[Josip Broz Tito|Tito]]: {{izdvojeni citat|U celini uzevši, nacionalne snage su u opadanju a komunistički pokret u usponu. Otuda proizilazi i pravac angažovanja naših snaga i formulisanje zadataka, kao što sledi: Najopasniji neprijatelj je Tito.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref>|Nemački izveštaj o stanju na Balkanu u jesen 1943.}} Prema nemačkim izveštajima, četničkom vođi Draži Mihailoviću neprijatelj broj 2 je bila Nemačka, ali neprijatelj broj jedan komunisti: {{izdvojeni citat|Njemačka je za D. M.-a tek neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 National Archive Washington, T311, Roll 195, frame 686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe F sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Karakterističan je antikomunistički stav koji je na pregovorima sa njemačkim predstavnicima krajem januara i početkom februara 1942. iznio komandant [[Istočna Bosna|istočnobosanskih]] četnika major [[Jezdimir Dangić]]: {{izdvojeni citat|Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. Dangić je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 115—116.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1095&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"D.erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref>}} Prema dokumentu koji je kapetan [[Pavle Đurišić]] potpisao s [[Italijani|italijanskim]] okupatorom u ožujku 1942. godine, njegovi nacionalistički odredi žele samo da vode borbu protiv svojih sunarodnika komunista, nakon čijeg uništenja će vratiti oružje Italijanima: * Da vode borbu protiv komunista i njihovih pristalica. * Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma. * Da vrate, kada bude uništen komunizam, ono oružje koje su dale italijanske vlasti, izuzev pušaka, koje su potrebne radi održavanja reda.{{sfn|Pajović|1987|pp=31–32}} Pukovnik [[Jevrem Simić]] [[Metafora|metaforički]] obrazlaže svoju odluku o saradnji sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Municiju ću nabavljati i od crnog đavola, samo da ne dozvolim da crveni ovladaju od Beograda i Kragujevca.<ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 345.</ref>}} Na sastanku u Komandi Jugoistoka, održanom 25. jula 1944. godine, o četnicima u [[NDH]] je zabilježeno: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. Samo se oni bore!<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen!"}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 9. oktobra 1944. godine, i nakon izbacivanja Draže Mihailovića skupa sa Vrhovnom komandom JVuO iz Srbije, krajnja odlučnost četničkih formacija u »borbi protiv komunizma« nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Preostale četničke jedinice u Srbiji još imaju volju za borbom. Da li će D.M. preći u Srbiju, ostaje da se vidi. Nema sumnje u nastavak predane borbe protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=331 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000325.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfwille noch auf serb. Boden befindlicher Cetnikverbände weiterhin vorhanden. Ob DM auf serb. Gebiet überwechseln wird, bleibt abzuwarten. An überzeugter Weiterführung bisherigen Kampfes gegen Kommunismus besteht kein Zweifel."}})</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja o neprijateljskim namjerama (dodatak za večernji izvještaj od 9. oktobra 1944.).}} U dopisu poslatom 26. decembra 1944. godine iz 91. armijskog korpusa [[Wehrmacht]]a na jezgrovit način se rezimira iskustvo sa pokretom Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: Njihov antikomunistički stav i poznavanje zemljišta čine ih dragocjenim pomagačima u borbi protiv Titovih bandita.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000771.] <br /> ({{jez-njem|"Serbische Cetniks: Ihre antikommunistische Einstellung und ihre Landeskenntnis machen sie zum wertvollen Helfer im Kampf gegen die Titobanditen."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} Na više mjesta u svojim memoarima, [[Hermann Neubacher]] pominje saradnju Mihailovićevih četnika sa silama Osovine u okupiranoj Jugoslaviji u borbi protiv [[NOP|Narodnooslobodilačkog pokreta]]: {{izdvojeni citat|Četnici su se borili sami, ili zajedno sa nemačkim ili italijanskim jedinicama protiv Titovih partizana. Vođa četnika bio je general Draža Mihailović, vojni ministar u izbegličkoj jugoslovenskoj vladi kralja Petra II.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 145.</ref>}} Profesor Istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] [[Branko Petranović]] piše o ideološkoj osnovi i klasnoj uslovljenosti kolaboracionizma četničkog pokreta: {{izdvojeni citat|Za istoričare narodnooslobodilačke borbe — bez obzira na motivacije i taktičke poteze i strateške zamisli — Mihailović je glava četničke kontrarevolucije, nosilac kolaboracije u uslovima okupirane zemlje, zakleti antikomunista, tumač drugačije nacionalne politike, jedan od protagonista nacionalne izdaje u heterogenom frontu kolaboracionističkih snaga uslovljene pokušajima da spasi društveni sistem svoje klase, povrati monarhiju i učvrsti primat srpskog građanstva u Jugoslaviji.<ref>Branko Petranović, „Fetišizam izvora i stvarnost“, ''Metodologija savremene istorije'', Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987, str. 74.</ref>}} == Saveznici i četnička kolaboracija == {{main|Saveznici i Jugoslavija}} Zapadni saveznici pridavali su veliki značaj protivosovinskim aktivnostima u okupiranoj [[Evropa|Evropi]]. Tokom prvih meseci ustanka, na osnovu raspoloživih informacija, pružili su podršku Mihailoviću. Zauzeli su stanovište da sve grupe otpora, uključujući i komunističke, treba da se uključe u opštenarodni pokret otpora kojim bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] prema uputstvima svoje vlade i direktivama savezničkih štabova. Putem svojih sredstava informisanja u cilju stimulisanja otpora stvorili su legendu o komandantu Mihailoviću i njegovim gerilcima. [[Datoteka:Četničko ostrvo slobode.jpg|thumb|Kolaboracija u Crnoj Gori predstavljena kao "Mihailovićevo ostrvo slobode" u magazinu "[[Time]]" 25. maja 1942. "''U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom''."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> (kapetan [[Bill Hudson|Bil Hadson]])]] Iako su Britanci politički podržavali Mihailovića, stvarna situacija na terenu bila je dobro poznata. Već u srpnju 1942. je Glenconner pisao Južnom odjelu Foreign Officea: {{izdvojeni citat|»'''Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima'''. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi (tog podatka), ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću.«<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i Richard Clogg, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 12. Diskusija o izlaganjima {{jez-en|E. Baker}}, {{jez-en|Bailey}}-a, {{jez-en|Maclean}}-a i {{jez-en|Taylor}}-a str. 458-459</ref>}} U Mihailovićev štab uputili su misiju za vezu na čelu sa kapetanom [[Duane Hudson|Hadsonom]]. Misija je dignuta na viši nivo imenovanjem pukovnika [[William Bailey|Bejlija]] (u decembru 1942.) i kasnije generala Armstronga (u septembru 1943.) za šefa misije. Tokom proleća i leta 1943. saveznici su poslali u Srbiju devet svojih misija u štabove JVUO u cilju održavanja veze i organizovanja sabotaža i otpora. Saveznički eksperti uspeli su da dekodiraju nemačke šifre, tako da su svakog dana imali izveštaje o nemačkom radio-saobraćaju. [[Bejzil Dejvidson]] iz [[SOE]] izjavio je da su početkom [[1943]]. ovi izveštaji počeli stizati i do njega: {{izdvojeni citat|Bile su to brzojavke na primjer ovakva sadržaja: »Partizani koji su dosad bili u X ili Y nalaze se u pokretu prema Z. Šaljemo protiv njih četnike.« ... Ta obavještenja su odigrala veoma krupnu ulogu u odluci premijera (Churchilla), do koje je došlo kad je on u veljači 1943. stigao u Kairo da se iniciraju promjene u našoj politici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i {{jez-en|Richard Clogg}}, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 9. Diskusija o referatu {{jez-en|Sweet-Escott}}-a, str. 438</ref>}} Tokom 1942. i prve polovine 1943. godine saveznici su preko izveštaja svojih misija, praćenjem osovinske, naročito italijanske, štampe, i putem dešifrovanja neprijateljskog radio-saobraćaja, došli do dva zaključka: # Mihailovićeve trupe ne pokazuju značajnu protivosovinsku aktivnost # Jedan broj Mihailovićevih komandanata sarađuje sa osovinskim snagama. Zbog toga je saveznički komandant Sredozemlja general Vilson, u maju 1943. naložio pukovniku Bejliju da Mihailoviću dostavi naređenje da se smesta obustavi borbe protiv partizana sa silama Osovine (upravo završena [[Operacija Weiss]]) i vrati se u Srbiju: {{izdvojeni citat|'''Apsolutno je potrebno da general Mihailović sada počne da izvršava obaveze koje je ranije prihvatio''' i da u ovom trenutku sarađuje u potpunosti... Mihailović ne predstavlja borbenu snagu od nekog značaja zapadno od Kopaonika. Njegove jedinice u Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni već su uništene ili tesno sarađuju sa Osovinom. Isto tako je teško reći da njegove jedinice postoje u Hrvatskoj, Sloveniji i Slavoniji... Partizani predstavljaju dobru i efikasnu borbenu snagu u svim krajevima, gde jedino kvislinzi predstavljaju generala Mihailovića. Zato je odlučeno: obavestićete Mihailovića da britanska Glavna komanda Srednjeg istoka zahteva da on, kao saveznik, prekine svaku saradnju sa Osovinom i da krene na istok, u Srbiju.<ref>Živan L. Knežević: Why the Allies abandoned the Yugoslav Army of General Mihailović - Washington DC, 1945.</ref>}} [[Datoteka:Sir Winston S Churchill.jpg|thumb|175px|"''Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem''." ([[Winston Churchill]])]] U aprilu 1943. saveznici su uspostavili kontakt sa [[partizani]]ma i postepeno počeli da im pružaju materijalnu i propagandnu podršku. Mihailoviću je postavljen ultimatum da otpočne sa protivosovinskim aktivnostima prema instrukcijama savezničke Komande Sredozemlja. Budući da do tih protivosovinskih aktivnosti [[JVUO]] nije došlo, u decembru 1943. saveznici su doneli odluku da uskrate svaku pomoć Mihailoviću i da svu pomoć i podršku prenesu na partizane. Savezničke misije su do maja 1944. povučene iz štabova JVUO. Jedan od učesnika u događajima, [[Ficroj Meklejn]] u knjizi ''Eastern Approaches'' ovako je opisao taj preokret u savezničkoj politici: {{izdvojeni citat|Odluka, doneta iz vojnih razloga, da se Mihailoviću uskrati pomoć i pruži podrška Titu, automatski je postavila i politički problem. Na prvom mestu ona je izazvala najsnažniji otpor kraljevske jugoslovenske vlade i grupe oko kralja Petra, iako se sam kralj na kraju prećutno složio. Drugo, ona je postavila i pitanje da li će, s naše strane, posle vojnog priznavanja Tita kao saveznika, uslediti u bilo kojoj meri i političko priznavanje.<ref name="fitzroy">Fitzroy MacLean: Eastern Approaches, 1949.</ref>}} {{izdvojeni citat|Do tada smo Srbiju smatrali za prvenstveno četnički domen. Materijal koji smo im tamo ranije dostavljali izbacivan je Mihailoviću. Ali rezultati su, po mišljenju Komande Bliskog istoka, bili razočaravajući. Naročito nije dolazilo ili veoma malo do presecanja saobraćaja na pruzi Beograd—Solun. Kao što se sećate, Mihailoviću je dat ograničen period vremena, u kome je trebalo da izvrši određenu operaciju. Ovo vreme je sad isteklo, a on nije ispunio ovaj zahtev i zato je doneta važna odluka da se Saveznička misija povuče iz njegovog štaba i da mu se obustavi dalje dostavljanje materijala. Dostavljanje je odmah obustavljeno; povlačenje britanskih oficira za vezu potrajalo je duže i tek krajem meseca maja, brigadir Armstrong, moj kolega u suprotnom taboru, oprostio se od Mihailovića, koji je bio pun prekora, ali još uvek učtiv. U Donjem domu g. Čerčil je objasnio postupak vlade. "Razlog — rekao je — zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem."<ref name="fitzroy" />}} Winston Churchill je decembra 1943. još jasnije iskazao do kakvih je saznanja došla britanska vlada o četničkoj kolaboraciji: {{izdvojeni citat|Sve [[William Deakin|Dikinove]] i [[Fitzroy MacLean|Maklinove]] izjave i svi primljeni izveštaji potvrđuju da je [Draža Mihailović — prim.] aktivno sarađivao sa Nemcima.<ref>Винстон Черчил, Други светски рат — Круг се затвара (том V), Просвета, Београд, 1964, стр. 449.</ref><ref>Боро Кривокапић, Бес/коначни Тито (и Крлежине масне лажи), Новости, Београд, 2006, стр. 242.</ref>}} 12. septembra 1944. jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] je javno pozvao sve borce da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji "zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune" radi pravdanja saradnje sa neprijateljem: {{izdvojeni citat|U ovom sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se ujedinite i pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. (...) tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata, podržavana i pomagana od naših velikih saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike. Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.<ref name="prekoBBC">[http://sr.wikisource.org/sr-el/Позив_краља_Петра_II_на_приступање_Народноослободилачкој_војсци_Југославије Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref>|Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije}} Uprkos pozivu jugoslovenskog kralja, [[Dragoljub Mihailović]] i "Jugoslovenska vojska u otadžbini" u [[Bitka za Srbiju 1944.|bici za Srbiju]] su se borili na strani Nemaca. == Poznate osovinske operacije sa učešćem četnika == {{main|Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji}} * [[Bitka na Kozari]] * [[Treća neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Alfa]] * [[Borbe za Jajce 1942.]] * [[Operacija Weiss]] * [[Bitka na Neretvi]] * [[Bitka za Konjic 1943.]] * [[Šesta neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Kugelblitz]] * [[Desant na Drvar]] * [[Andrijevička operacija]] * [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.]] * [[Topličko-jablanička operacija]] * [[Bitka za Srbiju 1944.]] * [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.]] * [[Bitka za Prijedor 1944.]] * [[Kninska operacija]] * [[Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije]] == Suđenje kolaboracionistima == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na [[Beogradski proces|beogradskom procesu]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja četnika sa okupacionim trupama za vreme okupacije. Optuženi Mihailović se branio time da je to zatečeno stanje, da je u Crnoj Gori i Hercegovini vladala glad, a Italijani su davali obroke: :Pretsednik: Je li vama bilo poznato da su u to vreme, jula-avgusta 1942 godine, komandanti četnika u Dalmaciji, u Hercegovini, Bosni, Liki, sarađivali sa okupatorom? :Optuženi: Ne razumem. :Pretsednik: Da li su vaši komandanti kao Jevđević i drugi u to vreme sarađivali sa Italijanima? :Optuženi: To je zatečeno stanje, pokušao sam da promenim. :Pretsednik: Jeste li preduzimali što da to stanje promenite? :Optuženi: Jesam. Tražio sam i preko Hadsona i svojom depešom da mi se omogući pet hiljada obroka hrane da dobijem, jer je vladala glad u Crnoj Gori i Hercegovini isto tako.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> Tokom unakrsnog ispitivanja od strane predsednika Vojnog veća [[Mihaila Đorđevića]] i tužioca [[Miloš Minić|Miloša Minića]], Draža Mihailović je bio prinuđen, pod pritiskom dokaza, priznati da su najpoznatiji četnički komandanti sarađivali sa okupatorskim snagama: {{izdvojeni citat|Predsednik: Kad se sve ovako rezimira... četnički komandanti sarađuju sa okupatorima, sa Nemcima, sa Talijanima. Možete li vi sudu da navedete ijednog vašeg komandanta koji nikada nije sarađivao sa okupatorima? Optuženi: Imalo je. Predsednik: Navedite imena... Nije dovoljno reći „imalo je”, već nam navedite: ime i prezime, jedinicu, korpus taj i taj i teritoriju na kojoj je komandovao. Optuženi: Ne mogu da se setim imena korpusa. Predsednik: U redu, kad ne možete da se setite imena korpusa, setite se imena komandanata. Optuženi: Imalo je. Ja se trenutno imena ne mogu da setim. Predsednik: Kad je imalo, gde je imalo, ko je to bio? Da li je bilo u Crnoj Gori? Optuženi: Nije bilo. Predsednik: U Hercegovini? Optuženi: Bilo je komandanata koji nisu sarađivali. Predsednik: Koji su to? Optuženi: Ne znam imena... Tužilac: Navedite ime, a ja ću sutra naći depešu da je sarađivao. Predsednik: Jeste li u stanju sada, pred sudom, da date imena? Optuženi: Nisam u stanju sada da to dam. Predsednik: Ja ću vam kazati one koje ste u istrazi naveli kao glavni, da ste imenovali... [[Dragutin Keserović]]? Optuženi: Nije ni on. (smijeh u dvorani) Predsednik: Pop [[Radojica Perišić]]? Optuženi: Ja nisam imao podataka o njemu. Predsednik: [[Petar Baćović]]? Optuženi: Ja iz ovih podataka vidim da je imao. Predsednik: [[Slavko Bjelajac]]? Optuženi: On je imao... Predsednik: [[Vojislav Lukačević|Voja Lukačević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Pavle Đurišić]]? Optuženi: Imao je. Predśednik: [[Blažo Đukanović]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Bajo Stanišić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Neško Nedić]]? Optuženi: Neško Nedić, on je pripadao [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|četvrtoj jurišnoj grupi]], imao je. Predsednik: General [[Miroslav Trifunović]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Predrag Raković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Nikola Kalabić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Aleksandar Saša Mihajlović]] [komandant Beograda JVuO — prim.]? Optuženi: Ja nisam imao podataka do ove optužnice. Nisam za njega znao da radi te stvari. Predsednik: Ne možete da kažete odlučno? Optuženi: Imao je. Predsednik: General [[Svetomir Đukić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Zvonimir Vučković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dragoslav Račić]]? Optuženi: Imao je. Tužilac: Molim vas, šta znači: imao je? Predśednik: „Imao je” - imao veze sa okupatorom, a „nije” - nije imao veze sa okupatorom... Pop [[Sava Božić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Cvijetin Todić]]? Optuženi: Ako se računa ono što je sa ustašama bilo - onda je imao, inače sa Nemcima nikada. Predsednik: [[Slavoljub Vranješević]]? Optuženi: Nisam imao podataka da je imao. Predsednik: Znači, znak pitanja. [[Gojko Borota]]? Optuženi: Nije imao. Predsednik: Sad smo čitali depešu? Optuženi: To nisam znao. Predsednik: Da li je imao veze ili nije? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Jezdimir Dangić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Rade Radić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Petar Baćović]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dobrosav Jevđević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Ilija Trifunović-Birčanin]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Momčilo Đujić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Vojislav Lukačević|Voja Lukačević]]? Optuženi: Imao je. Mi smo njega prošli... Predsednik: [[Bajo Stanišić]], [[Pavle Đurišić]], [[Đorđe Lašić]]? Optuženi: Imali su.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref><ref>[https://www.antenam.net/istorija/370790-mihailovic-bljuvotine-djurisica-u-kolasinu-vojvoda-klice-duceu Vladimir Jovanović: MIHAILOVIĆ: Bljuvotine Đurišića u Kolašinu – vojvoda kliče Dučeu (Antena M)]</ref>}} Presudom je utvrđeno da su svi Mihailovićevi komandanti i sve njegove formacije sarađivale sa okupatorom: {{izdvojeni citat|Utvrđeno je da su svi komandanti optuženog Mihailovića i sve njegove četničke formacije sarađivale sa Nemcima, Italijanima i bugarskim okupacionim trupama za sve vreme okupacije u oružanim borbama protiv narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, primajući kroz čitavo to vreme od okupatora oružje, municiju, hranu i drugo u nameri uništenja oslobodilačkog ustanka i pružanju pomoći okupatoru u održavanju sistema okupacije.<ref>[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Prof. dr. Miodrag Zečević: Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XII, knj. 4, Dokumenti nemačkog Rajha : 1944-1945], Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 1, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1941-1942], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1981, COBISS.SR-ID: 32586252 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 2, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića januar-septembar 1943], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586253 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 3, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, septembar 1944 - avgust 1944], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586254 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 4, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, avgust 1944 - maj 1945], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1985. * [https://www.znaci.org/00001/114.htm Branko Latas: DOKUMENTI O SARADNjI ČETNIKA SA OSOVINOM], Beograd 2006. * [https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. COBISS.SR-ID: 2328588 * [https://www.znaci.org/00001/171.htm Elizabet Barker: Britanska politika prema jugoistočnoj Evropi u drugom svjetskom ratu], Zagreb, Globus 1979, COBISS.SR-ID: 77735943 * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Sveučilišna naklada Liber - Zagreb 1979 * {{Cite book| ref = harv| last = Pajović| first = Radoje| authorlink = Radoje Pajović| others = Dušan Željeznov, Branislav Božović| title = Pavle Đurišić - Lovro Hacin - Juraj Špiler| year = 1987| url = http://www.znaci.net/00001/281.htm| publisher = Центар за информације и публицитет| location = Загреб| isbn = 978-86-7125-006-1| pages = | access-date = 05. 01. 2012| archive-date = 24. 04. 2013| archive-url = https://web.archive.org/web/20130424015645/http://znaci.net/00001/281.htm| url-status = dead}} * {{Cite book|ref=harv|last=Radanović|first=Milan|title=Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji|year=2016|url= https://www.academia.edu/45434289/KAZNA_i_ZLO%C4%8CIN_Snage_kolaboracije_u_Srbiji_Drugo_dopunjeno_izdanje|publisher=Rosa Luxemburg Stiftung|location=Beograd|isbn=978-86-88745-15-4}} == Povezano == * [[Četnici u Drugom svetskom ratu]] * [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizovani četnici]] * [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima 1941.]] * [[Protivosovinske aktivnosti četnika u Drugom svetskom ratu]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html Svi smo sarađivali sa Nemcima, osim mene (Transkripti sa suđenja Draži Mihailoviću)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121215085052/http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html |date=2012-12-15 }} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] * [https://www.znaci.org/00001/41.htm Fikreta Jelić-Butić. ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945] * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/independent-state-of-croatia/chetniks/ Chetnik collaboration with NDH], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/italy/chetniks/ Chetnik collaboration with Italians], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/montenegro/chetniks/ Chetniks in Montenegro], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/chetniks/ Chetnik movement during World War II] * [http://trial-mihailovic-1946.org/ Web Archive - The Trial of Dragoljub-Draza Mihailovic – 1946] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070212225831/http://trial-mihailovic-1946.org/ |date=2007-02-12 }} * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 3 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm -Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm -Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_261.htm -Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm -Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_263.htm -Izveštaj Štaba 2. oklopne armije od 7. decembra 1943. komandantu Jugoistoka o molbi Vojislava Lukačevića da mu se omogući sastanak sa Pavlom Đurišićem radi dogovora o proširenju saradnje četnika sa Nemcima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm -Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_265.htm -Naređenje Štaba 2. oklopne armije od 22. decembra 1943. godine 2. puku »Brandenburg« o premeštanju nemačkog oficira za vezu iz štaba Vojislava Lukačevića u štab Pavla Đurišića ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm -Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm -Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_268.htm -Obaveštenje komandanta Jugoistoka od 24. januara 1944. nemačkom opunomoćenom generalu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o angažovanju četnika u Dalmaciji i Hercegovini zajedno sa nemačkim trupama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm -Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_270.htm -Izveštaj obaveštajnog odeljenja nemačke 264. pesadijske divizije od 18. aprila 1944. o razgovorima sa Momčilom Đujićem i Miodragom Kapetanovićem ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_271.htm -Izveštaj Obaveštajne grupe »Konrad« od 11. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o pregovorima sa Momčilom Đujićem] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm -Informacije vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_273.htm -Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru sa kapetanom Neškom Nedićem u Kruševcu ] * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 4 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbahetom ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm -Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. sa sastanka održanog 17. i 18. avgusta u komandi Jugoistoka povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv jedinica NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm -Obaveštenje generalštaba vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm -Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30 avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] ih3qmsh9hl0vo07em14j6ojgyordoo5 42680987 42680985 2026-08-24T15:48:09Z ~2026-46001-25 386359 42680987 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:Stahl, Ustase officer and Radic.jpg|thumb|Njemački general major Friedrich Stahl, [[Hrvatsko domobranstvo|domobranski]] oficir i četnički komandant [[Rade Radić]], prilikom sastanka u centralnoj Bosni, 1942.<ref name="ushmm46717">{{cite web|url=http://resources.ushmm.org/inquery/uia_doc.php/query/45?uf=uia_BeHOBM|title=Photograph #46717|publisher=United States Holocaust Memorial Museum|accessdate=5 February 2011}}</ref>]] [[Datoteka:Četnici i Nemci.jpg|thumb|right|[[Četnici]] poziraju s njemačkim okupacionim snagama u nepoznatom selu na području Jugoslavije.]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|right|[[Četnici]] sa oficirima njemačkog Wehrmachta.]] '''Kolaboracija četnika sa silama Osovine''' poprimala je tokom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] razne forme, od nenapadanja do direktne vojne podređenosti okupacionim snagama. [[Četnici]] u Srbiji su isprva sa [[partizani]]ma učestvovali u [[ustanak u Srbiji 1941.|ustanku protiv okupatora]] [[1941]], a nakon sloma ustanka kreću u borbu protiv unutrašnjih neprijatelja - [[partizan]]a i drugih etničkih grupa. U [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]] (Dalmaciji, Lici, Hercegovini i delu Bosne) četnici se organizuju kao jedinice [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]], [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|u službi fašističke Italije]].<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Proklamativno su ove jedinice bile pod Vrhovnom komandom [[Dragoljub Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], ali efektivno podređene italijanskoj vojnoj komandi. U novembru [[1941]], [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik označeni su partizani. S obzirom da Nemci nisu prihvatali četničko taktiziranje, njima je zauzet stav izbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji nemačkog napada. Italijanske snage, budući izložene velikom pritisku partizana, rado su prihvatile saradnju, delom i na sopstvenu inicijativu. Već tokom septembra uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u [[Dalmacija|Dalmaciji]], zapadnoj [[Bosna|Bosni]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], a tokom januara i februara [[1942]]. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Mihailovićev pokret je bio nacionalistički i nastao je kao antiokupatorski pokret. Međutim, praksa tog pokreta uključivala je etnički motivisane masovne zločine, teror nad civilima, istrebljenja čitavih porodica, nasilje nad seoskim zajednicama, spaljivanja i pljačku čitavih naselja i druge [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|teške zločine]]. [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] četnike je podržavala [[Jugoslavija|jugoslovenska]] vlada u izbeglištvu, podržana od [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznika]], te su četnici formalno postali deo savezničke koalicije, očekujući preuzimanje vlasti u trenutku savezničke pobede. U međuvremenu, otpor Osovini gotovo je nestao, a mnogi delovi JVuO su se borili zajedno sa osovinskim snagama protiv rivalske [[NOVJ|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. Nakon niza upozorenja tokom [[1943]], [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznici]] su u decembru [[1943]]. doneli odluku o raskidu saradnje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm Elisabeth BARKER: BRITANSKA POLITIKA NA BALKANU U DRUGOM SVJETSKOM RATU], Globus, Zagreb 1979</ref><ref>Winston Churchill: The Second World War. [5], Closing the ring, New York, Bantam Books, 1962</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/1.htm Fitzroy Maclean: RAT NA BALKANU], Stvarnost, Zagreb 1964</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Zagreb 1979</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/5.htm F.W.D. Dikin: BOJOVNA PLANINA], Nolit, Beograd 1973</ref> Izbeglička vlada u kojoj je [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] bio ministar vojni raspuštena je u maju [[1944]], u avgustu je [[Kralj Petar II Karađorđević|kralj Petar]] ukinuo njegov štab, a u septembru pozvao sve pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini da se priključe [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]]. {{Wikisource|Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941.}} {{Wikisource|Radiogramsko naređenje D. Mihailovića svim komandantima od 7.11.1943. }} Mihailović otkazuje poslušnost jugoslovenskom kralju, a tokom savezničke bitke [[Bitka za Srbiju 1944.|bitke za Srbiju 1944.]] se bori na strani [[Wehrmacht]]a. Četničko zbližavanje sa Nemcima kulminiralo je [[Povlačenje kolaboracioanista u Treći Rajh|zajedničkim povlačenjem]] sa nemačkim snagama na teritorij [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] [[1944]]-[[1945]].<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1992, str. 391.</ref> [[Antikomunizam]] je bio ključni ideološki činilac koji je prouzrokovao nalaženje zajedničkih interesa između JVuO i okupatora, ali i između JVuO i kvislinških, tj. domaćih profašističkih pokreta.<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, general Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno ([[legalizovani četnici]]) ili direktno. Saradnja se ostvarivala dobijanjem naoružanja i municije, hrane, novca, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana, i lečenjem četnika u njihovim bolnicama. Saradnja je proizlazila iz strategije uništenja komunista posredstvom okupatora u toku Drugog svetskog rata. == Mihailovićeva ratna doktrina == {{main|Dragoljub Mihailović|Četnička ideologija}} Nakon početnog učešća u ustanku, [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] je već 1941. smatrao da su oružane akcije protiv okupatora bez izgleda na uspeh,<ref>Zapisnik kapetana Matla sa sastanka sa srpskim generalštabnim pukovnikom Dražom Mihailovićem 11. novembra 1941, [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], str. 871-878</ref> da mogu izazvati represalije, da su stoga štetne, pa ih treba izbegavati. Prema Dražinoj doktrini, otvoren sukob sa okupatorom treba početi u trenutku njegovog povlačenja, usled savezničkog iskrcavanja na Balkanu ili usled poraza na drugim frontovima. U svom programu poslatom emigrantskoj vladi septembra 1941, Mihailović piše: {{izdvojeni citat|Održavanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njihovim pomagačima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u neposredne borbe osim u slučajevima samoodbrane kao što je slučaj u Hrvatskoj.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_6.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], dokument broj 6</ref>}} Njegovo gledište osnaženo je nakon prve zvanične radio poruke predsednika izbegličke vlade [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] od 28.10.1941. koja kaže: {{izdvojeni citat|Do daljnjeg znaka za zajednički rad, bez krajnje potrebe ne izazivati neprijatelja.}} Mihailović je verovao da će saveznici na kraju pobediti. U međuvremenu, nastojao je da spreči ekspanziju komunizma. Smatrao je da će trenutak sloma okupatora biti odlučujući za buduće uređenje zemlje. Da bi se to moglo iskoristiti, potrebno je: * biti, makar formalno, priznata pro-saveznička formacija; * biti vojno dominantan u odnosu na ostale etničke ili ideološke struje sa savezničkim statusom. Partizanski pokret bio mu je glavni rival, a takođe i glavni ideološki protivnik po svim važnim pitanjima. Mihailović je smatrao da strateško opredeljenje za zapadne saveznike nije nužno u sukobu sa taktičkim suzbijanjem partizanskog pokreta uz pomoć okupatora. On je verovao da će ta saradnja ostati neprimetna, odnosno da treba “javno izbegavati saradnju sa Nemcima jer to srpski narod ne voli.“<ref>[http://www.subnor.org.rs/okrugli-sto-ustanak-u-srbiji-1941-godine УСТАНАК У СРБИЈИ 1941. ГОДИНЕ]</ref> U skladu sa ovom logikom, razvio je koncepciju korišćenja svih činilaca u svoju korist. Smatrao je da se treba držati Saveznika, jer je to obezbeđivalo je podršku kralja, naroda, i status savezničke sile. Otpor Nemcima je ostao deklarativnog i propagandnog karaktera da se snage ne bi iscrpljivale u beskorisnim sukobima sa nadmoćnim protivnikom.<ref>videti Proglas Srbima, Hrvatima i Slovencima od 16.11.1941.</ref> == Saradnja sa silama Osovine == === Saradnja sa Nedićevom vladom === {{main|Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|Legalizovani četnici}} Draža Mihailović je na početku stvaranja svoje organizacije, tokom leta 1941. stupio u kontakt sa kvislinškim režimom [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. - [https://www.znaci.org/00001/11_4.htm glava 4]</ref> Mihailović je smatrao da se kvislinške snage Aćimovića i posle njega [[Milan Nedić|Nedića]] mogu višestruko iskoristiti: * one suzbijaju komunizam i u tom svojstvu su koristan partner; * one mogu služiti kao paravan za privremenu legalizaciju četničkih odreda u kriznim situacijama; * one su potencijalni izvor snabdevanja - bilo dobrovoljnog, bilo putem fingiranih ili stvarnih prepada * one omogućuju posrednu vezu sa okupacionom silom; * njihovi pripadnici će preći pod Mihailovićevu komandu u trenutku raspada okupacionog sistema; Sa Nedićem je bio u kontaktu, dobijao od njega pare, i obećanja "da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen."<ref name="znaci.net">https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm IZVEŠTAJ HARALDA TURNERA OD 6. NOVEMBRA 1941. O POKUŠAJIMA DRAŽE MIHAILOVIĆA DA PREGOVORIMA SA NEDIĆEM I NEMCIMA OJAČA SVOJ POLOŽAJ ZA BORBU PROTIV KOMUNISTA1</ref> Mihailović je preko Nedića tražio kontakt sa Nemcima za "borbu protiv komunizma", ali Nedić im je preneo da se Mihailović nalazi neposredno pred uništenjem, da želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime, da je potpuno nepouzdana ličnost i da nema svrhe pregovarati.<ref name="znaci.net"/> Kakogod, o želji Mihailovića da pregovara je obaveštena i nemačka Vrhovna komanda: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je „izvjesni“ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore.<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000119: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka.</ref>}} Uprkos potonjem neuspehu pregovora sa Nemcima, četnici su ipak postigli dogovor sa kvislinškom vladom. Sukladno postignutim dogovorima viših instanci, Štab 1. valjevskog četničkog odreda 13. decembra 1941. naređuje saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda od 13. decembra 1941. za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade</ref>|Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade (13. decembra 1941.)}} === Saradnja četnika sa Nemcima === {{Glavni članak|Kolaboracija četnika sa Nijemcima}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] [[Kolaboracija četnika s Nemcima]] odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], i hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovog likvidiranja ili slanja u nemačke logore. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika]] u Srbiji 1941-1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada su nemačke vlasti konačno odlučile da prihvate Dražu Mihailovića za saradnika, te dolazi do potpisivanja niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete u Bosni i Hrvatskoj Nijemci su u više slučaja doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojničkih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref>}} === Saradnja četnika sa fašističkom Italijom === {{main|Saradnja četnika sa fašističkom Italijom}} [[File:Italijanski oficir u društvu četnika.jpg|thumb|Italijanski oficir u društvu četnika]] [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] se odvijala tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u drugom svetskom ratu]], od [[Ustanak u Jugoslaviji 1941.|partizanskog ustanka]] 1941. do [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] 1943. godine. Četnički odredi na teritoriji italijanske okupacione zone (Hercegovina, Crna Gora, Lika, Dalmacija...) bili su legalizovani kod Talijana, dobijajući hranu, oružje i municiju, a ponekad i novčana primanja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_121.htm Izveštaj majora Petra Baćovića od 16. jula 1942. Draži Mihailoviću o vojnopolitičkoj situaciji u Hercegovini i saradnji sa italijanskim okupatorom]</ref> Legalizovane četničke jedinice Italijani su službeno nazvali [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačkom antikomunističkom milicijom]] ({{jez-it|[[Milizia Volontaria Anti-Comunista]]}}, skraćeno MVAC), čija je osnovna svrha bila borba protiv partizanskog otpora. General [[Edmund Glaise-Horstenau]], njemački opunomoćeni komandant u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]], ističe blisku četničku kolaboraciju sa Italijanima. Kako bi ilustrovao do kog je stupnja ova saradnja uzela maha, on u više navrata za četničke formacije u službi Kraljevine Italije koristi [[Sintagma (lingvistika)|sintagmu]] »italijanski četnici«.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 231—232.</ref> Na teritoriji Jugoslavije koju su okupirali Italijani, bilo je oko 35.000 Mihailovićevih četnika koje su Italijani snabdevali i koji su delovali po italijanskim naređenjima.<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref> Oni su učestvovali u mnogim osovinskim operacijama u Jugoslaviji, od kojih je najveća [[Bitka na Neretvi]] u februaru [[1943]], gde su četnici iz Crne Gore dopremljeni željeznicom do [[Mostar]]a, na hercegovački front. Zbog kolaboracije sa italijanskim okupatorom, mnogim četničkim vođama, uključujući [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]], je bilo suđeno nakon rata u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. === Saradnja četnika sa NDH === {{main|Suradnja četnika sa NDH}} [[Datoteka:Chetniks, Ustasa, and Domobrani.jpg|thumb|Predstavnici četnika, ustaša i domobrana na sastanku u Bosni.]] Ideologija četnika je bila [[Velika Srbija]], njihovi odnosi sa [[ustaša]]ma su bili nategnuti, ali na okupu ih je držala zajednička borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]]. [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]] su inicijalno učestvovali u [[Ustanak u NDH 1941.|ustanku u NDH]] 1941, zajedno sa partizanima, ali već tokom proleća [[1942]]. glavnina četničkih odreda u delu [[NDH]] pod nemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, saradnji i snabdevanju sa vlastima [[NDH]]. Ugovori o primirju i saradnji sadržali su klauzule o priznavanju suvereniteta [[NDH]], o zajedničkoj borbi protiv partizana, snabdevanju vojnom opremom, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%9D%D0%94%D0%A5_%D0%BE%D0%B4_23.5.1942.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000709–000710: Lista sporazuma potpisanih između pripadnika bosanskih četnika i predstavnika vlasti NDH u periodu između 28. maja 1942. i 16. januara 1943. godine]</ref> Ovi ugovori sklopljeni su usled opasnosti koju su za obe strane predstavljali partizane, a u cilju efikasnije borbe protiv njih. Ugovori su odobreni od strane nemačkih vlasti. S obzirom da su snage [[NDH]] bile pod taktičkom komandom nemačkih štabova, ovim sporazumima četnički odredi integrisali su se u nemački okupacioni sistem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 NAW, T314, Roll 566, frame 000357: Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj - „Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji“ (18. novembar 1942.)]</ref> Do kraja rata, u gotovo svim osovinskim operacijama protiv partizanskog pokreta otpora četnici i ustaše bili su na istoj strani, pod operativnom komandom okupatora. U sprovođenju sporazuma dolazilo je do zategnutosti i do incidenata, ali i primera iskrene saradnje.<ref>Komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti kapetan [[Dušan Đaković]]: „Mi osećamo i jedan veliki dug pažnje, obzirom na mnoge usluge, koje su nam Hrvatske vojne vlasti učinjele tokom zadnjijeh mjeseci.“ Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 9.</ref> Nakon postizanja suradnje, [[Ante Pavelić]] je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim domobranima i ustašama.«<ref>NOB u Dalmaciji, 2, 1090.</ref> == Antikomunizam kao zajednički imenitelj == {{main|Komunistička partija Jugoslavije|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Josip Broz Tito|Antikomunizam}} [[Datoteka:Chetniks and Italians in Jablanica 1942.jpg|minijatura|Četnici i Italijani u Jablanici, 2. oktobra 1942. godine]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa njemačkih vojnika i četnika D. Mihailovića u vrijeme pokušaja proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ u proljeće 1944.]] Prema riječima samih aktera, "uništenje komunista" je ono što je spojilo četnike, Nemce i [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevce]]: {{izdvojeni citat|Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i Ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali »saveznici«.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Izveštaj poručnika Predraga Rakovića Draži Mihailovlću o radu za vreme legalizacije od decembra 1941. do decembra 1942.</ref>|Izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] Draži Mihailovlću od decembra 1942.}} Za nemačke okupatore na Balkanu najveći neprijatelj bio je [[Josip Broz Tito|Tito]]: {{izdvojeni citat|U celini uzevši, nacionalne snage su u opadanju a komunistički pokret u usponu. Otuda proizilazi i pravac angažovanja naših snaga i formulisanje zadataka, kao što sledi: Najopasniji neprijatelj je Tito.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref>|Nemački izveštaj o stanju na Balkanu u jesen 1943.}} Prema nemačkim izveštajima, četničkom vođi Draži Mihailoviću neprijatelj broj 2 je bila Nemačka, ali neprijatelj broj jedan komunisti: {{izdvojeni citat|Njemačka je za D. M.-a tek neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 National Archive Washington, T311, Roll 195, frame 686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe F sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Karakterističan je antikomunistički stav koji je na pregovorima sa njemačkim predstavnicima krajem januara i početkom februara 1942. iznio komandant [[Istočna Bosna|istočnobosanskih]] četnika major [[Jezdimir Dangić]]: {{izdvojeni citat|Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. Dangić je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 115—116.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1095&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"D.erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref>}} Prema dokumentu koji je kapetan [[Pavle Đurišić]] potpisao s [[Italijani|italijanskim]] okupatorom u ožujku 1942. godine, njegovi nacionalistički odredi žele samo da vode borbu protiv svojih sunarodnika komunista, nakon čijeg uništenja će vratiti oružje Italijanima: * Da vode borbu protiv komunista i njihovih pristalica. * Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma. * Da vrate, kada bude uništen komunizam, ono oružje koje su dale italijanske vlasti, izuzev pušaka, koje su potrebne radi održavanja reda.{{sfn|Pajović|1987|pp=31–32}} Pukovnik [[Jevrem Simić]] [[Metafora|metaforički]] obrazlaže svoju odluku o saradnji sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Municiju ću nabavljati i od crnog đavola, samo da ne dozvolim da crveni ovladaju od Beograda i Kragujevca.<ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 345.</ref>}} Na sastanku u Komandi Jugoistoka, održanom 25. jula 1944. godine, o četnicima u [[NDH]] je zabilježeno: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. Samo se oni bore!<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen!"}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 9. oktobra 1944. godine, i nakon izbacivanja Draže Mihailovića skupa sa Vrhovnom komandom JVuO iz Srbije, krajnja odlučnost četničkih formacija u »borbi protiv komunizma« nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Preostale četničke jedinice u Srbiji još imaju volju za borbom. Da li će D.M. preći u Srbiju, ostaje da se vidi. Nema sumnje u nastavak predane borbe protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=331 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000325.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfwille noch auf serb. Boden befindlicher Cetnikverbände weiterhin vorhanden. Ob DM auf serb. Gebiet überwechseln wird, bleibt abzuwarten. An überzeugter Weiterführung bisherigen Kampfes gegen Kommunismus besteht kein Zweifel."}})</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja o neprijateljskim namjerama (dodatak za večernji izvještaj od 9. oktobra 1944.).}} U dopisu poslatom 26. decembra 1944. godine iz 91. armijskog korpusa [[Wehrmacht]]a na jezgrovit način se rezimira iskustvo sa pokretom Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: Njihov antikomunistički stav i poznavanje zemljišta čine ih dragocjenim pomagačima u borbi protiv Titovih bandita.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000771.] <br /> ({{jez-njem|"Serbische Cetniks: Ihre antikommunistische Einstellung und ihre Landeskenntnis machen sie zum wertvollen Helfer im Kampf gegen die Titobanditen."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} Na više mjesta u svojim memoarima, [[Hermann Neubacher]] pominje saradnju Mihailovićevih četnika sa silama Osovine u okupiranoj Jugoslaviji u borbi protiv [[NOP|Narodnooslobodilačkog pokreta]]: {{izdvojeni citat|Četnici su se borili sami, ili zajedno sa nemačkim ili italijanskim jedinicama protiv Titovih partizana. Vođa četnika bio je general Draža Mihailović, vojni ministar u izbegličkoj jugoslovenskoj vladi kralja Petra II.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 145.</ref>}} Profesor Istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] [[Branko Petranović]] piše o ideološkoj osnovi i klasnoj uslovljenosti kolaboracionizma četničkog pokreta: {{izdvojeni citat|Za istoričare narodnooslobodilačke borbe — bez obzira na motivacije i taktičke poteze i strateške zamisli — Mihailović je glava četničke kontrarevolucije, nosilac kolaboracije u uslovima okupirane zemlje, zakleti antikomunista, tumač drugačije nacionalne politike, jedan od protagonista nacionalne izdaje u heterogenom frontu kolaboracionističkih snaga uslovljene pokušajima da spasi društveni sistem svoje klase, povrati monarhiju i učvrsti primat srpskog građanstva u Jugoslaviji.<ref>Branko Petranović, „Fetišizam izvora i stvarnost“, ''Metodologija savremene istorije'', Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987, str. 74.</ref>}} == Saveznici i četnička kolaboracija == {{main|Saveznici i Jugoslavija}} Zapadni saveznici pridavali su veliki značaj protivosovinskim aktivnostima u okupiranoj [[Evropa|Evropi]]. Tokom prvih meseci ustanka, na osnovu raspoloživih informacija, pružili su podršku Mihailoviću. Zauzeli su stanovište da sve grupe otpora, uključujući i komunističke, treba da se uključe u opštenarodni pokret otpora kojim bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] prema uputstvima svoje vlade i direktivama savezničkih štabova. Putem svojih sredstava informisanja u cilju stimulisanja otpora stvorili su legendu o komandantu Mihailoviću i njegovim gerilcima. [[Datoteka:Četničko ostrvo slobode.jpg|thumb|Kolaboracija u Crnoj Gori predstavljena kao "Mihailovićevo ostrvo slobode" u magazinu "[[Time]]" 25. maja 1942. "''U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom''."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> (kapetan [[Bill Hudson|Bil Hadson]])]] Iako su Britanci politički podržavali Mihailovića, stvarna situacija na terenu bila je dobro poznata. Već u srpnju 1942. je Glenconner pisao Južnom odjelu Foreign Officea: {{izdvojeni citat|»'''Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima'''. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi (tog podatka), ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću.«<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i Richard Clogg, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 12. Diskusija o izlaganjima {{jez-en|E. Baker}}, {{jez-en|Bailey}}-a, {{jez-en|Maclean}}-a i {{jez-en|Taylor}}-a str. 458-459</ref>}} U Mihailovićev štab uputili su misiju za vezu na čelu sa kapetanom [[Duane Hudson|Hadsonom]]. Misija je dignuta na viši nivo imenovanjem pukovnika [[William Bailey|Bejlija]] (u decembru 1942.) i kasnije generala Armstronga (u septembru 1943.) za šefa misije. Tokom proleća i leta 1943. saveznici su poslali u Srbiju devet svojih misija u štabove JVUO u cilju održavanja veze i organizovanja sabotaža i otpora. Saveznički eksperti uspeli su da dekodiraju nemačke šifre, tako da su svakog dana imali izveštaje o nemačkom radio-saobraćaju. [[Bejzil Dejvidson]] iz [[SOE]] izjavio je da su početkom [[1943]]. ovi izveštaji počeli stizati i do njega: {{izdvojeni citat|Bile su to brzojavke na primjer ovakva sadržaja: »Partizani koji su dosad bili u X ili Y nalaze se u pokretu prema Z. Šaljemo protiv njih četnike.« ... Ta obavještenja su odigrala veoma krupnu ulogu u odluci premijera (Churchilla), do koje je došlo kad je on u veljači 1943. stigao u Kairo da se iniciraju promjene u našoj politici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i {{jez-en|Richard Clogg}}, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 9. Diskusija o referatu {{jez-en|Sweet-Escott}}-a, str. 438</ref>}} Tokom 1942. i prve polovine 1943. godine saveznici su preko izveštaja svojih misija, praćenjem osovinske, naročito italijanske, štampe, i putem dešifrovanja neprijateljskog radio-saobraćaja, došli do dva zaključka: # Mihailovićeve trupe ne pokazuju značajnu protivosovinsku aktivnost # Jedan broj Mihailovićevih komandanata sarađuje sa osovinskim snagama. Zbog toga je saveznički komandant Sredozemlja general Vilson, u maju 1943. naložio pukovniku Bejliju da Mihailoviću dostavi naređenje da se smesta obustavi borbe protiv partizana sa silama Osovine (upravo završena [[Operacija Weiss]]) i vrati se u Srbiju: {{izdvojeni citat|'''Apsolutno je potrebno da general Mihailović sada počne da izvršava obaveze koje je ranije prihvatio''' i da u ovom trenutku sarađuje u potpunosti... Mihailović ne predstavlja borbenu snagu od nekog značaja zapadno od Kopaonika. Njegove jedinice u Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni već su uništene ili tesno sarađuju sa Osovinom. Isto tako je teško reći da njegove jedinice postoje u Hrvatskoj, Sloveniji i Slavoniji... Partizani predstavljaju dobru i efikasnu borbenu snagu u svim krajevima, gde jedino kvislinzi predstavljaju generala Mihailovića. Zato je odlučeno: obavestićete Mihailovića da britanska Glavna komanda Srednjeg istoka zahteva da on, kao saveznik, prekine svaku saradnju sa Osovinom i da krene na istok, u Srbiju.<ref>Živan L. Knežević: Why the Allies abandoned the Yugoslav Army of General Mihailović - Washington DC, 1945.</ref>}} [[Datoteka:Sir Winston S Churchill.jpg|thumb|175px|"''Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem''." ([[Winston Churchill]])]] U aprilu 1943. saveznici su uspostavili kontakt sa [[partizani]]ma i postepeno počeli da im pružaju materijalnu i propagandnu podršku. Mihailoviću je postavljen ultimatum da otpočne sa protivosovinskim aktivnostima prema instrukcijama savezničke Komande Sredozemlja. Budući da do tih protivosovinskih aktivnosti [[JVUO]] nije došlo, u decembru 1943. saveznici su doneli odluku da uskrate svaku pomoć Mihailoviću i da svu pomoć i podršku prenesu na partizane. Savezničke misije su do maja 1944. povučene iz štabova JVUO. Jedan od učesnika u događajima, [[Ficroj Meklejn]] u knjizi ''Eastern Approaches'' ovako je opisao taj preokret u savezničkoj politici: {{izdvojeni citat|Odluka, doneta iz vojnih razloga, da se Mihailoviću uskrati pomoć i pruži podrška Titu, automatski je postavila i politički problem. Na prvom mestu ona je izazvala najsnažniji otpor kraljevske jugoslovenske vlade i grupe oko kralja Petra, iako se sam kralj na kraju prećutno složio. Drugo, ona je postavila i pitanje da li će, s naše strane, posle vojnog priznavanja Tita kao saveznika, uslediti u bilo kojoj meri i političko priznavanje.<ref name="fitzroy">Fitzroy MacLean: Eastern Approaches, 1949.</ref>}} {{izdvojeni citat|Do tada smo Srbiju smatrali za prvenstveno četnički domen. Materijal koji smo im tamo ranije dostavljali izbacivan je Mihailoviću. Ali rezultati su, po mišljenju Komande Bliskog istoka, bili razočaravajući. Naročito nije dolazilo ili veoma malo do presecanja saobraćaja na pruzi Beograd—Solun. Kao što se sećate, Mihailoviću je dat ograničen period vremena, u kome je trebalo da izvrši određenu operaciju. Ovo vreme je sad isteklo, a on nije ispunio ovaj zahtev i zato je doneta važna odluka da se Saveznička misija povuče iz njegovog štaba i da mu se obustavi dalje dostavljanje materijala. Dostavljanje je odmah obustavljeno; povlačenje britanskih oficira za vezu potrajalo je duže i tek krajem meseca maja, brigadir Armstrong, moj kolega u suprotnom taboru, oprostio se od Mihailovića, koji je bio pun prekora, ali još uvek učtiv. U Donjem domu g. Čerčil je objasnio postupak vlade. "Razlog — rekao je — zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem."<ref name="fitzroy" />}} Winston Churchill je decembra 1943. još jasnije iskazao do kakvih je saznanja došla britanska vlada o četničkoj kolaboraciji: {{izdvojeni citat|Sve [[William Deakin|Dikinove]] i [[Fitzroy MacLean|Maklinove]] izjave i svi primljeni izveštaji potvrđuju da je [Draža Mihailović — prim.] aktivno sarađivao sa Nemcima.<ref>Винстон Черчил, Други светски рат — Круг се затвара (том V), Просвета, Београд, 1964, стр. 449.</ref><ref>Боро Кривокапић, Бес/коначни Тито (и Крлежине масне лажи), Новости, Београд, 2006, стр. 242.</ref>}} 12. septembra 1944. jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] je javno pozvao sve borce da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji "zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune" radi pravdanja saradnje sa neprijateljem: {{izdvojeni citat|U ovom sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se ujedinite i pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. (...) tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata, podržavana i pomagana od naših velikih saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike. Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.<ref name="prekoBBC">[http://sr.wikisource.org/sr-el/Позив_краља_Петра_II_на_приступање_Народноослободилачкој_војсци_Југославије Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref>|Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije}} Uprkos pozivu jugoslovenskog kralja, [[Dragoljub Mihailović]] i "Jugoslovenska vojska u otadžbini" u [[Bitka za Srbiju 1944.|bici za Srbiju]] su se borili na strani Nemaca. == Poznate osovinske operacije sa učešćem četnika == {{main|Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji}} * [[Bitka na Kozari]] * [[Treća neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Alfa]] * [[Borbe za Jajce 1942.]] * [[Operacija Weiss]] * [[Bitka na Neretvi]] * [[Bitka za Konjic 1943.]] * [[Šesta neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Kugelblitz]] * [[Desant na Drvar]] * [[Andrijevička operacija]] * [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.]] * [[Topličko-jablanička operacija]] * [[Bitka za Srbiju 1944.]] * [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.]] * [[Bitka za Prijedor 1944.]] * [[Kninska operacija]] * [[Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije]] == Suđenje kolaboracionistima == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na [[Beogradski proces|beogradskom procesu]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja četnika sa okupacionim trupama za vreme okupacije. Optuženi Mihailović se branio time da je to zatečeno stanje, da je u Crnoj Gori i Hercegovini vladala glad, a Italijani su davali obroke: :Pretsednik: Je li vama bilo poznato da su u to vreme, jula-avgusta 1942 godine, komandanti četnika u Dalmaciji, u Hercegovini, Bosni, Liki, sarađivali sa okupatorom? :Optuženi: Ne razumem. :Pretsednik: Da li su vaši komandanti kao Jevđević i drugi u to vreme sarađivali sa Italijanima? :Optuženi: To je zatečeno stanje, pokušao sam da promenim. :Pretsednik: Jeste li preduzimali što da to stanje promenite? :Optuženi: Jesam. Tražio sam i preko Hadsona i svojom depešom da mi se omogući pet hiljada obroka hrane da dobijem, jer je vladala glad u Crnoj Gori i Hercegovini isto tako.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> Tokom unakrsnog ispitivanja od strane predsednika Vojnog veća [[Mihaila Đorđevića]] i tužioca [[Miloš Minić|Miloša Minića]], Draža Mihailović je bio prinuđen, pod pritiskom dokaza, priznati da su najpoznatiji četnički komandanti sarađivali sa okupatorskim snagama: {{izdvojeni citat|Predsednik: Kad se sve ovako rezimira... četnički komandanti sarađuju sa okupatorima, sa Nemcima, sa Talijanima. Možete li vi sudu da navedete ijednog vašeg komandanta koji nikada nije sarađivao sa okupatorima? Optuženi: Imalo je. Predsednik: Navedite imena... Nije dovoljno reći „imalo je”, već nam navedite: ime i prezime, jedinicu, korpus taj i taj i teritoriju na kojoj je komandovao. Optuženi: Ne mogu da se setim imena korpusa. Predsednik: U redu, kad ne možete da se setite imena korpusa, setite se imena komandanata. Optuženi: Imalo je. Ja se trenutno imena ne mogu da setim. Predsednik: Kad je imalo, gde je imalo, ko je to bio? Da li je bilo u Crnoj Gori? Optuženi: Nije bilo. Predsednik: U Hercegovini? Optuženi: Bilo je komandanata koji nisu sarađivali. Predsednik: Koji su to? Optuženi: Ne znam imena... Tužilac: Navedite ime, a ja ću sutra naći depešu da je sarađivao. Predsednik: Jeste li u stanju sada, pred sudom, da date imena? Optuženi: Nisam u stanju sada da to dam. Predsednik: Ja ću vam kazati one koje ste u istrazi naveli kao glavni, da ste imenovali... [[Dragutin Keserović]]? Optuženi: Nije ni on. (smijeh u dvorani) Predsednik: Pop [[Radojica Perišić]]? Optuženi: Ja nisam imao podataka o njemu. Predsednik: [[Petar Baćović]]? Optuženi: Ja iz ovih podataka vidim da je imao. Predsednik: [[Slavko Bjelajac]]? Optuženi: On je imao... Predsednik: [[Vojislav Lukačević|Voja Lukačević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Pavle Đurišić]]? Optuženi: Imao je. Predśednik: [[Blažo Đukanović]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Bajo Stanišić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Neško Nedić]]? Optuženi: Neško Nedić, on je pripadao [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|četvrtoj jurišnoj grupi]], imao je. Predsednik: General [[Miroslav Trifunović]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Predrag Raković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Nikola Kalabić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Aleksandar Saša Mihajlović]] [komandant Beograda JVuO — prim.]? Optuženi: Ja nisam imao podataka do ove optužnice. Nisam za njega znao da radi te stvari. Predsednik: Ne možete da kažete odlučno? Optuženi: Imao je. Predsednik: General [[Svetomir Đukić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Zvonimir Vučković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dragoslav Račić]]? Optuženi: Imao je. Tužilac: Molim vas, šta znači: imao je? Predśednik: „Imao je” — imao veze sa okupatorom, a „nije” — nije imao veze sa okupatorom... Pop [[Sava Božić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Cvijetin Todić]]? Optuženi: Ako se računa ono što je sa ustašama bilo — onda je imao, inače sa Nemcima nikada. Predsednik: [[Slavoljub Vranješević]]? Optuženi: Nisam imao podataka da je imao. Predsednik: Znači, znak pitanja. [[Gojko Borota]]? Optuženi: Nije imao. Predsednik: Sad smo čitali depešu? Optuženi: To nisam znao. Predsednik: Da li je imao veze ili nije? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Jezdimir Dangić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Rade Radić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: Petar Baćović? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dobrosav Jevđević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Ilija Trifunović-Birčanin]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Momčilo Đujić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: Voja Lukačević? Optuženi: Imao je. Mi smo njega prošli... Predsednik: Bajo Stanišić, Pavle Đurišić, [[Đorđe Lašić]]? Optuženi: Imali su.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref><ref>[https://www.antenam.net/istorija/370790-mihailovic-bljuvotine-djurisica-u-kolasinu-vojvoda-klice-duceu Vladimir Jovanović: MIHAILOVIĆ: Bljuvotine Đurišića u Kolašinu – vojvoda kliče Dučeu (Antena M)]</ref>}} Presudom je utvrđeno da su svi Mihailovićevi komandanti i sve njegove formacije sarađivale sa okupatorom: {{izdvojeni citat|Utvrđeno je da su svi komandanti optuženog Mihailovića i sve njegove četničke formacije sarađivale sa Nemcima, Italijanima i bugarskim okupacionim trupama za sve vreme okupacije u oružanim borbama protiv narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, primajući kroz čitavo to vreme od okupatora oružje, municiju, hranu i drugo u nameri uništenja oslobodilačkog ustanka i pružanju pomoći okupatoru u održavanju sistema okupacije.<ref>[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Prof. dr. Miodrag Zečević: Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XII, knj. 4, Dokumenti nemačkog Rajha : 1944-1945], Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 1, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1941-1942], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1981, COBISS.SR-ID: 32586252 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 2, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića januar-septembar 1943], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586253 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 3, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, septembar 1944 - avgust 1944], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586254 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 4, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, avgust 1944 - maj 1945], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1985. * [https://www.znaci.org/00001/114.htm Branko Latas: DOKUMENTI O SARADNjI ČETNIKA SA OSOVINOM], Beograd 2006. * [https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. COBISS.SR-ID: 2328588 * [https://www.znaci.org/00001/171.htm Elizabet Barker: Britanska politika prema jugoistočnoj Evropi u drugom svjetskom ratu], Zagreb, Globus 1979, COBISS.SR-ID: 77735943 * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Sveučilišna naklada Liber - Zagreb 1979 * {{Cite book| ref = harv| last = Pajović| first = Radoje| authorlink = Radoje Pajović| others = Dušan Željeznov, Branislav Božović| title = Pavle Đurišić - Lovro Hacin - Juraj Špiler| year = 1987| url = http://www.znaci.net/00001/281.htm| publisher = Центар за информације и публицитет| location = Загреб| isbn = 978-86-7125-006-1| pages = | access-date = 05. 01. 2012| archive-date = 24. 04. 2013| archive-url = https://web.archive.org/web/20130424015645/http://znaci.net/00001/281.htm| url-status = dead}} * {{Cite book|ref=harv|last=Radanović|first=Milan|title=Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji|year=2016|url= https://www.academia.edu/45434289/KAZNA_i_ZLO%C4%8CIN_Snage_kolaboracije_u_Srbiji_Drugo_dopunjeno_izdanje|publisher=Rosa Luxemburg Stiftung|location=Beograd|isbn=978-86-88745-15-4}} == Povezano == * [[Četnici u Drugom svetskom ratu]] * [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizovani četnici]] * [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima 1941.]] * [[Protivosovinske aktivnosti četnika u Drugom svetskom ratu]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html Svi smo sarađivali sa Nemcima, osim mene (Transkripti sa suđenja Draži Mihailoviću)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121215085052/http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html |date=2012-12-15 }} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] * [https://www.znaci.org/00001/41.htm Fikreta Jelić-Butić. ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945] * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/independent-state-of-croatia/chetniks/ Chetnik collaboration with NDH], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/italy/chetniks/ Chetnik collaboration with Italians], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/montenegro/chetniks/ Chetniks in Montenegro], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/chetniks/ Chetnik movement during World War II] * [http://trial-mihailovic-1946.org/ Web Archive - The Trial of Dragoljub-Draza Mihailovic – 1946] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070212225831/http://trial-mihailovic-1946.org/ |date=2007-02-12 }} * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 3 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm -Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm -Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_261.htm -Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm -Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_263.htm -Izveštaj Štaba 2. oklopne armije od 7. decembra 1943. komandantu Jugoistoka o molbi Vojislava Lukačevića da mu se omogući sastanak sa Pavlom Đurišićem radi dogovora o proširenju saradnje četnika sa Nemcima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm -Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_265.htm -Naređenje Štaba 2. oklopne armije od 22. decembra 1943. godine 2. puku »Brandenburg« o premeštanju nemačkog oficira za vezu iz štaba Vojislava Lukačevića u štab Pavla Đurišića ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm -Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm -Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_268.htm -Obaveštenje komandanta Jugoistoka od 24. januara 1944. nemačkom opunomoćenom generalu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o angažovanju četnika u Dalmaciji i Hercegovini zajedno sa nemačkim trupama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm -Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_270.htm -Izveštaj obaveštajnog odeljenja nemačke 264. pesadijske divizije od 18. aprila 1944. o razgovorima sa Momčilom Đujićem i Miodragom Kapetanovićem ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_271.htm -Izveštaj Obaveštajne grupe »Konrad« od 11. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o pregovorima sa Momčilom Đujićem] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm -Informacije vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_273.htm -Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru sa kapetanom Neškom Nedićem u Kruševcu ] * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 4 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbahetom ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm -Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. sa sastanka održanog 17. i 18. avgusta u komandi Jugoistoka povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv jedinica NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm -Obaveštenje generalštaba vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm -Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30 avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] e61kn4jaedno55p91mkpgtzf8kra0vl 42680997 42680987 2026-08-24T16:00:14Z ~2026-46001-25 386359 42680997 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:Stahl, Ustase officer and Radic.jpg|thumb|Njemački general major Friedrich Stahl, [[Hrvatsko domobranstvo|domobranski]] oficir i četnički komandant [[Rade Radić]], prilikom sastanka u centralnoj Bosni, 1942.<ref name="ushmm46717">{{cite web|url=http://resources.ushmm.org/inquery/uia_doc.php/query/45?uf=uia_BeHOBM|title=Photograph #46717|publisher=United States Holocaust Memorial Museum|accessdate=5 February 2011}}</ref>]] [[Datoteka:Četnici i Nemci.jpg|thumb|right|[[Četnici]] poziraju s njemačkim okupacionim snagama u nepoznatom selu na području Jugoslavije.]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|right|[[Četnici]] sa oficirima njemačkog Wehrmachta.]] '''Kolaboracija četnika sa silama Osovine''' poprimala je tokom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] razne forme, od nenapadanja do direktne vojne podređenosti okupacionim snagama. [[Četnici]] u Srbiji su isprva sa [[partizani]]ma učestvovali u [[ustanak u Srbiji 1941.|ustanku protiv okupatora]] [[1941]], a nakon sloma ustanka kreću u borbu protiv unutrašnjih neprijatelja - [[partizan]]a i drugih etničkih grupa. U [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]] (Dalmaciji, Lici, Hercegovini i delu Bosne) četnici se organizuju kao jedinice [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]], [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|u službi fašističke Italije]].<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Proklamativno su ove jedinice bile pod Vrhovnom komandom [[Dragoljub Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], ali efektivno podređene italijanskoj vojnoj komandi. U novembru [[1941]], [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] i njegovi saradnici došli su do zaključka da treba zauzeti taktički pasivan stav prema osovinskim snagama, s obzirom da nije nastupio trenutak za odlučnu borbu. U tom međuvremenu, kao glavni protivnik označeni su partizani. S obzirom da Nemci nisu prihvatali četničko taktiziranje, njima je zauzet stav izbegavanja i neotvaranja vatre, čak i u situaciji nemačkog napada. Italijanske snage, budući izložene velikom pritisku partizana, rado su prihvatile saradnju, delom i na sopstvenu inicijativu. Već tokom septembra uspostavljena je veza sa nekim četničkim liderima u [[Dalmacija|Dalmaciji]], zapadnoj [[Bosna|Bosni]] i [[Hercegovina|Hercegovini]], a tokom januara i februara [[1942]]. sklopljeni su italijansko-četnički savezi i u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Mihailovićev pokret je bio nacionalistički i nastao je kao antiokupatorski pokret. Međutim, praksa tog pokreta uključivala je etnički motivisane masovne zločine, teror nad civilima, istrebljenja čitavih porodica, nasilje nad seoskim zajednicama, spaljivanja i pljačku čitavih naselja i druge [[Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu|teške zločine]]. [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] četnike je podržavala [[Jugoslavija|jugoslovenska]] vlada u izbeglištvu, podržana od [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznika]], te su četnici formalno postali deo savezničke koalicije, očekujući preuzimanje vlasti u trenutku savezničke pobede. U međuvremenu, otpor Osovini gotovo je nestao, a mnogi delovi JVuO su se borili zajedno sa osovinskim snagama protiv rivalske [[NOVJ|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. Nakon niza upozorenja tokom [[1943]], [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|Saveznici]] su u decembru [[1943]]. doneli odluku o raskidu saradnje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm Elisabeth BARKER: BRITANSKA POLITIKA NA BALKANU U DRUGOM SVJETSKOM RATU], Globus, Zagreb 1979</ref><ref>Winston Churchill: The Second World War. [5], Closing the ring, New York, Bantam Books, 1962</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/1.htm Fitzroy Maclean: RAT NA BALKANU], Stvarnost, Zagreb 1964</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Zagreb 1979</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/5.htm F.W.D. Dikin: BOJOVNA PLANINA], Nolit, Beograd 1973</ref> Izbeglička vlada u kojoj je [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] bio ministar vojni raspuštena je u maju [[1944]], u avgustu je [[Kralj Petar II Karađorđević|kralj Petar]] ukinuo njegov štab, a u septembru pozvao sve pripadnike Jugoslovenske vojske u otadžbini da se priključe [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]]. {{Wikisource|Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941.}} {{Wikisource|Radiogramsko naređenje D. Mihailovića svim komandantima od 7.11.1943. }} Mihailović otkazuje poslušnost jugoslovenskom kralju, a tokom savezničke bitke [[Bitka za Srbiju 1944.|bitke za Srbiju 1944.]] se bori na strani [[Wehrmacht]]a. Četničko zbližavanje sa Nemcima kulminiralo je [[Povlačenje kolaboracioanista u Treći Rajh|zajedničkim povlačenjem]] sa nemačkim snagama na teritorij [[Treći Rajh|Trećeg Rajha]] [[1944]]-[[1945]].<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1992, str. 391.</ref> [[Antikomunizam]] je bio ključni ideološki činilac koji je prouzrokovao nalaženje zajedničkih interesa između JVuO i okupatora, ali i između JVuO i kvislinških, tj. domaćih profašističkih pokreta.<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, general Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno ([[legalizovani četnici]]) ili direktno. Saradnja se ostvarivala dobijanjem naoružanja i municije, hrane, novca, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana, i lečenjem četnika u njihovim bolnicama. Saradnja je proizlazila iz strategije uništenja komunista posredstvom okupatora u toku Drugog svetskog rata. == Mihailovićeva ratna doktrina == {{main|Dragoljub Mihailović|Četnička ideologija}} Nakon početnog učešća u ustanku, [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] je već 1941. smatrao da su oružane akcije protiv okupatora bez izgleda na uspeh,<ref>Zapisnik kapetana Matla sa sastanka sa srpskim generalštabnim pukovnikom Dražom Mihailovićem 11. novembra 1941, [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], str. 871-878</ref> da mogu izazvati represalije, da su stoga štetne, pa ih treba izbegavati. Prema Dražinoj doktrini, otvoren sukob sa okupatorom treba početi u trenutku njegovog povlačenja, usled savezničkog iskrcavanja na Balkanu ili usled poraza na drugim frontovima. U svom programu poslatom emigrantskoj vladi septembra 1941, Mihailović piše: {{izdvojeni citat|Održavanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njihovim pomagačima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u neposredne borbe osim u slučajevima samoodbrane kao što je slučaj u Hrvatskoj.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_6.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (dokumenti četničkog pokreta), knj. 1], dokument broj 6</ref>}} Njegovo gledište osnaženo je nakon prve zvanične radio poruke predsednika izbegličke vlade [[Dušan Simović|Dušana Simovića]] od 28.10.1941. koja kaže: {{izdvojeni citat|Do daljnjeg znaka za zajednički rad, bez krajnje potrebe ne izazivati neprijatelja.}} Mihailović je verovao da će saveznici na kraju pobediti. U međuvremenu, nastojao je da spreči ekspanziju komunizma. Smatrao je da će trenutak sloma okupatora biti odlučujući za buduće uređenje zemlje. Da bi se to moglo iskoristiti, potrebno je: * biti, makar formalno, priznata pro-saveznička formacija; * biti vojno dominantan u odnosu na ostale etničke ili ideološke struje sa savezničkim statusom. Partizanski pokret bio mu je glavni rival, a takođe i glavni ideološki protivnik po svim važnim pitanjima. Mihailović je smatrao da strateško opredeljenje za zapadne saveznike nije nužno u sukobu sa taktičkim suzbijanjem partizanskog pokreta uz pomoć okupatora. On je verovao da će ta saradnja ostati neprimetna, odnosno da treba “javno izbegavati saradnju sa Nemcima jer to srpski narod ne voli.“<ref>[http://www.subnor.org.rs/okrugli-sto-ustanak-u-srbiji-1941-godine УСТАНАК У СРБИЈИ 1941. ГОДИНЕ]</ref> U skladu sa ovom logikom, razvio je koncepciju korišćenja svih činilaca u svoju korist. Smatrao je da se treba držati Saveznika, jer je to obezbeđivalo je podršku kralja, naroda, i status savezničke sile. Otpor Nemcima je ostao deklarativnog i propagandnog karaktera da se snage ne bi iscrpljivale u beskorisnim sukobima sa nadmoćnim protivnikom.<ref>videti Proglas Srbima, Hrvatima i Slovencima od 16.11.1941.</ref> == Saradnja sa silama Osovine == === Saradnja sa Nedićevom vladom === {{main|Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|Legalizovani četnici}} Draža Mihailović je na početku stvaranja svoje organizacije, tokom leta 1941. stupio u kontakt sa kvislinškim režimom [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. - [https://www.znaci.org/00001/11_4.htm glava 4]</ref> Mihailović je smatrao da se kvislinške snage Aćimovića i posle njega [[Milan Nedić|Nedića]] mogu višestruko iskoristiti: * one suzbijaju komunizam i u tom svojstvu su koristan partner; * one mogu služiti kao paravan za privremenu legalizaciju četničkih odreda u kriznim situacijama; * one su potencijalni izvor snabdevanja - bilo dobrovoljnog, bilo putem fingiranih ili stvarnih prepada * one omogućuju posrednu vezu sa okupacionom silom; * njihovi pripadnici će preći pod Mihailovićevu komandu u trenutku raspada okupacionog sistema; Sa Nedićem je bio u kontaktu, dobijao od njega pare, i obećanja "da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen."<ref name="znaci.net">https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm IZVEŠTAJ HARALDA TURNERA OD 6. NOVEMBRA 1941. O POKUŠAJIMA DRAŽE MIHAILOVIĆA DA PREGOVORIMA SA NEDIĆEM I NEMCIMA OJAČA SVOJ POLOŽAJ ZA BORBU PROTIV KOMUNISTA1</ref> Mihailović je preko Nedića tražio kontakt sa Nemcima za "borbu protiv komunizma", ali Nedić im je preneo da se Mihailović nalazi neposredno pred uništenjem, da želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime, da je potpuno nepouzdana ličnost i da nema svrhe pregovarati.<ref name="znaci.net"/> Kakogod, o želji Mihailovića da pregovara je obaveštena i nemačka Vrhovna komanda: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je „izvjesni“ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore.<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000119: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka.</ref>}} Uprkos potonjem neuspehu pregovora sa Nemcima, četnici su ipak postigli dogovor sa kvislinškom vladom. Sukladno postignutim dogovorima viših instanci, Štab 1. valjevskog četničkog odreda 13. decembra 1941. naređuje saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda od 13. decembra 1941. za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade</ref>|Naređenje Štaba 1. valjevskog četničkog odreda za saradnju sa vlastima srpske kvislinške vlade (13. decembra 1941.)}} === Saradnja četnika sa Nemcima === {{Glavni članak|Kolaboracija četnika sa Nijemcima}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] [[Kolaboracija četnika s Nemcima]] odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], i hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovog likvidiranja ili slanja u nemačke logore. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika]] u Srbiji 1941-1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada su nemačke vlasti konačno odlučile da prihvate Dražu Mihailovića za saradnika, te dolazi do potpisivanja niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete u Bosni i Hrvatskoj Nijemci su u više slučaja doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojničkih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref>}} === Saradnja četnika sa fašističkom Italijom === {{main|Saradnja četnika sa fašističkom Italijom}} [[File:Italijanski oficir u društvu četnika.jpg|thumb|Italijanski oficir u društvu četnika]] [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] se odvijala tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u drugom svetskom ratu]], od [[Ustanak u Jugoslaviji 1941.|partizanskog ustanka]] 1941. do [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] 1943. godine. Četnički odredi na teritoriji italijanske okupacione zone (Hercegovina, Crna Gora, Lika, Dalmacija...) bili su legalizovani kod Talijana, dobijajući hranu, oružje i municiju, a ponekad i novčana primanja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_121.htm Izveštaj majora Petra Baćovića od 16. jula 1942. Draži Mihailoviću o vojnopolitičkoj situaciji u Hercegovini i saradnji sa italijanskim okupatorom]</ref> Legalizovane četničke jedinice Italijani su službeno nazvali [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|Dobrovoljačkom antikomunističkom milicijom]] ({{jez-it|[[Milizia Volontaria Anti-Comunista]]}}, skraćeno MVAC), čija je osnovna svrha bila borba protiv partizanskog otpora. General [[Edmund Glaise-Horstenau]], njemački opunomoćeni komandant u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]], ističe blisku četničku kolaboraciju sa Italijanima. Kako bi ilustrovao do kog je stupnja ova saradnja uzela maha, on u više navrata za četničke formacije u službi Kraljevine Italije koristi [[Sintagma (lingvistika)|sintagmu]] »italijanski četnici«.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 231—232.</ref> Na teritoriji Jugoslavije koju su okupirali Italijani, bilo je oko 35.000 Mihailovićevih četnika koje su Italijani snabdevali i koji su delovali po italijanskim naređenjima.<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref> Oni su učestvovali u mnogim osovinskim operacijama u Jugoslaviji, od kojih je najveća [[Bitka na Neretvi]] u februaru [[1943]], gde su četnici iz Crne Gore dopremljeni željeznicom do [[Mostar]]a, na hercegovački front. Zbog kolaboracije sa italijanskim okupatorom, mnogim četničkim vođama, uključujući [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]], je bilo suđeno nakon rata u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. === Saradnja četnika sa NDH === {{main|Suradnja četnika sa NDH}} [[Datoteka:Chetniks, Ustasa, and Domobrani.jpg|thumb|Predstavnici četnika, ustaša i domobrana na sastanku u Bosni.]] Ideologija četnika je bila [[Velika Srbija]], njihovi odnosi sa [[ustaša]]ma su bili nategnuti, ali na okupu ih je držala zajednička borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]]. [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]] su inicijalno učestvovali u [[Ustanak u NDH 1941.|ustanku u NDH]] 1941, zajedno sa partizanima, ali već tokom proleća [[1942]]. glavnina četničkih odreda u delu [[NDH]] pod nemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, saradnji i snabdevanju sa vlastima [[NDH]]. Ugovori o primirju i saradnji sadržali su klauzule o priznavanju suvereniteta [[NDH]], o zajedničkoj borbi protiv partizana, snabdevanju vojnom opremom, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%9D%D0%94%D0%A5_%D0%BE%D0%B4_23.5.1942.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000709–000710: Lista sporazuma potpisanih između pripadnika bosanskih četnika i predstavnika vlasti NDH u periodu između 28. maja 1942. i 16. januara 1943. godine]</ref> Ovi ugovori sklopljeni su usled opasnosti koju su za obe strane predstavljali partizane, a u cilju efikasnije borbe protiv njih. Ugovori su odobreni od strane nemačkih vlasti. S obzirom da su snage [[NDH]] bile pod taktičkom komandom nemačkih štabova, ovim sporazumima četnički odredi integrisali su se u nemački okupacioni sistem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 NAW, T314, Roll 566, frame 000357: Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj - „Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji“ (18. novembar 1942.)]</ref> Do kraja rata, u gotovo svim osovinskim operacijama protiv partizanskog pokreta otpora četnici i ustaše bili su na istoj strani, pod operativnom komandom okupatora. U sprovođenju sporazuma dolazilo je do zategnutosti i do incidenata, ali i primera iskrene saradnje.<ref>Komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti kapetan [[Dušan Đaković]]: „Mi osećamo i jedan veliki dug pažnje, obzirom na mnoge usluge, koje su nam Hrvatske vojne vlasti učinjele tokom zadnjijeh mjeseci.“ Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 9.</ref> Nakon postizanja suradnje, [[Ante Pavelić]] je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim domobranima i ustašama.«<ref>NOB u Dalmaciji, 2, 1090.</ref> == Antikomunizam kao zajednički imenitelj == {{main|Komunistička partija Jugoslavije|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Josip Broz Tito|Antikomunizam}} [[Datoteka:Chetniks and Italians in Jablanica 1942.jpg|minijatura|Četnici i Italijani u Jablanici, 2. oktobra 1942. godine]] [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa njemačkih vojnika i četnika D. Mihailovića u vrijeme pokušaja proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ u proljeće 1944.]] Prema riječima samih aktera, "uništenje komunista" je ono što je spojilo četnike, Nemce i [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevce]]: {{izdvojeni citat|Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i Ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali »saveznici«.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Izveštaj poručnika Predraga Rakovića Draži Mihailovlću o radu za vreme legalizacije od decembra 1941. do decembra 1942.</ref>|Izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] Draži Mihailovlću od decembra 1942.}} Za nemačke okupatore na Balkanu najveći neprijatelj bio je [[Josip Broz Tito|Tito]]: {{izdvojeni citat|U celini uzevši, nacionalne snage su u opadanju a komunistički pokret u usponu. Otuda proizilazi i pravac angažovanja naših snaga i formulisanje zadataka, kao što sledi: Najopasniji neprijatelj je Tito.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref>|Nemački izveštaj o stanju na Balkanu u jesen 1943.}} Prema nemačkim izveštajima, četničkom vođi Draži Mihailoviću neprijatelj broj 2 je bila Nemačka, ali neprijatelj broj jedan komunisti: {{izdvojeni citat|Njemačka je za D. M.-a tek neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 National Archive Washington, T311, Roll 195, frame 686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe F sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Karakterističan je antikomunistički stav koji je na pregovorima sa njemačkim predstavnicima krajem januara i početkom februara 1942. iznio komandant [[Istočna Bosna|istočnobosanskih]] četnika major [[Jezdimir Dangić]]: {{izdvojeni citat|Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. Dangić je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 115—116.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1095&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"D.erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref>}} Prema dokumentu koji je kapetan [[Pavle Đurišić]] potpisao s [[Italijani|italijanskim]] okupatorom u ožujku 1942. godine, njegovi nacionalistički odredi žele samo da vode borbu protiv svojih sunarodnika komunista, nakon čijeg uništenja će vratiti oružje Italijanima: * Da vode borbu protiv komunista i njihovih pristalica. * Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma. * Da vrate, kada bude uništen komunizam, ono oružje koje su dale italijanske vlasti, izuzev pušaka, koje su potrebne radi održavanja reda.{{sfn|Pajović|1987|pp=31–32}} Pukovnik [[Jevrem Simić]] [[Metafora|metaforički]] obrazlaže svoju odluku o saradnji sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Municiju ću nabavljati i od crnog đavola, samo da ne dozvolim da crveni ovladaju od Beograda i Kragujevca.<ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 345.</ref>}} Na sastanku u Komandi Jugoistoka, održanom 25. jula 1944. godine, o četnicima u [[NDH]] je zabilježeno: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. Samo se oni bore!<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen!"}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 9. oktobra 1944. godine, i nakon izbacivanja Draže Mihailovića skupa sa Vrhovnom komandom JVuO iz Srbije, krajnja odlučnost četničkih formacija u »borbi protiv komunizma« nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Preostale četničke jedinice u Srbiji još imaju volju za borbom. Da li će D.M. preći u Srbiju, ostaje da se vidi. Nema sumnje u nastavak predane borbe protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=194&broj=331 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000325.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfwille noch auf serb. Boden befindlicher Cetnikverbände weiterhin vorhanden. Ob DM auf serb. Gebiet überwechseln wird, bleibt abzuwarten. An überzeugter Weiterführung bisherigen Kampfes gegen Kommunismus besteht kein Zweifel."}})</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja o neprijateljskim namjerama (dodatak za večernji izvještaj od 9. oktobra 1944.).}} U dopisu poslatom 26. decembra 1944. godine iz 91. armijskog korpusa [[Wehrmacht]]a na jezgrovit način se rezimira iskustvo sa pokretom Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: Njihov antikomunistički stav i poznavanje zemljišta čine ih dragocjenim pomagačima u borbi protiv Titovih bandita.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000771.] <br /> ({{jez-njem|"Serbische Cetniks: Ihre antikommunistische Einstellung und ihre Landeskenntnis machen sie zum wertvollen Helfer im Kampf gegen die Titobanditen."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} Na više mjesta u svojim memoarima, [[Hermann Neubacher]] pominje saradnju Mihailovićevih četnika sa silama Osovine u okupiranoj Jugoslaviji u borbi protiv [[NOP|Narodnooslobodilačkog pokreta]]: {{izdvojeni citat|Četnici su se borili sami, ili zajedno sa nemačkim ili italijanskim jedinicama protiv Titovih partizana. Vođa četnika bio je general Draža Mihailović, vojni ministar u izbegličkoj jugoslovenskoj vladi kralja Petra II.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 145.</ref>}} Profesor Istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] [[Branko Petranović]] piše o ideološkoj osnovi i klasnoj uslovljenosti kolaboracionizma četničkog pokreta: {{izdvojeni citat|Za istoričare narodnooslobodilačke borbe — bez obzira na motivacije i taktičke poteze i strateške zamisli — Mihailović je glava četničke kontrarevolucije, nosilac kolaboracije u uslovima okupirane zemlje, zakleti antikomunista, tumač drugačije nacionalne politike, jedan od protagonista nacionalne izdaje u heterogenom frontu kolaboracionističkih snaga uslovljene pokušajima da spasi društveni sistem svoje klase, povrati monarhiju i učvrsti primat srpskog građanstva u Jugoslaviji.<ref>Branko Petranović, „Fetišizam izvora i stvarnost“, ''Metodologija savremene istorije'', Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1987, str. 74.</ref>}} == Saveznici i četnička kolaboracija == {{main|Saveznici i Jugoslavija}} Zapadni saveznici pridavali su veliki značaj protivosovinskim aktivnostima u okupiranoj [[Evropa|Evropi]]. Tokom prvih meseci ustanka, na osnovu raspoloživih informacija, pružili su podršku Mihailoviću. Zauzeli su stanovište da sve grupe otpora, uključujući i komunističke, treba da se uključe u opštenarodni pokret otpora kojim bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] prema uputstvima svoje vlade i direktivama savezničkih štabova. Putem svojih sredstava informisanja u cilju stimulisanja otpora stvorili su legendu o komandantu Mihailoviću i njegovim gerilcima. [[Datoteka:Četničko ostrvo slobode.jpg|thumb|Kolaboracija u Crnoj Gori predstavljena kao "Mihailovićevo ostrvo slobode" u magazinu "[[Time]]" 25. maja 1942. "''U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom''."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> (kapetan [[Bill Hudson|Bil Hadson]])]] Iako su Britanci politički podržavali Mihailovića, stvarna situacija na terenu bila je dobro poznata. Već u srpnju 1942. je Glenconner pisao Južnom odjelu Foreign Officea: {{izdvojeni citat|»'''Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima'''. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi (tog podatka), ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću.«<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i Richard Clogg, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 12. Diskusija o izlaganjima {{jez-en|E. Baker}}, {{jez-en|Bailey}}-a, {{jez-en|Maclean}}-a i {{jez-en|Taylor}}-a str. 458-459</ref>}} U Mihailovićev štab uputili su misiju za vezu na čelu sa kapetanom [[Duane Hudson|Hadsonom]]. Misija je dignuta na viši nivo imenovanjem pukovnika [[William Bailey|Bejlija]] (u decembru 1942.) i kasnije generala Armstronga (u septembru 1943.) za šefa misije. Tokom proleća i leta 1943. saveznici su poslali u Srbiju devet svojih misija u štabove JVUO u cilju održavanja veze i organizovanja sabotaža i otpora. Saveznički eksperti uspeli su da dekodiraju nemačke šifre, tako da su svakog dana imali izveštaje o nemačkom radio-saobraćaju. [[Bejzil Dejvidson]] iz [[SOE]] izjavio je da su početkom [[1943]]. ovi izveštaji počeli stizati i do njega: {{izdvojeni citat|Bile su to brzojavke na primjer ovakva sadržaja: »Partizani koji su dosad bili u X ili Y nalaze se u pokretu prema Z. Šaljemo protiv njih četnike.« ... Ta obavještenja su odigrala veoma krupnu ulogu u odluci premijera (Churchilla), do koje je došlo kad je on u veljači 1943. stigao u Kairo da se iniciraju promjene u našoj politici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/171.htm BRITANSKA POLITIKA PREMA POKRETU OTPORA U JUGOSLAVIJI I GRČKOJ], - referati i diskusije sa konferencije iz maja 1973. održane u ''{{jez-en|School of Slavonic and East European Studies (University of London)}}'' - {{jez-en|Phyllis Auty}} i {{jez-en|Richard Clogg}}, urednici, Delo, Ljubljana-Zagreb 1978 - glava 9. Diskusija o referatu {{jez-en|Sweet-Escott}}-a, str. 438</ref>}} Tokom 1942. i prve polovine 1943. godine saveznici su preko izveštaja svojih misija, praćenjem osovinske, naročito italijanske, štampe, i putem dešifrovanja neprijateljskog radio-saobraćaja, došli do dva zaključka: # Mihailovićeve trupe ne pokazuju značajnu protivosovinsku aktivnost # Jedan broj Mihailovićevih komandanata sarađuje sa osovinskim snagama. Zbog toga je saveznički komandant Sredozemlja general Vilson, u maju 1943. naložio pukovniku Bejliju da Mihailoviću dostavi naređenje da se smesta obustavi borbe protiv partizana sa silama Osovine (upravo završena [[Operacija Weiss]]) i vrati se u Srbiju: {{izdvojeni citat|'''Apsolutno je potrebno da general Mihailović sada počne da izvršava obaveze koje je ranije prihvatio''' i da u ovom trenutku sarađuje u potpunosti... Mihailović ne predstavlja borbenu snagu od nekog značaja zapadno od Kopaonika. Njegove jedinice u Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni već su uništene ili tesno sarađuju sa Osovinom. Isto tako je teško reći da njegove jedinice postoje u Hrvatskoj, Sloveniji i Slavoniji... Partizani predstavljaju dobru i efikasnu borbenu snagu u svim krajevima, gde jedino kvislinzi predstavljaju generala Mihailovića. Zato je odlučeno: obavestićete Mihailovića da britanska Glavna komanda Srednjeg istoka zahteva da on, kao saveznik, prekine svaku saradnju sa Osovinom i da krene na istok, u Srbiju.<ref>Živan L. Knežević: Why the Allies abandoned the Yugoslav Army of General Mihailović - Washington DC, 1945.</ref>}} [[Datoteka:Sir Winston S Churchill.jpg|thumb|175px|"''Razlog zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem''." ([[Winston Churchill]])]] U aprilu 1943. saveznici su uspostavili kontakt sa [[partizani]]ma i postepeno počeli da im pružaju materijalnu i propagandnu podršku. Mihailoviću je postavljen ultimatum da otpočne sa protivosovinskim aktivnostima prema instrukcijama savezničke Komande Sredozemlja. Budući da do tih protivosovinskih aktivnosti [[JVUO]] nije došlo, u decembru 1943. saveznici su doneli odluku da uskrate svaku pomoć Mihailoviću i da svu pomoć i podršku prenesu na partizane. Savezničke misije su do maja 1944. povučene iz štabova JVUO. Jedan od učesnika u događajima, [[Ficroj Meklejn]] u knjizi ''Eastern Approaches'' ovako je opisao taj preokret u savezničkoj politici: {{izdvojeni citat|Odluka, doneta iz vojnih razloga, da se Mihailoviću uskrati pomoć i pruži podrška Titu, automatski je postavila i politički problem. Na prvom mestu ona je izazvala najsnažniji otpor kraljevske jugoslovenske vlade i grupe oko kralja Petra, iako se sam kralj na kraju prećutno složio. Drugo, ona je postavila i pitanje da li će, s naše strane, posle vojnog priznavanja Tita kao saveznika, uslediti u bilo kojoj meri i političko priznavanje.<ref name="fitzroy">Fitzroy MacLean: Eastern Approaches, 1949.</ref>}} {{izdvojeni citat|Do tada smo Srbiju smatrali za prvenstveno četnički domen. Materijal koji smo im tamo ranije dostavljali izbacivan je Mihailoviću. Ali rezultati su, po mišljenju Komande Bliskog istoka, bili razočaravajući. Naročito nije dolazilo ili veoma malo do presecanja saobraćaja na pruzi Beograd—Solun. Kao što se sećate, Mihailoviću je dat ograničen period vremena, u kome je trebalo da izvrši određenu operaciju. Ovo vreme je sad isteklo, a on nije ispunio ovaj zahtev i zato je doneta važna odluka da se Saveznička misija povuče iz njegovog štaba i da mu se obustavi dalje dostavljanje materijala. Dostavljanje je odmah obustavljeno; povlačenje britanskih oficira za vezu potrajalo je duže i tek krajem meseca maja, brigadir Armstrong, moj kolega u suprotnom taboru, oprostio se od Mihailovića, koji je bio pun prekora, ali još uvek učtiv. U Donjem domu g. Čerčil je objasnio postupak vlade. "Razlog — rekao je — zašto smo obustavili snabdevanje Mihailovića oružjem i nismo mu dali podršku bio je jednostavan. On se nije borio protiv neprijatelja i, štaviše, neki njegovi potčinjeni pravili su sporazume sa neprijateljem."<ref name="fitzroy" />}} Winston Churchill je decembra 1943. još jasnije iskazao do kakvih je saznanja došla britanska vlada o četničkoj kolaboraciji: {{izdvojeni citat|Sve [[William Deakin|Dikinove]] i [[Fitzroy MacLean|Maklinove]] izjave i svi primljeni izveštaji potvrđuju da je [Draža Mihailović — prim.] aktivno sarađivao sa Nemcima.<ref>Винстон Черчил, Други светски рат — Круг се затвара (том V), Просвета, Београд, 1964, стр. 449.</ref><ref>Боро Кривокапић, Бес/коначни Тито (и Крлежине масне лажи), Новости, Београд, 2006, стр. 242.</ref>}} 12. septembra 1944. jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] je javno pozvao sve borce da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji "zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune" radi pravdanja saradnje sa neprijateljem: {{izdvojeni citat|U ovom sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se ujedinite i pristupite Narodnooslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom. (...) tom našom narodnom vojskom, koja je jednodušno priznata, podržavana i pomagana od naših velikih saveznika, Velike Britanije, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država Amerike. Svi oni, koji se oslanjaju na neprijatelja protiv interesa svog vlastitog naroda i njegove budućnosti, i koji se ne bi odazvali ovom pozivu, neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga, ni pred narodom ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama, odlučno osuđujem zloupotrebu imena kralja i autoriteta krune, kojom se pokušavalo opravdati saradnja sa neprijateljem i izazvati razdor među borbenim narodom u najtežim časovima njegove istorije, koristeći time samo neprijatelju.<ref name="prekoBBC">[http://sr.wikisource.org/sr-el/Позив_краља_Петра_II_на_приступање_Народноослободилачкој_војсци_Југославије Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref>|Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije}} Uprkos pozivu jugoslovenskog kralja, [[Dragoljub Mihailović]] i "Jugoslovenska vojska u otadžbini" u [[Bitka za Srbiju 1944.|bici za Srbiju]] su se borili na strani Nemaca. == Poznate osovinske operacije sa učešćem četnika == {{main|Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji}} * [[Bitka na Kozari]] * [[Treća neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Alfa]] * [[Borbe za Jajce 1942.]] * [[Operacija Weiss]] * [[Bitka na Neretvi]] * [[Bitka za Konjic 1943.]] * [[Šesta neprijateljska ofanziva]] * [[Operacija Kugelblitz]] * [[Desant na Drvar]] * [[Andrijevička operacija]] * [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.]] * [[Topličko-jablanička operacija]] * [[Bitka za Srbiju 1944.]] * [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.]] * [[Bitka za Prijedor 1944.]] * [[Kninska operacija]] * [[Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije]] == Suđenje kolaboracionistima == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Beogradski proces.jpg|thumb|Optuženi na [[Beogradski proces|beogradskom procesu]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja četnika sa okupacionim trupama za vreme okupacije. Optuženi Mihailović se branio time da je to zatečeno stanje, da je u Crnoj Gori i Hercegovini vladala glad, a Italijani su davali obroke: :Pretsednik: Je li vama bilo poznato da su u to vreme, jula-avgusta 1942 godine, komandanti četnika u Dalmaciji, u Hercegovini, Bosni, Liki, sarađivali sa okupatorom? :Optuženi: Ne razumem. :Pretsednik: Da li su vaši komandanti kao Jevđević i drugi u to vreme sarađivali sa Italijanima? :Optuženi: To je zatečeno stanje, pokušao sam da promenim. :Pretsednik: Jeste li preduzimali što da to stanje promenite? :Optuženi: Jesam. Tražio sam i preko Hadsona i svojom depešom da mi se omogući pet hiljada obroka hrane da dobijem, jer je vladala glad u Crnoj Gori i Hercegovini isto tako.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> Tokom unakrsnog ispitivanja od strane predsednika Vojnog veća [[Mihaila Đorđevića]] i tužioca [[Miloš Minić|Miloša Minića]], Draža Mihailović je bio prinuđen, pod pritiskom dokaza, priznati da su najpoznatiji četnički komandanti sarađivali sa okupatorskim snagama: {{izdvojeni citat|Predsednik: Kad se sve ovako rezimira... četnički komandanti sarađuju sa okupatorima, sa Nemcima, sa Talijanima. Možete li vi sudu da navedete ijednog vašeg komandanta koji nikada nije sarađivao sa okupatorima? Optuženi: Imalo je. Predsednik: Navedite imena... Nije dovoljno reći „imalo je”, već nam navedite: ime i prezime, jedinicu, korpus taj i taj i teritoriju na kojoj je komandovao. Optuženi: Ne mogu da se setim imena korpusa. Predsednik: U redu, kad ne možete da se setite imena korpusa, setite se imena komandanata. Optuženi: Imalo je. Ja se trenutno imena ne mogu da setim. Predsednik: Kad je imalo, gde je imalo, ko je to bio? Da li je bilo u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]? Optuženi: Nije bilo. Predsednik: U [[Hercegovina|Hercegovini]]? Optuženi: Bilo je komandanata koji nisu sarađivali. Predsednik: Koji su to? Optuženi: Ne znam imena... Tužilac: Navedite ime, a ja ću sutra naći depešu da je sarađivao. Predsednik: Jeste li u stanju sada, pred sudom, da date imena? Optuženi: Nisam u stanju sada da to dam. Predsednik: Ja ću vam kazati one koje ste u istrazi naveli kao glavni, da ste imenovali... [[Dragutin Keserović]]? Optuženi: Nije ni on. (smeh u dvorani) Predsednik: Pop [[Radojica Perišić]]? Optuženi: Ja nisam imao podataka o njemu. Predsednik: [[Petar Baćović]]? Optuženi: Ja iz ovih podataka vidim da je imao. Predsednik: [[Slavko Bjelajac]]? Optuženi: On je imao... Predsednik: [[Vojislav Lukačević|Voja Lukačević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Pavle Đurišić]]? Optuženi: Imao je. Predśednik: [[Blažo Đukanović]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Bajo Stanišić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Neško Nedić]]? Optuženi: Neško Nedić, on je pripadao [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|četvrtoj jurišnoj grupi]], imao je. Predsednik: General [[Miroslav Trifunović]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Predrag Raković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Nikola Kalabić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Aleksandar Saša Mihajlović]] [komandant Beograda JVuO — prim.]? Optuženi: Ja nisam imao podataka do ove optužnice. Nisam za njega znao da radi te stvari. Predsednik: Ne možete da kažete odlučno? Optuženi: Imao je. Predsednik: General [[Svetomir Đukić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Zvonimir Vučković]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dragoslav Račić]]? Optuženi: Imao je. Tužilac: Molim vas, šta znači: imao je? Predśednik: „Imao je” — imao veze sa okupatorom, a „nije” — nije imao veze sa okupatorom... Pop [[Sava Božić]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Cvijetin Todić]]? Optuženi: Ako se računa ono što je sa ustašama bilo — onda je imao, inače sa Nemcima nikada. Predsednik: [[Slavoljub Vranješević]]? Optuženi: Nisam imao podataka da je imao. Predsednik: Znači, znak pitanja. [[Gojko Borota]]? Optuženi: Nije imao. Predsednik: Sad smo čitali depešu? Optuženi: To nisam znao. Predsednik: Da li je imao veze ili nije? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Jezdimir Dangić]]? Optuženi: Imao je. [...] Predsednik: [[Uroš Drenović]]? Optuženi: Ne znam. Nisam sa njim imao kontakt. [...] Predsednik: [[Rade Radić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: Petar Baćović? Optuženi: Imao je... Predsednik: [[Dobrosav Jevđević]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Ilija Trifunović-Birčanin]]? Optuženi: Imao je. Predsednik: [[Momčilo Đujić]]? Optuženi: Imao je... Predsednik: Voja Lukačević? Optuženi: Imao je. Mi smo njega prošli... Predsednik: Bajo Stanišić, Pavle Đurišić, [[Đorđe Lašić]]? Optuženi: Imali su.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref><ref>[https://www.antenam.net/istorija/370790-mihailovic-bljuvotine-djurisica-u-kolasinu-vojvoda-klice-duceu Vladimir Jovanović: MIHAILOVIĆ: Bljuvotine Đurišića u Kolašinu – vojvoda kliče Dučeu (Antena M)]</ref>}} Presudom je utvrđeno da su svi Mihailovićevi komandanti i sve njegove formacije sarađivale sa okupatorom: {{izdvojeni citat|Utvrđeno je da su svi komandanti optuženog Mihailovića i sve njegove četničke formacije sarađivale sa Nemcima, Italijanima i bugarskim okupacionim trupama za sve vreme okupacije u oružanim borbama protiv narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, primajući kroz čitavo to vreme od okupatora oružje, municiju, hranu i drugo u nameri uništenja oslobodilačkog ustanka i pružanju pomoći okupatoru u održavanju sistema okupacije.<ref>[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Prof. dr. Miodrag Zečević: Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/4_12_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XII, knj. 4, Dokumenti nemačkog Rajha : 1944-1945], Vojnoistorijski institut, Beograd * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 1, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1941-1942], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1981, COBISS.SR-ID: 32586252 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 2, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića januar-septembar 1943], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586253 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 3, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, septembar 1944 - avgust 1944], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1983, COBISS.SR-ID: 32586254 * [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije. Tom XIV, knj. 4, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, avgust 1944 - maj 1945], Beograd, Vojnoistorijski institut, 1985. * [https://www.znaci.org/00001/114.htm Branko Latas: DOKUMENTI O SARADNjI ČETNIKA SA OSOVINOM], Beograd 2006. * [https://www.znaci.org/00001/11.htm Milovanović, Nikola: Draža Mihailović], Beograd, PEGAZ 1991. COBISS.SR-ID: 2328588 * [https://www.znaci.org/00001/171.htm Elizabet Barker: Britanska politika prema jugoistočnoj Evropi u drugom svjetskom ratu], Zagreb, Globus 1979, COBISS.SR-ID: 77735943 * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945], Sveučilišna naklada Liber - Zagreb 1979 * {{Cite book| ref = harv| last = Pajović| first = Radoje| authorlink = Radoje Pajović| others = Dušan Željeznov, Branislav Božović| title = Pavle Đurišić - Lovro Hacin - Juraj Špiler| year = 1987| url = http://www.znaci.net/00001/281.htm| publisher = Центар за информације и публицитет| location = Загреб| isbn = 978-86-7125-006-1| pages = | access-date = 05. 01. 2012| archive-date = 24. 04. 2013| archive-url = https://web.archive.org/web/20130424015645/http://znaci.net/00001/281.htm| url-status = dead}} * {{Cite book|ref=harv|last=Radanović|first=Milan|title=Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji|year=2016|url= https://www.academia.edu/45434289/KAZNA_i_ZLO%C4%8CIN_Snage_kolaboracije_u_Srbiji_Drugo_dopunjeno_izdanje|publisher=Rosa Luxemburg Stiftung|location=Beograd|isbn=978-86-88745-15-4}} == Povezano == * [[Četnici u Drugom svetskom ratu]] * [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizovani četnici]] * [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima 1941.]] * [[Protivosovinske aktivnosti četnika u Drugom svetskom ratu]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html Svi smo sarađivali sa Nemcima, osim mene (Transkripti sa suđenja Draži Mihailoviću)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121215085052/http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/73620-Svi-smo-saraivali-Nemcima-osim-mene.html |date=2012-12-15 }} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] * [https://www.znaci.org/00001/41.htm Fikreta Jelić-Butić. ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945] * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/independent-state-of-croatia/chetniks/ Chetnik collaboration with NDH], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/italy/chetniks/ Chetnik collaboration with Italians], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/montenegro/chetniks/ Chetniks in Montenegro], both in English and Serbian * [http://www.vojska.net/eng/world-war-2/chetniks/ Chetnik movement during World War II] * [http://trial-mihailovic-1946.org/ Web Archive - The Trial of Dragoljub-Draza Mihailovic – 1946] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070212225831/http://trial-mihailovic-1946.org/ |date=2007-02-12 }} * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 3 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm -Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm -Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_261.htm -Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm -Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_263.htm -Izveštaj Štaba 2. oklopne armije od 7. decembra 1943. komandantu Jugoistoka o molbi Vojislava Lukačevića da mu se omogući sastanak sa Pavlom Đurišićem radi dogovora o proširenju saradnje četnika sa Nemcima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm -Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_265.htm -Naređenje Štaba 2. oklopne armije od 22. decembra 1943. godine 2. puku »Brandenburg« o premeštanju nemačkog oficira za vezu iz štaba Vojislava Lukačevića u štab Pavla Đurišića ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm -Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm -Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_268.htm -Obaveštenje komandanta Jugoistoka od 24. januara 1944. nemačkom opunomoćenom generalu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o angažovanju četnika u Dalmaciji i Hercegovini zajedno sa nemačkim trupama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm -Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_270.htm -Izveštaj obaveštajnog odeljenja nemačke 264. pesadijske divizije od 18. aprila 1944. o razgovorima sa Momčilom Đujićem i Miodragom Kapetanovićem ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_271.htm -Izveštaj Obaveštajne grupe »Konrad« od 11. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o pregovorima sa Momčilom Đujićem] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm -Informacije vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_273.htm -Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru sa kapetanom Neškom Nedićem u Kruševcu ] * Zbornik dokumenata NOR-a, tom XIV, knjiga 4 - Vojnoizdavački zavod, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbahetom ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm -Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm -Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. sa sastanka održanog 17. i 18. avgusta u komandi Jugoistoka povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv jedinica NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm -Obaveštenje generalštaba vrhovne komande Vermahta od 25. avgusta 1944. ministarstvu inostranih poslova o razgovorima Milana Nedića sa komandantom jugoistoka o saradnji Draže Mihailovića sa Nemcima u borbi protiv NOVJ ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm -Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30 avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 38bg2fswqnepj6bcerdtxgqyt03502z Novosadski atletski klub 0 129310 42680983 42407496 2026-08-24T15:31:08Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680983 wikitext text/x-wiki {{Nogometni klub | slika = | ime kluba = NAK / UAC | puno ime = Novosadski atletski klub / <br /> Újvidéki Atlétikai Club | nadimak = | godina osnivanja = [[1910]]. | igralište = vlastito igralište s tribinama | kapacitet stadiona = | trener = | direktor = | direktor = | trener = | adresa = | liga = Prvenstvo Jugoslavije | sezona = 1935/36. | plasman = plasman u polufinale | pattern_la1 = | pattern_b1 = | pattern_ra1 = | leftarm1 = 000000 | body1 = 000000 | rightarm1 = 000000 | shorts1 = 000000 | socks1 = 000000 | pattern_la2 = | pattern_b2 = | pattern_ra2 = | leftarm2 = 000000 | body2 = 000000 | rightarm2 = 000000 | shorts2 = 000000 | socks2 = 000000 |}} '''NAK''' (Novosadski atletski klub; [[ćirilica|ćirilicom]]: ''HAK, Hoвocaдcки aтлeтcки клуб'', [[mađarski jezik|mađarski]] '''''UAC''', Újvidéki Atlétikai Club'') bio je [[sport]]ski i [[fudbal]]ski klub iz [[Novi Sad|Novog Sada]]. Klupska boja bila je [[žuto|žuta]]. == Historijat == Osnovan je [[1910]]. godine dok je Novi Sad bio u sastavu [[Ugarska|Kraljevine Ugarske]] u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Okupljao je sportiste [[Mađari|mađarske]] nacionalnosti, za razliku od drugih gradskih klubova: [[FK Vojvodina|Vojvodine]], koja je okupljala [[Srbi|Srbe]] i [[Juda Makabi Novi Sad|Makabija]], koji je okupljao [[Jevreji|Jevreje]]. Klub je sagradio igralište s tribinama, na kojem se otada igrao i fudbal. Do kraja svog postojanja bio je jedan od najmasovnijih sportskih organizacija u Novom Sadu. Od 1928. djelovala je i [[tenis]]ka sekcija, za koju su izgrađena dva igrališta<ref>[[Izvori#EFK|Enciklopedija fizičke kulture]]</ref>. == Takmičenja == Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Novi Sad je ušao u sastav [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]]. NAK je igrao u nižim razredima jugoslovenskog fudbala, kao što je Novosadska liga. Godine [[1929]]. prvi put je igrao [[kvalifikacije]] za Prvu ligu. Ispao je od gradskog rivala Vojvodine. U sezonama što su uslijedile, NAK je igrao u novosadskim zonskim takmičenjima sve dok [[1935]]. konačno nije uspio ući u najviši razred, ujedno jedini put kad se je NAK takmičio u najvišem razredu jugoslovenskog fudbala, Prvenstvu Jugoslavije u fudbalu 1935/36. == Prvenstvo Jugoslavije 1935/36. == Prvenstvo se igralo po [[kup-sistem]]u, a NAK je postigao odlične rezultate. Pobijedio je [[ŽAK]]-a iz [[Kikinda|Velike Kikinde]] u osmini finala (4:0 kod kuće i 3:3 na gostovanju), osječku "Slaviju" u četvrtfinalu s 4:0 i 2:0, a zaustavila ga je sarajevska "Slavija" u polufinalu, nakon što je iznenađujuće porazila NAK-a u Novom Sadu s 1:3, a na gostovanju je NAK ostao neporažen jer je bilo 1:1.<ref>[http://www.rsssf.com/tablesj/joeghist.html Yugoslav First League] Tablice i rezultati na [[Statistička fondacija rec.sport.soccer|RSSSF]]-u.</ref> == Gašanje kluba == Nakon [[Aprilski rat|Aprilskog rata]] [[1941]]. godine i pripajanja tog dijela Vojvodine [[Mađarska|Mađarskoj]], klub se takmičio u mađarskom prvenstvu. Zbog toga su nove jugoslovenske vlasti [[1945]]. ugasile klub.<ref>[http://www.fkvojvodina.com/rivali.php?id=25 NAK] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20211218105903/http://www.fkvojvodina.com/rivali.php?id=25 |date=2021-12-18 }} Internetske stranice FK "Vojvodine".</ref> == Poznati igrači == * [[Bela Šefer]] * [[Jožef Velker]] == Reference == {{reflist}} [[Kategorija:Fudbalski klubovi u Srbiji]] [[Kategorija:Fudbalski klubovi u Mađarskoj]] [[Kategorija:Novi Sad]] 60098zxa0hf9boctk7f387oubixyejj Poljoprivreda u Kini 0 132315 42681076 42438780 2026-08-25T06:11:02Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681076 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:China agricultural 1986.jpg|mini|250px|Poljoprivredne regije kopnene Kine [[1986]].]] [[Datoteka:Yuanyang hani farmer.jpg|mini|250px|Poljoprivrednik iz etničke manjine [[Hani (narod)|Hani]], poznate po [[Terasa (poljoprivreda)|rižnim terasama]] u [[Yuanyang (okrug u Yunnanu)|Okrugu Yanyang u Yunnanu]]]] '''[[Poljoprivreda]] u [[Kina|Kini]]''' predstavlja važan [[Ekonomija Kine|ekonomski]] sektor u kome je zaposleno preko 300,000.000 poljoprivrednika. Kina je prva zemlja po poljorpivrednoj proizvodnji u svijetu, pri čemu su najvažniji proizvodi [[riža]], [[pšenica]], [[krumpir]], [[sirak]], [[kikiriki]], [[čaj]], [[proso]], [[ječam]], [[pamuk]], [[lan]], [[svinjetina]] i [[riba]]. Iako je poljoprivredna proizvodnja Kine najveća na svijetu, samo 15% njene kopnene površine je obradivo. Kineske obradive površine, koje čine 10% ukupne obradive površine u svijetu, hrane 20% svjetskog stanovništva. Od tih 1,400.000 [[km²]] obradive površine, samo oko 1,2% (116,580 [[km²]]) se može trajno obrađivati, a 525.800 [[km²]] je navodnjavano.<ref>[http://www.mongabay.com/reference/new_profiles/239ch.html China: Geography]</ref> Zemlja je podijeljena na otprilike 200 domaćinstava, od čega u prosjeku svako ima samo 0,65 [[hektar]]a (1,6 [[akri]]). Ograničene poljoprivredne površine u Kini su bile stalni problem kroz historiju, odnosno uzrokovale kronične nestašice hrane. Dok je produktivnost poljoprivrednih površina kroz vrijeme narasla, pokušaji da ih se proširi na zapad i sjever su imali ograničenog uspjeha, jer je tamošnja zemlja izložena sušoj i hladnijoj klimi nego istok. Od 1950-ih su poljoprivredne površine i pod pritiskom potrebe da se zemljište koristi za industrijska postrojenja i gradska naselja. == Povezano == * [[Ekonomija Kine]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Agriculture in China}} * {{en icon}} [[FAO]]: [http://www.fao.org/countryprofiles/index/en/?lang=en&iso3=CHN&subj=4 ''China - Agriculture sector''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141106232526/http://www.fao.org/countryprofiles/index/en/?lang=en&iso3=CHN&subj=4 |date=2014-11-06 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Poljoprivreda u Kini| ]] [[Kategorija:Ekonomija Kine]] [[Kategorija:Poljoprivreda po državama|Kina]] kz4rwh7vrtio94ron6vtws0krm8dx3m Odnosi Rusije i Srbije 0 152345 42681002 42563878 2026-08-24T17:01:57Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681002 wikitext text/x-wiki {{Infokutija bilateralni odnosi | stranka1 = Rusija | stranka2 = Srbija | karta = Russia Serbia Locator.svg }} [[Srbija]] i [[Rusija]] uspostavljaju zvanične diplomatske odnose u godinama nakon [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]], [[1838]]. godine. Ruska Federacija ima ambasadu u [[Beograd]]u, a Republika Srbija ima ambasadu u [[Moskva|Moskvi]]. Neke od bitnih tačaka u rusko-srpskim odnosima su [[Rajhštatski ugovor]], [[Peštanski sporazum]], [[Sanstefanski mir]], [[Trojecarski savez]], te uloga Rusije u [[Majski prevrat|svrgavanju]] dinastije [[Obrenovići|Obrenović]], itd. == Sanstefanski sporazum (1878) == [[Sanstefanski mir]] je bio sporazum nakon [[rusko-turski rat 1877.-1878.|rusko-turskog rata (1877—1878)]]. Sporazum je Srbiji dao nezavisnost, ali nisu ispunjeni njeni teritorijalni zahtevi. Ovaj ugovor je predviđao stvaranje [[Velika Bugarska|Velike Bugarske]], pod ruskim uticajem. Rusija je podržala maksimalne bugarske pretenzije, dodeljujući [[Bugarska|Bugarskoj]], između ostalog, [[Prizren]], [[Priština|Prištinu]], [[Ohrid]] i [[niš]]ki okrug, na šta je pretendovala Srbija. Premda nikad nije sproveden, Sanstefanski sporazum imao je dalekosežne posledice za [[Južni Slaveni|Južne Slovene]] i njihove odnose s [[Rusija|Rusijom]]. Neravnopravni tretman balkanskih naroda pogoršao je njihovo suparništvo i počeo da ih udaljava od Rusije. Za srpske lidere ovo je bila velika [[nepravda]], koju su nametnuli [[Rusi]]. Sporazum iz San Stefana je značio veliki zaokret u spoljnopolitičkoj orijentaciji Srbije, u čemu su [[Milan Obrenović|knez Milan]] i ministar inostranih dela [[Jovan Ristić]] odigrali glavnu ulogu. Sve do San Stefana [[Milan Obrenović|knez Milan]] je bio slepo odan Rusiji, videći u ruskom caru glavnog branioca. Nakon ovoga je shvatio da se [[spoljna politika Srbije]] zasniva na opasnoj [[rusofilstvo|slovenskoj sentimentalnosti]], te je izveo zaokret ka prozapadnoj spoljnoj politici. Ristić će uskoro otići u [[Beč]], potom u [[Berlin]] da brani srpska stanovišta kod ministra inostranih dela [[Andraši]]ja i kancelara [[Otto von Bismarck|Ota fon Bizmarka]]. Odredbe sanstefanskog mirovnog ugovora poništene su [[Berlinski kongres|Berlinskim kongresom]] iste godine. == Povezano == * [[Politika Srbije]] * [[Politika Rusije]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Drugi projekti | commons = Russia–Serbia relations | wikiversity = | wikibooks = | wikisource = | wikiquote = | wikinews = }} * [http://www.ambasadarusije.org.rs/ Ambasada Ruske Federacije u Srbiji] {{sr}}, {{ru}} * [http://www.ruskidom.rs/ Ruski dom u Beogradu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111125173130/http://www.ruskidom.rs/ |date=2011-11-25 }} {{sr}}, {{ru}} {{Spoljni odnosi Srbije}} [[Kategorija:Bilateralni odnosi Srbije|Rusija]] [[Kategorija:Bilateralni odnosi Rusije]] gonpnmcibi7573ozkvroywnkad7dlnw Poljani (zapadnoslavensko pleme) 0 155351 42681075 42432932 2026-08-25T06:07:28Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681075 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Poljani (pleme)}}[[Datoteka:Piast (99006906).jpg|mini|120px|Polanie]] '''Poljani''' ({{jez-pl|Polanie}}) su [[Zapadnoslavenska plemena|zapadnoslovensko pleme]] koje je živelo na prostorima današnje [[Poljska|Poljske]], pre nastanka poljske države. Pretpostavlja se da je Poljska i dobila ime po ovom plemenu. Postoje hipoteze o njihovoj migraciji na terene između [[Odra|Odre]] i [[Visla|Visle]], ali ne postoje dokazi koji bi ih potvrdili. Takođe se tvrdi da su oni potomci plemena [[Srbi|Srba]] od kojih je većina u [[VII vek|VII]] veku napustila [[Velikopoljska|Velikopoljsku]] da bi se naselila na terenu današnje [[Srbija|Srbije]]. Po najnovijim istraživanjima najstarije naselje kojim su vladali [[Pjastovići]] bio je [[Gieč]] odakle su i zavladali ostalim grupama Poljana. Smatra se da je najveći grad polovinom [[X vek]]a bio grad [[Poznanj]]. Važno naselje je bilo i [[Gnjezno]]. Poljani su pokazivali jake državotvorne osobine. Takođe su uspeli da potčine susedna plemena (npr. [[Vislani]]). == Povezano == * [[Poljaci]] == Vanjske veze == * [http://www.srpska.ru/article.php?nid=2291&sq=19,298,312&crypt= Poljani na srpska.ru] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304185249/http://www.srpska.ru/article.php?nid=2291&sq=19,298,312&crypt= |date=2016-03-04 }} {{Slovenska plemena}} [[Kategorija:Slavenski narodi]] lterc7l88godn36g5lj0y84y52y2ht3 Nina Badrić 0 155775 42680961 42599325 2026-08-24T13:35:54Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680961 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Nina Badrić | Img = Nina badrić.jpg | Img_capt = | Img_size = | Landscape = | Background = solo_izvođač | Rodno_ime = Nina Badrić | Pseudonim = Nina - dobra vila | Rođenje = [[4. 7.|4. srpnja]] [[1972]]. | Mjesto rođenja = {{flagicon|SFRJ}} [[Zagreb]], [[SFRJ]] | Smrt = | Prebivalište = {{flagicon|HRV}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]] | Instrument = [[pjevanje|Vokal]] | Žanr = [[Pop]], [[rock and Roll|rock]], [[rhythm and blues|ritam i blues]] | Zanimanje = [[Muzičar|Glazbenica]] | Djelatno_razdoblje = Početkom [[1990-e|1990-ih]] - danas | Producentska_kuća = [[Croatia Records]], [[Aquarius Records]] | Angažman = | URL = [http://www.ninabadric.com/ Službene stranice] | nagrade = Višestruka osvajačica nagrade [[Porin (nagrada)|Porin]] | Značajni instrumenti = }} '''Nina Badrić''' ([[Zagreb]], [[4. 7.|4. srpnja]] [[1972]].), [[hrvatska]] je [[pop]] [[pjevač]]ica i višestruka osvajačica prestižne nagrade '''[[Porin (nagrada)|Porin]]'''. Jedna je od najcjenjenijih i najtrofejnijih [[muzičar|glazbenika]] čija se popularnost proširila i izvan granica Hrvatske. Sa devet godina pjevala je u dječjem zboru 'Zvjezdice', sa kojim je putovala po svijetu, snimila nekoliko albuma i stekla velikog iskustva u zborskom i [[gospel]] pjevanju<ref>[http://www.t-mobile.hr/mf/mf-pages/nina-bio.asp. T-mobile.hr]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - Životopis Nine Badrić</ref>. Svoj prvijenac ''[[Godine nestvarne]]'' objavljuje [[1995]]. godine za [[diskografija|diskografsku kuću]] [[Croatia Records]], ali veći uspjeh dolazi tek nakon dueta sa [[Emilija Kokić|Emilijom Kokić]] i skladbe "Ja sam vlak"<ref>[http://www.muzika.hr/default.aspx?id=6569. Muzika.hr]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - Recenzija albuma ''Ljubav za ljubav''</ref>. [[2002]]. godine u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] proglašena je najboljim stranim izvođačem i dobitnica je glazbenog 'Oscara'. Četiri puta se natjecala na '''[[Dora (festival)|Dori]]''' (Hrvatsko natjecanje za pjesmu Eurovizije). [[11. 9.|11. rujna]] [[2006]]. godine Nina Badrić se u intimnoj atmosferi u [[bale|istarskim Balama]], udala za svog dugogodišnjeg dečka Bernarda Krasnića<ref>[http://dnevnik.hr/scena/glazba/nina-badric-se-udala.html. Dnevnik.hr]{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - Udala se Nina Badrić, [[13. 9.|13. rujna]] [[2006]]., 10:46 - Večernji list</ref>. == Biografija == === Zvjezdice === Nina Badrić rodila se 4. srpnja 1972. godine u Zagrebu. Pohađala je [[osnovna škola|osnovnu školu]] "Otokar Keršovani", koja kasnije [[1995]]. godine mijenja ime u "Dr. Ivan Merz"<ref>[http://www.os-imerz-zg.skole.hr/skola/povijest Osnovna škola Dr. Ivan Merz Zagreb]{{Dead link|date=March 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} -Pogled unatrag ili povijest OŠ "Dr. Ivan Merz"</ref>. Glazbom se počinje baviti već kao devetogodišnja djevojčica, pjevajući u dječjem zboru 'Zvjezdice'. Sa 'Zvjezdicama' je proputovala gotovo čitavi svijet, snimila nekoliko [[album]]a i stekla veliko glazbeno iskustvo u zborskom i [[gospel]] pjevanju. Nina nije prva kojoj su 'Zvjezdice' pomogle u daljnjoj karijeri, pa tako nakon sedam godina provedenih u zboru, Nina odlazi u studijo gdje pjeva prateće vokale izvođačima kao što su [[Parni valjak]], [[Prljavo kazalište]] i drugi. === Početak uspjeha === Jedan od najzaslužnijih ljudi za njezinu glazbenu karijeru je pokojni [[Dino Dvornik]], koji joj je prema njezinim riječima jako puno pomogao. Dok je pjevušila uz radio u jednom butiku u kojem je radila, na vratima se pojavio Dino Dvornik, koji je tada bio velika hrvatska zvijezda. Dino je tada ugasio radio i rekao joj da sad otpjeva to isto bez pratnje. Bio je vrlo impresioniran onim što je čuo i sutra dan je odmah sa Ninom obišao nekoliko diskografskih kuća po Zagrebu<ref name="Ex">{{Cite web |title=Intervju sa Ninom Badrić za časopis Extra |url=http://www.balkanmedia.com/magazin/5271/nina_badric_o_turneji_djetinjstvu.html |access-date=2012-05-17 |archivedate=2011-03-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110301023445/http://www.balkanmedia.com/magazin/5271/nina_badric_o_turneji_djetinjstvu.html |deadurl=yes }}</ref>. {{izdvojeni citat|Dino mi je tada dao vjetar u leđa i prijateljski zagrljaj, i nikad nisam, niti ću mu to ikada zaboraviti. Tijekom godina postali smo dobri prijatelji. Bio je moja glazbena ikona, htjela sam biti takva, hrabra, drukčija i svoja<ref name="Ex"/>}} Kasnije je imala svoj prvi veći nastup na 'Croviziji', gdje je pobijedila sa skladbom "Ostavljam te", u suradnji sa [[Rajko Dujmić|Rajkom Dujmićem]], [[Jesenko Houra|Jesenkom Hourom]] i svojim prvim menadžerom Danijelom Koletićem. Ubrzo nakon toga potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor sa izdavačkom kućom [[Croatia Records]] i 1995. godine objavljuje svoj prvijenac ''[[Godine nestvarne]]''. Tonski snimatelji na albumu bili su Tihomir Borošak i Dejan Parmak, a [[producent|izvršni producent]] bio je Denis Curman, dok se materijal miksao i snimao u studiju Nostradamus. Album je vrlo dobro prošao kod publike, međutim Nina prvi veći uspjeh bilježi u duetu sa pjevačicom Emilijom Kokić i skladbom "Ja sam vlak". === Uspjeh i daljnja karijera === Nakon toga slijedi vrijeme Ninine uspješne glazbene karijere, koja dolazi na vrhunac objavljivanjem albuma ''[[Personality]]'' iz [[1997]]. godine, za izdavačku kuću Zg Zoe Music. Album je najprodavaniji u godinama 1997. i 1998., a Nina sa njim osvaja dva [[Porin (nagrada)|Porina]], i to za najbolju žensku vokalnu izvedbu i za najbolji album pop i zabavne glazbe. Također obrada skladbe "I'm so excited" od [[sjedinjene Američke Države|američkog]] [[Rhythm and blues|R&B]] sastava 'The Pointer Sisters', donosi joj i inozemni uspjeh. Nakon toga [[1999]]. godine objavljuje album ''[[Unique]]'', na kojemu se nalazi 13 kompozicija od kojih se dvije pojavljuju u dvije verzije, "Woman in love" u običnoj i remiks i "Po dobru ti me pamti" u vokalnoj i instrumentalnoj. Na snimanju su sudjelovali brojni hrvatski glazbenici, Boytronic, [[Ilan Kabiljo]], Ante Pecotić, Željko Banić, Pegy, Davor Devčić, Igor Geržina, Mario Igrec, te članice sastava [[Divas]]. Većina materijala snimljena je u studiju 'Croatia Records' i 'J.M. Trooly'. [[Singl]]om "Nek ti bude kao meni", Nina najavljuje svoj četvrti album pod nazivom ''[[Nina (album)|Nina]]'', koji izlazi [[2000]]. godine, pod oznakom Croatie Records. Materijal na albumu sastoji se od dvanaest skladbi, a njihovi autori su Darko Juranović (producent albuma), Ivana Husar, Sandra Sagena, Brešković Brothers, Baby Dooks, Miroslav Lesić, Aleksandra Kovač, [[Sonja Kovač]], Predrag Martinjak, Miro Vidović, Nino Mlinac, Fresh Jay i Nina Badrić. Uz ovu ekipu na snimanju, koje se obavljalo u zagrebačkom studiju Morris, sudjelovali su i brojni drugi glazbenici kao što su; Krešimir Tomec ([[Cubismo]]), Daria Hodnik Marinković, Jadranka Krištof, sastav 'XL', Zlatan Došlić (Cubismo), Hrvoje Rupčić (Cubismo), Davor Križić (Cubismo), Renata Sabljak, Robert Vrbančić, Kristijan Zorjan, Josip Grah, D.J. 279 ([[London]]). Album ''Nina'' donosi i drugi singl "Ako kažeš da me ne voliš", za kojeg je snimljen i [[video|video spot]]<ref>[http://www.posluh.hr/ezine/promo1/promo170.htm Posluh.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120122150844/http://www.posluh.hr/ezine/promo1/promo170.htm |date=2012-01-22 }} - Recenzija albuma ''Nina'' - Nina Basrić</ref>. [[2003]]. godine objavljuje kompilaciju ''[[Collection]]'' i studijski album ''[[Ljubav (album)|Ljubav]]''. Album ''Ljubav'' sadrži trinaest skladbi, od kojih su dvije objavljene kao singlovi, "Čarobno jutro" (izvedena na natjecanju "Dora") i "Za dobre i loše dane". Materijal je snimljen u zagrebačkom studiju Morris, a na njemu je opet sudjelovala brojna skupina [[muzičar|glazbenika]]. Velikim solističkim koncertom kojeg je održala [[14. 2.|14. veljače]] [[2005]]. godine (dan [[Valentinovo]]) u [[Dom sportova|Domu sportova]] u Zagrebu, Nina je obilježila vrhunac svoje glazbene karijere<ref>[http://www.aquarius-records.com/izdanje-opsirnije.php?pID=253 Aquarius-records.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060102131414/http://www.aquarius-records.com/izdanje-opsirnije.php?pID=253 |date=2006-01-02 }} - Nina Badrić - ''Ljubav za ljubav - Live'', osvrt od [[27. 7.|27. srpnja]] [[2005|2005.g]].</ref>. Koncert je bio i humanitarnog karaktera s kojim je Nina podržala akciju [[UNICEF]]-a za udomljavanje napuštene djece. Posebno za ovu priliku Nina je pripremila svoje stare hitove u novom aranžmanu, koje su obradili Ante Gelo i Darko Juranović. Koncert je sniman i iste godine izlazi uživo album na dvostrukom [[CD]]-u, ''[[Ljubav za ljubav - Live]]'', kojeg objavljuje izdavačka kuća [[Aquarius Records]]. Materijal se sastoji od 23 skladbe, koje su pokrile do tada čitavu Nininu glazbenu karijeru. U [[novembar|studenom]] [[2007]]. godine, izlazi njezin sedmi studijski album simboličnog naziva ''[[07 (album)|07]]''. Nakon što je njezin zadnji album ''Ljubav'' napunio vrhove svih Top ljestvica, istim putem je krenuo i ''07'', kada se odmah po objavljivanju počeo vrtjeti po svim radio postajama. Album je pripremala u [[london]]skim glazbenim studijima. O samom nazivu albuma Nina je rekla: {{izdvojeni citat|Sedmi je po redu u mojoj karijeri, sedam je moj najdraži broj i nekako mi se učinilo zgodno tako nazvati album. Ionako niti jedan svoj album nisam nikada nazvala po samo jednoj pjesmi, jer želim da ljudi sami odaberu svoju najdražu, bez moga sugeriranja.<ref>[http://www.balkanmedia.com/magazin/4908/nina_badric_novi_album_%6007.html Balkanmedija] - Nina Badrić, novi album ''07'', osvrt od [[21. 11.|21. studenog]] [[2007|2007.g]].</ref>}} Album otvara skladba "Kralj života moga", koju u duetu izvodi sa [[Romi|romskom]] divom Ljiljanom Petrović - Buttler. Materijal sadrži još jedan duet, kojeg Nina izvodi sa Montellom Jordanom u skladbi "Ne dam te nikom"<ref>[http://www.clubbing.hr/clanci/resident-dj/nina-badric-predstavila-novi-albumvideo Nina Badrić Predstavlja novi album ''07''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160313074340/http://clubbing.hr/clanci/resident-dj/nina-badric-predstavila-novi-albumvideo |date=2016-03-13 }} - Osvrt od [[1. 2.|1. veljače]] [[2008|2008.g]].</ref>. Album je stvarala više od dvije godine, a na njemu su sudjelovali brojni velik glazbenici, a neki od njih su: Thomas Burić, Dražen Kvočić-Dash, Aleksandra Milutinović, Ljiljana Petrović Buttler, Montell Jordan, te Steve Sidwell. U studenome 2011. Nina objavljuje novi studijski album, nazvan [[NeBo (album)|Nebo]]. Nina je izabrana da predstavlja Hrvatsku na [[Eurosong 2012|Pjesmi Eurovizije 2012.]] u [[Azerbejdžan|Azerbajdžanu]]. == Diskografija == === Albumi === '''Studijski''' # ''[[Godine nestvarne]]'' - 1995. # ''[[Personality]]'' - 1997. # ''[[Unique]]'' - 1999. # ''[[Nina (album)|Nina]]'' - 2000. # ''[[Ljubav (album)|Ljubav]]'' - 2003. # ''[[07 (album)|07]]'' - 2007. # ''[[NeBo (album)|NeBo]]'' - 2011. '''Kompilacije''' # ''[[Collection]]'' (kompilacija) - 2003. # ''[[Ljubav za ljubav - Live]]'' (uživo) - 2005. === Festivali i kompilacije === # 1997. - Dance 1 # 1998. - Supergirl # 2000. - Super Hitovi 1998-2000 # 2001. - Super Hitovi 2000-2001 # 2001. - Tonika 2001 # 2003. - Dora 2003 # 2004. - Galeb i ja # 2004. - Hrvatski Radijski Festival 2004 # 2005. - Hitomanija 2 # 2005. - Turky party - prvih 10 godina 2 # 2006. - Ja sam zaljubljen # 2006. - Tulum za dušu Vol. 2 == Nagrade == Nina Badrić osvojila je mnoge glazbene nagrade, a između ostalog više puta je pobijedila na dodijeli prestižne diskografske nagrade '''[[Porin (nagrada)|Porin]]'''. * 1998. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbe na albumu ''[[Personality]]'' * 1998. Porin za najbolji album pop i zabavne glazbe - ''[[Personality]]'' * 2001. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbe na albumu ''[[Nina (album)|Nina]]'' * 2004. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbu skladbe "Čarobno jutro" * 2004. Porin za pjesmu godine - "Čarobno jutro" * 2004. Porin za najbolji album pop i zabavne glazbe - ''[[Ljubav (album)|Ljubav]]'' * 2004. Porin za album godine - ''[[Ljubav (album)|Ljubav]]'' * 2008. Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu - za izvedbu skladbe "Da se opet tebi vratim" Uz Porina, Nina je osvojila brojne nagrade [[Hrvatski radijski festival|Hrvatskog radijskog festivala]] (HRF), dobitnica je [[bosna i Hercegovina|bosanskohercegovačke]] nagrade 'Index', koja joj je dodijeljena u [[Sarajevo|Sarajevu]] u kategoriji najbolja ženska vokalna izvedba<ref>[http://www.nezavisne.com/muzika/vijesti/31539/Nina-Badric-zbog-muzike-spremna-na-sve.html Nezavisne novine] - Osvrt od [[3. 11.|3. studenog]] [[2008|2008.g]].</ref>. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{commonscat|Nina Badrić}} * [http://www.ninabadric.com/ Službene stranice Nine Badrić] * [http://www.diskografija.com/umjetnik/nina-badric.htm Diskografija Nine Badrić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081224024139/http://www.diskografija.com/umjetnik/nina-badric.htm |date=2008-12-24 }} {{Hrvatska na Eurosongu}} {{Authority control}} {{Životni vijek|1972||Badrić, Nina}} [[Kategorija:Hrvatske pop-pjevačice]] [[Kategorija:Predstavnici Hrvatske na Eurosongu]] [[Kategorija:Dobitnici diskografske nagrade Porin]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] ek34x714y7n84l9d1kczfzd3iex2cvt Jaroslav Mudri 0 155900 42681051 42571038 2026-08-25T00:44:41Z ~2026-46260-13 386506 42681051 wikitext text/x-wiki {{other uses}} [[Datoteka:2 hryvnia 1992 front.jpg|mini|200p|Jaroslav Mudri na ukrajinskom novcu za 2 grivne.]] '''Jaroslav I Mudri''' ({{jez-ru|Ярослав Владимирович Мудрый}}; [[978]] – [[20. 2.|20. februar]] [[1054]]) je veliki knez [[Kijevska Rusija|Kijevske Rusije]] ([[1016]]–[[1054]]), s prekidom ([[1018]]–[[1019]]). Tokom njegove vladavine, [[Kijevska Rusija]] je postigla zenit kulturnog procvata i vojne moći. Sin je svetog [[Vladimir I Veliki|Vladimira I Velikog]]. Jaroslav Mudri je pravoslavni [[svetac|svetitelj]], a tokom njegove vladavine je donesen je prvi ruski zakon, ''[[Ruska Pravda]]''. === Uspon na tron === Bio je jedan od brojnih sinova [[Vladimir I Veliki|Vladimira I Velikog]]. Jaroslava je otac poslao u severne zemlje oko Rostova, pa se preselio u područje [[Veliki Novgorod|Novgoroda]]. Osnovao je [[Jaroslav]]lj na [[Volga|Volgi]]. Odnosi sa ocem su se zategli, kada je čuo da Vladimir namenjuje tron mlađem sinu Borisu. Jaroslav Mudri je [[1014]]. godine prestao da plaća danak [[Kijev]]u i samo je Vladimirova smrt sprečila rat. Vodio je četiri godine rat protiv polubrata Svjatopolka I Kijevskog, koga je pomagao njegov tast [[Boleslav I Hrabri|Boleslav Hrabri]]. Tokom tih sukoba nekoliko braće je brutalno ubijeno. Jaroslav je pobedio Svjatopolka u prvoj bici [[1016]], pa je Svjatopolk pobegao tastu u [[Poljska|Poljsku]]. [[Datoteka:Саркофаг Ярослава Мудрого.jpg|mini|200p|Mermerni sarkofag Jaroslava Mudrog u Saboru svete Sofije u Kijevu.]] [[Datoteka:Hram sv Nikolaia Mokrog.JPG|mini|200p|Crkva sv. Nikolaja Mokrog u [[Jaroslavlj]]u.]] === Poljska vojska pomaže Svjatopolku protiv Jaroslava === Svjatopolk se vratio sa poljskom vojskom, koju je predvodio [[Boleslav I Hrabri|Boleslav Hrabri]]. Zauzeo je [[1018]]. [[Kijev]], a Jaroslav je pobegao u [[Veliki Novgorod]]. Jaroslav je uspio [[1019]]. da povrati vlast u Kijevu. Pošto su Jaroslavu Mudrom lojalni Novgorođani pomogli da ponovo vlada Kijevom, nagrađuje ih slobodama i privilegijama. Tako su položeni temelji [[Novgorodska republika|Novgorodske republike]]. === Vladavina === Iako je upitan njegov legitimitet uspona na vlast i krivnja za ubistvo braće, [[Nestor]] u [[Nestorova hronika|Nestorovoj hronici]] i drugi ruski istoričari predstavljaju ga gao uzor i ocrtavaju ga kao Mudrog. U spoljnim odnosima oslanjao se na skandinavske saveze i pokušavao je oslabiti vizantijski uticaj na Kijev. Ponovo je povratio [[1030]]. Crvenu Ruteniju (Istočnu Galiciju). Sklopio je savez sa poljskim kraljem [[Kazimir I|Kazimirom I]] i overio ga udajom svoje sestre. Te iste godine zauzima estonsku tvrđavu Tarbatu. Organizovao je napad na [[Istanbul|Carigrad]] [[1043]]. godine. Napad je predvodio njegov sin Vladimir Novgorodski. Iako su Rusi poraženi, sklapa se povoljan mirovni sporazum. Da bi obranio Kijevsku Rusiju od napada nomadskih plemena, izgradio je fortifikacijsku liniju blizu [[Herson]]a, Kaneva i Perejaslava. Pobedio je [[Pečenezi|Pečenege]], koji otad više ne predstavljaju opasnost za Rusiju. Da to proslavi, gradi [[1037]]. Katedralu Svete Sofije. === Pokrovitelj pismenosti === Jaroslav je bio pokrovitelj kulture, nauke i knjiga. Ruskog monaha [[Hilarion|Ilariona]] proglasio je mitropolitom, čime je narušio tradiciju postavljanja Grka na episkopske položaje. Ilarionovo delo o svetom Vladimiru Velikom i Jaroslavu Mudrom predstavlja prvo delo Stare ruske literature. Tada započinje velika aktivnost prevoda grčkih knjiga na [[crkvenoslovenski jezik|crkvenoslovenski]] i [[staroruski]] jezik. Velika financijska sredstva je potrošio da bi se prepisale mnoge knjige. Postojanje literature na slovenskom jeziku omogućava lakše pokrštavanje Rusa. Rusi tada dolaze u dodir sa grčkom filozofijom, naukom i istoriografijom, a da ne moraju znati grčki. Crkvene liturgije su prevedene na slovenski jezik. Sve to omogućava lakši razvoj literature i umetnosti na ruskom jeziku. U [[Veliki Novgorod|Velikom Novgorodu]] je [[1028|1028.]] osnovana prva velika škola. Donesen je prvi ruski zakon, ''[[Ruska Pravda]]''. {{niz| pre=[[Višeslav Vladimirovič]]| spisak=[[Kneževina Novgorod]]</br>([[1010]]–[[1034]])| posle=[[Vladimir Jaroslavič]]}} {{niz| pre=[[Svjatopolk Vladimirovič]]| spisak=[[Kijevska Rusija]]</br>([[1016]]–[[1018]])| posle=[[Svjatopolk Vladimirovič]]}} {{niz| pre=[[Svjatopolk Vladimirovič]]| spisak=[[Kijevska Rusija]]</br>([[1019]]–[[1054]])| posle=[[Izjaslav Jaroslavič]]}} {{Commonscat|Yaroslav I the Wise}} [[Kategorija:Rođeni 978.]] [[Kategorija:Umrli 1054.]] [[Kategorija:Dinastija Rjurikovič]] [[Kategorija:Kijevska Rusija]] 53q6jt51xdd18vr2h0qvx7t29rynhig Parlamentarni izbori u Srbiji 2012. 0 156019 42681047 42676912 2026-08-25T00:24:23Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681047 wikitext text/x-wiki {{Infokutija parlamentarni izbori (SR) | election_name = Izbori za narodne poslanike Republike Srbije 2012. | country = Srbija | flag_year = 2004 | previous_year = [[Izbori za narodne poslanike u Narodnu skupštinu Republike Srbije 2008.|2008.]] | next_year = [[Izbori za narodne poslanike u Narodnu skupštinu Republike Srbije 2014.|2014.]] | election_date = [[6. 5.|6. maj]] [[2012]]. | image1 = [[Datoteka:Tomislav_Nikolić_2.jpg|130px]] | color1 = 000080 | lider1 = '''[[Tomislav Nikolić]]''' | stranka1 = '''[[Pokrenimo Srbiju — Tomislav Nikolić|Pokrenimo Srbiju]]''' | broj_glasova1 = '''940.659''' | %1 = '''24,04''' | mandati1 = '''73''' | image2 = [[Datoteka:Boris Tadic, President of Serbia.jpg|86px]] | color2 = FFFF00 | lider2 = [[Boris Tadić]] | stranka2 = [[Izbor za bolji život — Boris Tadić|Izbor za bolji život]] | broj_glasova2 = 863.294 | %2 = 22,11 | mandati2 = 67 | image3 = [[Datoteka:Ivica Dačić 2011.jpg|76px]] | color3 = FF0000 | lider3 = [[Ivica Dačić]] | stranka3 = [[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-[[Partija ujedinjenih penzionera Srbije|PUPS]]-[[Jedinstvena Srbija|JS]] | broj_glasova3 = 567.689 | %3 = 14,53 | mandati3 = 44 | map_image = | title = }} '''Izbori za narodne poslanike u Narodnu skupštinu Republike Srbije 2012'''. su održani [[6. 5.|6. maja]] [[2012]].<ref>{{cite web |url=http://www.vaseljenska.com/vesti/parlamentarni-izbori-6-maja/ |title=Parlamentarni izbori 6. maja |publisher=Vaseljenska.com |date= |accessdate=13. 3. 2012. |archivedate=2014-02-02 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140202112741/http://www.vaseljenska.com/vesti/parlamentarni-izbori-6-maja/ |deadurl=yes }}</ref> Istog dana, održani su i [[Izbori za predsednika Republike Srbije 2012|predsednički izbori]],<ref name="urlRTS :: Srbija pred predsedničkim izborima">{{cite web |url=http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/1076156/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0+%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4+%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC+%D0%B8%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0.html |title=RTS :: Srbija pred predsedničkim izborima |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=29. 4. 2012.}}</ref> izbori za poslanike skupštine [[Vojvodina|Vojvodine]], odnosno [[Lokalni izbori u Srbiji 2012.|lokalni izbori]] u onim opštinama i gradovima gde odbornicima ističe mandat,<ref>{{cite web|url=http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1948/%D0%98%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8+2012/1062142/%D0%9B%D0%BE%D0%BA%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%B8+%D0%B8+%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%98%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8+%D0%B8%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8.html |title=RTS :: Lokalni i pokrajinski izbori |language={{sr}} |publisher=Rts.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref> ali ne i na teritoriji Kosova i Metohije, čime će birači prvi put posle [[1992]]. godine izlaziti na [[Opšti izbori u Republici Srbiji 2012|opšte izbore]].<ref name="urlPredsjednički izbori u Srbiji u svibnju – Nacional.hr">{{cite web |url=http://www.nacional.hr/clanak/127495/predsjednicki-izbori-u-srbiji-u-svibnju |title=Predsjednički izbori u Srbiji u svibnju – Nacional.hr |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140203174214/http://www.nacional.hr/clanak/127495/predsjednicki-izbori-u-srbiji-u-svibnju |archivedate=2014-02-03 |quote= |accessdate=29. 4. 2012. |deadurl=yes }}</ref> == Raspisivanje i rokovi == Dana [[13. 3.|13. marta]] [[2012]]. godine, [[predsednik Republike Srbije|predsednik Srbije]] [[Boris Tadić]] je raspisao parlamentarne izbore.<ref name="autogenerated1948">{{cite web|url=http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1948/%D0%98%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8+2012/1061886/%D0%A0%D0%B0%D1%81%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%B8+%D0%BF%D0%B0%D1%80%D0%BB%D0%B0%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%82%D0%B0%D1%80%D0%BD%D0%B8+%D0%B8%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8.html |title=RTS :: Raspisani parlamentarni izbori |language={{sr}} |publisher=Rts.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref> Bili su to deveti izbori za narodne poslanike od uspostavljanja višestranačkog sistema, osmi od kada se izbor poslanika vrši po proporcionalnom [[D'Hondtov sistem|D`Ontovom sistemu]], tek treći redovni (održano je šest vanrednih parlamentarnih izbora) i treći od kada je Srbija ponovo postala suverena država [[2006]]. godine.<ref>{{cite web|url=http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1948/%D0%98%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%D0%B8+2012/1061954/%D0%A1%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B8+%D0%B8%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D1%80%28%D0%B8%29+1990%E2%80%932008.+.html |title=RTS :: Srpski izbor(i) 1990–2008 |language={{sr}} |publisher=Rts.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref> Rokovi u vezi sa [[Ustav Srbije iz 2006. godine|ustavnim]] i zakonskim aktivnostima su bili sledeći: * Predaja izbornih lista- do [[21. 4.|21. aprila]] * Objavljivanje zbirne liste od strane Republičke izborne komisije- do [[26. 4.|26. aprila]] * Objavljivanje konačnih rezultata- do [[10. 5.|10. maja]] * Konstituisanje novog saziva [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine Republike Srbije]]- do [[9. 6.|9. juna]] * Izbor nove [[Vlada Srbije|Vlade Republike Srbije]]- do [[8. 9.|8. septembra]]<ref name="autogenerated1948"/> == Propisi == Na ovim izborima, izborne liste koje su se kandidovale, morale su da prikupe '''najmanje 10.000 biračkih potpisa''', da bi njihova kandidatura bila prihvaćena od strane Republičke izborne komisije (RIK). Poslanički mandati su se raspoređivali [[Dontov sistem|D'Ontovim sistemom]] najvećih količnika. Da bi dobile mandate u Skupštini, izborne liste su morale da pređu i [[cenzus]] od 5%, osim lista nacionalnih manjina, za koje je važio prirodni cenzus. Izborna tišina je trajala od 4. do 6. maja u 20 časova, kada su biračka mesta zatvorena. == Proglašene liste == Izborne liste su odštampane na glasačkim listićima onim redom kojim su proglašene. '''1. ''Izbor za bolji život – Boris Tadić''''' {{poseban članak|Izbor za bolji život — Boris Tadić}} Demokratska stranka je na [[Izbori za narodne poslanike u Narodnu skupštinu Republike Srbije 2008.|prethodne parlamentarne izbore]] izašla u koaliciji "[[Za evropsku Srbiju]]", koja je postala najveća grupacija u novom sazivu parlamenta, a dala je i najveći broj ministara u [[Vlada Srbije (2008—2012)|novi kabinet]]. Koalicija se u međuvremenu [[de fakto]] raspala, pa je DS najavio da će na nove izbore izaći u koaliciji sa [[Socijaldemokratska partija Srbije|Socijaldemokratskom partijom Srbije]], [[Liga socijaldemokrata Vojvodine|Ligom socijaldemokrata Vojvodine]], [[Demokratski savez Hrvata|Demokratskim savezom Hrvata]], [[Zeleni Srbije|Zelenim Srbije]] i [[Demohrišćanska stranka Srbije|Demohrišćanskom strankom Srbije]].<ref>{{cite web|author=Ime |url=http://www.telegraf.rs/vesti/politika/110200-ds-na-izbore-sa-ljajicevom-strankom |title=DS na izbore sa Ljajićevom strankom &#124; Telegraf - Najnovije vesti |publisher=Telegraf.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.021.rs/Info/Izbori-2012/Canak-Razgovori-DS-i-LSV-o-saradnji.html |title=Čanak: Razgovori DS i LSV o saradnji |publisher=021.rs |date= |accessdate=13. 3. 2012. |archive-date=2012-02-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120229180449/http://www.021.rs/Info/Izbori-2012/Canak-Razgovori-DS-i-LSV-o-saradnji.html |dead-url=yes }}</ref>. Predizborni slogan koalicije je "Za bolji život- Boris Tadić". Iako je najavio kandidaturu za reizbor na mestu gradonačelnika Beograda, nosilac liste je [[Dragan Đilas]], a za njim je, na drugom mestu, [[Ružica Đinđić]].<ref name="urlB92 - Izbori 2012 - Đilas prvi na izbornoj listi DS-a">{{cite web |url=http://www.b92.net/info/izbori2012/vesti.php?yyyy=2012&mm=03&dd=15&nav_id=591485 |title=B92 - Izbori 2012 - Đilas prvi na izbornoj listi DS-a |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=29. 4. 2012.}}</ref> Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[18. 3.|18. marta]].<ref name="rik">{{cite web |url=http://www.rik.parlament.gov.rs/cirilica/sednice_frames.htm |title=178. sednica Republičke izborne komisije |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=29. 4. 2012.}}</ref> '''2. ''Srpska radikalna stranka – dr Vojislav Šešelj''''' {{poseban članak|Srpska radikalna stranka}} [[Srpska radikalna stranka]] je na izbore izašla samostalno, ali bez određenih visokih funkcionera na izbornoj listi.<ref>{{cite web|url=http://www.b92.net/video/videos.php?nav_category=905&yyyy=2012&mm=03&dd=13&nav_id=590641 |title=Video - Kakva će biti izborna lista radikala? |publisher=B92 |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref> Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[19. 3.|19. marta]].<ref name="rik"/> '''3. ''Ujedinjeni regioni Srbije – Mlađan Dinkić''''' {{poseban članak|Ujedinjeni regioni Srbije}} [[Ujedinjeni regioni Srbije]] su koalicija, koju su osnovali članica koalicije "Za evropsku Srbiju"- [[G17 Plus|G17+]], [[Zajedno za Šumadiju]], [[Narodna partija]], pokret [[Živim za Krajinu]], [[Koalicija za Pirot]] i [[Bunjevačka partija]]. Najavljeno je da će njihov kandidat za predsednika vlade biti [[Mlađan Dinkić]].<ref>{{cite web|url=http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/1060726/%D0%A3%D0%A0%D0%A1%3A+%D0%94%D0%B8%D0%BD%D0%BA%D0%B8%D1%9B+%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B8%D0%B4%D0%B0%D1%82+%D0%B7%D0%B0+%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B5%D1%80%D0%B0.html |title=RTS :: URS: Dinkić kandidat za premijera |language={{sr}} |publisher=Rts.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref>. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[19. 3.|19. marta]].<ref name="rik"/> '''4. ''Čedomir Jovanović – Preokret''''' {{poseban članak|Preokret (koalicija)}} [[Preokret (koalicija)|Koaliciju "Preokret"]] čine [[Liberalna demokratska stranka|Liberalno-demokratska partija]], [[Srpski pokret obnove]], [[Socijaldemokratska unija]] i [[Bogata Srbija]].<ref>{{cite web|url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=11&dd=05&nav_category=11&nav_id=555257 |title=Vesti - LDP predstavio svoj "Preokret" |publisher=B92 |date = 5. 11. 2011. |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref> Dve veće stranke ove koalicije u izbornu trku ulaze sa različitih pozicija- LDP je na republičkom nivou opoziciona stranka, dok je SPO bio deo koalicije "Za evropsku Srbiju", sa četiri poslanika i jednim ministrom. Unutar samog Srpskog pokreta obnove, došlo je do sukoba, kada su se određeni članovi usprotivili ulasku u "Preokret", zbog navodnog napuštanja izvorne ideologije SPO-a.<ref>{{cite web|url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=03&dd=01&nav_category=11&nav_id=586962 |title=Vesti - Frakcija: SPO u Preokretu nelegalno |publisher=B92 |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref> Podršku koaliciji dale su i neke manjinske stranke, kao i [[Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata]]<ref>{{cite web|url=http://www.blic.rs/Vesti/Politika/308342/ASNS-danas-o-podrsci-Pokretu-Preokret |title=Blic Online &#124; ASNS danas o podršci Pokretu Preokret |publisher=Blic.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref>. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[19. 3.|19. marta]].<ref name="rik"/> '''5. ''Pokrenimo Srbiju – Tomislav Nikolić''''' {{poseban članak|Pokrenimo Srbiju — Tomislav Nikolić}} Posle političkog razlaza [[Vojislav Šešelj|Vojislava Šešelja]] i [[Tomislav Nikolić|Tomislava Nikolića]], poslanici SRS-a koji su prišli Nikoliću osnovali su zajedno sa njim poslanički klub "Napred Srbijo". [[Srpska napredna stranka]] je formirana nekoliko meseci posle parlamentarnih izbora 2008. godine, odvajanjem velikog broja članova [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]], na čelu sa Nikolićem. Krnji SRS je insistirao na pravu da zadrži sve mandate osvojene na izborima, koje je zvanično osporeno, tako da je SNS ostao u skupštini sve do okončanja njenog mandata. Koaliciju čine [[Srpska napredna stranka]], [[Nova Srbija]], [[Pokret Snaga Srbije|Pokret snaga Srbije]], [[Pokret socijalista]], [[Bošnjačka narodna stranka]], [[Romska partija]], [[Narodna seljačka stranka]], [[Demokratska partija Makedonaca]], [[Asocijacija malih i srednjih preduzeća i preduzetnika Srbije]], [[Pokret vlaškog ujedinjenja]], [[Pokret privredni preporod Srbije]] i [[Udruženje izbeglica u Srbiji]].<ref>{{cite web |url=http://pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/199240/Predsedni%C5%A1tvo+NS%3A+Nikoli%C4%87+nosilac+liste+SNS-NS-PSS-PS.html |title=Press Online :: Predsedništvo NS: Nikolić nosilac liste SNS-NS-PSS-PS |language={{sr icon}} |publisher=Pressonline.rs |date= |accessdate=13. 3. 2012. |archive-date=2012-03-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120314022411/http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/199240/Predsedni%C5%A1tvo+NS%3A+Nikoli%C4%87+nosilac+liste+SNS-NS-PSS-PS.html |dead-url=yes }}</ref> Najavljeno je da će Jorgovanka Tabaković biti njihov kandidat za premijera.<ref>{{cite web|url=http://www.blic.rs/Vesti/Politika/319286/Jorgovanka-Tabakovic-kandidatkinja-SNS-za-premijerku-Srbije |title=Blic Online :: Jorgovanka Tabaković kandidatkinja SNS za premijerku Srbije |publisher=blic.rs |date=26. 04. 2012. |accessdate =}}</ref> Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[20. 3.|20. marta]].<ref name="rik"/> '''6. ''Demokratska stranka Srbije – Vojislav Koštunica''''' {{poseban članak|Demokratska stranka Srbije}} [[Demokratska stranka Srbije]] je na izbore izašla samostalno.<ref>{{cite web|url=http://www.blic.rs/Vesti/Politika/282294/Petkovic-DSS-samostalno-izlazi-na-izbore |title=Blic Online &#124; Petković: DSS samostalno izlazi na izbore |publisher=Blic.rs |date= |accessdate = 13. 3. 2012.}}</ref>. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[21. 3.|21. marta]].<ref name="rik"/> '''7. ''Ivica Dačić – SPS-PUPS-JS''''' Potpuno isto kao i na prethodnim izborima, [[Socijalistička partija Srbije]], [[Partija ujedinjenih penzionera Srbije]] i [[Jedinstvena Srbija]] su potpisali koalicioni sporazum. Prema njemu, SPS će imati 142 kandidata za narodne poslanike, PUPS 68, a JS 40.<ref name="urlBlic Online | Dačić kandidat koalicije: Jedva čekamo predsedničke izbore i upozoravamo Tadića - nema kalkulacije">{{cite web |url=http://www.blic.rs/Vesti/Politika/311643/Dacic-kandidat-koalicije-Jedva-cekamo-predsednicke-izbore-i-upozoravamo-Tadica--nema-kalkulacije |title=Blic Online &#124; Dačić kandidat koalicije: Jedva čekamo predsedničke izbore i upozoravamo Tadića - nema kalkulacije |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=29. 4. 2012.}}</ref> Takođe, kako je ranije najavljeno lider SPS-a, [[Ivica Dačić]] je bio zajednički kandidat na istovremeno održanim [[Izbori za predsednika Republike Srbije 2012.|predsedničkim izborima]].<ref name="urlBlic Online | Dačić kandidat koalicije: Jedva čekamo predsedničke izbore i upozoravamo Tadića - nema kalkulacije"/> Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[22. 3.|22. marta]].<ref name="rik"/> '''8. ''Dveri za život Srbije''''' {{poseban članak|Srpski sabor Dveri}} Nevladina organizacija "[[Dveri srpske|Dveri]]" je predala izbornu listu RIK-u [[27. 3.|27. marta]]. Prema pokretu, listu je potpisima podržao 15.351 građanin. RIK je listu proglasio [[28. 3.|28. marta]].<ref name="rik"/> '''9. ''Savez vojvođanskih Mađara – Ištvan Pastor''''' {{poseban članak|Savez vojvođanskih Mađara}} Prva manjinska lista koja se prijavila za izbore jeste "Savez vojvođanskih Mađara" (VAJDASÁGI MAGYAR SZÖVETSÉG), čiji je nosilac [[István Pásztor|Ištvan Pastor]]. Oni su predali 12.191 validan potpis, pa je [[30. 3.|30. marta]] RIK proglasio ovu listu.<ref name="rik"/> '''10. ''Reformistička stranka – Prof. dr Milan Višnjić''''' Reformistička stranka je lokalna stranka iz [[Niš]]a i izlazi po drugi put na izbore posle [[2008]]. Nosilac liste je [[Milan Višnjić]], sin predsednika stranke [[Aleksandar Višnjić|Aleksandra Višnjića]].<ref name="rik"/> Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[4. 4.|4. aprila]].<ref name="rik"/> '''11. ''Stranka demokratske akcije Sandžaka – dr.Sulejman Ugljanin''''' SDAS je druga manjinska lista posle SVM-a, kao predstavnik [[Bošnjaci|Bošnjaka]] iz [[Raška|Raške]]. Nosilac liste je lider SDAS-a [[Sulejman Ugljanin]]<ref>http://www.rik.parlament.gov.rs/cirilica/sednice_frames.htm</ref>. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[12. 4.|12. aprila]].<ref name="rik"/> '''12. ''Pokret radnika i seljaka''''' PRS je grupa građana predvođena prof.dr. [[Zoran Dragišić|Zoranom Dragišićem]]. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[15. 4.|15. aprila]].<ref name="rik"/> '''13. ''Socijaldemokratski savez – Nebojša Leković''''' SDS je trinaesta lista koja se prijavila RIK-u. Nosilac liste je [[Nebojša Leković]]. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[19. 4.|19. aprila]].<ref name="rik"/> '''14. ''Sve zajedno - BDZ, GSM, DZH, DZVM, Slovačka stranka – Emir Elfić''''' Ovo je treća manjinska lista, koja učestvuje na ovim izborima i predstavila se kao široka koalicija bošnjačkih, mađarskih, hrvatskih i slovačkih manjinskih stranaka. Koaliciju čine [[Bošnjačka demokratska zajednica]], [[Građanski savez Mađara Vojvodine]], [[Demokratska zajednica Hrvata]], [[Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara]] i [[Slovačka stranka]] i nosilac liste je predsednik BDZ-a [[Emir Elfić]]. Republička izborna komisija je proglasila ovu listu [[19. 4.|19. aprila]].<ref name="rik"/> '''15. ''Koalicija „Albanaca preševske doline“''''' Jedinu albansku izbornu listu, Republička izborna komisija je proglasila [[22. 4.|22. aprila]].<ref name="rik"/> '''16. ''Crnogorska partija – Nenad Stevović''''' Jedina crnogorska manjinska lista, proglašena je na sednici Republičke izborne komisije [[24. 4.|24. aprila]].<ref name="rik"/> '''17. ''Komunistička partija – Josip Broz''''' Partija koju vodi unuk bivšeg predsednika [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]], [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]], Joška Broz, [[20. 4.|20. aprila]] nije dostavila neophodan broj potpisa za kandidaturu. Posle četiri dana, dostavljena su neophodna 1594 potpisa, pa je Republička izborna komisija [[24. 4.|24. aprila]] proglasila ovu listu.<ref name="rik"/> '''18. ''Stranka „Nijedan od ponuđenih odgovora“''''' {{poseban članak|Nijedan od ponuđenih odgovora (politička stranka)}} Lista NOPO ima status manjinske liste koja zastupa interese Vlaške nacionalne zajednice. Pošto je [[20. 4.|20. aprila]] podnela nedovoljan broj potpisa, ovi nedostaci su otklonjeni, pa je [[24. 4.|24. aprila]] Republička izborna komisija proglasila je ovu listu.<ref name="rik"/> == Istraživanja javnog mnjenja == === 2012. === :{| class="wikitable" width=90% !Istraživač !Izvor !Period ![[Izbor za bolji život — Boris Tadić|DS-SDPS-LSV]] ![[Srpska radikalna stranka|SRS]] ![[Ujedinjeni regioni Srbije|URS]] ![[Preokret (koalicija)|LDP-SPO]] ![[SNS-NS-PSS-PS]] ![[Demokratska stranka Srbije|DSS]] ![[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-[[Partija ujedinjenih penzionera Srbije|PUPS]]-[[Jedinstvena Srbija|JS]] ![[Dveri srpske|Dveri]] !Ostali |- |Faktor plus|| align="center"|<ref name="urlNajviše glasova za SNS i Tomislava Nikolića | eizbori">{{cite web |url=http://eizbori.com/faktor-plus-najvise-glasova-za-sns-i-tomislava-nikolica/ |title=Najviše glasova za SNS i Tomislava Nikolića &#124; Mondo |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=1. 5. 2012.}}</ref> || align="center" width=65| 1. maj 2012. (objavljeni)|| align="center" width=60|27% || align="center" width=60|5,5% || align="center" width=60|4% || align="center" width=60|6,4% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''32,5%''' || align="center" width=60|5,7% || align="center" width=60|13,2% || align="center" width=60|3,4% || align="center" width=60|- |- | Partner konsalting || align="center"|<ref name="urlOpala podrška DS-u i SNS-u | Mondo">{{cite web |url=http://www.mondo.rs/s242785/Info/Srbija/Opala_podrska_DS-u_i_SNS-u.html |title=Opala podrška DS-u i SNS-u &#124; Mondo |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120508002804/http://www.mondo.rs/s242785/Info/Srbija/Opala_podrska_DS-u_i_SNS-u.html |archivedate=2012-05-08 |quote= |accessdate=29. 4. 2012. |url-status=dead }}</ref> || align="center" width=65| 29. april 2012. (objavljeni)|| align="center" width=60|21,8% || align="center" width=60|8,4% || align="center" width=60|6,7% || align="center" width=60|9,4% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''24%''' || align="center" width=60|6,2% || align="center" width=60|11,4% || align="center" width=60|3,6% || align="center" width=60|- |- | IRI|| align="center"|<ref name="urlIRI anketa parlamentarni izbori: DS vodi, Preokret, URS, DSS i SRS iznad cenzusa | Izbori 2012">{{cite web |url=http://eizbori.com/iri-anketa-parlamentarni-izbori-ds-vodi-preokret-urs-dss-i-srs-iznad-cenzusa/ |title=IRI anketa parlamentarni izbori: DS vodi, Preokret, URS, DSS i SRS iznad cenzusa &#124; Izbori 2012 |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=29. 4. 2012.}}</ref> || align="center" width=65| 23-24. april 2012.|| align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''26,6%''' || align="center" width=60|5,4% || align="center" width=60|7,4% || align="center" width=60|8,2% || align="center" width=60|25,2% || align="center" width=60|6,1% || align="center" width=60|12,8% || align="center" width=60|3,6% || align="center" width=60|- |- | Faktor plus || align="center"|<ref>{{Cite web |title=Faktor plus: SNS 33,5, a DS 28,3 odsto glasova |url=http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/faktor-plus-sns-33-5-a-ds-28-3-odsto-glasova/37643.phtml |access-date=2012-05-21 |archive-date=2012-05-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120503132026/http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/faktor-plus-sns-33-5-a-ds-28-3-odsto-glasova/37643.phtml |dead-url=yes }}</ref> || align="center" width=65| 14-22. april 2012.|| align="center" width=60|28,3% || align="center" width=60|5,5% || align="center" width=60|3,3% || align="center" width=60|6,2% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''33,5%''' || align="center" width=60|5,7% || align="center" width=60|11,8% || align="center" width=60|- || align="center" width=60|2,7% |- | Partner konsalting || align="center"|<ref>[http://www.mc.rs/upload/documents/prezentacije/11-4-12_Partner_Consulting.pps Partner: Rezultati istraživanja javnog mnjenja, 11. april 2012, slajd 12]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> || align="center" width=65| 11. april 2012. (objavljeni)|| align="center" width=60|25,1% || align="center" width=60|6,9% || align="center" width=60|6,7% || align="center" width=60|7,3% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''29,7%''' || align="center" width=60|5,2% || align="center" width=60|13,2% || align="center" width=60|2,9% || align="center" width=60|3,3% |- | IRI|| align="center"|<ref name="urlESKLUZIVNO - Anketa izbori 2012. IRI - SNS vodi, Preokret, URS i DSS iznad cenzusa, Dveri prvi put prešle cenzus | Izbori 2012">{{cite web |url=http://eizbori.com/eskluzivno-anketa-izbori-2012-iri-sns-vodi-preokret-urs-i-dss-iznad-cenzusa-dveri-prvi-put-presle-cenzus/ |title=ESKLUZIVNO - Anketa izbori 2012. IRI - SNS vodi, Preokret, URS i DSS iznad cenzusa, Dveri prvi put prešle cenzus &#124; Izbori 2012 |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120415223843/http://eizbori.com/eskluzivno-anketa-izbori-2012-iri-sns-vodi-preokret-urs-i-dss-iznad-cenzusa-dveri-prvi-put-presle-cenzus/ |archivedate=2012-04-15 |quote= |accessdate=29. 4. 2012. |deadurl=yes }}</ref> || align="center" width=65| 8-9. april 2012.|| align="center" width=60|24% || align="center" width=60|5% || align="center" width=60|8% || align="center" width=60|8% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''27%''' || align="center" width=60|8% || align="center" width=60|12% || align="center" width=60|5% || align="center" width=60|3% |- | Faktor plus || align="center"|<ref>[http://www.tanjug.rs/novosti/38621/faktor-plus--tadic-35-8--a-nikolic-35-7-odsto.htm Faktor plus: Tadić 35,8, a Nikolić 35,7 odsto]{{Dead link|date=December 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> || align="center" width=65| 2-8. april 2012.|| align="center" width=60|29,4% || align="center" width=60|5,7% || align="center" width=60|3,4% || align="center" width=60|6,3% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''33,4%''' || align="center" width=60|5,5% || align="center" width=60|11,6% || align="center" width=60|- || align="center" width=60|- |- | eizbori.com || align="center"|<ref>{{Cite web |title=Istraživanje eizbori.com DS i SNS izjednačeni, sledi SPS, cenzus prelaze Preokret, SRS, DSS i URS |url=http://eizbori.com/ekskluzivno-istrazivanje-eizbori-com-ds-i-sns-izjednaceni-sledi-sps-cenzus-prelaze-preokret-srs-dss-i-urs/ |access-date=2012-05-21 |archivedate=2012-04-09 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120409021913/http://eizbori.com/ekskluzivno-istrazivanje-eizbori-com-ds-i-sns-izjednaceni-sledi-sps-cenzus-prelaze-preokret-srs-dss-i-urs/ |deadurl=yes }}</ref> || align="center" width=65| 2-5. april 2012. || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''27,1%''' || align="center" width=60|7,9% || align="center" width=60|6,1% || align="center" width=60|7,9% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''27,1%''' || align="center" width=60|6,6% || align="center" width=60|13,3% || align="center" width=60|2,8% || align="center" width=60|1,1% ([[Savez vojvođanskih Mađara|SVM]] 0,7%) |- | Faktor plus || align="center"|<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Faktor-plus-Neznatno-promenjen-odnos-snaga.sr.html Faktor plus: Neznatno promenjen odnos snaga]</ref> || align="center" width=65| 18-25. mart 2012.|| align="center" width=60|29,1% || align="center" width=60|5,8% || align="center" width=60|3,8% || align="center" width=60|6,4% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''33,2%''' || align="center" width=60|5,8% || align="center" width=60|11,1% || align="center" width=60|- || align="center" width=60|- |- | Partner konsalting || align="center"|<ref>[http://www.blic.rs/Vesti/Politika/312257/Agencija-Partner-Povecala-se-podrska-SNS-i-DS Agencija Partner: Povećala se podrška SNS i DS]</ref> || align="center" width=65| 7-11. mart 2012. || align="center" width=60 |31,7% || align="center" width=60|5,3% || align="center" width=60|1,9% || align="center" width=60|5,1%|| align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|'''35,5%''' || align="center" width=60|5% || align="center" width=60|12,6% || align="center" width=60|- || align="center" width=60|SVM 0,9% |- | Faktor plus || align="center"|<ref>{{Cite web |title=Faktor plus: SNS podržava 30,6 odsto građana, DS - 28,2 odsto |url=http://www.blic.rs/Vesti/Politika/307606/Faktor-plus-SNS-podrzava-306-odsto-gradjana-DS--282-odsto |access-date=2012-05-21 |archivedate=2012-02-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120219004937/http://www.blic.rs/Vesti/Politika/307606/Faktor-plus-SNS-podrzava-306-odsto-gradjana-DS--282-odsto |deadurl=yes }}</ref> || align="center" width=65| 5-15. februar 2012.|| align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC| '''DS 28,2%<br />SDPS 2,6%''' || align="center" width=60|7% || align="center" width=60|3% || align="center" width=60|LDP 6%<br />SPO 0,6% || align="center" width=60 |30,6% || align="center" width=60|5,6% || align="center" width=60|SPS 7,1%<br />PUPS 4% || align="center" width=60|- || align="center" width=60|- |- | [[Nova srpska politička misao|NSPM]] || align="center"|<ref>[http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Skoro-70-odsto-gradjana-izlazi-na-izbore.sr.html Skoro 70 odsto građana izlazi na izbore]</ref> || align="center" width=65| 25. decembar 2011 — 5. januar 2012. || align="center" width=60 |DS 25%<br />SDPS 2,6%<br />LSV 1,6% || align="center" width=60|6,5% || align="center" width=60|4% || align="center" width=60| LDP 6,3%<br />SPO 0,9% || align="center" width=60 bgcolor=CCCCCC|''' SNS 28,9%'''<br />NS 0,7% || align="center" width=60|7,5% || align="center" width=60| SPS 11,2%<br />JS 1,8%<br />PUPS 1,4% || align="center" width=60|0,7% || align="center" width=60|1% |} === 2008 — 2011. === == Rezultati == Zvanični rezultati koje je saopštila Republička izborna komisija:<ref>[http://www.rik.parlament.gov.rs/cirilica/propisi_frames.htm Izveštaj o ukupnim rezultatima izbora za narodne poslanike Narodne skupštine], ''RIK''</ref><ref>[http://www.blic.rs/izbori-2012/vesti/1130/Izbori-uzivo-Ekonomist-prognozira-kohabitaciju Izbori uživo: "Ekonomist" prognozira kohabitaciju], ''Blic''</ref> {| class="wikitable" width=90% font=90% ! Poredak ! Red. br. ! colspan="2" | Izborna lista ! Glasova ! % ! Mandata ! +/- |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''1.''' || align="center" | 5. || align="center" width="30pxx" | || [[Pokrenimo Srbiju — Tomislav Nikolić]] || align="center" | 940.659 || align="center" width="20pxx" | '''24,04%''' || align="center" | '''73''' || align="center" | +64 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''2.''' || align="center" | 1. || align="center" width="30pxx" | || [[Izbor za bolji život — Boris Tadić]] || align="center" | 863.294 || align="center" width="20pxx" | '''22,06%''' || align="center" | '''67''' || align="center" | -4 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''3.''' || align="center" | 7. || align="center" width="30pxx" | || [[Ivica Dačić]] – [[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-[[PUPS]]-[[JS]] || align="center" | 567.689 || align="center" width="20pxx" | '''14,51'''% || align="center" | '''44''' || align="center" | +24 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''4.''' || align="center" | 6. || align="center" width="30pxx" | || [[Demokratska stranka Srbije|Demokratska stranka Srbije – Vojislav Koštunica]] || align="center" | 273.532 || align="center" width="20pxx" | '''6,99%''' || align="center" | '''21''' || align="center" | = |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''5.''' || align="center" | 4. || align="center" width="30pxx" | || [[Preokret (koalicija)|Čedomir Jovanović – Preokret]] || align="center" | 255.546 || align="center" width="20pxx" | '''6,53%''' || align="center" | '''19''' || align="center" | +2 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''6.''' || align="center" | 3. || align="center" width="30pxx" | || [[Ujedinjeni regioni Srbije|Ujedinjeni regioni Srbije – Mlađan Dinkić]] || align="center" | 215.666 || align="center" width="20pxx" | '''5,51%''' || align="center" | '''16''' || align="center" | -8 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''9.''' || align="center" | 9. || align="center" width="30pxx" ||| [[Savez vojvođanskih Mađara|Savez vojvođanskih Mađara - Ištvan Pastor]] || align="center" | 68.323 || align="center" width="20pxx" | '''1,75%''' || align="center" | '''5''' || align="center" | +1 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''12.''' || align="center" | 11. || align="center" width="30pxx" | || [[Stranka demokratske akcije Sandžaka]] - [[Sulejman Ugljanin|dr Sulejman Ugljanin]] || align="center" | 27.708 || align="center" width="20pxx" | '''0,71%''' || align="center" | '''2''' || align="center" | = |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''14.''' || align="center" | 14. || align="center" width="30pxx" ||| Sve zajedno - BDZ, GSM, DZH, DZVM, Slovačka stranka - Emir Elfić || align="center" | 24.993 || align="center" width="20pxx" | '''0,64%''' || align="center" | '''1''' || align="center" | +1 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''15.''' || align="center" | 18. || align="center" width="30pxx" | || [[Nijedan od ponuđenih odgovora (politička stranka)|Nijedan od ponuđenih odgovora]] || align="center" | 22.905 || align="center" width="20pxx" | '''0,59%''' || align="center" | '''1''' || align="center" | +1 |- |- bgcolor="#FFDEAD" | align="center" | '''16.''' || align="center" | 15. || align="center" width="30pxx" | || [[Koalicija Albanaca Preševske doline]]|| align="center" | 13.384 || align="center" width="20pxx" | '''0,34%''' || align="center" | '''1''' || align="center" | = |- | align="center" | '''7.''' || align="center" | 2. || align="center" width="30pxx" | || [[Srpska radikalna stranka|Srpska radikalna stranka – dr Vojislav Šešelj]] || align="center" |180.558 || align="center" width="20pxx" | '''4,61%''' || align="center" | - || align="center" | -78 |- | align="center" | '''8.''' || align="center" | 8. || align="center" width="30pxx" | || [[Dveri srpske|Dveri za život Srbije]] || align="center" | 169.590 || align="center" width="20pxx" | '''4,33%''' || align="center" | - || align="center" | = |- | align="center" | '''10.''' || align="center" | 12. || align="center" width="30pxx" | || [[Pokret radnika i seljaka]] || align="center" | 57.199 || align="center" width="20pxx" | '''1,46%''' || align="center" | - || align="center" | = |- | align="center" | '''11.''' || align="center" | 17. || align="center" width="30pxx" | || [[Komunistička partija (Srbija)|Komunistička partija - Josip Broz]] || align="center" | 28.977 || align="center" width="20pxx" | '''0,74%''' || align="center" | - || align="center" | = |- | align="center" | '''13.''' || align="center" | 13. || align="center" width="30pxx" | || [[Socijaldemokratski savez (Srbija)|Socijaldemokratski savez - Nebojša Leković]] || align="center" | 16.572 || align="center" width="20pxx" | '''0,42%''' || align="center" | - || align="center" | = |- | align="center" | '''17.''' || align="center" | 10. || align="center" width="30pxx" | || [[Reformistička stranka|Reformistička stranka – Prof. dr Milan Višnjić]] || align="center" | 8.867 || align="center" width="20pxx" | '''0,23%''' || align="center" | - || align="center" | = |- | align="center" | '''18.''' || align="center" | 16. || align="center" width="30pxx" | || Crnogorska partija - Nenad Stevović || align="center" | 3.855 || align="center" width="20pxx" | '''0,10%''' || align="center" | - || align="center" | = |- | align="center" | '''-''' || align="center" | - || align="center" width="30pxx" | ||''Nevažeći listići''|| align="center" | 170.995 || align="center" width="20pxx" | '''4,37%'''|| align="center" | - || align="center" | |} :'''Red. br.''' &ndash; redni broj na glasačkom listiću :'''Poredak''' &ndash; poredak po broju glasova :&ndash; manjinska lista {{bar box |width=95% |title=Izbori za narodne poslanike Republike Srbije 2012.<ref>[http://www.rik.parlament.gov.rs/cirilica/saopstenja_frames.htm Preliminarni rezultati],pristupljeno dana 8. maja 2012. godine.</ref><br />[[6. 5.|6. maj]] [[2012]]. |titlebar=#ddd |bars= {{bar percent|'''[[Pokrenimo Srbiju — Tomislav Nikolić]]'''|lightblue|73|24.04}} {{bar percent|'''[[Izbor za bolji život — Boris Tadić]]'''|yellow|67|22.11}} {{bar percent|'''[[Ivica Dačić]] – [[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-[[PUPS]]-[[JS]]'''|red|44|14.53}} {{bar percent|'''[[Demokratska stranka Srbije|Demokratska stranka Srbije – Vojislav Koštunica]]'''|blue|21|7.00}} {{bar percent|'''[[Preokret (koalicija)|Čedomir Jovanović – Preokret]]'''|violet|20|6.52}} {{bar percent|'''[[Ujedinjeni regioni Srbije|Ujedinjeni regioni Srbije – Mlađan Dinkić]]'''|darkblue|16|5.49}} {{bar percent|'''[[Savez vojvođanskih Mađara|Savez vojvođanskih Mađara - Ištvan Pastor]]''' ([[Slika:M slovo plavo.svg|12px|lista nacionalne manjine]])|green|5|1.77}} {{bar percent|'''[[Stranka demokratske akcije Sandžaka]] - [[Sulejman Ugljanin|dr Sulejman Ugljanin]]''' ([[Slika:M slovo plavo.svg|12px|lista nacionalne manjine]])|lightgreen|2|0.69}} {{bar percent|'''Svi zajedno - BDZ, GSM, DZH, DZVM, Slovačka stranka - Emir Elfić''' ([[Slika:M slovo plavo.svg|12px|lista nacionalne manjine]])|gray|1|0.63}} {{bar percent|'''[[Nijedan od ponuđenih odgovora (politička stranka)|Nijedan od ponuđenih odgovora]]''' ([[Slika:M slovo plavo.svg|12px|lista nacionalne manjine]])|pink|1|0.59}} {{bar percent|'''[[Koalicija Albanaca Preševske doline]]'''([[Slika:M slovo plavo.svg|12px|lista nacionalne manjine]])|red|1|0.30}} {{bar percent|[[Srpska radikalna stranka|Srpska radikalna stranka – dr Vojislav Šešelj]]|darkblue|0|4.63}} {{bar percent|[[Dveri srpske|Dveri za život Srbije]]|darkred|0|4.34}} {{bar percent|[[Pokret radnika i seljaka]]|orange|0|1.46}} {{bar percent|[[Komunistička partija (Srbija)|Komunistička partija - Josip Broz]]|red|0|0.74}} {{bar percent|[[Socijaldemokratski savez (Srbija)|Socijaldemokratski savez - Nebojša Leković]]|black|0|0.42}} {{bar percent|[[Reformistička stranka|Reformistička stranka – Prof. dr Milan Višnjić]]|blue|0|0.22}} {{bar percent|Crnogorska partija - Nenad Stevović|gold|0|0.10}} {{bar percent|'''''Nevažeći listići'''''|silver|0|4.37}} |caption=<center>'''Konačni rezultati '''</center><br /> <center>'''Izlaznost: 57.77%''' ili '''3.911.136''' od '''6,770,013''' upisanih birača</center> }} == Rezultati 2008. i 2012. == {{bar box |title=Izbori za narodne poslanike Republike Srbije 2008. i 2012.<br />Odnos broja mandata |titlebar=#AAF |left1=Stranka |left2=Godina |right1=Mandati |right2=Razlika |width=400pxx |bars= {{bar numbers 2|[[SNS]]|2008|blue|9|2012|lightblue|73|+64}} {{bar numbers 2|[[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]|2008|orange|71|2012|yellow|67|-4}} {{bar numbers 2|[[Socijalistička partija Srbije|SPS]]-[[PUPS]]-[[JS]]|2008|darkred|20|2012|red|44|+24}} {{bar numbers 2|[[DSS]]|2008|cyan|21|2012|lightblue|21|0}} {{bar numbers 2|[[Preokret (koalicija)|Preokret]]|2008|pink|17|2012|violet|19|+2}} {{bar numbers 2|[[SVM]]|2008|blue|4|2012|lightblue|5|+1}} {{bar numbers 2|[[URS]]|2008|green|24|2012|lightgreen|16|-8}} {{bar numbers 2|[[Stranka demokratske akcije Sandžaka|SDAS]]|2008|darkgreen|2|2012|green|2|0}} {{bar numbers 2|[[Svi zajedno (koalicija)|Svi zajedno]]|2008|darkgreen|0|2012|green|1|+1}} {{bar numbers 2|[[Srpska radikalna stranka|SRS]]|2008|blue|78|2012|blue|0|-78}} {{bar numbers 2|[[Koalicija Albanaca Preševske doline|KAPD]]|2008|red|1|2012|red|1|0}} |caption='''Napomena''': Neke stranke su učestvovale u različitim koalicijama na prethodnim izborima. }} == Optužbe o izbornoj krađi == [[Srpska napredna stranka]] optužila je [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratsku stranku]] da je „brutalno pokrala izbore“, zamenivši originalne listiće drugim listićima. [[Tomislav Nikolić]], predsednik stranke, pokazao je novinarima oko 3.000 glasačkih listića, koji su po njegovim tvrdnjama bačeni u kontejner i zamenjeni drugim listićima. Nikolić je odbio da saopšti gde su sporni listići pronađeni.<ref>http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Nikolic-trazi-ponistavanje-izbora.lt.html</ref> Republičko javno tužilaštvo naložilo je proveru navoda Srpske napredne stranke i autentičnosti listića koje su pokazali.<ref>http://www.smedia.rs/vesti/vest/92799/Izbori-2012-Tuzilastvo-Izborna-kradja-nalozilo-policiji-proveru-navoda-oko-listica.html</ref> Međutim, prema rečima portparola Republičkog javnog tužilaštva, [[Tomo Zorić|Tome Zorića]], predstavnici Srpske napredne stranke su odbili da dostave policiji na uvid tražene listiće i materijal.<ref>http://www.smedia.rs/vesti/izbori/vest/92819/Izbori-2012-Izborna-kradja-SNS-Tomo-Zoric-Zoric-policiji-ne-da-na-uvid-glasacke-listice.html</ref> Ministar životne sredine [[Oliver Dulić]] napisao je na svom [[twitter|tviter]] profilu da je vreća sa listićima koje je pokazao Tomislav Nikolić ukradena u [[Zaječar]]u, i da ju je ukrao član Srpske napredne stranke. SNS je ovo demantovala, navodeći da su listići iz jednog mesta u [[Vojvodina|Vojvodini]].<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/dulic-vreca-sa-listicima-ukradena-u-zajecaru-sns-vreca-je-iz-vojvodine/39845.phtml |access-date=2012-05-21 |archive-date=2012-07-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120711201648/http://www.24sata.rs/vesti/aktuelno/vest/dulic-vreca-sa-listicima-ukradena-u-zajecaru-sns-vreca-je-iz-vojvodine/39845.phtml |dead-url=yes }}</ref> Sumnju u regularnost izbora su izrazili i [[Savez vojvođanskih Mađara]] i pokret [[Dveri srpske|Dveri]]. Predsednik [[Ujedinjeni regioni Srbije|Ujedinjenih regiona Srbije]], [[Mlađan Dinkić]], izrazio je sumnju regularnost lokalnih izbora u [[Subotica|Subotici]], [[Novi Sad|Novom Sadu]] i [[Svilajnac|Svilajncu]].<ref>http://www.blic.rs/Vesti/Politika/323203/Dinkic-Izbori-6-maja-najsumnjiviji-posle-5-oktobra</ref> [[Vojislav Koštunica]], predsednik [[Demokratska stranka Srbije|Demokratske stranke Srbije]], založio se da nezavisna komisija ponovo prebroji sve glasove.<ref>http://www.telegraf.rs/vesti/202254-kostunica-nezavisna-komisija-da-prebroji-glasove</ref> Predsednik [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]] i Ministar unutrašnjih poslova [[Ivica Dačić]] izjavio je da ne veruje da je pored velikog broja posmatrača moglo doći do organizovane izborne krađe i da ne treba podizati tenzije pred drugi krug predsedničkih izbora.<ref>http://www.smedia.rs/vesti/vest/92794/Izbori-2012-Izborna-kradja-Ivica-Dacic-Dacic-Ne-verujem-da-je-bilo-kradje-prihvatite-rezultate.html</ref> Predsednik [[Liberalno-demokratska partija (Srbija)|Liberalno-demokratske partije]] [[Čedomir Jovanović]] je takođe izjavio da nema dokaza da je bilo organizovane izborne krađe i pozvao Tomislava Nikolića da prihvati rezultate izvora.<ref>http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/1950/Izbori+2012/1100840/Jovanovi%C4%87%3A+Nije+bilo+izborne+kra%C4%91e.html</ref> [[Dragan Todorović]], potpredsednik [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]], izjavio je da su posmatrači njegove stranke prijavili neregularnosti samo na jednom biračkom mestu te da bez validnih dokaza neće tražiti poništavanje izbora, dodavši:"Kada tvrdite da je bilo krađe na izborima, morate da navedete mesto, ljude, konkretne podatke i to uvek znate čim se desi, ne treba vam četiri dana da shvatite da vam je neko nešto ukrao".<ref name="SRS">http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/219533/SRS+nema+dokaze+o+kra%C4%91i+.html</ref> [[10. 5.|10. maja]] nekoliko stotina demostranata i pripadnika pokreta [[Dveri srpske]] predvođeni predsedničkim kandidatom [[Vladan Glišić|Vladanom Glišićem]] su u [[Beograd]]u protestovali šetnjom do [[Hram Svetog Save|Hrama Svetog Save]]. Narednog dana Dveri su organizovale iste proteste u [[Novi Sad|Novom Sadu]]<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.dverisrpske.com/sr-CS/index.php |access-date=2012-05-21 |archive-date=2012-05-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120521121239/http://www.dverisrpske.com/sr-CS/index.php }}</ref>. [[11. 5.|11. maja]] predstavnici i demonstranti opozionih grupa i [[SNP 1389]] okupirali su sedište [[novi Beograd|opštine Novi Beograd]] i zatražili poštene izbore. Policija je u veče uspela da razbeži demostrante i odblokira objekat<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.vaseljenska.com/video/blokada-opstine-novi-beograd-video/ |access-date=2012-05-21 |archive-date=2015-06-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150605144128/http://www.vaseljenska.com/video/blokada-opstine-novi-beograd-video/ |dead-url=yes }}</ref>. Visoki funkcioner DSS-a [[Miloš Aligrudić]] rekao je da je od trenutka kada su stranački predstavnici otkrili da na jednom biračkom mestu u Kučevu nedostaje vreća sa glasačkim listićima krenula opstrukcija RIK-a. "Opstrukcija je bila skandalozna i katastrofalna i ona ide na to da se ne može izjaviti valjani prigovor i da nam se ni fizički ne dozvoljava, odbijanjem komunikacije, da uopšte u tom smeru reagujemo", rekao je on novinarima ispred sedišta RIK-a<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://bktvnews.com/dss-opstrukcija-rik-a-u-utvrdivanju-nepravilnosti/ |access-date=2012-05-21 |archive-date=2012-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120515094920/http://bktvnews.com/dss-opstrukcija-rik-a-u-utvrdivanju-nepravilnosti/ |dead-url=yes }}</ref>. U Vranju nakon obavljene kontrole dela izbornog materijala, predstavnici [[Nova Srbija|Nove Srbije]] i SRS tvrde da je neko ukrao 9 džakova sa listićima. Lider NS u Vranju Radoslav Lale Mojsilović kaže da su pregledali materijal sa 14 biračkih mesta i da na tim mestima pokradeno 12 glasova Nove Srbije i 11 Srpske radikalne stranke<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.vaseljenska.com/vesti/izborna-kradja-i-u-vranju/ |access-date=2012-05-21 |archive-date=2012-05-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120514040006/http://www.vaseljenska.com/vesti/izborna-kradja-i-u-vranju/ |dead-url=yes }}</ref>. [[12. 5.|12. maja]] lider SNS-a [[Tomislav Nikolić]] je najavio da zbog očigledne izborne prevare neće priznati rezultate izbora i da će njegova stranka počet demonstracije protiv izborne krađe širom Srbije<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.vaseljenska.com/vesti/nikolic-ne-priznajem-izbore-od-sutra-protesti-sirom-srbije/ |access-date=2012-05-21 |archivedate=2012-05-15 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120515085401/http://www.vaseljenska.com/vesti/nikolic-ne-priznajem-izbore-od-sutra-protesti-sirom-srbije/ |deadurl=yes }}</ref>. Zatim doveo je u pitanje učestvovanje u drugom krugu izbora sa Tadićem. == Izvori == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{Drugi projekti | commons = 2012 elections in Serbia | wikispecies = <!-- Wikispecies --> | wiktionary = <!-- Wiktionary --> | wikiversity = <!-- Wikiversity --> | wikibooks = <!-- Wikibooks --> | wikisource = <!-- Wikisource --> | wikiquote = <!-- Wikiquote --> | wikinews = <!-- Wikinews --> }} * [http://www.rik.parlament.gov.rs/ Republička izborna komisija] * [http://www.parlament.gov.rs/ Narodna skupština Republike Srbije] {{Izbori u Srbiji}} [[Kategorija:Parlamentarni izbori u Srbiji]] [[Kategorija:2012.]] 2mlkdwleyjcwi2s4uh9mqp7toez5twr Pasoš Kosova 0 159993 42681050 42676916 2026-08-25T00:42:48Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681050 wikitext text/x-wiki '''Kosovski pasoš''' ({{jez-alb|Pasaporta e Kosovës}}) je putna isprava koja se izdaje građanima [[Republika Kosovo|Republike Kosovo]]. Isprava olakšava putovanja u inostranstvo a takođe služi kao dokaz o državljanstvu. Izdavanje [[pasoš]]a je isključiva povlastica Ministarstva unutrašnjih poslova, s izuzetkom diplomatskih pasoša koje izdaje Ministastvo inostranih poslova Republike Kosovo. Kosovski pasoš ispunjava sve, od strane [[Organizacija međunarodnog civilnog vazduhoplovstva|Organizacije međunarodnog civilnog vazduhoplovstva]] (ICAO), preporučene standarde za [[kompjuterski čitljivi pasoši|kompjuterski čitljive pasoše]] (kao što su veličina, tehnologija, bezbednost, raspored, itd.), ali kod zemlje/državljanstva RKS nije u okviru [[ISO 3166-1 alpha-3|ISO 3166]] i dakle nije sertifikovan od ICAO. Izgled pasoša je obelodanjen 14. marta 2008.<ref>{{cite web |url=http://news.sbs.com.au/worldnewsaustralia/kosovo_unveils_new_passport_542795 |title=Kosovo otkriva novi pasoš - SBS World News Australia |publisher=SBS World News Australia |date=14. 03. 2008. |accessdate=14. 03. 2008. |archivedate=2008-04-03 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080403090541/http://news.sbs.com.au/worldnewsaustralia/kosovo_unveils_new_passport_542795 |deadurl=yes }}</ref> Prvi pasoši izdati su 30. jula 2008. i sa 20. majom 2009, 300.000 pasoša je izdato građanima Kosova.<ref>[http://www.telegrafi.com/?id=2&a=4416 "Rreth 300 mijë qytetarë kosovarë pajisen me pasaporta" {{al}}."] ''telegrafi.com''. Objavljeno 20. maja, 2009. Pristupljeno 20. maja, 2009.</ref><ref name="Kosovo Passport">[http://www.mpb-ks.org/index.php?option=com_content&task=view&id=628&Itemid=5 "The process of production of Passports of the Republic of Kosovo, is fully normalised"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081014084147/http://www.mpb-ks.org/index.php?option=com_content&task=view&id=628&Itemid=5 |date=2008-10-14 }} ''mpb-ks.org'' 18. avgust 2008. Pristupljeno 16. sept. 2009.</ref> [[Vlada Kosova]] je najavila da će biometrijeske pasoše, saglasne međunarodnim standardima, izdati 2010. godine.<ref>[http://www.newkosovareport.com/200905211791/Society/-Kosovo-biometric-passports-next-year.html "Kosovo biometric passports next year"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090727192352/http://www.newkosovareport.com/200905211791/Society/-Kosovo-biometric-passports-next-year.html |date=2009-07-27 }} ''newkosovareport.com''. Objavljeno 21. maja, 2009. Pristupljeno 22. maja, 2009.</ref> Novi dizajn pasoša je tamno plave boje, sa [[Grb Kosova|grbom]] Republike Kosovo u sredini prednjih korica.<ref>{{cite web |url=http://www.koha.net/index.php?option=com_content&task=view&id=8501&Itemid=41 |title=Koha Ditore - Dokumentet e Republikës së Kosovës para verës |publisher=Koha Ditore |language=Albanian| date=14. mart. 2008 |accessdate=14. mart. 2008 }}</ref> Reč "Pasoš" je ispisana na koricama isprave na [[Albanski jezik|albanskom]], [[Srpski jezik|srpskom]] i [[Engleski jezik|engleskom]]. Svi značajne informacije o identitetu nosioca su takođe odštampane na ovim jezicima.<ref name="Kosovo Passport"/> Za građane, koji su 18 ili više godina stari, pasoš važi 10 godina od datuma izdavanja. Pre uvođenja novi nacionalnih pasoša, izdavane su [[UNMIK putne isprave|putne isprave]] od strane [[UNMIK|administracije Ujedinjenih nacija]]<ref name=iht /> sa vremenom važenja od maksimalno 2 godine. Te putne isprave, iako se više ne izdaju, ostaju u važnosti do njihovog datuma isteka. == Vrste == Postoje četiri vrste pasoša: Uobičajeni, Zvanični, Diplomatski i Putna isprava. Neophodna je prijava u visini €25.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7518509.stm |title=Europe &#124; Kosovo moves to issue passports |publisher=BBC News |date=21. jul 2008|accessdate=4. feb. 2009}}</ref> === Uobičajeni === * Tamno plave korice * Izdavan svim građanima Kosova sa maksimumom vremena važenja od 10 godina koji olakšava privatna putovanja u inostranstvo.<ref name="pasaportat1">{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.mpb-ks.org/repository/docs/pasaportat_kosoves_2.pdf |access-date=2012-06-27 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304045143/http://www.mpb-ks.org/repository/docs/pasaportat_kosoves_2.pdf |deadurl=yes }}</ref> === Zvanični === * Korice kestenjaste boje * Izdavan političkom osoblju u okviru Vlade kao i njihovim članovima porodice sa maksimumom vremena važenja od 5 godina.<ref name="pasaportat1"/> === Diplomatski === * Crne korice * Izdavana Predsedniku republike, Premijeru, članovima Vlade, Predsedniku Ustavnog suda, Predsedniku Vrhovnog suda, ambasadorama kao i ostalom diplomatskom osoblju u ambasadama i konzulatima širom sveta, Ombudsmanu, članovima državnih delegacija po potrebi, Vladinim zvaničnicima postavljenim za predstavnike u različitim međunarodnim organizacijama, diplomatskim kuririma propisano po zakonu, i osobama od interesa propisano po zakonu sa maksimumom vremena važenja od 5 godina.<ref name="pasaportat1"/> === Putna isprava === * Svetlo plave korice * Izdat građanima Kosova ako je originalni pasoš izgubljen ili ukraden, i/ili istekao. Takođe može biti izdat za grupna putovanja za ne manje od 5 osoba a ne manje od 50 osoba. Putna isprava ima maksimum vremena važenja od 5 godina.<ref name="pasaportat1"/> == Strana sa informacijama o identitetu == Strana nosioca pasoša sadrži sledeće informacije: * Vrsta [P] * Kod [Kod zemlje: RKS] * Broj pasoša * Prezime(na) * Ime(na) * Mesto rođenja * Datum rođenja * Državljanstvo [Kosovar] * Pol * Visina * Boja očiju * Ovlašćeni izdavač * Lični broj * Datum izdavanja/isteka Osim slike lica nosioca, otisak prsta i potpis nosioca se takođe nalaze na strani 3. == Priznanje == [[Datoteka:KosovoPassportRecognition.png|mini|right|650px|{{legend|#ff0000|Kosovo}}{{legend|#0055d4|Države koje zvanično priznaju Kosovo i pasoš Kosova}}{{legend|#008000|Države koje zvanično ne priznaju Kosovo, ali su izjavile da prihvataju pasoš Kosova}}{{legend|#FFFF00|Države koje su posećene iako njihove zemlje ne priznaju pasoš Kosova ni nezavisnost Kosova.}}]] Jednostrana [[deklaracija o nezavisnosti Kosova (2008)|deklaracija o nezavisnosti Kosova]] nije univerzalno priznata. Stoga, neke zemlje ne prihvataju pasoš izdat od strane Vlade Republike Kosovo.<ref name=iht>{{cite web |url=http://www.iht.com/articles/ap/2008/02/25/europe/EU-GEN-Kosovo-Ping-Pong-Diplomacy.php |title=Ping pong team to compete under Kosovo flag, but troubles linger for new state - International Herald Tribune |publisher=International Herald Tribune |date=25. feb. 2008 |accessdate=14. mart 2008 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080430202119/http://www.iht.com/articles/ap/2008/02/25/europe/EU-GEN-Kosovo-Ping-Pong-Diplomacy.php |archivedate=2008-04-30 |deadurl=no }}</ref> === Nezavisnost === Zaključno sa septembrom 2011. godine 81 zemlja članica UN je zvanično priznalo Kosovo. Kao takve ove zemlje implicitno priznaju pasoš Kosova kao validnu putnu ispravu, osim ako nije navedeno drugačije. {| |valign="top"| * {{flagcountry|AFG}}<ref>{{cite web|title=The Statement of Islamic Republic of Afghanistan on the Recognition of Independence of Kosovo|publisher=Ministry of Foreign Affairs, Afghanistan|date=18. 02. 2008.|accessdate=09. 05. 2008.|url=http://www.mfa.gov.af/detail.asp?Lang=e&Cat=2&ContID=562|archive-date=2012-09-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20120920143555/http://mfa.gov.af/en|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|ALB}}<ref>{{cite web|url=http://www.keshilliministrave.al/index.php?fq=brenda&m=news&lid=7323&gj=gj2|title=Statement of Prime Minister of Albania Mr. Sali Berisha on Recognition of Independence of Kosova|publisher=Republic of Albania Council of Ministers|date=18. 02. 2008.|access-date=2012-06-27|archivedate=2012-04-20|archiveurl=https://web.archive.org/web/20120420190957/http://www.keshilliministrave.al/index.php?fq=brenda&m=news&lid=7323&gj=gj2|deadurl=yes}}</ref> * {{flagcountry|AUS}}<ref>{{cite web|title=Australia Recognises the Republic of Kosovo|publisher=Australia Department of Foreign Affairs and Trade|url=http://www.foreignminister.gov.au/releases/2008/fa-s034_08.html|date=19. 02. 2008.|accessdate=19. 02. 2008.|archive-date=2008-02-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20080220012853/http://www.foreignminister.gov.au/releases/2008/fa-s034_08.html|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|AUT}}<ref>{{cite web|url=http://www.bmeia.gv.at/en/foreign-ministry/news/presseaussendungen/2008/plassnik-schreiben-ueber-anerkennung-des-kosovo-unterzeichnet.html|title=Plassnik: "Letter on Kosovo's recognition signed"|date=28. 02. 2008.|accessdate=29. 02. 2008.|publisher=Austrian Foreign Ministry|archive-date=2011-05-22|archive-url=https://archive.today/20110522100443/http://www.bmeia.gv.at/en/foreign-ministry/news/presseaussendungen/2008/plassnik-schreiben-ueber-anerkennung-des-kosovo-unterzeichnet.html|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|BHR}}<ref>{{cite news|url=http://english.bna.bh/?ID=79090|title=Bahrain recognizes Kosovo|date=19. 05. 2009.|publisher=Bahrain News Agency|accessdate=19. 05. 2009.|archive-date=2009-05-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20090523215817/http://english.bna.bh/?ID=79090|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|BEL}}<ref>{{cite web|url=http://www.ad.nl/buitenland/article2082987.ece|title=België erkent Kosovo|language=Dutch|date=25. 02. 2008.|publisher=Algemeen Dagblad|accessdate=09. 04. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|BLZ}}<ref>{{cite web|title=Belize njeh pavarësinë e Kosovës|url=http://www.president-ksgov.net/?id=5,67,67,67,a,949|publisher=President of the Republic of Kosovo|date=07. 08. 2008.|accessdate=07. 08. 2008.|language=Albanian|archive-date=2011-08-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20110822223252/http://www.president-ksgov.net/?id=5,67,67,67,a,949|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|BUG}}<ref>{{cite news|url=http://www.novinite.com/view_news.php?id=91485|title=Sofia Officially Recognizes Pristina Sovereignty|date=20. 03. 2008.|publisher=novinite.com|accessdate=20. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|BFA}}<ref>{{cite news|url=http://www.newkosovareport.com/20080424902/Politics/Burkina-Faso-recognizes-Kosovo.html|title=Burkina Faso recognizes Kosovo|publisher=New Kosova Report|date=24. 04. 2008.|accessdate=24. 04. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|CAN}}<ref>{{cite web|url=http://w01.international.gc.ca/minpub/Publication.aspx?isRedirect=True&publication_id=385954&language=E&docnumber=59|title=Canada joins international recognition of Kosovo|publisher=Canadian Foreign Ministry|date=18. 03. 2008.|accessdate=18. 03. 2008.|archive-date=2012-09-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20120911205011/http://www.international.gc.ca/media/|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|COL}}<ref name="Colombia, Belize recognize Kosovo independence">{{cite web|url=http://news.xinhuanet.com/english/2008-08/08/content_9036748.htm|title=Colombia, Belize recognize Kosovo independence|date=08. 08. 2008.|publisher=Xinhua News Agency|accessdate=28. 03. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|COM}}<ref>{{cite news|url=http://www.newkosovareport.com/200905181776/Politics/Comores-recognizes-Kosovo.html|title=Comores recognizes Kosovo|date=18. 05. 2009.|publisher=Kosova New Report|accessdate=18. 05. 2009.|archive-date=2009-05-20|archive-url=https://web.archive.org/web/20090520203759/http://www.newkosovareport.com/200905181776/Politics/Comores-recognizes-Kosovo.html|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|CRI}}<ref>{{cite web|title=Costa Rica se pronuncia por la independencia de Kósovo|publisher=Ministerio de Relaciones Exteriores y Culto|url=http://www.rree.go.cr/ministerio/files/CostaRicaKosovo.doc|language=Spanish|format=DOC|date=17. 02. 2008.|accessdate=18. 02. 2008.|archive-date=2008-02-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20080226224510/http://www.rree.go.cr/ministerio/files/CostaRicaKosovo.doc|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|HRV}}<ref>{{cite web|url=http://www.vlada.hr/en/naslovnica/novosti_i_najave/2008/ozujak/hrvatska_priznala_kosovo|title=Croatia recognises Kosovo|date=19. 03. 2008.|publisher=Government of the Republic of Croatia|accessdate=19. 03. 2008.|archive-date=2008-03-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20080324111856/http://www.vlada.hr/en/naslovnica/novosti_i_najave/2008/ozujak/hrvatska_priznala_kosovo|dead-url=yes}}</ref> |valign=top| * {{flagcountry|CZE}}<ref>{{cite web|url=http://www.mzv.cz/wwwo/mzv/default.asp?id=58430&ido=6569&idj=2&amb=1|title=The Czech Republic has recognized independence of Kosovo|date=21. 05. 2008.|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Czech Republic|accessdate=21. 05. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|DEN}}<ref>{{cite web|url=http://www.um.dk/en/servicemenu/News/NewsArchives2008/DenmarkRecognizesKosovoAsAnIndependentState.htm|title=Denmark recognizes Kosovo as an independent state|publisher=Danish Ministry of Foreign Affairs|date=22. 02. 2008.|accessdate=22. 04. 2009.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20090627211323/http://www.um.dk/en/servicemenu/News/NewsArchives2008/DenmarkRecognizesKosovoAsAnIndependentState.htm|archivedate=2009-06-27|deadurl=no}}</ref> * {{flagcountry|DJI}}<ref>{{cite web|title=Recognition is confirmed by Djibouti|url=http://www.mfa-ks.net/?page=2,4,513|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|date=12. 05. 2010.|accessdate=12. 05. 2010.}}</ref> * {{flagcountry|DOM}}<ref>{{cite web|url=http://www.newkosovareport.com/200907111864/Politics/Dominican-Republic-recognizes-Kosovo.html|title=Dominican Republic recognizes Kosovo|publisher=New Kosova Report|date=11. 07. 2009.|accessdate=11. 07. 2009.|archive-date=2009-07-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20090713030151/http://www.newkosovareport.com/200907111864/Politics/Dominican-Republic-recognizes-Kosovo.html|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|EST}}<ref>{{cite web|url=http://www.vm.ee/eng/kat_138/9350.html|title=Estonia recognises Republic of Kosovo|date=21. 02. 2008.|publisher=Estonian Ministry of Foreign Affairs|accessdate=27. 04. 2008.}}</ref> * <div style="width:13em">{{flagcountry|Mikronezija}}<ref>{{cite news|url=http://www.newkosovareport.com/200812051471/Politics/Micronesia-recognizes-Kosovo-independence.html|title=Micronesia recognizes Kosovo independence|date=06. 12. 2008.|publisher=New Kosova Report|accessdate=06. 12. 2008.|archive-date=2008-12-11|archive-url=https://web.archive.org/web/20081211030449/http://www.newkosovareport.com/200812051471/Politics/Micronesia-recognizes-Kosovo-independence.html|dead-url=yes}}</ref></div> * {{flagcountry|FIN}}<ref>{{cite web|title=Finland recognised the Republic of Kosovo|publisher=Ministry for Foreign Affairs of Finland|date=07. 03. 2008.|url=http://formin.finland.fi/Public/default.aspx?contentid=123797&nodeid=15145&contentlan=2&culture=en-US| accessdate=07. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|FRA}}<ref>{{cite web|title=Kosovo declares independence|url=http://www.diplomatie.gouv.fr/en/country-files_156/kosovo_6154/index.html|publisher=Ministry of Foreign Affairs, France|date=18. 02. 2008.|accessdate=09. 05. 2008.|archive-date=2014-12-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20141217164449/http://www.diplomatie.gouv.fr/en/country-files_156/kosovo_6154/index.html|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|GAM}}<ref>{{cite web|url=http://www.ks-gov.net/MPJ/Home/tabid/161/ItemID/284/View/Details/Default.aspx|title=Gambia recognizes the independence of Kosovo|date=07. 04. 2009.|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|accessdate=08. 04. 2009.|archive-date=2009-05-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20090513023041/http://www.ks-gov.net/MPJ/Home/tabid/161/ItemID/284/View/Details/Default.aspx|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|GER}}<ref>{{cite web|title=Germany recognises Kosovo|publisher=German Federal Government|url=http://www.bundesregierung.de/Content/EN/Artikel/2008/02/2008-02-20-deutschland-erkennt-kosovo-an__en.html|date=20. 02. 2008.|accessdate=21. 02. 2008.|archivedate=2008-04-29|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080429231324/http://www.bundesregierung.de/Content/EN/Artikel/2008/02/2008-02-20-deutschland-erkennt-kosovo-an__en.html|deadurl=yes}}</ref> * {{flagcountry|HUN}}<ref>{{cite web|url=http://www.mfa.gov.hu/kum/en/bal/actualities/spokesman_statements/Kosovo_recognition_080319.htm|title=Hungary recognizes Kosovo's Independence|date=19. 03. 2008.|publisher=Ministry of Foreign Affairs of Hungary|accessdate=19. 03. 2008.|archive-date=2008-03-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20080323041624/http://www.mfa.gov.hu/kum/en/bal/actualities/spokesman_statements/Kosovo_recognition_080319.htm|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|ISL}}<ref>{{cite web|url=http://www.utanrikisraduneyti.is/frettaefni/frettatilkynningar/nr/4134|title=Íslensk stjórnvöld viðurkenna formlega sjálfstæði Kósóvó|date=05. 03. 2008.|accessdate=05. 03. 2008.|language=Icelandic|publisher=Iceland Foreign ministry|archiveurl=http://wayback.vefsafn.is/wayback/20080324000000/www.utanrikisraduneyti.is/frettaefni/frettatilkynningar/nr/4134|archivedate=2008-03-24}}</ref> * {{flagcountry|IRL}}<ref>{{cite web|url=http://foreignaffairs.gov.ie/home/index.aspx?id=42938|title=Minister for Foreign Affairs Dermot Ahern TD Announces Ireland's recognition of the Republic of Kosovo|date=29. 02. 2008.|accessdate=29. 02. 2008.|publisher=Department of Foreign Affairs|archive-date=2008-03-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20080305011519/http://foreignaffairs.gov.ie/home/index.aspx?id=42938|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|ITA}}<ref>{{cite web|url=http://www.governo.it/Governo/ConsiglioMinistri/dettaglio.asp?d=38401|title=Consiglio dei Ministri n. 93 del 21 febbraio 2008|date=21. 02. 2008.|publisher=Italian Council of Ministers|language=Italian|accessdate=18. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|JPN}}<ref>{{cite news|url=http://www.mofa.go.jp/announce/announce/2008/3/0318.html|title=Statement by Foreign Minister Masahiko Koumura on the Recognition of the Republic of Kosovo|publisher=Ministry of Foreign Affairs of Japan|date=18. 03. 2008.|accessdate=18. 03. 2008.}}</ref> |valign=top| * {{flagcountry|JOR}}<ref>{{Cite web |url=http://www.iol.co.za/index.php?set_id=1&click_id=123&art_id=nw20090708104225462C192103 |title= Jordan recognises Kosovo - World News | IOL News | IOL.co.za|accessdate= |last= |first= |date= |work= |publisher=-{www.iol.co.za}-}}{{Ботовски наслов}}</ref> * {{flagcountry|LAT}}<ref>{{cite web|url=http://www.am.gov.lv/en/news/press-releases/2008/february/20-4/|title=Announcement by Minister of Foreign Affairs of Republic of Latvia on recognition of Kosovo's independence|publisher=Ministry of Foreign Affairs of Republic of Latvia|date=20. 02. 2008.|accessdate=20. 02. 2008.|archive-date=2008-03-30|archive-url=https://web.archive.org/web/20080330022253/http://www.am.gov.lv/en/news/press-releases/2008/february/20-4/|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|LBR}}<ref>{{cite news|url=http://www.liberianobserver.com/news/fullstory.php/aid/11910/Liberia_Recognizes_Kosovo.html|title=Liberia Recognizes Kosovo|date=30. 05. 2008.|publisher=Liberian Daily Observer|accessdate=28. 03. 2009.|archive-date=2009-02-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20090218222207/http://www.liberianobserver.com/news/fullstory.php/aid/11910/Liberia_Recognizes_Kosovo.html|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|LIE}}<ref>{{cite web|url=http://www.llv.li/amtsstellen/llv-pia-pressemitteilungen/pressemitteilungen-alt.htm?pmid=108807&lpid=3789&imainpos=15844|title=Liechtenstein anerkennt den Kosovo|date=28. 03. 2008.|publisher=Liechtenstein government|accessdate=28. 03. 2008.|language=German|archivedate=2008-04-03|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080403062343/http://www.llv.li/amtsstellen/llv-pia-pressemitteilungen/pressemitteilungen-alt.htm?pmid=108807&lpid=3789&imainpos=15844|deadurl=yes}}</ref> * {{flagcountry|LTU}}<ref>{{cite web|url=http://verslas.elta.lt/zinute_pr.php?inf_id=846596|title=Lietuvos Respublikos Seimo Rytinis Posėdis|date=06. 05. 2008.|publisher=ELTA|language=Lithuanian|accessdate=28. 03. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|LUX}}<ref>{{cite web|url=http://www.gouvernement.lu/salle_presse/actualite/2008/02-fevrier/20-asselborn-kosovo/index.html|title= Le Luxembourg reconnaît formellement le Kosovo|publisher=Le Gouvernement du Grande-Duché de Luxembourg|date=21. 02. 2008.|language=French|accessdate=21. 02. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|MKD}}<ref>{{cite web | url=http://www.mia.com.mk/default.aspx?vId=57722300&lId=2|title=Macedonia recognizes Kosovo|publisher=Macedonian Information Agency|date=09. 10. 2008.|accessdate=09. 10. 2008. }}</ref> * {{flagcountry|MWI}}<ref name="malawi">{{cite web|title=Republika e Malavit njohu Kosovën, shtet të pavarur dhe Sovran|url=http://www.ks-gov.net/MPJ/?page=2,4,404|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|date=16. 12. 2009.|accessdate=18. 12. 2009.|language=Albanian|archive-date=2012-09-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20120918200604/http://www.mfa-ks.net/|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|MYS}}<ref>{{cite web|url=http://www.kln.gov.my/?m_id=26&vid=797|title=Press Statement by the Minister of Foreign Affairs of Malaysia on the recognition of Kosovo's independence|publisher=Ministry of Foreign Affairs, Malaysia|date=01. 11. 2008.|accessdate=03. 11. 2008.|archive-date=2009-09-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20090917092630/http://www.kln.gov.my/?m_id=26&vid=797|url-status=dead}}</ref> * {{flagcountry|MDV}}<ref>{{cite web|title=Maldives extends full diplomatic recognition to the Republic of Kosovo|url=http://www.foreign.gov.mv/v3/?p=news&view=sep&nid=3042|publisher=Ministry of Foreign Affairs, Republic of Maldives|date=19. 02. 2009.|accessdate=19. 02. 2009.|archive-date=2011-07-22|archive-url=https://web.archive.org/web/20110722222923/http://www.foreign.gov.mv/v3/?p=news&view=sep&nid=3042|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|MLT}}<ref>{{cite news|title=Malta recognises independence of Kosovo|url=http://www.timesofmalta.com/articles/view/20080821/local/malta-recognises-independence-of-kosovo|publisher=timesofmalta.com|date=21. 08. 2008.|accessdate=21. 08. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|MHL}}<ref>{{cite news|url=http://www.b92.net/eng/news/politics-article.php?yyyy=2008&mm=04&dd=18&nav_id=49534|title=Marshall Islands recognize Kosovo|date=18. 04. 2008.|publisher=B92|accessdate=28. 03. 2009.|archive-date=2009-09-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20090917185254/http://www.b92.net/eng/news/politics-article.php?yyyy=2008&mm=04&dd=18&nav_id=49534|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|MRT}}<ref name="mauritania">{{cite web|title=Republika Islamike e Mauritanisë njohu Republikën e Kosovës|url=http://www.ks-gov.net/MFA/?page=1,4,419|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|date=13. 01. 2010.|accessdate=13. 01. 2010.|language=Albanian|archive-date=2012-09-18|archive-url=https://web.archive.org/web/20120918200604/http://www.mfa-ks.net/|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|MON}}<ref>{{cite web|url=http://www.president-ksgov.net/?id=5,67,67,67,a,714 |title=Principata e Monakos njohu Republikën e Kosovës|publisher=President of the Republic of Kosovodate=19. 03. 2008.|accessdate=19. 03. 2008.|language=Albanian}}</ref> |valign=top| * {{flagcountry|CG}}<ref>{{cite web|url=http://www.gov.me/vijesti.php?akcija=vijesti&id=164404|title=Saopštenje sa sjednice Vlade Crne Gore|publisher=Government of Montenegro|date=09. 10. 2008.|accessdate=14. 10. 2008.|language=Montenegrin|archive-date=2008-12-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20081217183115/http://www.gov.me/vijesti.php?akcija=vijesti&id=164404|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|NAU}}<ref>{{cite web|url=http://www.president-ksgov.net/?id=5,67,67,67,e,786,,|title=Republika e Naurusë Njohi Republikën e Kosovës|date=23. 04. 2008.|publisher=President of the Republic of Kosovo|language=Albanian|accessdate=28. 03. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|NLD}}<ref>{{cite web|url=http://www.minbuza.nl/en/news/newsflashes,2008/03/The-Netherlands-recognises-Kosovo.html|title=The Netherlands recognises Kosovo|date=04. 03. 2008.|accessdate=05. 03. 2008.|publisher=Dutch Ministry of Foreign Affairs|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080430070042/http://www.minbuza.nl/en/news/newsflashes,2008/03/The-Netherlands-recognises-Kosovo.html|archivedate=2008-04-30|deadurl=no}}</ref> * {{flagcountry|NZL}}<ref>[http://www.immigration.govt.nz/NR/rdonlyres/17997B01-AA5A-42B3-B33F-D1A07FDC6C5E/0/IAC0903KosovoPassports.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160130094831/http://www.immigration.govt.nz/NR/rdonlyres/17997B01-AA5A-42B3-B33F-D1A07FDC6C5E/0/IAC0903KosovoPassports.pdf |date=2016-01-30 }} "Workforce (Immigration New Zealand) Internal Administration Circular No: 09-03". Link Accessed June 14, 2009.</ref> * {{flagcountry|NOR}}<ref>{{cite web|url=http://www.regjeringen.no/en/dep/ud/press/News/2008/norway_kosovo.html?id=505130|title=Norway recognises Kosovo as an independent state|publisher=Norway - Ministry of Foreign Affairs|date=28. 03. 2008.| accessdate=28. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|Palau}}<ref>{{cite web|url=http://www.ks-gov.net/mpj/Portals/0/materialet/Recognition%20Note%20-%20Palau.pdf|title=Official recognition letter by President of Palau|format=pdf|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|accessdate=11. 03. 2009.|archive-date=2009-03-19|archive-url=https://web.archive.org/web/20090319053135/http://www.ks-gov.net/mpj/Portals/0/materialet/Recognition%20Note%20-%20Palau.pdf|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|PAN}}<ref>{{cite web|url=http://www.presidencia.gob.pa/noticia.php?cod=10471|title=Comunicado de prensa sobre reconocimiento de la República de Kosovo|date=16. 01. 2009.|publisher=Presidencia de la República de Panamá|language=Spanish|accessdate=28. 03. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|PER}}<ref>{{cite web|url=http://www.rree.gob.pe/portal/boletinInf.nsf/mrealdia/C9B70437F80DBAF7052573F700710D15?OpenDocument|title=Perú decide reconocer independencia de Kósovoe|publisher=Peruvian Ministry of External Relations|language=Spanish|date=22. 02. 2008.|accessdate=09. 05. 2008.|archiveurl=https://archive.today/20120525191637/http://www.rree.gob.pe/portal/boletinInf.nsf/mrealdia/C9B70437F80DBAF7052573F700710D15?OpenDocument|archivedate=2012-05-25|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|POLJ}}<ref>{{cite web|url=http://www.kprm.gov.pl/english/s.php?id=1793|title=Government has recognised the independence of Kosovo|publisher=The Chancellery of the Prime Minister of the Republic of Poland|date=26. 02. 2008.|accessdate=13. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|POR}}<ref>{{cite web|url=http://www.mne.gov.pt/mne/pt/noticias/200810072015.htm|publisher=Ministério dos Negócios Estrangeriros|title=Comunicado de Imprensa - Kosovo|language=Portuguese|date=07. 10. 2008.|accessdate=07. 10. 2008.|archiveurl=https://archive.today/20120525191640/http://www.portugal.gov.pt/pt.aspx|archivedate=2012-05-25|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|SAM}}<ref>{{cite news|url=http://www.telegrafi.com/?id=2&a=2267|title=Samoa njeh pavarësinë e Kosovës|date=15. 09. 2008.|publisher=Telegrafi.com|language=Albanian|accessdate=28. 03. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|SMR}}<ref>{{cite news|url=http://www.sanmarinortv.sm/politica/default.asp?id=32&id_n=25819|title=Congresso di Stato: San Marino riconosce il Kosovo|publisher=San Marino RTV|date=06. 05. 2008.|accessdate=12. 05. 2008.|language=Italian|archivedate=2008-05-26|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080526211346/http://www.sanmarinortv.sm/politica/default.asp?id=32&id_n=25819|deadurl=yes}}</ref> * {{flagcountry|SAU}}<ref>{{cite news|url=http://www.ks-gov.net/MPJ/Home/tabid/161/ItemID/292/View/Details/Default.aspx|title=Kingdom of Saudi Arabia recognizes the Republic of Kosovo|date=20. 04. 2009.|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|accessdate=21. 04. 2009.|archive-date=2009-09-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20090917185159/http://www.ks-gov.net/MPJ/Home/tabid/161/ItemID/292/View/Details/Default.aspx|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|SEN}}<ref>{{cite web|title=Senegal recognises Kosovo's independence: ministry|publisher=haaba.com|url=http://www.haaba.com/news/2008/02/19/7-93587/senegal-recognises-kosovos-independence-ministry.html|date=19. 02. 2008.|accessdate=14. 03. 2008.|archive-date=2008-09-26|archive-url=https://web.archive.org/web/20080926100048/http://www.haaba.com/news/2008/02/19/7-93587/senegal-recognises-kosovos-independence-ministry.html|dead-url=yes}}</ref> |valign=top| * {{flagcountry|Sijera Leone}}<ref>{{cite news|url=http://www.kosovapress.com/ks/index.php?cid=2,2,47317|title=Sierra Leone Recognized Kosova|date=13. 06. 2008.|publisher=Kosova Press|accessdate=28. 03. 2009.}}</ref> * {{flagcountry|SLO}}<ref>{{cite web|url=http://www.sta.si/en/vest.php?s=a&id=1264437|title=Slovenia Recognizes Kosovo|date=05. 03. 2008.|accessdate=05. 03. 2008.|publisher=Slovenian Press Agency|archive-date=2009-02-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20090216171112/http://www.sta.si/en/vest.php?s=a&id=1264437|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|SOM}}<ref>{{cite web|title=Somalia ka njohur Republikën e Kosovës|url=http://www.mfa-ks.net/?page=1,4,525|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|date=19. 05. 2010.|accessdate=19. 05. 2010.}}</ref> * {{flagcountry|Južna Koreja}}<ref>{{cite web|url=http://www.mofat.go.kr/webmodule/htsboard/template/read/engboardread.jsp?typeID=12&boardid=302&seqno=306110&c=TITLE&t=&pagenum=1&tableName=TYPE_ENGLISH&pc=undefined&dc=&wc=&lu=&vu=&iu=&du=|title=Recognition of the Republic of Kosovo|date=28. 03. 2008.|publisher=Ministry of Foreign Affairs and Trade of the Republic of Korea|accessdate=28. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|SWZ}}<ref>{{cite web|url=http://www.mfa-ks.net/?page=1,4,481|title=Njohja e Republikës së Kosovës nga Mbretëria e Swazilandit|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Kosovo|language=Albanian|date=13. 04. 2010.|accessdate=13. 04. 2010.}}</ref> * {{flagcountry|ŠVE}}<ref>{{cite web|url=http://www.sweden.gov.se/sb/d/10358/a/99714|title=Sweden recognises the Republic of Kosovo|publisher=Swedish Ministry for Foreign Affairs|date=04. 03. 2008.|accessdate=04. 03. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|SUI}}<ref>{{cite web|url=http://www.tagi.ch/dyn/news/schweiz/846102.html|title=Bundesrat anerkennt Kosovo|publisher=Tages-Anzeiger|date=27. 02. 2008.|language=German|accessdate=27. 02. 2008.|archive-date=2008-03-01|archive-url=https://web.archive.org/web/20080301221131/http://www.tagi.ch/dyn/news/schweiz/846102.html}}</ref> * {{flagcountry|TUR}}<ref>{{cite web|title=Statement of H.E. Mr. Ali Babacan, Minister of Foreign Affairs of the Republic of Turkey, Regarding the Recognition of Kosovo by Turkey|publisher=Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Turkey|url=http://www.mfa.gov.tr/statement-of-h_e_-mr_-ali-babacan_-minister-of-foreign-affairs-of-the-republic--of-turkey_-regarding-the-recognition-of-kosovo.en.mfa|date=18. 02. 2008.|accessdate=08. 05. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|UAE}}<ref>{{cite web|url=http://www.wam.org.ae/servlet/Satellite?c=WamLocEnews&cid=1223546208865&p=1135099400124&pagename=WAM%2FWamLocEnews%2FW-T-LEN-FullNews|title=UAE recognises Kosovo|publisher=Emirates News Agency|date=14. 10. 2008.|accessdate=14. 10. 2008.}}</ref> * {{flagcountry|UK}}<ref>{{cite web|title=UK to recognise independent Kosovo - PM|url=http://www.pm.gov.uk/output/Page14594.asp|date=18. 02. 2008.|accessdate=09. 05. 2008.|publisher=United Kingdom Prime Minister's Office|archive-date=2008-05-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20080510070233/http://www.pm.gov.uk/output/Page14594.asp|dead-url=yes}}</ref> * {{flagcountry|SAD}}<ref>{{cite web|title=U.S. Recognizes Kosovo as Independent State|publisher=U.S. Department of State|url=http://www.state.gov/secretary/rm/2008/02/100973.htm|date=18. 02. 2008.|accessdate=18. 02. 2008.|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080219202408/http://www.state.gov/secretary/rm/2008/02/100973.htm|archivedate=2008-02-19|deadurl=no}}</ref> * {{flagcountry|VAN}}<ref>{{cite web|title=AKR: Vanuatu e ka njohur Kosovën|url=http://www.kohaditore.com/index.php?cid=1,7,19707|publisher=Kohanet|date=28. 04. 2010.|accessdate=28. 04. 2010.|language=Albanian|archivedate=2012-09-13|archiveurl=https://www.webcitation.org/6AdRnEPQU?url=http://www.kohaditore.com/index.php?cid=1,7,19707|deadurl=yes}}</ref> |} === Samo pasoši === Dodatno, neke zemlje su priznale pasoš Kosova kao putnu ispravu a da nisu priznale Kosovo kao državu. Ovde je situacija slična kao za [[pasoš Republike Kine]], koji mnoge zemlje rutinski obrađuju, iako ne priznaju [[Republika Kina|Republiku Kinu]]. Sledeće zemlje su zvanično izjavile da prihvataju pasoš Kosova kao važeću putnu ispravu, iako ne priznaju Kosovo kao nezavisnu zemlju: * {{flagcountry|GRE}}<ref>{{Cite web |title="Greece to recognizes Kosovo passports" |url=http://www.b92.net/eng/news/region-article.php?yyyy=2008&mm=09&dd=19&nav_id=53613 |access-date=2012-06-27 |archivedate=2008-09-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080921164023/http://www.b92.net/eng/news/region-article.php?yyyy=2008&mm=09&dd=19&nav_id=53613 |deadurl=yes }}</ref> * {{flagcountry|HAI}}<ref>[http://www.kosovothanksyou.com/news/?p=277 "Haiti recognizes passports of Republic of Kosovo"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090922234724/http://www.kosovothanksyou.com/news/?p=277 |date=2009-09-22 }} ''kosovathanksyou.com'' January 29, 2009. Link accessed February 6, 2009.</ref> * {{flagcountry|SVK}}<ref>{{Cite web |title=Slovak government visa information brochure |url=http://www.mzv.sk/App/WCM/ZU/BelehradZU/main.nsf/vw_ByID/ID_C5FD80751E8BA177C12574EF002D8B9B_EN/$File/KOS1.pdf |access-date=2012-06-27 |archivedate=2012-02-19 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120219150805/http://www.mzv.sk/App/WCM/ZU/BelehradZU/main.nsf/vw_ByID/ID_C5FD80751E8BA177C12574EF002D8B9B_EN/$File/KOS1.pdf |deadurl=yes }}</ref> Takođe postoji nekoliko zemalja u koje su ljudi navodno putovali sa pasošom Kosova, mada gde to nije utvrđeno kao zvanična politika ili ustanovljena de fakto praksa ovo nije pokazatelj da se takva putovanja mogu ponoviti u budućnosti. Zemlje, za koje je izvešteno da su posećene na ovaj način, uključuju: {{Multicol}} * {{flagcountry|BAH}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/BahamasPassportEmail.txt |access-date=2012-06-27 |archive-date=2020-11-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201125164006/http://www.kosovothanksyou.com/files/BahamasPassportEmail.txt/ }}</ref> * {{flagcountry|CAM}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://kosovothanksyou.com/files/CambodiaVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2016-04-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160424012558/http://kosovothanksyou.com/files/CambodiaVisaStamp.jpg }}</ref> * {{flagcountry|ESP}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/SpainPassportEmail.txt |access-date=2012-06-27 |archive-date=2020-11-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201125172934/http://www.kosovothanksyou.com/files/SpainPassportEmail.txt/ }}</ref> * {{flagcountry|PRC}}<ref>{{Cite web |url=http://www.telegrafi.com/?id=2&a=4970#Scene_1 |title= KD: Kina pranon pasaportat e Kosovës « Lajme - Telegrafi|accessdate= |last= |first= |date= |work= |publisher=-{www.telegrafi.com}-}}{{Ботовски наслов}}</ref> {{Multicol-break}} * {{flagcountry|COD}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://kosovothanksyou.com/files/CongoVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2016-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304023203/http://kosovothanksyou.com/files/CongoVisaStamp.jpg }}</ref> * {{flagcountry|ECU}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/EcuadorPassportEmail.txt |access-date=2012-06-27 |archive-date=2020-11-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201125155642/http://www.kosovothanksyou.com/files/EcuadorPassportEmail.txt/ }}</ref> * {{flagcountry|EGY}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://kosovothanksyou.com/files/EgyptVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2010-05-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20100526174506/http://kosovothanksyou.com/files/EgyptVisaStamp.jpg }}</ref> * {{flagcountry|GEO}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/GeorgiaVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2019-12-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191202183417/http://www.kosovothanksyou.com/files/GeorgiaVisaStamp.jpg/ }}</ref> {{Multicol-break}} * {{flagcountry|IRQ}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/IraqPassportStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2019-12-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191205061206/http://www.kosovothanksyou.com/files/IraqPassportStamp.jpg/ }}</ref> * {{flagcountry|ISR}}<ref>[http://www.russiatoday.com/news/news/29957 title=Kosovo passport opens new doors] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090207114148/http://www.russiatoday.com/news/news/29957 |date=2009-02-07 }} ''RussiaToday.com''. Link accessed February 4, 2009.</ref> * {{flagcountry|KUW}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/KuwaitPassportStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2012-03-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120314145744/http://www.kosovothanksyou.com/files/KuwaitPassportStamp.jpg }}</ref> * {{flagcountry|LBN}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/LebanonPassportStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2019-12-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191202191314/http://www.kosovothanksyou.com/files/LebanonPassportStamp.jpg/ }}</ref> * {{flagcountry|MAR}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://kosovothanksyou.com/files/MoroccoVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2016-03-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160303175308/http://kosovothanksyou.com/files/MoroccoVisaStamp.jpg }}</ref> {{Multicol-break}} * {{flagcountry|PHI}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/PhilippinesPassportAndVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2019-12-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191203031259/http://www.kosovothanksyou.com/files/PhilippinesPassportAndVisaStamp.jpg/ }}</ref> * {{flagcountry|RSA}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/SouthAfricaVisaAndPassportStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2019-12-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191202184449/http://www.kosovothanksyou.com/files/SouthAfricaVisaAndPassportStamp.jpg/ }}</ref> * {{flagcountry|SUD}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/SudanVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2019-12-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20191205024450/http://www.kosovothanksyou.com/files/SudanVisaStamp.jpg/ }}</ref> * {{flagcountry|THA}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.kosovothanksyou.com/files/ThailandVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2012-03-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120301005808/http://www.kosovothanksyou.com/files/ThailandVisaStamp.jpg }}</ref> * {{flagcountry|VIE}}<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://kosovothanksyou.com/files/VietnamVisaStamp.jpg |access-date=2012-06-27 |archive-date=2016-03-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160303165236/http://kosovothanksyou.com/files/VietnamVisaStamp.jpg }}</ref> {{Multicol-end}} === Srbija === Srbija više ne odbija ulazak osobama koje imaju pečate ulaska i izlaska graničnih vlasti Republike Kosovo ili vize u svojim pasošima. Preko ovih pečata i viza se jednastavno stavlja novi pečat, što može da stvori probleme da se dugoročne vizame poništavaju. Međutim, Srbija smatra prelaske granice iz trećih zamalja u Republiku Kosovo nelegalnim tačkama ulaska, što može da stvori probleme ako neko pokuša da napusti Srbiju bez odgovarajućeg pečata ulaska.{{чињеница|date=06. 2011.}} Nosioci pasoša Republike Kosovo ne mogu da uđu u Srbiju sa ovom ispravom. === Posebni putni propisi === Oktobra 2008. Rumunija je usvojila propisi, po kojem se putnicima sa Kosova izdaje poseban dokument koji sadrži vizu.<ref name="Romania vs. Kosovo passports">{{cite web | url=http://www.mediafax.ro/externe/pasapoartele-kosovare-valabile-in-romania-doar-pentru-dovedirea-identitatii.html?3614;3304398 | title=Paşapoartele kosovare, valabile în România doar pentru dovedirea identităţii | language=Romanian | accessdate=18. 10. 2008. | publisher=Mediafax (Romania) | work=www.mediafax.ro }}{{Dead link|date=October 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Povezano == * [[Međunarodna reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije]] == Reference == {{izvori|2}} == Vanjske veze == * [http://www.mpb-ks.org/images/files_shtes/pasaportat_kosoves_an.ppt Kosovo Ministry of Internal Affairs presentation of the passport]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{Commonscat|Passports of Kosovo}} [[Kategorija:Kosovo]] [[Kategorija:Pasoši po državama]] 9rvnum3d1se9r4dle98zg3mbviy5rvw Srbi u Sjevernoj Makedoniji 0 160063 42680955 42516984 2026-08-24T13:25:41Z نوفاك اتشمان 11942 Срби нису аутохтони народ на Балканском полуострву. + АП уредник. 42680955 wikitext text/x-wiki {{Infokutija etnička grupa |grupa = Srbi u Severnoj Makedoniji |slika = <table border=0 align="center"> <tr> <td>[[Datoteka:Car Dušan, Manastir Lesnovo, XIV vek, Makedonija.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:King Vukašin, Psača.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Marko Mrnjavcevic.JPG|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Dušan Nemanjić|Stefan Dušan Nemanjić]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Vukašin Mrnjavčević|Kralj Vukašin]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Kraljević Marko]]'''</small></td> </tr> <tr> <td>[[Datoteka:Golub Janic mala.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Micko Krstić after his release from jail.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Vojvoda Gligor Sokolović.jpg|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Golub Janić]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Micko Krstić]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Gligor Sokolović]]'''</small></td> <tr> <td>[[Datoteka:Yovan Dovezenski.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Vangel Skoplyancheto.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Vojvoda Babunski.jpg|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Jovan Dovezenski]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Vanđel Skopljanče]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Jovan Babunski]]'''</small></td> </tr> <tr> <td>[[Datoteka:Kosta Abrasevic.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Doksim-mihailovic.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Ljubisa Samardzic 2.jpg|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Kosta Abrašević]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Doksim Mihailović]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Ljubiša Samardžić]]'''</small></td> </tr> </table> |pop = |region1 = {{flag|Severna Makedonija}} |pop1 = 40.000 (2008) |jezici = [[Srpski jezik|srpski]] |religije = [[Srpska pravoslavna crkva]] |srodne = [[Južni Slaveni]] }} '''Srbi''' su [[narod]] sa statusom [[nacionalna manjina|nacionalne manjine]] u [[Severna Makedonija|Severnoj Makedoniji]]. == Historija == [[Datoteka:Izvestaj za zulumi vrz Srbite vo Makedonija, 1906.pdf|mini|levo|250px|Izveštaj o zločinima nad Srbima u Makedoniji od strane Bugara, Arnauta i Turaka 1906. godine]] Srbi imaju dugu istoriju na teritoriji današnje [[Severna Makedonija|Severne Makedonije]]. Deo [[Stara Srbija|Stare Srbije]] i [[Antička Makedonija|antičke Makedonije]] (koji čine današnju Severnu Makedoniju) je bio deo [[srednji vek|srednjevekovnog]] [[Istorija Srbije u srednjem veku#Stvaranje carstva|Srpskog carstva]]. Izuzetan primer [[srednji vek|srednjevekovne]] [[Srpska arhitektura|srpske arhitekture]], [[Crkva sv. Georgi, Staro Nagoričane|Crkva Sv. Georgi]] (zadužbina [[kralj Milutin|kralja Milutina]]), nalazi se u selu [[Staro Nagoričane]]. Posle pada većeg dela [[Balkan]]a pod [[Osmansko carstvo|osmansku vlast]] svi [[pravoslavni]] [[hrišćani]] na poluostrvu našli su se u okviru jedne države. Kako su [[hrišćani]] bili u podređenom položaju i bez načina očuvanja mnogih tradicija iz ranijih vekova, u mnogim krajevima gubi se ili slabi sećanje na [[srednji vek]] i srednjovekovnu srpsku državu. Stoga u [[19. vek]]u mlade države [[Srbija]] i [[Bugarska]] ulažu mnogo sredstava kako bi pridobile [[hrišćani|hrišćane]] na prostoru [[Vardar]]a. Poslednjih decenija uviđa se stalni pad broja [[Srbi|Srba]], najviše prouzrokovan asimilacijom u većinske i etnički bliske [[Makedonci|Makedonce]]. Prema poslednjim popisima tempo smanjivanja je bio sledeći (u zagradi udeo u ukupnom stanovništvu Severne Makedonije): {| class="wikitable" |- |'''1971.''' || 46.465 (2,85%) |- |'''1981.''' || 44.613 (2,30%) |- |'''1991.''' || 42.755 (2,10%) |- |'''1994.''' || 39.620 (2,04%) |- |'''2002.''' || 35.939 (1,78%) |- |} == Srbi danas == [[Datoteka:Makedonija - Etnicki sastav po naseljima 2002.gif|mini|300p|d|Etnički sastav Republike Makedonije (popis 2002.) - naselja sa srpskom većinom naznačena svetlo plavom bojom]] [[Datoteka:Makedonija - Jezicki sastav po naseljima 2002.gif|mini|300p|d|Jezički sastav Republike Makedonije (popis 2002.) - naselja sa srpskom većinom naznačena svetlo plavom bojom]] [[Datoteka:Monument Zebrnjak near Kumanovo.jpg|mini|300p|d|Osvećivanje monumentalne Spomen – kosturnice, povodom 25. godišnjice od [[Kumanovska bitka|Kumanovske bitke]], oktobra 1937. na brdu Zebrnjak]] Po popisu iz [[2002.]] u [[Severna Makedonija|Severnoj Makedoniji]] živi približno 36.000 [[Srbi|Srba]] i oni se mogu podeliti u tri skupine: * "staro" srpsko stanovništvo živi mahom na severu države, oko [[Kumanovo|Kumanova]] i severno od [[Skoplje|Skoplja]], gde postoji niz sela u kojima čine većinu ili značajnu manjinu. Između datih [[Srbi|Srba]] i okolnih [[Makedonci|Makedonaca]] ne postoji oštra razlika, a mesni govor je na razmeđi [[Srpski jezik|srpskog]] i [[Makedonski jezik|makedonskog jezika]] (tj. [[torlački]]); * planski kolonizovani [[Srbi]] živi i u nekoliko malih seoskih zajednica u dolini [[Vardar]]a, naročito u oblasti [[Đevđelija|Đevđelije]] i [[Negotino|Negotina]]. Dato stanovništvo je naseljeno posle [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]] iz delova današnje [[Južna Srbija|Južne Srbije]] namesto iseljenog [[Turci|turskog]] stanovništva; * Značajan broj [[Srbi|Srba]] živi i po značajnijim gradovima, gotovo svuda u zanemarljivom udelu. Dato stanovništvo je različitog porekla i sa izrazitom tendencijom asimilacije u [[Makedonci|Makedonce]] (posebno po pitanju jezika). Veoma je brojna [[Srbi|srpska]] zajednica u [[Skoplje|Skoplju]] (oko 5% ukupnog stanovništva), gde su se [[Srbi]] tokom celog [[20. vek]]a veka naseljavali kao kadrovi u brojnim upravnim službama. Slično tome, i po drugim gradovima su [[Srbi]] najčešće dolazili kao kadrovi (naročito vojni), pa su oni danas obično obrazovaniji i "urbaniji" od proseka za datu sredinu. {| class="wikitable" width="70%" |+Stanovništvo po opštinama |- !'''[[Spisak opština u Severnoj Makedoniji|Opština]]''' !'''Srpsko stanovništvo''' !'''Udeo''' !'''Naselja sa srpskim stanovništvom''' <br /> ** - srpska većina, * - značajna srpska manjina (>10%) |- | [[Opština Kumanovo]] | 9.062 | 8,6% | '''[[Kumanovo]]''', [[Bedinje]]*, [[Brzak]]*, [[Gornje Konjare]]*, [[Donje Konjare]]*, [[Karabičane]]**, [[Ljubodrag]]*, [[Novo Selo (Kumanovo)|Novo Selo]]**, [[Rečica (Makedonija)|Rečica]]**, [[Suševo]]**, [[Tabanovce]]**, [[Tromeđa (Makedonija)|Tromeđa]]**, [[Umin Dol]]**, [[Četirce]]** |- | [[Opština Aerodrom (Skoplje)|Opština Aerodrom]] | 3.085 | 4,3% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Čučer-Sandevo]] | 2.426 | 28,6% | '''[[Čučer-Sandevo]]'''**, [[Banjani (Makedonija)|Banjani]]*, [[Brodec]]*, [[Gornjani]]*, [[Kučevište]]**, [[Pobožje]]* |- | [[Opština Karpoš]] | 2.184 | 3,7% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Gazi Baba]] | 2.097 | 2,9% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Centar (Skoplje)|Opština Centar]] | 2.037 | 4,5% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Đorče Petrov]] | 1.730 | 4,2% | '''[[Skoplje]]''' (deo), [[Vučji Dol]] |- | [[Opština Kisela Voda]] | 1.426 | 2,5% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Butel]] | 1.033 | 2,9% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Staro Nagoričano]] | 926 | 19,1% | '''[[Staro Nagoričano]]'''**, [[Algunja]]**, [[Miglence]]**, [[Malotino]]*, [[Nikuljane]]**, [[Puzajka]]* |- | [[Opština Ilinden]] | 912 | 5,7% | [[Mralino]]*, [[Mrševci]]* |- | [[Opština Valandovo]] | 630 | 5,4% | [[Balinci]]*, [[Josifovo]]*, [[Marvinci]]** |- | [[Opština Negotino]] | 627 | 3,3% | '''[[Negotino]]''', [[Dubrovo]]*, [[Krivolak]]*, [[Pepelište]]*, [[Timjanik]]*, [[Tremnik]]* |- | [[Opština Čair]] | 621 | 1,0% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Tetovo]] | 621 | 1,0% | '''[[Tetovo]]''' |- | [[Opština Bitolj]] | 540 | 1,0% | '''[[Bitolj]]''' |- | [[Opština Veles]] | 540 | 1,0% | [[Ivankovci]]*, [[Rudnik (Makedonija)|Rudnik]]* |- | [[Opština Bogdanci]] | 525 | 6,0% | '''[[Bogdanci]]''', [[Selemlija]]** |- | [[Opština Petrovec]] | 416 | 5,0% | [[Ognjanci]]*, [[Gradmanci]]*, [[Divlje]]* |- | [[Opština Rosoman]] | 409 | 9,9% | '''[[Rosoman]]'''*, [[Kruševica (Makedonija)|Kruševica]]**, [[Palikura]]*, [[Sirkovo]]* |- | [[Opština Lipkovo]] | 370 | 1,4% | [[Matejče]] |- | [[Opština Đevđelija]] | 367 | 1,6% | '''[[Đevđelija]]''' |- | [[Opština Ohrid]] | 360 | 0,7% | '''[[Ohrid]]''' |- | [[Opština Dojran]] | 277 | 8,0% | '''[[Stari Dojran]]'''*, [[Novi Dojran]]*, [[Sretenovo]]*, [[Crničani]]** |- | [[Opština Demir Kapija]] | 132 | 2,9% | [[Korešnica]]* |} <!----> == Religija == Srbi u Severnoj Makedoniji su [[Pravoslavlje|pravoslavne veroispovesti]]. Mada je [[Srbi]]ma priznato pravo [[nacionalna manjina|nacionalne manjine]], oni ne uživaju i verske slobode. Verska tolerancija u odnosu na srpsku zajednicu gotovo da ne postoji. Zbog raskola koji se dogodio, sveštenstvu [[Srpska Pravoslavna Crkva|Srpske Pravoslavne Crkve]] je zabranjeno vršenje crkvene službe. == Spomenici == <gallery> Datoteka:Skopje stari spomenici.jpg|Istorijske statue pre 1941, na levoj, [[Petar I Karađorđević]](natpis je: Kralj Petar I, Oslobodilac). Datoteka:Sv.Georgi-St.Nagoricane-MKD.jpg|[[Crkva Svetog Đorđa u Starom Nagoričinu|Crkva sv. Đorđa]] u [[Staro Nagoričano|Starom Nagoričanu]], Zadužbina [[Kralj Milutin|kralja Milutina]] Datoteka:Karpino campanil.JPG|[[Manastir Karpino]] Datoteka:Markovi kuli 1.JPG|[[Markovi Kuli|Markov Grad (Prilep)]] Datoteka:Лесновски_манастир_02.jpg|[[Manastir Lesnovo]] Datoteka:Treskavec Monastery.jpg|[[Manastir Treskavec]] Datoteka:ManastirPorechki3.jpg|[[Poreče|Porečki]] manastir Datoteka:Zebrnjak, Kumanovo.jpg|[[Zebrnjak]] somen obeležje danas Datoteka:Marko-Monastery-church.jpg|[[Markov manastir]] Datoteka:Risticpalace.JPG|[[Ristićeva palata]] Datoteka:Bitolj-srpsko vojno groblje.JPG|[[Srpsko vojno groblje u Bitolju]]. Datoteka:Sv. Petar na Kajmakčalan.jpg|[[Kajmakčalan]] </gallery> == Povezano == * [[Galipoljski Srbi]] == Vanjske veze == * [http://www.srbi.org.mk/index.php?option=com_content&view=article&id=276&Itemid=98&lang=sr Kulturno–informativni centar Srba u Makedoniji „Spona“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160610133603/http://www.srbi.org.mk/index.php?option=com_content&view=article&id=276&Itemid=98&lang=sr |date=2016-06-10 }} {{sr}} * [http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=5127 Među Srbima u Makedoniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070310210056/http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=5127 |date=2007-03-10 }} * [http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3398 Srbi više ne žive u getu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070310210137/http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3398 |date=2007-03-10 }} * [http://www.serbianunity.net/culture/library/Lopusina1/text/s75.html Srpski narod u Makedoniji] * [http://sloboda.snd-us.com/index.php?option=com_content&view=article&id=157:za-trecinu-ih-je-manje&catid=3:srpska-politika&Itemid=119 Za trećinu ih je manje]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://web.archive.org/web/20070315123529/http://www.coe.int/t/e/cultural_co-operation/heritage/technical_co-operation_and_consultancy/3._projects_and_programmes/PTA_FYROM_ChurchofStGeorge.pdf?L=E Staronagoričanska crkva] 5thexqqnhkafle0tqqep9hpnf3i7ik8 42680957 42680955 2026-08-24T13:26:43Z نوفاك اتشمان 11942 Срби нису аутохтони народ на Балканском полуострву. + АП уредник. 42680957 wikitext text/x-wiki {{Infokutija etnička grupa |grupa = Srbi u Severnoj Makedoniji |slika = <table border=0 align="center"> <tr> <td>[[Datoteka:Car Dušan, Manastir Lesnovo, XIV vek, Makedonija.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:King Vukašin, Psača.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Marko Mrnjavcevic.JPG|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Dušan Nemanjić|Stefan Dušan Nemanjić]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Vukašin Mrnjavčević|Kralj Vukašin]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Kraljević Marko]]'''</small></td> </tr> <tr> <td>[[Datoteka:Golub Janic mala.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Micko Krstić after his release from jail.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Vojvoda Gligor Sokolović.jpg|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Golub Janić]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Micko Krstić]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Gligor Sokolović]]'''</small></td> <tr> <td>[[Datoteka:Yovan Dovezenski.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Vangel Skoplyancheto.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Vojvoda Babunski.jpg|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Jovan Dovezenski]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Vanđel Skopljanče]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Jovan Babunski]]'''</small></td> </tr> <tr> <td>[[Datoteka:Kosta Abrasevic.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Doksim-mihailovic.jpg|75x95px]]</td> <td>[[Datoteka:Ljubisa Samardzic 2.jpg|75x95px]]</td> </tr> <tr> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Kosta Abrašević]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Doksim Mihailović]]'''</small></td> <td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Ljubiša Samardžić]]'''</small></td> </tr> </table> |pop = |region1 = {{flag|Severna Makedonija}} |pop1 = 40.000 (2008) |jezici = [[Srpski jezik|srpski]] |religije = [[Srpska pravoslavna crkva]] |srodne = [[Južni Slaveni]] }} '''Srbi''' su [[narod]] sa statusom [[nacionalna manjina|nacionalne manjine]] u [[Severna Makedonija|Severnoj Makedoniji]]. == Historija == [[Datoteka:Izvestaj za zulumi vrz Srbite vo Makedonija, 1906.pdf|mini|levo|250px|Izveštaj o zločinima nad Srbima u Makedoniji od strane Bugara, Arnauta i Turaka 1906. godine]] Srbi imaju dugu istoriju na teritoriji današnje [[Severna Makedonija|Severne Makedonije]]. Deo [[Stara Srbija|Stare Srbije]] (koji čine današnju Severnu Makedoniju) je bio deo [[srednji vek|srednjevekovnog]] [[Istorija Srbije u srednjem veku#Stvaranje carstva|Srpskog carstva]]. Izuzetan primer [[srednji vek|srednjevekovne]] [[Srpska arhitektura|srpske arhitekture]], [[Crkva sv. Georgi, Staro Nagoričane|Crkva Sv. Georgi]] (zadužbina [[kralj Milutin|kralja Milutina]]), nalazi se u selu [[Staro Nagoričane]]. Posle pada većeg dela [[Balkan]]a pod [[Osmansko carstvo|osmansku vlast]] svi [[pravoslavni]] [[hrišćani]] na poluostrvu našli su se u okviru jedne države. Kako su [[hrišćani]] bili u podređenom položaju i bez načina očuvanja mnogih tradicija iz ranijih vekova, u mnogim krajevima gubi se ili slabi sećanje na [[srednji vek]] i srednjovekovnu srpsku državu. Stoga u [[19. vek]]u mlade države [[Srbija]] i [[Bugarska]] ulažu mnogo sredstava kako bi pridobile [[hrišćani|hrišćane]] na prostoru [[Vardar]]a. Poslednjih decenija uviđa se stalni pad broja [[Srbi|Srba]], najviše prouzrokovan asimilacijom u većinske i etnički bliske [[Makedonci|Makedonce]]. Prema poslednjim popisima tempo smanjivanja je bio sledeći (u zagradi udeo u ukupnom stanovništvu Severne Makedonije): {| class="wikitable" |- |'''1971.''' || 46.465 (2,85%) |- |'''1981.''' || 44.613 (2,30%) |- |'''1991.''' || 42.755 (2,10%) |- |'''1994.''' || 39.620 (2,04%) |- |'''2002.''' || 35.939 (1,78%) |- |} == Srbi danas == [[Datoteka:Makedonija - Etnicki sastav po naseljima 2002.gif|mini|300p|d|Etnički sastav Republike Makedonije (popis 2002.) - naselja sa srpskom većinom naznačena svetlo plavom bojom]] [[Datoteka:Makedonija - Jezicki sastav po naseljima 2002.gif|mini|300p|d|Jezički sastav Republike Makedonije (popis 2002.) - naselja sa srpskom većinom naznačena svetlo plavom bojom]] [[Datoteka:Monument Zebrnjak near Kumanovo.jpg|mini|300p|d|Osvećivanje monumentalne Spomen – kosturnice, povodom 25. godišnjice od [[Kumanovska bitka|Kumanovske bitke]], oktobra 1937. na brdu Zebrnjak]] Po popisu iz [[2002.]] u [[Severna Makedonija|Severnoj Makedoniji]] živi približno 36.000 [[Srbi|Srba]] i oni se mogu podeliti u tri skupine: * "staro" srpsko stanovništvo živi mahom na severu države, oko [[Kumanovo|Kumanova]] i severno od [[Skoplje|Skoplja]], gde postoji niz sela u kojima čine većinu ili značajnu manjinu. Između datih [[Srbi|Srba]] i okolnih [[Makedonci|Makedonaca]] ne postoji oštra razlika, a mesni govor je na razmeđi [[Srpski jezik|srpskog]] i [[Makedonski jezik|makedonskog jezika]] (tj. [[torlački]]); * planski kolonizovani [[Srbi]] živi i u nekoliko malih seoskih zajednica u dolini [[Vardar]]a, naročito u oblasti [[Đevđelija|Đevđelije]] i [[Negotino|Negotina]]. Dato stanovništvo je naseljeno posle [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]] iz delova današnje [[Južna Srbija|Južne Srbije]] namesto iseljenog [[Turci|turskog]] stanovništva; * Značajan broj [[Srbi|Srba]] živi i po značajnijim gradovima, gotovo svuda u zanemarljivom udelu. Dato stanovništvo je različitog porekla i sa izrazitom tendencijom asimilacije u [[Makedonci|Makedonce]] (posebno po pitanju jezika). Veoma je brojna [[Srbi|srpska]] zajednica u [[Skoplje|Skoplju]] (oko 5% ukupnog stanovništva), gde su se [[Srbi]] tokom celog [[20. vek]]a veka naseljavali kao kadrovi u brojnim upravnim službama. Slično tome, i po drugim gradovima su [[Srbi]] najčešće dolazili kao kadrovi (naročito vojni), pa su oni danas obično obrazovaniji i "urbaniji" od proseka za datu sredinu. {| class="wikitable" width="70%" |+Stanovništvo po opštinama |- !'''[[Spisak opština u Severnoj Makedoniji|Opština]]''' !'''Srpsko stanovništvo''' !'''Udeo''' !'''Naselja sa srpskim stanovništvom''' <br /> ** - srpska većina, * - značajna srpska manjina (>10%) |- | [[Opština Kumanovo]] | 9.062 | 8,6% | '''[[Kumanovo]]''', [[Bedinje]]*, [[Brzak]]*, [[Gornje Konjare]]*, [[Donje Konjare]]*, [[Karabičane]]**, [[Ljubodrag]]*, [[Novo Selo (Kumanovo)|Novo Selo]]**, [[Rečica (Makedonija)|Rečica]]**, [[Suševo]]**, [[Tabanovce]]**, [[Tromeđa (Makedonija)|Tromeđa]]**, [[Umin Dol]]**, [[Četirce]]** |- | [[Opština Aerodrom (Skoplje)|Opština Aerodrom]] | 3.085 | 4,3% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Čučer-Sandevo]] | 2.426 | 28,6% | '''[[Čučer-Sandevo]]'''**, [[Banjani (Makedonija)|Banjani]]*, [[Brodec]]*, [[Gornjani]]*, [[Kučevište]]**, [[Pobožje]]* |- | [[Opština Karpoš]] | 2.184 | 3,7% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Gazi Baba]] | 2.097 | 2,9% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Centar (Skoplje)|Opština Centar]] | 2.037 | 4,5% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Đorče Petrov]] | 1.730 | 4,2% | '''[[Skoplje]]''' (deo), [[Vučji Dol]] |- | [[Opština Kisela Voda]] | 1.426 | 2,5% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Butel]] | 1.033 | 2,9% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Staro Nagoričano]] | 926 | 19,1% | '''[[Staro Nagoričano]]'''**, [[Algunja]]**, [[Miglence]]**, [[Malotino]]*, [[Nikuljane]]**, [[Puzajka]]* |- | [[Opština Ilinden]] | 912 | 5,7% | [[Mralino]]*, [[Mrševci]]* |- | [[Opština Valandovo]] | 630 | 5,4% | [[Balinci]]*, [[Josifovo]]*, [[Marvinci]]** |- | [[Opština Negotino]] | 627 | 3,3% | '''[[Negotino]]''', [[Dubrovo]]*, [[Krivolak]]*, [[Pepelište]]*, [[Timjanik]]*, [[Tremnik]]* |- | [[Opština Čair]] | 621 | 1,0% | '''[[Skoplje]]''' (deo) |- | [[Opština Tetovo]] | 621 | 1,0% | '''[[Tetovo]]''' |- | [[Opština Bitolj]] | 540 | 1,0% | '''[[Bitolj]]''' |- | [[Opština Veles]] | 540 | 1,0% | [[Ivankovci]]*, [[Rudnik (Makedonija)|Rudnik]]* |- | [[Opština Bogdanci]] | 525 | 6,0% | '''[[Bogdanci]]''', [[Selemlija]]** |- | [[Opština Petrovec]] | 416 | 5,0% | [[Ognjanci]]*, [[Gradmanci]]*, [[Divlje]]* |- | [[Opština Rosoman]] | 409 | 9,9% | '''[[Rosoman]]'''*, [[Kruševica (Makedonija)|Kruševica]]**, [[Palikura]]*, [[Sirkovo]]* |- | [[Opština Lipkovo]] | 370 | 1,4% | [[Matejče]] |- | [[Opština Đevđelija]] | 367 | 1,6% | '''[[Đevđelija]]''' |- | [[Opština Ohrid]] | 360 | 0,7% | '''[[Ohrid]]''' |- | [[Opština Dojran]] | 277 | 8,0% | '''[[Stari Dojran]]'''*, [[Novi Dojran]]*, [[Sretenovo]]*, [[Crničani]]** |- | [[Opština Demir Kapija]] | 132 | 2,9% | [[Korešnica]]* |} <!----> == Religija == Srbi u Severnoj Makedoniji su [[Pravoslavlje|pravoslavne veroispovesti]]. Mada je [[Srbi]]ma priznato pravo [[nacionalna manjina|nacionalne manjine]], oni ne uživaju i verske slobode. Verska tolerancija u odnosu na srpsku zajednicu gotovo da ne postoji. Zbog raskola koji se dogodio, sveštenstvu [[Srpska Pravoslavna Crkva|Srpske Pravoslavne Crkve]] je zabranjeno vršenje crkvene službe. == Spomenici == <gallery> Datoteka:Skopje stari spomenici.jpg|Istorijske statue pre 1941, na levoj, [[Petar I Karađorđević]](natpis je: Kralj Petar I, Oslobodilac). Datoteka:Sv.Georgi-St.Nagoricane-MKD.jpg|[[Crkva Svetog Đorđa u Starom Nagoričinu|Crkva sv. Đorđa]] u [[Staro Nagoričano|Starom Nagoričanu]], Zadužbina [[Kralj Milutin|kralja Milutina]] Datoteka:Karpino campanil.JPG|[[Manastir Karpino]] Datoteka:Markovi kuli 1.JPG|[[Markovi Kuli|Markov Grad (Prilep)]] Datoteka:Лесновски_манастир_02.jpg|[[Manastir Lesnovo]] Datoteka:Treskavec Monastery.jpg|[[Manastir Treskavec]] Datoteka:ManastirPorechki3.jpg|[[Poreče|Porečki]] manastir Datoteka:Zebrnjak, Kumanovo.jpg|[[Zebrnjak]] somen obeležje danas Datoteka:Marko-Monastery-church.jpg|[[Markov manastir]] Datoteka:Risticpalace.JPG|[[Ristićeva palata]] Datoteka:Bitolj-srpsko vojno groblje.JPG|[[Srpsko vojno groblje u Bitolju]]. Datoteka:Sv. Petar na Kajmakčalan.jpg|[[Kajmakčalan]] </gallery> == Povezano == * [[Galipoljski Srbi]] == Vanjske veze == * [http://www.srbi.org.mk/index.php?option=com_content&view=article&id=276&Itemid=98&lang=sr Kulturno–informativni centar Srba u Makedoniji „Spona“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160610133603/http://www.srbi.org.mk/index.php?option=com_content&view=article&id=276&Itemid=98&lang=sr |date=2016-06-10 }} {{sr}} * [http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=5127 Među Srbima u Makedoniji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070310210056/http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=5127 |date=2007-03-10 }} * [http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3398 Srbi više ne žive u getu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070310210137/http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3398 |date=2007-03-10 }} * [http://www.serbianunity.net/culture/library/Lopusina1/text/s75.html Srpski narod u Makedoniji] * [http://sloboda.snd-us.com/index.php?option=com_content&view=article&id=157:za-trecinu-ih-je-manje&catid=3:srpska-politika&Itemid=119 Za trećinu ih je manje]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [https://web.archive.org/web/20070315123529/http://www.coe.int/t/e/cultural_co-operation/heritage/technical_co-operation_and_consultancy/3._projects_and_programmes/PTA_FYROM_ChurchofStGeorge.pdf?L=E Staronagoričanska crkva] meqz7xu9nn1bl5i1e5kzf43pa4do06f Saradnja četnika s Nedićevom vladom 0 176884 42680960 42677943 2026-08-24T13:35:08Z ~2026-46001-25 386359 /* Tumačenja */ 42680960 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tada, između ostalog, navodno obećao da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [JVuO na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306—307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] knv27e5e2i7mucgepf7f8id3qo41m1m 42680962 42680960 2026-08-24T13:36:21Z ~2026-46001-25 386359 42680962 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tada, između ostalog, navodno obećao da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [JVuO na SDS] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306—307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 5jez3z9xwjonjo2xlwyvc16kiehnwoq 42680963 42680962 2026-08-24T13:39:11Z ~2026-46001-25 386359 42680963 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">{{Cite web |url=https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |title=Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА |access-date=2024-10-27 |archive-date=2024-07-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240720221112/http://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 |url-status=dead }}</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> {{izdvojeni citat|Tada je nastala i najčudnovatija faktička koalicija u Drugom svetskom ratu, koju su sačinjavali u odnosu na Narodnooslobodilački pokret, kao jedinstvenog protivnika, četnici, Nemci, Britanci, Nedić, ustaše.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992, str. 274.</ref>|Profesor [[Branko Petranović]]}} [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 18, reg. br. 1/5 (VK-X-1).</ref><ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} U depešama poslatim Vrhovnoj komandi JVuO od 29. septembra do 1. oktobra 1942. godine,<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 501.</ref> gotovo dva mjeseca po hapšenju majora Dobrivoja Marinkovića od strane bugarskih okupacionih trupâ (nakon čega je otpremljen u [[Koncentracijski logor Mauthausen|logor Mauthausen]], gdje je skončao decembra iste godine), major Đurić (pseudonim »Herman«) kritizira indolentnost legalizovanih odreda i njihovih komandanata: {{izdvojeni citat|Za reon Marinkovića, šta sam uradio, podneo sam izveštaj. Srez Kruševački dodelio sam [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], a Dobrički Radojeviću. Za zamenika Marinkoviću odredio sam kapet. I klase Jovana Jovanovića i uputio mu mojeg delegata, jednog od najboljih organizatora rez. p.poruč. Stanimira Radenkovića. Rade isključivo po mojim uputstvima. U mom reonu svi komandanti brigada postavljeni od Marinkovića su legalni. To su: za srez Rasinski kapet. Petković, za srez Ražanjski akt. peš. kapet. Vesić, Moravski kapet. Novaković, a za srez Aleksinački niko nije bio određen. Za srez Sokobanjski kapet. Jovan Jovanović, jedini ilegalan. Postavio sam iste komandante brigada, ali naredio da moraju raditi na terenu, a ne uživati u varošima kao legalni... Legalne oficire narod nerado prima i komunisti koriste za propagandu, jer kažu da rade sa Nedićem. U koliko i dalje ostanu neaktivni vršiću smenu.}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} U vjerodostojnost Botićevih navodâ mogao se i sâm Draža Mihailović uvjeriti iz izvještaja koji su mu krajem avgusta te godine dostavili vojvoda Dobroslav Jevđević i major Petar Baćović ispred Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine: {{izdvojeni citat|U vezi sa dolaskom Trklje i Mitranovića u ove krajeve i njihove želje da se sastanu sa Đokom ja sam opširnije razgovarao sa Trkljom. Esencijalno je iz tog razgovora sledeće: Postoji po njihovom mnenju apsolutna potreba da se od strane Bosanaca održavaju veze sa Nedićevom vladom, jer je zvanična Srbija sigurno zaleđe i azil za bosanske izbeglice i jer se bez nje ne može voditi akcija u Bosni. U vezi toga sam konstatovao da oni drugim očima gledaju na Nedićevu akciju nego mi. U vezi sa tim oni žele da pokret u Bosni javno ne treba da bude identifikovan sa Dražinim pokretom, nego da figurira kao samostalan. To obrazlažu i tim da je Draža član londonske vlade i kao takav ne može pristati na likvidaciju turskog [tj. [[Bošnjaci|bošnjačkog]] — prim.] elementa i hrvatskog... Poznajemo odlično prilike u Bosni znamo da u ovom kraju ti ljudi nemaju baš nikoga, pa to saopštavamo, kao elemenat, koji može da posluži pri oceni šta da se uradi prema njima. Da bi bili tačno obavešteni primećujemo samo, da smo i kod nekih bosanskih izbeglica iz naroda primetili izvesnu sentimentalnost prema Nediću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_162.htm Izveštaj majora Petra Baćovića i Dobrosava Jevđevića s kraja avgusta 1942. Draži Mihailoviću o političkoj situaciji u istočnoj Bosni i Hercegovini]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} General Mihailović je uvažio prijedloge kapetana Ocokoljića (pseudonim »Iliev«) nakon samo par dana: {{izdvojeni citat|Preduzmite sve Vi i Stojanović [Miodrag, kapetan — prim.] da preobraćate tajno u naše redove sve pripadnike policijske straže i druge Nedićevce. Oficire pozvati da se izjasne. Neposlušne predložiti za lišenje čina sa obrazloženjem. Pozdravite sokole, neka se što bolje organizuju. Trojke neka postoje i nek malo sačekaju, još ne mogu u Beograd da stupe. Žandarmima iz Beograda daj da se što bolje organizuju za opštu stvar.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 345.</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Početkom oktobra 1942, komandant Kolubarskog korpusa JVuO kapetan Petronije Nikolić (pseudonim »Peter«) informira generala Dražu Mihailovića o situaciji u sopstvenoj zoni odgovornosti: {{izdvojeni citat|G. pukovniče, rad na organizaciji je uglavnom završen... Ceo naš rad zasnovan je na Vašim uputstvima i naređenjima. Kako u [[Obrenovac|Obrenovcu]] tako i po selima. Nama pripada sve i to sa najboljim domaćinima na čelu. Četnici, poljska straža, graničari, također su sa nama. Ljotićevaca, komunista i ostalih koji bi nas progonili, nema.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 285.</ref>}} Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Generalštabni major Žarko Todorović (»Valter«) je Vrhovnoj komandi JVuO 15. decembra 1942. godine sugerirao sklapanje sporazuma sa Ljotićevom SDK: {{izdvojeni citat|Vođstvo Ljotićevaca postalo mekše. Hoće sporazum. Predlažem da se pokuša sporazum, ali pod uslovima da prestanu sa prokazivanjem naših ljudi. Energičnija borba protiv komunista. Da nam daju višak neregistrovanog oružja, a mi njima da obećamo zakonski postupak sa njima posle rata.<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 647.</ref>}} Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovorite i molim potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega. Kao ministar policije imaće dva pomoćnika, jedno vojno lice bar potpukovničkog čina.“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Mihailović je već sjutradan odgovorio sljedeće: „»Adolf« [tj. Dragi Jovanović — prim.] Ima da pogine, a sada ga koristiti da vidimo šta hoće kao Ministar policije. Napravi se da smo gotovo da se sa njim tajno sarađuje.“ Nakon par dana, Mihailović će »Valteru« iznova potcrtati: „Po pitanju Adolfa poslao sam Vam odavno odgovor iskoristite ga, a zna se šta mu sleduje.“<ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 626‒627.</ref> Potpisujući se još uvijek kao pukovnik, Mihailović šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Specijalna policija održavala je kontakte sa komandama i obavještajnim punktovima ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića po Srbiji. Saradnja sa četnicima obično se negativno odražavala na pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret|Narodnooslobodilačkog pokreta]], koji su bili hvatani, zatim kažnjavani na vremenske kazne i kasnije puštani iz [[Logor Banjica|logora na Banjici]]. О njihovom su puštanju po pravilu obavještavane terenske službe Mihailovićeve organizacije koje bi puštena lica najčešće ubijale.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-i/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga I], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 54.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd, 1999, str. 312–313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Paralelno sa sklapanjem pisanih ugovorâ s njemačkim komandama u Srbiji, majori Siniša Ocokoljić i Saša Mihajlović predlažu okupatoru usklađivanje antipartizanske akcije JVuO i SDS: {{izdvojeni citat|27.11. Vojni komandant Jugoistoka: </br> Četničke vođe Ocokoljić i Mihajlović dostavile su, preko poverljivog lica, ponudu da zajedno sa SDS-om unište komuniste u beogradskom okrugu. Oni traže garancije da će, tokom određenog perioda, biti obustavljena sva protivdejstva nemačkih i drugih trupa na datom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=176&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456904.] <br /> ({{jez-njem|"27.11. Mil.Befh.SO.: </br> DM.–Führer Ocokoljic und Mihajlovic durch V–Mann Angebot abgegeben, Komm. im Kreis Belgrad zusammen mit SSW. zu vernichten. Sie bitten um Zusage, daß für eine bestimmte Zeit jede Gegenaktion der Deutschen und sonstigen Truppen in diesem Raum unterbleibt."}})</ref>|Dnevni izvještaj Obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], 1. XII 1943.}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> Jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Draže Mihailovića u okupiranom Beogradu bio je ing. Petar Milićević, viši železnički savetnik u penziji. Milićević je najprije djelovao pod pseudonimom »Lorenc«, da bi od početka 1943. godine preuzeo pseudonim »Ante«. U jednom od svojih izvještaja Mihailoviću, Milićević navodi da su za njega pristali da rade dva inspektora Uprave grada Beograda, pomenuvši jednoga od njih — Boška Ilića. Dvojica inspektorâ su bili angažirani na organizaciji četničkih trojki u Upravi grada Beograda i u njenim kvartovima, kao i za dostavljanje podataka o komunističkom pokretu u Beogradu i okolini.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, fond monografije o Beogradu, inventarski broj 8.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 315.</ref> Inače, Milićević se priključio ravnogorskom pokretu na samom početku rata 1941. Radio je legalno u glavnom gradu Srbije sve do decembra 1943, kada biva otkriven od strane ''[[Sicherheitsdienst]]a'' te prinuđen da pređe u ilegalni rad i uzme lažni identitet.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 492.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} O entuzijazmu kod stanovnika istočne Hercegovine naklonjenog četnicima za priključenje Nedićevoj Srbiji piše i major [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) u depeši pristigloj 30. XII 1943. u VK JVuO: {{izdvojeni citat|Narod neće moći izdržati bez pomoći u hrani. Ovu pomoć primiće od svakog ko mu je pruži jer su u pitanju familije za koje se, uostalom, borba i vodi. Nemci su proneli glas da će istočna Bosna i Hercegovina se priključiti Nediću. Svi govore: »Neka samo dođe i zavede vlast i red, a mi znamo što smo. Nama je potrebno mira i hleba, jer se više ovako ne može voditi borba sa svim neprijateljima, a pomoći nema ni odkuda«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref>}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić dostavio je pismom od 18. aprila 1944. generalu Draži Mihailoviću informacije o borbenom rasporedu snagâ JVuO, SDK, SDS i njemačkog Wehrmachta u jugozapadnoj Srbiji, naspram jedinicâ [[NOV i POJ]] koje ih napadaju: {{izdvojeni citat|Raspored Nemačko-satelističkih snaga je: Krdžaliski [dobrovoljački — prim.] drugi puk pod komandom Marisava [Petrovića] u Čajetini, a jedan bataljon je 17 ovog meseca otišao iz Bele reke verovatno ka Katićima. Nemci: 4.000 sa nešto lakih topova, na prostoru Čajetina — Palisad — Kraljeve vode — Kokin Brod. Bugari: Na utvrđenoj Borovoj glavi ovu ojačavaju i ima ih 1.500. S.D.S.: Njih 230 u utvrđenjima sela Rožanstvo. Marković: 360 ljudi zatvara Visoku. Odredi su istureni na Okruglici. Kondor: sa 1340 ljudi na liniji Klekovo — Ljubiš — Sirogojne. Grupno zatvara sve pravce sa rezervom spremnom za udar. Kalait: jedan bataljon sa 80 Nemaca u Štitkovu, a dve čete na Pavlovića Brodu. Sam Kalait sa ostalim odredima je sa Pavlom. Cvetić: sa njim veze nemam. Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini. U toku 17 ovog meseca Marković je do 11 časova vodio borbu sa crvenima napadnut od tri njegove kolone. Posle borbe od tri sata gde je dolazilo i do borbe prsa u prsa, povukao je se. Crveni su zauzeli Katiće, Maću, Vodice, Šarenik i tu se zadržali. Rezultat: Marković ima 6 mrtvih i 4 ranjena. Nađeno je 21 mrtvih kod crvenih.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 16. maj 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} Već sjutradan je Račić donio naredbu kojom se zabranjuje vođenje pregovorâ s okupatorom bez njegova znanja i dopuštenja, dok je za kvislinške jedinice, koje je trebalo da posluže za posrednu nabavku naoružanja za JVuO, preporučio sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto je u izgledu da će Nemci dati još oružja za odrede srpske državne straže, granične straže i dobrovoljačkih jedinica, a imamo sigurnih podataka da će to oružje biti u najkraćem roku pod našom komandom to, — naređujem; 1. — Da komandanti srezova odobre da ode u Srpsku državnu stražu, graničnu stražu i dobrovoljačke odrede onoliko ljudi koliko bude traženo. Samo voditi računa da ljudstvo bude obrađeno u našem duhu i u nacionalnom pogledu ispravno. Ljudstvo obraditi u duhu naređenja koje je izdato u ovom pogledu. Do daljeg naređenja ne činiti pritisak na familije onih koji su u Nedićevim odredima i ne zahtevati da iz istih beže. A ako neko od njih pobegne posavetovati ga da se za sada vrati na svoje mesto i staviti mu na znanje da neće iskusiti nikakvu kaznu što se za izvesno vreme udaljio iz ovih jedinica. Za ovo imamo sigurnih podataka.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, str. 548—550.</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]]. Poručnik Prica je tada, između ostalog, navodno obećao da četnici „za sada neće poduzimati nikakva neprijateljstva spram njemačkih okupacionih trupâ“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.] <br /> ({{jez-njem|"Gelegentlich einer Reise im Grenzbezirk ist der Kommandeur der SGW–Kreisgrenzabteilung Pozarevac, Hptm. Ivanisevic im Dorfe C a r e v a c (10 südl. Gradiste) mit dem Cetnikführer und Kommandeur der Ramski brigade, Oblt. Bogdan P r i c a zusammengetroffen und mit demselben in ein Gespräch gekommen. </br> 3. Der Cetnikführer hat sich auch dahingehend ausgeschprochen, daß sie z.Zt. keine Feindseligkeiten gegen die deutsche Besatzungstruppe unternehmen werden."}})</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} Narednog će mjeseca njemački nadležni organi javljati i o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine, general Draža Mihailović se na pitanja predsednika sudskog veća o neposrednim rezultatima sastanka sa generalom Milanom Nedićem ovako očitovao: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Da li ste vi posle razgovora preko Nedića primili od Nemaca izvesnu količinu oružja? Optuženi: Sve što sam iz Beograda primao preko Rakovića, koji je radio stvarno po mom nalogu sa [generalom] [[Miodrag Damjanović|Damjanovićem]], primio sam. Pretsednik: Da li je bilo iz nemačkih magazina? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Koliko ste pušaka primili? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Veće količine? Otprilike? Optuženi: Ne znam. Pretsednik: Je li dve, 20, 30? Optuženi: Ne, to ne znam tačno. Pretsednik: Primali ste. Optuženi: To je primljeno. Pretsednik: Pa vidite, vi ste primili 10.000 pušaka. Optuženi: Može da bude, ja broj ne znam. Pretsednik: Dozvoljavate li tu mogućnost? Optuženi: Ne, ne znam cifru. Pretsednik: Možda sedam, jedanaest ili petnaest hiljada. Optuženi: Može da bude 10.000. Pretsednik: Kako ste pokušali tih 10.000 pušaka da izvučete iz Beograda? Optuženi: Mogle su se izvlačiti kamionima za naoružanje Srpske državne straže, trebalo je da se popune obveznici. Pretsednik: Koliko je broj trupa imala Srpska državna straža? Optuženi: Mislim ukupno oko 20.000.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 236–237.</ref>}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.] <br /> ({{jez-njem|"In Serbien Einbruch mehrer Tito–Verbände. Im Raum zwischen Ibar und Morava starke rote Kräfte aus Montenegro im Vorgehen gegen die ihnen entgegengeworfenen Cetnik–Verbänden, Polizei, SFK und Bulgaren–Btlne. Es handelt sich fraglos um das II. Korps mit etwa 3 roten Divisionen. </br> Die rote 37. Div. befindet sich z.Zt. im Vorgehen aus Raum nördlich Prije Polje auf Ivanjica. In Kürze ist mit ihrem Auftreten am Ibarabschnitt nördlich Usce zu rechnen. </br> Den Divisionen des XII. Korps ist es gelungen, sich wie befohlen in Richtung N–Montenegro in Marsch zu setzen. Trotz sofort eingeleiterer Verfolgung durch Teile 7.SS–Div. muss mit Eintreffen in Gegend Pljevlja in wenigen Tagen gerechnet werden. </br> Zusammenfassend ergibt sich das Bild eines in grossem fast planmässigen Verlaufs der seit langem erwarteten Tito–Offensive zur Inbesitznahme S–Serbiens, wenn auch einzelne der beteiligten Verbände angeschlagen sind und das XII. Korps mit grossen Versorgungsschwerigkeiten zu kämpfen hat. Aus sicheren Quellen kann geschlossen werden, dass die in Serbien eingetroffenen roten Kräfte nach ihrer Vereinigung mit den Verbände des Hauptstabes Serbien sich beiderseits der Eisenbahn Stalac – Nisch – Grdelica festsetzen wollen, um die Hauptverkehrsader des Südostens nachhaltig zu unterbrechen und Süd–Serbien unter Ausschaltung aller DM–Einflüsse zum kommunistischen Herrschaftsgebiet zu machen."}})</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio [[Milan Kalabić]]; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže. [...] Reorganizacija sistema bezbednosti stvaranjem Srpske državne straže bila je signal za Mihailovićeve ljude da kontaktom sa kolegama oficirima koji su ušli u sastav straže pokušaju da se infiltriraju kako bi došli do naoružanja i informacija ili, kasnije kada prilike budu povoljnije, stave te odrede pod svoju kontrolu. [...] Jedan od presudnih razloga velikog uticaja [Mihailovićevih četnikâ na SDS — prim.] bilo je i veliko prisustvo bivših ravnogoraca u oružanim odredima „srpske vlade“, a potom i u SDS, kao posledica njihove legalizacije nakon nemačke ofanzive krajem 1941. i uništenja ustaničke teritorije u zapadnoj Srbiji.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306307.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji (1941.)]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] b10mc3uoz898qovbybdur66lvyqvcud Petrópolis 0 183629 42681055 42344451 2026-08-25T03:00:49Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681055 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Petrópolis | ime_genitiv =Petrópolisa | izvorno_ime = | slika_panorama =Petrópolis - RJ - Rua Irmãos D'Ângelo 2.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike=Centar grada | slika_lokacijska_karta_država =Brazil | slika_lokacijska_karta_opis=Pozicija Petrópolisa u Brazilu | nadimak =Carski grad | širina-stupnjevi =22 | širina-minute=30 | širina-oznaka=S | dužina-stupnjevi =43 | dužina-minute=10 | dužina-oznaka=W | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Brazil}} | lokacija1_ime =[[Države Brazila|Savezna država]] | lokacija1_info =[[Rio de Janeiro (država)|Rio de Janeiro]] | utemeljenje_ime=Osnovan | utemeljenje_datum=[[1843]].<ref name=city/> | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | titula_vođe =[[Gradonačelnik|Alcalde]] | ime_vođe=Rubens José França Bomtempo | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna=795,8 [[km²]]<ref name=cita/> | površina_uža= | površina_šira= | visina=813<ref name=brit/> | visina_izvor= | visina_max= | visina_min= | stanovništvo_godina=[[2021]]./[[2022]]. | stanovništvo_bilješke= | stanovništvo= | stanovništvo_gustoća= | stanovništvo_uže=291,960<ref name=city/> | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire=307,144<ref name=cita/> | stanovništvo_šire_gustoća =386,0 stan/[[km²]]<ref name=cita/> | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona=VST | utc_pomak =-4:30 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =25680-000<ref name=city/> | pozivni_broj=24<ref name=city/> | gradovi_prijatelji = | web_stranica = }} '''Petrópolis''' je [[grad]] od 291,960<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/brazil/cities/?cityid=2549 | title =Petrópolis | accessdate =08.02.2024. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> i [[općina]] od 307,144 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=cita>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/brazil/riodejaneiro/3303906__petr%C3%B3polis/ | title =Petrópolis Municipality in Rio de Janeiro | accessdate =08.02.2024. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> na [[jugoistok]]u [[Brazil]]a u [[Države Brazila|Saveznoj državi]] [[Rio de Janeiro (država)|Rio de Janeiro]]. == Geografija == Petrópolis se prostire po [[kotlina|kotlini]] na 813 [[metar]]a [[nadmorska visina|nadmorske visine]], okružen [[planina]]ma [[Serra do Mar]], udaljen oko 40 [[km]] [[sjever]]no od svog svog [[administrativni centar|administrativnog centra]] [[Rio de Janeiro|Rio de Janeira]].<ref name=brit/> == Historija == Početkom [[19. vijek]]a, krajem u kom se danas nalazi Petrópolis prolazio je [[kralj]]evski [[put]] (''Camino Novo'') za [[Minas Gerais]]. [[Brazilsko Carstvo|Brazilski]] [[car]] [[Pedro I od Brazila|Pedra I]] oduševljen ugodnom [[klima|klimom]] i bujnim [[šuma]]ma toga kraja, kupio je [[Plantaža|hacijendu]] Córrego Seco, sa namjerom da na njoj podigne svoju [[ljeto|ljetnu]] [[rezidencija|rezidenciju]].<ref name=his/> Kad je [[abdikacija|abdicirao]] [[1931]]. i otišao u [[Portugal]], njegov sin [[Pedro II od Brazila|Pedro II]], realizirao je očevu ideju, tako što je [[1843]].iznajmio hacijendu ''Fredericu Koeleru'', da podigne grad i njegovu rezidenciju (današnji ''Carski [[muzej]]'').<ref name=his/> Prvi [[Nijemci|njemački [[imigracija|imigranti]] stigli su [[1845]]., u grad koji je po Pedru, dobio ime Petrópolis. Za dugih vrućih [[ljeto|ljeta]], koja su znala trajati i po 6 mjeseci, Pedro II preselio bi i [[vlada|vladu]] u Petrópolis. Zbog nje su došli [[diplomat]]i, [[plemstvo]], [[Preduzetnik|poduzetnici]] i [[Intelektualac|intelektualci]] koji su izgradili svoje palače.<ref name=his/> I nakon što je Brazil postao Republika, [[predsjednik|predsjednici]] su nastavili koristiti Pedrovu rezidenciju Rio Negro kao službenu rezidenciju.<ref name=his/> U Petropolisu je [[1903]]. potpisan [[ugovor]] o [[Demarkaciona linija|demarkaciji]] sa [[Bolivija|Bolivijom]], uz obavezu da Brazil izgradi [[željeznička pruga|željezničku prugu]] [[Madeira (rijeka)|Madeira]]-[[Mamoré (rijeka)|Mamoré]] u [[Rondônia|Rondôniji]].<ref name=brit/> Od [[1961]]. grad je dom ''Katoličkog [[univerzitet]]a Petrópolis''.<ref name=brit/> Danas je Petropolis poznata [[turistička destinacija]], ali i grad [[moda|modne]] [[industrija|industrije]] i visoke [[tehnologija|tehnologije]]. Grad brojnih [[Viša škola|visokoškolskih]] i [[nauka|naučnih]] [[institucija]].<ref name=his>{{cite web | url =https://www.petropolis.rj.gov.br/pmp/index.php/cidade/30-a-cidade-imperial | title =La ciudad imperial | accessdate =08.02.2024. | language =portugalski | publisher =Prefeitura de Petrópolis | archive-date =2024-02-22 | archive-url =https://web.archive.org/web/20240222153212/https://www.petropolis.rj.gov.br/pmp/index.php/cidade/30-a-cidade-imperial | url-status =dead }}</ref> Grad je teško nastradao u [[januar]]u [[2011]]., kad su nakon velikih [[kiša]] [[poplava|poplave]] i [[odron]]i porušili kuće i pobili desetke ljudi.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Petropolis | title =''Petrópolis'' | accessdate =08.02.2024. | language=engleski | publisher=Encyclopaedia Britannica}}</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Petrópolis}} * [https://www.petropolis.rj.gov.br/pmp/ ''Prefeitura de Petrópolis'' (službene stranice)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240217012306/https://www.petropolis.rj.gov.br/pmp/ |date=2024-02-17 }} {{pt icon}} [[Kategorija:Gradovi u Brazilu]] [[Kategorija:Rio de Janeiro (država)]] e0leu2s8sadhj06uob1my0pik5loozz Lista mjesta svjetske baštine u Aziji 0 186174 42680998 42680570 2026-08-24T16:40:24Z Zavičajac 76707 42680998 wikitext text/x-wiki Ovo je [[UNESCO]]-ov '''popis mjesta [[Svjetska baština|Svjetske baštine]]''' u [[Azija|Aziji]]. Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine|popisu ugroženih mjesta svjetske baštine]]. {{CompactTOC2}} == Afganistan == * 2002. – [[Džamski minaret|Minaret i arheološka nalazišta kod Džam]]a * 2003. – [[Bude iz Bamijana|Kulturni krajolik i arheološki ostaci u dolini Bamiyana]]<ref name="Afganistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/af |title= Afganistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bahrain == * 2005. – [[Bahreinska tvrđava|Arheološko nalazište Qal'at al-Bahrain]] * 2012. - [[Muharak (otok)|Lov na bisere na otoku Muharak]] * 2019. – [[Grobne humke u Dilmunu]]<ref name="Bahrain">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bh |title= Bahrain, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bangladeš == * 1985. – [[Bagerhat|Historijski grad džamija Bagerhat]] * 1985. – [[Somapura Mahavihara|Ruševine budističkog samostana Somapura Mahavihara u Paharpuru]] * 1997. – [[Sundarbans|Nacionalni park Sundarbans]]<ref name="Bangladeš">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bd |title= Bangladeš, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Filipini == [[Datoteka:Banaue rice terraces 1.jpg|desno|mini|Rižišta u [[Banaue]] (Filipini)]] * 1993. – [[Filipinske barokne crkve]] * 1993. – [[Tubbataha|Koraljni greben Tubbataha]] * 1995. – [[Terase rižinih polja Filipinskih Kordiljera]] * 1999. – [[Nacionalni park Puerto Princesa Subterranean River]] * 1999. – [[Vigan]] * 2014. – [[Hamiguitan]]<ref name="Filipini">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ph |title= Filipini, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Indija == [[Datoteka:Ajanta (63).jpg|mini|[[Špiljski hramovi u Ajanti]]]] [[Datoteka:Taj Mahal in March 2004.jpg|mini|[[Taj Mahal]]]] [[Datoteka:Redfort.JPG|mini|[[Crvena utvrda]] u [[Delhi]]ju]] * 1983. – [[Špiljski hramovi u Ajanti]] * 1983. – [[Elora pećine]] * 1983. – [[Utvrda Agra]] * 1983. – [[Taj Mahal]] * 1984. – [[Hram sunca u Konarku]] * 1985. – [[Spomenici u Mahabalipuramu]] * 1985. – [[Nacionalni park Kaziranga]] * 1985. – [[Nacionalni park Manas]] * 1985. – [[Nacionalni park Keoladeo]] * 1986. – [[Crkve i manastiri u Velha Goi]] * 1986. – [[Khajuraho]] * 1986. – [[Hampi]] * 1986. – [[Fatehpur Sikri]] * 1987. – [[Pattadakal]] * 1987. – [[Špilje Elephante]] * 1987. – [[Hram Brihadisvara]] * 1987. – [[Nacionalni park Sundarbans]] * 1988. – [[Nacionalni park Nanda Devi]] * 1989. – [[Sanchi Budističko svetište kod Sanchi]] * 1993. – [[Humajunova grobnica]] * 1993. – [[Kutab minaret]] * 1999. – [[Indijske planinske pruge]] * 2002. – [[Mahabodhi|Svetište Mahabodhi]] * 2003. – [[Bhimbetka pećine]] * 2004. – [[Champaner-Pavagadh]] * 2004. – [[Chhatrapati Shivaji Terminus]] * 2007. - [[Crvena palača]] * 2012. - [[Zapadni Gati]] * 2013. - [[Rajasthanske brdske tvrđave]] * 2014. - [[Kraljičin stepenasti bunar Rani-ki-Vav]] * 2014. - [[Nacionalni park Velikih Himalaja]] * 2023. - [[Santiniketan]] * 2016. - [[Nacionalni park Khangčendzonga]] * 2016. - [[Nalanda Mahavihara]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Indiji]] * 2017. - [[Ahmadabad]] * 2019. - [[Jaipur]] * 2021. - [[Dholavira]] * 2021. - [[Hram Ramappa]] * 2023. - [[Indijski sveti ansambli Hoysala]] * 2024. - [[Moidam]] * 2025. - [[Vojni objekti Marata]] * 2025. - [[Sarnath|Staro budističko mjesto Sarnath]]<ref name="Indija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/in |title= Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. oktobar 2025.}}</ref> == Indonezija == [[Datoteka:Borobudur-Nothwest-view.jpg|mini|Hramski kompleks [[Borobudur]]a]] * 1991. – [[Nacionalni park Komodo]] * 1991. – [[Nacionalni park Ujung Kulon]] * 1991. – [[Borobudur|Budistički hramski kompleks Borodobur]] * 1991. – [[Prambanan|Prambanan hinduistički hramski kompleks]] * 1996. – [[Sangiran]] * 1999. – [[Nacionalni park Lorentz]] * 2004. – [[Tropske kišne šume na Sumatri]] * 2012. - [[Kulturni krajolik Balija]] * 2019. - [[Rudnik Ombilin]] * 2023. – [[Jogjakarta]]<ref name="Indonezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/id |title= Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Irak == [[Datoteka:Hatra ruins.jpg|mini|Ruševine grada [[Hatra|Hatre]]]] * 1985. – [[Hatra]] * 2003. – [[Asur]] * * 2007. - [[Samarra]] * * 2014. - [[Erbilska citadela]] * 2016. - [[Ahvar u južnom Iraku]] * 2019. - [[Babilon]]<ref name="Irak">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/iq |title= Irak, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Iran == [[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|[[Perzepolis]]]] * 1979. – [[Perzepolis]] * 1979. – [[Čoga Zanbil|Untašov grad]] * 1979. – [[Nakš-e Džahan|Meidan Emam u Isfahanu]] * 2003. – [[Taht-e Sulejman]] * 2004. – [[Pasargad]] * 2004. – [[Bam|Bam i njegov kulturni prostor]] * 2005. – [[Sultanija]] * 2006. – [[Behistunski natpisi|Bisotun]] * 2008. - [[Samostan sv. Tadeja|Armenski samostani u Iranu]] * 2009. - [[Istorijski hidraulični sistem u Iranu]] * 2010. - [[Grobnica šejha Safija]] * 2010. - [[Tabriški bazar]] * 2011. - [[Perzijski vrtovi]] * 2012. - [[Saborna džamija u Isfahanu]] * 2012. - [[Gonbad-e Kabus (toranj)|Gonbad-e Kabus]] * 2013. - [[Golestanska palača]] * 2014. - [[Spaljeni grad|Arheološko nalazište spaljeni grad]] * 2015. - [[Majmand|Kulturni krajolik Majmanda]] * 2015. - [[Suza (Iran)|Suza]] * 2016. - [[Kanat|Perzijski kanat]] * 2016. - [[Dašt-e Lut]] * 2017. - [[Jazd]] * 2018. - [[Sasanidsko arheološko područje]] * 2019, 2023. - [[Hirkanijske šume]] * 2021. - [[Avroman|Kulturno područje Avroman]] * 2023. - [[Karavansaraj|Perzijski karavansaraj]] * 2024. - [[Ekbatana]] * 2025. - [[Praistorijska mjesta u području Horamabada]] * 2026. - [[Tvrđava Alamūt]]<ref name="Iran">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ir |title= Iran, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Izrael == [[Datoteka:Dizengoff Square Tel Aviv3.jpg|mini|[[Bijeli grad Tel Aviva]]]] * 2001. – [[Masada]] * 2001. – [[Akra|Stari dio Akre]] * 2003. – [[Bijeli grad Tel Aviva]] * 2005. – [[Ruševine biblijskih brežuljaka]] [[Megiddo]], [[Hazor]] i [[Tel Beer Ševa]] u pustinji [[Negev]] * 2005. – [[Put tamjana u pustinji Negev]] * 2008. - [[Svetište Bahá'í]] u [[Haifa|Haifi]] * 2012. - [[Karmel|Mjesta ljudske evolucije na planini Karmel]] * 2014. - [[Špilja Maresha]] i [[Bet-Guvrin]] * 2015. - [[Nacionalni park Beit She'arim|Nekropola Beth She'arim]]<ref name="Izrael">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/il |title= Izrael, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Japan == [[Datoteka:Horyu-ji45s2s4500.jpg|mini|200px|[[Hōryū-ji]]]] [[Datoteka:Himeji Castle The Keep Towers.jpg|mini|200px|[[Dvorac Himedži]]]] * 1993. – [[Dvorac Himeji]] * 1993. – [[Horyu-ji|Budistička svetišta kompleksa Horyu-ji]] * 1993. – [[Yakushima|Šuma cedrova na Yakushimi]] * 1993. – [[Shirakami-Sanchi|Bukova šuma na Shirakami-Sanchiju]] * 1994. – [[Kyoto|Historijski spomenici Kyota]] * 1995. – [[Shirakawa-go]] i [[Gokayama]] * 1996. – [[Kupola atomske bombe u Hirošimi]] * 1996. – [[Itsukushima|Šintoističko svetište u Itsukushimi]] * 1998. – [[Historijski spomenici stare Nare]] * 1999. – [[Hramovi i svetišta Nikka]] * 2000. – [[Ryukyu|Arheološka nalazišta na otoku Ryukyu]] * 2004. – [[Poluotok Kii|Svetišta i hodočasnički putovi na poluotoku Kii]] * 2005. – [[Nacionalni park Shiretoko]] * 2007. - [[Iwami Ginzan|Rudnik srebra Iwami Ginzan]] * 2011. - [[Budistička čista zemlja Hiraizumija]] * 2011. - [[Otoci Ogasawara]] * 2013. - [[Fuji]] * 2014. - [[Tomioka|Tomioka Silk Mill]] * 2015. - [[Meji|Lokacije japanske industrije Meiji]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Japanu]] * 2017. - [[Sveto ostrvo Okinoshima]] * 2018. - [[Hrišćanska mjesta u Nagasakiju]] * 2019. - [[Zakopane grobnice drevnog Japana]] * 2021. - [[Jomon|Istorijska mjesta u sjevernom Japanu]] * 2021. - [[Tomioka|Japanska ostrva]] * 2024. - [[Rudnici zlata na ostrvu Sado]] * 2026. - [[Asuka i Fujiwara]]<ref name="Japan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jp |title= Japan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> [[Datoteka:Old sanaa.jpg|mini|200px|Historijski centar [[Sana (Jemen)|Sane]]]] == Jemen == * 1982. – [[Šibam|Istorijski centar Šibama]] * 1988. – [[Sana (Jemen)|Historijski centar Sane]] * 1993. – [[Zabid|Historijski centar Zabida]] * 2008. - [[Sokotra]] * 2024. - [[Marib]]<ref name="Jemen">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ye |title= Jemen, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Jordan == [[Datoteka:Petra Jordan BW 21.JPG|mini|200px|Riznica u [[Petra|Petri]] između stijena]] [[Datoteka:Changdeokgung-Injeongjeon.jpg|mini|200px|Palača [[Changdeokgung]] u [[Seul]]u]] * 1985. – [[Petra]] * 1985. – [[Kusair Amra]] * 2004. – [[Um er-Rasas]] * 2011. - [[Wadi Rum]] * 2015. - [[Al-Maghtas]] * 2021. - [[As-Salt]] * 2024. - [[Umm Al-Jimal]]<ref name="Jordan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jo |title= Jordan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Južna Koreja == * 1995. – [[Seokguram|Hram u stijeni Seokguram]] [[Bulguksa|hram Bulguksa]] * 1995. – [[Haeinsa|Hram Haeinsa i Tripitaka Koreana]] * 1995. – [[Jongmyo]] * 1997. – [[Changdeokgung]] * 1997. – [[Utvrda Hwaseong]] * 2000. – [[Dolmeni Gochanga, Hwasuna i Ganghwadoa]] * 2000. – [[Gyeongju]] * 2007. - [[Jeju]] * 2009. - [[Kraljevske grobnice dinastije Joseon]] * 2010. - [[Hahoe]] i [[Yangdong]] * 2014. - [[Namhansanseong]] * 2015. - [[Baekje|Istorijsko područje Baekje]] * 2019. - [[Seovon|Budistička škola Sovon]] * 2019. - [[Sansa|Budistički manastir Sansa]] * 2021. - [[Getbol, Korean Tidal Flats]] * 2023. - [[Gaja tumuli]] * 2025. - [[Petroglifi Bangucheon]]<ref name="Koreja">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kr |title= Južna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> [[File:Koh Ker temple(2007).jpg|mini|200px|[[Arheološko nalazište Koh Ker]]]] == Kambodža == * 1992. – [[Angkor]] ([[Angkor Wat]], [[Angkor Thom]], [[Banteay Srei]], [[Bayon]], [[Prasat Kravan]], [[Ta Prohm]], [[Ta Som]]) * 2008. - [[Prasat Preah Vihear]] * 2017. - [[Sambor Prei Kuk]] * 2023. - [[Arheološko nalazište Koh Ker]] * 2025. - [[Kambodžanska memorijalna mjesta]]<ref name="Kambodža">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Kambodža, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Katar == * 2013. - [[Al Zubarah]]<ref name="Katar">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kazahstan == [[Datoteka:Ханака Ахмеда Ясави 2010 018.jpg|mini|[[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]], [[Kazahstan]]]] * 2003. – [[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]] * 2004. – [[Petroglifi|Petroglifi u Tamgaly]] * 2008. - [[Kazahstanski prag]] * 2014. – [[Svila|Put svile]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2018. - [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2018. - [[Džamije u kamenu]]<ref name="Kazahstan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kina == [[Datoteka:The Great Wall-Badaling-2004b.jpg|mini|[[Kineski zid]]]] [[Datoteka:Longmen-grottoes-longmen-mountain-from-a-distance.jpg|mini|[[Longmen spilje]]]] [[Datoteka:TempleofHeaven-HallofPrayer.jpg|mini|[[Nebeski hram]] u [[Peking]]u]] [[Datoteka:Pagoda on Lake (2514).jpg|mini|Pagode na [[Zapadno jezero|Zapadnom jezeru]]]] * 1987. – [[Kineski zid]] * 1987. – [[Tai Shan]] * 1987. – [[Zabranjeni grad|Carske palače u Pekingu]] [[Mukdenska palača|i Shenyangu]] * 1987. – [[Mogao špilje]] * 1987. – [[Vojska terakota|Grobnica prvog kineskog cara s vojskom terakota]] * 1987. – [[Zhoukoudian|Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudian]]u * 1990. – [[Huang Shan]] * 1992. – [[Jiuzhaigou]] * 1992. – [[Huanglong]] * 1992. – [[Wulingyuan]] * 1994. – [[Chengde|Planinski ljetnikovac i okolni hramovi kod Chengde]]a * 1994. – [[Hram Konfucija|Konfucijev hram]] * 1994. – [[Taoizam|Taoistčka svetišta]] * 1994. – [[Palača Potala|Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi]] * 1996. – [[Lushan]] * 1996. – [[Emei Shan|Emei Shan i]] [[Veliki Buda u Leshanu]] * 1997. – [[Lijiang|Stari dio grada Lijianga]] * 1997. – [[Pingyao|Stari dio grada Pingyao]]a * 1997. – [[Klasični vrtovi Suzhoua]] * 1998. – [[Ljetna palača u Pekingu]] * 1998. – [[Hram neba|Nebeski hram]] * 1999. – [[Skulpture u stijenama Dazua]] * 1999. – [[Gorje Wuyi]] * 2000. – [[Xidi]] i [[Hongcun]] * 2000. – [[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]] * 2000. – [[Longmen spilje]] * 2000. – [[Qingcheng Shan|Planina Qingcheng i]] [[Irigacijski sistem Dujiangyan]] * 2001. – [[Spilje Yunganga]] * 2003. – [[Tri paralelne rijeke]] * 2004. – [[Goguryeo]] * 2005. – [[Macao|Istorijsko središte Makaoa]] * 2006. – [[Veliki panda|Rezervat velikog pande u Sečuanu]] * 2006. – [[Yinxu]] * 2007. - [[Kaiping|Diaolou tornjevi]] * 2007, 2014. - [[Južnokineski krš]] * 2008. - [[Tuloui Fujiana]] * 2008. - [[Sanqing Shan]] * 2009. - [[Planina Wutai]] * 2010. - [[Dengfeng|Istorijski spomenici u Dengfengu]] * 2010. - [[Danxia reljef]] * 2011. - [[Zapadno jezero]] * 2012. - [[Xanadu]] * 2012. - [[Chengjiang]] * 2013. - [[Tanšan|Xinjiang Tanšan]] * 2013. - [[Terasasta polja riže Honhge Hanija]] * 2014. - [[Svila|Put svile u koridoru Changan-Tianshan]] * 2014. - [[Veliki kineski kanal]] * 2016. - [[Biodiverzitet Hubei Shennongjia]] * 2017. - [[Qinghai Hoh Xil]] * 2018. - [[Fanjingshan]] * 2019, 2024. - [[Rezervati ptica na obali Žutog mora]] * 2023. - [[Drevne šume čaja planine Jingmai]] * 2024. - [[Pustinja Badain Jaran]] * 2025. - [[Carske grobnice Xia dinastije]] * 2026. - [[Jingdezhen keramika|Mjesta ručne izrade Jingdezhen keramike]]<ref name="Kina">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/cn |title= Kina, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kirgistan == * 2009. - [[Sulejmanova planina]] * 2014. – [[Svila|Put svile]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]]<ref name="Kirgistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kg |title= Kirgistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Laos == * 1995. – [[Luang Prabang]] * 2001. – [[Vat Fou]] i [[Čampasak]] * 2001. – [[Ravnica ćupova]] * 2025. - [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]]<ref name="Laos">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/la |title= Laos, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Libanon == [[Datoteka:Baalbek8.jpg|mini|Ostaci [[Bakho]]vog [[hram]]a u [[Baalbek]]u]] * 1984. – [[Omejidi|Omejidske]] ruševine kod grada [[Andžar]]a * 1984. – [[Baalbek]] * 1984. – [[Byblos]] * 1984. – [[Tir|Ruševine Tira]] * 1998. – [[Wadi Qadisha]] i [[Božji cedrovi]] * 2023. - [[Međunarodni sajam Rachid Karami-Tripoli]]<ref name="Liban">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/lb |title= Liban, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Malezija == [[Datoteka:MtKinabalu view from kundasan.jpg|mini|[[Nacionalni park]] [[Kinabalu]]]] * 2000. – [[Kinabalu|Nacionalni park Kinabalu]] * 2000. – [[Gunung Mulu|Nacionalni park Gunung Mulu]] * 2008. - [[Malakka]] i [[George Town, Penang]] * 2012. - [[Arheološka nalazišta doline Lengong]] * 2024. - [[Niah|Arheološko nalazište Niah]] * 2025. - [[Institut za istraživanje šuma u Maleziji]]<ref name="Malezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/my |title= Malezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Mongolija == * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2004. – [[Dolina Orhona|Kulturni krajolik Doline Orhona]] * 2011. - [[Petroglifi mongolskog Altaja]] * 2023. - [[Jelenski kameni spomenici|Mongolski jelenski kameni spomenici]] * 2015. - [[Burhan Haldun]] * 2026. - [[Grobnice naroda Xiongnu ]]<ref name="Mongolija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/mn |title= Mongolija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Nepal == [[Datoteka:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|[[Mount Everest]] u nacionalnom parku [[Sagarmatha]]]] * 1979. – [[Dolina Katmandu]] * 1979. – [[Mount Everest|Nacionalni park Sagarmatha sa Mount Everestom]] * 1984. – [[Chitwan|Nacionalni park Chitwan]] * 1997. – [[Lumbini|Rodno mjesto Bude]]<ref name="Nepal">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/np |title= Nepal, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Oman == * 1987. – [[Tvrđava Bahla]] * 1988. – [[Arheološki lokaliteti Bat, Al-Khutm i Al-Ajn]] * 2000. – [[Zemlja tamjana|Kultura tamjana u Omanu]] * 2006. - [[Afladž]] * 2018. - [[Kalat]]<ref name="Oman">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/om |title= Oman, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Pakistan == [[Datoteka:Alamgiri Gate at Lahore Fort.jpeg|mini|[[Utvrda Lahore]]]] * 1980. – [[Mohendžo Daro]] * 1980. – [[Tahti Bahi]] * 1980. – [[Taxila]] * 1981. – [[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]] * 1981. – [[Thatta]] i [[Makli]] * 1997. – [[Rohtas]]<ref name="Pakistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/pk |title= Pakistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Palestina == [[Datoteka:Jerusalem Dome of the rock BW 13.JPG|mini|[[Zid plača]] u [[Jeruzalem]]u]] * 1981. - [[Stari grad Jeruzalem]] * 2012. - [[Bazilika Rođenja Isusova]] * 2014. - [[Battir]] * 2014. - [[Jerihon|Drevni Jerihon]] * 2024. - [[Manastir svetog Ilariona]]<ref name="Palestima">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ps |title= Palestina, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Rusija == [[Datoteka:Olchon1.jpg|mini|[[Bajkalsko jezero]]]] * 1990. – [[Sankt Peterburg|Historijski centar Petrograda]] * 1990. – [[Kiži|Crkve Kiži Pogosta na Onješkom jezeru]] * 1990. – [[Moskovski kremlj]] i [[Crveni trg]] * 1992. – [[Veliki Novgorod|Stari dio Novgoroda]] * 1992. – [[Solovecki otoci]] * 1992. – [[Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja]] * 1993. – [[Trojice-Sergijeva lavra|Utvrda-manastir u Sergijevom Posadu]] * 1994. – [[Crkva Uzašašća u Kolomenskoju|Crkva Uskrsnuća u Kolomenskoju]] * 1995. – [[Republika Komi|Djevičanske šume u republici Komi]] * 1996. – [[Bajkalsko jezero]] * 1996, 2001. - [[Kamčatka|Vulkani na Kamčatki]] * 1998. - [[Altajske planine|Zlatne altajske planine]] * 1999. – [[Zapadni Kavkaz]] * 2000. – [[Kazanski kremlj]] * 2000. – [[Ferapontov manastir]] * 2000. – [[Kurska prevlaka]] * 2001. – [[Sihote-Alinj|Zaštićeno područje prirode centralnog dijela gorja Sihotje-Alinj]] * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2003. – [[Derbent|Stari dio grada Derbenta]] * 2004. – [[Novodjevičanski manastir|Novodjevičanski manastir u Moskvi]] * 2004. - [[Wrangelov otok]] * 2005. – [[Jaroslavlj|Stari dio Jaroslavlja]] * 2005. – [[Struveov luk]] * 2010. - [[Putorana]] * 2012. - [[Stupovi Lene]] * 2014. – [[Bolğar|Bolgar]] * 2017. – [[Područje Dauria]] * 2016. - [[Manastir u Svijažsku]] * 2019. – [[Crkve u pskovskom stilu]] * 2021. - [[Onega|Petroglifi na Onjega jezeru]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] * 2023. - [[Astromonske opservatorije Kazanjskog univerziteta ]] * 2024. - [[Kenozerski nacionalni park|Kenozersko jezero]]<ref name="rusija">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 11. 2021}}</ref> Spisak svjetske baštine u Rusiji nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Saudijska Arabija == * 2008. - [[Mada'in Salih]] * 2010. - [[Diraja]] * 2014. - [[Džeda|Istorijska Džeda]] * 2015. - [[Umjetnost na stijenama u regiji Hail]] * 2018. - [[Oaza Al-Ahsa]] * 2021. - [[Hima]] * 2023. - [[Uruq Bani Maarid]] * 2024. - [[Al-Faw]]<ref name="Arabija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sa |title= Saudijska Arabija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sjeverna Koreja == * 2004. – [[Kompleks Koguryo grobnica]] * 2013. - [[Kaesong|Historijski spomenici i mjesta u Kaesongu]] * 2025. - [[Kumgang]]<ref name="SjevernaK">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kp |title= Sjeverna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sirija == [[Datoteka:Temple of Bel in Palmyra.JPG|mini|Ruševine [[Palmira|Palmire]]]] * 1979. – [[Damask|Stari dio Damaska]] * 1980. – [[Palmira|Ruševine Palmire]] * 1980. – [[Bosra|Stari dio Bosre]] * 1988. – [[Alepo|Stari dio Alepa]] * 2006. - [[Krak des Chevaliers]] i [[Qal'at Salah El-Din]] * 2011. - [[Drevna sela sjeverne Sirije]]<ref name="Sirija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sy |title= Sirija, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Šri Lanka == [[Datoteka:Zahntempel_Kandy.jpg|mini|Hram zuba u [[Kandy]]ju]] * 1982. – [[Anuradhapura]] * 1982. – [[Polonnaruwa]] * 1982. – [[Sigirija]] * 1988. – [[Prašuma Sinharaja|Zaštićeno područje prirode Sinharaja]] * 1988. – [[Kandy]] * 1988. – [[Galle]] * 1991. – [[Dambulla]] * 2010. - [[Središnja visoravan Šri Lanke]]<ref name="Šri Lanka">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/lk |title= Šri Lanka, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tadžikistan == * 2010. – [[Sarazm|Predurbano središte Sarazma]] * 2013. - [[Nacionalni park Tadžik]] * 2023. – [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2025. - [[Spomenici Starog Khuttala]]<ref name="Tadži">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tj |title= Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tajland == [[Datoteka:Sukhothai Historical Park.jpg|mini|Hram Vat Mahathat u [[Sukotaj]]u]] * 1991. – [[Sukotaj]] * 1991. – [[Ajutaja]] * 1991. – [[Thung Jai Naresuan]] i [[Huai Kha Khaeng]] * 1992. – [[Bančiang]] * 2005. – [[Dong Faja Jen|Šumski kompleks Dong Faja Jen]] i [[Nacionalni park Khao Jai]] * 2021. – [[Kaeng Krachan|Kaeng Krachan šumski kompleks]] * 2023. – [[Si Tep|Stari grad Si Thep]] * 2024. – [[Phu Phrabat]]<ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/th |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turkmenistan == [[Datoteka:Mervturkmenistan.jpg|mini|Utvrda grada [[Merv]]a]] * 1999. - [[Merv|Državni historijski i kulturni park starog grada Merva]] * 2005. - [[Keneurgenč]] * 2007. - [[Nisa (Perzija)|Partska tvrđava Nisa]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. - [[Turanska nizija]]<ref name="Turkmenistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tm |title= Turkmenistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turska == [[Datoteka:Göreme 1 11 2004.jpg|mini|Pogled na [[Göreme]]]] * 1985. - [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] * 1985. - [[Istanbul|Istorijsko područje u Istanbulu]] * 1985. - [[Göreme|Göreme Nacionalni park i lokaliteti u stijenama Kapadokije]] * 1986. - [[Hattusa]] * 1987. - [[Nemrut Dağ|Hram grobnica Nemrut Dağ]] * 1994. - [[Safranbolu]] * 1998. - [[Troja|Arheološko nalazište Troja]] * 1988. - [[Hijerapolis]] i [[Pamukkale]] * 1988. - [[Ksantos]] i [[Letoon]] * 2011. - [[Selimija]] * 2012. - [[Çatalhöyük|Neolitsko mjesto Çatalhöyük]] * 2014. - [[Bursa|Bursa i Cumalıkızık]] * 2014. - [[Pergam]] * 2015. - [[Diyarbakır|Tvrđava Diyarbakır i okolni pejzaž]] * 2015. - [[Efes]] * 2016. - [[Ani (grad)|Arheološko nalazište Ani]] * 2017. - [[Afrodizija]] * 2018. - [[Göbekli Tepe]] * 2021. - [[Arslantepe Mound]] * 2025. - [[Bin Tepe|Tumuli Bin Tepe]]<ref name="turska">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/tr |title= Turska, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> Spisak svjetske baštine u Turskoj nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Ujedinjeni Arapski Emirati == * 2011. - [[Al Ain]] * 2025. - [[Jebel Faya]]<ref name=Emirati>{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ae |title= Ujedinjeni Arapski Emirati, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> == Uzbekistan == * 1990. – [[Ičan Kala]], stari dio grada [[Hiva|Hive]] * 1993. – [[Buhara|Stari dio Buhare]] * 2000. – [[Šahrisabz|Stari dio]]a * 2023. - [[Samarkand]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. – [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. – [[Taškent|Moderna arhitektura u Taškentu]]<ref name="Uzbekistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Vijetnam == * 1993. – [[Hue]] * 1994. 2000. 2023.– [[Zaljev Ha Long]] * 1999. – [[Hội An|Stari dio grada Hoi Ana]] * 1999. – [[My Son]] * 2003. 2015. 2025. – [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]] * 2010. - [[Thang Long|Thang Long u Hanoju]]j * 2011. - [[Citadela dinastije Ho]] * 2014. - [[Trang An]]<ref name="Vijetnam">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/vn |title= Vijetnam, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Povezano == * [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/whc UNESCO Svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Aziji| ]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] dl69axl6mxxbovk3k7odpsh4sovx3af 42681015 42680998 2026-08-24T19:48:27Z Zavičajac 76707 /* Kazahstan */ 42681015 wikitext text/x-wiki Ovo je [[UNESCO]]-ov '''popis mjesta [[Svjetska baština|Svjetske baštine]]''' u [[Azija|Aziji]]. Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na [[popis ugroženih mjesta svjetske baštine|popisu ugroženih mjesta svjetske baštine]]. {{CompactTOC2}} == Afganistan == * 2002. – [[Džamski minaret|Minaret i arheološka nalazišta kod Džam]]a * 2003. – [[Bude iz Bamijana|Kulturni krajolik i arheološki ostaci u dolini Bamiyana]]<ref name="Afganistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/af |title= Afganistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bahrain == * 2005. – [[Bahreinska tvrđava|Arheološko nalazište Qal'at al-Bahrain]] * 2012. - [[Muharak (otok)|Lov na bisere na otoku Muharak]] * 2019. – [[Grobne humke u Dilmunu]]<ref name="Bahrain">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bh |title= Bahrain, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Bangladeš == * 1985. – [[Bagerhat|Historijski grad džamija Bagerhat]] * 1985. – [[Somapura Mahavihara|Ruševine budističkog samostana Somapura Mahavihara u Paharpuru]] * 1997. – [[Sundarbans|Nacionalni park Sundarbans]]<ref name="Bangladeš">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/bd |title= Bangladeš, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Filipini == [[Datoteka:Banaue rice terraces 1.jpg|desno|mini|Rižišta u [[Banaue]] (Filipini)]] * 1993. – [[Filipinske barokne crkve]] * 1993. – [[Tubbataha|Koraljni greben Tubbataha]] * 1995. – [[Terase rižinih polja Filipinskih Kordiljera]] * 1999. – [[Nacionalni park Puerto Princesa Subterranean River]] * 1999. – [[Vigan]] * 2014. – [[Hamiguitan]]<ref name="Filipini">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ph |title= Filipini, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Indija == [[Datoteka:Ajanta (63).jpg|mini|[[Špiljski hramovi u Ajanti]]]] [[Datoteka:Taj Mahal in March 2004.jpg|mini|[[Taj Mahal]]]] [[Datoteka:Redfort.JPG|mini|[[Crvena utvrda]] u [[Delhi]]ju]] * 1983. – [[Špiljski hramovi u Ajanti]] * 1983. – [[Elora pećine]] * 1983. – [[Utvrda Agra]] * 1983. – [[Taj Mahal]] * 1984. – [[Hram sunca u Konarku]] * 1985. – [[Spomenici u Mahabalipuramu]] * 1985. – [[Nacionalni park Kaziranga]] * 1985. – [[Nacionalni park Manas]] * 1985. – [[Nacionalni park Keoladeo]] * 1986. – [[Crkve i manastiri u Velha Goi]] * 1986. – [[Khajuraho]] * 1986. – [[Hampi]] * 1986. – [[Fatehpur Sikri]] * 1987. – [[Pattadakal]] * 1987. – [[Špilje Elephante]] * 1987. – [[Hram Brihadisvara]] * 1987. – [[Nacionalni park Sundarbans]] * 1988. – [[Nacionalni park Nanda Devi]] * 1989. – [[Sanchi Budističko svetište kod Sanchi]] * 1993. – [[Humajunova grobnica]] * 1993. – [[Kutab minaret]] * 1999. – [[Indijske planinske pruge]] * 2002. – [[Mahabodhi|Svetište Mahabodhi]] * 2003. – [[Bhimbetka pećine]] * 2004. – [[Champaner-Pavagadh]] * 2004. – [[Chhatrapati Shivaji Terminus]] * 2007. - [[Crvena palača]] * 2012. - [[Zapadni Gati]] * 2013. - [[Rajasthanske brdske tvrđave]] * 2014. - [[Kraljičin stepenasti bunar Rani-ki-Vav]] * 2014. - [[Nacionalni park Velikih Himalaja]] * 2023. - [[Santiniketan]] * 2016. - [[Nacionalni park Khangčendzonga]] * 2016. - [[Nalanda Mahavihara]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Indiji]] * 2017. - [[Ahmadabad]] * 2019. - [[Jaipur]] * 2021. - [[Dholavira]] * 2021. - [[Hram Ramappa]] * 2023. - [[Indijski sveti ansambli Hoysala]] * 2024. - [[Moidam]] * 2025. - [[Vojni objekti Marata]] * 2025. - [[Sarnath|Staro budističko mjesto Sarnath]]<ref name="Indija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/in |title= Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. oktobar 2025.}}</ref> == Indonezija == [[Datoteka:Borobudur-Nothwest-view.jpg|mini|Hramski kompleks [[Borobudur]]a]] * 1991. – [[Nacionalni park Komodo]] * 1991. – [[Nacionalni park Ujung Kulon]] * 1991. – [[Borobudur|Budistički hramski kompleks Borodobur]] * 1991. – [[Prambanan|Prambanan hinduistički hramski kompleks]] * 1996. – [[Sangiran]] * 1999. – [[Nacionalni park Lorentz]] * 2004. – [[Tropske kišne šume na Sumatri]] * 2012. - [[Kulturni krajolik Balija]] * 2019. - [[Rudnik Ombilin]] * 2023. – [[Jogjakarta]]<ref name="Indonezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/id |title= Indonezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Irak == [[Datoteka:Hatra ruins.jpg|mini|Ruševine grada [[Hatra|Hatre]]]] * 1985. – [[Hatra]] * 2003. – [[Asur]] * * 2007. - [[Samarra]] * * 2014. - [[Erbilska citadela]] * 2016. - [[Ahvar u južnom Iraku]] * 2019. - [[Babilon]]<ref name="Irak">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/iq |title= Irak, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Iran == [[Datoteka:Persepolis001.jpg|mini|[[Perzepolis]]]] * 1979. – [[Perzepolis]] * 1979. – [[Čoga Zanbil|Untašov grad]] * 1979. – [[Nakš-e Džahan|Meidan Emam u Isfahanu]] * 2003. – [[Taht-e Sulejman]] * 2004. – [[Pasargad]] * 2004. – [[Bam|Bam i njegov kulturni prostor]] * 2005. – [[Sultanija]] * 2006. – [[Behistunski natpisi|Bisotun]] * 2008. - [[Samostan sv. Tadeja|Armenski samostani u Iranu]] * 2009. - [[Istorijski hidraulični sistem u Iranu]] * 2010. - [[Grobnica šejha Safija]] * 2010. - [[Tabriški bazar]] * 2011. - [[Perzijski vrtovi]] * 2012. - [[Saborna džamija u Isfahanu]] * 2012. - [[Gonbad-e Kabus (toranj)|Gonbad-e Kabus]] * 2013. - [[Golestanska palača]] * 2014. - [[Spaljeni grad|Arheološko nalazište spaljeni grad]] * 2015. - [[Majmand|Kulturni krajolik Majmanda]] * 2015. - [[Suza (Iran)|Suza]] * 2016. - [[Kanat|Perzijski kanat]] * 2016. - [[Dašt-e Lut]] * 2017. - [[Jazd]] * 2018. - [[Sasanidsko arheološko područje]] * 2019, 2023. - [[Hirkanijske šume]] * 2021. - [[Avroman|Kulturno područje Avroman]] * 2023. - [[Karavansaraj|Perzijski karavansaraj]] * 2024. - [[Ekbatana]] * 2025. - [[Praistorijska mjesta u području Horamabada]] * 2026. - [[Tvrđava Alamūt]]<ref name="Iran">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ir |title= Iran, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Izrael == [[Datoteka:Dizengoff Square Tel Aviv3.jpg|mini|[[Bijeli grad Tel Aviva]]]] * 2001. – [[Masada]] * 2001. – [[Akra|Stari dio Akre]] * 2003. – [[Bijeli grad Tel Aviva]] * 2005. – [[Ruševine biblijskih brežuljaka]] [[Megiddo]], [[Hazor]] i [[Tel Beer Ševa]] u pustinji [[Negev]] * 2005. – [[Put tamjana u pustinji Negev]] * 2008. - [[Svetište Bahá'í]] u [[Haifa|Haifi]] * 2012. - [[Karmel|Mjesta ljudske evolucije na planini Karmel]] * 2014. - [[Špilja Maresha]] i [[Bet-Guvrin]] * 2015. - [[Nacionalni park Beit She'arim|Nekropola Beth She'arim]]<ref name="Izrael">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/il |title= Izrael, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Japan == [[Datoteka:Horyu-ji45s2s4500.jpg|mini|200px|[[Hōryū-ji]]]] [[Datoteka:Himeji Castle The Keep Towers.jpg|mini|200px|[[Dvorac Himedži]]]] * 1993. – [[Dvorac Himeji]] * 1993. – [[Horyu-ji|Budistička svetišta kompleksa Horyu-ji]] * 1993. – [[Yakushima|Šuma cedrova na Yakushimi]] * 1993. – [[Shirakami-Sanchi|Bukova šuma na Shirakami-Sanchiju]] * 1994. – [[Kyoto|Historijski spomenici Kyota]] * 1995. – [[Shirakawa-go]] i [[Gokayama]] * 1996. – [[Kupola atomske bombe u Hirošimi]] * 1996. – [[Itsukushima|Šintoističko svetište u Itsukushimi]] * 1998. – [[Historijski spomenici stare Nare]] * 1999. – [[Hramovi i svetišta Nikka]] * 2000. – [[Ryukyu|Arheološka nalazišta na otoku Ryukyu]] * 2004. – [[Poluotok Kii|Svetišta i hodočasnički putovi na poluotoku Kii]] * 2005. – [[Nacionalni park Shiretoko]] * 2007. - [[Iwami Ginzan|Rudnik srebra Iwami Ginzan]] * 2011. - [[Budistička čista zemlja Hiraizumija]] * 2011. - [[Otoci Ogasawara]] * 2013. - [[Fuji]] * 2014. - [[Tomioka|Tomioka Silk Mill]] * 2015. - [[Meji|Lokacije japanske industrije Meiji]] * 2016. - [[Le Corbusier|Moderna arhitektura u Japanu]] * 2017. - [[Sveto ostrvo Okinoshima]] * 2018. - [[Hrišćanska mjesta u Nagasakiju]] * 2019. - [[Zakopane grobnice drevnog Japana]] * 2021. - [[Jomon|Istorijska mjesta u sjevernom Japanu]] * 2021. - [[Tomioka|Japanska ostrva]] * 2024. - [[Rudnici zlata na ostrvu Sado]] * 2026. - [[Asuka i Fujiwara]]<ref name="Japan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jp |title= Japan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> [[Datoteka:Old sanaa.jpg|mini|200px|Historijski centar [[Sana (Jemen)|Sane]]]] == Jemen == * 1982. – [[Šibam|Istorijski centar Šibama]] * 1988. – [[Sana (Jemen)|Historijski centar Sane]] * 1993. – [[Zabid|Historijski centar Zabida]] * 2008. - [[Sokotra]] * 2024. - [[Marib]]<ref name="Jemen">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/ye |title= Jemen, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Jordan == [[Datoteka:Petra Jordan BW 21.JPG|mini|200px|Riznica u [[Petra|Petri]] između stijena]] [[Datoteka:Changdeokgung-Injeongjeon.jpg|mini|200px|Palača [[Changdeokgung]] u [[Seul]]u]] * 1985. – [[Petra]] * 1985. – [[Kusair Amra]] * 2004. – [[Um er-Rasas]] * 2011. - [[Wadi Rum]] * 2015. - [[Al-Maghtas]] * 2021. - [[As-Salt]] * 2024. - [[Umm Al-Jimal]]<ref name="Jordan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/jo |title= Jordan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2024}}</ref> == Južna Koreja == * 1995. – [[Seokguram|Hram u stijeni Seokguram]] [[Bulguksa|hram Bulguksa]] * 1995. – [[Haeinsa|Hram Haeinsa i Tripitaka Koreana]] * 1995. – [[Jongmyo]] * 1997. – [[Changdeokgung]] * 1997. – [[Utvrda Hwaseong]] * 2000. – [[Dolmeni Gochanga, Hwasuna i Ganghwadoa]] * 2000. – [[Gyeongju]] * 2007. - [[Jeju]] * 2009. - [[Kraljevske grobnice dinastije Joseon]] * 2010. - [[Hahoe]] i [[Yangdong]] * 2014. - [[Namhansanseong]] * 2015. - [[Baekje|Istorijsko područje Baekje]] * 2019. - [[Seovon|Budistička škola Sovon]] * 2019. - [[Sansa|Budistički manastir Sansa]] * 2021. - [[Getbol, Korean Tidal Flats]] * 2023. - [[Gaja tumuli]] * 2025. - [[Petroglifi Bangucheon]]<ref name="Koreja">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kr |title= Južna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> [[File:Koh Ker temple(2007).jpg|mini|200px|[[Arheološko nalazište Koh Ker]]]] == Kambodža == * 1992. – [[Angkor]] ([[Angkor Wat]], [[Angkor Thom]], [[Banteay Srei]], [[Bayon]], [[Prasat Kravan]], [[Ta Prohm]], [[Ta Som]]) * 2008. - [[Prasat Preah Vihear]] * 2017. - [[Sambor Prei Kuk]] * 2023. - [[Arheološko nalazište Koh Ker]] * 2025. - [[Kambodžanska memorijalna mjesta]]<ref name="Kambodža">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Kambodža, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Katar == * 2013. - [[Al Zubarah]]<ref name="Katar">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kh |title= Katar, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kazahstan == [[Datoteka:Ханака Ахмеда Ясави 2010 018.jpg|mini|[[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]], [[Kazahstan]]]] * 2003. – [[Mauzolej Hodže Ahmeda Jasavija]] * 2004. – [[Petroglifi u Tamgaly]] * 2008. - [[Kazahstanski prag]] * 2014. – [[Putevi svile na koridoru Chang'an-Tianshan]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2018. - [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. - [[Džamije u kamenu]]<ref name="Kazahstan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kina == [[Datoteka:The Great Wall-Badaling-2004b.jpg|mini|[[Kineski zid]]]] [[Datoteka:Longmen-grottoes-longmen-mountain-from-a-distance.jpg|mini|[[Longmen spilje]]]] [[Datoteka:TempleofHeaven-HallofPrayer.jpg|mini|[[Nebeski hram]] u [[Peking]]u]] [[Datoteka:Pagoda on Lake (2514).jpg|mini|Pagode na [[Zapadno jezero|Zapadnom jezeru]]]] * 1987. – [[Kineski zid]] * 1987. – [[Tai Shan]] * 1987. – [[Zabranjeni grad|Carske palače u Pekingu]] [[Mukdenska palača|i Shenyangu]] * 1987. – [[Mogao špilje]] * 1987. – [[Vojska terakota|Grobnica prvog kineskog cara s vojskom terakota]] * 1987. – [[Zhoukoudian|Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudian]]u * 1990. – [[Huang Shan]] * 1992. – [[Jiuzhaigou]] * 1992. – [[Huanglong]] * 1992. – [[Wulingyuan]] * 1994. – [[Chengde|Planinski ljetnikovac i okolni hramovi kod Chengde]]a * 1994. – [[Hram Konfucija|Konfucijev hram]] * 1994. – [[Taoizam|Taoistčka svetišta]] * 1994. – [[Palača Potala|Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi]] * 1996. – [[Lushan]] * 1996. – [[Emei Shan|Emei Shan i]] [[Veliki Buda u Leshanu]] * 1997. – [[Lijiang|Stari dio grada Lijianga]] * 1997. – [[Pingyao|Stari dio grada Pingyao]]a * 1997. – [[Klasični vrtovi Suzhoua]] * 1998. – [[Ljetna palača u Pekingu]] * 1998. – [[Hram neba|Nebeski hram]] * 1999. – [[Skulpture u stijenama Dazua]] * 1999. – [[Gorje Wuyi]] * 2000. – [[Xidi]] i [[Hongcun]] * 2000. – [[Carske grobnice dinastija Ming i Qing]] * 2000. – [[Longmen spilje]] * 2000. – [[Qingcheng Shan|Planina Qingcheng i]] [[Irigacijski sistem Dujiangyan]] * 2001. – [[Spilje Yunganga]] * 2003. – [[Tri paralelne rijeke]] * 2004. – [[Goguryeo]] * 2005. – [[Macao|Istorijsko središte Makaoa]] * 2006. – [[Veliki panda|Rezervat velikog pande u Sečuanu]] * 2006. – [[Yinxu]] * 2007. - [[Kaiping|Diaolou tornjevi]] * 2007, 2014. - [[Južnokineski krš]] * 2008. - [[Tuloui Fujiana]] * 2008. - [[Sanqing Shan]] * 2009. - [[Planina Wutai]] * 2010. - [[Dengfeng|Istorijski spomenici u Dengfengu]] * 2010. - [[Danxia reljef]] * 2011. - [[Zapadno jezero]] * 2012. - [[Xanadu]] * 2012. - [[Chengjiang]] * 2013. - [[Tanšan|Xinjiang Tanšan]] * 2013. - [[Terasasta polja riže Honhge Hanija]] * 2014. - [[Svila|Put svile u koridoru Changan-Tianshan]] * 2014. - [[Veliki kineski kanal]] * 2016. - [[Biodiverzitet Hubei Shennongjia]] * 2017. - [[Qinghai Hoh Xil]] * 2018. - [[Fanjingshan]] * 2019, 2024. - [[Rezervati ptica na obali Žutog mora]] * 2023. - [[Drevne šume čaja planine Jingmai]] * 2024. - [[Pustinja Badain Jaran]] * 2025. - [[Carske grobnice Xia dinastije]] * 2026. - [[Jingdezhen keramika|Mjesta ručne izrade Jingdezhen keramike]]<ref name="Kina">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/cn |title= Kina, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Kirgistan == * 2009. - [[Sulejmanova planina]] * 2014. – [[Svila|Put svile]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]]<ref name="Kirgistan">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/kg |title= Kirgistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Laos == * 1995. – [[Luang Prabang]] * 2001. – [[Vat Fou]] i [[Čampasak]] * 2001. – [[Ravnica ćupova]] * 2025. - [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]]<ref name="Laos">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/la |title= Laos, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Libanon == [[Datoteka:Baalbek8.jpg|mini|Ostaci [[Bakho]]vog [[hram]]a u [[Baalbek]]u]] * 1984. – [[Omejidi|Omejidske]] ruševine kod grada [[Andžar]]a * 1984. – [[Baalbek]] * 1984. – [[Byblos]] * 1984. – [[Tir|Ruševine Tira]] * 1998. – [[Wadi Qadisha]] i [[Božji cedrovi]] * 2023. - [[Međunarodni sajam Rachid Karami-Tripoli]]<ref name="Liban">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/lb |title= Liban, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Malezija == [[Datoteka:MtKinabalu view from kundasan.jpg|mini|[[Nacionalni park]] [[Kinabalu]]]] * 2000. – [[Kinabalu|Nacionalni park Kinabalu]] * 2000. – [[Gunung Mulu|Nacionalni park Gunung Mulu]] * 2008. - [[Malakka]] i [[George Town, Penang]] * 2012. - [[Arheološka nalazišta doline Lengong]] * 2024. - [[Niah|Arheološko nalazište Niah]] * 2025. - [[Institut za istraživanje šuma u Maleziji]]<ref name="Malezija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/my |title= Malezija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Mongolija == * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2004. – [[Dolina Orhona|Kulturni krajolik Doline Orhona]] * 2011. - [[Petroglifi mongolskog Altaja]] * 2023. - [[Jelenski kameni spomenici|Mongolski jelenski kameni spomenici]] * 2015. - [[Burhan Haldun]] * 2026. - [[Grobnice naroda Xiongnu ]]<ref name="Mongolija">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/mn |title= Mongolija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 10. 1. 2025}}</ref> == Nepal == [[Datoteka:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|[[Mount Everest]] u nacionalnom parku [[Sagarmatha]]]] * 1979. – [[Dolina Katmandu]] * 1979. – [[Mount Everest|Nacionalni park Sagarmatha sa Mount Everestom]] * 1984. – [[Chitwan|Nacionalni park Chitwan]] * 1997. – [[Lumbini|Rodno mjesto Bude]]<ref name="Nepal">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/np |title= Nepal, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Oman == * 1987. – [[Tvrđava Bahla]] * 1988. – [[Arheološki lokaliteti Bat, Al-Khutm i Al-Ajn]] * 2000. – [[Zemlja tamjana|Kultura tamjana u Omanu]] * 2006. - [[Afladž]] * 2018. - [[Kalat]]<ref name="Oman">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/om |title= Oman, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Pakistan == [[Datoteka:Alamgiri Gate at Lahore Fort.jpeg|mini|[[Utvrda Lahore]]]] * 1980. – [[Mohendžo Daro]] * 1980. – [[Tahti Bahi]] * 1980. – [[Taxila]] * 1981. – [[Utvrda Lahore i vrtovi Šalimar]] * 1981. – [[Thatta]] i [[Makli]] * 1997. – [[Rohtas]]<ref name="Pakistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/pk |title= Pakistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Palestina == [[Datoteka:Jerusalem Dome of the rock BW 13.JPG|mini|[[Zid plača]] u [[Jeruzalem]]u]] * 1981. - [[Stari grad Jeruzalem]] * 2012. - [[Bazilika Rođenja Isusova]] * 2014. - [[Battir]] * 2014. - [[Jerihon|Drevni Jerihon]] * 2024. - [[Manastir svetog Ilariona]]<ref name="Palestima">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ps |title= Palestina, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Rusija == [[Datoteka:Olchon1.jpg|mini|[[Bajkalsko jezero]]]] * 1990. – [[Sankt Peterburg|Historijski centar Petrograda]] * 1990. – [[Kiži|Crkve Kiži Pogosta na Onješkom jezeru]] * 1990. – [[Moskovski kremlj]] i [[Crveni trg]] * 1992. – [[Veliki Novgorod|Stari dio Novgoroda]] * 1992. – [[Solovecki otoci]] * 1992. – [[Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja]] * 1993. – [[Trojice-Sergijeva lavra|Utvrda-manastir u Sergijevom Posadu]] * 1994. – [[Crkva Uzašašća u Kolomenskoju|Crkva Uskrsnuća u Kolomenskoju]] * 1995. – [[Republika Komi|Djevičanske šume u republici Komi]] * 1996. – [[Bajkalsko jezero]] * 1996, 2001. - [[Kamčatka|Vulkani na Kamčatki]] * 1998. - [[Altajske planine|Zlatne altajske planine]] * 1999. – [[Zapadni Kavkaz]] * 2000. – [[Kazanski kremlj]] * 2000. – [[Ferapontov manastir]] * 2000. – [[Kurska prevlaka]] * 2001. – [[Sihote-Alinj|Zaštićeno područje prirode centralnog dijela gorja Sihotje-Alinj]] * 2003. – [[Uvs-Nuur]] * 2003. – [[Derbent|Stari dio grada Derbenta]] * 2004. – [[Novodjevičanski manastir|Novodjevičanski manastir u Moskvi]] * 2004. - [[Wrangelov otok]] * 2005. – [[Jaroslavlj|Stari dio Jaroslavlja]] * 2005. – [[Struveov luk]] * 2010. - [[Putorana]] * 2012. - [[Stupovi Lene]] * 2014. – [[Bolğar|Bolgar]] * 2017. – [[Područje Dauria]] * 2016. - [[Manastir u Svijažsku]] * 2019. – [[Crkve u pskovskom stilu]] * 2021. - [[Onega|Petroglifi na Onjega jezeru]] i [[Bijelo more|Bijelom moru]] * 2023. - [[Astromonske opservatorije Kazanjskog univerziteta ]] * 2024. - [[Kenozerski nacionalni park|Kenozersko jezero]]<ref name="rusija">{{Cite web |url=http://whc.unesco.org/en/statesparties/ru |title= Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 11. 2021}}</ref> Spisak svjetske baštine u Rusiji nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Saudijska Arabija == * 2008. - [[Mada'in Salih]] * 2010. - [[Diraja]] * 2014. - [[Džeda|Istorijska Džeda]] * 2015. - [[Umjetnost na stijenama u regiji Hail]] * 2018. - [[Oaza Al-Ahsa]] * 2021. - [[Hima]] * 2023. - [[Uruq Bani Maarid]] * 2024. - [[Al-Faw]]<ref name="Arabija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sa |title= Saudijska Arabija, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sjeverna Koreja == * 2004. – [[Kompleks Koguryo grobnica]] * 2013. - [[Kaesong|Historijski spomenici i mjesta u Kaesongu]] * 2025. - [[Kumgang]]<ref name="SjevernaK">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kp |title= Sjeverna Koreja, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 24. 1. 2025}}</ref> == Sirija == [[Datoteka:Temple of Bel in Palmyra.JPG|mini|Ruševine [[Palmira|Palmire]]]] * 1979. – [[Damask|Stari dio Damaska]] * 1980. – [[Palmira|Ruševine Palmire]] * 1980. – [[Bosra|Stari dio Bosre]] * 1988. – [[Alepo|Stari dio Alepa]] * 2006. - [[Krak des Chevaliers]] i [[Qal'at Salah El-Din]] * 2011. - [[Drevna sela sjeverne Sirije]]<ref name="Sirija">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/sy |title= Sirija, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Šri Lanka == [[Datoteka:Zahntempel_Kandy.jpg|mini|Hram zuba u [[Kandy]]ju]] * 1982. – [[Anuradhapura]] * 1982. – [[Polonnaruwa]] * 1982. – [[Sigirija]] * 1988. – [[Prašuma Sinharaja|Zaštićeno područje prirode Sinharaja]] * 1988. – [[Kandy]] * 1988. – [[Galle]] * 1991. – [[Dambulla]] * 2010. - [[Središnja visoravan Šri Lanke]]<ref name="Šri Lanka">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/lk |title= Šri Lanka, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tadžikistan == * 2010. – [[Sarazm|Predurbano središte Sarazma]] * 2013. - [[Nacionalni park Tadžik]] * 2023. – [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2025. - [[Spomenici Starog Khuttala]]<ref name="Tadži">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tj |title= Tadžikistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Tajland == [[Datoteka:Sukhothai Historical Park.jpg|mini|Hram Vat Mahathat u [[Sukotaj]]u]] * 1991. – [[Sukotaj]] * 1991. – [[Ajutaja]] * 1991. – [[Thung Jai Naresuan]] i [[Huai Kha Khaeng]] * 1992. – [[Bančiang]] * 2005. – [[Dong Faja Jen|Šumski kompleks Dong Faja Jen]] i [[Nacionalni park Khao Jai]] * 2021. – [[Kaeng Krachan|Kaeng Krachan šumski kompleks]] * 2023. – [[Si Tep|Stari grad Si Thep]] * 2024. – [[Phu Phrabat]]<ref name="Tajland">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/th |title= Tajland, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turkmenistan == [[Datoteka:Mervturkmenistan.jpg|mini|Utvrda grada [[Merv]]a]] * 1999. - [[Merv|Državni historijski i kulturni park starog grada Merva]] * 2005. - [[Keneurgenč]] * 2007. - [[Nisa (Perzija)|Partska tvrđava Nisa]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. - [[Turanska nizija]]<ref name="Turkmenistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/tm |title= Turkmenistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Turska == [[Datoteka:Göreme 1 11 2004.jpg|mini|Pogled na [[Göreme]]]] * 1985. - [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] * 1985. - [[Istanbul|Istorijsko područje u Istanbulu]] * 1985. - [[Göreme|Göreme Nacionalni park i lokaliteti u stijenama Kapadokije]] * 1986. - [[Hattusa]] * 1987. - [[Nemrut Dağ|Hram grobnica Nemrut Dağ]] * 1994. - [[Safranbolu]] * 1998. - [[Troja|Arheološko nalazište Troja]] * 1988. - [[Hijerapolis]] i [[Pamukkale]] * 1988. - [[Ksantos]] i [[Letoon]] * 2011. - [[Selimija]] * 2012. - [[Çatalhöyük|Neolitsko mjesto Çatalhöyük]] * 2014. - [[Bursa|Bursa i Cumalıkızık]] * 2014. - [[Pergam]] * 2015. - [[Diyarbakır|Tvrđava Diyarbakır i okolni pejzaž]] * 2015. - [[Efes]] * 2016. - [[Ani (grad)|Arheološko nalazište Ani]] * 2017. - [[Afrodizija]] * 2018. - [[Göbekli Tepe]] * 2021. - [[Arslantepe Mound]] * 2025. - [[Bin Tepe|Tumuli Bin Tepe]]<ref name="turska">{{Cite web |url=https://whc.unesco.org/en/statesparties/tr |title= Turska, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> Spisak svjetske baštine u Turskoj nalaze se i na: [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi|Listi mjesta Svjetske baštine u Evropi]] == Ujedinjeni Arapski Emirati == * 2011. - [[Al Ain]] * 2025. - [[Jebel Faya]]<ref name=Emirati>{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/ae |title= Ujedinjeni Arapski Emirati, spomenici upisani na listu svjetske baštine|work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. 01. 2023}}</ref> == Uzbekistan == * 1990. – [[Ičan Kala]], stari dio grada [[Hiva|Hive]] * 1993. – [[Buhara|Stari dio Buhare]] * 2000. – [[Šahrisabz|Stari dio]]a * 2023. - [[Samarkand]] * 2016. – [[Tanšan|Zapadni Tanšan]] * 2023. - [[Put svile|Put svile Zarafshan-Karakum]] * 2023. – [[Turanska nizija|Hladne Turanske pustinje]] * 2026. – [[Taškent|Moderna arhitektura u Taškentu]]<ref name="Uzbekistan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/uz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Vijetnam == * 1993. – [[Hue]] * 1994. 2000. 2023.– [[Zaljev Ha Long]] * 1999. – [[Hội An|Stari dio grada Hoi Ana]] * 1999. – [[My Son]] * 2003. 2015. 2025. – [[Nacionalni park Phong Nha Ke Bang]] i [[Nacionalni park Hin Nam No]] * 2010. - [[Thang Long|Thang Long u Hanoju]]j * 2011. - [[Citadela dinastije Ho]] * 2014. - [[Trang An]]<ref name="Vijetnam">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/vn |title= Vijetnam, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |accessdate= 10. 1. 2025}}</ref> == Povezano == * [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Africi]] * [[Lista mjesta svjetske baštine u Evropi]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unesco.org/whc UNESCO Svjetska baština] - službene stranice [[Kategorija:Svjetska baština u Aziji| ]] [[Kategorija:Liste svjetske baštine]] 0oi67ylscsxzrj34mys8x00e5mmnguj Nikolaj Ježov 0 189099 42680956 42584789 2026-08-24T13:26:31Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680956 wikitext text/x-wiki {{Infobox Officeholder |name=Nikolaj Ivanovič Ježov<br /><small>{{lang-ru|Николай Иванович Ежов}}</small> |image=Ezhov NI.jpg |imagesize=220px |caption= |nickname={{lang-ru|Ежевика}} (kupina)<ref>Sebag-Montefiore, Hugh ''Stalin: The Court of the Red Tsar'', chapter 21.</ref><br />Željezni jež<ref>Service (2009), chapter 11.</ref> |order = narodni komesar za državnu bezbjednost | term_start = 27. januar 1937 | term_end = 25. novembar 1938 | predecessor = | successor = |order2 = narodni komesar za unutrašnje poslove ([[NKVD]]) | term_start2 = 26. septembar 1936 | term_end2 = 27. januar 1937 | predecessor2 = [[Genrih Jagoda]] | successor2 = [[Lavrentij Berija]] |order3 = narodni komesar za vodni transport ([[NKVT]]) | term_start3 = 6. april 1938 | term_end3 = 9. april 1939 | predecessor3 = | successor3 = nema, položaj ukinut | birth_date = {{birth date|1895|5|1|df=y}} | birth_place = [[Sankt Peterburg]], [[Rusko Carstvo]] | death_date = {{death date and age|1940|2|4|1895|5|1|df=y}} | death_place = [[Moskva]], [[Ruska SFSR]], [[Sovjetski Savez|SSSR]] | nationality = | party = [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza]] | spouse = Antonija Titova (1919-1930),<br />Jevgenija Fajgenberg (1930-1938) | children = kćer Nataša Ježova (sa Jevgenijom) | signature = Nikolai Yezhov Signature 1938.png }} '''Nikolaj Ivanovič Ježov''' ({{lang-ru|Никола́й Иванович Ежо́в}}; 1. maj 1895 &ndash; 4. februar 1940) bio je [[sovjetski Savez|sovjetski]] političar i obavještajac, najpoznatiji kao direktor [[NKVD]], sovjetske tajne policije od 1936. do 1938. Njegov je mandat bio obilježen vrhuncem [[Velika čistka|Velike čistke]], čiji je bio glavni provoditelj, i pri tome pokazao takvu bezobzirnost da se taj period sovjetske historije po njemu naziva ''ježovščina''. Usprkos fanatične odanosti [[Josif Staljin|Staljinu]], njegova aktivnost je poprimila stihijski karakter u takvoj mjeri da je i sam Staljin zaključio da od nje ima više štete nego koristi. Godine 1938. je smijenjen, a sljedeće godine, slično kao i njegov prethodnik [[Genrih Jagoda]], 1939. osuđen za izdaju te pogubljen sljedeće godine. Ježov, koji je i zbog privatnog života obilježenog [[blud|razvratom]] i [[sadizam|sadističkim]] ispadima, stvorio reputaciju jednog od najomraženijih sovjetskih političara, nakon toga je postao predmetom jedne od najpoznatijih kampanja ''[[damnatio memoriae]]'', dobivši među historičarima umjetnosti nadimak "Nestali komesar" i jedan od najpoznatijih primjera [[ne-ličnost]]i u autokratskim i totalitarnim režimima. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Николай Иванович Ежов}} * Nikita Petrov, Marc Jansen: ''[http://www.hooverpress.org/productdetails.cfm?PC=947 Stalin's Loyal Executioner: People's Commissar Nikolai Ezhov, 1895-1940] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090429062516/http://www.hooverpress.org/productdetails.cfm?PC=947 |date=2009-04-29 }}'' * [http://chss.montclair.edu/english/furr/research/ezhovinterrogs.html Interrogations of Nikolai Ezhov, former People's Commissar for Internal Affairs] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110716101623/http://chss.montclair.edu/english/furr/research/ezhovinterrogs.html |date=2011-07-16 }} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1895|1940|Jezžov, Nikolaj}} [[Kategorija:Sovjetski političari]] [[Kategorija:Obavještajci]] [[Kategorija:Biografije, Sankt Peterburg]] [[Kategorija:Biografije, Moskva]] [[Kategorija:Žrtve Velike čistke]] o3jtauw6y90hr2ouaypx69aaqle7mh8 Oklopnjača Potemkin 0 197098 42681005 42265825 2026-08-24T17:21:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681005 wikitext text/x-wiki {{for|brod na kome su se odvijali događaji prikazani u filmu|Bojni brod Potemkin}} {{Infokutija02 film | tip = nijemi | naslov filma = Oklopnjača Potemkin | naslov =Броненосец «Потёмкин» | slika = Vintage Potemkin.jpg | opis = poster filma | širina slike = 230px | režija = [[Sergej Ejzenštejn]] | producent = Jakob Bliokh | scenarij = Sergej Ejzenštejn<br />Nikolaj Asejev<br />Nina Agadžanova | pripovjedač = | uloge = [[Nina Agadžanova]]<br />[[Nikolaj Asejev]]<br />[[Sergej Ejzenštejn]]<br />[[Sergej Tretjakov]] | glazba = | fotografija = Eduard Tise | montaža = | distributer = Goskino | premijera = 1925. | trajanje = 75 min. | država = {{flagcountry|SSSR}} | jezik = [[ruski jezik|ruski]] | budžet = | žanr = | prethodni = | sljedeći = | web stranica = | imdb_id = 0015648 }} [[Datoteka:Броненосец «Потёмкин», noaudio.ogv|thumb|''Oklopnjača Potemkin'']] '''''Oklopnjača Potemkin''''' <ref>Doslovan prijevod, iako je brod po kome je film dobio ime po službenoj klasifikaciji bio [[bojni brod]] [[predrednot]]skog tipa, na što ukazuje njegov engleski prijevod ''The Battleship Potemkin''.</ref> ([[Rusija|rus]]. ''Броненосец "Потёмкин"''), ponekad navođen i kao '''''Krstarica Potemkin''''', je slavni [[sovjetski Savez|sovjetski]] crno-bijeli [[Nijemi film|nijemi]] dramski film iz [[1925]]. koju je režirao [[Sergej Ejzenštejn]]. [[Film]] je snimljen prema istinitom događaju, a govori o pobuni mornara na ratnom brodu čime je kasnije započeta [[ruska revolucija 1905]]. To je jedan od velikih klasika kinematografije koji se redovito nalazi na raznim listama najboljih i najutjecajnijih filmova svih vremena.<ref name="Sense of Cinema"/> Iako je naručen povodom 20. obljetnice neuspjelog ustanka, dijelovi filma su cenzurirale ondašnje sovjetske vlasti, među njima i riječi [[Lav Trocki|Lava Trockog]].<ref>{{cite web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/4134305.stm| title=Uncensored premiere for Potemkin| publisher=BBC News| date=30. prosinca 2004| accessdate=18. prosinca 2012}}</ref> Neki filmski kritičari ostvarenje smatraju jasnom propagandom, ali svejedno revolucionarnim filmom.<ref>{{cite web| url=http://www.guardian.co.uk/film/2010/oct/20/battleship-potemkin-eisenstein-arthouse| author=Steve Rose| title=Battleship Potemkin: No 18 best arthouse film of all time| publisher=Guardian| date=20. listopada 2010| accessdate=18. prosinca 2012}}</ref> Radni je naslov bio ''Godina 1905.'', a prema scenariju sudionice te revolucije Agadžanove-Šutko. U projekt su bila uključena sva značajnija događanja iz te godine, s radnjom u preko 20-ak gradova. Međutim, nakon snimanja nekih prizora u [[Baku]]u, Ejzenštejn je radnju reducirao na događaj koji je u scenariju zauzimao svega jednu stranicu (od stotinjak). Snimljen za 40-ak dana, film je dovršen u jutro prije premijere.<ref name="Leksikon">{{cite web| url=http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1277| author=Ante Peterlić| title=Oklopnjača Potemkin| publisher=[[Filmski leksikon]]| date=| accessdate=18. prosinca 2012}}</ref> == Radnja == [[1905]]. [[Rusija]] je nakon rata s [[Japan]]om u krizi. [[Crno more|Crnim morem]] plovi ratni brod '''Potemkin''' u kojem su mornari nezadovoljni stanjem: narednici ih tuku po noću, uvjeti su loši, a servira im se pokvarena hrana. Kada par mornara odbije pojesti pokvarenu juhu narednici ih odluče strijeljati kako bi disciplinirali ostatak posade. No baš tada mornar '''Vakulenčuk''' digne pobunu i baci narednike u more, ali biva ubijen. Potemkin uđe u luku [[Odesa|Odesu]] gdje im stanovnici daju hranu, ali ih na stepenicama napadnu carski vojnici. Revolucija se proširi zemljom, ali ne uspijeva primiti zamah. == Glavne uloge == * Aleksandr Antonov - '''Grigorij Vakulenčuk''' * Vladimir Barskij - '''Zapovjednik Golikov''' * Grigorij Aleksandrov - '''Glavni oficir Giljarovskij''' * Ivan Bobrov - '''Mladi mornar''' * Mihail Gomorov - '''Mornar''' == Zanimljivosti == [[Datoteka:Potemkin-still3.jpg|desno|mini|250px|Slavna scena na stepenicama u Odessi]] * Scena na stepenicama u Odessi, u kojoj carski vojnici napadaju civile, postala je toliko slavna da je "kopirana" u raznim filmovima (primjerice, u filmu ''[[The Untouchables (film)|Nedodirljivi]]'' Briana De Palme).<ref name="Sense of Cinema">{{cite web| url=http://sensesofcinema.com/2000/cteq/potemkin/| title=Battleship Potemkin| publisher=Sense of Cinema| author=Helen Grace| date=5. ožujka 2000| accessdate=18. prosinca 2012| archive-date=2012-12-27| archive-url=https://web.archive.org/web/20121227032525/http://sensesofcinema.com/2000/cteq/potemkin/| url-status=dead}}</ref> * [[Charlie Chaplin|Charles Chaplin]] je izjavio da mu je ovo najdraži film. * U 1950-ima je britanski časopis "'''Sight & Sound'''" prozvao "Oklopnjaču Potemkin" najboljim filmom svih vremena. * Po mnogim mišljenjima, Eisenstein je ovdje revolucionirao upotrebu [[Filmska montaža|montaže]]. == Kritike == Skoro svi kritičari su gotovo jednoglasno hvalili film, makar su mu priznali i dozu propagande. Tako je [[Roger Ebert]] napisao: "Danas se doima više kao tehnički briljantan, ali jednostavan "crtić" (kako je napisala Pauline Kael u svojoj pozitivnoj recenziji), i to zbog toga jer njegovi elementi više ne nose ono iznenađenje - poput primjerice, 23. psalma ili Beethovenove simfonije, film je postao toliko znan da ga više ne možemo percipirati za ono što jest...''Oklopnjača Potemkin'' se više ne smatra najboljim filmom svih vremena, ali je ipak obavezna za svakoga tko se imalo zanima za filmsku povijest".<ref>{{cite web| url=http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=%2F19980719%2FREVIEWS08%2F401010302%2F1023| title=Veliki filmovi Rogera Eberta - Oklopnjača Potemkin| publisher=Chicago Sun-Times| author=Roger Ebert| date=19. srpnja 1999| accessdate=18. prosinca 2012| archive-date=2013-02-08| archive-url=https://web.archive.org/web/20130208071647/http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=%2F19980719%2FREVIEWS08%2F401010302%2F1023| dead-url=yes}}</ref> Kritičar ''Michael W. Phillips Jr''. je utvrdio: "Izuzev ''[[Citizen Kane|Građanina Kanea]]'', ovaj film je vjerojatno jedan od onih o kojima se najviše pisalo. Sa razlogom se smatra remek-djelom" a ''Jeffrey M. Anderson'': "Ovih dana, tehnička ostvarenja ovog filma zauzimaju središnju pozornost; njegova nevjerojatna montaža i tehnika reza (o čemu je Ejzenštejn pisao na veliko) još uvijek izazivaju dozu uzbuđenja". ''Nick Hilditch'' je napisao: "Ako vas zanima povijest kinematografije, ili utjecaj na politiku i medij 20. stoljeća, onda morate vidjeti ovaj film, makar će sovjetska propaganda u trajanju od preko sat vremena biti izazov za strpljenje moderne publike... Ejzenštejn je shvatio da jedna od velikih vrlina kinematografije nije samo prezentiranje slika iz života. On je otkrio mogućnosti kontrasta, stavljanja slika u ritmički niz kako bi se stvorio smisao (u teoriji) i snažne emocije (u praksi)".<ref>{{cite web| url=http://www.bbc.co.uk/films/2001/03/01/battleship_potemkin_1925_review.shtml| title=Battleship Potemkin (Bronenosets Potyomkin) (1925)| publisher=BBC| author=Nick Hilditch| date=12. rujna 2001| accessdate=18. prosinca 2012}}</ref> [[Ante Peterlić]] ovako analizira film: "Ejzenštejn majstorski razrađuje [...] ritmičku strukuru, npr. u sceni pobune ritam gradi duljinama kadrova, ali i izborom sve retoričnijih parametara snimke. Antologijskom se smatra scena masakra na stubama u Odesi, prizor kojeg obilježava ekspandirano vrijeme (duže od trajanja zbiljskog događaja) pa se ta scena uzima kao primjer filmskog izričaja psihološkog vremena, odnosno najopćenitije specifičnog filmskog vremena. Takvo komponiranje cjeline i režija u pojedinim fragmentima rezultirali su monumentalnim djelom u kojemu se povijesne činjenice uzdižu do razine ode revoluciji.".<ref name="Leksikon"/> == Izvori == {{izvori|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|The Battleship Potemkin}} * {{imdb naslov|id=0015648|naslov=Oklopnjača Potemkin}} * [http://www.rottentomatoes.com/m/battleship_potemkin/ Oklopnjača Potemkin] na [[Rotten Tomatoes]] * {{Youtube|20NidyEE5lI|Oklopnjača Potemkin}} {{Sergej Ejzenštejn}} {{Sight & Sound - anketa}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Dramski filmovi]] [[Kategorija:Filmovi 1925.]] [[Kategorija:Nijemi filmovi]] [[Kategorija:Ruski filmovi]] [[Kategorija:Sovjetski filmovi]] lyfg3gtyn86y9ru8set45vi5551g3cf Prolazne Mjesečeve pojave 0 207566 42681090 42674345 2026-08-25T09:59:33Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681090 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Map of tlp.jpg|right|200px|thumb|Ova karta, zasnovana na ispitivanju 300 TLP-a koje su proveli Barbara Middlehurst i [[Patrick Moore]], pokazuje raspodjelu promatranih događaja.]] '''Prijelazni Mjesečevi fenomeni''' ('''TLP''', prema engleskom nazivu "Transient lunar phenomenon") je naziv za kratkotrajni bljesak, pojavu boje ili promjenu dijelića [[mjesec|mjesečeve]] površine. Tvrdnje o kratkotrajnim svjetlosnim fenomenima uočenim na Mjesecu sežu najmanje 1.000 godina u prošlost, a neke su uočene neovisno od nekolicine svjedoka ili vjerodostojnih znanstvenika. Zbog toga što su uglavnom neobjašnjivi, postoji malo izvještaja u znanstvenim časopisima dok znanstvena zajednica rijetko kada vodi rasprave o tim promatranjima. Većina znanstvenika smatra da su Mjesečevi fenomeni rezultat [[ispravanje plina|isparavanja plina]] ili [[udarni krater|udarnog kratera]]. Naziv je skovao [[Patrick Moore]] dok je 1968. pisao izvještaj R-277 za [[NASA|NASU]], nazvan ''Kronološki katalog promatranih Mjesečevih događaja''. == Opis događaja == Izvještaji o Mjesečevim fenomenima imaju širok raspon: od maglovitih mrlja do trajnih promjena Mjesečeva krajolika. W. Cameron<ref name="c1">{{cite web | url=http://www.cs.nott.ac.uk/~acc/Lunar/cameron.pdf |format=PDF| last = W. Cameron | title=Analyses of Lunar Transient Phenomena (LTP) Observations from 557–1994 A.D.}}</ref> ih klasificira ovako: (1) plinoviti, uključujući maglu ili drugi oblik zatamnjenja; (2) crvene boje, (3) zelene, plave ili ljubičaste boje, (4) bljeskovi, i (5) zatamnjenja. Postoje dva opširna kataloga o Mjesečevom fenomenu,<ref name="c1" /><ref>{{cite journal | title = Chronological Catalog of Reported Lunar Events | journal = Nasa Tr | volume = R-277 |year=1968 | last = Barbara Middlehurst, Jaylee Burley, Patrick Moore, and Barbara Welther | url=http://www.mufor.org/tlp/lunar.html}}</ref> koja bilježe sveukupno 2.254 događaja od [[6. stoljeće|6. stoljeća]]. Od većine pouzdanih izvještaja, najmanje trećina dolazi od okolice [[Aristarchus (krater)|kratera Aristarchus]]. Slijedi popis nekolicine najslavnijih opažanja prijelaznih Mjesečevih fenomena kroz povijest: * 18. lipnja [[1178]]., pet ili više redovnika iz [[Canterbury]]ja su opisali prevrat na Mjesecu nedugo nakon zalaska Sunca. "Bio je sjajan [[mlađak]], i kao obično, njegovi rogovi su bili okrenuti prema istoku; i odjednom, gornji rog se podijelio na dva. Od središnjeg dijela te podjele, blještava baklja se pojavila, izbacujući, na značajnu udaljenost, plamen i iskre. U međuvremenu, tijelo Mjeseca je djelovalo kao u anksioznosti, te, da to opišem riječima onih koji su mi to javili i vidjeli vlastitim očima, Mjesec je kucao poput ranjene zmije. Nakon toga, vratio se u normalno stanje. Ovaj fenomen je ponovljen oko tucet puta, ili više, a plamen je poprimio razne uvrnute oblike, spontano, te se potom vratio u normalnu. Onda, nakon ovih transformacija Mjeseca od roga do roga, tj. preko svoje cijele duljine, poprimio je tamniji izgled."<ref>{{cite journal | last = Jack B. Hartung | title=Was the Formation of a 20-km Diameter Impact Crater on the Moon Observed on June 18, 1178? |year=1976 | journal = Meteoritics | volume = 11 |pages = 187–194 | bibcode=1976Metic..11..187H }}</ref><ref>{{cite web | url = http://www.bbc.co.uk/dna/h2g2/A993297 | title = The Giordano Bruno Crater|publisher = BBC |accessdate=10. veljače 2013}}</ref> 1976., Jack Hartung je iznio mišljenje da je taj izvještaj opisao stvaranje [[Giordano Bruno (krater)|kratera Giordano Bruno]]. [[Datoteka:Florinus Astronomy 1705.jpg|desno|mini|200px|Ilustracija promatranja astronoma u 18. stoljeću]] * 19. travnja [[1787]]., slavni britanski astronom [[William Herschel]] je uočio tri crvene točke na tamnoj strani Mjeseca.<ref>Herschel, W. (1956, svibanj). Herschel’s ‘Lunar volcanos.’ ''Sky and Telescope'', pp. 302-304. (Reprint of ''An Account of Three Volcanos in the Moon'', William Herschel’s report to the Royal Society on April 26, 1787, reprinted from his Collected Works (1912))</ref> Obavijestio je kralja Georgea III. i druge astronome. Herschel je smatrao da je taj fenomen možda erupcija vulkana te rekao da je blještavilo te tri točke bilo veće od kometa koji je otkriven 10. travnja.<ref>{{cite journal | last1 = Kopal | first1 = Z. |date=December 1966 | title = Lunar flares | url = | journal = Astronomical Society of the Pacific Leaflets | volume = 9 | issue = | pages = 401–408 }}</ref> * 1866., iskusni promatrač Mjeseca [[Johann Friedrich Julius Schmidt|J. F. Julius Schmidt]] je izjavio da je [[Linné (krater)|krater Linné]] promjenio svoj izgled. Na temelju ranijih crteža [[Johann Hieronymus Schröter|J. H. Schrötera]], kao i osobnih promatranja i crteža napravljenih između 1841. i 1843., izjavio je da krater "u vrijeme nakrivljenog blještavila ''ne može više biti viđen''"<ref>{{cite journal | last = J. F. Julius Schmidt | title = The Lunar Crater Linne | journal = Astronomical register | volume = 5 | pages = 109–110|year=1867 | bibcode=1867AReg....5..109S}}</ref> dok je tijekom velikog sjaja bio vidljiv kao blještava točka. Na temelju nekoliko promatranja, kasnije je izjavio da se "''Linné nikada ne može vidjeti ni pod bilo kojom blještavilom kao krater normalnog tipa''" te da se "dogodila mjesna promjena." Danas, krater Linné je vidljiv kao normalan krater promjera otprilike 2,4&nbsp;km. * 2. studeni 1958., ruski astronom [[Nikolaj Aleksandrovič Kozirev|Nikolaj A. Kozirev]] promatrao je navodnu polusatnu "erupciju" koja se dogodila u središnjem dijelu [[Alphonsus (krater)|kratera Alphonsus]]. Tijekom tog vremena, uočio je blještave emisije plina molekula C<sub>2</sub> i C<sub>3</sub>.<ref>{{cite journal | title = The Kozyrev Observations of Alphonsus | last = Dinsmore Alter |journal = Publications of the Astronomical Society of the Pacific | volume= 71 |year=1959 | pages =46–47 | url=http://adsabs.harvard.edu//full/seri/PASP./0071//0000046.000.html | doi = 10.1086/127330 | first1 = Dinsmore | bibcode=1959PASP...71...46A}}</ref> * 29. listopada 1963., James A. Greenacre i Edward Barr,<ref>{{cite journal | last1 = Greenacre | first1 = J. A. |date=December 1963 | title = A recent observation of lunar colour phenomena | url =https://archive.org/details/sim_sky-and-telescope_1963-12_26_6/page/316| journal = Sky & Telescope | volume = 26 | issue = 6| pages = 316–317 |bibcode = 1963S&T....26..316G }}</ref> iz opservatorija Lowell u Flagstaffu, [[Arizona|Arizoni]], su manualno zabilježili vrlo blještave crvene, narančaste i ljubičaste svjetlosne fenomene na jugozapadnoj strani glave Cobra; planine jugo-istočno od Mjesečeve doline [[Vallis Schröteri]]; te na jugozapadnom dijelu [[Aristarchus (krater)|kratera Aristarchus]].<ref>Zahner, D. D. (1963–64, December–January). Air force reports lunar changes. ''Review of Popular Astronomy'', '''57'''(525), 29, 36.</ref> Ta bilješka je dovela do velike promjene stava prema izvještajima o TLP-ima. [[Willy Ley]] navodi: "Mnogi su tada usmjerili isprike prema pokojnom velikom astronomu, Sir Williamu Herschelu."<ref>Ley, W. (1965). ''Ranger to the moon'' (p. 71). New York: The New American Library of World Literature, Inc.</ref> Winifred Sawtell Cameron navodi da je ovo zapažanje "pokrenulo moderno zanimanje za promatranje Mjeseca"<ref>Cameron, W. S. (1978, July). Lunar transient phenomena catalog (NSSDC/WDC-A-R&S 78-03). Greenbelt, MD: NASA Goddard Space Flight Center</ref> * U noći sa 1.–2. studenog 1963., nekoliko dana nakon prethodnog zapažanja, francuski opservatorij du Pic-du-Midi, [[Zdenek Kopal]]<ref>{{cite journal | last1 = Meaburn | first1 = J. |date=June 1994 | title = Z. Kopal | url = | journal = Quarterly Journal of the Royal Astronomical Society | volume = 35 | issue = | pages = 229–230 |bibcode = 1994QJRAS..35..229M }}</ref> i Thomas Rackham<ref>{{cite journal | last1 = Moore | first1 = P. | year = 2001 | title = Thomas Rackham, 1919–2001 | url = | journal = Journal of the British Astronomical Association | volume = 111 | issue = 5| page = 291 |bibcode = 2001JBAA..111..291M }}</ref> su snimili prve fotografije "velikog područja Mjesečevog blještavila."<ref name="kopal">{{cite journal | doi = 10.1016/0019-1035(63)90075-7 | last1 = Kopal | first1 = Z. | last2 = Rackham | first2 = T. W. | year = 1963 | title = Excitation of lunar luminescence by solar activity | url = | journal = Icarus | volume = 2 | issue = | pages = 481–500 | bibcode=1963Icar....2..481K}}</ref> Njegov članak u ''Scientific Americanu'' je od toga napravio jedan od najpopularnijih TLP događaja.<ref>{{cite journal | last1 = Kopal | first1 = Z. |date=May 1965 | title = The luminescence of the moon | url =https://archive.org/details/sim_scientific-american_1965-05_212_5/page/28| journal = Scientific American | volume = 212 | issue = 5| page = 28 }}</ref> Kopal, i drugi, su smatrali da su sunčeve energetske čestice uzrok tog fenomena.<ref>{{cite journal | last1 = Kopal | first1 = Z. | last2 = Rackham | first2 = T. W. |date=March 1964 | title = Lunar luminescence and solar flares | url =https://archive.org/details/sim_sky-and-telescope_1964-03_27_3/page/140| journal = Sky & Telescope | volume = 27 | issue = 3| pages = 140–141 |bibcode = 1964S&T....27..140K }}</ref> * [[Projekt Mjesečev treptaj]] bio je nacrt NASE 1965.-1966. za istraživanje neobičnih fenomena (anomalija) na površini Mjeseca. * Tijekom misije [[Apollo 11]] Houston je poslao obavijest Apollu 11 da usputno promatraju blještavilo u okolici Aristarchus jer su astronomi iz [[Bochum]]a, Njemačke, uočili bljesak na toj površini Mjeseca. Nedugo nakon toga, Armstrong se javio i rekao da je doista dio tog područja "više osvjetljen od ostatka".<ref>{{cite news| publisher=Time Magazine| date=25. srpnja 1969| title=Moon: "A GIANT LEAP FOR MANKIND"| url=http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,901102,00.html| accessdate=10. veljače 2013| archivedate=2013-02-23| archiveurl=https://web.archive.org/web/20130223002301/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,901102,00.html| deadurl=yes}}</ref> * 1992., Audouin Dollfus sa opservatorija u Pariz je zabilježio anomalije na [[Langrenus (krater)|krateru Langrenus]]. 30. prosinca primjetio je neobično visok [[albedo]] i [[Polarizacija|polarizaciju]] koje su trajale šest minuta.<ref>{{cite journal | last = Audouin Dollfus | title = Langrenus: Transient Illuminations on the Moon | journal = Icarus | volume = 146 | issue = 2|pages = 430–443 |year=2000 | doi = 10.1006/icar.2000.6395 | first1 = A | bibcode=2000Icar..146..430D}}</ref> Tri dana kasnije uočio je manje, ali slične anomalije u blizini istog kratera. == Objašnjenja == Objašnjenja se svrstavaju u četiri kategorije: isparavanje plina, udari meteora, elektrostatični fenomeni ili greške u promatranju. === Isparavanje plina === Kod nekih TLP-a se radi o plinu koji izlazi iz podzemnih područja, o geološkim ili vulkanskim aktivnostima. Neki navodi ukazuju da [[radon]] izlazi na površinu Mjeseca.<ref>{{cite journal|last = S. Lawson, W. Feldman, D. Lawrence, K. Moore, R. Elphic, and R. Belian | title=Recent outgassing from the lunar surface: the Lunar Prospector alpha particle spectrometer | journal=J. Geophys. Res. | volume = 110 | pages=E09009|year=2005 | doi=10.1029/2005JE002433 |nopp = true|first1 = Stefanie L. | bibcode=2005JGRE..11009009L}}</ref> Najviše isparavanja radona zabilježeno je u okolici [[krater Aristarchus|kratera Aristarchusa]] i [[krater Kepler|kratera Keplera]].<ref>{{cite web |url =http://www.psrd.hawaii.edu/Nov06/MoonGas.html |last = G. Jeffrey Taylor | title = Recent Gas Escape from the Moon | publisher = Planetary Science Research Discoveries | year=2006}}</ref><ref>{{cite journal | last = P. H. Schultz, M. I. Staid, and C. M. Pieters |year=2006 | title= Lunar activity from recent gas release | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_2006-11-09_444_7116/page/184 | journal= Nature |volume = 444 |pages = 184–186 | doi= 10.1038/nature05303 | pmid = 17093445 | first1 = PH | last2 = Staid | first2 = MI | last3 = Pieters | first3 = CM | issue = 7116 | bibcode=2006Natur.444..184S}}</ref> Procjenjuje se da su takvi fenomeni doduše vrlo rijetki. === Udari meteora ili asteroida === Krateri nastaju kontinuirano zbog udara asteroida, meteora ili katkad čak i kometa.<ref>{{cite web | url=http://science.nasa.gov/headlines/y2001/ast30nov_1.htm | title=Explosions on the Moon | date=30. studeni 2001 | last=Tony Phillips | access-date=2013-02-10 | archivedate=2006-12-05 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20061205024242/http://science.nasa.gov/headlines/y2001/ast30nov_1.htm | deadurl=yes }}</ref><ref>{{cite journal | last =Brian Cudnik, David W. Palmer, David M. Palmer, Anthony Cook, Roger Venable, and Peter Gural | title = The Observation and Characterization of Lunar Meteoroid Impact Phenomena | journal = Earth, Moon and Planets | volume = 93 | issue =2 | pages = 97–106 |year=2003 | doi = 10.1023/B:MOON.0000034498.32831.3c | first1 =Brian M. | last2 =Palmer | first2 =David W. | last3 =Palmer | first3 =David M. | last4 =Cook | first4 =Anthony | last5 =Venable | first5 =Roger | last6 =Gural | first6 =Peter S. | url=http://www.ingentaconnect.com/content/klu/moon/2003/00000093/00000002/05252316;jsessionid=3hqgti6lb1k1n.henrietta|bibcode = 2003EM&P...93...97C }}</ref><ref name="lim">{{cite web | url = http://www.nasa.gov/centers/marshall/news/lunar/program_overview.html#link6 | title = Lunar impact monitoring | publisher = NASA | access-date = 2013-02-10 | archive-date = 2019-09-04 | archive-url = https://web.archive.org/web/20190904011551/https://www.nasa.gov/centers/marshall/news/lunar/program_overview.html#link6 }}</ref> Postoje tablice sa udarima koji su snimljeni kamerama te postoje od 2005. Povezane su sa [[meteorski tuš|meteorskim tuševima]].<ref>{{Cite web | title = 2005-06 Impact Candidates | work = rates and sizes of large meteoroids striking the lunar surface. | publisher = Marshall Space Flight Center | date = 09/05/2008) | url = http://www.nasa.gov/centers/marshall/news/lunar/impact_candidates_05-06.html | doi = | accessdate = 10. veljače 2013 | archive-date = 2016-06-25 | archive-url = https://web.archive.org/web/20160625102000/http://www.nasa.gov/centers/marshall/news/lunar/impact_candidates_05-06.html }}</ref> Uočeni su i oblaci nakon pada ESA-ine [[SMART-1]] svemirske letjelice.<ref>{{cite web | url =http://www.esa.int/esa-mmg/mmg.pl?b=b&type=A&mission=SMART-1&single=y&start=2 | title = SMART-1 impact flash and dust cloud seen by the Canada-France-Hawaii Telescope|year=2006}}</ref> === Elektrostatični fenomeni === [[Datoteka:Seeing Moon.gif|thumb|right|Osam individualnih kadrova Mjesečevog kratera Claviusa ukazuju na utjecaj Zemljine atmosfera prilikom astronomskih promatranja]] Neki procjenjuju da učinci povezani sa [[elektrostatičnost|elektrostatičnim]] nabijanjem odgovorni za neke Mjesečeve fenomene. Jedna mogućnost je da elektrodinamični efekti povezani sa razbijanjem materijala u blizini površine mogu dovesti do naboja plinova, kao i [[sunčev vjetar]].<ref>{{cite journal | last = Richard Zito | title = A new mechanism for lunar transient phenomena | url = https://archive.org/details/icarus_1989-12_82_2/page/419 | journal = Icarus | volume = 82 | issue = 2 | pages = 419–422 |year=1989 | doi = 10.1016/0019-1035(89)90048-1 | first1 = R | bibcode=1989Icar...82..419Z}}</ref> Neki predlažu da bi i triboelektrični naboj čestica u prašini punoj plina mogao dovesti do elektrostatičnih naboja koji su vidljivi i sa Zemlje.<ref>{{cite journal| last = David Hughes | title = Transient lunar phenomena | url = https://archive.org/details/sim_nature-uk_1980-06-12_285_5765/page/436 | journal = Nature | volume = 285| issue = 5765 | pages = 438 |year=1980 | doi = 10.1038/285438a0| first1 = David W.|bibcode = 1980Natur.285..438H }}</ref> Naposljetku, elektrostatična levitacija prašine kraj oblaka bi mogao dovesti do nekog oblika fenomena vidljivog sa Zemlje.<ref>{{cite web | url = http://www.space.com/scienceastronomy/051207_moon_storms.html | title = New Research into Mysterious Moon Storms | last = Trudy Bell and Tony Phillips |date=7. prosinca 2005}}</ref> === Neprikladni uvjeti za promatranje === Moguće je i da su prijelazni Mjesečevi fenomeni povezani sa greškom promatrača na Zemlji, a ne sa samim Mjesecom. Zemljina atmosfera može dovesti do privremenog poremećaja koje promatrači zamjenjuju sa TLP-u na Mjesecu. Alternativno, drugi navode da sateliti u orbiti Zemlje ili meteori ili promatračke greške dovode do tih zabuna.<ref name="lim" /> == Rasprava o statusu TLP-a == Velika poteškoća kod TLP-a je što je većina zapažanja nastala od pojedinaca ili od pojedine lokacije na Zemlji, a ne nekoliko udaljenih i nepovezanih izvještaja ili više svjedoka. Stoga mnogi TLP-e uzimaju sa oprezom. Neke neobične teorije navode da su uzroci vjerojatno i [[NLO]]-i. [[Morris K. Jessup]] je jedan od najpoznatijih pobornika izvanzemaljske hipoteze.<ref>{{cite web| url=http://www.e-telescope.gr/en/bookstore/unexplained-phenomena-a-conspiracy-theories-books/739-the-expanding-case-for-the-ufo| title=The expanding case for the UFO| publisher=E-telescope| accessdate=10. veljače 2013| archive-date=2013-06-27| archive-url=https://web.archive.org/web/20130627113017/http://www.e-telescope.gr/en/bookstore/unexplained-phenomena-a-conspiracy-theories-books/739-the-expanding-case-for-the-ufo| url-status=dead}}</ref> Opservacije se koordiniraju sa Udrugom promatrača Mjeseca i planeta i Britanskom udrugom astronoma. U modernom razdoblju, teleskopi i razne svemirske stanice pomoći će rasvjetljavanju fenomena za buduće generacije. == Izvori == <div class="references"> '''Reference''' {{reflist|2}} '''Literatura''' * {{cite book | title = Epic Moon: A History of Lunar Exploration in the Age of the Telescope | last = William Sheehan and Thomas Dobbins |year=2001 | publisher = Willmann-Bell | pages = 363 pp | isbn = 0-943396-70-0}} * [[Patrick Moore]], ''On the Moon'', Cassel & Co., 2001, {{ISBN|0-304-35469-4}}. </div> == Vanjske veze == * [http://science.nasa.gov/headlines/y2007/23jan_ltps.htm Lunar Transient Phenomena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071230064108/http://science.nasa.gov/headlines/y2007/23jan_ltps.htm |date=2007-12-30 }} NASA * [http://alpo-astronomy.org/lunar/ltp.html Lunar transient phenomena] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090704104035/http://www.alpo-astronomy.org/lunar/ltp.html |date=2009-07-04 }} Association of Lunar & Planetary Observers * NASA - [http://www.nasa.gov/centers/marshall/news/lunar/ Lunar Impact Monitoring Program] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130517072309/http://www.nasa.gov/centers/marshall/news/lunar/ |date=2013-05-17 }} * {{cite news | first=David | last=Poratta | title=Columbia Astronomer Offers New Theory Into 400-year-old Lunar Mystery | publisher=Columbia University |date=June 27, 2007 | url=http://www.columbia.edu/cu/news/07/06/lunar.html | accessdate=2007-06-28 }} [[Kategorija:Astronomija]] [[Kategorija:Mjesec]] [[Kategorija:Misterije]] 2gp0gl3uskmexyottv5wk8e3b83go9y 1206. 0 223610 42681019 42680942 2026-08-24T20:26:50Z Alekol 2231 /* Kroz godinu */ 42681019 wikitext text/x-wiki {{godina}} {{godina u drugim kalendarima|1206}} Godina '''1206.''' ('''[[rimske brojke|MCCVI]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u nedjelju]] po [[julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] (1. jan/sij.). == Događaji == === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * 1205/06 - Pošto su u [[Veliko Trnovo|Trnovu]] izbili neredi, car [[Kalojan]] se vraća u grad i brutalno ih suzbija. U januaru ponovo napada [[Latinsko Carstvo|latinsku]] Trakiju. Uništava više tvrđava, preseljava stanovništvo. Grci u Trakiji i Makedoniji se zbog njegove brutalnosti okreću Latinima u Carigradu. * [[31. 1.]] - Bitka kod Rusiona/[[Keşan]]a u Trakiji: Kalojan je potukao Latine. * januar - februar - [[Almohadi|Almohadski]] kalif Muhammad an-Nasir osvaja od Banu Ghaniye, ogranka [[Almoravidi|Almoravida]], Tunis, zajedno sa Abu Muhammad Abd al-Wahid ibn Abi Hafsom ([[Mahdija]] 9. 1., grad [[Tunis (grad)|Tunis]] 11. 2.). Abu Muhammad postaje guverner Tunisa, što je početak [[Hafsidi|Hafsidskog]] perioda te zemlje. [[Datoteka:Giotto di Bondone - Legend of St Francis - 5. Renunciation of Wordly Goods - WGA09123.jpg|160px|mini|lijevo|"[[Franjo Asiški]] se odriče svetovnih dobara", [[Giotto di Bondone|Giotto]] 1295]] * januar/februar - Suđenje [[Franjo Asiški|Franji Asiškom]] pred biskupom: vraća odeću ocu, koji ga je tužio zbog prevelike darežljivosti, svu nadu predaje "nebeskom Ocu". * februar - Bitka kod Rodosta/[[Tekirdağ]]a: većina krstaša i Mlečana je pobegla ispred Kalojana, mnogi su se udavili, grad je opljačkan. * [[19. 2.]] (ili 1207) - Ove, ili sledeće godine (ili 1208?), telo [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]], monaha Simeona, preneto je iz [[Hilandar]]a u [[Studenica|Studenicu]], nakon što su [[Stefan Nemanjić|Stefan]] i [[Vukan Nemanjić|Vukan]] zamolili brata [[Sava Nemanjić|Savu]]. Dočekali su ga u [[Hvosno|Hvosnu]].<ref>''Istorija s. n. I'', 270-1</ref> ** Sava nakon ovog prenosa ostaje u Studenici kao arhimandrit (do 2017).<ref>''Istorija s. n. I'', 317</ref> Monaštvo u Srbiji kreće "odlučnije putem svetogorskih uzora".<ref>''Istorija s. n. I'', 326</ref> U [[Manastir Žiča|manastiru Žiča]] se gradi crkva Svetog Spasa, koja će u 13. veku biti uzor [[Raški stil|Raškog stila]].<ref>''Istorija s. n. I'', 390</ref> * februar-mart - Bitka na [[Jhelum (rijeka)|Jhelumu]]: [[Guridska Monarhija|guridski]] sultan [[Muhamed od Ghora]] je porazio ustanak, tada hinduističkih, [[Khokhar]]a u severnom Pendžabu. * [[15. 3.]] - [[Guridska Monarhija|Guridski]] sultan [[Muhamed od Ghora]] je ubijen na povratku sa ratnog pohoda. Nema naslednika, dolazi do borbe za nasledstvo i pada guridske moći. ** General [[Qutb ud-Din Aibak]] će ovladati severom Indije, proglašava se u [[Lahore|Lahoru]] 25. 6., što je početak [[Delhijski sultanat|Delhijskog sultanata]] (Qutb do 1210, a sultanat do 1526). ** [[Horezmijska Monarhija|Horezmijski]] vladar 'Alā' al-Din Muhammad II preuzima [[Herat]], zauzima [[Balh]]. * [[31. 3.]] - Prvi put se pominje [[Dresden]] - Dietrich, markgrof [[Markgrofovija Meissen|Meissena]], uzima ga za privremeno sedište. === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === [[Datoteka:Mongol-Jin war.png|mini|Džingis-kanova Mongolija i prvi susedi]] * [[14. 6.]] - Nakon par godina sukoba, južna Han kineska [[dinastija Sung]] formalno objavljuje rat severnoj [[Džurdži]] [[Dinastija Jin (1115–1234)|dinastiji Jin]], tvrdeći da su izgubili [[Mandat neba]] (suše, poplave, skakavci prethodnih godina). Sungovska invazija je odbijena, Han Kinezi im nisu prebegli, jinovski kontranapad je do jeseni osvojio više gradova. ** [[Džingis-kan]] započinje pripreme za napad na Jin ([[Mongolsko osvajanje dinastije Jin]] 1211-34). * jun - Bugarski car Kalojan opseda [[Didimotika|Didimotiku]] ali gradu su pomogli krstaši iz Carigrada (Didimotika i Jedrene, pod vođstvom [[Teodor Vrana|Teodora Vrane]], ranije su se potčinili latinskom caru). === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[20. 8.]] - Pošto je stigla vest o smrti [[Balduin I od Konstatinopola|Balduina I]] u bugarskom zarobljeništvu, njegov brat i regent [[Henrik Flandrijski]] je krunisan za [[Latinsko Carstvo|latinskog]] cara (do 1216). * septembar-oktobar - Kalojan je sada uništio Didimotiku, opseo je Jedrene dok ga nije oterao car Henrik. Zatim upada u Bugarsku i oslobađa 20.000 zarobljenika. U ovo vreme, [[Kraljevina Solun|solunski]] kralj [[Bonifacije Monferatski]] je povratio [[Ser]]. === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * krajem godine - Diego de Acebo, biskup Osme, i [[Sveti Dominik|Dominik de Guzman]] su se nastanili u manastiru Prouille na jugu Francuske, gde je osnovan ženski samostan. Cilj im je preobraćenje [[Katari|katara]], kojih ima dosta u ovoj oblasti. === Kroz godinu === [[Datoteka:Elephant clock, Dubai.jpg|mini|Reprodukcija [[Al-Džazari]]jevog sahat-slona u Dubaiju]] * Prvi put se spominju [[Hrastovica]] i [[Dugo Selo]]. * Stjepan Mihajlov je hrvatski ban 1206-07, nakon Merkurija.<ref>Klaić, 194</ref> * Dubrovčani su dobili trgovačke povlastice od [[Epirska Despotovina|epirskog]] vladara [[Mihajlo I Komnin Duka|Mihajla Duke]].<ref>[https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/3_2_l.html Latinsko Carstvo i stvaranje Srpske Kraljevine]. rastko.rs</ref> * Kralj [[John od Engleske]] je prelazio u Francusku, gde je ratovao sa [[Philippe II od Francuske|Philippom II od Francuske]] (pat pozicija, dvogodišnje primirje) i [[Alfonso VIII od Kastilje|Alfonsom VIII od Kastilje]] koji je invadirao [[Gaskonja|Gaskonju]] ([[Montauban]] se predao 1. 8., Alfonso je neuspešno opsedao [[Bordeaux]], pa se povlači). * Temudžin drži [[kurultaj]] na izvoru reke Onon, uzima titulu [[Džingis-kan]]. Preoblikuje mongolsko društvo tako da je lojalno kanu a ne plemenu, deli se u vojni decimalni sistem. ** Najstariji sin [[Džuči]] dobija najveće snage, 9000 ratnika, i zemlje najudaljenije od centra, na zapadu Mongolije oko gornjeg toka [[Irtiš]]a. Ostali sinovi su [[Čagataj]] (8000 ratnika), [[Ogataj-kan|Ogataj]] i [[Tolui]] (po 5000). * Puč u državi [[Zapadna Xia]]: zbačen je Huanzong, dolazi njegov rođak Li Anquan, poznat kao Xiangzong (do 1211). Džingis-kan je prošle godine prvi put upao u ovu državu, opet će dogodine (→ [[Mongolsko osvajanje Zapadne Xia]]). * [[Al-Džazari]]jeva "Knjiga znanja inžinjerskih trikova" ili "Automati" opisuje 50 mehaničkih sprava zbog čega ga nazivaju "ocem robotike". * 1206-07 - Mletačka flota zauzima [[Metoni|Modon]] i [[Koroni]]: veći deo Peloponeza je na papiru bio dodeljen Mlečanima, ali Vilim od Champlittea i Geoffroi I de Villehardouin su napravili [[Ahajska kneževina|Ahajsku kneževinu]]. == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1206.}} * ca. 19. 3. - [[Güyük Khan]], Džingis-kanov unuk i veliki kan († [[1248]]) * [[Béla IV, kralj Ugarske]] († [[1270]]) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1206.}} * [[15. 3.]] - [[Muhamed od Ghora]], guridski sultan (* 1144) * [[4. 6.]] - [[Adela Šampanjska]], francuska kraljica majka (* ca. 1140) * [[Al-Džazari]], polihistor (* 1136) == Reference == {{reference}} ; Literatura * [https://archive.org/stream/povjesthrvataodn01klaiuoft/povjesthrvataodn01klaiuoft_djvu.txt Svezak prvi. Prvo doba: Vladanje knezova i kraljeva hrvatske krvi (641-1102) i Drugo doba: Vladanje kraljeva Arpadovića (1102-1301)]. [[Vjekoslav Klaić]] (archive.org) * ''Istorija srpskog naroda'', Prva knjiga, Od najstarijih vremena do Maričke bitke (1371), SKZ Beograd 1981 (I) {{commonscat|1206}} [[Kategorija:1206.| ]] [[Kategorija:1200-e]] rwd8k4xxvqzaqmjg3azd0ieab292ro9 1207. 0 223611 42681028 42680898 2026-08-24T21:01:17Z Alekol 2231 dop. iz en wiki 42681028 wikitext text/x-wiki {{godina}} {{godina u drugim kalendarima|1207}} {{commonscat|1207}} == Događaji == * zima 1206-07 - Latini napadaju Nikejsku državu u Maloj Aziji, zauzeli su Nikomediju i Kizik. [[Teodor I Laskaris]] se povezuje sa bugarskim vladarom [[Kalojan]]om, koji će upasti u Trakiju. * [[2. 2.]] - [[Livonski križarski rat]]: osnovana je [[Terra Mariana]], kao kneževina Svetog rimskog carstva (podređena Svetoj stolici već 1215, traje do 1561). * [[4. 2.]] - Latinski car [[Henrik Flandrijski]] se oženio Agnesom Monferatskom, kćerkom solunskog kralja Bonifacija - savez protiv Bugarske. * [[19. 2.]] (ili 1206) - Prošle ili ove godine (ili 1208?), telo [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]], monaha Simeona, preneto je iz [[Hilandar]]a u [[Studenica|Studenicu]], nakon što su [[Stefan Nemanjić|Stefan]] i [[Vukan Nemanjić|Vukan]] zamolili brata [[Sava Nemanjić|Savu]]. Dočekali su ga u [[Hvosno|Hvosnu]].<ref>''Istorija s. n. I'', 270-1</ref> ** Sava nakon ovog prenosa ostaje u Studenici kao arhimandrit (do 2017).<ref>''Istorija s. n. I'', 317</ref> Monaštvo u Srbiji kreće "odlučnije putem svetogorskih uzora".<ref>''Istorija s. n. I'', 326</ref> U [[Manastir Žiča|manastiru Žiča]] se gradi crkva Svetog Spasa, koja će u 13. veku biti uzor [[Raški stil|Raškog stila]].<ref>''Istorija s. n. I'', 390</ref> * mart - [[Rumski Sultanat|Rumski]] sultan Kejhusrev I je zauzeo lučki grad Ataliju/[[Antalya|Antalyu]], koju je u ime Nikejaca držao toskanski avanturista Aldobrandini. * april - Stefan i Vukan Nemanjić se zajedno pominju u ugovoru sklopljenom između Dubrovnika i Kotora. * april-maj - Bugarski vladar [[Kalojan]] neuspešno opseda Jedrene. * [[3. 5.]] - Japan [[Kamakura period]]a: umro je carski regent [[Fujiwara no Kanezane]]. ** On je bio pokrovitelj [[Hōnen]]a, osnivača japanske grane budističke Škole Čiste zemlje. Hōnen i njegove pristalice su prognane iz Kyota po carskoj odluci. * [[17. 6.]] - Papa je u Viterbu posvetio Stephena Langtona za [[canterburyjski nadbiskup|canterburyjskog nadbiskupa]], međutim kralj [[John od Engleske]] će proglasiti za državnog neprijatelja svakoga ko ga podržava. Langton stiže u Englesku tek 1213. * [[4. 9.]] - Bitko kod Mosinopolisa u Trakiji: solunski kralj [[Bonifacije Monferatski]] je ubijen u zasedi. Nasleđuje ga mali sin [[Dimitrije Monferatski|Dimitrije]] (do 1224), regent je majka [[Margareta Ugarska]] (do 1216). Kalojan kreće na Solun. * oktobar - Bugarski vladar [[Kalojan]] je umro tokom opsade Soluna. Ubrzo se proširila priča da ga je oborio Sveti [[Sveti Dimitrij]]e Solunski. Nasleđuje ga sestrić [[Boril]] (do 1218). Njegovi rođaci [[Strez]] i [[Aleksije Sloven]] se odmeću - Strez se sklonio kod Stefana Nemanjića, učvrstio se kao gospodar centralne Makedonije sa sedištem u Proseku.<ref>''Istorija s. n. I'', 298</ref> === Kroz godinu === * Stjepan Mihajlov je hrvatski ban 1206-07.<ref>Klaić, 194</ref> * Prvi siguran spomen plemićkog roda [[Lačničići]], u okolici Biograda. * [[Domald]] je knez Splita (do 1221). * {{circa}} 1207-08 - Moguće vreme braka Stefana Nemanjića i Ane Dandolo, unukom pokojnog mletačkog dužda.<ref>''Istorija s. n. I'', 299</ref> * Mladi galički knez [[Danilo Romanovič]] je pobegao u Ugarsku,<ref>Klaić, 197</ref> kod svog rođaka Andrije II. * 1206-07 - [[Datoteka:Coat of Arms of the House of Sanudo.svg|30px|Grb porodice Sanudo]] Mlečanin [[Marco I Sanudo]] je dobio odobrenje od Venecije i latinskog cara za osvajanje [[Naksos]]a. Sa rođacima i prijateljima je ovladao [[Kikladi]]ma. [[Naksosko vojvodstvo]] (Vojvodstvo Arhipelaga ili Egeja) će potrajati do 1579. * [[John od Engleske]] osniva [[Liverpool]] (''Liuerpul''). * Najstariji [[Džingis-kan]]ov sin [[Džuči]] je poslat protiv "šumskih naroda", ''Hoi-yin Irgen'', u Sibiru severno od Mongolije. Jedan od prvih koji se potčinjava je Qutuqa Beki, poglavar [[Ojrati|Ojrata]]. == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1207.}} * [[7. 7.]] - [[Elizabeta Ugarska]], princeza, landgrofica Tiringije, svetica († [[1231]]) * [[30. 9.]] - [[Dželaludin Rumi]], sufijski mistik, pjesnik († [[1273]]) * [[1. 10.]] - [[Henry III od Engleske]] († [[1272]]) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1207.}} * [[3. 5.]] - [[Fujiwara no Kanezane]], japanski regent (* 1149) * [[4. 9.]] - [[Bonifacije Monferatski]], solunski kralj (* ca. 1150) * okt. - [[Kalojan]], bugarski vladar (* ca. 1170) * {{circa}} [[Amalrik od Bene]], francuski teolog, lider sekte [[Kategorija:1207.| ]] [[Kategorija:1200-e]] [[Kategorija:Godine]] btezdnr6u1lsk5xbu0dfylqm9z29xyp 1205. 0 223619 42681021 42680015 2026-08-24T20:27:59Z Alekol 2231 /* Kroz godinu */ 42681021 wikitext text/x-wiki {{godina}} {{godina u drugim kalendarima|1205}} Godina '''1205.''' ('''[[rimske brojke|MCCV]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u subotu]] po [[julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] (1. jan/sij.). == Događaji == === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * krajem 1204. ili 1205 - [[Stefan Nemanjić]] se u ovo vreme vratio na vlast u [[Raška|Raškoj]]/Srbiji, a njegov brat [[Vukan Nemanjić|Vukan]] je opet udeoni knez u [[Zeta (država)|Zeti]]. Zemlja je nakon borbi bila pogođena i glađu.<ref>''Istorija s. n. I'', 270</ref> * [[6. 1.]] - [[Filip Švapski]] je ponovo krunisan za rimsko-nemačkog kralja, sada u [[Aachen]]u, od strane kelnskog nadbiskupa. Papa [[Inocent III]] podržava [[Otto IV, car Svetog Rimskog Carstva|Otta IV]] pa će kelnski nadbiskup biti smenjen. * mart - [[Rumski Sultanat]]: Kejhusrev I se vraća u [[Konya|Konyu]], zbacuje svog sinovca Kilič Arslana III, vlada do 1211. Imao je podršku [[Teodor I Laskaris|Teodora Laskarisa]], tast mu je Manuil Mavrozomis, unuk pokojnog cara [[Manojlo I Komnin|Manojla I Komnina]]. ** Pošto ga je napadala gruzijska kraljica [[Tamara Gruzijska|Tamar]], Kejhusrev će pokušati da osvoji [[Trapezunt]] njenog rođaka [[Aleksej I Trapezuntski|Alekseja]]. * [[19. 3.]] - Bitka kod Adramitiona, dan. [[Edremit]]a: [[Henrik Flandrijski]], brat latinskog cara [[Balduin I od Konstatinopola|Balduina]], potukao je u Maloj Aziji Konstantina Laskarisa, Teodorovog brata (po Nikiti Honijatu, poražen je Teodor Mangafa, uzurpator Filadelfije/Alašehira). === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[1. 4.]] - Umro je [[Amalrik II. Jeruzalemski|Amalrik II.]] (Aimery), [[Kraljevina Kipar|ciparsko]]-[[Kraljevina Jeruzalem|jeruzalemski]] kralj. Cipar pripada njegovom sinu [[Hugo I. Ciparski|Hugu I.]] (do 1218) a Jeruzalem ostaje udovici [[Izabela I. Jeruzalemska|Izabeli I.]]. I ona ubrzo umire pa je nasleđuje maloletna kći [[Marija Jeruzalemska|Marija]] (do 1212). * proleće - Pošto je zimus sklopljen savez grčke aristokratije i bugarskog vladara [[Kalojan]]a, dolazi do pobune u [[Didimotika|Didimotihonu]] i [[Edirne|Jedrenu]], zatim i u celoj [[Trakija|Trakiji]]. * proleće? - [[David Komnin]] je slao vojsku da zauzme [[Nikomedija|Nikomediju]], ali Teodor Laskaris ju je odbio. * [[14. 4.]] - Bitka kod Jedrena: bugarski vladar [[Kalojan]] je sa Vlasima i Kumanima porazio krstaše i Mlečane, zarobljen je latinski car [[Balduin I od Konstatinopola|Balduin I]], koji umire u zarobljeništvu. Njegov brat [[Henrik Flandrijski]] će biti regent a zatim i car 1206-16. Kalojanova vojska pljačka Trakiju i Makedoniju, prema [[Solunska Kraljevina|Solunskoj Kraljevini]] [[Bonifacije Monferatski|Bonifacija Monferatskog]]. * proleće - Mlečanin [[Marco I Sanudo]] je osvojio [[Naksos]] na jugozapadu Egeja, kako bi preduhitrio Đenovljane u širenju regionom. Vojvodstvo Naksosa (Arhipelaga, Egeja) postoji do 1579. * [[7. 5.]] - Mladi ugarski kralj [[László III, kralj Ugarske|Ladislav III]] je umro u Beču. * maj? - Pošto je uklonjena latinska opasnost, [[Teodor I Laskaris]] prelazi iz [[Brusa|Bruse]] u [[İznik|Nikeju]] i proglašava se za cara (krunisan je 1208, nakon izbora novog, nikejskog, vaseljenskog patrijarha); zauzima mnoge anadolske tvrđave, potčinjavaju mu se oblasni gospodari. [[Nikejsko Carstvo]] traje do povratka u Carigrad 1261. * [[29. 5.]] - [[András II, kralj Ugarske|Andrija II]] je okrunjen u Stolnom Biogradu za ugarskog kralja (do 1235). Uvodi "nove institucije", tj. grantove kojima će veliki deo kraljevskog domena pripasti njegovim pristalicama u vidu naslednih imanja. * 14. 6.? - Mletački dužd [[Enrico Dandolo]] je umro u Carigradu. U avgustu je za naslednika izabran [[Pietro Ziani]] (do 1229). * 19. 6. ili 14. 10. - Bitka kod Zawichosta, na jugoistoku dan. Poljske: [[Galičko-Volinjsko Kneževstvo|galičko-volinski]] knez [[Roman Veliki]] je poražen i poginuo u sukobu sa poljskim velikašima [[Leszek I Bijeli|Leszekom I Bijelim]] i [[Konrad Mazovski|Konradom Mazovskim]]. Sinovi su mu maloletni tako da dolazi do sukcesijske krize i Rata za galicijsko nasleđe, koji traje do 1245. Ubrzo se umešao i ugarski kralj Andrija. * jun - Kalojanova bugarska vojska je porazila krstaše kod [[Ser]]a, zatim ih je opsela u citadeli. Grad je uglavnom uništen. ** Bugari zatim idu na Filipopolis/Plovdiv, gde se Grk Aleksije Aspijet proglasio za cara - i tamo će biti srušeni bedemi i aristokratija pogubljena ili prognana, tako da se Grci hlade prema bugarskom vladaru. ** Kalojan će uzeti i [[Ber]], uz masakr, i [[Meglen]]. * jun - U kancelariji [[Philippe II od Francuske|Philippea II od Francuske]] prvi put se koristi izraz ''regnum Francie'', Kraljevina Francuska; ranije je bilo ''regnum Francorum'', (zapadno) kraljevstvo Franaka. === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === [[Datoteka:LatinEmpire2.png|mini|Podela Vizantije]] * [[13. 7.]] - Umro je Hubert Walter, [[canterburyjski nadbiskup]] i engleski lord kancelar. Povodom izbora za njegovog naslednika dolazi do sukoba između kralja [[John od Engleske|Johna od Engleske]] i pape [[Inocent III|Inocenta III]]. * leto - Bitka u Kundurskom maslinjaku na Peloponezu je ubedljiva pobeda Latina, na čelu sa [[Vilim od Champlittea|Vilimom od Champlittea]] i Geoffreyem I od Villehardouina, nad Grcima - nastaje [[Kneževina Ahaja]]. Bonifacije Monferatski u ovo vreme kontroliše unutrašnjost severoistočnog Peloponeza, bez gradova - [[Lav Zgur]] je opkoljen u [[Akrokorint]]u. * leto - Manojlo Mavrozom, tast rumskog sultana, pokušao je s turskim trupama stvoriti sebi kneževinu na zapadu Anadolije, ali je poražen od nikejskih trupa. * avgust - Solunski kralj [[Bonifacije Monferatski]] daje [[Eubeja|Eubeju]] trojici veronskih barona - to je Trijarhija [[Negropont]]. * septembar - [[Alfonso VIII od Kastilje]] invadira [[Vojvodstvo Vaskonija]] (Gaskonju), koju drži njegov šurak, kralj [[John od Engleske]], smatrajući je mirazom svoje supruge [[Eleonora Engleska, kastiljska kraljica|Eleonore Engleske]]. === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * 1205/06 - Pošto su u [[Veliko Trnovo|Trnovu]] izbili neredi, car [[Kalojan]] se vraća u grad i brutalno ih suzbija. === Kroz godinu === * [[Cistercitski samostan i opatija u Topuskom]]: [[cisterciti]] dolaze na poziv Andrije II. * Merkurije je [[hrvatski ban]].<ref>Klaić, 194</ref> * Mlečani preuzimaju prevlast nad Dubrovnikom (do 1358). Knez [[Damjan Juda]] je uhvaćen, nakon čega je izvršio samoubojstvo. * [[Mihajlo I Komnin Duka]] zavladao od Drača (koji su zauzeli Mlečani, kao i Krf, → Vojvodstvo Drač, do 1213) do Navpakta, ova država je nazvana [[Epirska Despotovina]]. * [[Othon de la Roche]], plemić iz Burgundije, osniva [[Atinsko Vojvodstvo]]. * Mlečani su se iskrcali na Krit, tj. priobalnu Spinalongu, ali nailaze na otpor Grka i đenovskog avanturiste [[Enrico Pescatore|Enrica Pescatorea]] - osiguravaju posed 1217, [[Kraljevina Kandija]] formalno traje do 1715. * Temudžin (od sledeće godine [[Džingis-kan]]) prvi put upada u [[Tanguti|tangutsku]] državu [[Zapadna Xia]], u današnjoj severno-centralnoj Kini ([[Mongolsko osvajanje Zapadne Xia|prava invazija]] dolazi 1209, država će biti uništena 1227). == Rođenja == {{Main|:Kategorija:Rođeni 1205.}} * [[26. 1.]] - Lizong, kineski vladar iz dinastije Sung († [[1264]]) * [[10. 7.]] - [[Hōjō Masamura]], japanski regent šoguna († [[1273]]) * {{circa}} [[Vaclav I od Češke]], Jednooki († [[1253]]) * {{circa}} [[Batu-kan]], mongolski osnivač Zlatne horde († [[1255]]) == Smrti == {{Main|:Kategorija:Umrli 1205.}} * [[1. 4.]] - [[Amalrik II. Jeruzalemski]] (* ca. 1153) * [[7. 5.]] - [[László III, kralj Ugarske]] (* ca. 1200) * 14. 6.? - [[Enrico Dandolo]], mletački dužd (* ca. 1107) * [[19. 6.]] - [[Roman Veliki]], galičko-volinski knez (* ca. 1152) * [[10. 7.]] - [[Hatakeyama Shigeyasu]], samuraj * [[13. 7.]] - Hubert Walter, canterburyjski nadbiskup i lord kancelar (* ca. 1160) * [[Damjan Juda]], dubrovački knez == Reference == {{reference}} ; Literatura * [https://archive.org/stream/povjesthrvataodn01klaiuoft/povjesthrvataodn01klaiuoft_djvu.txt Svezak prvi. Prvo doba: Vladanje knezova i kraljeva hrvatske krvi (641-1102) i Drugo doba: Vladanje kraljeva Arpadovića (1102-1301)]. [[Vjekoslav Klaić]] (archive.org) * ''Istorija srpskog naroda'', Prva knjiga, Od najstarijih vremena do Maričke bitke (1371), SKZ Beograd 1981 (I) {{commonscat|1205}} [[Kategorija:1205.| ]] a002uykpex0tahbxhwltzkztclrsfzs Bitka na Jelovoj gori 0 230948 42681058 42675637 2026-08-25T03:13:17Z Sundostund 20142 /* Posledice */ 42681058 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 vojni sukob | bitka = Bitka na Jelovoj gori | deo = [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji|Drugog svetskog rata]] | slika = Partizani na Ravnoj gori avgusta 1944.jpg | opis_slike = Peta krajiška divizija na Ravnoj gori nakon razbijanja četnika. | sirina_slike = 300 | datum = 9. septembar 1944. | mesto = [[Jelova gora]], severno od Užica | uzrok = | teritorija = | rezultat = * pobeda partizana * oslobođenje Mionice, Ljiga, [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|Valjeva]] * [[Završna četnička dejstva u Bosni (1944–1945)|povlačenje četnika u Bosnu]] | strana1 = {{zas|SFRJ}} [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] | strana2 = {{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Četnici]] <br /> [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|SDK]] | zapovednik1 = [[Peko Dapčević]]<br />[[Vaso Jovanović]]<br />[[Đoko Jovanić]] | zapovednik2 = [[Dragoljub Mihailović]]<br />[[Dragoslav Račić]]<br />[[Nikola Kalabić]]<br />[[Predrag Raković]] | jedinice1 = [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]] | jedinice2 = [[Četvrta grupa jurišnih korpusa]] * Užički četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Čačanski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Požeški četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Šumadijski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Smederevski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Valjevski četnički korpus{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} | jačina1 = | jačina2 = | gubici1 = | gubici2 = }} '''Bitka na Jelovoj gori''' 9. septembra [[1944.|1944]]. godine je bila najveća bitka između [[partizan]]a i [[četnik]]a u Srbiji. U bici na Jelovoj gori, [[Prvi proleterski korpus]] razbio je šest četničkih korpusa: Užički, Čačanski, Požeški, Šumadijski, Smederevski i Valjevski,{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} odnosno glavninu četničkih snaga.<ref name="vreme.com">{{Cite web |title=Oslobođenje Beograda: Naši tragični, slavni i veliki dani |url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes |access-date=2013-07-03 |archive-date=2020-06-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200603110346/https://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes }}</ref> Četnici su imali za cilj da zaustave proboj partizana iz Bosne i Sandžaka u okupiranu Srbiju. Partizani su imali za cilj konačno oslobođenje Srbije od osovinske okupacije. U iznenadnim i teškim noćnim borbama oko Jelove gore, snage [[NOV]] su razbile četnike, naročito one pod komandom [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]].<ref>https://znaci.org/00001/11_73.htm</ref> Razbijeni četnici su se u neredu povukli prema Suvoboru i Maljenu, a samog Mihailovića su od partizana spasle Ljotićeve snage. Nakon bitke na Jelovoj gori, [[Draža Mihailović]] i njegove jedinice prestali su biti politički i vojni faktor u Srbiji.<ref name="vreme.com"/> Ubrzo nakon partizanske pobede na Jelovoj gori usledilo je [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|oslobođenje Valjeva]].<ref name="ReferenceB">https://znaci.org/00001/1_16.htm</ref> Bitka na Jelovoj gori deo je šire [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]] 1944. godine. == Pozadina == {{main|Bitka za Srbiju}} [[Datoteka:Savo Drljević i Peko Dapčević 1944.jpg|mini|[[Savo Drljević]] i [[Peko Dapčević]] u avgustu 1944.]] [[Prvi korpus NOVJ|Prvi]] i [[Dvanaesti korpus NOVJ]] su posle uspešne Durmitorske operacije polovinom avgusta prodrli u Srbiju. [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterska divizija]] je razbila [[Bugarska u Drugom svetskom ratu|Bugare]] [[Bitka na Palisadu|na Palisadu]] 27. avgusta, i, odbacivši četnike, nastavila prodor uz asistenciju [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]]. [[6. lička proleterska divizija NOVJ|6. lička divizija]] je za to vreme vodila iscrpljujuće zadržavajuće borbe na [[Durmitor]]u. Nedelju dana nakon 1. proleterske, i 6. lička divizija se manevrom izvukla iz nemačkog pritiska i, prešavši [[Lim (reka)|Lim]], pridružila se 1. diviziji. Time je nemačka ideja razbijanja udarne snage NOVJ i izgradnje zaprečne linije na [[Lim (reka)|Limu]] definitivno kompromitovana. Ove partizanske jedinice uspele su za samo deset dana, od 20. avgusta do 1. septembra 1944., da izbile na liniju [[Užice]]-[[Požega]]. Tokom poslednjih dana avgusta i početkom septembra iz Crne Gore, Sandžaka i Bosne ušlo je još šest divizija NOVJ, pa je u tom trenutku u Srbiji bilo četrnaest divizija NOVJ i znatan broj samostalnih odreda.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Stupanjem dobrovoljaca i bivših četnika u partizane i regrutacijom, neke divizije su se utrostručile.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Glavnina četnika je avgusta 1944. bila angažovana u centralnoj Srbiji pokušavajući da zadrži partizanski prodor nakon [[Topličko-jablanička operacija|Topličko-jablaničke operacije]]. Kada je postalo jasno da će novi udar partizana krenuti iz Sandžaka i Bosne, te četničke jedinice su pozvane natrag u zapadnu Srbiju.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} [[Dragoljub Mihailović]] je, u skladu sa novonastalom situacijom, 1. septembra 1944. godine objavio opštu mobilizaciju. Iako je 26. VIII kralj [[Petar II Karađorđević|Petar II]] otpustio Mihailovića iz službe, ovaj je na desetine hiljada vojnih obveznika iz Srbije naterao u svoje jedinice, lažno se predstavljajući za priznatog Savezničkog vođu i neosnovano se pozivajući na zakletvu koju su vojnici položili kralju. No, broj ljudi koji su se odazvali Mihailovićevom pozivu je bio razočaravajući po Mihailovića.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Dana 6. septembra u Pranjanima je donet proglas o objedinjavanju svih nacionalnih snaga ([[jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]], [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|ljotićevaca]] i [[Srpska državna straža|nedićevaca]]).{{sfn|Višnjić|1984|pp=250}} == Sukobljene strane == [[File:Aleksandar Simić, fotografije Ravnogorskog pokreta (18).jpg|thumb|Smotra jedinica Drugog ravnogorskog korpusa, 28. juna 1944.]] Početni raspored četničkih snaga bio je sledeći: [[Nikola Kalabić]] sa svojim korpusom na pravcu koji izvodi ka Vardi kod same Varde. Požeški korpus na Drmanovini, u blizini Kosjerića. Za njim, u rezervi, bio je Cerski korpus i [[Dragoslav Račić]] sa svojim štabom. Prema Jelovoj gori, sa pravca sela Ribaševine, bio je upućen Šesti jurišni korpus, koji je bio podišao Jelovoj gori i bez kontakta sa partizanima tu i zanoćio. Major [[Dragoslav Račić]] bio je komandant svih operacija u ulozi komandanta Četvrte grupe jurišnih korpusa. == Tok borbi == === Bitka na Jelovoj gori === U toku 8. septembra, još od jutra, Šesti jurišni korpus JVuO produžava podilaženje Jelovoj gori, ubrzo dolazi u dodir sa partizanima i prelazi u napad. Partizani su bili Jelovu goru poseli i utvrdili se na njoj.<ref>https://znaci.org/00001/11_75.htm</ref> 9. septembra na liniji Jelova Gora — Karan — Koceljev — Varda — Crni Vrh, jedinice 1. proleterskog udarnog korpusa NOVJ, počele su opšti napad na Užički, Čačanski, Požeški, Šumadijski, Smederevski i Valjevski četnički korpus.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Do odlučujuće bitke došlo je između [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterske divizije]] i delova [[6. lička proleterska divizija NOVJ|6. ličke divizije]]. U žestokim borbama četnici su pretrpeli teške gubitke i prisiljeni da se u neredu povuku prema [[Suvobor]]u i [[Maljen]]u,{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} čime su otvorili put partizanima prema [[Valjevo|Valjevu]].{{sfn|Stefanović|1984|pp=287}} {{citat|Juče i danas smo vodili krvavu borbu sa crvenima na Jelovoj gori... Doživeli smo veliku bruku i poraz. Crveni su nas tako razbili da sada ne znam gde se ko nalazi. Pored mene je bio i Acin korpus (6. jurišni korpus [[Aleksandar Milošević|Aleksandra Miloševića]], nap.), a gde je sada i da li uopšte postoji – ne znam... Ljudi su se kukavički razbežali. Komunisti su nas presretali i tukli. Jedva sam glavu izvukao... Izgleda da je došlo ono čega sam se plašio i o čemu smo nas dvojica u Ježevici razgovarali... Komunisti uzimaju vlast.{{sfn|Višnjić|1984|pp=307}}{{sfn|Radanović|2015|pp=245}}|Pismo kapetana [[Miloš Marković|Miloša Markovića]], komandanta Požeškog korpusa JVuO, nakon poraza 9. septembar 1944 na Jelovoj gori}} === Nastavak gonjenja === [[Datoteka:Bacačko odeljenje Četvrte proleterske brigade.jpg|minijatura|Bacačko odeljenje [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterske brigade]] u zapadnoj Srbiji, jesen 1944.]] [[10. septembra]] Vrhovni komandant NOV i POJ [[Josip Broz Tito]] upućuje direktivu štabu I proleterskog korpusa NOVJ da se ovlada masivima Maljena i Suvobora i nadire ka Valjevu, Ljigu i Kolubari; napominje da je taj korpus prethodnica koja treba da stvori uslove za brz i povoljan razvoj situacije u Šumadiji i zapadnoj Srbiji.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Istog dana kod Ražane i Ljubenića i na prostoru Rosića — Skakavaca (blizu Koceljeve), 1. proleterska divizija i 3. lička brigada 6. proleterske divizije napale su četnički Valjevski korpus i odbacile ga preko Divčibara ka Valjevu.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Kod Ljubenića četnici su imali 25 mrtvih, 30 ranjenih i 27 zarobljenih, a kod Skakavaca 8 zarobljenih.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Borci 3. ličke brigade su nastupali preko Maljena 11. septembra kada su ugledali četničku kolonu sa volovskim zapregama koja se kretala od [[Planinica (Mionica)|Planinice]] ka [[Brežđe|Brežđu]]. Ne znajući da se u koloni nalazi Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, Centralni nacionalni komitet i američka vojna misija, partizani su krenuli u napad. Jedan deo brigade je upućen da preseče odstupanje četnicima, drugom delu je upućen da zauzme položaje za napad sa začelja, a glavnina brigade je ostala u centru. Glavnima brigade je pomislila da su partizani koji trče da zauzmu položaje zapravo četnici u begu, pa je otvorila vatru na njih. Ovo je uzbunilo četnike koji su počeli da napuštaju svoju kolonu i beže prema [[Mionica|Mionici]]. Izvestan broj četnika je ostao u koloni, ali su oni brzo savladani. Tako su partizanima u ruke pale arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.{{sfn|Orlović|1990|pp=424}} === Oslobođenje Mionice i Ljiga === [[11. septembra]] jedinice 1. proleterskog korpusa oslobodile su Mionicu.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} [[12. septembra]] 1. proleterska udarna divizija NOVJ oslobodila je Ljig i zauzela Slovac kod Valjeva.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Partizani su nastavili da gone Mihailovićevu kolonu i 13. septembra opkolili su ga na sektoru [[Divci (Valjevo)|Divci]]—Mionica. Našavši se u vrlo opasnoj situaciji, Mihailović je radiom pozvao u pomoć [[Kosta Mušicki|Kostu Mušickog]], komandanta SDK. Mušicki je telefonom naredio delovima Prvog puka SDK iz Valjeva da krenu Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u poslednji čas i znatno pomogli četnicima i Mihailoviću da se izvuku iz partizanskog obruča i uz ljotićevsku pratnju nemačkim automobilima upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].{{sfn|Stefanović|1984|pp=287}}{{sfn|Orlović|1990|pp=424–425}} 14. septembra posle borbi na Tari, Povlenu i Medvedniku protiv četničkog Zlatiborskog korpusa i drugih jedinica, [[12. vojvođanski korpus NOVJ]] je ovladao masivima Povlena i Medvednika i izbio u dolinu reke Jadar.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} Na Medvedniku, posle oštre borbe, 16. i 36. udarna divizija 12. udarnog korpusa NOVJ odbile su napad 4. grupe jurišnih korpusa, četničkog Zlatiborskog korpusa i 3. puka SDK.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} === Oslobođenje Valjeva === {{main|Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|Bosanska golgota}} 15. septembra jedinice I proleterske i VI ličke divizije ušle su Valjevo. Nemci su se još držali u utvrđenoj kasarni Petog puka.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} 18. septembra, posle četvorodnevnih borbi jedinice 1. proleterskog udarnog korpusa NOVJ oslobodile su Valjevo, koje su branili 2. bataljon nemačkog II policijskog puka, 4. puk SDK, delovi SDS i četnici Valjevskog korpusa.{{sfn|Joksimović|1971|p=153}} U borbama za Valjevo je, između ostalih, poginuo komandir voda [[Bogdan Bolta]], narodni heroj.{{sfn|Joksimović|1971|p=153}} == Posledice == {{main|Bosanska golgota}} Još u toku bitke, 12. septembra 1944. kralj [[Petar II Karađorđević]] je preko radija [[BBC One|BBC]] pozvao sve četničke jedinice da pristupe u partizane.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} U bici na Jelovoj gori, partizani su naneli su potpun poraz četničkim snagama, čime su Nemci ostali bez glavnog oslonca tokom bitke za Srbiju. Tokom gonjenja četnika, partizani su 13. septembra opkolili njihovu Vrhovnu komandu. Prvi puk SDK je uspeo da spreči da partizani ne zarobe Mihailovića, ali su partizani uspeli da zaplene kompletnu arhivu Vrhovne komande. Posle poraza na Jelovoj gori većina četničkih jedinica se prebacila u [[Bosna|Bosnu]]. Sam Mihailović je prešao preko [[Drina|Drine]] u [[Bosna|Bosnu]] kod [[Badovinci|Badovinaca]] krajem septembra 1944. == Povezano == * [[Bitka za Srbiju]] * [[Povlačenje četnika sa Nemcima]] * [[Bosanska golgota]] * [[Bitka na Zelengori]] == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite journal | last = Joksimović | first = Zoran | title = Hronologija 1941–1945. | journal = Glasnik | issue = 6 | pages = 89–156 | publisher = Istorijski arhiv Valjevo | year = 1971 | url = http://www.istorijskiarhiv.rs/sites/default/files/PODACI/materijali/GLASNIK%206/Zoran%20Joksimovic%20hronologija.pdf }} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2|year=|url=https://znaci.org/00001/153.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Višnjić|first=Petar |authorlink=|title=BITKA ZA SRBIJU (1. knjiga)|year=|url=https://znaci.org/00001/236.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Vuksanović|first=Miloš |authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA|year=1981|url=https://znaci.org/00003/382.htm|publisher=Narodna knjiga—ISI —Pobjeda|location=Beograd - Podgorica|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ILUSTROVANA MONOGRAFIJA|year=1984|url=https://znaci.org/00001/54.htm|publisher=Globus|location=Zagreb|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANJA (knjiga 3)|year=|url=https://znaci.org/00001/98.htm|publisher=Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo"|location=Beograd|id=}} * {{Cite book|last= Popović|first=Jovo |authorlink=|title=PRVA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA "MARKO OREŠKOVIĆ"|year=|url=https://znaci.org/00001/137.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Orlović|first=Ðorde |authorlink=|title=DRUGA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA|year=|url=https://znaci.org/00001/160.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=DRUGA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA|year=|url=https://znaci.org/00001/110.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Trikić|first=Savo |authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA PROLETERSKA BRIGADA|year=|url=https://znaci.org/00001/224.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA BRIGADA - ZBORNIK SJEĆANJA, knjiga 3|year=1985|url=https://znaci.org/00003/394.htm|publisher=Odbor sekcije boraca Treće proleterske krajiške brigade|location=Beograd|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA BRIGADA - ZBORNIK SJEĆANJA|year=|url=https://znaci.org/00001/31.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA LIČKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA|year=|url=https://znaci.org/00001/227.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Radošević|first=Todor |authorlink=|title=TRINAESTA PROLETERSKA BRIGADA "RADE KONČAR"|year=|url=https://znaci.org/00001/69.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Orlović|first=Ðorde |authorlink=|title=ŠESTA LIČKA PROLETERSKA DIVIZIJA "Nikola Tesla"|year=|url=https://znaci.org/00001/77.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=ŠESTA PROLETERSKA DIVIZIJA |year=1964|url=https://znaci.org/00003/484.htm|publisher=Epoha|location=Zagreb|id=}} {{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Bitke Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] i0pq9hvbjkpnlrhhsier71dwzchyng4 42681059 42681058 2026-08-25T03:13:40Z Sundostund 20142 /* Posledice */ 42681059 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 vojni sukob | bitka = Bitka na Jelovoj gori | deo = [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji|Drugog svetskog rata]] | slika = Partizani na Ravnoj gori avgusta 1944.jpg | opis_slike = Peta krajiška divizija na Ravnoj gori nakon razbijanja četnika. | sirina_slike = 300 | datum = 9. septembar 1944. | mesto = [[Jelova gora]], severno od Užica | uzrok = | teritorija = | rezultat = * pobeda partizana * oslobođenje Mionice, Ljiga, [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|Valjeva]] * [[Završna četnička dejstva u Bosni (1944–1945)|povlačenje četnika u Bosnu]] | strana1 = {{zas|SFRJ}} [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] | strana2 = {{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Četnici]] <br /> [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|SDK]] | zapovednik1 = [[Peko Dapčević]]<br />[[Vaso Jovanović]]<br />[[Đoko Jovanić]] | zapovednik2 = [[Dragoljub Mihailović]]<br />[[Dragoslav Račić]]<br />[[Nikola Kalabić]]<br />[[Predrag Raković]] | jedinice1 = [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]] | jedinice2 = [[Četvrta grupa jurišnih korpusa]] * Užički četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Čačanski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Požeški četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Šumadijski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Smederevski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Valjevski četnički korpus{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} | jačina1 = | jačina2 = | gubici1 = | gubici2 = }} '''Bitka na Jelovoj gori''' 9. septembra [[1944.|1944]]. godine je bila najveća bitka između [[partizan]]a i [[četnik]]a u Srbiji. U bici na Jelovoj gori, [[Prvi proleterski korpus]] razbio je šest četničkih korpusa: Užički, Čačanski, Požeški, Šumadijski, Smederevski i Valjevski,{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} odnosno glavninu četničkih snaga.<ref name="vreme.com">{{Cite web |title=Oslobođenje Beograda: Naši tragični, slavni i veliki dani |url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes |access-date=2013-07-03 |archive-date=2020-06-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200603110346/https://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes }}</ref> Četnici su imali za cilj da zaustave proboj partizana iz Bosne i Sandžaka u okupiranu Srbiju. Partizani su imali za cilj konačno oslobođenje Srbije od osovinske okupacije. U iznenadnim i teškim noćnim borbama oko Jelove gore, snage [[NOV]] su razbile četnike, naročito one pod komandom [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]].<ref>https://znaci.org/00001/11_73.htm</ref> Razbijeni četnici su se u neredu povukli prema Suvoboru i Maljenu, a samog Mihailovića su od partizana spasle Ljotićeve snage. Nakon bitke na Jelovoj gori, [[Draža Mihailović]] i njegove jedinice prestali su biti politički i vojni faktor u Srbiji.<ref name="vreme.com"/> Ubrzo nakon partizanske pobede na Jelovoj gori usledilo je [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|oslobođenje Valjeva]].<ref name="ReferenceB">https://znaci.org/00001/1_16.htm</ref> Bitka na Jelovoj gori deo je šire [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]] 1944. godine. == Pozadina == {{main|Bitka za Srbiju}} [[Datoteka:Savo Drljević i Peko Dapčević 1944.jpg|mini|[[Savo Drljević]] i [[Peko Dapčević]] u avgustu 1944.]] [[Prvi korpus NOVJ|Prvi]] i [[Dvanaesti korpus NOVJ]] su posle uspešne Durmitorske operacije polovinom avgusta prodrli u Srbiju. [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterska divizija]] je razbila [[Bugarska u Drugom svetskom ratu|Bugare]] [[Bitka na Palisadu|na Palisadu]] 27. avgusta, i, odbacivši četnike, nastavila prodor uz asistenciju [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]]. [[6. lička proleterska divizija NOVJ|6. lička divizija]] je za to vreme vodila iscrpljujuće zadržavajuće borbe na [[Durmitor]]u. Nedelju dana nakon 1. proleterske, i 6. lička divizija se manevrom izvukla iz nemačkog pritiska i, prešavši [[Lim (reka)|Lim]], pridružila se 1. diviziji. Time je nemačka ideja razbijanja udarne snage NOVJ i izgradnje zaprečne linije na [[Lim (reka)|Limu]] definitivno kompromitovana. Ove partizanske jedinice uspele su za samo deset dana, od 20. avgusta do 1. septembra 1944., da izbile na liniju [[Užice]]-[[Požega]]. Tokom poslednjih dana avgusta i početkom septembra iz Crne Gore, Sandžaka i Bosne ušlo je još šest divizija NOVJ, pa je u tom trenutku u Srbiji bilo četrnaest divizija NOVJ i znatan broj samostalnih odreda.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Stupanjem dobrovoljaca i bivših četnika u partizane i regrutacijom, neke divizije su se utrostručile.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Glavnina četnika je avgusta 1944. bila angažovana u centralnoj Srbiji pokušavajući da zadrži partizanski prodor nakon [[Topličko-jablanička operacija|Topličko-jablaničke operacije]]. Kada je postalo jasno da će novi udar partizana krenuti iz Sandžaka i Bosne, te četničke jedinice su pozvane natrag u zapadnu Srbiju.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} [[Dragoljub Mihailović]] je, u skladu sa novonastalom situacijom, 1. septembra 1944. godine objavio opštu mobilizaciju. Iako je 26. VIII kralj [[Petar II Karađorđević|Petar II]] otpustio Mihailovića iz službe, ovaj je na desetine hiljada vojnih obveznika iz Srbije naterao u svoje jedinice, lažno se predstavljajući za priznatog Savezničkog vođu i neosnovano se pozivajući na zakletvu koju su vojnici položili kralju. No, broj ljudi koji su se odazvali Mihailovićevom pozivu je bio razočaravajući po Mihailovića.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Dana 6. septembra u Pranjanima je donet proglas o objedinjavanju svih nacionalnih snaga ([[jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]], [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|ljotićevaca]] i [[Srpska državna straža|nedićevaca]]).{{sfn|Višnjić|1984|pp=250}} == Sukobljene strane == [[File:Aleksandar Simić, fotografije Ravnogorskog pokreta (18).jpg|thumb|Smotra jedinica Drugog ravnogorskog korpusa, 28. juna 1944.]] Početni raspored četničkih snaga bio je sledeći: [[Nikola Kalabić]] sa svojim korpusom na pravcu koji izvodi ka Vardi kod same Varde. Požeški korpus na Drmanovini, u blizini Kosjerića. Za njim, u rezervi, bio je Cerski korpus i [[Dragoslav Račić]] sa svojim štabom. Prema Jelovoj gori, sa pravca sela Ribaševine, bio je upućen Šesti jurišni korpus, koji je bio podišao Jelovoj gori i bez kontakta sa partizanima tu i zanoćio. Major [[Dragoslav Račić]] bio je komandant svih operacija u ulozi komandanta Četvrte grupe jurišnih korpusa. == Tok borbi == === Bitka na Jelovoj gori === U toku 8. septembra, još od jutra, Šesti jurišni korpus JVuO produžava podilaženje Jelovoj gori, ubrzo dolazi u dodir sa partizanima i prelazi u napad. Partizani su bili Jelovu goru poseli i utvrdili se na njoj.<ref>https://znaci.org/00001/11_75.htm</ref> 9. septembra na liniji Jelova Gora — Karan — Koceljev — Varda — Crni Vrh, jedinice 1. proleterskog udarnog korpusa NOVJ, počele su opšti napad na Užički, Čačanski, Požeški, Šumadijski, Smederevski i Valjevski četnički korpus.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Do odlučujuće bitke došlo je između [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterske divizije]] i delova [[6. lička proleterska divizija NOVJ|6. ličke divizije]]. U žestokim borbama četnici su pretrpeli teške gubitke i prisiljeni da se u neredu povuku prema [[Suvobor]]u i [[Maljen]]u,{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} čime su otvorili put partizanima prema [[Valjevo|Valjevu]].{{sfn|Stefanović|1984|pp=287}} {{citat|Juče i danas smo vodili krvavu borbu sa crvenima na Jelovoj gori... Doživeli smo veliku bruku i poraz. Crveni su nas tako razbili da sada ne znam gde se ko nalazi. Pored mene je bio i Acin korpus (6. jurišni korpus [[Aleksandar Milošević|Aleksandra Miloševića]], nap.), a gde je sada i da li uopšte postoji – ne znam... Ljudi su se kukavički razbežali. Komunisti su nas presretali i tukli. Jedva sam glavu izvukao... Izgleda da je došlo ono čega sam se plašio i o čemu smo nas dvojica u Ježevici razgovarali... Komunisti uzimaju vlast.{{sfn|Višnjić|1984|pp=307}}{{sfn|Radanović|2015|pp=245}}|Pismo kapetana [[Miloš Marković|Miloša Markovića]], komandanta Požeškog korpusa JVuO, nakon poraza 9. septembar 1944 na Jelovoj gori}} === Nastavak gonjenja === [[Datoteka:Bacačko odeljenje Četvrte proleterske brigade.jpg|minijatura|Bacačko odeljenje [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterske brigade]] u zapadnoj Srbiji, jesen 1944.]] [[10. septembra]] Vrhovni komandant NOV i POJ [[Josip Broz Tito]] upućuje direktivu štabu I proleterskog korpusa NOVJ da se ovlada masivima Maljena i Suvobora i nadire ka Valjevu, Ljigu i Kolubari; napominje da je taj korpus prethodnica koja treba da stvori uslove za brz i povoljan razvoj situacije u Šumadiji i zapadnoj Srbiji.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Istog dana kod Ražane i Ljubenića i na prostoru Rosića — Skakavaca (blizu Koceljeve), 1. proleterska divizija i 3. lička brigada 6. proleterske divizije napale su četnički Valjevski korpus i odbacile ga preko Divčibara ka Valjevu.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Kod Ljubenića četnici su imali 25 mrtvih, 30 ranjenih i 27 zarobljenih, a kod Skakavaca 8 zarobljenih.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Borci 3. ličke brigade su nastupali preko Maljena 11. septembra kada su ugledali četničku kolonu sa volovskim zapregama koja se kretala od [[Planinica (Mionica)|Planinice]] ka [[Brežđe|Brežđu]]. Ne znajući da se u koloni nalazi Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, Centralni nacionalni komitet i američka vojna misija, partizani su krenuli u napad. Jedan deo brigade je upućen da preseče odstupanje četnicima, drugom delu je upućen da zauzme položaje za napad sa začelja, a glavnina brigade je ostala u centru. Glavnima brigade je pomislila da su partizani koji trče da zauzmu položaje zapravo četnici u begu, pa je otvorila vatru na njih. Ovo je uzbunilo četnike koji su počeli da napuštaju svoju kolonu i beže prema [[Mionica|Mionici]]. Izvestan broj četnika je ostao u koloni, ali su oni brzo savladani. Tako su partizanima u ruke pale arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.{{sfn|Orlović|1990|pp=424}} === Oslobođenje Mionice i Ljiga === [[11. septembra]] jedinice 1. proleterskog korpusa oslobodile su Mionicu.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} [[12. septembra]] 1. proleterska udarna divizija NOVJ oslobodila je Ljig i zauzela Slovac kod Valjeva.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Partizani su nastavili da gone Mihailovićevu kolonu i 13. septembra opkolili su ga na sektoru [[Divci (Valjevo)|Divci]]—Mionica. Našavši se u vrlo opasnoj situaciji, Mihailović je radiom pozvao u pomoć [[Kosta Mušicki|Kostu Mušickog]], komandanta SDK. Mušicki je telefonom naredio delovima Prvog puka SDK iz Valjeva da krenu Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u poslednji čas i znatno pomogli četnicima i Mihailoviću da se izvuku iz partizanskog obruča i uz ljotićevsku pratnju nemačkim automobilima upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].{{sfn|Stefanović|1984|pp=287}}{{sfn|Orlović|1990|pp=424–425}} 14. septembra posle borbi na Tari, Povlenu i Medvedniku protiv četničkog Zlatiborskog korpusa i drugih jedinica, [[12. vojvođanski korpus NOVJ]] je ovladao masivima Povlena i Medvednika i izbio u dolinu reke Jadar.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} Na Medvedniku, posle oštre borbe, 16. i 36. udarna divizija 12. udarnog korpusa NOVJ odbile su napad 4. grupe jurišnih korpusa, četničkog Zlatiborskog korpusa i 3. puka SDK.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} === Oslobođenje Valjeva === {{main|Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|Bosanska golgota}} 15. septembra jedinice I proleterske i VI ličke divizije ušle su Valjevo. Nemci su se još držali u utvrđenoj kasarni Petog puka.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} 18. septembra, posle četvorodnevnih borbi jedinice 1. proleterskog udarnog korpusa NOVJ oslobodile su Valjevo, koje su branili 2. bataljon nemačkog II policijskog puka, 4. puk SDK, delovi SDS i četnici Valjevskog korpusa.{{sfn|Joksimović|1971|p=153}} U borbama za Valjevo je, između ostalih, poginuo komandir voda [[Bogdan Bolta]], narodni heroj.{{sfn|Joksimović|1971|p=153}} == Posledice == {{main|Bosanska golgota}} Još u toku bitke, 12. septembra 1944. kralj [[Petar II Karađorđević]] je preko radija [[BBC One|BBC]] pozvao sve četničke jedinice da pristupe u partizane.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} U bici na Jelovoj gori, partizani su naneli potpun poraz četničkim snagama, čime su Nemci ostali bez glavnog oslonca tokom bitke za Srbiju. Tokom gonjenja četnika, partizani su 13. septembra opkolili njihovu Vrhovnu komandu. Prvi puk SDK je uspeo da spreči da partizani ne zarobe Mihailovića, ali su partizani uspeli da zaplene kompletnu arhivu Vrhovne komande. Posle poraza na Jelovoj gori većina četničkih jedinica se prebacila u [[Bosna|Bosnu]]. Sam Mihailović je prešao preko [[Drina|Drine]] u [[Bosna|Bosnu]] kod [[Badovinci|Badovinaca]] krajem septembra 1944. == Povezano == * [[Bitka za Srbiju]] * [[Povlačenje četnika sa Nemcima]] * [[Bosanska golgota]] * [[Bitka na Zelengori]] == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite journal | last = Joksimović | first = Zoran | title = Hronologija 1941–1945. | journal = Glasnik | issue = 6 | pages = 89–156 | publisher = Istorijski arhiv Valjevo | year = 1971 | url = http://www.istorijskiarhiv.rs/sites/default/files/PODACI/materijali/GLASNIK%206/Zoran%20Joksimovic%20hronologija.pdf }} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2|year=|url=https://znaci.org/00001/153.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Višnjić|first=Petar |authorlink=|title=BITKA ZA SRBIJU (1. knjiga)|year=|url=https://znaci.org/00001/236.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Vuksanović|first=Miloš |authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA|year=1981|url=https://znaci.org/00003/382.htm|publisher=Narodna knjiga—ISI —Pobjeda|location=Beograd - Podgorica|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ILUSTROVANA MONOGRAFIJA|year=1984|url=https://znaci.org/00001/54.htm|publisher=Globus|location=Zagreb|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANJA (knjiga 3)|year=|url=https://znaci.org/00001/98.htm|publisher=Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo"|location=Beograd|id=}} * {{Cite book|last= Popović|first=Jovo |authorlink=|title=PRVA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA "MARKO OREŠKOVIĆ"|year=|url=https://znaci.org/00001/137.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Orlović|first=Ðorde |authorlink=|title=DRUGA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA|year=|url=https://znaci.org/00001/160.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=DRUGA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA|year=|url=https://znaci.org/00001/110.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Trikić|first=Savo |authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA PROLETERSKA BRIGADA|year=|url=https://znaci.org/00001/224.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA BRIGADA - ZBORNIK SJEĆANJA, knjiga 3|year=1985|url=https://znaci.org/00003/394.htm|publisher=Odbor sekcije boraca Treće proleterske krajiške brigade|location=Beograd|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA BRIGADA - ZBORNIK SJEĆANJA|year=|url=https://znaci.org/00001/31.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA LIČKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA|year=|url=https://znaci.org/00001/227.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Radošević|first=Todor |authorlink=|title=TRINAESTA PROLETERSKA BRIGADA "RADE KONČAR"|year=|url=https://znaci.org/00001/69.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Orlović|first=Ðorde |authorlink=|title=ŠESTA LIČKA PROLETERSKA DIVIZIJA "Nikola Tesla"|year=|url=https://znaci.org/00001/77.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=ŠESTA PROLETERSKA DIVIZIJA |year=1964|url=https://znaci.org/00003/484.htm|publisher=Epoha|location=Zagreb|id=}} {{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Bitke Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] a338vh0kap0opfig78fr2gqo10c3the 42681061 42681059 2026-08-25T03:42:33Z Sundostund 20142 /* Sukobljene strane */ 42681061 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 vojni sukob | bitka = Bitka na Jelovoj gori | deo = [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji|Drugog svetskog rata]] | slika = Partizani na Ravnoj gori avgusta 1944.jpg | opis_slike = Peta krajiška divizija na Ravnoj gori nakon razbijanja četnika. | sirina_slike = 300 | datum = 9. septembar 1944. | mesto = [[Jelova gora]], severno od Užica | uzrok = | teritorija = | rezultat = * pobeda partizana * oslobođenje Mionice, Ljiga, [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|Valjeva]] * [[Završna četnička dejstva u Bosni (1944–1945)|povlačenje četnika u Bosnu]] | strana1 = {{zas|SFRJ}} [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Partizani]] | strana2 = {{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Četnici]] <br /> [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|SDK]] | zapovednik1 = [[Peko Dapčević]]<br />[[Vaso Jovanović]]<br />[[Đoko Jovanić]] | zapovednik2 = [[Dragoljub Mihailović]]<br />[[Dragoslav Račić]]<br />[[Nikola Kalabić]]<br />[[Predrag Raković]] | jedinice1 = [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]] | jedinice2 = [[Četvrta grupa jurišnih korpusa]] * Užički četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Čačanski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Požeški četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Šumadijski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Smederevski četnički korpus {{sfn|Joksimović|1971|p=151}} * Valjevski četnički korpus{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} | jačina1 = | jačina2 = | gubici1 = | gubici2 = }} '''Bitka na Jelovoj gori''' 9. septembra [[1944.|1944]]. godine je bila najveća bitka između [[partizan]]a i [[četnik]]a u Srbiji. U bici na Jelovoj gori, [[Prvi proleterski korpus]] razbio je šest četničkih korpusa: Užički, Čačanski, Požeški, Šumadijski, Smederevski i Valjevski,{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} odnosno glavninu četničkih snaga.<ref name="vreme.com">{{Cite web |title=Oslobođenje Beograda: Naši tragični, slavni i veliki dani |url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes |access-date=2013-07-03 |archive-date=2020-06-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200603110346/https://www.vreme.com/cms/view.php?id=891549&print=yes }}</ref> Četnici su imali za cilj da zaustave proboj partizana iz Bosne i Sandžaka u okupiranu Srbiju. Partizani su imali za cilj konačno oslobođenje Srbije od osovinske okupacije. U iznenadnim i teškim noćnim borbama oko Jelove gore, snage [[NOV]] su razbile četnike, naročito one pod komandom [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]].<ref>https://znaci.org/00001/11_73.htm</ref> Razbijeni četnici su se u neredu povukli prema Suvoboru i Maljenu, a samog Mihailovića su od partizana spasle Ljotićeve snage. Nakon bitke na Jelovoj gori, [[Draža Mihailović]] i njegove jedinice prestali su biti politički i vojni faktor u Srbiji.<ref name="vreme.com"/> Ubrzo nakon partizanske pobede na Jelovoj gori usledilo je [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|oslobođenje Valjeva]].<ref name="ReferenceB">https://znaci.org/00001/1_16.htm</ref> Bitka na Jelovoj gori deo je šire [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]] 1944. godine. == Pozadina == {{main|Bitka za Srbiju}} [[Datoteka:Savo Drljević i Peko Dapčević 1944.jpg|mini|[[Savo Drljević]] i [[Peko Dapčević]] u avgustu 1944.]] [[Prvi korpus NOVJ|Prvi]] i [[Dvanaesti korpus NOVJ]] su posle uspešne Durmitorske operacije polovinom avgusta prodrli u Srbiju. [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterska divizija]] je razbila [[Bugarska u Drugom svetskom ratu|Bugare]] [[Bitka na Palisadu|na Palisadu]] 27. avgusta, i, odbacivši četnike, nastavila prodor uz asistenciju [[37. sandžačka divizija NOVJ|37. sandžačke divizije]]. [[6. lička proleterska divizija NOVJ|6. lička divizija]] je za to vreme vodila iscrpljujuće zadržavajuće borbe na [[Durmitor]]u. Nedelju dana nakon 1. proleterske, i 6. lička divizija se manevrom izvukla iz nemačkog pritiska i, prešavši [[Lim (reka)|Lim]], pridružila se 1. diviziji. Time je nemačka ideja razbijanja udarne snage NOVJ i izgradnje zaprečne linije na [[Lim (reka)|Limu]] definitivno kompromitovana. Ove partizanske jedinice uspele su za samo deset dana, od 20. avgusta do 1. septembra 1944., da izbile na liniju [[Užice]]-[[Požega]]. Tokom poslednjih dana avgusta i početkom septembra iz Crne Gore, Sandžaka i Bosne ušlo je još šest divizija NOVJ, pa je u tom trenutku u Srbiji bilo četrnaest divizija NOVJ i znatan broj samostalnih odreda.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Stupanjem dobrovoljaca i bivših četnika u partizane i regrutacijom, neke divizije su se utrostručile.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Glavnina četnika je avgusta 1944. bila angažovana u centralnoj Srbiji pokušavajući da zadrži partizanski prodor nakon [[Topličko-jablanička operacija|Topličko-jablaničke operacije]]. Kada je postalo jasno da će novi udar partizana krenuti iz Sandžaka i Bosne, te četničke jedinice su pozvane natrag u zapadnu Srbiju.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} [[Dragoljub Mihailović]] je, u skladu sa novonastalom situacijom, 1. septembra 1944. godine objavio opštu mobilizaciju. Iako je 26. VIII kralj [[Petar II Karađorđević|Petar II]] otpustio Mihailovića iz službe, ovaj je na desetine hiljada vojnih obveznika iz Srbije naterao u svoje jedinice, lažno se predstavljajući za priznatog Savezničkog vođu i neosnovano se pozivajući na zakletvu koju su vojnici položili kralju. No, broj ljudi koji su se odazvali Mihailovićevom pozivu je bio razočaravajući po Mihailovića.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} Dana 6. septembra u Pranjanima je donet proglas o objedinjavanju svih nacionalnih snaga ([[jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]], [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|ljotićevaca]] i [[Srpska državna straža|nedićevaca]]).{{sfn|Višnjić|1984|pp=250}} == Sukobljene strane == [[File:Aleksandar Simić, fotografije Ravnogorskog pokreta (18).jpg|thumb|Smotra jedinica Drugog ravnogorskog korpusa, 28. juna 1944.]] Početni raspored četničkih snaga bio je sledeći: [[Nikola Kalabić]] sa svojim korpusom na pravcu koji izvodi ka Vardi kod same Varde. Požeški korpus na Drmanovini, u blizini Kosjerića. Za njim, u rezervi, bio je Cerski korpus i Major [[Dragoslav Račić]] sa svojim štabom. Prema Jelovoj gori, sa pravca sela Ribaševine, bio je upućen Šesti jurišni korpus, koji je bio podišao Jelovoj gori i bez kontakta sa partizanima tu i zanoćio. Račić je bio komandant svih operacija u ulozi komandanta Četvrte grupe jurišnih korpusa. == Tok borbi == === Bitka na Jelovoj gori === U toku 8. septembra, još od jutra, Šesti jurišni korpus JVuO produžava podilaženje Jelovoj gori, ubrzo dolazi u dodir sa partizanima i prelazi u napad. Partizani su bili Jelovu goru poseli i utvrdili se na njoj.<ref>https://znaci.org/00001/11_75.htm</ref> 9. septembra na liniji Jelova Gora — Karan — Koceljev — Varda — Crni Vrh, jedinice 1. proleterskog udarnog korpusa NOVJ, počele su opšti napad na Užički, Čačanski, Požeški, Šumadijski, Smederevski i Valjevski četnički korpus.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Do odlučujuće bitke došlo je između [[1. proleterska divizija NOVJ|1. proleterske divizije]] i delova [[6. lička proleterska divizija NOVJ|6. ličke divizije]]. U žestokim borbama četnici su pretrpeli teške gubitke i prisiljeni da se u neredu povuku prema [[Suvobor]]u i [[Maljen]]u,{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} čime su otvorili put partizanima prema [[Valjevo|Valjevu]].{{sfn|Stefanović|1984|pp=287}} {{citat|Juče i danas smo vodili krvavu borbu sa crvenima na Jelovoj gori... Doživeli smo veliku bruku i poraz. Crveni su nas tako razbili da sada ne znam gde se ko nalazi. Pored mene je bio i Acin korpus (6. jurišni korpus [[Aleksandar Milošević|Aleksandra Miloševića]], nap.), a gde je sada i da li uopšte postoji – ne znam... Ljudi su se kukavički razbežali. Komunisti su nas presretali i tukli. Jedva sam glavu izvukao... Izgleda da je došlo ono čega sam se plašio i o čemu smo nas dvojica u Ježevici razgovarali... Komunisti uzimaju vlast.{{sfn|Višnjić|1984|pp=307}}{{sfn|Radanović|2015|pp=245}}|Pismo kapetana [[Miloš Marković|Miloša Markovića]], komandanta Požeškog korpusa JVuO, nakon poraza 9. septembar 1944 na Jelovoj gori}} === Nastavak gonjenja === [[Datoteka:Bacačko odeljenje Četvrte proleterske brigade.jpg|minijatura|Bacačko odeljenje [[Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada|4. proleterske brigade]] u zapadnoj Srbiji, jesen 1944.]] [[10. septembra]] Vrhovni komandant NOV i POJ [[Josip Broz Tito]] upućuje direktivu štabu I proleterskog korpusa NOVJ da se ovlada masivima Maljena i Suvobora i nadire ka Valjevu, Ljigu i Kolubari; napominje da je taj korpus prethodnica koja treba da stvori uslove za brz i povoljan razvoj situacije u Šumadiji i zapadnoj Srbiji.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Istog dana kod Ražane i Ljubenića i na prostoru Rosića — Skakavaca (blizu Koceljeve), 1. proleterska divizija i 3. lička brigada 6. proleterske divizije napale su četnički Valjevski korpus i odbacile ga preko Divčibara ka Valjevu.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Kod Ljubenića četnici su imali 25 mrtvih, 30 ranjenih i 27 zarobljenih, a kod Skakavaca 8 zarobljenih.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Borci 3. ličke brigade su nastupali preko Maljena 11. septembra kada su ugledali četničku kolonu sa volovskim zapregama koja se kretala od [[Planinica (Mionica)|Planinice]] ka [[Brežđe|Brežđu]]. Ne znajući da se u koloni nalazi Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, Centralni nacionalni komitet i američka vojna misija, partizani su krenuli u napad. Jedan deo brigade je upućen da preseče odstupanje četnicima, drugom delu je upućen da zauzme položaje za napad sa začelja, a glavnina brigade je ostala u centru. Glavnima brigade je pomislila da su partizani koji trče da zauzmu položaje zapravo četnici u begu, pa je otvorila vatru na njih. Ovo je uzbunilo četnike koji su počeli da napuštaju svoju kolonu i beže prema [[Mionica|Mionici]]. Izvestan broj četnika je ostao u koloni, ali su oni brzo savladani. Tako su partizanima u ruke pale arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.{{sfn|Orlović|1990|pp=424}} === Oslobođenje Mionice i Ljiga === [[11. septembra]] jedinice 1. proleterskog korpusa oslobodile su Mionicu.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} [[12. septembra]] 1. proleterska udarna divizija NOVJ oslobodila je Ljig i zauzela Slovac kod Valjeva.{{sfn|Joksimović|1971|p=151}} Partizani su nastavili da gone Mihailovićevu kolonu i 13. septembra opkolili su ga na sektoru [[Divci (Valjevo)|Divci]]—Mionica. Našavši se u vrlo opasnoj situaciji, Mihailović je radiom pozvao u pomoć [[Kosta Mušicki|Kostu Mušickog]], komandanta SDK. Mušicki je telefonom naredio delovima Prvog puka SDK iz Valjeva da krenu Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u poslednji čas i znatno pomogli četnicima i Mihailoviću da se izvuku iz partizanskog obruča i uz ljotićevsku pratnju nemačkim automobilima upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].{{sfn|Stefanović|1984|pp=287}}{{sfn|Orlović|1990|pp=424–425}} 14. septembra posle borbi na Tari, Povlenu i Medvedniku protiv četničkog Zlatiborskog korpusa i drugih jedinica, [[12. vojvođanski korpus NOVJ]] je ovladao masivima Povlena i Medvednika i izbio u dolinu reke Jadar.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} Na Medvedniku, posle oštre borbe, 16. i 36. udarna divizija 12. udarnog korpusa NOVJ odbile su napad 4. grupe jurišnih korpusa, četničkog Zlatiborskog korpusa i 3. puka SDK.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} === Oslobođenje Valjeva === {{main|Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|Bosanska golgota}} 15. septembra jedinice I proleterske i VI ličke divizije ušle su Valjevo. Nemci su se još držali u utvrđenoj kasarni Petog puka.{{sfn|Joksimović|1971|p=152}} 18. septembra, posle četvorodnevnih borbi jedinice 1. proleterskog udarnog korpusa NOVJ oslobodile su Valjevo, koje su branili 2. bataljon nemačkog II policijskog puka, 4. puk SDK, delovi SDS i četnici Valjevskog korpusa.{{sfn|Joksimović|1971|p=153}} U borbama za Valjevo je, između ostalih, poginuo komandir voda [[Bogdan Bolta]], narodni heroj.{{sfn|Joksimović|1971|p=153}} == Posledice == {{main|Bosanska golgota}} Još u toku bitke, 12. septembra 1944. kralj [[Petar II Karađorđević]] je preko radija [[BBC One|BBC]] pozvao sve četničke jedinice da pristupe u partizane.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=}} U bici na Jelovoj gori, partizani su naneli potpun poraz četničkim snagama, čime su Nemci ostali bez glavnog oslonca tokom bitke za Srbiju. Tokom gonjenja četnika, partizani su 13. septembra opkolili njihovu Vrhovnu komandu. Prvi puk SDK je uspeo da spreči da partizani ne zarobe Mihailovića, ali su partizani uspeli da zaplene kompletnu arhivu Vrhovne komande. Posle poraza na Jelovoj gori većina četničkih jedinica se prebacila u [[Bosna|Bosnu]]. Sam Mihailović je prešao preko [[Drina|Drine]] u [[Bosna|Bosnu]] kod [[Badovinci|Badovinaca]] krajem septembra 1944. == Povezano == * [[Bitka za Srbiju]] * [[Povlačenje četnika sa Nemcima]] * [[Bosanska golgota]] * [[Bitka na Zelengori]] == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite journal | last = Joksimović | first = Zoran | title = Hronologija 1941–1945. | journal = Glasnik | issue = 6 | pages = 89–156 | publisher = Istorijski arhiv Valjevo | year = 1971 | url = http://www.istorijskiarhiv.rs/sites/default/files/PODACI/materijali/GLASNIK%206/Zoran%20Joksimovic%20hronologija.pdf }} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 2|year=|url=https://znaci.org/00001/153.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Višnjić|first=Petar |authorlink=|title=BITKA ZA SRBIJU (1. knjiga)|year=|url=https://znaci.org/00001/236.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Vuksanović|first=Miloš |authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA|year=1981|url=https://znaci.org/00003/382.htm|publisher=Narodna knjiga—ISI —Pobjeda|location=Beograd - Podgorica|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ILUSTROVANA MONOGRAFIJA|year=1984|url=https://znaci.org/00001/54.htm|publisher=Globus|location=Zagreb|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=PRVA PROLETERSKA BRIGADA - ZBORNIK SEĆANJA (knjiga 3)|year=|url=https://znaci.org/00001/98.htm|publisher=Vojnoizdavački zavod JNA "Vojno delo"|location=Beograd|id=}} * {{Cite book|last= Popović|first=Jovo |authorlink=|title=PRVA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA "MARKO OREŠKOVIĆ"|year=|url=https://znaci.org/00001/137.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Orlović|first=Ðorde |authorlink=|title=DRUGA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA|year=|url=https://znaci.org/00001/160.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=DRUGA LIČKA PROLETERSKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA|year=|url=https://znaci.org/00001/110.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Trikić|first=Savo |authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA PROLETERSKA BRIGADA|year=|url=https://znaci.org/00001/224.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA BRIGADA - ZBORNIK SJEĆANJA, knjiga 3|year=1985|url=https://znaci.org/00003/394.htm|publisher=Odbor sekcije boraca Treće proleterske krajiške brigade|location=Beograd|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA KRAJIŠKA BRIGADA - ZBORNIK SJEĆANJA|year=|url=https://znaci.org/00001/31.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=TREĆA LIČKA BRIGADA - SJEĆANJA BORACA|year=|url=https://znaci.org/00001/227.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Radošević|first=Todor |authorlink=|title=TRINAESTA PROLETERSKA BRIGADA "RADE KONČAR"|year=|url=https://znaci.org/00001/69.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= Orlović|first=Ðorde |authorlink=|title=ŠESTA LIČKA PROLETERSKA DIVIZIJA "Nikola Tesla"|year=|url=https://znaci.org/00001/77.htm|publisher=|location=|id=}} * {{Cite book|last= |first=|authorlink=|title=ŠESTA PROLETERSKA DIVIZIJA |year=1964|url=https://znaci.org/00003/484.htm|publisher=Epoha|location=Zagreb|id=}} {{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Borbe između NOVJ i JVUO]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Bitke Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] 1g6vw7fkjer4lp1a2on1m2wzmbrlbrh Korisnik:Duma/U radu4 2 232970 42680964 42680700 2026-08-24T13:41:23Z Duma 16555 /* Geološki značaj */ 42680964 wikitext text/x-wiki [[File:Nm-eutropha.jpg|mini|''[[Nitrosomonas eutropha]]'', litotrofna bakterija koja oksidira [[amonijak]]]] '''Lithotrophs''' are a diverse group of organisms using an [[inorganic]] substrate (usually of mineral origin) to obtain [[reducing equivalent]]s for use in [[biosynthesis]] (e.g., [[carbon fixation|carbon dioxide fixation]]) or energy conservation (i.e., [[Adenosine triphosphate|ATP]] production) via [[Cellular respiration|aerobic]] or [[anaerobic respiration]].<ref>{{Cite web |last=Zwolinski |first=Michele |title=Lithotrophs |url=http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001232030/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |archive-date=2013-10-01 |access-date=2025-08-14 |website=faculty.weber.edu}}</ref> While [[Primary nutritional groups#Primary sources of reducing equivalents|lithotrophs in the broader sense]] include photolithotrophs like plants, [[Chemotroph|chemolithotrophs]] are exclusively [[microorganism]]s; no known [[fauna#Macrofauna|macrofauna]] possesses the ability to use inorganic compounds as electron sources. Macrofauna and lithotrophs can form [[symbiotic]] relationships, in which case the lithotrophs are called "prokaryotic symbionts". An example of this is chemolithotrophic bacteria in [[giant tube worm]]s; or [[plastid]]s, which are organelles within plant cells that may have evolved from photolithotrophic [[cyanobacteria]]-like organisms. Chemolithotrophs belong to the domains [[Bacteria]] and [[Archaea]]. The term "lithotroph" was created from the Greek terms 'lithos' (rock) and 'troph' (consumer), meaning "eaters of rock". Many but not all lithoautotrophs are [[extremophiles]]. The [[last universal common ancestor]] of life is thought to be a chemolithotroph.<ref>{{cite bioRxiv|last1=Baidouri |first1=Fouad El |title=Phenotypic reconstruction of the last universal common ancestor reveals a complex cell |date=2021-10-10 |language=en |biorxiv=10.1101/2020.08.20.260398 |last2=Venditti |first2=Chris |last3=Suzuki |first3=Sei |last4=Meade |first4=Andrew |last5=Humphries |first5=Stuart}}</ref> Different from a lithotroph is an [[organotroph]], an organism which obtains its reducing agents from the [[catabolism]] of organic compounds. == Historija == The term was suggested in 1946 by [[André Lwoff|Lwoff]] and collaborators.<ref>{{Cite journal |vauthors=Lwoff A, Van Niel CB, Ryan TF, Tatum EL |date=1946 |title=Nomenclature of nutritional types of microorganisms. |url=http://symposium.cshlp.org/content/11/local/back-matter.pdf |journal=Cold Spring Harbor Symposia on Quantitative Biology |edition=5th |volume=11 |pages=302–303}}</ref> == Biohemija == {{See also|Primary nutritional groups}} Lithotrophs consume [[Redox|reduced]] [[Inorganic compound|inorganic]] [[Chemical compounds|compounds]] (electron donors). === Hemolitotrofi === A chemolithotroph is able to use inorganic reduced compounds in its energy-producing reactions.<ref name="astrobio">{{cite book|title=Complete Course in Astrobiology|editor-last1=Horneck|editor-first1=Gerda|editor-last2=Rettberg|editor-first2=Petra|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim, Germany|isbn=978-3-527-40660-9|url=http://www.fis.puc.cl/~jalfaro/astrobiologia/apoyo/3527406603%20-%20-%20Complete%20Course%20in%20Astrobiology%20(Physics%20Textbook)%20%5B2007%5D.pdf|access-date=13 September 2020|date=2007}}</ref>{{rp|155}}<ref name="NYT-20160912" /> This process involves the oxidation of inorganic compounds coupled to ATP synthesis. The majority of chemolithotrophs are [[Primary nutritional groups|chemolithoautotrophs]], able to fix [[carbon dioxide]] (CO<sub>2</sub>) through the [[Calvin cycle]], a metabolic pathway in which CO<sub>2</sub> is converted to [[glucose]].<ref name="kuenen">{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 242| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=%22the+majority+of+the+chemolithoautotrophs+employ+the+Calvin+cycle%22&pg=PA241| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> This group of [[organisms]] includes sulfur oxidizers, [[nitrifying bacteria]], iron oxidizers, and hydrogen oxidizers. The term "chemolithotrophy" refers to a cell's acquisition of energy from the oxidation of inorganic compounds, also known as electron donors. This form of metabolism is believed to occur only in [[prokaryotes]] and was first characterized by Ukrainian microbiologist [[Sergei Winogradsky]].<ref>{{cite encyclopedia|encyclopedia=Encyclopedia of Astrobiology|chapter=Chemolithotroph|last=Amils|first=Ricardo|year=2011|pages=289–291|editor-first1=Muriel|editor-last1=Gargaud|editor-first2=Ricardo|editor-last2=Amils|editor-first3=José Cernicharo|editor-last3=Quintanilla|editor-first4=Henderson James II|editor-last4=Cleaves|editor-first5=William M.|editor-last5=Irvine|editor-first6=Daniele L.|editor-last6=Pinti|editor-first7=Michel|editor-last7=Viso|edition=2011|doi=10.1007/978-3-642-11274-4_273|publisher=Springer|location=Berlin, Heidelberg|isbn=978-3-642-11271-3}}</ref> ==== Stanište hemolitotrofa ==== The survival of these bacteria is dependent on the physiochemical conditions of their environment. Although they are sensitive to certain factors such as quality of inorganic substrate, they are able to thrive under some of the most inhospitable conditions in the world, such as temperatures above 110 degrees Celsius and below 2&nbsp;pH.<ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 243| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref> The most important requirement for chemolithotropic life is an abundant source of inorganic compounds,<ref>{{cite web |url=http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |title=Study Biology at UT Arlington &#124; Accredited Degree Program in Texas |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130826202827/http://www.uta.edu/biology/chrzanowski/classnotes/microbial_diversity/Chemolithotrophs2.pdf |archive-date=2013-08-26 }}</ref> which provide a suitable electron donor in order to fix CO<sub>2</sub> and produce the energy the microorganism needs to survive. Since [[chemosynthesis]] can take place in the absence of sunlight, these organisms are found mostly around hydrothermal vents and other locations rich in inorganic substrate. The energy obtained from inorganic oxidation varies depending on the substrate and the reaction. For example, the oxidation of [[hydrogen sulfide]] to elemental [[sulfur]] by ½O<sub>2</sub> produces far less energy (50 [[calorie|kcal]]/[[mole (unit)|mol]] or 210 [[joule|kJ]]/mol) than the oxidation of elemental sulfur to [[sulfate]] (150 kcal/mol or 627 kJ/mol) by 3/2 O<sub>2</sub>.<ref>{{cite book|last=Ogunseitan|first=Oladele|url=https://books.google.com/books?id=zoeqrrxuYN4C&q=hydrogen+sulfide+kcal%2Fmol&pg=PA170|title=Microbial Diversity: Form and Function in Prokaryotes|publisher=John Wiley & Sons|year=2008|isbn=978-1-4051-4448-3|page=169}}</ref> The majority of lithotrophs fix carbon dioxide through the Calvin cycle, an energetically expensive process.<ref name="kuenen" /> For some low-energy substrates, such as [[ferrous iron]], the cells must cull through large amounts of inorganic substrate to secure just a small amount of energy. This makes their metabolic process inefficient in many places and hinders them from thriving.<ref name="books.google.com">{{Cite book | url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=types+of+chemolithotrophs&pg=PA243 | title=Biology of the Prokaryotes| isbn=978-1-4443-1330-7| last1=Lengeler| first1=Joseph W| last2=Drews| first2=Gerhart| last3=Schlegel| first3=Hans G| date=2009-07-10| publisher=John Wiley & Sons}}</ref> ==== Pregled metaboličkog procesa ==== There is a fairly large variation in the types of inorganic substrates that these [[microorganisms]] can use to produce energy. Sulfur is one of many inorganic substrates that can be used in different reduced forms depending on the specific biochemical process that a lithotroph uses.<ref name="U.S. National Library of Medicine">{{cite journal|last1=Ghosh|first1=W|last2=Dam|first2=B|title=Biochemistry and molecular biology of lithotrophic sulfur oxidation by taxonomically and ecologically diverse bacteria and archaea|pmid=19645821|journal=National Centre for Biotechnology Information|volume=33|issue=6|pages=999–1043|year=2009|doi=10.1111/j.1574-6976.2009.00187.x|doi-access=free}}</ref> The chemolithotrophs that are best documented are aerobic respirers, meaning that they use oxygen in their metabolic process. The list of these microorganisms that employ anaerobic respiration though is growing. At the heart of this metabolic process is an electron transport system that is similar to that of chemoorganotrophs. The major difference between these two microorganisms is that chemolithotrophs directly provide electrons to the electron transport chain, while chemoorganotrophs must generate their own cellular reducing power by oxidizing reduced organic compounds. Chemolithotrophs bypass this by obtaining their reducing power directly from the inorganic substrate or by the reverse electron transport reaction.<ref>{{cite web |url=http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |title=The Calvin Cycle |access-date=2013-05-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130504143043/http://www.bio.umass.edu/biology/conn.river/calvin.html |archive-date=2013-05-04 }}</ref> Certain specialized chemolithotrophic bacteria use different derivatives of the Sox system; a central pathway specific to sulfur oxidation.<ref name="U.S. National Library of Medicine"/> This ancient and unique pathway illustrates the power that chemolithotrophs have evolved to use from inorganic substrates, such as sulfur. In chemolithotrophs, the compounds – the [[electron donor]]s – are oxidized in the [[cell (biology)|cell]], and the electrons are channeled into respiratory chains, ultimately producing [[Adenosine triphosphate|ATP]]. The electron acceptor can be [[oxygen]] (in [[Aerobic organism|aerobic]] bacteria), but a variety of other electron acceptors, [[organic compound|organic]] and inorganic, are also used by various [[species]]. Aerobic bacteria such as the nitrifying bacteria, ''Nitrobacter'', use oxygen to oxidize nitrite to nitrate.<ref name="University of Wisconsin-Madison">{{cite web|last1=Paustian|first1=Timothy|title=Lithotrophic Bacteria - Rock Eaters|url=http://lecturer.ukdw.ac.id/dhira/Metabolism/lithotrophs.html|website=Lecturer|publisher=University of Wisconsin-Madison|access-date=6 October 2017}}</ref> Some lithotrophs produce organic compounds from carbon dioxide in a process called [[chemosynthesis]], much as plants do in [[photosynthesis]]. Plants use energy from sunlight to drive carbon dioxide fixation, but chemosynthesis can take place in the absence of sunlight (e.g., around a [[hydrothermal vent]]). Ecosystems establish in and around hydrothermal vents as the abundance of inorganic substances, namely hydrogen, are constantly being supplied via magma in pockets below the sea floor.<ref>{{cite book|last1=Alberts|first1=Bruce|last2=Johnson|first2=Alexander|last3=Lewis|first3=Julian|last4=Morgan|first4=David|last5=Raff|first5=Martin|last6=Roberts|first6=Keith|last7=Walter|first7=Peter|title=Molecular Biology of the Cell|date=Nov 20, 2014|publisher=Garland Science|pages=11–12|edition=Sixth}}</ref> Other lithotrophs are able to directly use inorganic substances, e.g., ferrous iron, hydrogen sulfide, elemental sulfur, thiosulfate, or ammonia, for some or all of their energy needs.<ref>{{cite book | author= Jorge G. Ibanez|author2=Margarita Hernandez-Esparza |author3=Carmen Doria-Serrano |author4=Mono Mohan Singh | title= Environmental Chemistry: Fundamentals| year= 2007| publisher= Springer| page= 156| url= https://books.google.com/books?id=6sPU95tqqn4C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA156| isbn= 978-0-387-26061-7}}</ref><ref>{{cite book |last=Kuenen |first=G.|editor-first1=J.|editor-last1=Lengeler|editor-first2=G.|editor-last2=Drews|editor-first3=H.|editor-last3=Schlegel|title=Biology of the Prokaryotes|year=2009|publisher=John Wiley & Sons| page= 249| chapter=Oxidation of Inorganic Compounds by Chemolithotrophs|chapter-url=https://books.google.com/books?id=vXbJa4X5oHsC&q=sulfur+oxidizers+%22elemental+sulfur%22&pg=PA243| isbn=978-1-4443-1330-7}}</ref><ref>{{cite book | last1= Lengeler| first1= Joseph W.| last2= Drews| first2= Gerhart| last3= Schlegel| first3= Hans Günter| title= Biology of the Prokaryotes| year= 1999| publisher= Georg Thieme Verlag| page= 249| url= https://books.google.com/books?id=MiwpFtTdmjQC&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA249| isbn= 978-3-13-108411-8}}</ref><ref>{{cite book | last1= Reddy| first1= K. Ramesh| last2=DeLaune| first2= Ronald D.| title= Biogeochemistry of Wetlands: Science and Applications| year= 2008| publisher= CRC Press| page= 466 | url= https://books.google.com/books?id=8yLE_tMMTl8C&q=sulfur%20oxidizers%20%22elemental%20sulfur%22&pg=PA466| isbn= 978-1-56670-678-0}}</ref><ref>{{cite book | last1= Canfield| first1= Donald E.| last2= Kristensen| first2= Erik| last3= Thamdrup| first3= Bo| title= Aquatic Geomicrobiology|series=Advances in Marine Biology| year= 2005| volume= 48| publisher= Elsevier| page= 285| doi= 10.1016/S0065-2881(05)48017-7| pmid= 15797449| url= https://books.google.com/books?id=yrJxfG0_WyYC&q=iron+oxidizer&pg=PA285| isbn= 978-0-12-026147-5}}</ref> Here are a few examples of chemolithotrophic pathways, any of which ''may'' use oxygen or nitrate as electron acceptors: {| class="sortable wikitable" !Name !Examples !Source of electrons !Respiration electron acceptor |- |[[Iron bacteria]] ||''[[Acidithiobacillus ferrooxidans]]'' ||'''Fe<sup>2+</sup>''' ([[ferrous]] iron) → '''Fe<sup>3+</sup>''' ([[ferric]] iron)&nbsp;+&nbsp;e<sup>−</sup><ref name="meruane">{{cite journal|vauthors=Meruane G, Vargas T |title=Bacterial oxidation of ferrous iron by Acidithiobacillus ferrooxidans in the pH range 2.5–7.0|journal=Hydrometallurgy|volume=71|issue=1|year=2003|pages=149–58|doi=10.1016/S0304-386X(03)00151-8|bibcode=2003HydMe..71..149M |url=http://www.captura.uchile.cl/bitstream/handle/2250/2394/Meruane_G.pdf?sequence=1}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' ([[oxygen]]) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="meruane" /> |- |[[Nitrosifying bacteria]] ||''[[Nitrosomonas]]'' ||'''NH<sub>3</sub>''' ([[ammonia]]) + 2H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=2|p=−}}''' ([[nitrite]]) + 7H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup><ref name="zwolinski">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 7.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup> → 2H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski" /> |- ||[[Nitrifying bacteria]] ||''[[Nitrobacter]]'' ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrite) + H{{su|b=2}}O → '''NO{{su|b=3|p=−}}''' ([[nitrate]]) + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="powershow">"[http://www.powershow.com/view/eee34-OTFmY/Nitrifying_bacteria_powerpoint_ppt_presentation Nitrifying bacteria]." ''PowerShow''. p. 12.</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup> → 2H{{su|b=2}}O <ref name="powershow" /> |- |Chemotrophic [[purple sulfur bacteria]] ||[[Halothiobacillaceae]] ||'''S{{su|p=2−}}''' ([[sulfide]]) → '''S{{su|p=0}}''' ([[sulfur]]) + 2e<sup>−</sup> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Sulfur-oxidizing bacteria]] ||Chemotrophic [[Rhodobacteraceae]]<br />and [[Thiotrichaceae]] ||'''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' ([[sulfate]]) + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O |- |[[Aerobic organism|Aerobic]] [[hydrogen bacteria]] ||''[[Cupriavidus metallidurans]]'' ||'''H<sub>2</sub>''' ([[hydrogen]]) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="libert">{{cite journal|vauthors=Libert M, Esnault L, Jullien M, Bildstein O|title=Molecular hydrogen: an energy source for bacterial activity in nuclear waste disposal|journal=Physics and Chemistry of the Earth|year=2010|url=http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|url-status=usurped|archive-url=https://web.archive.org/web/20140727145502/http://www.nantes2010.com/doc/abstracts/data/pdf/221_222_O_11B_4.pdf|archive-date=2014-07-27}}</ref> ||'''O{{su|b=2}}''' (oxygen) + 4H<sup>+</sup> + 4e<sup>−</sup>→ 2H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Anammox]] bacteria ||[[Planctomycetota]] ||'''NH{{su|b=4|p=+}}''' ([[ammonium]]) → 1/2'''N<sub>2</sub>''' ([[nitrogen]]) + 4H<sup>+</sup> + 3e<sup>− <ref name="kartal">{{cite journal|vauthors=Kartal B, Kuypers MM, Lavik G, Schalk J, Op den Camp HJ, Jetten MS, Strous M|year=2007|title=Anammox bacteria disguised as denitrifiers: nitrate reduction to dinitrogen gas via nitrite and ammonium|journal=Environmental Microbiology|volume=9|issue=3|pages=635–42|doi=10.1111/j.1462-2920.2006.01183.x|pmid=17298364|bibcode=2007EnvMi...9..635K |hdl=2066/35123|hdl-access=free}}</ref></sup> ||'''NO{{su|b=2|p=−}}''' (nitrite) + 4H<sup>+</sup> + 3e<sup>−</sup>→ 1/2'''N<sub>2</sub>''' (nitrogen) + 2H{{su|b=2}}O <ref name="kartal" /> |- ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||''[[Thiobacillus denitrificans]]'' ||'''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O → '''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup><ref name="zwolinski2">Zwolinski, Michele D. "[http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf Lithotroph] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130824121042/http://faculty.weber.edu/mzwolinski/Lithotrophs.pdf |date=2013-08-24 }}." ''Weber State University''. p. 3.</ref> ||'''NO{{su|b=3|p=−}}''' (nitrate) + 6H<sup>+</sup> + 5e<sup>−</sup>→ 1/2'''N<sub>2</sub>''' (nitrogen) + 3H{{su|b=2}}O <ref name="zwolinski2" /> |- |[[Sulfate-reducing bacteria]]: [[Hydrogen bacteria]] || ''[[Desulfovibrio paquesii]]'' ||'''H<sub>2</sub>''' (hydrogen) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup><ref name="libert" /> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> → '''S{{su|p=0}}''' + 4H{{su|b=2}}O <ref name="libert" /> |- ||[[Sulfate-reducing bacteria]]: [[Phosphite bacteria]] ||''[[Desulfotignum phosphitoxidans]]'' ||'''PO{{su|b=3|p=3−}}''' ([[phosphite]]) + H{{su|b=2}}O → '''PO{{su|b=4|p=3−}}''' ([[phosphate]]) + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||'''SO{{su|b=4|p=2−}}''' (sulfate) + 8H<sup>+</sup> + 6e<sup>−</sup> → '''S{{su|p=0}}''' (sulfur) + 4H{{su|b=2}}O |- |[[Methanogens]] ||[[Archaea]] ||'''H<sub>2</sub>''' (hydrogen) → 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||'''CO<sub>2</sub>''' + 8H<sup>+</sup> + 8e<sup>−</sup> → '''CH<sub>4</sub>''' ([[methane]]) + 2H{{su|b=2}}O |- |[[Carboxydotrophic bacteria]] ||''[[Carboxydothermus hydrogenoformans]]'' ||'''CO''' ([[carbon monoxide]]) + H{{su|b=2}}O → '''CO<sub>2</sub>''' + 2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> ||2H<sup>+</sup> + 2e<sup>−</sup> → '''H{{su|b=2}}''' (hydrogen) |} === Fotolitotrofi === Photolithotrophs such as plants obtain energy from light and therefore use inorganic electron donors such as water only to fuel biosynthetic reactions (e. g., carbon dioxide fixation in lithoautotrophs). === Litoheterotrofi u odnosu na litoautotrofe === Lithotrophic bacteria cannot use, of course, their inorganic energy source as a [[carbon]] source for the synthesis of their cells. They choose one of three options: * Lithoheterotrophs do not have the ability to fix [[carbon dioxide]] and must consume additional organic compounds in order to break them apart and use their carbon. Only a few bacteria are fully lithoheterotrophic. * [[Lithoautotroph]]s are able to use carbon dioxide from the [[air]] as a carbon source, the same way [[plant]]s do. * [[Mixotroph]]s will take up and use organic material to complement their carbon dioxide fixation source (mix between autotrophy and heterotrophy). Many lithotrophs are recognized as mixotrophic in regard to their C-metabolism. === Hemolitotrofi u odnosu na fotolitotrofe === In addition to this division, lithotrophs differ in the initial energy source which initiates ATP production: * Chemolithotrophs use the above-mentioned inorganic compounds for aerobic or anaerobic respiration. The energy produced by the oxidation of these compounds is enough for ATP production. Some of the electrons derived from the inorganic donors also need to be channeled into biosynthesis. Mostly, additional energy has to be invested to transform these reducing equivalents to the forms and redox potentials needed (mostly NADH or NADPH), which occurs by reverse electron transfer reactions. * Photolithotrophs use [[light]] as their energy source. These organisms are [[photosynthesis|photosynthetic]]; examples of [[photolithotrophic bacteria]] are [[purple bacteria]] (e. g., [[Chromatiaceae]]), green bacteria ([[Chlorobiaceae]] and [[Chloroflexota]]), and "[[Cyanobacteria]]". Purple and green bacteria oxidize sulfide, sulfur, sulfite, iron or hydrogen. Cyanobacteria and plants extract reducing equivalents from water, i.e., they oxidize water to oxygen. The electrons obtained from the electron donors are not used for ATP production (as long as there is light); they are used in biosynthetic reactions. Some photolithotrophs shift over to chemolithotrophic metabolism in the dark. == Geološki značaj == Litotrofi učestvuju u mnogim geološkim procesima, kao što su formiranje tla i [[biogeohemijski ciklus|biogeohemijsko kruženje]] [[ugljik]]a, [[azot]]a i drugih [[hemijski element|elemenata]]. Litotrofi su relevantni po pitanju savremenog problema [[kisela drenaža rudnika|kisele drenaže rudnika]]. Litotrofi mogu biti prisutni u različitim okruženjima, uključujući duboko podzemlje, tlo, rudnike i [[endolit]]ne zajednice.<ref name=soil /> === Formiranje tla === Primarni primjer litotrofa koji doprinose [[pedogeneza|formiranju tla]] su [[cijanobakterije]]. Ova skupina bakterija su fotolitotrofi koji fiksiraju azot i sposobne su koristiti energiju sunčeve svjetlosti i neorganske hranjive tvari iz stijena kao [[Redukujući agens|redukcijski]] agens.<ref name="soil">{{cite book |author=J. Heritage |author2=E. G. V. Evans |author3=R. A. Killington |title=Microbiology in action |date=1999|publisher=Cambridge Univ. Press|location=Cambridge [u.a.]|url=https://books.google.com/books?id=n9x6zLqdjOYC&q=microbiology+in+action+heritage&pg=PR13|isbn=978-0-521-62111-3|edition=Repr}}</ref> Ta im sposobnost omogućava da rastu i da se razvijaju na golim, oligotrofnim stijenama i pomaže u naknadnom taloženju njihovih organskih materija (hranjivih tvari), koje drugim organizmima služe za kolonizaciju tih površina.<ref name="soils">{{cite book |editor=François Buscot |editor2=Ajit Varma |title=Microorganisms in soils roles in genesis and functions|volume=3|date=2005|publisher=Springer|location=Berlin|isbn=978-3-540-26609-9|doi=10.1007/b137872|series=Soil Biology}}</ref> Kolonizacija može pokrenuti proces [[raspadanje|razlaganja]] organskih spojeva, što je primarni faktor nastanka novog tla. Takav mehanizam pripisan je dijelu ranih evolutivnih procesa koji su pomogli u oblikovanju biološkog aspekta Zemlje. === Biogeohemijski ciklus === [[Biogeochemical cycle|Biogeochemical cycling]] of elements is an essential component of lithotrophs within microbial environments. For example, in the [[carbon cycle]], there are certain bacteria classified as [[Microbial Metabolism|photolithoautotrophs]] that generate organic carbon from atmospheric carbon dioxide. Certain [[Microbial Metabolism|chemolithoautotrophic]] bacteria can also produce organic carbon, some even in the absence of light.<ref name=soils /> Similar to plants, these microbes provide a usable form of energy for organisms to consume. On the contrary, there are lithotrophs that have the ability to [[fermentation|ferment]], implying their ability to convert organic carbon into another usable form.<ref name="acid">{{cite book|last1=Paul|first1=Eldor A.|title=Soil Microbiology, Ecology and Biochemistry|publisher=Academic Press, 2014|url=https://books.google.com/books?id=gDnLAwAAQBAJ&q=acid+mine+drainage&pg=PP1|isbn=978-0-12-391411-8|page=598|date=2014-11-14}}</ref> Lithotrophs play an important role in the biological aspect of the [[iron cycle]]. These organisms can use iron as either an electron donor, Fe(II) → Fe(III), or as an electron acceptor, Fe (III) → Fe(II).<ref>{{Cite journal|last1=Kappler|first1=Andreas|last2=Straub|first2=Kristina L.|date=2005-01-01|title=Geomicrobiological Cycling of Iron|url=https://pubs.geoscienceworld.org/rimg/article-abstract/59/1/85/140760/Geomicrobiological-Cycling-of-Iron|journal=Reviews in Mineralogy and Geochemistry|language=en|volume=59|issue=1|pages=85–108|doi=10.2138/rmg.2005.59.5|bibcode=2005RvMG...59...85K|issn=1529-6466|url-access=subscription}}</ref> Another example is the [[nitrogen cycle|cycling of nitrogen]]. Many lithotrophic bacteria play a role in reducing inorganic nitrogen ([[nitrogen|nitrogen gas]]) to organic nitrogen ([[ammonium]]) in a process called [[nitrogen fixation]].<ref name="soils" /> Likewise, there are many lithotrophic bacteria that also convert ammonium into nitrogen gas in a process called [[denitrification]].<ref name="soil" /> Carbon and nitrogen are important nutrients, essential for metabolic processes, and can sometimes be the limiting factor that affects organismal growth and development. Thus, lithotrophs are key players in both providing and removing these important resource. === Kisela drenaža rudnika === Lithotrophic microbes are responsible for the phenomenon known as [[acid mine drainage]]. Typically occurring in mining areas, this process concerns the active metabolism of [[pyrite]]s and other reduced sulfur components to [[sulfate]]. One example is the acidophilic bacterial genus, [[Acidithiobacillus|''A.&nbsp;ferrooxidans'']], that use [[iron(II) sulfide]] (FeS<sub>2</sub>) to generate [[sulfuric acid]].<ref name="acid" /> The acidic product of these specific lithotrophs has the potential to drain from the mining area via water run-off and enter the environment. Acid mine drainage drastically alters the acidity (pH values of 2–3) and chemistry of groundwater and streams, and may endanger plant and animal populations downstream of mining areas.<ref name="acid" /> Activities similar to acid mine drainage, but on a much lower scale, are also found in natural conditions such as the rocky beds of glaciers, in soil and talus, on stone monuments and buildings and in the deep subsurface. == Astrobiologija == It has been suggested that [[Biomineralization|biominerals]] could be important indicators of [[extraterrestrial life]] and thus could play an important role in the search for past or present life on the planet [[Mars]].<ref name="NYT-20160912">{{cite news |last=Chang |first=Kenneth |title=Visions of Life on Mars in Earth's Depths |url=https://www.nytimes.com/2016/09/13/science/south-african-mine-life-on-mars.html |date=September 12, 2016 |work=[[New York Times]] |access-date=2016-09-12}}</ref> Furthermore, [[Organic compounds (minerals)|organic components]] ([[biosignature]]s) that are often associated with biominerals are believed to play crucial roles in both pre-biotic and [[Biotic material|biotic]] reactions.<ref name=SSG >{{Cite book |editor2-first=David |editor2-last= Beaty |contribution=Final report of the MEPAG Astrobiology Field Laboratory Science Steering Group (AFL-SSG)| title=The Astrobiology Field Laboratory |editor1-first=Andrew |editor1-last=Steele |publisher=[[Mars Exploration Program Analysis Group]] (MEPAG) - NASA |place=U.S.A. |page=72 |date=September 26, 2006 |url=http://mepag.jpl.nasa.gov/reports/AFL_SSG_WHITE_PAPER_v3.doc |format=.doc |display-authors=etal}}</ref> On January 24, 2014, [[NASA]] reported that current studies by the [[Curiosity (rover)|''Curiosity'']] and [[Opportunity (rover)|''Opportunity'']] [[Mars rover|rovers]] on Mars will now be searching for evidence of ancient life, including a [[biosphere]] based on [[autotroph]]ic, [[chemotroph]]ic and/or [[Lithotroph#Chemolithotrophs|chemolithoautotrophic]] [[microorganism]]s, as well as ancient water, including [[Lacustrine plain|fluvio-lacustrine environments]] ([[plain]]s related to ancient [[river]]s or [[lake]]s) that may have been [[Planetary habitability|habitable]].<ref name="SCI-20140124a">{{cite journal |last=Grotzinger |first=John P.|title=Introduction to Special Issue - Habitability, Taphonomy, and the Search for Organic Carbon on Mars|journal=[[Science (journal)|Science]] |date=January 24, 2014 |volume=343 |issue=6169 |pages=386–387 |doi=10.1126/science.1249944 |pmid=24458635|bibcode=2014Sci...343..386G |doi-access=free }}</ref><ref name="SCI-20140124special">{{cite journal |title=Special Issue - Table of Contents - Exploring Martian Habitability |url=https://www.science.org/toc/science/343/6169|date=January 24, 2014|journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |number=6169 |pages=345–452|access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124">{{cite journal |title=Special Collection - Curiosity - Exploring Martian Habitability|url=https://www.science.org/action/doSearch?AllField=Curiosity+Mars|date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |access-date=2014-01-24}}</ref><ref name="SCI-20140124c">{{cite journal|author=Grotzinger, J.P. |title=A Habitable Fluvio-Lacustrine Environment at Yellowknife Bay, Gale Crater, Mars |date=January 24, 2014 |journal=[[Science (journal)|Science]] |volume=343 |issue=6169 |doi=10.1126/science.1242777 |display-authors=etal |pmid=24324272 |article-number=1242777|bibcode=2014Sci...343A.386G |citeseerx=10.1.1.455.3973 |s2cid=52836398 }}</ref> The search for evidence of [[Planetary habitability|habitability]], [[taphonomy]] (related to [[fossils]]), and [[organic carbon]] on the planet [[Mars]] is now a primary NASA objective.<ref name="SCI-20140124a"/><ref name="SCI-20140124special"/> == Povezano == * [[Autotrof]] * [[Electrolitoautotrof]] * [[Endolit]] * [[Heterotrof]] * [[Mikrobni metabolizam]] * [[Organotrof]] * [[Disimilatorni metaloreducirajući mikroorganizmi]] * [[Zetaproteobacteria]] == References == {{Reflist}} == Vanjske poveznice == * {{cite web |last=McRae |first=Mike |title=Scientists Just Identified an Organism That Thrives on Eating Meteorites |website=ScienceAlert |date=2019-12-05 |url=https://www.sciencealert.com/researchers-find-a-microbe-that-not-only-eats-meteorites-it-can-t-get-enough-of-them |access-date=2019-12-05}} {{načini ishrane}} f9e4vkvcq2uipmhe1fwfnpk8pv86uzl Završna četnička dejstva u Bosni (1944–1945) 0 249048 42681066 42677490 2026-08-25T05:09:56Z Sundostund 20142 /* Gubitak istočne Bosne */ 42681066 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vojni sukob | sukob = Drinski front | širina= 325p | rat = Sremski front | deo = [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] | slika = 1945-01-01GerWW2BattlefrontAtlas.jpg | veličina_slike = 300p | opis_slike = Nemačko-četnički Drinski front kao donji krak [[Sremski front|Sremskog fronta]], i najjužniji krak [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnog fronta]] u Evropi, [[1. januar]]a [[1945]]. | vreme = [[novembar]] [[1944]] — [[februar]] [[1945]]. | lokacija = istočna [[Bosna]] | rezultat = Pobeda NOVJ, oslobođenje Bosne, uništenje četnika. | strana1 = {{zastava|Demokratska Federativna Jugoslavija}} | strana2 = {{zastava|Nacistička Njemačka}}<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Četnici]]<br>{{zastava|Nezavisna Država Hrvatska}} | komandant1 = {{zas|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije}} [[Koča Popović]] | komandant2 = {{zas|Nacistička Njemačka}} [[Alexander Löhr]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Draža Mihailović]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Miroslav Trifunović]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragoslav Račić]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Nikola Kalabić]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Pavle Đurišić]] | snaga1 = | snaga2 = | gubici1 = | gubici2 = | civilne žrtve = }} [[File:Drinski front početkom 1945.jpg|thumb|Drinski front početkom 1945.]] '''Četnička dejstva u Bosni (1944-1945)''' predstavljaju završni period [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četničkih]] operacija u Jugoslaviji. Nakon [[bitka za Srbiju|oslobođenja Srbije]], [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]], odnosno četnici koje predvodi ražalovani general [[Draža Mihailović|Mihailović]], postaju odmetnička organizacija, odbačena od jugoslovenske vlade, kralja i saveznika. Završne operacije četnika obeležava osipanje snaga, izdaja u sopstvenim redovima te konačno poraz i [[Bitka na Zelengori|uništenje na Zelengori]], čime je [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji]] faktički završen. Nakon što su [[partizani]] [[Bitka na Jelovoj gori|razbili četničku glavninu]] u Srbiji septembra [[1944]]. godine, četnički vođa [[Draža Mihailović]] donosi odluku da preostale snage povuče u Bosnu. Oktobra 1944, nemačke snage su potisnute iz Srbije [[Beogradska ofanziva|beogradskom ofanzivom]] [[Crvena Armija|Crvene Armije]] i [[NOVJ]]. Tokom novembra 1944, nemački i četnički ostaci iz Srbije se zajedno [[Proboj četnika i Nemaca kroz Sandžak|probijaju kroz Sandžak]] ka Bosni. U decembru 1944. godine, započeo je [[Proboj četnika i Nemaca iz Crne Gore|proboj Nemaca i četnika iz okruženja u Crnoj Gori]]. Stigavši u Bosnu, četnici su držali položaje u sklopu nemačkog fronta, snabdevani municijom i opremom od [[Vermaht]]a. Nemačko-četnički '''Drinski front''' u Bosni je bio donji krak [[Sremski front|Sremskog fronta]], protiv [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]]. Početkom [[1945]]. godine, dolazi do opšteg potiskivanja nemačkih i četničkih snaga iz istočne Bosne ka severozapadu. Četničke jedinice bile su u očajnom stanju, demoralisane, izgladnele i na udaru epidemije [[tifus]]a.<ref>Aleksa Tepavčević, Borba za slobodu, sećanje na četničku borbu 1941-1950, Hamilton – Kanada 1987, str. 201-202.</ref> U [[mart]]u [[1945]]. srpski fašistički vođa [[Dimitrije Ljotić]] poziva sve "nacionalne snage" da se okupe u Sloveniji, gde su Nemci još uvek držali front, usled čega dolazi do raskola u četničkim redovima. Sredinom [[mart]]a 1945. kolona [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], u dogovoru sa vlastima [[NDH]], kreće ka Sloveniji, a četnički vođa [[Draža Mihailović]] proglašava Đurišića izdajnikom, i sam ostaje u Bosni, "dokle god okupator drži veće gradove".<ref name="Depeše-192">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm IZVOD IZ KNJIGE POSLATIH DEPEŠA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OD 12. DECEMBRA 1944. DO 7. APRILA 1945.GODINE]</ref> Uprkos sporazumu, početkom [[april]]a 1945. kolona Pavla Đurišića je uništena u [[bitka na Lijevča polju|bici na Lijevča polju]] od [[Hrvatske oružane snage|snaga NDH]]. [[6. april]]a 1945. godine [[Sarajevska operacija|Sarajevo je oslobođeno]], a Nemci se pod pritiskom Jugoslovenske armije povlače iz Bosne. Slomom okupacionih trupa, četnici su ostali bez moćnih zaštitnika i snabdevanja municijom. Tokom aprila dolazi do poraza Vermahta i četnika u [[Operativna zona Jadransko primorje|Sloveniji i Istri]]. Odmetnuti general Dragoljub Mihailović sa preostalom gladnom i demoralisanom vojskom ostao je odsečen u Bosni. Sredinom [[april]]a, on pokušava proboj ka Srbiji. Par dana nakon kapitulacije [[Vermaht]]a, četničke snage uništene su [[13. maj]]a [[1945]]. godine u [[bitka na Zelengori|bici na Zelengori]] od [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]], ubrzo nakon čega je [[drugi svetski rat u Jugoslaviji]] bio završen.<ref>[https://www.znaci.org/00003/504.htm Milan Basta: RAT JE ZAVRŠEN SEDAM DANA KASNIJE]</ref> Od strane preživelih četnika posle rata, ovaj period četničkih dejstava u Bosni nazvan je '''''Bosanska golgota'''''. == Pozadina == === Poraz četnika u Srbiji === {{main|Bitka na Jelovoj gori|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:144 Draza Mihajlovic.jpg|minijatura|185px|Odmetnuti general [[Dragoljub Mihailović]], vođa četnika.]] {{izdvojeni citat|Draža Mihailović je uveren da ćemo mi u dogledno vreme evakuisati zemlju, nada se da se to neće dogoditi tako brzo.<ref name="Milovanović-69">[https://www.znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>|Izveštaj nemačkog izaslanika Hermana Nojbahera ministru fon Ribentropu od 1. septembra 1944.}} U presudnoj [[bitka za Srbiju|bici za Srbiju]], [[Draža Mihailović]] se svrstao na stranu [[Vermaht]]a. Par dana nakon [[Dražina ponuda Hitleru|Mihailovićeve i Nedićeve ponude Hitleru]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref> jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] ga je [[29. avgust]]a 1944. godine smenio sa mesta Načelnika Štaba Jugoslovenske vojske u otadžbini. Mihailović ovu odluku kralja nije prihvatio, i vojsci je nastavio da izdaje naređenja u ime kralja. Odmetnuti general Dragoljub Mihailović je 1. septembra 1944. je u ime kralja Petra sproveo opštu mobilizaciju u Srbiji.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_100.htm MEMORANDUM DRAŽE MIHAILOVIĆA OD 8. NOVEMBRA 1944. KOMANDANTU SAVEZNIČKIH TRUPA U SREDOZEMLJU O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U JUGOSLAVIJI]</ref> U međuvremenu, partizani su se probili u okupiranu Srbiju, [[Durmitorska operacija|razbivši nemačko-četničku odbranu]]. 9. septembra 1944. u iznenadnim i teškim noćnim borbama [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]] korpus je potukao glavninu četničkih snaga u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/11_75.htm Nikola Milovanović: VELIKO BEKSTVO]</ref><ref name="Milovanović-73">[https://www.znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref> 10. septembra 1944. godine Mihailovićev štab je krenuo u povlačenje ka Bosni. 11. septembra Mihailovićeva kolona je naletela na partizane, i tada je [[Šesta lička divizija]] zarobila njegovu komoru i arhivu Centralnog nacionalnog komiteta.<ref name="Milovanović-73"/> 12. septembra 1944. godine kralj Petar II Karađorđević je pozvao četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji “zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune” radi pravdanja saradnje sa neprijateljem.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Nakon borbi od 14. do 18. septembra, partizani su [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|oslobodili Valjevo]], koje su četnici branili zajedno sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama], [[Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda|Zbornik NOR-a]], [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm tom XIV, knjiga 4], dokument 69</ref> Istovremeno, na istočnoj granici Srbije, [[Crvena armija]] se grupisala za početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] protiv [[Vermaht]]a. Noću 22/23. septembra Crvena armija je započela forsiranje Dunava kod Kladova. === Nemački plan za četnike === Dolina reke Drine od Zvornika do ušća u Savu zauzimala je posebno mesto u nemačkim planovima za odbranu NDH, izvlačenje dela Grupe armija „E” i obezbeđenje južnog boka sremskog fronta.<ref name="SREMSKI FRONT"/> Zbog toga su Nemci na sve moguće načine pokušavali da održe front na Drini i da njenu dolinu učine prolaznom za svoje trupe, oslanjajući se prvenstveno na držanje uporišta kao što su Zvornik, Janja i Bijeljina. Držanjem Drine i kontrolisanjem leve obale, Komanda Grupe armija „E” je nastojala da obezbedi dovođenje nemačke ojačane 22. pešadijske divizije i njeno angažovanje na Drinskom frontu, i kasnije, delom snaga, na sremskom frontu. Pored toga, držanjem Drine obezbeđivana je veća stabilnost nemačkom sremskom frontu, a time i držanje celokupnog jugoistočnog fronta, koji su činili dravski, sremski i drinski front, osloncem na jaka uporišta u Sarajevu i Mostaru.<ref name="SREMSKI FRONT"/> Zbog takvog značaja fronta na Drini, nemačka Komanda Grupe armija „E” odlučila je da istisne snage 2. armije NOVJ iz doline Drine i uspostavi čvršći front na tom području.<ref name="SREMSKI FRONT">[https://znaci.org/00001/58.htm Ljubivoje Pajović, Dušan Uzelac, Milovan Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945]</ref> Nemci su rešili da u dolinu Drine ubace, iz pravca Sarajeva, ojačanu 22. pešadijsku diviziju. Takođe su imali u planu da na tom pravcu iskoriste i četnike Draže Mihailovića, koji su se s Nemcima povlačili iz Srbije i preko Sandžaka u jugoistočnu Bosnu pod komandom generala Trifunovića. S četnicima je tada bio postignut sporazum da se oni, nakon što Nemci ovladaju donjim tokom Drine, prebace u Srbiju, prema Valjevu, a delom snaga prodru prema Tuzli, gde je trebalo da se spoje s četnicima Majevičkog četničkog korpusa.<ref name="SREMSKI FRONT"/> == Dolazak četnika i Nemaca na Drinu == === Proboj četnika i Nemaca iz Srbije === {{main|Proboj četnika i Nemaca kroz Sandžak}} [[File:Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.jpg|thumb|Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.]] {{izdvojeni citat|„Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma... Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije.“ <ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Kad su u oktobru 1944. [[bitka za Srbiju|Nijemci istjerani iz Srbije]], sa njima su odstupali i četnici. Nemačka [[Armijska grupa E]] bila je prinuđena na proboj preko [[Sandžak]]a prema Bosni<ref name="znaci.net">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Komande Armijske grupe E], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2</ref>. Jedini raspoloživ put vodio je preko [[Sjenica|Sjenice]] i [[Prijepolje|Prijepolja]]. Istim pravcem se probijala i glavnina četničkih snaga iz centralne Srbije, izbegavajući sukob sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]]<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_87.htm Direktiva Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 21. oktobra 1944. komandantima jurišnih grupa za prodor u Sandžak], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 87</ref>. Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] je postigla sporazum sa četničkom grupacijom o sadejstvu u borbi protiv NOVJ.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_171.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E komandantu Jugoistoka o postignutom sporazumu sa četnicima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 171</ref> [[3. novembra]] delegat iz štaba Draže Mihailovića sa načelnikom Obaveštajnog odeljenja [[Grupa armija E|Grupe armija E]] je dogovorio: {{izdvojeni citat|Četnici će pratiti i potpomagati nemačke trupe u njihovom nastupanju do Sarajeva.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944.]</ref>}} [[11. novembra]] Komanda Grupe armija »E« izveštava da se general [[Miroslav Trifunović]] s 18.000 četnika kreće u pravcu Foče štiteći bokove njemačkim trupama.<ref>AVII, Na, f. 311, r. 185, s. 1231</ref> Tokom proboja, Nemci i njihovi saputnici bili su izloženi učestalim napadima, kao i intenzivnim dejstvima [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo|savezničkog vazduhoplovstva]], od čega su pretrpeli ozbiljne gubitke u ljudstvu i tehnici. Ovim marševskim putem izvuklo se u istočnu [[Bosna|Bosnu]] oko 85.000 Nemaca<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E o brojnom stanju], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 174</ref> i oko 20.000 četnika. Početkom decembra [[1944]]. godine, odmetnuti general Mihailović je izradio "projekat akcija u Srbiji", u kojem zaključuje da je povratak četničkih odreda u Srbiju trenutno nemoguć, zbog prisustva Crvene armije i zbog loše reputacije u narodu: {{izdvojeni citat|U ovakvoj situaciji povratak naših jačih odreda je nemoguć. Neminovno bi doveo do sukoba sa sovjetskim trupama, što bi naš politički položaj pogoršalo i moglo dovesti do potpunog našeg vojničkog uništenja. S druge strane, pak, povratak ovih odreda, na čelu sa njihovim starim komandantima, psihološki bi u većini slučajeva odjeknuo, s obzirom na njihovu raniju netaktičnost, vrlo nepovoljno kod naroda, stavljajući mu opet u izgled nasilja i velike dažbine.<ref name="Milovanović-76">[https://www.znaci.org/00001/11_76.htm Nikola Milovanović: KRALJEVI KOMANDOSI]</ref>}} Zato, general Mihailović odlučuje da u narednom periodu u Srbiju šalje "kraljeve komandose" koji bi vršili atentate na istaknute partizane i nosioce vlasti, vodili propagandni rat i vršili sabotaže, kako bi se onemogućilo sređivanje prilika u zemlji.<ref name="Milovanović-76"/> === Proboj četnika i Nemaca iz Crne Gore === {{main|Proboj četnika i Nemaca iz Crne Gore}} [[File:Zajedno na smotri italijanskih četnika u Hercegovini, februara 1943. Bajo Stanišić, Pircio Biroli, Joanikije Lipovac.jpg|thumb|Crnogorski mitropolit [[Joanikije Lipovac]] (desno) koji se povlačio sa četnicima i Nemcima.]] [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe E, decembra 1944. Na spisku se nalazi i 10.000 Crnogoraca, četnika Pavla Đurišića, koji se kreću sa njima.]] {{izdvojeni citat|„Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.“ <ref>NAW, T-311, Roll 194, 000805: Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja (3. novembar 1944.).</ref>|Njemački izvještaj od 3. novembra 1944.}} Četnici [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] borili su se u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] na strani Nemaca. Kada su Nemci započeli evakuaciju, četnici su krenuli sa njima, strahujući od osvete partizana. U četničkoj koloni se nalazio i crnogorski mitropolit [[Joanikije Lipovac]] sa nekoliko desetina sveštenika. [[Mitropolit]] Joanikije je tokom rata [[Kolaboracija|sarađivao]] sa italijanskim i njemačkim [[okupator]]om, aktivno podržavao [[četnički pokret]] i borio se protiv [[partizani|partizana]] u Crnoj Gori.<ref name="Crne Gore 2006">''Istorijski leksikon Crne Gore'', tom 4, K - Per, grupa autora, Podgorica 2006.</ref> Neki njegovi sveštenici, poput [[pop Maca|popa Mace]], učestvovali su direktno u likvidacijama porodica partizanskih boraca pod okupacijom.<ref>http://www.slobodnaevropa.org/content/article/856243.html Politika ili vjera</ref><ref>https://www.naslovi.net/2005-08-29/danas/pop-vukojicic-dzelat-pa-svetac/31955{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Pop Vukojičić dželat pa svetac</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/drago_bojovic.htm Drago Bojovic: PISMO PRIJATELJU]</ref> Komandant nemačke [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] je u pregledu stanja od [[16. novembar|16. novembra]] [[1944]]. ubrojao crnogorske četnike u sastav svojih snaga, procenivši njihovu snagu na oko 10.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica Armijske grupe E na dan 16. novembra 1944 - [[Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda]], tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd], Pristupljeno 9. 4. 2013.</ref> Pošto su se snage nemačkog [[21. armijski korpus (Nemačka)|21. armijskog korpusa]] i četnika našle odsečene u partizanskom okruženju, pokret je počeo tek sredinom decembra, kad su im u pomoć došle snage [[91. armijski korpus (Nemačka)|91. nemačkog korpusa]], uz pomoć kojih su uspeli da probiju koridor preko [[Kolašin]]a. Nakon dugotrajnih teških borbi i obostranih ozbiljnih gubitaka, napadni klinovi [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21.]] i [[91. armijski korpus (Nemačka)|91. korpusa]] sastali su se [[18. decembra]] [[1944]]. između [[Kolašin]]a i [[Mojkovac|Mojkovca]], čime su osovinske trupe probile partizansku blokadu. 19. decembra 1944. nemačke prethodnice sa četnicima su uspele da stignu u [[Sjerogošte]] kod [[Kolašin]]a: {{izdvojeni citat|„Prema izvještaju 22. pješadijske divizije, 300 četnika je došlo u Sjerogoste sa prethodnicom 21. brdskog korpusa. Prema navodima četničkog komandanta, sa 21. brdskim korpusom se nalazi još 3-4.000 četnika. 21. brdski korpus je naredio 22. pješadijskoj diviziji da usmjeri glavninu četnika preko Šahovića u okolinu Pljevalja, a dio na istočnu obalu Lima prema Pranjanima.“ <ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000311: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.}} [[Drugi korpus NOVJ]] vršio je bočne napade na nemačke kolone u izvlačenju. Saveznička avijacija blisko je sadejstvovala u borbama, napadajući nemačke i četničke kolone u pokretu. 23. decembra četnici [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] su se odvojili od nemačke glavnine u oblasti Prijepolja, i nastavili preko [[Sandžak]]a za istočnu [[Bosna|Bosnu]]: {{izdvojeni citat|„5-7.000 četnika, koji sa 21. brdskim korpusom dolazi sa juga, ne pristaju na naređenje korpusa da se marširaju pravcem prema Šahovići-Pljevlja, već žele da nastave „Svjetlozelenom“, odn. „Plavom“ rutom. Obje divizije su dobile uputstvo da po svaku cijenu spriječe ometanje vlastitih pokreta od strane četnika“.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000317: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.}} Đurišićeve snage su stigle preko Prijepolja u [[Rudo]] 28. decembra 1944. Pavle Đurišić se u međuvremenu sastao u selu Zabok sa [[Dragoslav Račić|Račićem]], [[Zaharije Ostojić|Zaharijem Ostojićem]] i [[Petar Baćević|Petrom Baćevićem]]. Četničke snage su reorganizovane u tri divizije. Pre polaska za [[Višegrad]], Đurišić je naredio da se unište sva vozila i sve što smeta brzom pokretu. Na sever su krenuli bez Mihailovićevog naređenja.<ref name="Depeše-192"/> Đurišićeve snage u povlačenju tada su imale oko 8.700 ljudi.<ref name="Milovanović-78"/><ref name="Butić-19"/> == Gubitak istočne Bosne == === Slom četničke ofanzive u istočnoj Bosni === {{main|Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni 1944.}} [[File:Zarobljeni četnici kod Tuzle decembra 1944.jpg|thumb|Zarobljeni četnici kod Tuzle decembra 1944.]] [[Datoteka:Mihailovic u Bosni 1944.jpg|mini|Sa četnicima u Bosni nalazio se i američki obaveštajac [[Robert Mekdauel]] koji je govorio da [[SAD]] pomažu isključivo Mihailovića i njegovu organizaciju.]] Nakon što su se četničke snage prikupile u istočnoj Bosni, odmetnuti general Mihailović je 8. decembra 1944. započeo veliku ofanzivu protiv partizana u istočnoj Bosni. Municiju je primao od nadležne nemačke komande. Mihailovićev izaslanik za pregovore sa nadležnom nemačkom komandom u Sarajevu oko isporuki oružja i municije bio je pukovnik [[Gojko Borota]], komandant Romanijskog korpusa JVuO<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (5. decembar 1944)</ref>. Nemci su odobrili četnicima kretanje ka [[Zvornik]]u i "ograničenu materijalnu pomoć" ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv [[NOVJ|Narodnooslobodilačke vojske]]: {{izdvojeni citat|10. 12. 1944. Operat. odeljenje (Sarajevo) Saradnja sa četnicima. 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref>|Obaveštenja štaba [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] potčinjenim komandama od [[10. 12.|10. decembra]] 1944.}} Po dogovoru sa Nemcima, četnici su decembra [[1944]]. godine započeli [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni 1944.|veliku ofanzivu protiv partizana]]. Sa prostora između [[Rogatica|Rogatice]] i [[Sokolac|Sokolca]] snage JVuO su krenule [[8. 12.|8. decembra]] u napad na delove [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizije NOVJ]], sa namerom da se probiju ka [[Zvornik]]u. {{izdvojeni citat|Ako uspete da dobijete municiju, šaljite je za selo Košutice, ponavljam Košutice. Hitno nam je potrebna.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića "Binderu" od 14. decembra 1944.}} {{izdvojeni citat|Municiju prvu partiju primili smo i to 40000 metaka. Nemci traže ime lica kome njihov vojnik treba da preda, kao i to da se uvek označava ime mesta, kao i najbolji put... Raspoloženi su da nam municiju stave uvek.<ref name="Depeše-156"/>|Odgovor "Bindera" generalu Mihailoviću od 17. decembra 1944.}} {{izdvojeni citat|Vrlo mi je važno da što pre dobijemo municiju... Treba da je bude u što većem broju kako za puške tako i za bacače. Tražite ovo energično...<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića Gojku Boroti od 18. decembra 1944.}} I pored velike brojčane nadmoći, četnici nisu uspeli u svojoj nameri. [[27. istočnobosanska divizija NOVJ]] je [[19. 12.|19. decembra]] razbila nemačke zaštitnice južno od [[Zvornik]]a, a zatim [[22. 12.|22. decembra]] nanela ozbiljan udarac desnoj koloni [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], sprečivši njihovo povezivanje sa Nemcima i odbacivši ih od [[Drina (reka)|Drine]]. [[Datoteka:3. korpus NOVJ u Tuzli oktobra 1943.jpg|minijatura|Jedinice [[Treći bosanski korpus NOVJ|Trećeg korpusa NOVJ]], koje su branile Tuzlu od četnika.]] [[File:Zarobljeni četnici koji su zajedno sa Nemcima napali Tuzlu decembra 1944.jpg|thumb|Zarobljeni četnici koji su zajedno sa Nemcima napali Tuzlu decembra 1944.]] Obzirom na nepovoljan razvoj operacije, [[Draža Mihailović]] je preusmerio svoj napad prema [[Tuzla|Tuzli]], koja je predstavljala centar [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|slobodne teritorije]]. Tokom četiri dana dramatičnih borbi u neposrednom okruženju [[Tuzla|Tuzle]], 24-[[28. 12.|28. decembra]], [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27.]] i [[38. divizija NOVJ]] uspele su da odbrane grad. Mihailovićeva ofanziva izvedena je kao pomoćni udar u okviru napora [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] da se probije na [[Sremski front]] i ratište severno od Drave. Takođe je pomogla da [[Armijska grupa E]] uspostavi poprečnu vezu između [[Sarajevo|Sarajeva]] i fronta u donjem toku [[Drina (reka)|Drine]]. Mihailovićeva ofanziva je izvedena prema željama nemačke Komande Jugoistoka, uz njihovu saglasnost i pomoć u municiji i zbrinjavanju ranjenika. Pored četnika, nemački proboj osiguravale su i ustaše: {{izdvojeni citat|„5. SS brdski korpus: [...] Krećući se od Kalinovika sa sjeveru, jače banditske snage potisle četnička osiguranja od Trnova ka Kasindolu (6 [kilometara] južno od Sarajeva). 1. bataljon 734. lovačkog puka, prebačen iz Podromanije motorizovanim transportom, stupio u kontranapad u saradnji sa ustašama i četnicima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=352&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000343.] <br /> ({{jez-njem|"V. SS–Geb. A.K. : <br /> Aus Raum Kalinovik nach N vorgehende stärkere Bandenkräfte drängten Cetnik– Sicherungen beiderseits Trnovo auf Kasindol ( 6 S Sarajevo) zurück. Im Mot.– Transport aus Podromanija herangeführtes I./Jg.Rgt. 734 im Zusammenwirken mit Cetniks und Ust. zum Gegenangriff angetreten."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj njemačke Komande Jugoistoka (23. decembar 1944.)}} Slom Mihailovićeve ofanzive doveo je do demoralizacije i osipanja. [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] odmarširao je Nemcima u [[Sarajevo]], da bi bio transportovan vozovima u [[Slovenija|Sloveniju]]<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_134.htm Izveštaj šefa propagandno-obaveštajne službe i sudstva Zeničkog korpusa od 8. januara 1945. načelniku štaba Vrhovne komande o razgovoru sa štabom Srpskog udarnog korpusa], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 134</ref>, a ostale četničke snage preko [[Ozren (Bosna i Hercegovina)|Ozrena]] ka [[Modriča|Modriči]], gde su se uključile u nemački sistem odbrane saobraćajnice [[Sarajevo]] – [[Brod (Bosna i Hercegovina)|Bosanski Brod]]. [[9. januar]]a 1945. godine pukovnik Dušan Smiljanić, komandant Šumadijske grupe korpusa povučenih u Bosnu, javlja Draži Mihailoviću o gladi, bolesti, razdoru, iznurenosti i očajnom stanju četničkih jedinica: {{izdvojeni citat|Nalazimo se u vrlo teškom položaju ugroženi neshvatanjem plemenskih zaslepljeni bosanskih i crnogorskih starešina. Usled opšte iznurenosti, usled gladi i epidemičnog obolenja više od polovine ljudstva. Pored toga naš svaki dalji zalogaj prisiljeni smo da plaćamo krvlju bez obzira od koga ga i kako uzimamo.<ref name="Depeše-156"/>}} Već se uveliko govorilo o krahu četnika. === Povlačenje četnika i Nemaca iz istočne Bosne === [[File:1944-12-15GerWW2BattlefrontAtlas.jpg|thumb|Front u Evropi protiv nacističke Nemačke 15. decembra [[1945]].]] [[File:Puškomitraljesko odeljenje 18. srpske brigade 25. divizije na položaju kod Zvornika, januara 1945.jpg|thumb|Puškomitraljesko odeljenje [[18. srpska brigada NOVJ|18. srpske brigade]] 25. divizije na položaju kod Zvornika, januara 1945.]] Nakon izvlačenja nemačkih ostataka iz Srbije, komanda Vermahta je uspostavila front na [[Drina|Drini]], koji je bio južni krak [[Sremski front|Sremskog fronta]] i najdonji deo [[Istočni front (Drugi svetski rat)|istočnog fronta]] za odbranu [[nacistička Nemačka|nacističke Nemačke]]. Za odbranu Drine od Jugoslovenske armije pokušali su da pridobiju sve raspoložive četničke jedinice. [[10. januar]]a 1945. godine četnički komandant [[Dragoslav Račić]] izveštava Dražu Mihailovića da su Nemci ljubazni prema njima i da nameravaju držati Drinu cele zime: {{izdvojeni citat|Nemci žele što jaču vezu sa nama. Traže oficira za vezu iz Vašeg štaba i radio-telegrafsku vezu. U tom slučaju obećavaju municiju, odelo, hranu, lekove i sve druge potrebe. Prema nama i našim ljudima su veoma raspoloženi i ljubazni i predusretljivi. Izgleda mi, da imaju naređenje od višeg vodstva da nas po svaku cenu pridobiju. Imam podataka da će Drinu utvrditi i držati preko cele zime, a možda i dalje...<ref name="Depeše-156">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_156.htm IZVOD IZ KNJIGE PRIMLJENIH DEPEŠA ŠTABA ČETNIČKE VRHOVNE KOMANDE OD 12. DECEMBRA 1944. DO 26. FEBRUARA 1945. GODINE]</ref>|[[Dragoslav Račić]]}} Samo dva dana kasnije, [[12. januar]]a 1945. potpukovnik [[Pavle Đurišić]], vođa crnogorske kolone, javlja Draži Mihailoviću da se Nemci evakuišu iz Sandžaka i istočne Bosne, a četnici se tamo ne mogu održati bez njih: {{izdvojeni citat|Nemci napuštaju za dva dana Priboj i sve do Drine. Usled toga nemoguće mi se održati u Sandžaku i Čajniču...<ref name="Depeše-156"/>|[[Pavle Đurišić]]}} Sutradan [[13. januar]]a 1945. godine i potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela Vrhovne Komande JVuO, javlja Draži da četnici ne mogu "odbraniti Drinu" bez Nemaca, koji je upravo napuštaju: {{izdvojeni citat|Svi definitivno napuštaju desnu obalu Drine. Govore da će braniti levu obalu. Crveni vrše jak pritisak sa svih strana... Mobilišemo sve što možemo, ali teško ide... Odbrana Drine zavisi od Nemaca.<ref name="Depeše-156"/>|[[Zaharije Ostojić]]}} Četnicima u istočnoj Bosni i Hercegovni nije preostalo ništa drugo nego da izaberu jednu od tri mogućnosti: da se povuku u severnu Bosnu ka Mihailovićevoj glavnini, da ostanu u planinama dok se situacija eventualno ne promijeni ili da se predaju partizanskim jedinicama.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.pogledi.rs/bosanska-golgota-jvuo/ |access-date=2013-11-13 |archivedate=2013-11-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20131104062233/http://www.pogledi.rs/bosanska-golgota-jvuo/ |deadurl=yes }}</ref> [[21. januar]]a 1945. [[Zaharije Ostojić]] javlja generalu Mihailoviću da se četnici bez Nemaca ne mogu održati na terenu, stoga kreću za njima na sever: {{izdvojeni citat|Nemci će napustiti Drinu kroz nekoliko dana. Crveni vrše pritisak sa juga, istoka i severa. Hrane i krova za ovako velike snage nema, te je opstanak ovde nemoguć. Zbog ovoga sam rešio u sporazumu sa Pavlom i Račićem u prisustvu Baletića da krenemo na sever jer je to jedino rešenje da održimo ovo što imamo.<ref name="Depeše-156"/>|[[Zaharije Ostojić]]}} [[22. januar]]a 1945. godine i Pavle Đurišić informiše Dražu Mihailovića da bez Nemaca nije mogao ostati na terenu, te je krenuo u povlačenje: {{izdvojeni citat|Nemci napustili su potpuno Crnu Goru, Sandžak i Istočnu Bosnu do Drine. Sam tamo nisam mogao ostati.<ref name="Depeše-156"/>|[[Pavle Đurišić]]}} Jedan po jedan, četnički komandanti su napuštali svoje položaje zajedno sa nemačkim trupama. 22. januara 1945. četnički vođa Draža Mihailović je iznenađeno pitao svog komandanta u Bosni: "''Interesuje me od kuda i Ostojić da se kreće sa Vama i Račić?''"<ref name="Depeše-192"/>, a već sutradan je iznenađeno pitao Račića o novi povlačenjima: "''Od kuda sada ispade da i Pavle Đurišić ide na Majevicu. Ništa ja to ne razumem u pogledu Pavla... Čija je to ideja?''"<ref name="Depeše-192"/> [[24. januar]]a [[1945]]. godine general [[Miroslav Trifunović]], iz Mihailovićevog Štaba u Bosni, je tražio da im Nemci dostave [[Plamenobacač|bacače plamena]] protiv partizana: {{izdvojeni citat|Vidite sa Nemcima da li bi mogli da nas snabdu sa bacačima plamena. Ovo bi nam bilo jako korisno u borbi protivu komunista. Za celu moju komandu uputio bih kod Nemaca u Sarajevu jednog višeg oficira za vezu te da se odkloni da svaka jedinica radi za sebe.<ref name="Depeše-192"/>|[[Miroslav Trifunović]]}} 26. januara 1945. general Mihailović, koji se prvi iz Srbije povukao u Bosnu, naređuje Zahariju Ostojiću da svi ostanu na svojim terenima: {{izdvojeni citat|Neslažem se sa vašim rešenjem da Baćević kreće na sever. Naredio sam Baćeviću da ostane na svome mestu i svojoj prostoriji i da tamo radi po mojim naređenjima... Ako Pavlove i Račićeve snage kreću na sever, to nije znak opšteg odstupanja i napuštanja terena što ne sme da bude.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} Istog dana, 26. januara 1945. Draža Mihailović naređuje i Petru Baćoviću da ostane na svom mestu: {{izdvojeni citat|Neodobravam da vi sa vašim snagama idete na sever. Kada budu došle Račićeve ili Pavlove snage staviću ih neposredno pod moju komandu za akciju u Istočnoj Bosni... Vi ostanite na svome mestu.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} 27. januara 1945. četnički “đeneral” ubeđuje svoje potčinjene kako oni nisu begunci: {{izdvojeni citat|Suzbijajte sve glasove o nekom našem krahu, suprotno tome širite da mi nismo begunci već se i dalje borimo dokle god možemo na svome terenu.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića od 27 januara 1945 god.}} Oko 30. januara Draža Mihailović depešom ubeđuje Baćovića da četničke trupe nisu napustile Srbiju, već svakog dana jačaju: {{izdvojeni citat|Neslažem se da komandanti napuštaju svoje terene i to baš onda, kada izveštavaju da na njihovim terenima oživljuje četnička akcija. Nije istina da je Srbija napuštena od naših delova. Obratno da naši delovi svakoga dana u Srbiji ojačavaju.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} Uporedo sa pokušajima podizanja morala potčinjenima, [[31. januar]]a 1945. četnički vođa Draža Mihailović zahteva preko [[Gojko Borota|Gojka Borote]] od Nemaca hitnu isporuku municije i razmenu oficira za vezu: {{izdvojeni citat|Zašto Nemci neupućuju obećanu municiju u Rudanku. Vrlo je hitno... Da li ste izdejstvovali odobrenje za oficira za vezu. Hitno je.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} [[File:Zarobljeni četnici kod Tuzle februara 1945.jpg|thumb|Zarobljeni četnici kod Tuzle februara 1945.]] [[6. februar]]a 1945. godine “đeneral” Mihailović javlja pukovniku Gojku Boroti da bez municije četnici više ne mogu učestvovati u nemačkim operacijama: {{izdvojeni citat|Poručite sledeće Nemcima: Sva obećanja do sada nisu izvršena, u pogledu municije. Zbog toga, Srbijanske snage ne mogu učestvovati u akciji prema Tuzli, niti uopšte mogu učestvovati u akcijama...<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} [[14. februar]]a 1945. godine Draža Mihailović konstatuje raspad svoje organizacije u istočnoj Bosni: {{izdvojeni citat|Kosorić izveštava preko Borote, da su borci 1 Rogatičke, Čajničke i Višegradske brigade, počeli da se predaju pojedinačno i u grupama komunistima. Uzrok ovome je odlazak starešina sa ovoga terena.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} Sutradan, [[15. februar]]a [[1945]]. Draža Mihailović naređuje [[Neško Nedić|Nešku Nediću]] da izvuče municiju od Nemaca ili će se svi povući: {{izdvojeni citat|Gledajte da izvučete municiju za sve. U protivnom kažite da ćemo se mi svi povući, jer bez municije ne možemo raditi, a oni kako hoće.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm</ref>|Naređenje Draže Mihailovića Nešku Nediću od 15. februara 1945.}} Tih dana Đurišićeva kolona u povlačenju stigla je u Mihailovićev štab kod Doboja. Bili su u očajnom stanju, pratilo ih je mnoštvo izbeglica, svakodnevno su trpeli gubitke od Jugoslovenske armije. Pavle Đurišić je hteo da produže za Sloveniju, ali je Draža Mihailović insistirao da ostanu u Bosni. U razgovoru sa njim, Đurišić je otkrio da “Mihailović nema nikakav plan”.{{sfn|Tomasevich|1975|p=440}} == Zbližavanje četnika i ustaša == {{main|Suradnja četnika sa NDH}} [[Datoteka:Stepinac.jpg|minijatura|185px|Zagrebački nadbiskup [[Alojzije Stepinac]], sa kim je Draža Mihailović pokušao da uspostavi vezu.]] [[18. 1.|18. januara]] na području donjeg toka [[bosna (rijeka)|reke Bosne]] (u oblasti [[Modriča|Modriče]]) snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] su sklopile sporazum sa snagama NDH, koji je predviđao sledeće:<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_144.htm Izveštaj komande Smederevskog korpusa JVuO od 23. januara 1945. načelniku štaba Vrhovne komande], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 144</ref> # Da se prekine pokolj; # Sigurnost lična i imovna svakome; # Zajednička borba protivu crvenih; [[7. februar]]a 1945. godine general Mihailović naređuje svojim potčinjenima saradnju sa ustašama u [[Gračanica|Gračanici]]: {{izdvojeni citat|Sa ustašama u Gračanici održavati najprijateljskije veze.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića od 7. februara 1945 god.}} Sutradan [[8. februar]]a “đeneral” Mihailović pojašnjava svojim potčinjenima: {{izdvojeni citat|Ustaše dižu glavu u Bosni, ali znajte da ima dve vrste ustaša. Samo su idejne ustaše naši neprijatelji, a ostali prestavljaju miliciju, koja je sa nama u saradnji.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića od 8. februara 1945 god.}} [[2. mart]]a [[1945]]. godine četnički vođa Draža Mihailović nalaže svom opunomoćeniku u [[Zagreb]]u hvatanje što čvršće veze sa zagrebačkim nadbiskupom [[Alojzije Stepinac|Alojzijem Stepincem]], koji je bio blizak vlastima [[NDH]]: {{izdvojeni citat|Nastanite da sa Stepincem, ponavljam sa Stepincem uhvatite što čvršću vezu i upoznate ga sa celim našim programom i radom... Ako možete učinite mu zvaničnu posetu, da bismo sa tim stvorili sporazum protiv komunista... Samo o tome Mačekovci nesmeju da znaju ništa, jer u isto vreme treba raditi sa mačekovcima.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića od 2. marta 1945. godine}} General Mihailović je slao izaslanike u [[Zagreb]], glavni grad [[NDH]], "prvenstveno radi dodira s Mačekom".<ref name="Butić-19"/> Mihailovićevi emisari su u Zagrebu pregovarali i s vlastima NDH u cilju isporuke municije i lekova, puštanja zarobljenih četnika, slobodnog prelaska preko teritorije NDH i općenito »vođenja jedne zajedničke borbe protivu partizana«.<ref name="Butić-19"/><ref name="Tomasevich-82"/><ref>Zb. NOR, XIV/4, 984—985.</ref><ref name="Ispitivanje">[https://www.znaci.org/00001/60_2_9.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata]</ref> U Zagreb je išao i nemački izaslanik za Balkan [[Herman Nojbaher]] nastojeći da ostvari saradnju između Nemcima lojalnih Srba i Hrvata.<ref name="Milovanović-77"/> == Slanje diverzantskih grupa u Srbiju == {{main|Lovačke grupe Jugoistok}} {{izdvojeni citat|Propagirajte da Tito mobiliše samo Srbe i šalje ih u Mađarsku da ginu, a muslimane i katolike čuva.<ref>[https://znaci.org/00001/11_77.htm PLAN KOMANDE LOVAČKIH GRUPA JUGOISTOK]</ref>|Ražalovani general [[Dragoljub Mihailović]]}} Proleća 1945. godine, nemačka komanda je rešila da preko Draže Mihailovića ubacuje [[Lovačke grupe Jugoistok|diverzantske grupe]] u oslobođenu Srbiju. Te grupe su bile sastavljene uglavnom od [[Srpski dobrovoljački SS korpus|srpskih SS dobrovoljaca]], ubučenih od Gestapoa za dejstva iza linija fronta. U to vreme vođene su teške borbe na [[Sremski front|Sremskom frontu]] između [[Wehrmacht]]a i [[JNA|Jugoslovenske armije]].<ref name="Saslušanje"/> Na čelu jedne od ovih grupa bio je zloglasni [[Boško Bećarević]], dok su vođe ostalih bili istaknuti ljotićevci i agenti Gestapoa [[Ratko Parežanin]], [[Jovan Kraguljac]], [[Rade Pavlović]] "Ognjen" i [[Branko Gašparević]] "Gara".<ref name="Milovanović-77">[https://www.znaci.org/00001/11_77.htm Nikola Milovanović: PLAN KOMANDE LOVAČKIH GRUPA JUGOISTOK]</ref> [[Datoteka:Gašparević sa svojom grupom.jpg|mini|[[Branko Gašparević]] "Gara" sa svojom diverzantskom grupom ''Ringelnatter''.]] Po završetku obuke, nemačka komanda je poslala [[Draža Mihailović|Draži Mihailoviću]] komandose opremljene "[[Snajperska puška|bezglasnim puškama]]", eksplozivom, radio stanicama i engleskim uniformama.<ref name="Saslušanje"/> [[13. januar]]a 1945. pukovnik [[Gojko Borota]] iz Sarajeva izveštava Mihailovića o njihovom dolasku: {{izdvojeni citat|Nemačka Komanda stavlja na raspoloženje grupu od 64 sabotera pod komandom Gare. Snabdeveni su sa jednom većom i tri manje radiostanice, odlično instruisani i opremljeni... u Sarajevo je već pristiglo njih 29 koji su svršili specijalne kurseve... svi su Srbi... Gara mi je poručio da se potpuno stavljaju na raspoloženje našoj organizaciji i primaju sve naše direktive.<ref name="Depeše-156"/><ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref>|Depeša pukovnika [[Gojko Borota|Gojka Borote]] generalu Mihailoviću od 13. januara 1945.}} Nakon boravka kod Mihailovića i zajedničkih priprema, vođa jedne od diverzantskih grupa poslao je izveštaj svojoj komandi. On [[5. mart]]a 1945. javlja generalu [[Edmund Glaise-Horstenau|Horstenau]] da je Draža prihvatio plan i obećao svaku moguću pomoć: {{izdvojeni citat|U sklopu priprema za akciju na prostoru Srbije, vođa za vezu za ovaj cilj formirane grupe imao je priliku da razgovara sa DM. Ti razgovori vođeni su u upadljivo prijateljskoj atmosferi. DM je plan grupe našao korisnim i za svoj cilj - borbu protiv komunizma - i obećao svaku moguću pomoć.<ref>NAW, B/67: 101, s. 8-10 (dokument iz bečkog Kriegsarchiva, dostupan na https://www.znaci.org/00002/413.pdf)</ref>}} [[7. mart]]a 1945. godine u oslobođenom Beogradu je obrazovana [[Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije|nova jugoslovenska vlada]], u kojoj su zajedno sedeli vodeći komunisti i kraljevi namesnici. Uporedo sa slanjem komandosa u Srbiju, Mihailović je preko [[Centralni nacionalni komitet|CNK]] apelovao na namesnike da se četničkim “narodnim vojnim snagama”, pruži mogućnost da se upute protiv okupatora, kao i da se četničkom političkom vođstvu dozvoli da “slobodno izađe na političku pozornicu i pred narod iznese svoj program.”<ref name="Milovanović-80">[https://www.znaci.org/00001/11_80.htm Nikola Milovanović, DRAMA NA ZELENGORI]</ref> U međuvremenu, prebacivanje komandosa u Srbiju nije napredovalo po planu, a Gašparević se žalio da ih narod ne prihvata: {{izdvojeni citat|Situacija je bila teška. Narod nas nije rado prihvatao, a i mi sami morali smo da se klonimo sela kako ne bi bili otkriveni.<ref name="Milovanović-77"/>}} Gašparevićeva grupa je [[april]]a 1945. zarobljena od jedinica [[JNA|Jugoslovenske armije]]. Sličnu sudbinu doživeo je i šef svih diverzantskih grupa Rade Pavlović "Ognjen", koji se početkom proleća 1945. godine, sa dobro naoružanom grupom obučenom u britanske uniforme spustio padobranom na [[Kopaonik]]. Tako je plan "Komande lovačkih grupa Jugoistok" o ubacivanju špijunsko-terorističkih grupa u Srbiju doživeo pun neuspeh.<ref name="Milovanović-77"/> == Operacija Majska oluja == {{main|Operacija Majska oluja}} {{izdvojeni citat|Crvena armija je na 35 km. od Berlina, Tolbuhin je izbio, sa pravca Budimpešte, na austrijsku granicu. Saveznici su razbili nemačku odbranu na Rajni. Nemačka je pred slomom. ... U istočnoj Bosni, gde se nalaze jedinice II armije — Nemci vrše ofanzivu!<ref name="znaci.org">https://www.znaci.org/00001/29_7.htm</ref>|[[Koča Popović]]}} [[Operacija Majska oluja]] (nem. ''Maigewitter'', izgovor: Majgeviter) je bila zajednička vojna operacija [[Wehrmacht|Vermahta]], snaga [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]] protiv [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenske armije]] u severoistočnoj Bosni. Vođena je od 22. do 31. marta [[1945]]. godine. Operaciju Majska oluja su poduzeli s ciljem da snage [[druga jugoslovenska armija|2. jugoslovenske armije]] u istočnoj Bosni odbaci istočno od [[Tuzla|Tuzle]] kako bi obezbedila neometano izvlačenje svojih jedinica iz doline Bosne ka Slavonskom Brodu i otklonila ugrožavanje južnog boka [[sremski front|sremskog fronta]]. == Povlačenje dela četnika ka Sloveniji == {{main|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} === Dolazak Ljotićeve delegacije === {{main|Operativna zona Jadransko primorje}} [[Datoteka:Litorale Adriatico.svg|thumb|[[Operativna zona Jadransko primorje]], gde je [[Ljotić]] planirao okupljanje svih "nacionalnih snaga" radi finalnog obračuna sa [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenskom armijom]].]] Vođa [[Srpski dobrovoljački SS korpus|srpskih SS dobrovoljaca]] [[Dimitrije Ljotić]] nalazio se u pograničnoj zoni [[Treći rajh|Trećeg Rajha]] ([[operativna zona Jadran|okupirana Slovenija i Istra]]), gde je okupljao sve "nacionalne snage" pod komandom Vermahta za finalni obračun sa [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenskom armijom]]. Sa njim su bili četnici [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslava Jevđevića]], kao i jedinice [[Srpska Državna Straža|Srpske državne straže]] koje su u decembru napustile Dražu Mihailovića. Ljotić je iz Slovenije [[28. februar]]a 1945. poslao delegaciju u Bosnu na čelu sa prvim srpskim kvislingom [[Milan Aćimović|Aćimovićem]]. Delegacija je stigla u Mihailovićev štab [[15. mart]]a [[1945]]. Njihova poruka je glasila: {{izdvojeni citat|Dimitrije Ljotić želi da se definitivno objedinjenje svih nacionalnih snaga bar sada izvrši i da Vi preuzmete komandu svih nacionalnih jedinica.<ref name="Milovanović-77"/>}} Ljotić je tražio da general Mihailović sa “celokupnom vojskom” dođe u Sloveniju i lično preuzme komandu. Nameravali su da, po kapitulaciji Nemačke, [[Slovenija|Sloveniju]] proglase “slobodnom federativnom jedinicom Kraljevine Jugoslavije”, da spreče ulazak Jugoslovenske armije, i dočekaju dolazak Anglo-Amerikanaca. Ljotić je računao da u Sloveniji ima oko 35 hiljada “naoružanih Srba i Slovenaca”, čemu se može dodati još oko 30.000 ljudi opštom mobilizacijom. Ako bi Draža došao sa svojim ostacima (u to vreme oko 25.000), u Sloveniji bi se stvorila armija od blizu 100.000 ljudi.<ref name="Milovanović-77"/> General Mihailović je, sa radošću, prihvatio predlog i odgovorio Ljotiću [[16. mart]]a: {{izdvojeni citat|Sa radošću pozdravljam Vaš rad na objedinjavanju svih nacionalnih snaga i ako u poslednjem momentu. Vremena još ima ipak da se najnužnije organizuje i poveže. Kosta i Vaš delegat preneli su mi sve Vaše poruke i budite uvereni da ih ja primam od prve do poslednje. [...] Poslaću moje ljude sa ovlašćenjima koji uživaju moje puno poverenje a koji će uživati i Vaše. Bez obzira na sve teškoće koje preživljujemo, ja sam uveren da ćemo uz Božju pomoć u borbi za Kralja i Otadžbinu postići sve što želimo.<ref name="Milovanović-77"/>|Odgovor Draže Mihailovića Dimitriju Ljotiću}} Draža Mihailović je iz Bosne poslao generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]], pukovnika [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića Patka]] i potpukovnika [[Siniša Ocokoljić|Sinišu Ocokoljića]] (tzv. istaknuti deo Vrhovnog štaba) u Sloveniju radi preuzimanja komande nad združenim kvislinškim snagama.<ref name="Saslušanje"/> Mihailović im je najavio da će doći sa “svom svojom vojskom” u Sloveniju “kada dođe momenat”.<ref name="Milovanović-77"/> === Odlazak Đurišićeve kolone === [[Datoteka:Pavle Đurišić.jpg|minijatura|185px|[[Pavle Đurišić]], vođa crnogorskih četnika, koji se odmetnuo od odmetnutog generala Mihailovića.]] Po prijemu Ljotićevog poziva, [[Pavle Đurišić]] je rešio da krene ka Sloveniji, jer je ostanak u Bosni smatrao ravnim samoubistvu. On je govorio da će Draža “svu vojsku izgubiti”, jer je u teškoj zabludi da će ga Anglo-Amerikanci pomoći.<ref name="Milovanović-77"/> {{izdvojeni citat|Ovde neću ostati. Tifus nas satire, a i u borbama sa partizanima imamo stalno gubitke. Ako ostanem, nas će nestati. Da sam slušao Parežanina, ja bih sa mojim ljudima već odavno bio u Sloveniji, može biti još pre Đujića.<ref name="Milovanović-77"/>|[[Pavle Đurišić]]}} Đurišić je već vodio pregovore sa [[Sekula Drljević|Sekulom Drljevićem]], Pavelićevim suradnikom, oko prijelaza svojih trupa preko [[NDH]]. Nakon ranijih pregovora u [[Doboj]]u, 16. ožujka su Đurišićevi delegati u [[Zagreb]]u s Drljevićem potpisali sporazum prema kojem crnogorski četnici postaju [[Crnogorska narodna vojska]], pod vrhovnom komandom Sekule Drljevića: {{izdvojeni citat|Crnogorska vojska koja se sada nalazi pod komandom oficira Crnogoraca na području Nezavisne Države Hrvatske u buduće će se zvati Crnogorska Narodna vojska i priznaje se vojskom Crnogorske Narodne Organizacije; kojoj je cilj borba za uspostavu slobodne Crnogorske Države. [...] Crnogorska Narodna vojska priznaje vođu Crnogorske Narodne Organizacije, dr Sekulu Drljevića svojim vrhovnim komandantom i obavezuje se pokoravati se njegovim naredbama.<ref name="Butić-19"/><ref>AH, NDH MVP, kut. 2</ref>|Odlomak sporazuma Pavla Đurišića i Sekule Drljevića od 16. ožujka 1945.}} Ne čekajući dopuštenje Draže Mihailovića, Đurišić je krenuo prema zapadu. Pridružile su mu se mnoge glavešine, među kojima [[Dragiša Vasić]], [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], [[Zaharije Ostojić]], [[Pavle Novaković]] i [[Petar Baćović]] s hercegovačkim četnicima i Romanijskim korpusom JVuO.<ref name="Butić-19"/> {{izdvojeni citat|Koliko je dubok bio rascijep među četnicima pokazivao je ne samo Đurišićev odlazak od Mihailovića, već još više činjenica da se Đurišiću na njegovom putu na zapad pridružio i Mihailovićev prvi titularni zamjenik i glavni politički savjetnik Dragiša Vasić. To su učinili i mnogi Mihailovićevi vodeći komandanti, među njima Zaharije Ostojić, načelnik komande za istočnu Bosnu, Petar Baćović, komandant hercegovačkih četnika, Mirko Lalatović, jedan od vodećih četničkih štabnih oficira, te Luka Baletić i Pavle Novaković.<ref name="Tomasevich-81">[https://www.znaci.org/00001/40_81.htm Jozo Tomasevich: ĐURIŠIĆEV ZLOSRETNI POKRET]</ref>|[[Jozo Tomašević]], istoričar}} O svojom odlasku depešeom su obavestili Dražu Mihailovića, koji je 16. marta odgovorio da je iznenađen, ali da on i dalje ostaje.<ref name="Depeše-192"/> Par dana kasnije, [[20. mart]]a 1945. Draža Mihailović u depeši Pavlu Đurišiću precizira da će ostati u Bosni sve dok Nemci drže položaje: {{izdvojeni citat|Ja sa srbijanskim i bosanskim snagama ostajem ovde dokle god okupator drži Sarajevo, Bijeljinu, Brčko i sve ostale veće gradove u Bosni, iskorišćujući vreme za organizaciju jake gerile u Bosni i Srbiji.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20. marta 1945.}} Borbe [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]] sa [[Vermaht]]om već su [[Sarajevska operacija|besnele na prilazima Sarajevu]], ali Draža Mihailović je verovao da će Nemci izdržati. On [[22. mart]]a 1945. javlja [[Gojko Borota|Gojku Boroti]] da je "bajka da komunisti vuku 80 topova od Loznice" i poručuje mu da ujedinjuje "sve naše snage u Sarajevu".<ref name="Depeše-192"/> U međuvremenu, Sekula Drljević je poduzeo kod vlasti [[NDH]] mjere za prihvaćanje oko 800<ref name="Tomasevich-81"/> (ili 2700<ref name="Butić-19">[https://www.znaci.org/00001/41_19.htm Fikreta Jelić Butić: U fronti okupljanja snaga kontrarevolucije]</ref>) ranjenih i bolesnih iz Đurišićeve kolone, koji su prebačeni preko Save i smješteni u Staroj Gradiški. Saznavši za njihov sporazum, [[23. mart]]a Draža Mihailović obaveštava sve četničke komande o Đurišićevoj "izdaji prema narodu, kralju i ovoj vrhovnoj komandi": {{izdvojeni citat|Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, kralju i ovoj komandi... Trupe Crne Gore i Starog Rasa idu pod ruku sa ustašama... Ovde je čista izdaja za račun cmogorskog separatiste Sekule Drljevića. Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića, a sve srbijanske i bosanske jedinice koje se nalaze tamo biće razoružane... Ni jedan komandant od danas ne sme i ne treba da i dalje održava vezu radio-putem sa Pavlom Đurišićem... Obratiti pažnju na položaje koje drže prema nama i biti spreman na sve.<ref name="Milovanović-78"/>|Mihailovićev raspis svim potčinjenim komandantima od 23. marta 1945.}} [[26. mart]]a 1945 godine Mihailović šalje još precizniju obavijest: {{izdvojeni citat|Izveštavam Vas da je Pavle Đurišić služeći Nemcima otišao je sada dalje pa se sa ustašama udružio.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} [[30. mart]]a 1945. potpukovnik Đurišić prilično oštro odgovara generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Lažeš i ti i svi koji kažu da sam imao vezu ma sa kim od ustaških vlasti. Ali tačno je da vi služite kao zaštitnica Nemaca...<ref name="Milovanović-78"/>|[[Pavle Đurišić]]}} === Uništenje Đurišićeve kolone === {{Glavni članak|Bitka na Lijevča polju|Poljanska bitka}} Nisu poznati detalji sporazuma koji je Đurišić sklopio s Drljevićem, ali čini se da je »[[Crnogorska narodna vojska]]« trebala preći preko Save u Hrvatsku, gde bi se svrstali uz Drljevića i prebacili na zapad željeznicom. Četnički izvori ukazuju da se Đurišić namjeravao držati sporazuma samo dok se ne riješi bolesnih i ranjenih, kako bi postao pokretniji.<ref name="Tomasevich-81"/> I Drljević i ustaše su od početka namjeravali sporazum iskoristiti kao zamku za Đurišića.<ref name="Tomasevich-81"/> Đurišić je umesto ka [[Zagreb]]u, krenuo najkraćim putem u Sloveniju, preko Bosanske Krajine, što su Sekula Drljević i vlasti [[NDH]] okarakterisali kao kršenje sporazuma.<ref name="Tomasevich-81"/> Pošto su Đurišićeve trupe prešle Vrbas, one su 1. i 2. aprila stigle na Lijevče polje i dobile dvodnevni odmor. Tada uspostavlja kontakt sa četničkim komandantom zapadne Bosne, pukovnikom [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubom Vranješevićem]] i komandantom korpusa u ovoj oblasti [[Lazar Tešanović|Lazarom Tešanovićem]], sa ciljem da ih pridobije za pokret ka Sloveniji. Ali, Vranješević o tome obaveštava Dražu Mihailovića i od njega traži instrukcije. Da bi opravdao vreme potrebno za Mihailovićev odgovor, obavestio je Đurišića da ga na Lijevču polju sačeka nekoliko dana, koji su mu potrebni da bi sakupio jedinice.<ref name="Milovanović-78"/> U međuvremenu, saznavši za kršenje sporazuma, i neovlašteno kretanje četnika, vlasti NDH šalju motorizovane jedinice da zaustave Đurišića. [[4. april]]a ujutru, snage NDH su iznenada napale Đurišićeve snage [[Bitka na Lijevča polju|na Lijevča polju]] i nanele im ozbiljne gubitke. Samo u prvom udarcu uništen je ceo štab Gatačke brigade, sa komandantom sveštenikom [[Radojica Perišić|Radojicom Perišićem]] na čelu. Da bi sprečio uništenje svojih jedinica, Đurišić je uputio izaslanike na pregovore sa ustašama uz zahtev da mu omoguće slobodan prolaz u pravcu Kozare. Ali ustaše ne prihvataju bilo kakve pregovore.<ref name="Milovanović-78"/> Istovremeno, [[4. april]]a 1945 godine, general Mihailović javlja četnicima u Sloveniji da ne primaju Pavlove trupe: {{izdvojeni citat|Od Pavlovih trupa nećete imati nikakve koristi. One su neborbene, pljačkaju i šire najveću demoralizaciju. Ne dozvolite da se nastane blizu Vas, ako dođu, inače ćete biti od njih odmah poplavljeni sa strahovitom defetističkom propagandom.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} U noći između 4. i 5. aprila Đurišićeve snage su krenule u proboj prema Kozari, ali bez uspeha. Ovaj neuspeh izazvao je demoralizaciju i rasulo. Ne samo pojedinci već i cele jedinice napuštale su Đurišića i predavale se Drljevićevim emisarima.<ref name="Milovanović-78"/> Snage NDH su u trodnevnim borbama potpuno razbile Đurišićevu glavninu. Tome je pridonijela i Drljevićeva propaganda, pa je jedan broj četnika prišao na njegovu stranu, a većinu je zahvatila demoralizacija i rasulo.<ref name="Butić-19"/> Istovremeno, [[6. april]]a 1945. godine Mihailović odgovara Vranješeviću da snage Pavla Đurišića, preopterećene izbeglicama, ne predstavljaju nikakvu borbenu vrednost, da su samovoljno otišli, da [[Zaharije Ostojić]] ne radi u saglasnosti sa Vrhovnom komandom, te "prekinite svaku vezu sa njime".<ref name="Milovanović-78"/> O situaciji koja je tih dana vladala na Lijevču polju komandant 2. sarajevske četničke brigade kapetan Vladimir Tešanović izvestio je [[8. april]]a 1945. godine, iz sela Veliko Blaško, štab Srednjobosanskog korpusa: {{izdvojeni citat|Situacija 7. IV. u Lijevču Polju: Jedinice vojvode Pavla Đurišića usled teške situacije, a zavedene propagandom Sekule Drljevlća, odlučile su da se predaju ustašama, odnosno Sekuli Drljeviću, koji se proglasio vrhovnim komandantom crnogorske vojske nezavisne Crne Gore. Na pregovorima koje su vodili Pavlovi delegati sa nekim Pavelićevim izaslanikom, zaključeno je da se Crnogorci ne razoružavaju i imaju se dislocirati na području Hrvatske po naređenju hrvatskih vlasti. Bosanci i Srbijanci imaju se smatrati ratnim zarobljenicima. Usled toga Čika Branko, Srbijanske i Hercegovačke jedinice odlučili su pod svaku cenu prebaciti se na našu teritoriju i to ostvaruju. Komunisti drže desnu obalu Vrbasa i ugrožavaju jedinice koje se prebacuju.<ref name="Milovanović-78">[https://www.znaci.org/00001/11_78.htm Nikola Milovanović, OBRAČUN]</ref>}} Crnogorski četnici koji su se predali ustašama smješteni su u Staroj Gradiški. Drljević je od njih formirao tri brigade Crnogorske narodne vojske, koje su potom prebačene na područje oko Karlovca, pod komandu 2. i 5. ustaškog zbora.<ref name="Butić-19"/> Uviđajući težinu situacije, Đurišić, u dogovoru sa Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Lukom Baletićem, Mirkom Lalatovićem i drugim četničkim vođama, odlučuje da od preostalih trupa obrazuje jednu elitnu jedinicu jačine nekoliko stotina ljudi i sa njima pokuša proboj na desnu obalu Vrbasa, a zatim, preko Grmeča i Bihaća za Sloveniju. Sa novoformiranom jedinicom Đurišić je prešao reku Vrbanju i u selu Čelincu se [[10. april]]a sastao sa lokalnim četničkim vođama [[Slavoljub Vranješević|Vranješevićem]] i [[Lazar Tešanović|Tešanovićem]]. Obojica su odbili Đurišićev predlog da se zajedno probijaju do Slovenije. [[Datoteka:Stara Gradiska concentration camp.jpg|thumb|Ustaški [[logor Stara Gradiška]], u koji su Đurišićevi četnici dobrovoljno ušli.]] Kod Gornjeg Šehera Đurišić je sa odredom ponovo prešao Vrbas, i [[17. april]]a na putu Banjaluka – Mrkonjić-Grad se našao sa ustaškim generalaom [[Metikoša|Vladimir Metikošem]] i Drljevićevim delegatom Dušanom Krivokapićem, koji mu prenose poruku Sekule Drljevića da se vrati svojim trupama, garantujući mu slobodan prolaz preko hrvatske teritorije.<ref name="Milovanović-78"/> U toku pregovora između Đurišićevih delegata i ustaških vlasti u Banjaluci, jedinice NOVJ su, [[21. april]]a, napale Đurišićev odred na putu [[Mrkonjić-Grad]] – [[Banjaluka]] i presekle mu odstupnicu u pravcu reke Sane. Ovo je nateralo Đurišića da pristane na ustaške uslove. Preko Banjaluke, Đurišićevi oficiri su došli u Staru Gradišku i priključili se svojim trupama koje su se tu već nalazile.<ref name="Milovanović-78"/><ref name="Butić-19"/> Postoji i verzija da su Đurišić i ostale četničke vođe zarobljeni u borbi.<ref name="Tomasevich-81"/> Odmah po dolasku u Staru Gradišku, Đurišić i njegovi oficiri su razoružani. Ustaše su prvo saslušavale Đurišića i ostale četničke vođe koji su bili s njim. Posle kraćeg vremena, Pavle Đurišić, [[Dragiša Vasić]], [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], [[Zaharije Ostojić]], [[Pavle Novaković]], [[Petar Baćović]] i gotovo svi uhvaćeni oficiri i nekolicina članova četničkog nacionalnog komiteta za Crnu Goru, ukupno oko 150 ljudi, prebačeni su u [[logor Jasenovac]] i poubijani.<ref name="Milovanović-78"/> Pripadnike Crnogorske Narodne Vojske su nakon [[Poljanska bitka|Poljanske bitke]] sredinom maja zarobile snage [[NOVJ|Jugoslovenske armije]]. Mnogi od njih su ubijeni, a neki su prešli u redove pobednika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/281_1.pdf Radoje Pajović: Pavle Đurišić]</ref> === Poraz četnika i Nemaca u Sloveniji i Istri === {{Glavni članak|Povlačenje četnika sa Nemcima|Operativna zona Jadransko primorje}} [[12. april]]a [[1945]]. je probijen [[Sremski front]], a [[Jugoslovenska armija]] je silovito prodrla na zapad. U [[Operativna zona Jadransko primorje|okupiranoj Sloveniji i Istri]] nalazili su se [[četnici]] [[Momčilo Đujić|Đujića]] i [[Dobrosav Jevđević|Jevđevića]], [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljci]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Nedićeva [[Srpska državna straža|državna straža]] i [[slovenski domobrani]] okupljeni oko [[Lev Rupnik|Leva Rupnika]], [[Ivan Prezelj|Ivana Prezelja]] i [[Gregorij Rožman|biskupa Rožmana]], ukupno oko 25.000 vojnika.<ref name="Pop izdaje"/> Naoružani od Nemaca, vršili su poslednje pripreme da se suprotstave Jugoslovenskoj armiji. U pograničnoj zoni Rajha Mihailovićevi četnici su bili pod komandom Vermahta, a [[Momčilo Đujić]] je "javno pozdravljao nemačke oficire [[Rimski pozdrav|rimskim pozdravom]]".<ref name="Depeše-156"/> [[15. april]]a 1945. godine Mihailovićev izaslanik general [[Miodrag Damjanović]] preuzeo je sve ove "nacionalne snage" pod svoju komandu, pripremajući se za konačan obračun protiv "Titovih hordi": {{izdvojeni citat|Primajući dužnost komandanta smatram za potrebno da svima — i starešinama i vojnicima i ovom prilikom ukažem na značaj objedinjavanja svih naših snaga u jedinstveni NACIONALNI FRONT, kao i da podvučem činjenicu: da se nalazimo u NAJODLUČNIJEM I NAJSUDBONOSNIJEM dobu velike borbe u Evropi... mi se ovde borimo i borićemo se pod uslovima koje ostale naše nacionalne snage ne poznaju. Vaše trupe ovde obučene su i obuvene, odmorne i nahranjene, dobro naoružane i snabdevene svim potrebama za borbu... Očekuje nas još važan pun časti zadatak: da onemogućimo prodiranje Titovih hordi u ove lepe krajeve...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_201.htm OBAVEŠTENJA KOMANDANTA ISTAKNUTOG DELA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OD 15. APRILA 1945. O FORMIRANJU OVOG ŠTABA I ZNAČAJU OBJEDINJAVANJA SVIH RASPOLOŽIVIH SNAGA U BORBI PROTIV NARODNOOSLOBODILAČKOG POKRETA]</ref>|Naređenje generala Miodraga Damjanovića od 15. aprila 1945.}} Četnici su se nadali da će, oslonjeni na Nemce, izdržati do “dolaska saveznika iz Italije” nakon čega će omogućiti “svome Vrhovnom komandantu brzi povratak u prestoni [[Beograd]]”.<ref name="Depeše-192"/> Sa njima su bili i patrijarh [[Gavrilo Dožić]] i episkop [[Nikolaj Velimirović]], koji su obilazili borce. [[23. april]]a [[1945]]. poginuo je vođa srpskih SS dobrovoljaca [[Dimitrije Ljotić]], sletevši kolima sa mosta koji su srušili partizani. Ljotićeva pogibija bila je težak udarac za "nacionalne snage", i doprinela je da u glavnoj bici sa Jugoslovenskom armijom ne bude snažnog vojničkog jedinstva.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> {{izdvojeni citat|Da je odsečena samo jedna grana, stablo ne bi mnogo osetilo, ali stablo je odsečeno do korena, i nama je nanesen veliki bol... Ljotić je bio ne samo naš, on je pripadao čovečanstvu, Evropi, svetu... On nije bio samo državnik, on je bio hrišćanin državnik... To je bio političar sa krstom... On je dao odgovor na sva pitanja. On je u svojoj ideologiji obuhvatio sve grane narodnog života.<ref name="Milovanović-77"/>|Govor Nikolaja Velimirovića na odru Dimitrija Ljotića}} [[29. april]]a 1945. jedinice [[Četvrta jugoslovenska armija|Četvrte jugoslovenske armije]] su ušle u Sloveniju. Istog dana, general Damjanović je svim snagama izdao naređenje za povlačenje ka Italiji.<ref name="Tomasevich-82">[https://www.znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> Početkom maja [[1945]]. godine, Nemci su prekinuli otpor zapadnim silama u Nemačkoj, ali su nastavili borbu sa Jugoslovenima na [[Operativna zona Jadransko primorje|Jadranskom primorju]]: {{izdvojeni citat|Došlo je do primirja sa Englezima, sa maršalom Montgomerijem, a u ime Nemačke, dogovor je sklopio admiral Denic, jer je rat protiv Zapadnih sila izgubio smisao i nepotrebno vodi do gubitka dragocene nemačke krvi... Otpor prema Sovjetima, međutim, nastavlja se i dalje... Naše jedinice vode borbu sa neprijateljem oko Rijeke, Opatije i Trsta.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2013-11-12 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 5. maja 1943.}} Bežeći ka Italiji, četnici su [[5. maj]]a [[1945]]. godine susreli Novozelanđane blizu [[Trst]]a, kojima su objašnjavali da su “kraljevska vojska”, verna kralju Petru, tražeći da ih naoružaju za borbu protiv komunista. Međutim, ovi neshvaćeni borci, koji su kapitulaciju dočekali u službi Vermahta, razoružani su i smešteni u zarobljeničke logore.<ref>[[Nikolaj Tolstoj]], ''Ministar i pokolji'', Zagreb 1991. str. 31-33 i 37.</ref> Ovo je ujedno jedina veća grupacija četnika koja je uspela da se izvuče, i nakon rata formira jak [[Antikomunizam|antikomunistički]] pokret u dijaspori. == Uništenje Mihailovićeve kolone == {{Glavni članak|Bitka na Zelengori}} [[Datoteka:Kretanje snaga jvuo 1945.png|mini|Kretanje četničkih snaga u proleće 1945.]] [[Datoteka:Hlavni hreben Zelengory, vedouci z Bregoce k Baram a Prosjec.jpg|minijatura|Planina [[Zelengora]] na Sutjesci, poprište [[Bitka na Zelengori|poslednje bitke]] između [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]] i ostataka Mihailovićevih snaga.]] Početkom aprila 1945. borbe su stigle [[Bitka za Berlin|nadomak Berlina]]. Gotovo svima je bilo jasno da je Nemačka poražena. General Mihailović je verovao da Nemačka neće tako brzo kapitulirati, i da će organizovati gerilu na Balkanu: {{izdvojeni citat|I ako je u Nemačkoj vrlo teška situacija, ipak nemačke trupe u Bosni vrše veliku ofanzivu protiv komunista. Po svem izgledu, da Nemci hoće da razviju gerilu ne samo u Nemačkoj već i na Balkanu.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića od 1. aprila 1945 god.}} Nakon proboja sremskog fronta [[12. april]]a [[1945]]. godine, glavnina Jugoslovenske armije je silovito prodirala ka zapadu zemlje. [[13. april]]a 1945. godine četnički vođa Draža Mihailović je sa preostalim snagama (oko 10.000 do 12.000 ljudi, uključujući mnoštvo prinudno mobilisanih regruta iz Srbije) krenuo ka zapadu, istim pravcem kao i Đurišić pre njega. Nakon par dana marša, kada su stigli u dolinu [[Vrbas]]a, naglo je okrenuo jugozapadno, ka Srbiji. Četnička vojska se kretala u tri kolone. Desnom komandovao je [[Dragutin Keserović]], levom [[Dragoslav Račić]], a srednjom, u kojoj se nalazila Vrhovna komanda i preostali članovi Centralnog komiteta komandovao je [[Nikola Kalabić]]. Od planine Motajice skrenuli su na jug, pa pravcem: [[Motajica]] - istočno od Kotor-Varoša - između [[Travnik]]a i [[Zenica (grad)|Zenice]], izbili su u oblast [[Fojnica|Fojnice]]. Četnici su tumarali kroz divlja planinska područja, ostavljajući bolesne i ranjene. Ovo zlopaćenje, među preživelima upamćeno kao ''bosanska golgota'', dovelo je do strašne demoralizacije i osipanja. Dva dana, 26. i [[27. april]]a [[1945]]. pokušali su proboj preko [[Šiprage|Šipraga]] ali su tu ponovo poraženi i odbačeni prema [[Travnik]]u. Prema sjećanjima majora Aleksandra Miloševića, komandanta 2. šumadijskog korpusa, ta agonija se odvijala po sljedećem scenariju: {{izdvojeni citat|Uveče smo bili sa one strane Uzlomca, u dolini reke Vrbanje, kod sela Hrvaćana. Pređosmo rečicu i tu u prvim selima zanoćismo. Osvanuo je nešto bolji dan, maglovit ali bez kiše. Produžismo uz Vrbanju da se, odvajajući se odndje, popnemo u selo Borci i tu prenoćimo. Borbi nije bilo. Sutradan smo došli bez borbe do sela Očauš. Komunisti su već mogli da imaju predstavu o našem pokretu,kao i njegovom cilju. Izveštaji koje smo mi imali,već su pokazivali njihovo grupisanje, koje se svodilo na sačekuse na nekim mestima. Ta okolnost je nas nagonila da se u daljem pokretu držimo što više planinskih venaca. To je otežavalo pokret i dovodilo u pitanje prisustvo ranjenih, bolsenih i iznemoglih. Pri takvoj situaciji ništa nam drugo nije preostalo nego da nesposobne ostavimo. U ovom predelu, gde smo sada bili, nudile su se izvesne povoljnosti. Tu je jos uvek bilo jakih četnickih snaga pod komandom lokalnog četovođe Tešanovića. Ovde smo ostali do noći između 26-27. aprila, radi odmora i popune delova, to je dalo komunistima vremena da se grupiuu u rejonu Kotor-Varoša i Teslića. Jaka borba trajala je celu noć naročito kod desne kolone u selu Šiprage. U zoru 27. aprila 1945 na Šumadijski jurišni udariše komunisti iz tri pravca - reka Usora, Teslić i sa slabijim snagama sa planine Borije. Razvi se ogorčena borba, da se postepeno zbog napada iz tri pravca, pretvorila u borbu u mešavini. Blagodareći blizini planine Borije i danu, ispalo je da korpus nije doživeo tragediju kakvu je mogao.<ref>Žika Pavlović: Bosanska golgota. </ref>}} Dalje kretanje Mihailovićevih četnika je pomno praćeno od Jugoslovenske armije. Četničke jedinice su svakodnevno uznemiravane od avijacije, bacane su bombe i leci sa pozivom na predaju. Armija je znala tačnu brojnost četnika i njihovo naoružanje, zapovednici regularne vojske nisu sumnjali u svoju pobedu. Četnici su prešli preko Ivan-planine i zapadnih padina [[Bjelašnica|Bjelašnice]], obišli [[Kalinovik]] sa zapada, i skrenuli na istok gde su se sukobili sa Jugoslovenskom armijom. Četnici su se pod borbom probijali u pravcu [[Zelengora|Zelengore]]. Do odlučujućeg obračuna je došlo na reci [[Jezernica|Jezernici]], desnoj pritoci [[Neretva|Neretve]], [[10. maj]]a [[1945]]. godine. Krvava borba je trajala tri dana. Na bojištu je ostalo mnogo poginulih četnika, među njima i general [[Miroslav Trifunović]]. [[Jugoslovenska armija]] je pobedila. Četničke jedinice nisu više postojale kao organizovana snaga. Par dana nakon kapitulacije Nemačke u Evropi (9. maja 1945), [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji]] bio je završen. == "Bosanska golgota" u literaturi == {{Glavni članak|Historijski revizionizam}} Naziv "bosanska golgota" skovan je po uzoru na "[[Albanska golgota|albansku golgotu]]", tragično povlačenje srpske vojske preko Albanije u Prvom svetskom ratu. U delima nekih autora povlačenje četnika sa Nemcima se prikazuje kao veliko stradanje [[narod]]a. Saradnja sa Nemcima se, po pravilu ne pominje, a navode se znatno veće cifre izbeglih nego u izvornim dokumentima. Jedan od preživelih, Miro Miketić piše o preko "preko 30.000 ljudi, uključujući žene, decu i starce", koji su se sa kolonom Pavla Đurišića, šest meseci povlačili iz Crne Gore, preko Nezavisne države Hrvatske, do Slovenije. On navodi da je tokom Bosanske golgote, "stradala intelektualna, duhovna i svaka druga [[elita]] Crne Gore": {{izdvojeni citat|Prelazeći u Bosnu i krećući put Bosanske golgote, taj narod se zaista našao u jednom paklu, gde su borbe sa komunistima i ustašama, ali i tifus, glad i studen svakog dana odnosili živote. U toj golgoti, gde su žrtve ostajale u gotovo svakom mestu, stradala je intelektualna, duhovna i svaka druga elita Crne Gore.<ref>[http://www.rtv.rs/sr_ci/vojvodina/novi-sad/kroz-pakao-i-natrag-saga-o-stradanju-1941-1945_393630.html "Kroz pakao i natrag" - saga o stradanju 1941-1945]</ref>|Miro Miketić}} == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite book|last= Tomasevich|first= Jozo|authorlink= Jozo Tomašević|title= War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks|year= 1975|url= http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover|publisher= Stanford University Press|location= Stanford| isbn = 978-0-8047-0857-9 |ref=harv}} * [https://znaci.org/00001/58.htm Ljubivoje Pajović, Dušan Uzelac, Milovan Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945] == Povezano == * [[Sremski front]] * [[Operacija Majska oluja]] * [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]] * [[Bitka na Zelengori]] {{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslovenska vojska u otadžbini]] [[Kategorija:1945.]] m2rlvslmp9jcityctlylcmjn9f3py92 42681067 42681066 2026-08-25T05:15:36Z Sundostund 20142 /* Povlačenje četnika i Nemaca iz istočne Bosne */ 42681067 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vojni sukob | sukob = Drinski front | širina= 325p | rat = Sremski front | deo = [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] | slika = 1945-01-01GerWW2BattlefrontAtlas.jpg | veličina_slike = 300p | opis_slike = Nemačko-četnički Drinski front kao donji krak [[Sremski front|Sremskog fronta]], i najjužniji krak [[Istočni front (Drugi svjetski rat)|Istočnog fronta]] u Evropi, [[1. januar]]a [[1945]]. | vreme = [[novembar]] [[1944]] — [[februar]] [[1945]]. | lokacija = istočna [[Bosna]] | rezultat = Pobeda NOVJ, oslobođenje Bosne, uništenje četnika. | strana1 = {{zastava|Demokratska Federativna Jugoslavija}} | strana2 = {{zastava|Nacistička Njemačka}}<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Četnici]]<br>{{zastava|Nezavisna Država Hrvatska}} | komandant1 = {{zas|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije}} [[Koča Popović]] | komandant2 = {{zas|Nacistička Njemačka}} [[Alexander Löhr]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Draža Mihailović]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Miroslav Trifunović]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Dragoslav Račić]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Nikola Kalabić]]<br>{{flagicon image|Chetniks Flag.svg}} [[Pavle Đurišić]] | snaga1 = | snaga2 = | gubici1 = | gubici2 = | civilne žrtve = }} [[File:Drinski front početkom 1945.jpg|thumb|Drinski front početkom 1945.]] '''Četnička dejstva u Bosni (1944-1945)''' predstavljaju završni period [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četničkih]] operacija u Jugoslaviji. Nakon [[bitka za Srbiju|oslobođenja Srbije]], [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]], odnosno četnici koje predvodi ražalovani general [[Draža Mihailović|Mihailović]], postaju odmetnička organizacija, odbačena od jugoslovenske vlade, kralja i saveznika. Završne operacije četnika obeležava osipanje snaga, izdaja u sopstvenim redovima te konačno poraz i [[Bitka na Zelengori|uništenje na Zelengori]], čime je [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji]] faktički završen. Nakon što su [[partizani]] [[Bitka na Jelovoj gori|razbili četničku glavninu]] u Srbiji septembra [[1944]]. godine, četnički vođa [[Draža Mihailović]] donosi odluku da preostale snage povuče u Bosnu. Oktobra 1944, nemačke snage su potisnute iz Srbije [[Beogradska ofanziva|beogradskom ofanzivom]] [[Crvena Armija|Crvene Armije]] i [[NOVJ]]. Tokom novembra 1944, nemački i četnički ostaci iz Srbije se zajedno [[Proboj četnika i Nemaca kroz Sandžak|probijaju kroz Sandžak]] ka Bosni. U decembru 1944. godine, započeo je [[Proboj četnika i Nemaca iz Crne Gore|proboj Nemaca i četnika iz okruženja u Crnoj Gori]]. Stigavši u Bosnu, četnici su držali položaje u sklopu nemačkog fronta, snabdevani municijom i opremom od [[Vermaht]]a. Nemačko-četnički '''Drinski front''' u Bosni je bio donji krak [[Sremski front|Sremskog fronta]], protiv [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]]. Početkom [[1945]]. godine, dolazi do opšteg potiskivanja nemačkih i četničkih snaga iz istočne Bosne ka severozapadu. Četničke jedinice bile su u očajnom stanju, demoralisane, izgladnele i na udaru epidemije [[tifus]]a.<ref>Aleksa Tepavčević, Borba za slobodu, sećanje na četničku borbu 1941-1950, Hamilton – Kanada 1987, str. 201-202.</ref> U [[mart]]u [[1945]]. srpski fašistički vođa [[Dimitrije Ljotić]] poziva sve "nacionalne snage" da se okupe u Sloveniji, gde su Nemci još uvek držali front, usled čega dolazi do raskola u četničkim redovima. Sredinom [[mart]]a 1945. kolona [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], u dogovoru sa vlastima [[NDH]], kreće ka Sloveniji, a četnički vođa [[Draža Mihailović]] proglašava Đurišića izdajnikom, i sam ostaje u Bosni, "dokle god okupator drži veće gradove".<ref name="Depeše-192">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm IZVOD IZ KNJIGE POSLATIH DEPEŠA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OD 12. DECEMBRA 1944. DO 7. APRILA 1945.GODINE]</ref> Uprkos sporazumu, početkom [[april]]a 1945. kolona Pavla Đurišića je uništena u [[bitka na Lijevča polju|bici na Lijevča polju]] od [[Hrvatske oružane snage|snaga NDH]]. [[6. april]]a 1945. godine [[Sarajevska operacija|Sarajevo je oslobođeno]], a Nemci se pod pritiskom Jugoslovenske armije povlače iz Bosne. Slomom okupacionih trupa, četnici su ostali bez moćnih zaštitnika i snabdevanja municijom. Tokom aprila dolazi do poraza Vermahta i četnika u [[Operativna zona Jadransko primorje|Sloveniji i Istri]]. Odmetnuti general Dragoljub Mihailović sa preostalom gladnom i demoralisanom vojskom ostao je odsečen u Bosni. Sredinom [[april]]a, on pokušava proboj ka Srbiji. Par dana nakon kapitulacije [[Vermaht]]a, četničke snage uništene su [[13. maj]]a [[1945]]. godine u [[bitka na Zelengori|bici na Zelengori]] od [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]], ubrzo nakon čega je [[drugi svetski rat u Jugoslaviji]] bio završen.<ref>[https://www.znaci.org/00003/504.htm Milan Basta: RAT JE ZAVRŠEN SEDAM DANA KASNIJE]</ref> Od strane preživelih četnika posle rata, ovaj period četničkih dejstava u Bosni nazvan je '''''Bosanska golgota'''''. == Pozadina == === Poraz četnika u Srbiji === {{main|Bitka na Jelovoj gori|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:144 Draza Mihajlovic.jpg|minijatura|185px|Odmetnuti general [[Dragoljub Mihailović]], vođa četnika.]] {{izdvojeni citat|Draža Mihailović je uveren da ćemo mi u dogledno vreme evakuisati zemlju, nada se da se to neće dogoditi tako brzo.<ref name="Milovanović-69">[https://www.znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>|Izveštaj nemačkog izaslanika Hermana Nojbahera ministru fon Ribentropu od 1. septembra 1944.}} U presudnoj [[bitka za Srbiju|bici za Srbiju]], [[Draža Mihailović]] se svrstao na stranu [[Vermaht]]a. Par dana nakon [[Dražina ponuda Hitleru|Mihailovićeve i Nedićeve ponude Hitleru]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref> jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] ga je [[29. avgust]]a 1944. godine smenio sa mesta Načelnika Štaba Jugoslovenske vojske u otadžbini. Mihailović ovu odluku kralja nije prihvatio, i vojsci je nastavio da izdaje naređenja u ime kralja. Odmetnuti general Dragoljub Mihailović je 1. septembra 1944. je u ime kralja Petra sproveo opštu mobilizaciju u Srbiji.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_100.htm MEMORANDUM DRAŽE MIHAILOVIĆA OD 8. NOVEMBRA 1944. KOMANDANTU SAVEZNIČKIH TRUPA U SREDOZEMLJU O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U JUGOSLAVIJI]</ref> U međuvremenu, partizani su se probili u okupiranu Srbiju, [[Durmitorska operacija|razbivši nemačko-četničku odbranu]]. 9. septembra 1944. u iznenadnim i teškim noćnim borbama [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvi proleterski korpus]] korpus je potukao glavninu četničkih snaga u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/11_75.htm Nikola Milovanović: VELIKO BEKSTVO]</ref><ref name="Milovanović-73">[https://www.znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref> 10. septembra 1944. godine Mihailovićev štab je krenuo u povlačenje ka Bosni. 11. septembra Mihailovićeva kolona je naletela na partizane, i tada je [[Šesta lička divizija]] zarobila njegovu komoru i arhivu Centralnog nacionalnog komiteta.<ref name="Milovanović-73"/> 12. septembra 1944. godine kralj Petar II Karađorđević je pozvao četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji “zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune” radi pravdanja saradnje sa neprijateljem.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Nakon borbi od 14. do 18. septembra, partizani su [[Oslobođenje Valjeva septembra 1944.|oslobodili Valjevo]], koje su četnici branili zajedno sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama], [[Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda|Zbornik NOR-a]], [https://www.znaci.org/00001/4_14_4.htm tom XIV, knjiga 4], dokument 69</ref> Istovremeno, na istočnoj granici Srbije, [[Crvena armija]] se grupisala za početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] protiv [[Vermaht]]a. Noću 22/23. septembra Crvena armija je započela forsiranje Dunava kod Kladova. === Nemački plan za četnike === Dolina reke Drine od Zvornika do ušća u Savu zauzimala je posebno mesto u nemačkim planovima za odbranu NDH, izvlačenje dela Grupe armija „E” i obezbeđenje južnog boka sremskog fronta.<ref name="SREMSKI FRONT"/> Zbog toga su Nemci na sve moguće načine pokušavali da održe front na Drini i da njenu dolinu učine prolaznom za svoje trupe, oslanjajući se prvenstveno na držanje uporišta kao što su Zvornik, Janja i Bijeljina. Držanjem Drine i kontrolisanjem leve obale, Komanda Grupe armija „E” je nastojala da obezbedi dovođenje nemačke ojačane 22. pešadijske divizije i njeno angažovanje na Drinskom frontu, i kasnije, delom snaga, na sremskom frontu. Pored toga, držanjem Drine obezbeđivana je veća stabilnost nemačkom sremskom frontu, a time i držanje celokupnog jugoistočnog fronta, koji su činili dravski, sremski i drinski front, osloncem na jaka uporišta u Sarajevu i Mostaru.<ref name="SREMSKI FRONT"/> Zbog takvog značaja fronta na Drini, nemačka Komanda Grupe armija „E” odlučila je da istisne snage 2. armije NOVJ iz doline Drine i uspostavi čvršći front na tom području.<ref name="SREMSKI FRONT">[https://znaci.org/00001/58.htm Ljubivoje Pajović, Dušan Uzelac, Milovan Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945]</ref> Nemci su rešili da u dolinu Drine ubace, iz pravca Sarajeva, ojačanu 22. pešadijsku diviziju. Takođe su imali u planu da na tom pravcu iskoriste i četnike Draže Mihailovića, koji su se s Nemcima povlačili iz Srbije i preko Sandžaka u jugoistočnu Bosnu pod komandom generala Trifunovića. S četnicima je tada bio postignut sporazum da se oni, nakon što Nemci ovladaju donjim tokom Drine, prebace u Srbiju, prema Valjevu, a delom snaga prodru prema Tuzli, gde je trebalo da se spoje s četnicima Majevičkog četničkog korpusa.<ref name="SREMSKI FRONT"/> == Dolazak četnika i Nemaca na Drinu == === Proboj četnika i Nemaca iz Srbije === {{main|Proboj četnika i Nemaca kroz Sandžak}} [[File:Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.jpg|thumb|Povlačenje nemačkih jedinica kroz Sandžak i Bosnu 1944.]] {{izdvojeni citat|„Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma... Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedince kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije.“ <ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Kad su u oktobru 1944. [[bitka za Srbiju|Nijemci istjerani iz Srbije]], sa njima su odstupali i četnici. Nemačka [[Armijska grupa E]] bila je prinuđena na proboj preko [[Sandžak]]a prema Bosni<ref name="znaci.net">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Komande Armijske grupe E], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2</ref>. Jedini raspoloživ put vodio je preko [[Sjenica|Sjenice]] i [[Prijepolje|Prijepolja]]. Istim pravcem se probijala i glavnina četničkih snaga iz centralne Srbije, izbegavajući sukob sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]]<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_87.htm Direktiva Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 21. oktobra 1944. komandantima jurišnih grupa za prodor u Sandžak], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 87</ref>. Komanda [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] je postigla sporazum sa četničkom grupacijom o sadejstvu u borbi protiv NOVJ.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_171.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E komandantu Jugoistoka o postignutom sporazumu sa četnicima], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 171</ref> [[3. novembra]] delegat iz štaba Draže Mihailovića sa načelnikom Obaveštajnog odeljenja [[Grupa armija E|Grupe armija E]] je dogovorio: {{izdvojeni citat|Četnici će pratiti i potpomagati nemačke trupe u njihovom nastupanju do Sarajeva.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944.]</ref>}} [[11. novembra]] Komanda Grupe armija »E« izveštava da se general [[Miroslav Trifunović]] s 18.000 četnika kreće u pravcu Foče štiteći bokove njemačkim trupama.<ref>AVII, Na, f. 311, r. 185, s. 1231</ref> Tokom proboja, Nemci i njihovi saputnici bili su izloženi učestalim napadima, kao i intenzivnim dejstvima [[Balkansko ratno vazduhoplovstvo|savezničkog vazduhoplovstva]], od čega su pretrpeli ozbiljne gubitke u ljudstvu i tehnici. Ovim marševskim putem izvuklo se u istočnu [[Bosna|Bosnu]] oko 85.000 Nemaca<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Izveštaj Komande Armijske grupe E o brojnom stanju], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 174</ref> i oko 20.000 četnika. Početkom decembra [[1944]]. godine, odmetnuti general Mihailović je izradio "projekat akcija u Srbiji", u kojem zaključuje da je povratak četničkih odreda u Srbiju trenutno nemoguć, zbog prisustva Crvene armije i zbog loše reputacije u narodu: {{izdvojeni citat|U ovakvoj situaciji povratak naših jačih odreda je nemoguć. Neminovno bi doveo do sukoba sa sovjetskim trupama, što bi naš politički položaj pogoršalo i moglo dovesti do potpunog našeg vojničkog uništenja. S druge strane, pak, povratak ovih odreda, na čelu sa njihovim starim komandantima, psihološki bi u većini slučajeva odjeknuo, s obzirom na njihovu raniju netaktičnost, vrlo nepovoljno kod naroda, stavljajući mu opet u izgled nasilja i velike dažbine.<ref name="Milovanović-76">[https://www.znaci.org/00001/11_76.htm Nikola Milovanović: KRALJEVI KOMANDOSI]</ref>}} Zato, general Mihailović odlučuje da u narednom periodu u Srbiju šalje "kraljeve komandose" koji bi vršili atentate na istaknute partizane i nosioce vlasti, vodili propagandni rat i vršili sabotaže, kako bi se onemogućilo sređivanje prilika u zemlji.<ref name="Milovanović-76"/> === Proboj četnika i Nemaca iz Crne Gore === {{main|Proboj četnika i Nemaca iz Crne Gore}} [[File:Zajedno na smotri italijanskih četnika u Hercegovini, februara 1943. Bajo Stanišić, Pircio Biroli, Joanikije Lipovac.jpg|thumb|Crnogorski mitropolit [[Joanikije Lipovac]] (desno) koji se povlačio sa četnicima i Nemcima.]] [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe E, decembra 1944. Na spisku se nalazi i 10.000 Crnogoraca, četnika Pavla Đurišića, koji se kreću sa njima.]] {{izdvojeni citat|„Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.“ <ref>NAW, T-311, Roll 194, 000805: Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja (3. novembar 1944.).</ref>|Njemački izvještaj od 3. novembra 1944.}} Četnici [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] borili su se u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] na strani Nemaca. Kada su Nemci započeli evakuaciju, četnici su krenuli sa njima, strahujući od osvete partizana. U četničkoj koloni se nalazio i crnogorski mitropolit [[Joanikije Lipovac]] sa nekoliko desetina sveštenika. [[Mitropolit]] Joanikije je tokom rata [[Kolaboracija|sarađivao]] sa italijanskim i njemačkim [[okupator]]om, aktivno podržavao [[četnički pokret]] i borio se protiv [[partizani|partizana]] u Crnoj Gori.<ref name="Crne Gore 2006">''Istorijski leksikon Crne Gore'', tom 4, K - Per, grupa autora, Podgorica 2006.</ref> Neki njegovi sveštenici, poput [[pop Maca|popa Mace]], učestvovali su direktno u likvidacijama porodica partizanskih boraca pod okupacijom.<ref>http://www.slobodnaevropa.org/content/article/856243.html Politika ili vjera</ref><ref>https://www.naslovi.net/2005-08-29/danas/pop-vukojicic-dzelat-pa-svetac/31955{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Pop Vukojičić dželat pa svetac</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/drago_bojovic.htm Drago Bojovic: PISMO PRIJATELJU]</ref> Komandant nemačke [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] je u pregledu stanja od [[16. novembar|16. novembra]] [[1944]]. ubrojao crnogorske četnike u sastav svojih snaga, procenivši njihovu snagu na oko 10.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica Armijske grupe E na dan 16. novembra 1944 - [[Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda]], tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd], Pristupljeno 9. 4. 2013.</ref> Pošto su se snage nemačkog [[21. armijski korpus (Nemačka)|21. armijskog korpusa]] i četnika našle odsečene u partizanskom okruženju, pokret je počeo tek sredinom decembra, kad su im u pomoć došle snage [[91. armijski korpus (Nemačka)|91. nemačkog korpusa]], uz pomoć kojih su uspeli da probiju koridor preko [[Kolašin]]a. Nakon dugotrajnih teških borbi i obostranih ozbiljnih gubitaka, napadni klinovi [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21.]] i [[91. armijski korpus (Nemačka)|91. korpusa]] sastali su se [[18. decembra]] [[1944]]. između [[Kolašin]]a i [[Mojkovac|Mojkovca]], čime su osovinske trupe probile partizansku blokadu. 19. decembra 1944. nemačke prethodnice sa četnicima su uspele da stignu u [[Sjerogošte]] kod [[Kolašin]]a: {{izdvojeni citat|„Prema izvještaju 22. pješadijske divizije, 300 četnika je došlo u Sjerogoste sa prethodnicom 21. brdskog korpusa. Prema navodima četničkog komandanta, sa 21. brdskim korpusom se nalazi još 3-4.000 četnika. 21. brdski korpus je naredio 22. pješadijskoj diviziji da usmjeri glavninu četnika preko Šahovića u okolinu Pljevalja, a dio na istočnu obalu Lima prema Pranjanima.“ <ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000311: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.}} [[Drugi korpus NOVJ]] vršio je bočne napade na nemačke kolone u izvlačenju. Saveznička avijacija blisko je sadejstvovala u borbama, napadajući nemačke i četničke kolone u pokretu. 23. decembra četnici [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] su se odvojili od nemačke glavnine u oblasti Prijepolja, i nastavili preko [[Sandžak]]a za istočnu [[Bosna|Bosnu]]: {{izdvojeni citat|„5-7.000 četnika, koji sa 21. brdskim korpusom dolazi sa juga, ne pristaju na naređenje korpusa da se marširaju pravcem prema Šahovići-Pljevlja, već žele da nastave „Svjetlozelenom“, odn. „Plavom“ rutom. Obje divizije su dobile uputstvo da po svaku cijenu spriječe ometanje vlastitih pokreta od strane četnika“.<ref>NAW, T-314, Roll 1630, 000317: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.</ref>|Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.}} Đurišićeve snage su stigle preko Prijepolja u [[Rudo]] 28. decembra 1944. Pavle Đurišić se u međuvremenu sastao u selu Zabok sa [[Dragoslav Račić|Račićem]], [[Zaharije Ostojić|Zaharijem Ostojićem]] i [[Petar Baćević|Petrom Baćevićem]]. Četničke snage su reorganizovane u tri divizije. Pre polaska za [[Višegrad]], Đurišić je naredio da se unište sva vozila i sve što smeta brzom pokretu. Na sever su krenuli bez Mihailovićevog naređenja.<ref name="Depeše-192"/> Đurišićeve snage u povlačenju tada su imale oko 8.700 ljudi.<ref name="Milovanović-78"/><ref name="Butić-19"/> == Gubitak istočne Bosne == === Slom četničke ofanzive u istočnoj Bosni === {{main|Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni 1944.}} [[File:Zarobljeni četnici kod Tuzle decembra 1944.jpg|thumb|Zarobljeni četnici kod Tuzle decembra 1944.]] [[Datoteka:Mihailovic u Bosni 1944.jpg|mini|Sa četnicima u Bosni nalazio se i američki obaveštajac [[Robert Mekdauel]] koji je govorio da [[SAD]] pomažu isključivo Mihailovića i njegovu organizaciju.]] Nakon što su se četničke snage prikupile u istočnoj Bosni, odmetnuti general Mihailović je 8. decembra 1944. započeo veliku ofanzivu protiv partizana u istočnoj Bosni. Municiju je primao od nadležne nemačke komande. Mihailovićev izaslanik za pregovore sa nadležnom nemačkom komandom u Sarajevu oko isporuki oružja i municije bio je pukovnik [[Gojko Borota]], komandant Romanijskog korpusa JVuO<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (5. decembar 1944)</ref>. Nemci su odobrili četnicima kretanje ka [[Zvornik]]u i "ograničenu materijalnu pomoć" ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv [[NOVJ|Narodnooslobodilačke vojske]]: {{izdvojeni citat|10. 12. 1944. Operat. odeljenje (Sarajevo) Saradnja sa četnicima. 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref>|Obaveštenja štaba [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] potčinjenim komandama od [[10. 12.|10. decembra]] 1944.}} Po dogovoru sa Nemcima, četnici su decembra [[1944]]. godine započeli [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni 1944.|veliku ofanzivu protiv partizana]]. Sa prostora između [[Rogatica|Rogatice]] i [[Sokolac|Sokolca]] snage JVuO su krenule [[8. 12.|8. decembra]] u napad na delove [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27. divizije NOVJ]], sa namerom da se probiju ka [[Zvornik]]u. {{izdvojeni citat|Ako uspete da dobijete municiju, šaljite je za selo Košutice, ponavljam Košutice. Hitno nam je potrebna.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića "Binderu" od 14. decembra 1944.}} {{izdvojeni citat|Municiju prvu partiju primili smo i to 40000 metaka. Nemci traže ime lica kome njihov vojnik treba da preda, kao i to da se uvek označava ime mesta, kao i najbolji put... Raspoloženi su da nam municiju stave uvek.<ref name="Depeše-156"/>|Odgovor "Bindera" generalu Mihailoviću od 17. decembra 1944.}} {{izdvojeni citat|Vrlo mi je važno da što pre dobijemo municiju... Treba da je bude u što većem broju kako za puške tako i za bacače. Tražite ovo energično...<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića Gojku Boroti od 18. decembra 1944.}} I pored velike brojčane nadmoći, četnici nisu uspeli u svojoj nameri. [[27. istočnobosanska divizija NOVJ]] je [[19. 12.|19. decembra]] razbila nemačke zaštitnice južno od [[Zvornik]]a, a zatim [[22. 12.|22. decembra]] nanela ozbiljan udarac desnoj koloni [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], sprečivši njihovo povezivanje sa Nemcima i odbacivši ih od [[Drina (reka)|Drine]]. [[Datoteka:3. korpus NOVJ u Tuzli oktobra 1943.jpg|minijatura|Jedinice [[Treći bosanski korpus NOVJ|Trećeg korpusa NOVJ]], koje su branile Tuzlu od četnika.]] [[File:Zarobljeni četnici koji su zajedno sa Nemcima napali Tuzlu decembra 1944.jpg|thumb|Zarobljeni četnici koji su zajedno sa Nemcima napali Tuzlu decembra 1944.]] Obzirom na nepovoljan razvoj operacije, [[Draža Mihailović]] je preusmerio svoj napad prema [[Tuzla|Tuzli]], koja je predstavljala centar [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|slobodne teritorije]]. Tokom četiri dana dramatičnih borbi u neposrednom okruženju [[Tuzla|Tuzle]], 24-[[28. 12.|28. decembra]], [[27. istočnobosanska divizija NOVJ|27.]] i [[38. divizija NOVJ]] uspele su da odbrane grad. Mihailovićeva ofanziva izvedena je kao pomoćni udar u okviru napora [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] da se probije na [[Sremski front]] i ratište severno od Drave. Takođe je pomogla da [[Armijska grupa E]] uspostavi poprečnu vezu između [[Sarajevo|Sarajeva]] i fronta u donjem toku [[Drina (reka)|Drine]]. Mihailovićeva ofanziva je izvedena prema željama nemačke Komande Jugoistoka, uz njihovu saglasnost i pomoć u municiji i zbrinjavanju ranjenika. Pored četnika, nemački proboj osiguravale su i ustaše: {{izdvojeni citat|„5. SS brdski korpus: [...] Krećući se od Kalinovika sa sjeveru, jače banditske snage potisle četnička osiguranja od Trnova ka Kasindolu (6 [kilometara] južno od Sarajeva). 1. bataljon 734. lovačkog puka, prebačen iz Podromanije motorizovanim transportom, stupio u kontranapad u saradnji sa ustašama i četnicima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=352&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000343.] <br /> ({{jez-njem|"V. SS–Geb. A.K. : <br /> Aus Raum Kalinovik nach N vorgehende stärkere Bandenkräfte drängten Cetnik– Sicherungen beiderseits Trnovo auf Kasindol ( 6 S Sarajevo) zurück. Im Mot.– Transport aus Podromanija herangeführtes I./Jg.Rgt. 734 im Zusammenwirken mit Cetniks und Ust. zum Gegenangriff angetreten."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj njemačke Komande Jugoistoka (23. decembar 1944.)}} Slom Mihailovićeve ofanzive doveo je do demoralizacije i osipanja. [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] odmarširao je Nemcima u [[Sarajevo]], da bi bio transportovan vozovima u [[Slovenija|Sloveniju]]<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_134.htm Izveštaj šefa propagandno-obaveštajne službe i sudstva Zeničkog korpusa od 8. januara 1945. načelniku štaba Vrhovne komande o razgovoru sa štabom Srpskog udarnog korpusa], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 134</ref>, a ostale četničke snage preko [[Ozren (Bosna i Hercegovina)|Ozrena]] ka [[Modriča|Modriči]], gde su se uključile u nemački sistem odbrane saobraćajnice [[Sarajevo]] – [[Brod (Bosna i Hercegovina)|Bosanski Brod]]. [[9. januar]]a 1945. godine pukovnik Dušan Smiljanić, komandant Šumadijske grupe korpusa povučenih u Bosnu, javlja Draži Mihailoviću o gladi, bolesti, razdoru, iznurenosti i očajnom stanju četničkih jedinica: {{izdvojeni citat|Nalazimo se u vrlo teškom položaju ugroženi neshvatanjem plemenskih zaslepljeni bosanskih i crnogorskih starešina. Usled opšte iznurenosti, usled gladi i epidemičnog obolenja više od polovine ljudstva. Pored toga naš svaki dalji zalogaj prisiljeni smo da plaćamo krvlju bez obzira od koga ga i kako uzimamo.<ref name="Depeše-156"/>}} Već se uveliko govorilo o krahu četnika. === Povlačenje četnika i Nemaca iz istočne Bosne === [[File:1944-12-15GerWW2BattlefrontAtlas.jpg|thumb|Front u Evropi protiv nacističke Nemačke 15. decembra [[1944]].]] [[File:Puškomitraljesko odeljenje 18. srpske brigade 25. divizije na položaju kod Zvornika, januara 1945.jpg|thumb|Puškomitraljesko odeljenje [[18. srpska brigada NOVJ|18. srpske brigade]] 25. divizije na položaju kod Zvornika, januara 1945.]] Nakon izvlačenja nemačkih ostataka iz Srbije, komanda Vermahta je uspostavila front na [[Drina|Drini]], koji je bio južni krak [[Sremski front|Sremskog fronta]] i najdonji deo [[Istočni front (Drugi svetski rat)|istočnog fronta]] za odbranu [[nacistička Nemačka|nacističke Nemačke]]. Za odbranu Drine od Jugoslovenske armije pokušali su da pridobiju sve raspoložive četničke jedinice. [[10. januar]]a 1945. godine četnički komandant [[Dragoslav Račić]] izveštava Dražu Mihailovića da su Nemci ljubazni prema njima i da nameravaju držati Drinu cele zime: {{izdvojeni citat|Nemci žele što jaču vezu sa nama. Traže oficira za vezu iz Vašeg štaba i radio-telegrafsku vezu. U tom slučaju obećavaju municiju, odelo, hranu, lekove i sve druge potrebe. Prema nama i našim ljudima su veoma raspoloženi i ljubazni i predusretljivi. Izgleda mi, da imaju naređenje od višeg vodstva da nas po svaku cenu pridobiju. Imam podataka da će Drinu utvrditi i držati preko cele zime, a možda i dalje...<ref name="Depeše-156">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_156.htm IZVOD IZ KNJIGE PRIMLJENIH DEPEŠA ŠTABA ČETNIČKE VRHOVNE KOMANDE OD 12. DECEMBRA 1944. DO 26. FEBRUARA 1945. GODINE]</ref>|[[Dragoslav Račić]]}} Samo dva dana kasnije, [[12. januar]]a 1945. potpukovnik [[Pavle Đurišić]], vođa crnogorske kolone, javlja Draži Mihailoviću da se Nemci evakuišu iz Sandžaka i istočne Bosne, a četnici se tamo ne mogu održati bez njih: {{izdvojeni citat|Nemci napuštaju za dva dana Priboj i sve do Drine. Usled toga nemoguće mi se održati u Sandžaku i Čajniču...<ref name="Depeše-156"/>|[[Pavle Đurišić]]}} Sutradan [[13. januar]]a 1945. godine i potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela Vrhovne Komande JVuO, javlja Draži da četnici ne mogu "odbraniti Drinu" bez Nemaca, koji je upravo napuštaju: {{izdvojeni citat|Svi definitivno napuštaju desnu obalu Drine. Govore da će braniti levu obalu. Crveni vrše jak pritisak sa svih strana... Mobilišemo sve što možemo, ali teško ide... Odbrana Drine zavisi od Nemaca.<ref name="Depeše-156"/>|[[Zaharije Ostojić]]}} Četnicima u istočnoj Bosni i Hercegovni nije preostalo ništa drugo nego da izaberu jednu od tri mogućnosti: da se povuku u severnu Bosnu ka Mihailovićevoj glavnini, da ostanu u planinama dok se situacija eventualno ne promijeni ili da se predaju partizanskim jedinicama.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.pogledi.rs/bosanska-golgota-jvuo/ |access-date=2013-11-13 |archivedate=2013-11-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20131104062233/http://www.pogledi.rs/bosanska-golgota-jvuo/ |deadurl=yes }}</ref> [[21. januar]]a 1945. [[Zaharije Ostojić]] javlja generalu Mihailoviću da se četnici bez Nemaca ne mogu održati na terenu, stoga kreću za njima na sever: {{izdvojeni citat|Nemci će napustiti Drinu kroz nekoliko dana. Crveni vrše pritisak sa juga, istoka i severa. Hrane i krova za ovako velike snage nema, te je opstanak ovde nemoguć. Zbog ovoga sam rešio u sporazumu sa Pavlom i Račićem u prisustvu Baletića da krenemo na sever jer je to jedino rešenje da održimo ovo što imamo.<ref name="Depeše-156"/>|[[Zaharije Ostojić]]}} [[22. januar]]a 1945. godine i Pavle Đurišić informiše Dražu Mihailovića da bez Nemaca nije mogao ostati na terenu, te je krenuo u povlačenje: {{izdvojeni citat|Nemci napustili su potpuno Crnu Goru, Sandžak i Istočnu Bosnu do Drine. Sam tamo nisam mogao ostati.<ref name="Depeše-156"/>|[[Pavle Đurišić]]}} Jedan po jedan, četnički komandanti su napuštali svoje položaje zajedno sa nemačkim trupama. 22. januara 1945. četnički vođa Draža Mihailović je iznenađeno pitao svog komandanta u Bosni: "''Interesuje me od kuda i Ostojić da se kreće sa Vama i Račić?''"<ref name="Depeše-192"/>, a već sutradan je iznenađeno pitao Račića o novi povlačenjima: "''Od kuda sada ispade da i Pavle Đurišić ide na Majevicu. Ništa ja to ne razumem u pogledu Pavla... Čija je to ideja?''"<ref name="Depeše-192"/> [[24. januar]]a [[1945]]. godine general [[Miroslav Trifunović]], iz Mihailovićevog Štaba u Bosni, je tražio da im Nemci dostave [[Plamenobacač|bacače plamena]] protiv partizana: {{izdvojeni citat|Vidite sa Nemcima da li bi mogli da nas snabdu sa bacačima plamena. Ovo bi nam bilo jako korisno u borbi protivu komunista. Za celu moju komandu uputio bih kod Nemaca u Sarajevu jednog višeg oficira za vezu te da se odkloni da svaka jedinica radi za sebe.<ref name="Depeše-192"/>|[[Miroslav Trifunović]]}} 26. januara 1945. general Mihailović, koji se prvi iz Srbije povukao u Bosnu, naređuje Zahariju Ostojiću da svi ostanu na svojim terenima: {{izdvojeni citat|Neslažem se sa vašim rešenjem da Baćević kreće na sever. Naredio sam Baćeviću da ostane na svome mestu i svojoj prostoriji i da tamo radi po mojim naređenjima... Ako Pavlove i Račićeve snage kreću na sever, to nije znak opšteg odstupanja i napuštanja terena što ne sme da bude.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} Istog dana, 26. januara 1945. Draža Mihailović naređuje i Petru Baćoviću da ostane na svom mestu: {{izdvojeni citat|Neodobravam da vi sa vašim snagama idete na sever. Kada budu došle Račićeve ili Pavlove snage staviću ih neposredno pod moju komandu za akciju u Istočnoj Bosni... Vi ostanite na svome mestu.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} 27. januara 1945. četnički “đeneral” ubeđuje svoje potčinjene kako oni nisu begunci: {{izdvojeni citat|Suzbijajte sve glasove o nekom našem krahu, suprotno tome širite da mi nismo begunci već se i dalje borimo dokle god možemo na svome terenu.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića od 27 januara 1945 god.}} Oko 30. januara Draža Mihailović depešom ubeđuje Baćovića da četničke trupe nisu napustile Srbiju, već svakog dana jačaju: {{izdvojeni citat|Neslažem se da komandanti napuštaju svoje terene i to baš onda, kada izveštavaju da na njihovim terenima oživljuje četnička akcija. Nije istina da je Srbija napuštena od naših delova. Obratno da naši delovi svakoga dana u Srbiji ojačavaju.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} Uporedo sa pokušajima podizanja morala potčinjenima, [[31. januar]]a 1945. četnički vođa Draža Mihailović zahteva preko [[Gojko Borota|Gojka Borote]] od Nemaca hitnu isporuku municije i razmenu oficira za vezu: {{izdvojeni citat|Zašto Nemci neupućuju obećanu municiju u Rudanku. Vrlo je hitno... Da li ste izdejstvovali odobrenje za oficira za vezu. Hitno je.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} [[File:Zarobljeni četnici kod Tuzle februara 1945.jpg|thumb|Zarobljeni četnici kod Tuzle februara 1945.]] [[6. februar]]a 1945. godine “đeneral” Mihailović javlja pukovniku Gojku Boroti da bez municije četnici više ne mogu učestvovati u nemačkim operacijama: {{izdvojeni citat|Poručite sledeće Nemcima: Sva obećanja do sada nisu izvršena, u pogledu municije. Zbog toga, Srbijanske snage ne mogu učestvovati u akciji prema Tuzli, niti uopšte mogu učestvovati u akcijama...<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} [[14. februar]]a 1945. godine Draža Mihailović konstatuje raspad svoje organizacije u istočnoj Bosni: {{izdvojeni citat|Kosorić izveštava preko Borote, da su borci 1 Rogatičke, Čajničke i Višegradske brigade, počeli da se predaju pojedinačno i u grupama komunistima. Uzrok ovome je odlazak starešina sa ovoga terena.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} Sutradan, [[15. februar]]a [[1945]]. Draža Mihailović naređuje [[Neško Nedić|Nešku Nediću]] da izvuče municiju od Nemaca ili će se svi povući: {{izdvojeni citat|Gledajte da izvučete municiju za sve. U protivnom kažite da ćemo se mi svi povući, jer bez municije ne možemo raditi, a oni kako hoće.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm</ref>|Naređenje Draže Mihailovića Nešku Nediću od 15. februara 1945.}} Tih dana Đurišićeva kolona u povlačenju stigla je u Mihailovićev štab kod Doboja. Bili su u očajnom stanju, pratilo ih je mnoštvo izbeglica, svakodnevno su trpeli gubitke od Jugoslovenske armije. Pavle Đurišić je hteo da produže za Sloveniju, ali je Draža Mihailović insistirao da ostanu u Bosni. U razgovoru sa njim, Đurišić je otkrio da “Mihailović nema nikakav plan”.{{sfn|Tomasevich|1975|p=440}} == Zbližavanje četnika i ustaša == {{main|Suradnja četnika sa NDH}} [[Datoteka:Stepinac.jpg|minijatura|185px|Zagrebački nadbiskup [[Alojzije Stepinac]], sa kim je Draža Mihailović pokušao da uspostavi vezu.]] [[18. 1.|18. januara]] na području donjeg toka [[bosna (rijeka)|reke Bosne]] (u oblasti [[Modriča|Modriče]]) snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] su sklopile sporazum sa snagama NDH, koji je predviđao sledeće:<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_144.htm Izveštaj komande Smederevskog korpusa JVuO od 23. januara 1945. načelniku štaba Vrhovne komande], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 144</ref> # Da se prekine pokolj; # Sigurnost lična i imovna svakome; # Zajednička borba protivu crvenih; [[7. februar]]a 1945. godine general Mihailović naređuje svojim potčinjenima saradnju sa ustašama u [[Gračanica|Gračanici]]: {{izdvojeni citat|Sa ustašama u Gračanici održavati najprijateljskije veze.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića od 7. februara 1945 god.}} Sutradan [[8. februar]]a “đeneral” Mihailović pojašnjava svojim potčinjenima: {{izdvojeni citat|Ustaše dižu glavu u Bosni, ali znajte da ima dve vrste ustaša. Samo su idejne ustaše naši neprijatelji, a ostali prestavljaju miliciju, koja je sa nama u saradnji.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića od 8. februara 1945 god.}} [[2. mart]]a [[1945]]. godine četnički vođa Draža Mihailović nalaže svom opunomoćeniku u [[Zagreb]]u hvatanje što čvršće veze sa zagrebačkim nadbiskupom [[Alojzije Stepinac|Alojzijem Stepincem]], koji je bio blizak vlastima [[NDH]]: {{izdvojeni citat|Nastanite da sa Stepincem, ponavljam sa Stepincem uhvatite što čvršću vezu i upoznate ga sa celim našim programom i radom... Ako možete učinite mu zvaničnu posetu, da bismo sa tim stvorili sporazum protiv komunista... Samo o tome Mačekovci nesmeju da znaju ništa, jer u isto vreme treba raditi sa mačekovcima.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića od 2. marta 1945. godine}} General Mihailović je slao izaslanike u [[Zagreb]], glavni grad [[NDH]], "prvenstveno radi dodira s Mačekom".<ref name="Butić-19"/> Mihailovićevi emisari su u Zagrebu pregovarali i s vlastima NDH u cilju isporuke municije i lekova, puštanja zarobljenih četnika, slobodnog prelaska preko teritorije NDH i općenito »vođenja jedne zajedničke borbe protivu partizana«.<ref name="Butić-19"/><ref name="Tomasevich-82"/><ref>Zb. NOR, XIV/4, 984—985.</ref><ref name="Ispitivanje">[https://www.znaci.org/00001/60_2_9.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata]</ref> U Zagreb je išao i nemački izaslanik za Balkan [[Herman Nojbaher]] nastojeći da ostvari saradnju između Nemcima lojalnih Srba i Hrvata.<ref name="Milovanović-77"/> == Slanje diverzantskih grupa u Srbiju == {{main|Lovačke grupe Jugoistok}} {{izdvojeni citat|Propagirajte da Tito mobiliše samo Srbe i šalje ih u Mađarsku da ginu, a muslimane i katolike čuva.<ref>[https://znaci.org/00001/11_77.htm PLAN KOMANDE LOVAČKIH GRUPA JUGOISTOK]</ref>|Ražalovani general [[Dragoljub Mihailović]]}} Proleća 1945. godine, nemačka komanda je rešila da preko Draže Mihailovića ubacuje [[Lovačke grupe Jugoistok|diverzantske grupe]] u oslobođenu Srbiju. Te grupe su bile sastavljene uglavnom od [[Srpski dobrovoljački SS korpus|srpskih SS dobrovoljaca]], ubučenih od Gestapoa za dejstva iza linija fronta. U to vreme vođene su teške borbe na [[Sremski front|Sremskom frontu]] između [[Wehrmacht]]a i [[JNA|Jugoslovenske armije]].<ref name="Saslušanje"/> Na čelu jedne od ovih grupa bio je zloglasni [[Boško Bećarević]], dok su vođe ostalih bili istaknuti ljotićevci i agenti Gestapoa [[Ratko Parežanin]], [[Jovan Kraguljac]], [[Rade Pavlović]] "Ognjen" i [[Branko Gašparević]] "Gara".<ref name="Milovanović-77">[https://www.znaci.org/00001/11_77.htm Nikola Milovanović: PLAN KOMANDE LOVAČKIH GRUPA JUGOISTOK]</ref> [[Datoteka:Gašparević sa svojom grupom.jpg|mini|[[Branko Gašparević]] "Gara" sa svojom diverzantskom grupom ''Ringelnatter''.]] Po završetku obuke, nemačka komanda je poslala [[Draža Mihailović|Draži Mihailoviću]] komandose opremljene "[[Snajperska puška|bezglasnim puškama]]", eksplozivom, radio stanicama i engleskim uniformama.<ref name="Saslušanje"/> [[13. januar]]a 1945. pukovnik [[Gojko Borota]] iz Sarajeva izveštava Mihailovića o njihovom dolasku: {{izdvojeni citat|Nemačka Komanda stavlja na raspoloženje grupu od 64 sabotera pod komandom Gare. Snabdeveni su sa jednom većom i tri manje radiostanice, odlično instruisani i opremljeni... u Sarajevo je već pristiglo njih 29 koji su svršili specijalne kurseve... svi su Srbi... Gara mi je poručio da se potpuno stavljaju na raspoloženje našoj organizaciji i primaju sve naše direktive.<ref name="Depeše-156"/><ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref>|Depeša pukovnika [[Gojko Borota|Gojka Borote]] generalu Mihailoviću od 13. januara 1945.}} Nakon boravka kod Mihailovića i zajedničkih priprema, vođa jedne od diverzantskih grupa poslao je izveštaj svojoj komandi. On [[5. mart]]a 1945. javlja generalu [[Edmund Glaise-Horstenau|Horstenau]] da je Draža prihvatio plan i obećao svaku moguću pomoć: {{izdvojeni citat|U sklopu priprema za akciju na prostoru Srbije, vođa za vezu za ovaj cilj formirane grupe imao je priliku da razgovara sa DM. Ti razgovori vođeni su u upadljivo prijateljskoj atmosferi. DM je plan grupe našao korisnim i za svoj cilj - borbu protiv komunizma - i obećao svaku moguću pomoć.<ref>NAW, B/67: 101, s. 8-10 (dokument iz bečkog Kriegsarchiva, dostupan na https://www.znaci.org/00002/413.pdf)</ref>}} [[7. mart]]a 1945. godine u oslobođenom Beogradu je obrazovana [[Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije|nova jugoslovenska vlada]], u kojoj su zajedno sedeli vodeći komunisti i kraljevi namesnici. Uporedo sa slanjem komandosa u Srbiju, Mihailović je preko [[Centralni nacionalni komitet|CNK]] apelovao na namesnike da se četničkim “narodnim vojnim snagama”, pruži mogućnost da se upute protiv okupatora, kao i da se četničkom političkom vođstvu dozvoli da “slobodno izađe na političku pozornicu i pred narod iznese svoj program.”<ref name="Milovanović-80">[https://www.znaci.org/00001/11_80.htm Nikola Milovanović, DRAMA NA ZELENGORI]</ref> U međuvremenu, prebacivanje komandosa u Srbiju nije napredovalo po planu, a Gašparević se žalio da ih narod ne prihvata: {{izdvojeni citat|Situacija je bila teška. Narod nas nije rado prihvatao, a i mi sami morali smo da se klonimo sela kako ne bi bili otkriveni.<ref name="Milovanović-77"/>}} Gašparevićeva grupa je [[april]]a 1945. zarobljena od jedinica [[JNA|Jugoslovenske armije]]. Sličnu sudbinu doživeo je i šef svih diverzantskih grupa Rade Pavlović "Ognjen", koji se početkom proleća 1945. godine, sa dobro naoružanom grupom obučenom u britanske uniforme spustio padobranom na [[Kopaonik]]. Tako je plan "Komande lovačkih grupa Jugoistok" o ubacivanju špijunsko-terorističkih grupa u Srbiju doživeo pun neuspeh.<ref name="Milovanović-77"/> == Operacija Majska oluja == {{main|Operacija Majska oluja}} {{izdvojeni citat|Crvena armija je na 35 km. od Berlina, Tolbuhin je izbio, sa pravca Budimpešte, na austrijsku granicu. Saveznici su razbili nemačku odbranu na Rajni. Nemačka je pred slomom. ... U istočnoj Bosni, gde se nalaze jedinice II armije — Nemci vrše ofanzivu!<ref name="znaci.org">https://www.znaci.org/00001/29_7.htm</ref>|[[Koča Popović]]}} [[Operacija Majska oluja]] (nem. ''Maigewitter'', izgovor: Majgeviter) je bila zajednička vojna operacija [[Wehrmacht|Vermahta]], snaga [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]] protiv [[Jugoslovenska narodna armija|Jugoslovenske armije]] u severoistočnoj Bosni. Vođena je od 22. do 31. marta [[1945]]. godine. Operaciju Majska oluja su poduzeli s ciljem da snage [[druga jugoslovenska armija|2. jugoslovenske armije]] u istočnoj Bosni odbaci istočno od [[Tuzla|Tuzle]] kako bi obezbedila neometano izvlačenje svojih jedinica iz doline Bosne ka Slavonskom Brodu i otklonila ugrožavanje južnog boka [[sremski front|sremskog fronta]]. == Povlačenje dela četnika ka Sloveniji == {{main|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} === Dolazak Ljotićeve delegacije === {{main|Operativna zona Jadransko primorje}} [[Datoteka:Litorale Adriatico.svg|thumb|[[Operativna zona Jadransko primorje]], gde je [[Ljotić]] planirao okupljanje svih "nacionalnih snaga" radi finalnog obračuna sa [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenskom armijom]].]] Vođa [[Srpski dobrovoljački SS korpus|srpskih SS dobrovoljaca]] [[Dimitrije Ljotić]] nalazio se u pograničnoj zoni [[Treći rajh|Trećeg Rajha]] ([[operativna zona Jadran|okupirana Slovenija i Istra]]), gde je okupljao sve "nacionalne snage" pod komandom Vermahta za finalni obračun sa [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenskom armijom]]. Sa njim su bili četnici [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslava Jevđevića]], kao i jedinice [[Srpska Državna Straža|Srpske državne straže]] koje su u decembru napustile Dražu Mihailovića. Ljotić je iz Slovenije [[28. februar]]a 1945. poslao delegaciju u Bosnu na čelu sa prvim srpskim kvislingom [[Milan Aćimović|Aćimovićem]]. Delegacija je stigla u Mihailovićev štab [[15. mart]]a [[1945]]. Njihova poruka je glasila: {{izdvojeni citat|Dimitrije Ljotić želi da se definitivno objedinjenje svih nacionalnih snaga bar sada izvrši i da Vi preuzmete komandu svih nacionalnih jedinica.<ref name="Milovanović-77"/>}} Ljotić je tražio da general Mihailović sa “celokupnom vojskom” dođe u Sloveniju i lično preuzme komandu. Nameravali su da, po kapitulaciji Nemačke, [[Slovenija|Sloveniju]] proglase “slobodnom federativnom jedinicom Kraljevine Jugoslavije”, da spreče ulazak Jugoslovenske armije, i dočekaju dolazak Anglo-Amerikanaca. Ljotić je računao da u Sloveniji ima oko 35 hiljada “naoružanih Srba i Slovenaca”, čemu se može dodati još oko 30.000 ljudi opštom mobilizacijom. Ako bi Draža došao sa svojim ostacima (u to vreme oko 25.000), u Sloveniji bi se stvorila armija od blizu 100.000 ljudi.<ref name="Milovanović-77"/> General Mihailović je, sa radošću, prihvatio predlog i odgovorio Ljotiću [[16. mart]]a: {{izdvojeni citat|Sa radošću pozdravljam Vaš rad na objedinjavanju svih nacionalnih snaga i ako u poslednjem momentu. Vremena još ima ipak da se najnužnije organizuje i poveže. Kosta i Vaš delegat preneli su mi sve Vaše poruke i budite uvereni da ih ja primam od prve do poslednje. [...] Poslaću moje ljude sa ovlašćenjima koji uživaju moje puno poverenje a koji će uživati i Vaše. Bez obzira na sve teškoće koje preživljujemo, ja sam uveren da ćemo uz Božju pomoć u borbi za Kralja i Otadžbinu postići sve što želimo.<ref name="Milovanović-77"/>|Odgovor Draže Mihailovića Dimitriju Ljotiću}} Draža Mihailović je iz Bosne poslao generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]], pukovnika [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića Patka]] i potpukovnika [[Siniša Ocokoljić|Sinišu Ocokoljića]] (tzv. istaknuti deo Vrhovnog štaba) u Sloveniju radi preuzimanja komande nad združenim kvislinškim snagama.<ref name="Saslušanje"/> Mihailović im je najavio da će doći sa “svom svojom vojskom” u Sloveniju “kada dođe momenat”.<ref name="Milovanović-77"/> === Odlazak Đurišićeve kolone === [[Datoteka:Pavle Đurišić.jpg|minijatura|185px|[[Pavle Đurišić]], vođa crnogorskih četnika, koji se odmetnuo od odmetnutog generala Mihailovića.]] Po prijemu Ljotićevog poziva, [[Pavle Đurišić]] je rešio da krene ka Sloveniji, jer je ostanak u Bosni smatrao ravnim samoubistvu. On je govorio da će Draža “svu vojsku izgubiti”, jer je u teškoj zabludi da će ga Anglo-Amerikanci pomoći.<ref name="Milovanović-77"/> {{izdvojeni citat|Ovde neću ostati. Tifus nas satire, a i u borbama sa partizanima imamo stalno gubitke. Ako ostanem, nas će nestati. Da sam slušao Parežanina, ja bih sa mojim ljudima već odavno bio u Sloveniji, može biti još pre Đujića.<ref name="Milovanović-77"/>|[[Pavle Đurišić]]}} Đurišić je već vodio pregovore sa [[Sekula Drljević|Sekulom Drljevićem]], Pavelićevim suradnikom, oko prijelaza svojih trupa preko [[NDH]]. Nakon ranijih pregovora u [[Doboj]]u, 16. ožujka su Đurišićevi delegati u [[Zagreb]]u s Drljevićem potpisali sporazum prema kojem crnogorski četnici postaju [[Crnogorska narodna vojska]], pod vrhovnom komandom Sekule Drljevića: {{izdvojeni citat|Crnogorska vojska koja se sada nalazi pod komandom oficira Crnogoraca na području Nezavisne Države Hrvatske u buduće će se zvati Crnogorska Narodna vojska i priznaje se vojskom Crnogorske Narodne Organizacije; kojoj je cilj borba za uspostavu slobodne Crnogorske Države. [...] Crnogorska Narodna vojska priznaje vođu Crnogorske Narodne Organizacije, dr Sekulu Drljevića svojim vrhovnim komandantom i obavezuje se pokoravati se njegovim naredbama.<ref name="Butić-19"/><ref>AH, NDH MVP, kut. 2</ref>|Odlomak sporazuma Pavla Đurišića i Sekule Drljevića od 16. ožujka 1945.}} Ne čekajući dopuštenje Draže Mihailovića, Đurišić je krenuo prema zapadu. Pridružile su mu se mnoge glavešine, među kojima [[Dragiša Vasić]], [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], [[Zaharije Ostojić]], [[Pavle Novaković]] i [[Petar Baćović]] s hercegovačkim četnicima i Romanijskim korpusom JVuO.<ref name="Butić-19"/> {{izdvojeni citat|Koliko je dubok bio rascijep među četnicima pokazivao je ne samo Đurišićev odlazak od Mihailovića, već još više činjenica da se Đurišiću na njegovom putu na zapad pridružio i Mihailovićev prvi titularni zamjenik i glavni politički savjetnik Dragiša Vasić. To su učinili i mnogi Mihailovićevi vodeći komandanti, među njima Zaharije Ostojić, načelnik komande za istočnu Bosnu, Petar Baćović, komandant hercegovačkih četnika, Mirko Lalatović, jedan od vodećih četničkih štabnih oficira, te Luka Baletić i Pavle Novaković.<ref name="Tomasevich-81">[https://www.znaci.org/00001/40_81.htm Jozo Tomasevich: ĐURIŠIĆEV ZLOSRETNI POKRET]</ref>|[[Jozo Tomašević]], istoričar}} O svojom odlasku depešeom su obavestili Dražu Mihailovića, koji je 16. marta odgovorio da je iznenađen, ali da on i dalje ostaje.<ref name="Depeše-192"/> Par dana kasnije, [[20. mart]]a 1945. Draža Mihailović u depeši Pavlu Đurišiću precizira da će ostati u Bosni sve dok Nemci drže položaje: {{izdvojeni citat|Ja sa srbijanskim i bosanskim snagama ostajem ovde dokle god okupator drži Sarajevo, Bijeljinu, Brčko i sve ostale veće gradove u Bosni, iskorišćujući vreme za organizaciju jake gerile u Bosni i Srbiji.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša Draže Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20. marta 1945.}} Borbe [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]] sa [[Vermaht]]om već su [[Sarajevska operacija|besnele na prilazima Sarajevu]], ali Draža Mihailović je verovao da će Nemci izdržati. On [[22. mart]]a 1945. javlja [[Gojko Borota|Gojku Boroti]] da je "bajka da komunisti vuku 80 topova od Loznice" i poručuje mu da ujedinjuje "sve naše snage u Sarajevu".<ref name="Depeše-192"/> U međuvremenu, Sekula Drljević je poduzeo kod vlasti [[NDH]] mjere za prihvaćanje oko 800<ref name="Tomasevich-81"/> (ili 2700<ref name="Butić-19">[https://www.znaci.org/00001/41_19.htm Fikreta Jelić Butić: U fronti okupljanja snaga kontrarevolucije]</ref>) ranjenih i bolesnih iz Đurišićeve kolone, koji su prebačeni preko Save i smješteni u Staroj Gradiški. Saznavši za njihov sporazum, [[23. mart]]a Draža Mihailović obaveštava sve četničke komande o Đurišićevoj "izdaji prema narodu, kralju i ovoj vrhovnoj komandi": {{izdvojeni citat|Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, kralju i ovoj komandi... Trupe Crne Gore i Starog Rasa idu pod ruku sa ustašama... Ovde je čista izdaja za račun cmogorskog separatiste Sekule Drljevića. Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića, a sve srbijanske i bosanske jedinice koje se nalaze tamo biće razoružane... Ni jedan komandant od danas ne sme i ne treba da i dalje održava vezu radio-putem sa Pavlom Đurišićem... Obratiti pažnju na položaje koje drže prema nama i biti spreman na sve.<ref name="Milovanović-78"/>|Mihailovićev raspis svim potčinjenim komandantima od 23. marta 1945.}} [[26. mart]]a 1945 godine Mihailović šalje još precizniju obavijest: {{izdvojeni citat|Izveštavam Vas da je Pavle Đurišić služeći Nemcima otišao je sada dalje pa se sa ustašama udružio.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} [[30. mart]]a 1945. potpukovnik Đurišić prilično oštro odgovara generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Lažeš i ti i svi koji kažu da sam imao vezu ma sa kim od ustaških vlasti. Ali tačno je da vi služite kao zaštitnica Nemaca...<ref name="Milovanović-78"/>|[[Pavle Đurišić]]}} === Uništenje Đurišićeve kolone === {{Glavni članak|Bitka na Lijevča polju|Poljanska bitka}} Nisu poznati detalji sporazuma koji je Đurišić sklopio s Drljevićem, ali čini se da je »[[Crnogorska narodna vojska]]« trebala preći preko Save u Hrvatsku, gde bi se svrstali uz Drljevića i prebacili na zapad željeznicom. Četnički izvori ukazuju da se Đurišić namjeravao držati sporazuma samo dok se ne riješi bolesnih i ranjenih, kako bi postao pokretniji.<ref name="Tomasevich-81"/> I Drljević i ustaše su od početka namjeravali sporazum iskoristiti kao zamku za Đurišića.<ref name="Tomasevich-81"/> Đurišić je umesto ka [[Zagreb]]u, krenuo najkraćim putem u Sloveniju, preko Bosanske Krajine, što su Sekula Drljević i vlasti [[NDH]] okarakterisali kao kršenje sporazuma.<ref name="Tomasevich-81"/> Pošto su Đurišićeve trupe prešle Vrbas, one su 1. i 2. aprila stigle na Lijevče polje i dobile dvodnevni odmor. Tada uspostavlja kontakt sa četničkim komandantom zapadne Bosne, pukovnikom [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubom Vranješevićem]] i komandantom korpusa u ovoj oblasti [[Lazar Tešanović|Lazarom Tešanovićem]], sa ciljem da ih pridobije za pokret ka Sloveniji. Ali, Vranješević o tome obaveštava Dražu Mihailovića i od njega traži instrukcije. Da bi opravdao vreme potrebno za Mihailovićev odgovor, obavestio je Đurišića da ga na Lijevču polju sačeka nekoliko dana, koji su mu potrebni da bi sakupio jedinice.<ref name="Milovanović-78"/> U međuvremenu, saznavši za kršenje sporazuma, i neovlašteno kretanje četnika, vlasti NDH šalju motorizovane jedinice da zaustave Đurišića. [[4. april]]a ujutru, snage NDH su iznenada napale Đurišićeve snage [[Bitka na Lijevča polju|na Lijevča polju]] i nanele im ozbiljne gubitke. Samo u prvom udarcu uništen je ceo štab Gatačke brigade, sa komandantom sveštenikom [[Radojica Perišić|Radojicom Perišićem]] na čelu. Da bi sprečio uništenje svojih jedinica, Đurišić je uputio izaslanike na pregovore sa ustašama uz zahtev da mu omoguće slobodan prolaz u pravcu Kozare. Ali ustaše ne prihvataju bilo kakve pregovore.<ref name="Milovanović-78"/> Istovremeno, [[4. april]]a 1945 godine, general Mihailović javlja četnicima u Sloveniji da ne primaju Pavlove trupe: {{izdvojeni citat|Od Pavlovih trupa nećete imati nikakve koristi. One su neborbene, pljačkaju i šire najveću demoralizaciju. Ne dozvolite da se nastane blizu Vas, ako dođu, inače ćete biti od njih odmah poplavljeni sa strahovitom defetističkom propagandom.<ref name="Depeše-192"/>|[[Draža Mihailović]]}} U noći između 4. i 5. aprila Đurišićeve snage su krenule u proboj prema Kozari, ali bez uspeha. Ovaj neuspeh izazvao je demoralizaciju i rasulo. Ne samo pojedinci već i cele jedinice napuštale su Đurišića i predavale se Drljevićevim emisarima.<ref name="Milovanović-78"/> Snage NDH su u trodnevnim borbama potpuno razbile Đurišićevu glavninu. Tome je pridonijela i Drljevićeva propaganda, pa je jedan broj četnika prišao na njegovu stranu, a većinu je zahvatila demoralizacija i rasulo.<ref name="Butić-19"/> Istovremeno, [[6. april]]a 1945. godine Mihailović odgovara Vranješeviću da snage Pavla Đurišića, preopterećene izbeglicama, ne predstavljaju nikakvu borbenu vrednost, da su samovoljno otišli, da [[Zaharije Ostojić]] ne radi u saglasnosti sa Vrhovnom komandom, te "prekinite svaku vezu sa njime".<ref name="Milovanović-78"/> O situaciji koja je tih dana vladala na Lijevču polju komandant 2. sarajevske četničke brigade kapetan Vladimir Tešanović izvestio je [[8. april]]a 1945. godine, iz sela Veliko Blaško, štab Srednjobosanskog korpusa: {{izdvojeni citat|Situacija 7. IV. u Lijevču Polju: Jedinice vojvode Pavla Đurišića usled teške situacije, a zavedene propagandom Sekule Drljevlća, odlučile su da se predaju ustašama, odnosno Sekuli Drljeviću, koji se proglasio vrhovnim komandantom crnogorske vojske nezavisne Crne Gore. Na pregovorima koje su vodili Pavlovi delegati sa nekim Pavelićevim izaslanikom, zaključeno je da se Crnogorci ne razoružavaju i imaju se dislocirati na području Hrvatske po naređenju hrvatskih vlasti. Bosanci i Srbijanci imaju se smatrati ratnim zarobljenicima. Usled toga Čika Branko, Srbijanske i Hercegovačke jedinice odlučili su pod svaku cenu prebaciti se na našu teritoriju i to ostvaruju. Komunisti drže desnu obalu Vrbasa i ugrožavaju jedinice koje se prebacuju.<ref name="Milovanović-78">[https://www.znaci.org/00001/11_78.htm Nikola Milovanović, OBRAČUN]</ref>}} Crnogorski četnici koji su se predali ustašama smješteni su u Staroj Gradiški. Drljević je od njih formirao tri brigade Crnogorske narodne vojske, koje su potom prebačene na područje oko Karlovca, pod komandu 2. i 5. ustaškog zbora.<ref name="Butić-19"/> Uviđajući težinu situacije, Đurišić, u dogovoru sa Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Lukom Baletićem, Mirkom Lalatovićem i drugim četničkim vođama, odlučuje da od preostalih trupa obrazuje jednu elitnu jedinicu jačine nekoliko stotina ljudi i sa njima pokuša proboj na desnu obalu Vrbasa, a zatim, preko Grmeča i Bihaća za Sloveniju. Sa novoformiranom jedinicom Đurišić je prešao reku Vrbanju i u selu Čelincu se [[10. april]]a sastao sa lokalnim četničkim vođama [[Slavoljub Vranješević|Vranješevićem]] i [[Lazar Tešanović|Tešanovićem]]. Obojica su odbili Đurišićev predlog da se zajedno probijaju do Slovenije. [[Datoteka:Stara Gradiska concentration camp.jpg|thumb|Ustaški [[logor Stara Gradiška]], u koji su Đurišićevi četnici dobrovoljno ušli.]] Kod Gornjeg Šehera Đurišić je sa odredom ponovo prešao Vrbas, i [[17. april]]a na putu Banjaluka – Mrkonjić-Grad se našao sa ustaškim generalaom [[Metikoša|Vladimir Metikošem]] i Drljevićevim delegatom Dušanom Krivokapićem, koji mu prenose poruku Sekule Drljevića da se vrati svojim trupama, garantujući mu slobodan prolaz preko hrvatske teritorije.<ref name="Milovanović-78"/> U toku pregovora između Đurišićevih delegata i ustaških vlasti u Banjaluci, jedinice NOVJ su, [[21. april]]a, napale Đurišićev odred na putu [[Mrkonjić-Grad]] – [[Banjaluka]] i presekle mu odstupnicu u pravcu reke Sane. Ovo je nateralo Đurišića da pristane na ustaške uslove. Preko Banjaluke, Đurišićevi oficiri su došli u Staru Gradišku i priključili se svojim trupama koje su se tu već nalazile.<ref name="Milovanović-78"/><ref name="Butić-19"/> Postoji i verzija da su Đurišić i ostale četničke vođe zarobljeni u borbi.<ref name="Tomasevich-81"/> Odmah po dolasku u Staru Gradišku, Đurišić i njegovi oficiri su razoružani. Ustaše su prvo saslušavale Đurišića i ostale četničke vođe koji su bili s njim. Posle kraćeg vremena, Pavle Đurišić, [[Dragiša Vasić]], [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], [[Zaharije Ostojić]], [[Pavle Novaković]], [[Petar Baćović]] i gotovo svi uhvaćeni oficiri i nekolicina članova četničkog nacionalnog komiteta za Crnu Goru, ukupno oko 150 ljudi, prebačeni su u [[logor Jasenovac]] i poubijani.<ref name="Milovanović-78"/> Pripadnike Crnogorske Narodne Vojske su nakon [[Poljanska bitka|Poljanske bitke]] sredinom maja zarobile snage [[NOVJ|Jugoslovenske armije]]. Mnogi od njih su ubijeni, a neki su prešli u redove pobednika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/281_1.pdf Radoje Pajović: Pavle Đurišić]</ref> === Poraz četnika i Nemaca u Sloveniji i Istri === {{Glavni članak|Povlačenje četnika sa Nemcima|Operativna zona Jadransko primorje}} [[12. april]]a [[1945]]. je probijen [[Sremski front]], a [[Jugoslovenska armija]] je silovito prodrla na zapad. U [[Operativna zona Jadransko primorje|okupiranoj Sloveniji i Istri]] nalazili su se [[četnici]] [[Momčilo Đujić|Đujića]] i [[Dobrosav Jevđević|Jevđevića]], [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljci]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Nedićeva [[Srpska državna straža|državna straža]] i [[slovenski domobrani]] okupljeni oko [[Lev Rupnik|Leva Rupnika]], [[Ivan Prezelj|Ivana Prezelja]] i [[Gregorij Rožman|biskupa Rožmana]], ukupno oko 25.000 vojnika.<ref name="Pop izdaje"/> Naoružani od Nemaca, vršili su poslednje pripreme da se suprotstave Jugoslovenskoj armiji. U pograničnoj zoni Rajha Mihailovićevi četnici su bili pod komandom Vermahta, a [[Momčilo Đujić]] je "javno pozdravljao nemačke oficire [[Rimski pozdrav|rimskim pozdravom]]".<ref name="Depeše-156"/> [[15. april]]a 1945. godine Mihailovićev izaslanik general [[Miodrag Damjanović]] preuzeo je sve ove "nacionalne snage" pod svoju komandu, pripremajući se za konačan obračun protiv "Titovih hordi": {{izdvojeni citat|Primajući dužnost komandanta smatram za potrebno da svima — i starešinama i vojnicima i ovom prilikom ukažem na značaj objedinjavanja svih naših snaga u jedinstveni NACIONALNI FRONT, kao i da podvučem činjenicu: da se nalazimo u NAJODLUČNIJEM I NAJSUDBONOSNIJEM dobu velike borbe u Evropi... mi se ovde borimo i borićemo se pod uslovima koje ostale naše nacionalne snage ne poznaju. Vaše trupe ovde obučene su i obuvene, odmorne i nahranjene, dobro naoružane i snabdevene svim potrebama za borbu... Očekuje nas još važan pun časti zadatak: da onemogućimo prodiranje Titovih hordi u ove lepe krajeve...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_201.htm OBAVEŠTENJA KOMANDANTA ISTAKNUTOG DELA ŠTABA VRHOVNE KOMANDE OD 15. APRILA 1945. O FORMIRANJU OVOG ŠTABA I ZNAČAJU OBJEDINJAVANJA SVIH RASPOLOŽIVIH SNAGA U BORBI PROTIV NARODNOOSLOBODILAČKOG POKRETA]</ref>|Naređenje generala Miodraga Damjanovića od 15. aprila 1945.}} Četnici su se nadali da će, oslonjeni na Nemce, izdržati do “dolaska saveznika iz Italije” nakon čega će omogućiti “svome Vrhovnom komandantu brzi povratak u prestoni [[Beograd]]”.<ref name="Depeše-192"/> Sa njima su bili i patrijarh [[Gavrilo Dožić]] i episkop [[Nikolaj Velimirović]], koji su obilazili borce. [[23. april]]a [[1945]]. poginuo je vođa srpskih SS dobrovoljaca [[Dimitrije Ljotić]], sletevši kolima sa mosta koji su srušili partizani. Ljotićeva pogibija bila je težak udarac za "nacionalne snage", i doprinela je da u glavnoj bici sa Jugoslovenskom armijom ne bude snažnog vojničkog jedinstva.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> {{izdvojeni citat|Da je odsečena samo jedna grana, stablo ne bi mnogo osetilo, ali stablo je odsečeno do korena, i nama je nanesen veliki bol... Ljotić je bio ne samo naš, on je pripadao čovečanstvu, Evropi, svetu... On nije bio samo državnik, on je bio hrišćanin državnik... To je bio političar sa krstom... On je dao odgovor na sva pitanja. On je u svojoj ideologiji obuhvatio sve grane narodnog života.<ref name="Milovanović-77"/>|Govor Nikolaja Velimirovića na odru Dimitrija Ljotića}} [[29. april]]a 1945. jedinice [[Četvrta jugoslovenska armija|Četvrte jugoslovenske armije]] su ušle u Sloveniju. Istog dana, general Damjanović je svim snagama izdao naređenje za povlačenje ka Italiji.<ref name="Tomasevich-82">[https://www.znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> Početkom maja [[1945]]. godine, Nemci su prekinuli otpor zapadnim silama u Nemačkoj, ali su nastavili borbu sa Jugoslovenima na [[Operativna zona Jadransko primorje|Jadranskom primorju]]: {{izdvojeni citat|Došlo je do primirja sa Englezima, sa maršalom Montgomerijem, a u ime Nemačke, dogovor je sklopio admiral Denic, jer je rat protiv Zapadnih sila izgubio smisao i nepotrebno vodi do gubitka dragocene nemačke krvi... Otpor prema Sovjetima, međutim, nastavlja se i dalje... Naše jedinice vode borbu sa neprijateljem oko Rijeke, Opatije i Trsta.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2013-11-12 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 5. maja 1943.}} Bežeći ka Italiji, četnici su [[5. maj]]a [[1945]]. godine susreli Novozelanđane blizu [[Trst]]a, kojima su objašnjavali da su “kraljevska vojska”, verna kralju Petru, tražeći da ih naoružaju za borbu protiv komunista. Međutim, ovi neshvaćeni borci, koji su kapitulaciju dočekali u službi Vermahta, razoružani su i smešteni u zarobljeničke logore.<ref>[[Nikolaj Tolstoj]], ''Ministar i pokolji'', Zagreb 1991. str. 31-33 i 37.</ref> Ovo je ujedno jedina veća grupacija četnika koja je uspela da se izvuče, i nakon rata formira jak [[Antikomunizam|antikomunistički]] pokret u dijaspori. == Uništenje Mihailovićeve kolone == {{Glavni članak|Bitka na Zelengori}} [[Datoteka:Kretanje snaga jvuo 1945.png|mini|Kretanje četničkih snaga u proleće 1945.]] [[Datoteka:Hlavni hreben Zelengory, vedouci z Bregoce k Baram a Prosjec.jpg|minijatura|Planina [[Zelengora]] na Sutjesci, poprište [[Bitka na Zelengori|poslednje bitke]] između [[Jugoslovenska armija|Jugoslovenske armije]] i ostataka Mihailovićevih snaga.]] Početkom aprila 1945. borbe su stigle [[Bitka za Berlin|nadomak Berlina]]. Gotovo svima je bilo jasno da je Nemačka poražena. General Mihailović je verovao da Nemačka neće tako brzo kapitulirati, i da će organizovati gerilu na Balkanu: {{izdvojeni citat|I ako je u Nemačkoj vrlo teška situacija, ipak nemačke trupe u Bosni vrše veliku ofanzivu protiv komunista. Po svem izgledu, da Nemci hoće da razviju gerilu ne samo u Nemačkoj već i na Balkanu.<ref name="Depeše-192"/>|Depeša generala Mihailovića od 1. aprila 1945 god.}} Nakon proboja sremskog fronta [[12. april]]a [[1945]]. godine, glavnina Jugoslovenske armije je silovito prodirala ka zapadu zemlje. [[13. april]]a 1945. godine četnički vođa Draža Mihailović je sa preostalim snagama (oko 10.000 do 12.000 ljudi, uključujući mnoštvo prinudno mobilisanih regruta iz Srbije) krenuo ka zapadu, istim pravcem kao i Đurišić pre njega. Nakon par dana marša, kada su stigli u dolinu [[Vrbas]]a, naglo je okrenuo jugozapadno, ka Srbiji. Četnička vojska se kretala u tri kolone. Desnom komandovao je [[Dragutin Keserović]], levom [[Dragoslav Račić]], a srednjom, u kojoj se nalazila Vrhovna komanda i preostali članovi Centralnog komiteta komandovao je [[Nikola Kalabić]]. Od planine Motajice skrenuli su na jug, pa pravcem: [[Motajica]] - istočno od Kotor-Varoša - između [[Travnik]]a i [[Zenica (grad)|Zenice]], izbili su u oblast [[Fojnica|Fojnice]]. Četnici su tumarali kroz divlja planinska područja, ostavljajući bolesne i ranjene. Ovo zlopaćenje, među preživelima upamćeno kao ''bosanska golgota'', dovelo je do strašne demoralizacije i osipanja. Dva dana, 26. i [[27. april]]a [[1945]]. pokušali su proboj preko [[Šiprage|Šipraga]] ali su tu ponovo poraženi i odbačeni prema [[Travnik]]u. Prema sjećanjima majora Aleksandra Miloševića, komandanta 2. šumadijskog korpusa, ta agonija se odvijala po sljedećem scenariju: {{izdvojeni citat|Uveče smo bili sa one strane Uzlomca, u dolini reke Vrbanje, kod sela Hrvaćana. Pređosmo rečicu i tu u prvim selima zanoćismo. Osvanuo je nešto bolji dan, maglovit ali bez kiše. Produžismo uz Vrbanju da se, odvajajući se odndje, popnemo u selo Borci i tu prenoćimo. Borbi nije bilo. Sutradan smo došli bez borbe do sela Očauš. Komunisti su već mogli da imaju predstavu o našem pokretu,kao i njegovom cilju. Izveštaji koje smo mi imali,već su pokazivali njihovo grupisanje, koje se svodilo na sačekuse na nekim mestima. Ta okolnost je nas nagonila da se u daljem pokretu držimo što više planinskih venaca. To je otežavalo pokret i dovodilo u pitanje prisustvo ranjenih, bolsenih i iznemoglih. Pri takvoj situaciji ništa nam drugo nije preostalo nego da nesposobne ostavimo. U ovom predelu, gde smo sada bili, nudile su se izvesne povoljnosti. Tu je jos uvek bilo jakih četnickih snaga pod komandom lokalnog četovođe Tešanovića. Ovde smo ostali do noći između 26-27. aprila, radi odmora i popune delova, to je dalo komunistima vremena da se grupiuu u rejonu Kotor-Varoša i Teslića. Jaka borba trajala je celu noć naročito kod desne kolone u selu Šiprage. U zoru 27. aprila 1945 na Šumadijski jurišni udariše komunisti iz tri pravca - reka Usora, Teslić i sa slabijim snagama sa planine Borije. Razvi se ogorčena borba, da se postepeno zbog napada iz tri pravca, pretvorila u borbu u mešavini. Blagodareći blizini planine Borije i danu, ispalo je da korpus nije doživeo tragediju kakvu je mogao.<ref>Žika Pavlović: Bosanska golgota. </ref>}} Dalje kretanje Mihailovićevih četnika je pomno praćeno od Jugoslovenske armije. Četničke jedinice su svakodnevno uznemiravane od avijacije, bacane su bombe i leci sa pozivom na predaju. Armija je znala tačnu brojnost četnika i njihovo naoružanje, zapovednici regularne vojske nisu sumnjali u svoju pobedu. Četnici su prešli preko Ivan-planine i zapadnih padina [[Bjelašnica|Bjelašnice]], obišli [[Kalinovik]] sa zapada, i skrenuli na istok gde su se sukobili sa Jugoslovenskom armijom. Četnici su se pod borbom probijali u pravcu [[Zelengora|Zelengore]]. Do odlučujućeg obračuna je došlo na reci [[Jezernica|Jezernici]], desnoj pritoci [[Neretva|Neretve]], [[10. maj]]a [[1945]]. godine. Krvava borba je trajala tri dana. Na bojištu je ostalo mnogo poginulih četnika, među njima i general [[Miroslav Trifunović]]. [[Jugoslovenska armija]] je pobedila. Četničke jedinice nisu više postojale kao organizovana snaga. Par dana nakon kapitulacije Nemačke u Evropi (9. maja 1945), [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji]] bio je završen. == "Bosanska golgota" u literaturi == {{Glavni članak|Historijski revizionizam}} Naziv "bosanska golgota" skovan je po uzoru na "[[Albanska golgota|albansku golgotu]]", tragično povlačenje srpske vojske preko Albanije u Prvom svetskom ratu. U delima nekih autora povlačenje četnika sa Nemcima se prikazuje kao veliko stradanje [[narod]]a. Saradnja sa Nemcima se, po pravilu ne pominje, a navode se znatno veće cifre izbeglih nego u izvornim dokumentima. Jedan od preživelih, Miro Miketić piše o preko "preko 30.000 ljudi, uključujući žene, decu i starce", koji su se sa kolonom Pavla Đurišića, šest meseci povlačili iz Crne Gore, preko Nezavisne države Hrvatske, do Slovenije. On navodi da je tokom Bosanske golgote, "stradala intelektualna, duhovna i svaka druga [[elita]] Crne Gore": {{izdvojeni citat|Prelazeći u Bosnu i krećući put Bosanske golgote, taj narod se zaista našao u jednom paklu, gde su borbe sa komunistima i ustašama, ali i tifus, glad i studen svakog dana odnosili živote. U toj golgoti, gde su žrtve ostajale u gotovo svakom mestu, stradala je intelektualna, duhovna i svaka druga elita Crne Gore.<ref>[http://www.rtv.rs/sr_ci/vojvodina/novi-sad/kroz-pakao-i-natrag-saga-o-stradanju-1941-1945_393630.html "Kroz pakao i natrag" - saga o stradanju 1941-1945]</ref>|Miro Miketić}} == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * {{Cite book|last= Tomasevich|first= Jozo|authorlink= Jozo Tomašević|title= War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks|year= 1975|url= http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover|publisher= Stanford University Press|location= Stanford| isbn = 978-0-8047-0857-9 |ref=harv}} * [https://znaci.org/00001/58.htm Ljubivoje Pajović, Dušan Uzelac, Milovan Dželebdžić: SREMSKI FRONT 1944-1945] == Povezano == * [[Sremski front]] * [[Operacija Majska oluja]] * [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]] * [[Bitka na Zelengori]] {{Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslovenska vojska u otadžbini]] [[Kategorija:1945.]] g7pfukjbi5y98nhv0eydfaaam6a8wwq Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru 0 249146 42681060 42613959 2026-08-25T03:39:54Z Sundostund 20142 42681060 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:144 Draza Mihajlovic.jpg|minijatura|185px|Četnički komandant, odmetnuti general [[Dragoljub Mihailović]].]] Ponuda četničkog vođe Generala [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]] nemačkom vođi [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] odnosi se na niz pregovora između [[četnik]]a i [[Vermaht]]a preduzetih tokom avgusta 1944. godine, uoči presudne [[bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]]. Mihailović je zatražio od Hitlera da, opštom mobilizacijom "svih za oružje sposobnih Srba", oformi srpsku kvislinšku armiju koja bi se borila rame uz rame sa Nemcima, na [[Balkan]]u i drugde, a "protiv komunizma". Hitler je smatrao Mihailovića nepouzdanim i dopustio je samo manju taktičku saradnju. Par dana nakon što je njegova ponuda prosleđena Hitleru, Mihailovića je jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] [[29. avgust]]a 1944. smenio sa mesta Načelnika Štaba Jugoslovenske vojske u otadžbini. Mihailović ovu odluku kralja nije prihvatio, postavši odmetnik. On je vojsci nastavio da izdaje naređenja u ime kralja Petra II. == Dražini izaslanici kod Nemaca == [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Mihailovićevi izaslanici na najvišem nivou [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]] i [[Neško Nedić]] sa nemačkim kapetanom Wredeom, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] [[11. avgust]]a [[1944]]. godine u Topoli, nedaleko od četničkog štaba, Mihailovićevi izaslanici na najvišem nivou [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]] i [[Neško Nedić]] potpisali su sporazum sa Nemcima o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegati četničkog vođe Mihailovića su preneli Nemcima dva najvažnija uslova za saradnju: * da Draža Mihailović ostane lično u ilegali, * da pokret Draže Mihailovića ne bude odenut u nemačke uniforme.<ref name="Zapisnik 11.8.44"/> Račić je podsetio Nemce da se politička orijentacija četnika potpuno izmenila, da sada hoće ujedinjenje sa [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]em i [[Milan Nedić|Nedić]]em i opštu mobilizaciju svih vojno sposobnih za borbu protiv “komunizma” pod nemačkom komandom. Nemački zapisnik beleži: {{izdvojeni citat|Politička usmerenost Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenila. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage koje su protiv komunizma... Glavni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, pokret Draže Mihailovića je spreman da se, po naređenju nemačkog vođstva, angažuje na Balkanu i svuda drugde.<ref name="Zapisnik 11.8.44">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Nemački zapisnik od 11. avgusta 1944. sumira ponudu Vermahtu koju su preneli predstavnici Draže Mihailovića:<ref name="Zapisnik 11.8.44"/> # DM želi da razgovara sa opunomoćenikom firera za jugoistočni prostor. # On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. # Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. # DM moli da sam ostane u ilegali. # Pripadnici DM-pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. Nemački predstavnik je obećao da će proslediti predloge Draže Mihailovića nadležnima. == Sastanak Draže i Nedića == {{main|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} Dva dana nakon sastanka njegovih ljudi sa Nemcima, [[13. avgust]]a 1944. su se sastali [[Draža Mihailović]] i šef kvislinške vlade [[Milan Nedić]] u selu [[Ražani]]. Pored njih dvojice, sastanku su prisustvovali i [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], [[Dragomir Jovanović]], [[Miodrag Damjanović]] i drugi.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref> General Mihailović je tražio generalu Nediću da od Nemaca izdejstvuje [[oružje]] za četnike. Mihailović je tvrdio da ima dovoljno ljudstva, samo mu nedostaju oružje i municija. Nedića reputacija je bila srozana zbog otvorene kolaboracije, dok je Mihailović antinemačkom retorikom uspevao da održi uticaj u narodu. Nedić se nadao da će priklanjanjem Draži Mihailoviću uspeti da se održi na vlasti posle odlaska Nemaca. [[Herman Nojbaher]] u svom izveštaju od [[16. avgust]]a to dobro zapaža: {{izdvojeni citat|Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="Milovanović_11_69">[https://www.znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović, PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>|[[Herman Nojbaher]]}} Istog dana, 16. avgusta 1944. godine nemačka komanda je odobrila isporuku određene količine oružja i municije četnicima. == Nedić prenosi Dražinu ponudu Nemcima == Povodom Mihailovićeve ponude, [[17. avgust]]a 1944. godine održana je vanredna sednica Nedićeve vlade u nemačkoj okupacionoj komandi u Beogradu. General Milan Nedić je nemačkom komandantu Jugoistoka [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhsu]], u prisustvu Hermana Nojbahera i drugih visokih zvaničnika, sumirao Mihailovićeve predloge: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihajlović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Milan Nedić je garantovao da će Dražini četnici osiguravati bezbednost saobraćaja, rudnika i drugih objekata za Nemce: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} Dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944. godine beleži da je Nedić kod nadležne nemačke komande nastupao u ime Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50 000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Herman Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">[http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta]</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} == Nemačka ocena Dražine ponude == Sutradan, [[18. avgust]]a obaveštajno odeljenje nemačkog komandanta Jugoistoka je Mihailovićevo “prosjačenje kod okupatora” ocenilo kao ozbiljnu ponudu: {{izdvojeni citat| Draža Mihajlović je neosporno dokazao: 1. da želi da održava primirje s okupacionim silama i 2. da je on toliko antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom. Obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je Draža Mihajlović u pitanju antikomunizma uvek zauzimao dosledno držanje.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Nakon toga, Mihailovićeva ponuda je bila proslijeđena vođi [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]]. == Nojbaherovo zalaganje za Mihailovića == [[20. avgust]]a 1944. godine specijalni izaslanik nemačkog Ministarstva spoljnih poslova [[Herman Nojbaher]] izveštava svog nadređenog [[Joahim fon Ribentrop|Joahima fon Ribentropa]], ministra inostranih poslova Trećeg rajha, da će četnici Draže Mihailovića Nemcima garantovati bezbednost: {{izdvojeni citat|Prilikom razgovora sa čitavom srpskom vladom kod Vojnog zapovednika Jugoistoka, na dan 17. o. m., u mom prisustvu, Nedić je posle iscrpnog prikazivanja opasnosti situacije u srpskom, a time i u čitavom jugoistočnom prostoru davao izjave i u ime Draže Mihailovića. Nedić je zajemčio da će se pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak. Njegova vlada preuzima, dalje, punu odgovornost za to da će dražinovci po svaku cenu garantovati Nemcima bezbednost drumova, železnica, rudnika i ostalih objekata koji interesuju Nemce.<ref name="Milovanović_11_69"/>}} Nojbaher je u izveštaju Ribentropu izneo uverenje da je general Mihailović odan Nemcima i će neutralisati pripadnike svoje organizacije koji su protiv njih: {{izdvojeni citat|Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref name="Milovanović_11_69"/>}} Nemački okupatori su ponovo [[20. avgust]]a, uoči polaska Nojbahera i fon Vajhsa u Hitlerov štab, vodili razgovore sa Dražinim izaslanikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], o naoružavanju četnika koji se bore pod nemačkom komandom. 24. avgusta 1944. godine, Operativno odjeljenje [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zaprimilo je direktno iz Hitlerovog vojnog sjedišta sljedeću informaciju: {{izdvojeni citat| ''13.00 časova'': Telefonski poziv generalštabnog potpukovnika fon Harlinga iz »Vučje jame«: Ministar Nojbaher preuzima političku odgovornost za naoružanje četnika Draže Mihailovića. Oružje treba izdati.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1139&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000996.] <br /> ({{jez-njem|"13.00 Uhr : Anruf Oberstlt.i.G.v.Harling aus Wolfschanze: Minister Neubacher übernimmt polit.Verantwortung für Beaffnung der CM[sic!]—Cetniks. Waffen sind auszugeben."}})</ref>}} == Sastanak u Hitlerovom štabu == [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Nemački vođa [[Adolf Hitler]] smatrao je Mihailovića prevrtljivim i dopuštao je samo taktičku saradnju.]] [[22. avgust]]a 1944. održano je savetovanje u [[Vučja jama|Vučjoj jami]], Hitlerovom bunkeru u [[Berlin]]u, kojem su prisustvovali nemački vođa [[Adolf Hitler]], glavnokomandujući Vermahta [[Vilhelm Kajtel]], glavnokomandujući Jugoistoka [[Maksimilijan fon Vajhs]], specijalni izaslanik [[Herman Nojbaher]] i još par generala. Službeni zapisnik otkriva da je fon Vajhs preneo Hitleru ponudu generalâ [[Milan Nedić|Milana Nedića]] (za čiji je »lični integritet i lojalnost« Nojbaher garantovao, navodeći da se »nesumnjivo 100% stavio na nemačku stranu i pri tom nedvosmisleno antiengleski eksponirao«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.]</ref>) i Draže Mihailovića, naglasivši da je potonji vođa svih “antikomunističkih snaga”, koji želi ostati u pozadini, prvenstveno zbog ugleda među stanovništvom okupirane Srbije, ali i iz opreza usljed eventualno nepovoljnog epiloga rata: {{izdvojeni citat|Izlažući ponudu Nedić — DM u njenim glavnim tačkama, gospodin komandant Jugoistoka ukazuje onda na efekat koji bi nastao usled načelno odbijajućeg držanja prema ponudi (vidi belešku o izlaganju). Pri oceni motiva koji su doveli do ponude Nedić — Draža Mihailović, gospodin komandant Jugoistoka ukazuje a) na neosporno postojeće ugrožavanje svih nacionalnih Srba, čijim se spikerom Nedić napravio kao osvedočeni srpski nacionalist, s jedne strane, i anglomrzac, s druge strane, b) na ličnost DM, koji je u stvarnosti vođa svih antikomunističkih i za borbu voljnih elemenata Srbije, no koji, iz obzira prema svom narodu, koji u njemu želi da vidi nepomirljivog nacionalnog heroja, i s obzirom na kasniji vojnički i politički razvoj u Srbiji, želi da svojoj ličnosti nametne svaku političku suzdržljivost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000804—000805.] <br /> ({{jez-njem|"3.) Unter Vortragen des Nedic–DM–Angebots in seinen Hauptpunkten verweist der Herr Oberbefehlshaber Südost dann auf die Auswirkungen, die sich aus einer grundsätzlich ablehnenden Einstellung zu dem Angebot ergeben werden (siehe Vortragsnotiz) </br> Bei der Beurteilung der Beweggründe, die zu dem Nedic–DM–Angebot geführt haben, verweist der Herr Oberbefehlshaber Südost </br> a) auf die zweifellos gegebene Bedrohung aller nationalen Serben, zu deren Sprecher sich Nedic als überzeugter serbischer Nationalist einerseits und Englandhasser andererseits gemacht hat, </br> b) auf die Person DM, der praktisch Führer aller antikommunistischen und kampfwilligen Elementen Serbiens ist, sich jedoch mit Rücksicht auf sein Volk, das in ihm den unversöhnten, nationalen Heros sehen will, und im Hinblick auf eine spätere militärische und politische Entwicklung in Serbien für seine Person jede politische Zurückhaltung auferlegen will."}})</ref><ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.}} Uprkos zalaganju fon Vajhsa i Nojbahera, Hitler je odbacio ponudu generala Mihailovića, ocenjujući da će nemačko oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je izjavio da nema pouzdanja u "narode Istoka", da u Srbima postoji “bezobzirna otporna snaga”, kao i da “ono što dolazi iz Beograda znači opasnost”.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=810&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000807–000808.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben sind ein staatsbestimmendes und erhaltenes Volk. Ihre Ideologie ist großserbisch. In ihnen wohnt eine rücksichtslose Widerstandskraft. Bei solchen Einsatz werden sie immer die großserbische Idee vetreten. Was von Belgrad ausgeht, bedeutet Gefahr."}})</ref> Hitler je nacističku vrhušku upozorio da bi formiranje srpske armije išlo na štetu [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ako bi mi s naše strane pristali na srpsku ponudu, i ako bi im stavili na raspolaganje oružje i municiju, onda, doduše, verujem da će se Srbi s uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeđen da će onda velikosrpska ideja odmah ponovno da zaplamti na našu štetu. A to je nepodnosivo. Srbi se nikad ne bi odrekli velikosrpske ideje.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=812&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000809.] <br /> ({{jez-njem|"Wenn wir nun unsererseits auf das serbische Angebot eingehen würden und ihnen Waffen und Munition zur Verfügung stellen, dann glaube ich zwar, daß sie mit Erfolg gegen Tito kämpfen werden. Ich bin aber ebenso überzeugt, daß dann die großserbische Idee zu unserem Nachteil sofort wieder aufflammt. Und das ist untragbar. Niemals würden die Serben auf die großserbische Idee versichten."}})</ref>|[[Adolf Hitler]]}} Nakon podužeg izlaganja, u kojem je povlačio [[Istorija|istorijske]] paralele između [[Srbi|Srba]], za koje je tvrdio da su »narod koji je određen da ima državu«, i [[Hrvati|Hrvata]] koji »nemaju nikakvu predstavu o državnosti i neće je nikad ni moći imati«,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=810&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000807.] <br /> ({{jez-njem|"Die Kroaten haben keine Staatsidee und werden eine solche auch nie haben können."}})</ref> vođa Trećeg Reicha je donio konačnu odluku o ponudi Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Firer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM—Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} [[Hitler]] se složio da se samo delimično ispune Dražine molbe. Da se odobri formiranje srpske nacionalne armije od 50 000 boraca, to je kategorički odbio. Pritom je dodao da na približavanje između Nedića i Mihailovića treba gledati kao nešto što je krajnje nepoželjno.<ref name="Živković"/> "Nemačka mora da pokuša, da njih dvojicu što je moguće pre opet razdvoji".<ref name="Živković"/> Srpski kvislinzi su posle ove Hitlerove odluke bili veoma razočarani, jer je nemačka pomoć u naoružanju bila veoma skromna.<ref name="Živković"/> == Smena generala Mihailovića == [[Datoteka:Petar II Karađorđević.jpg|minijatura|185px|Jugoslovenski kralj [[Petar II Karađorđević]] smenio je generala Mihailovića zbog saradnje sa Nemcima.]] Par dana nakon što je njegova ponuda prosleđena Hitleru, Mihailović je izgubio podršku jugoslovenskog kralja i emigrantske vlade. [[29. avgust]]a 1944. godine kralj [[Petar II Karađorđević]] je smenio generala Mihailovića sa mesta Načelnika Štaba Jugoslovenske vojske u otadžbini. Mihailović ovu odluku kralja nije prihvatio, postavši odmetnik. On je vojsci nastavio da izdaje naređenja u ime kralja.<ref>[http://www.e-novine.com/feljton/91753-iina-ponuda-Hitleru.html Čičina ponuda Hitleru]</ref> == Delimično ispunjenje zahteva == {{main|Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|Srpska državna straža}} Iako [[Adolf Hitler]] nije dozvolio saradnju sa Mihailovićem u punom obimu, Mihailoviću je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> {{izdvojeni citat|Hitler se složio da se delimično ispune srpske želje. Da se odobri formiranja srpske nacioanlne armije od 50.000 boraca, to je Hitler kategorički odbio. Da je došlo do približavanja između Nedića i Mihailovića, na to se treba gledati kao nešto što je krajnje nepoželjno. Nemačka mora da pokuša, da njih dvojicu što je moguće pre opet razdvoji. Povezano sa ovime, Firer je upozorio na opasnost Velikosrpstva, koji je jedini državotvorni elemenat, koji postoji na prostoru Jugoistoka Evrope i kao takvog ga treba vrednovati.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Po povratku iz Hitlerovog štaba, [[30. avgust]]a 1944. je održano savetovanje u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka. Uprkos Hitlerovom nepoverenju, Nojbaher je i dalje tvrdio da Draža Mihajlović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.]</ref><ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref> Nojbaher je strahovao da, zbog neispunjenja zahteva, četnici ne krenu da se bune: {{izdvojeni citat|Po mišljenju ministra Nojbahera, za sada još neće doći do narodnog ustanka. Treba, međutim, računati s tim da Draža Mihajlović može svoje ljude, zbog neispunjenja svih prijavljenih zahteva, još manje da drži okupljene oko svoje ideologije. Od strane poslanstva će biti urađeno sve da se spreči neko političko klizanje zemlje.<ref name="ReferenceB"/>}} Na sastanku održanom 26. avgusta 1944. kod komandanta Jugoistoka, sumirani su rezultati posjete Hitlerovom glavnom štabu. Neubacher je i ovom prilikom svjedočio o Hitlerovom rezervisanom stavu: {{izdvojeni citat|Poslanik Nojbaher ukazuje na to da je Firer, povrh formulisanja koje je upotrebljeno u izveštaju, priznao kao dozvoljivu podršku četnika DM u okviru »onog što je taktički poželjno«. Firer, međutim, nije pristao na predlog specijalnog opunomoćenika da tu formulaciju proširi opštim izdavanjem jedne generalne punomoći k-tu Jugoistoka. Specijalni opunomoćenik je zastupao stanovište, nasuprot Fireru, da premijera Nedića treba oceniti kao pouzdanog i da se on, uostalom kao jedini od svih državnika Jugoistoka, nedvosmisleno antiengleski postavio. Ljudi DM su bez sumnje antikomunistički iz razloga nacionalne potrebe. Poverenje koje treba imati u četnike ne bi nikad smelo da ide tako daleko da im se eventualno poveri zaštita životno važnih objekata. U tom smislu, četnici nikad ne bi smeli biti pripušteni železnicama. Po shvatanju specijalnog opunomoćenika, Firer je pridržao pravo da se za srpsku kartu uhvati onda kad izolirani razvoj u Bugarskoj to bude pokazao celishodnim. Posl. Nojbaher je dalje izložio da se situacija, koja je služila kao preduslov za zajedničko izlaganje kod Firera u pitanju DM, iz osnova promenila usled rumunske objave rata i bugarskog držanja (izveštaj o bugarskoj ponudi za primirje u Ankari). Draža Mihailović i srpski nacionalisti nalaze se sada u konfliktu između nade na skoro oslobođenje od okupatora i straha od poplave komunizma. DM u ovom času nije u stanju, u pogledu naoružanja, da se suprotstavi komunizmu s izgledom na uspeh.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=840&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000837—000840.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_114.htm Zapisnik sa savetovanja održanog 26. avgusta 1944. kod komandanta Jugoistoka povodom njegovog boravka kod Hitlera 22. avgusta 1944. u vezi situacije na Jugoistoku i odnosa s četnicima]</ref>}} Po povratku sa savetovanja u Hitlerovom štabu, komandant Jugoistoka Maksimilijan fon Vajhs naredio je da se četnicima isporuči 5 miliona metaka. Pored toga, odobreno je 11.000 pušaka, zaplenjenih od jugoslovenske vojske, za naoružanje Mihailovićeve 4. grupe jurišnih korpusa. Predstavnicima Draže Mihailovića, obećano je da će im se, pored navedenih isporuka, iz nemačkog municijskog skladišta u Kragujevcu staviti na raspolaganje još 7.000 pušaka sa po 100 metaka, 50 mitraljeza sa po 13.000 metaka i 42 minobacača sa po 250 mina.<ref name="Milovanović_11_69"/> Iako je to bilo daleko od tražene armije, [[6. septembra]] [[1944]]. godine kvislinška [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 61</ref> == Izvori == {{Izvori|2}} == Povezano == * [[Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.]] * [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Bitka za Srbiju]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] lyjlbzm6dt6wz86lhlsxm278hbrh4r4 Panafrikanizam 0 251453 42681043 42484791 2026-08-24T23:23:29Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681043 wikitext text/x-wiki '''Panafrikanizam''' je ideologija i pokret koji ima podstiče na jedinstvo stanovnika [[Afrika|afričkog kontinenta]] s ciljem ostvarenja ekonomskog, socijalnog i političkog napretka. Panafrikanizam takođe potiče [[Afrička dijaspora|afričku dijasporu]] da gradi i održava veze sa svojim kontinentom. Idejni začetnici panafrikanizma bili su ganski vođa [[Kvame Nkruma]] i [[Libija|libijski]] [[Muamer el Gadafi]]. Ova politika se zasniva na „kolektivnoj samoodrživosti“, odnosno na ideji da će [[solidarnost]] među afričkim narodima obezbediti [[samoodrživost]], što bi automatski dovelo do jačanja uticaja i snage svih Afrikanaca u svetu.<ref>[http://books.google.co.uk/books?id=_UA27TyBO0kC&pg=PA235&lpg=PA235&dq=seeks+to+unify+and+uplift+both+native+Africans&source=bl&ots=01GK0b0vE_&sig=Uu2hRN-0WMR5YlolT6PbHdpnOl0&hl=en#v=onepage&q=seeks%20to%20unify%20and%20uplift%20both%20native%20Africans&f=false Frick, Janari, et al. (2006), ''History: Learner’s Book''], p. 235, South Africa: New Africa Books.</ref> U kontekstu filozofije, panafrikanizam predstavlja agregaciju istorijskog, kulturnog, duhovnog, umetničkog, naučnog i filozofskog nasleđa svih afričkih naroda od davnina do danas, te je tako objedinjujući faktor svih afričkih civilizacija i njihove borbe protiv [[Ropstvo|ropstva]], [[Rasizam|rasizma]], [[Kolonijalizam|kolonijalizma]] i [[Neokolonijalizam|neokolonijalizma]].<ref>{{cite web | url=http://www.africanholocaust.net/html_ah/panafricanismhakimadi.html | title=The Politics of Liberation | publisher=[[Hakim Adi]], African Holocaust Society | accessdate=21. 5. 2013 | archivedate=2015-02-14 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20150214145154/http://www.africanholocaust.net/html_ah/panafricanismhakimadi.html | deadurl=yes }}</ref> Najveća panafrikanistička organizacija je [[Afrička unija]].<ref>[http://www.au.int/en/about/nutshell About the African Union] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110129055921/http://www.au.int/en/about/nutshell |date=2011-01-29 }}.</ref> == Reference == {{reflist}} == Povezano == * [[Afrička unija]] * [[Organizacija afričkog jedinstva]] * [[Panarabizam]] == Vanjske veze == * [http://www.au.int/ African Union] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111030101452/http://www.africa-union.org/root/au/memberstates/Heads_of_state_Government_as_of_MAY_2007.pdf |date=2011-10-30 }} * [http://www.africancode.org African Code Unity Through Diversity] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150810082829/http://www.africancode.org/ |date=2015-08-10 }} * [http://www.aaprp-intl.org/ A-APRP Website] * [http://www.pambazuka.org/en/ The Major Pan-African news and articles site] * [http://www.africanholocaust.net/html_ah/panafricanismhakimadi.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150214145154/http://www.africanholocaust.net/html_ah/panafricanismhakimadi.html |date=2015-02-14 }} Pan-Africanism and the Politics of Liberation by [[Hakim Adi]]] [[Kategorija:Ideologije]] [[Kategorija:Političke teorije]] ilrw58eiojox5upxjyaew79zt7ryr2g Korisnik:Duma/U radu5 2 252974 42680977 42680938 2026-08-24T15:14:31Z Duma 16555 42680977 wikitext text/x-wiki [[File:Gymnopilus_luteofolius_020624_clamp_connection.jpg|thumb|Kopčasta veza kod gljivice roda ''[[Gymnopilus]]'']] '''Kopčasta veza''' je struktura nalik kuki formirana rastom [[hifa|hifnih]] ćelija određenih [[gljiva]]. Ta osobina karakteristična je za [[Basidiomycota|bazidiomicete]]. Stvorena je kako bi se osiguralo da svaka [[ćelija (biologija)|ćelija]], odnosno segment hife odvojen [[septum|septama]] (poprečnim zidovima), primi skup različitih [[ćelijsko jedro|jedara]], koja nastaju [[parenje kod gljiva|parenjem]] hifa različitih spolnih tipova. Koristi se za održavanje [[Genetička varijacija|genetske varijacije]] unutar hife slično mehanizmima koji se nalaze u [[kukica (mikologija)|kukicama]] tokom [[spolno razmnožavanje|spolnog razmnožavanja]] [[Ascomycota|askomiceta]].<ref>C.J. Alexopolous, Charles W. Mims, M. Blackwell ''et al''., ''Introductory Mycology, 4th ed.'' (John Wiley and Sons, Hoboken NJ, 1996) {{ISBN|0-471-52229-5}}</ref> == Formiranje == [[File:Fungus cell cycle-en.svg|thumb|Kopčaste veze u mitozi]] [[File:Clamp connections fungi.svg|thumb|Nastanak kopčastih veza između dva jedra (jedno prikazano zelenom, drugo narandžastom bojom)]] Kopčaste veze formira terminalna hifa tokom elongacije. Prije nego što kopčasta veza nastane, taj terminalni segment sadrži dva jedra. Kada terminalni segment postane dovoljno dug, počinje formirati kopčastu vezu. Istovremeno, svako jedro prolazi kroz [[mitoza|mitotičku diobu]] kako bi se proizvela dva kćerinska jedra. Kako se kopčasta veza nastavlja razvijati, ona preuzima jedno od kćerinskih (zeleni krug) jedara i odvaja ga od sestrinskog jedra. Dok se to dešava, preostala jedra (narandžasti krugovi) počinju se udaljavati jedno od drugog na suprotne krajeve ćelije. Nakon što se svi ti koraci odigraju, formira se [[hifa|septum]] koji odvaja svaki od ta dva skupa jedara.<ref>{{cite web|url=http://www.botany.hawaii.edu/faculty/wong/Bot201/Basidiomycota/Clamp_connection_formation.htm|title=Clamp Connection Formation|work=hawaii.edu}}</ref> == Upotreba u klasifikaciji == Kopčaste veze su strukture jedinstvene za koljeno [[Basidiomycota]]. Mnoge gljive iz tog koljena stvaraju spore u [[bazidiokarp]]ima (plodnim tijelima ili gljivama), iznad zemlje. Iako su kopčaste veze jedinstvene za njih, te strukture nisu prisutne kod svih vrsta Basidiomycota. Budući da je to slučaj, prisustvo ili odsustvo kopčastih veza poslužilo je u kategorizaciji [[Rod (taksonomija)|rodova]] i [[vrsta]] te skupine.<ref name="urlKuo">{{cite web |url=http://www.mushroomexpert.com/microscope_clamps.html |title=Using a Microscope: Clamp Connections |author=Kuo M |work=MushroomExpert.Com |access-date=2010-12-15}}</ref><ref name="Furtado 1966"/> == Fosilni zapis == Pronađen je gljivični [[micelij]] koji posjeduje obilje kopčastih veza, a datira iz [[Pennsylvanij|pensilvanij]]ske ere (298,9–323,2 miliona godina). Ovaj fosil, [[klasifikacija oblika|pripisan]] rodu ''[[Palaeancistrus]]'', ima hife koje se mogu porediti sa onima kod postojećih [[saprotrof|saprofit]]skih bazidiomiceta.<ref name="Dennis 1970"/> Najstarije poznate kopčaste veze prisutne su u fosiliziranim hifama koje rastu na fosilnoj paprati ''[[Botryopteris antiqua]]''; taj fosil je stariji od ''Palaeancistrusa'' za oko 25 miliona godina.<ref name="Krings 2011"/> == Reference == {{Reflist|refs= <ref name="Dennis 1970">{{cite journal |author=Dennis, Robert L. |year=1970 |title=A middle Pennsylvanian basidiomycete mycelium with clamp connections |journal=Mycologia |volume=62 |issue=3 |pages=578–584 |jstor=3757529 |doi=10.2307/3757529 |url=http://www.cybertruffle.org.uk/cyberliber/59350/0062/003/0578.htm|url-access=subscription }}</ref> <ref name="Furtado 1966">{{cite journal |author=Furtado, João S. |year=1966 |title=Significance of the clamp-connection in the basidiomycetes |journal=Persoonia |volume=4 |issue=1 |pages=125–144 |url=http://www.repository.naturalis.nl/document/570025}}</ref> <ref name="Krings 2011">{{cite journal |author1=Krings, Michael |author2=Dotzler, Nora |author3=Galtier, Jean |author4=Taylor, Thomas N. |year=2011 |title=Oldest fossil basidiomycete clamp connections |journal=Mycoscience |volume=52 |issue=1 |pages=18–23 |doi=10.1007/s10267-010-0065-4|hdl=1808/13681 |s2cid=86132001 |hdl-access=free }}</ref> }} Kategorija:Morfologija i anatomija gljiva 8nn270lbw1ri1gcpxzwd3qvkc9ki6d5 42680982 42680977 2026-08-24T15:30:08Z Duma 16555 42680982 wikitext text/x-wiki [[File:plesiomorphy.jpg|thumb|[[Phylogenies]] showing the terminology used to describe different patterns of ancestral and derived [[Phenotypic trait|trait]] states.<ref name="PageHolmes2009">{{cite book|author1=Roderick D.M. Page|author2=Edward C. Holmes|title=Molecular Evolution: A Phylogenetic Approach|url=https://books.google.com/books?id=p2lWhjuK8m8C|date=14 July 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-1336-9}}</ref>]] [[File:Cladogram imaginary birds.jpg|thumb|Imaginary cladogram.<ref name=":0">{{Cite book|title=Evolutionary analysis|last=Freeman, Scott, 1955-|others=Herron, Jon C., 1962-|isbn=9781292061276|edition=5th|location=Harlow|oclc=903941931|year = 2015}}</ref> The yellow mask is a plesiomorphy for each living masked species, because it is ancestral.<ref name=":0" /> It is also a symplesiomorphy for them. But for the four living species as a whole, it is an apomorphy because it is not ancestral for all of them. The yellow tail is a plesiomorphy and symplesiomorphy for all living species.]] In [[phylogenetics]], a '''plesiomorphy''' ("near form") and '''symplesiomorphy''' are synonyms for an ancestral [[Phenotypic trait|character]] shared by all members of a [[clade]], which does not distinguish the clade from other clades. Plesiomorphy, symplesiomorphy, [[apomorphy and synapomorphy|apomorphy, and synapomorphy]] all mean a trait shared between species because they share an ancestral species.{{efn|For a dissenting view, see "About nothing" by Brower and de Pinna 2014.<ref name="Brower dePinna 2014">{{cite journal |last1=Brower |first1=Andrew V. Z. |last2=de Pinna |first2=M. C. C. |title=About Nothing |journal=Cladistics |date=2014 |volume=30 |issue=3 |pages=330–336 |doi=10.1111/cla.12050 |doi-access=|pmid=34788975 |s2cid=221550586 }}</ref>}} Apomorphic and synapomorphic characteristics convey information about evolutionary clades and can be used to define taxa. However, plesiomorphic and symplesiomorphic characteristics cannot. The term ''symplesiomorphy'' was introduced in 1950 by German [[Entomology|entomologist]] [[Willi Hennig]]. == Primjeri == A backbone is a plesiomorphic trait shared by birds and mammals, and does not help in placing an animal in one or the other of these two clades. Birds and mammals share this trait because both clades are descended from the same far distant ancestor. Other clades, such as snakes, lizards, turtles, fish, and frogs, all have backbones and none are either birds or mammals. {{cn|date=August 2025}} Being a [[Hexapoda|hexapod]] is plesiomorphic trait shared by [[ants]] and [[beetles]], and does not help in placing an animal in one or the other of these two clades. Ants and beetles share this trait because both clades are descended from the same far distant ancestor. Other clades, e.g. bugs, flies, bees, aphids, and many more clades, all are hexapods and none are either ants nor beetles. {{cn|date=August 2025}} [[Elytra]] are a synapomorphy for placing any living species into the beetle clade, Elytra are plesiomorphic between clades of beetles, e.g. they do not distinguish the [[dung beetles]] from the [[Longhorn beetles|horned beetles]]. The [[metapleural gland]] is a synapomorphy for placing any living species into the ant clade. {{cn|date=August 2025}} [[Feathers]] are a synapomorphy for placing any living species into the bird clade, [[hair]] is a synapomorphy for placing any living species into the mammal clade. Note that some mammal species have lost their hair, so the absence of hair does not exclude a species from being a mammal. Another mammalian synapomorphy is milk. All mammals produce milk and no other clade contains animals which produce milk. Feathers and milk are also apomorphies. {{cn|date=August 2025}} == Diskusija == All of these terms are by definition relative, in that a trait can be a plesiomorphy in one context and an apomorphy in another, e.g. having a backbone is plesiomorphic between birds and mammals, but is apomorphic between them and insects. That is birds and mammals are [[vertebrates]] for which the backbone is a defining synapomorphic characteristic, while insects are [[invertebrates]] for which the absence of a backbone is a defining characteristic. {{cn|date=August 2025}} Species should not be grouped purely by [[morphology (biology)|morphologic]] or [[Genetics|genetic]] similarity. Because a plesiomorphic character inherited from a common ancestor can appear anywhere in a phylogenetic tree, its presence does not reveal anything about the relationships within the tree.<ref>{{Citation | last=Patterson | first=Colin | year=1982 | contribution=Morphological characters and homology | editor-last=Joysey |editor-first=Kenneth A|editor2-first= A. E. |editor2-last=Friday | title=Problems in Phylogenetic Reconstruction | publisher=Academic Press | location=London |series=Systematics Association Special Volume 21| isbn=0-12-391250-4}}.</ref> Thus grouping species requires distinguishing ancestral from derived character states.<ref name="Futuyma">{{Citation|last=Futuyma|first=Douglas J.|title=Evolutionary Biology|page=95|year=1998|edition=3rd|place=Sunderland, Massachusetts|publisher=Sinauer Associates, Inc.|isbn=0-87893-189-9}}</ref> An example is thermo-regulation in [[Sauropsida]], which is the clade containing the lizards, turtles, crocodiles, and birds. Lizards, turtles, and crocodiles are [[ectotherm]]ic (coldblooded), while birds are [[endotherm]]ic (warmblooded). Being coldblooded is symplesiomorphic for lizards, turtles, and crocodiles, but they do not form a clade, as crocodiles are more closely related to birds than to lizards and turtles. Thus using coldbloodedness as an apomorphic trait to group crocodiles with lizards and turtles would be an error, and thus it is a plesiomorphic trait shared by these three clades due to their distant common ancestry.<ref>{{Cite book|title=Aristotle's ladder, Darwin's tree : the evolution of visual metaphors for biological order|last=Archibald, J. David|isbn=9780231537667|location=New York|oclc=884645828|date = 2014-08-19}}</ref> == Povezano == * [[Apomorphy]] * [[Autapomorphy]] * [[Cladistics]] * [[Synapomorphy]] == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} 5rojqj4u7p90vjzo95xp5jewbmjwvud 42681077 42680982 2026-08-25T06:15:35Z Duma 16555 42681077 wikitext text/x-wiki [[File:plesiomorphy.jpg|thumb|[[Filogenetsko stablo|Filogenije]] koje prikazuju terminologiju koja se koristi za opisivanje različitih obrazaca stanja predačkih i izvedenih [[Fenotipska osobina|osobina]].<ref name="PageHolmes2009">{{cite book|author1=Roderick D.M. Page|author2=Edward C. Holmes|title=Molecular Evolution: A Phylogenetic Approach|url=https://books.google.com/books?id=p2lWhjuK8m8C|date=14 July 2009|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-4443-1336-9}}</ref>]] [[File:Cladogram imaginary birds.jpg|thumb|Imaginarni kladogram.<ref name=":0">{{Cite book|title=Evolutionary analysis|last=Freeman, Scott, 1955-|others=Herron, Jon C., 1962-|isbn=9781292061276|edition=5th|location=Harlow|oclc=903941931|year = 2015}}</ref> Žuta maska ​​je '''plesiomorfija''' za svaku živuću vrstu s maskom, jer predstavlja predačku osobinu.<ref name=":0" /> Ona je također i '''simplesiomorfija''', budući da ju dijeli nekoliko različitih vrsta. Dakle, žuti rep je plesiomorfija i simplesiomorfija kod svih živućih vrsta.]] In [[phylogenetics]], a '''plesiomorphy''' ("near form") and '''symplesiomorphy''' are synonyms for an ancestral [[Phenotypic trait|character]] shared by all members of a [[clade]], which does not distinguish the clade from other clades. Plesiomorphy, symplesiomorphy, [[apomorphy and synapomorphy|apomorphy, and synapomorphy]] all mean a trait shared between species because they share an ancestral species.{{efn|Za drugačije mišljenje, pogledati "About nothing" autora Browera i de Pinne, 2014.<ref name="Brower dePinna 2014">{{cite journal |last1=Brower |first1=Andrew V. Z. |last2=de Pinna |first2=M. C. C. |title=About Nothing |journal=Cladistics |date=2014 |volume=30 |issue=3 |pages=330–336 |doi=10.1111/cla.12050 |doi-access=|pmid=34788975 |s2cid=221550586 }}</ref>}} Apomorphic and synapomorphic characteristics convey information about evolutionary clades and can be used to define taxa. However, plesiomorphic and symplesiomorphic characteristics cannot. The term ''symplesiomorphy'' was introduced in 1950 by German [[Entomology|entomologist]] [[Willi Hennig]]. == Primjeri == A backbone is a plesiomorphic trait shared by birds and mammals, and does not help in placing an animal in one or the other of these two clades. Birds and mammals share this trait because both clades are descended from the same far distant ancestor. Other clades, such as snakes, lizards, turtles, fish, and frogs, all have backbones and none are either birds or mammals. {{cn|date=August 2025}} Being a [[Hexapoda|hexapod]] is plesiomorphic trait shared by [[ants]] and [[beetles]], and does not help in placing an animal in one or the other of these two clades. Ants and beetles share this trait because both clades are descended from the same far distant ancestor. Other clades, e.g. bugs, flies, bees, aphids, and many more clades, all are hexapods and none are either ants nor beetles. {{cn|date=August 2025}} [[Elytra]] are a synapomorphy for placing any living species into the beetle clade, Elytra are plesiomorphic between clades of beetles, e.g. they do not distinguish the [[dung beetles]] from the [[Longhorn beetles|horned beetles]]. The [[metapleural gland]] is a synapomorphy for placing any living species into the ant clade. {{cn|date=August 2025}} [[Feathers]] are a synapomorphy for placing any living species into the bird clade, [[hair]] is a synapomorphy for placing any living species into the mammal clade. Note that some mammal species have lost their hair, so the absence of hair does not exclude a species from being a mammal. Another mammalian synapomorphy is milk. All mammals produce milk and no other clade contains animals which produce milk. Feathers and milk are also apomorphies. {{cn|date=August 2025}} == Diskusija == All of these terms are by definition relative, in that a trait can be a plesiomorphy in one context and an apomorphy in another, e.g. having a backbone is plesiomorphic between birds and mammals, but is apomorphic between them and insects. That is birds and mammals are [[vertebrates]] for which the backbone is a defining synapomorphic characteristic, while insects are [[invertebrates]] for which the absence of a backbone is a defining characteristic. {{cn|date=August 2025}} Species should not be grouped purely by [[morphology (biology)|morphologic]] or [[Genetics|genetic]] similarity. Because a plesiomorphic character inherited from a common ancestor can appear anywhere in a phylogenetic tree, its presence does not reveal anything about the relationships within the tree.<ref>{{Citation | last=Patterson | first=Colin | year=1982 | contribution=Morphological characters and homology | editor-last=Joysey |editor-first=Kenneth A|editor2-first= A. E. |editor2-last=Friday | title=Problems in Phylogenetic Reconstruction | publisher=Academic Press | location=London |series=Systematics Association Special Volume 21| isbn=0-12-391250-4}}.</ref> Thus grouping species requires distinguishing ancestral from derived character states.<ref name="Futuyma">{{Citation|last=Futuyma|first=Douglas J.|title=Evolutionary Biology|page=95|year=1998|edition=3rd|place=Sunderland, Massachusetts|publisher=Sinauer Associates, Inc.|isbn=0-87893-189-9}}</ref> An example is thermo-regulation in [[Sauropsida]], which is the clade containing the lizards, turtles, crocodiles, and birds. Lizards, turtles, and crocodiles are [[ectotherm]]ic (coldblooded), while birds are [[endotherm]]ic (warmblooded). Being coldblooded is symplesiomorphic for lizards, turtles, and crocodiles, but they do not form a clade, as crocodiles are more closely related to birds than to lizards and turtles. Thus using coldbloodedness as an apomorphic trait to group crocodiles with lizards and turtles would be an error, and thus it is a plesiomorphic trait shared by these three clades due to their distant common ancestry.<ref>{{Cite book|title=Aristotle's ladder, Darwin's tree : the evolution of visual metaphors for biological order|last=Archibald, J. David|isbn=9780231537667|location=New York|oclc=884645828|date = 2014-08-19}}</ref> == Povezano == * [[Apomorfija]] * [[Autapomorfija]] * [[Kladistika]] * [[Sinapomorfija]] == Bilješke == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} rs0bv2xu8gu9ulkd31gl0hhxhfwb7d2 Posadas 0 258065 42681080 41584778 2026-08-25T07:10:51Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681080 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Posadas | ime_genitiv =Posadasa | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =Posadasaerea2.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =[[Panorama]] grada | utemeljenje_ime=Osnovan | utemeljenje_datum =[[1870]].<ref name=city/> | širina-stupnjevi =27 | širina-minute =22 | širina-oznaka =S | dužina-stupnjevi =55 | dužina-minute =54 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Argentina}} | lokacija1_ime =[[Argentinske provincije|Provincija]] | lokacija1_info =[[Misiones (provincija, Argentina)|Misiones]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[Gradonačelnik|Intendante]] | ime_vođe =Leonardo Stelatto | dijelovi = | vrsta_dijelova = | površina_bilješke = | površina_ukupna = [[km²]] | površina_uža = | površina_šira = | visina =120 [[metar|m]]<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2010]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže =275,028<ref name=city/> | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire =319,469<ref name=cita/> | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC-3]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =N3300<ref name=city/> | pozivni_broj =376<ref name=city/> | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Argentina | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Posadas na karti Argentine | bilješke = }} '''Posadas''' je [[grad]] i [[općina]] od 275,028<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/argentina/misiones/capital/54028030__posadas/ | title =''Posadas in Capital (Misiones)'' | accessdate =30.10.2023. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> i [[Urbana sredina|aglomeracija]] od 319,469 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=cita>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/argentina/cities/?cityid=1917 | title =''Argentina: Urban Agglomerations'' | accessdate =30.10.2023. | language=engleski | publisher=City Population}}</ref> u [[Argentinske provincije|argentinskoj provinciji]] [[Misiones (provincija, Argentina)|Misiones]] u kojoj je [[administrativni centar]]<ref name=brit/> == Karakteristike == Posadas se nalazi na [[sjeveroistok]]u [[Argentine|zemlje]], prostire duž [[jug|južne]] [[obala|obale]] [[Paraná (rijeka)|Rijeke Parana]].<ref name=brit/>, udaljen 1,005 [[km]] [[sjever]]no od [[glavni grad|glavnog grada]] [[Buenos Aires]]a. Na drugoj obali leži [[paragvaj]]ski grad [[Encarnación (Paragvaj)|Encarnación]]. == Historija == [[Historija]] Posadasa seže do [[mart]]a [[1615]]., kad je [[jezuiti|jezuitski]] [[redovnik]] Roque González de Santa Cruz osnovao [[misionarstvo|misiju]] za [[evangelizacija|evangelizaciju]] [[Guaraní|Guarana indijanaca]]. Ona je [[1621]]. preseljena na [[paragvaj]]sku stranu rijeke.<ref name=his/> Po naredbi [[Španjolska|španjolskog]] [[kralj]]a [[Carlos III od Španije|Carlosa III]] negdje oko [[1767]]. [[Jezuiti]] su istjerani iz misija, a Misiones je postao jedna od provincija [[Vicekraljevstvo Río de la Plata|Vicekraljevstva Río de la Plata]].<ref name=his/> Sporazumom između [[Asunción]]a i [[Buenos Aires]]a iz [[1811]]., dio teritorija Misionesa (u kom je današnji grad Posadas) dan je Paragvaju.<ref name=his/> Po naredbi tadašnjeg [[paragvaj]]skog [[diktator]]a [[Gaspar Rodríguez de Francia|Gaspara Rodrígueza]], oko [[1840]]. podignuta je [[fortifikacija|utvrda]], koja je iskoristila postojeće [[zid]]ine stare jezuitske misije. Tako je nastalo [[naselje]] pod imenom ''Trinchera de los Paraguayos'' ([[fortifikacija|Utvrda]] Paragvajaca) koje je egzistiralo kao [[trgovište]] i riječna [[luka]].<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Posadas-Argentina | title =''Posadas Argentina'' | accessdate =30.10.2023. | language=engleski | publisher=Encyclopaedia Britannica}}</ref> . Postalo je kao i cijeli Misiones predmet spora između Argentine, Paragvaja i Brazila. Tek nakon [[Paragvajski rat|Paragvajskog rata]] [[1870]]. definitivno je pripalo Argentini. Još u toku rata - [[1869]]. ime mu je promijenjeno u ''Trinchera de San José''.<ref name=brit/> Nakon rata brzo je naraslo, dolaskom brojnih novih stanovnika. Od [[1870]]. je administrativni centar [[pokrajina|departmana]], a od [[1872]]. ima status [[općina|općine]].<ref name=his/> Ime mu je promjenjeno [[1879]]. u Posadas, po Gervasiju Antoniju Posadasu ([[1757]].–[[1833]].) koji se borio da taj kraj pripadne Argentini.<ref name=his>{{cite web | url =https://www.posadas.gob.ar/ciudad | title =''Historia de Posadas'' | accessdate =30.10.2023. | language=španjolski | publisher=Municipalidad de Posadas}}</ref> Posadas je danas [[državna uprava|administrativni]], [[obrazovanje|obrazovni]] i [[zdravstvo|zdravstveni]] centar tog dijela Argentine. Od [[1973]]. je [[univerzitet]]ski grad, nakon što je osnovan ''Univerzitet Misiones'', koji je nastao od Više kemijske škole iz [[1957]]. <ref name=uni>{{cite web | url =https://www.unam.edu.ar/index.php/institucional/historia?highlight=WyJoaXN0b3JpYSJd | title =''Historia de la Universidad Nacional de Misiones'' | accessdate =30.10.2023. | language =španjolski | publisher =Universidad Nacional de Misiones | archive-date =2023-10-31 | archive-url =https://web.archive.org/web/20231031221045/https://www.unam.edu.ar/index.php/institucional/historia?highlight=WyJoaXN0b3JpYSJd | url-status =dead }}</ref> == Privreda i transport == Posadas je grad [[Metalurgija|metalske]] i [[drvna industrija|drvne industrije]]. [[Cesta]]ma N°12 i N°14 povezan sa gradovima u Argentini, a uz to ima i ''[[Aerodrom]] General Jose de San Martin'' ([[IATA]]: '''PSS''', [[ICAO]]: '''SARP''')<ref name=air>{{cite web | url =https://skybrary.aero/airports/sarp | title =''Libertador General Jose de San Martin Airport'' | accessdate =30.10.2023. | language=engleski | publisher=Skybrary}}</ref> 10 km zapadno od centra grada. == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Posadas}} * [https://www.posadas.gob.ar/ ''Municipalidad de Posadas''] {{es icon}} [[Kategorija:Gradovi u Argentini]] 6ep62cwz4vnj842av462i2gwrhd2ots Prostitucija u antičkoj Grčkoj 0 324548 42681091 42423709 2026-08-25T10:16:17Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681091 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:NAMA Courtisane & client.jpg|thumb|right|Prostitutka i klijent, [[Atika|atička]] [[pelike|pelika]] sa crvenim figurama, delo [[Polignot]]a, oko [[430. pne.]]; Nacionalni arheološki muzej u Atini]] '''[[Prostitucija]]''' je bila sastavni deo svakodnevnog života [[Antička Grčka|starih Grka]] počev od [[Arhajsko doba Grčke|arhajskog perioda]]. U najznačajnijim grčkim [[polis]]ima, a naročito u lukama, upošljavala je pozamašan deo stanovništva i stoga predstavljala prvorazrednu ekonomsku aktivnost. Bila je daleko od nedozvoljene radnje: polisi je nisu osuđivali, a javne kuće postojale su naočigled svih. U [[Antička Atina|staroj Atini]] čak se i legendarnom zakonodavcu [[Solon]]u pripisivalo otvaranje bordelâ sa umerenim cenama pod državnom kontrolom. Prostitucija se različito odražavala na polove: prostitucijom su se bavile žene svih životnih doba i mlađi muškarci, dok su klijentelu činili gotovo isključivo muškarci. == Ženska prostitucija == [[Datoteka:Banqueters hetaera Louvre Myr272.jpg|thumb|left|Hetera i zvanice na banketu sede na klupi, grčke statuete od [[terakota|terakote]] iz Mirine, oko [[25. pne.]]; [[Louvre]]]] [[Demosten|Pseudo-Demosten]] je u [[4. vek pne.|4. veku pne.]] pred građanima okupljenim na sudu izjavio: "Imamo prostitutke radi zadovoljstva, ljubavnice da nam pružaju dnevnu negu, supruge da nam rađaju zakonitu decu i da budu verne čuvarke našeg ognjišta."<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0014.tlg059.perseus-grc1:122 ''Protiv Neere'', 122.]</ref> Iako stvarnost nije bila ovako [[karikatura]]lna, sasvim je izvesno da Grci nisu osećali nikakvu moralnu nelagodu u vezi sa korišćenjem usluga prostitutki. Istovremeno, zakoni su predviđali oštre kazne za vanbračne seksualne odnose sa slobodnom ženom – u slučaju [[preljuba|preljube]], prevareni muž imao je pravo da ubije prestupnika uhvaćenog na delu<ref>Pomeroy, str. 87.</ref> – u istoj meri kao i za [[silovanje]]. Muškarci su u proseku sa 30 godina stupali u [[brak]], tako da mladi Atinjanin, ukoliko je želeo heteroseksualne odnose, nije imao drugog izbora nego da posegne ili za svojim robinjama ili za prostitutkama. O postojanju ženske prostitucije koja je bila namenjena ženama nema mnogo izvora. [[Aristofan]] iz [[Platon]]ove ''[[Gozba (Platon)|Gozbe]]'' spominje heteristrije ({{lang-grc|ἑταιρίστριαι|hetairístriai}}) u svom slavnom mitu o ljubavi. Po njemu, "žene koje su nastale od delova prvobitnih žena ne mare mnogo za muškarce, nego više naginju ka ženama, i odatle potiču ''heteristrije''.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0059.tlg011.perseus-grc1:191e Platon, ''Gozba'', 191e 2-5.]</ref> Pretpostavlja se da je reč o prostitutkama čiji su klijenti bile [[lezbijka|lezbijke]].{{sfn|Halperin|p=180, nap. 2}} [[Lukijan iz Samosate]] takođe pominje ovu pojavu u svom delu ''Razgovori hetera''<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0062.tlg069.perseus-grc1:5.2 Lukijan, ''Razgovori hetera'', V, 2.]</ref>, ali moguće je da je tu, jednostavno, reč o usputnoj aluziji na Platona. === ''Pornai'' === [[Datoteka:Courtesan client NAMA 12778.jpg|thumb|right|Prostitutka dočekuje jednog od svojih klijenata, [[Atika|atički]] [[lekit]] sa crvenim figurama, između [[460. pne.|460]]‒[[450. pne.]]; Nacionalni arheološki muzej u Atini]] Prostitutke su bile razvrstane po kategorijama. Na dnu lestvice nalazile su se πόρναι / ''pórnai''<ref>Prvo pominjanje ovog termina sreće se kod [[Arhiloh]]a, pesnika s početka [[6. vek pne.|6. veka pne.]] (frg. 302 W = Lasserre 91).</ref>, koje su, kako [[etimologija]] upućuje — reč dolazi od "prodavati" ({{lang-grc|πέρνημι|pérnēmi}}) – bile uglavnom robinje u vlasništvu [[svodništvo|svodnika]] ({{lang-grc|πορνοβοσκός|pornoboskós}}), doslovce "pastira" prostitutki, kome su plaćale utvrđeni iznos od ostvarenog prihoda<ref>Halperin, str. 109.</ref> Robovlasnik je mogao biti slobodan građanin, jer se radilo o uobičajenom izvoru prihoda; [[Teofrast]] navodi svodnika odmah pored gostioničara i poreznika na listi uobičajenih zanimanja<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0093.tlg009.perseus-grc1:6.5 Teofrast, ''Karakteri'', VI, 5.]</ref>. Vlasnik je mogao biti i stranac ili strankinja. U [[Klasična Grčka|klasičnoj Grčkoj]] ''pórnai'' su bile robinje varvarskog porekla; u [[Helenistička Grčka|helenističkoj Grčkoj]] među njih su se ubrajale i devojčice koje su njihovi očevi, slobodni građani, napustili te su bile smatrane robinjama dok se, eventualno, ne bi dokazalo suprotno. Izgleda da je to bio čest slučaj, pošto [[Kliment Aleksandrijski]], koji je živeo u [[2. vek]]u, opominje one koji posećuju prostitutke na opasnost od [[incest]]a: "Koliko je očeva koji su zaboravili na decu koju su odavno napustili nesvesno imalo seksualne odnose sa svojim sinom koji se prostituiše ili sa svojom kćeri koja je postala bludnica..."<ref>Kliment Aleksandrijski, ''Pedagog'', III, 3. Navedeno prema francuskom prevodu u: Pierre Brulé, "Infanticide et abandon d'enfants. Pratiques grecques et comparaisons anthropologiques", ''Dialogues d'histoire ancienne'', No. 18 (1992), str. 62.</ref> Ove prostitutke radile su po javnim kućama, naročito u četvrtima koje su bile poznate po takvoj aktivnosti, kao što je atinska [[luka]] [[Pirej]] ili [[Kerameik]] u [[Atina|Atini]]. Ove kuće posećivali su mornari i siromašni građani. Istoj ovoj kategoriji pripadale su i devojke iz atinskih bordela koji su se nalazili pod kontrolom [[polis]]a. Prema [[Atenej|Ateneju iz Naukratisa]]<ref name=AtenejXIII,25>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0008.tlg001.perseus-grc2:13.25 Atenej, ''Gozba sofista'', XIII, 25.]</ref> koji citira komediografa [[Filemon (pesnik)|Filemona]]<ref>''Braća'', frg. 4.</ref> i istoričara [[Nikandar iz Kolofona|Nikandra iz Kolofona]],<ref>''Historija Kolofona'' = ''[[Fragmente der griechischen Historiker]]'', 271‒272 frg. 9.</ref> [[Solon]] je "u nameri da obuzda strast momaka (...) doneo zakon o unajmljivanju žena u javnim kućama". Tako, jedan od Filemonovih likova uzvikuje: {{izdvojeni citat|A ti si doneo zakon od koristi za sve ljude: <br /> naime, kažu da si prvi, Solone, video da je<br /> to mera, tako mi Zevsa, narodnog spasenja ―<br /> i to mi je važno da kažem, Solone ―<br /> jer videvši da je grad pun mladića, <br /> obdarenih svim strastima koje im po prirodi<br /> pripadaju, kako u svojoj se apstinenciji muče, <br /> rasporedio si po raznim mestima žene za najam, <br /> dostupne svima i spremne za svakoga.<br /> Evo ih, stoje nage: ne žmuri, otvori oči!<br /> Ne možeš se za ponudu prevariti,<br /> nema nerviranja. Kako? Pa eno, vrata su otvorena,<br /> daj obol i uđi: nema u toj stvari nikakve<br /> laži ni prevare, nisu to neke tričarije, <br /> nego radi ono što hoćeš i kako hoćeš!<br /> Izlaziš: pozdravi se i ništa ona s tobom nema.<ref name=AtenejXIII,25/>}} Kako se vidi iz ovog odlomka, Solonove javne kuće pružale su seksualno zadovoljenje po ceni dostupnoj svima, uključujući i one iz najsirpmašnijih slojeva.<ref>Obol je iznosio osmi deo [[grčka drahma|drahme]], koja je krajem [[5. vek pne.|5. veka pne.]] predstavljala dnevnu zaradu radnika angažovanog na javnim radovima. Sredinom [[4. vek pne.|4. veka pne.]] ova zarada se popela na jednu i po drahmu.</ref> Istom prilikom, zahvaljujući prihodu od poreza uvedenog na javne kuće (πορνικὸν τέλος),<ref name=Timarh,119>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0026.tlg001.perseus-grc1:119 Eshin, ''Protiv Timarha'', 119.]</ref> Solon je podigao hram posvećen [[Afrodita|Afroditi]] Pandemos, što u doslovnom prevodu znači "svenarodna" Afrodita. Iako je istorijska tačnost ovih anegdota sumnjiva, jasno je da su Atinjani smatrali prostituciju sastavnim delom svoje [[Atinska demokratija|demokratije]]. Kada je reč o tarifama, postoje brojne aluzije na cenu od jednog obola za osnovne usluge jeftinih prostitutki. Teško je razlučiti da li se tu radilo o poslovičnom izrazu koji je bio sinonim za "jeftino" ili, pak, o stvarnoj ceni. === Nezavisne prostitutke === [[Datoteka:Reveller courtesan BM E44.jpg|thumb|left|Sviračica na gozbi navlači odeću pred klijentom, [[Atika|atička]] vaza crvenofiguralnog stila, rad [[Eufronije|Eufronija]], oko [[490. pne.]]; [[Britanski muzej]]]] Na drugom stupnju lestvice među prostitutkama nalazile su se bivše robinje koje su u međuvremenu stekle slobodu. Njihov položaj bio je vrlo blizak statusu ''hetera'', ljubavnica. Osim što bi neposredno pred potencijalnim klijentima pokazivale svoje draži, pribegavale su i "[[marketing|reklamnim]]" trikovima: naime, pronađene su sandale sa đonom na kojem je bila urezana reč ΑΚΟΛΟΥΘΙ (''AKOLOUTHI'' = "prati me!"), koja je ostavljala trag na zemljištu.{{sfn|Halperin|p=109}} Koristile su se, po svemu sudeći, i vrlo upadljivom [[karmin|šminkom]]: na primer, [[Eubul (komediograf)|Eubul]], predstavnik [[Srednja atička komedija|srednje atičke komedije]], u komadu ''Prodavačice venaca'' podsmeva se bludnicama "namazanim [[olovno belilo|olovnim belilom]] i (…) obraza umazanih sokom od [[kupina|kupine]].<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0008.tlg001.perseus-grc2:13.6 Atenej, ''Gozba sofista'', XIII, 6.]</ref> Ove prostitutke bile su različitog porekla: strankinje koje nisu mogle da nađu drugo zaposlenje u polisu u kome su se nastanile, siromašne udovice, bivše ''pornai'' koje su uspele da otkupe slobodu (često na kredit). U Atini su se one morale zvanično registrovati i plaćati porez. Zahvaljujući svom zanatu, neke od njih uspele su i da se obogate. Na primer, u [[Qift|Koptosu]], u [[Rimski Egipat|rimskom Egiptu]], u [[1. vek|1. veku n. e.]] za jedno putovanje (možda od Koptosa do Aleksandrije) naplaćivano je prostitutkama 108 [[grčka drahma|drahmi]], a ostalim ženama 20 drahmi.<ref>[https://archive.org/stream/orientisgraeciin02dittuoft#page/416/mode/2up W. Dittenberger, ''Orientis Graeci inscriptiones selectae'' (OGIS), Leipzig, 1903‒1905, II, 674, st. 17‒18, str. 416‒417.]</ref> Cene njihovih usluga teško je proceniti i izgleda da su često varirale. U [[4. vek pne.|4. veku pne.]] [[Teopomp]] navodi da prostitutke iz druge zone traže jedan stater (četiri drahme), dok u [[1. vek pne.|1 veku pne.]] epikurejski filozof [[Filodem iz Gadare]] pominje sistem pretplate koji iznosi pet drahmi za tuce poseta.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg7000.tlg001.perseus-grc1:5.126 ''Palatinska antologija'', V, 126.]</ref> U [[2. vek|2. veku n. e.]] u delu ''Razgovori hetera'' Lukijana iz Samosate prostitutka Ampelida smatra da je pet drahmi po poseti osrednja cena.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0062.tlg069.perseus-grc1:8.2 ''Razgovori hetera'', VIII, 2.]</ref> U istom delu navodi se da je mlada devojka mogla tražiti i jednu minu, što je iznosilo sto drahmi, pa čak i dve mine ukoliko klijent nije bio privlačan.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0062.tlg069.perseus-grc1:7.3 ''Razgovori hetera'', VII, 3.]</ref> Mlada i lepa prostitutka mogla je da nametne više cene u odnosu na svoju stariju koleginicu — premda ilustracije na keramici pokazuju da je postojalo posebno tržište na kojem su se nudile starije žene.<ref>Vidi naročito pornografske scene slikara Pedijeja naslikane na jednom kiliksu u Louvru (G13).</ref> Takođe, sve je zavisilo od toga da li je klijent želeo da za sebe obezbedi ekskluzivnost prostitutke ili ne. Sklapali su se i ortački ugovori: nekolicina prijatelja kupila bi isključivo pravo na prostitutku, i svaki je bio nosilac prava na deo vremena s njom. U ovu kategoriju nesumnjivo se mogu svrstati sviračice i plesačice koje su bile angažovane na muškim gozbama. [[Aristotel]] pominje da su desetorica "nadzornika" (ἀστυνόμοι / ''astynómoi'') ― petorica u gradu i petorica u Pireju ― imali i zadatak da "nadgledaju frulašice, pevačice i [[Kitarista|kitaristkinje]] da ne bi uzimale više od dve drahme za veče".<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0086.tlg003.perseus-grc1:50.2 Aristotel, ''Ustav atinski'', 50, 2.]</ref> Moguće je da su seksualne usluge ulazile u cenu angažovanja,<ref>Vidi, na primer, [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0019.tlg004.perseus-grc1:1342 Aristofan, ''Ose'', st. 1342 sqq.]</ref> koja se, uprkos kontrolnim merama, vremenom povećavala. === Hetere === [[Datoteka:Capitoline Venus Borghese Louvre Ma335.jpg|thumb|right|''Kapitolska [[Afrodita|Venera]]'', rimska kopija ''Knidske Afrodite'', statue koju je izvajao [[Praksitel]] po modelu svoje ljubavnice, hetere Frine; [[Louvre]]]] Hetere se nisu ograničavale samo na pružanje seksualnih usluga i njihove usluge nisu bile jednokratne: ἑταίρα ''(hetaíra)'' doslovce znači "pratilja"<ref>Ovaj termin u značenju "kurtizana" prvi je upotrebio [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0016.tlg001.perseus-grc1:2.134.1 Herodot, ''Istorija'', II, 134, 1.] Kurke, str. 107.</ref> Posedovale su zavidno obrazovanje i bile su kadre da se uključe u rasprave sa učenim ljudima, recimo na gozbama. Od svih žena u Grčkoj, sa izuzetkom [[Sparta]]nki, jedino su one bile samostalne i imale priliku da same zarađuju za život. Kao ljubavnice, dobijale bi poklone od nekolicine "družbenika" (''hetairoi'') ili "prijatelja" (''philoi''), koji su ih izdržavali, a čija su udvaranja one prihvatale. To su najčešće bile strankinje, poput Aspazije, poreklom iz [[Milet]]a, ili Neere, poreklom iz [[Korint]]a. [[Aspazija]], [[Perikle|Periklova]] ljubavnica, najpoznatija je žena iz [[5. vek pne.|5. veka pne.]] Privukla je k sebi [[Sofokle|Sofokla]], [[Fidija|Fidiju]], kao i [[Sokrat]]a i njegove učenike. Po [[Plutarh]]u, "zadobila je najveće državnike i čak filosofe oduševila da pohvalno i mnogo o njoj govore".<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0007.tlg012.perseus-grc1:24.1 Plutarh, ''Perikle'', XXIV, 1] (prev. Miloš N. Đurić u: Plutarh, ''Atinski državnici'', Prosveta, Beograd, 1950, str. 143.)</ref> Poznata su imena jednog broja hetera. Klasičnom razdoblju pripadaju: Teodota, ljubavnica državnika [[Alkibijad]]a i filozofa [[Kebet]]a, sa kojom Sokrat diskutuje u [[Ksenofont]]ovom delu ''Uspomene o Sokratu'',<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0032.tlg002.perseus-grc1:3.11.4 Ksenofont, ''Uspomene o Sokratu'', III, 11, 4.]</ref> Neera, predmet slavne besede u Demostenovom korpusu;<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0014.tlg059.perseus-grc1:1 Pseudo-Demosten, ''Protiv Neere''.]</ref> [[Frina]], po čijem uzoru je izvajana statua Afrodite u gradu Knidu – [[Praksitel]]ovo remek-delo čija je milosnica bila, a bila je ujedno i pratilja besednika [[Hiperid]]a, koji će je kasnije braniti od optužbi za bezbožništvo; Leontija, [[Epikur]]ova pratilja, i sama filozofkinja. U helenističko doba pominje se Pitionika, miljenica [[Harpal]]a, rizničara [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] i, naposletku, [[Taida]], koja je bila ljubavnica samog Aleksandra Velikog i kasnije [[Ptolemej I Soter|Ptolemeja I Sotera]]. Pojedine hetere bile su izuzetno imućne. [[Ksenofont]] opisuje Teodotu kako živi u prostranoj kući, raskošno odevena i okružena robovima. Neke su se izdvajale ekstravagantnim trošenjem: Rodopija, egipatska prostitutka za čiju je slobodu brat starogrčke pesnikinje [[Sapfo|Sapfe]] platio basnoslovno bogatstvo, navodno je lično finansirala izgradnju jedne [[piramide]]. [[Herodot]] ne veruje u ovu anegdotu, ali opisuje kako je "poslala u [[Delfi|Delfe]] poklon jednom hramu da se, kao uspomena na nju, postavi u Delfe kao zavetni dar; za deseti deo svog imanja dala je da se napravi mnogo železnih ražnjeva, dovoljno velikih da se na njima može ispeći jedan vo, i poslala ih je u Delfe, gde i sada leže na gomili iza oltara koji su podigli stanovnici Hija, baš prekoputa samog hrama.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0016.tlg001.perseus-grc1:2.135.1 Herodot, ''Istorija'', II, 135, 1–4] (prev. Milan Arsenić u: ''Herodotova istorija'', Matica srpska, Beograd, 1988, str. 173.)</ref> Cene usluga ovih kurtizana mnogo su se razlikovale, ali bile su drastično više u odnosu na ostale prostitutke: ako je suditi po delima [[Nova atička komedija|nove atičke komedije]], kretale su se od 20 do 60 mina za neutvrđen broj dana. [[Menandar]] navodi primer kurtizane koja je zarađivala tri mine dnevno, što odgovara, kako pojašnjava, združenom radu deset ''pornai''<ref>Menandar, ''[[Laskavac (Menandar)|Laskavac]]'', st. 128–130.</ref>. Ako je verovati [[Aul Gelije|Aulu Geliju]], u klasično doba kurtizane su zarađivale i do 10.000 drahmi za jednu noć.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi1254.phi001.perseus-lat1:1.8.5 Aul Gelije, ''Atičke noći'', I, 8, 5.]</ref> Ponekad je teško razlikovati hetere i obične prostitutke: u oba slučaja, žena je mogla biti slobodna ili robinja, samostalna ili pod zaštitom svodnika.<ref>Kurke, str. 108.</ref> Stiče se utisak da autori ponekad koriste oba termina u istom značenju. Pojedini stručnjaci dovodili su čak u sumnju suštinsku razliku između pojmova ''hetaira'' i ''pornē''; išli su dotle da su u izvesnoj meri termin ''hetaira'' smatrali običnim [[eufemizam|eufemizmom]]. === Sveta prostitucija === Sveta prostitucija u staroj Grčkoj nije bila tog obima kao na drevnom Bliskom istoku. Retki poznati slučajevi javljali su se ili u obodnim delovima grčkog sveta (na [[Sicilija|Siciliji]], na [[Kipar|Kipru]], u [[Pont|Pontskom kraljevstvu]] i u [[Kapadokija|Kapadokiji]]) ili u gradu [[Korint]]u, u čijem se [[Afrodita|Afroditinom]] hramu najkasnije od klasičnog perioda nalazio znatan broj robova. Tako je [[464. pne.]] izvesni Korinćanin Ksenofont, čuveni trkač i pobednik u [[petoboj]]u na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]], darovao, u znak zahvalnosti Afroditi, sto mladih devojaka hramu ove boginje. Trag o ovome ostao je sačuvan zahvaljujući svečanoj pesmi koju je [[Pindar]] napisao po narudžbini, a koja slavi "djevojke darežljive u Korintu bogatom, službenice božanske čarobnice".<ref>Frag. 122 Snell (prev. Ton Smerdel u: Pindar, ''Ode i fragmenti'', Matica hrvatska, Zagreb, 1952, str. 271.)</ref> U rimsko vreme, po rečima [[Strabon]]a (VIII, 6, 20), "u hramu se nalazilo više od hiljadu svetih hetera (ἱεροδούλους ἑταίρας), koje su i muškarci i žene posvetili boginji kao zavetne darove".<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0099.tlg001.perseus-grc1:8.6.20 Strabon, ''Geografija'', VIII, 6, 20.]</ref> Isti autor navodi i poslovicu da "nema svako mogućnosti da ide u Korint" (οὐ παντὸς ἀνδρὸς ἐς Κόρινθόν ἐσθ᾽ ὁ πλοῦς) ― koju je [[Horacije]] elegantno preveo na latinski: ''Non cuivis homini contingit adire Corinthum'' ― a koja u isti mah ističe i da je boravak u Korintu prijatan, ali i da košta.<ref>Keuls, str. 155.</ref> === Sparta === Od svih gradova-država u Grčkoj jedino se za [[Antička Sparta|Spartu]] znalo da u njoj ne postoji nijedna ''pornē''. [[Plutarh]] to objašnjava odsustvom dragocenih metala i istinske valute – spartanska moneta bila je od [[gvožđe (hemijski element)|gvožđa]] i nigde van Sparte je nisu priznavali; nijedan svodnik nije nalazio interesa da tu posluje.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0007.tlg004.perseus-grc1:9.4 Plutarh, ''Likurg'', IX, 4.]</ref> Odista, nema tragova koji bi upućivali na postojanje prostitucije kao raširene pojave u Sparti u arhajskom i klasičnom periodu. Jedini dokaz koji to osporava predstavlja vaza iz [[6. vek pne.|6. veka pne.]],<ref>Conrad M. Stibbe, ''Lakonische Vasenmaler des sechtsen Jahrhunderts v. Chr.'', numéro 191 (1972), pl. 58. Cf. Maria Pipili, ''Laconian Iconography of The Sixth Century BC'', Oxford University Committee for Archaeology Monograph, numéro 12, Oxford, 1987.</ref> koja prikazuje žene kako sviraju [[aulos]] na muškoj gozbi. Ipak, stiče se utisak da se tu ne radi o prikazu spartanske svakodnevice toga doba, već o uobičajenoj slikarskoj temi. Prisustvo krilatog demona, voća, rastinja i žrtvenika navodi na pomisao da se možda radilo o ritualnoj gozbi priređenoj u čast nekog božanstva plodnosti, možda [[Svetilište Artemide Ortije|Artemide Ortije]] ili [[Apolon|Apolona Hijacintija]]. U Sparti su, međutim, postojale hetere u klasično doba. Atenej pominje kurtizane sa kojima je [[Alkibijad]] bančio za vreme svog izgnanstva u Sparti ([[415. pne.|415]]–[[414. pne.]]). Pripovedajući o ''Kinadonovoj zaveri'' (početak [[4. vek pne.|IV veka pne.]]), [[Ksenofont]] navodi da je prava namera bila da se iz polisa, pod izgovorom zabrinutosti, protera "jedna žena za koju se govorilo da je najlepša, ali je izgleda zavodila sve koji su dolazili [u Aulon] iz Sparte, i stare i mlade".<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0032.tlg001.perseus-grc1:3.3.8 Ksenofont, ''Helenska istorija'', III, 3, 8] (prev. Milena Dušanić u: Ksenofont, ''Helenska istorija'', Matica srpska, Beograd, 1988, str. 99).</ref> Ovo se verovatno odnosilo na heteru. Najkasnije do početka [[3. vek pne.|3. veka pne.]] kad je velika količina stranog novca ušla u opticaj u [[Lakonija (stara Grčka)|Lakoniji]], Sparta je počela u potpunosti da podražava ostale grčke polise. U helenističko doba [[Polemon (geograf)|Polemon]] opisuje u svojim ''Darovima Lakedemonu'' portret slavne hetere Kotine i kravu od bronze koju je ona darovala; dodaje da su mu prilikom posete, kao zanimljivost, pokazali njenu javnu kuću u blizini [[Dionis]]ovog hrama.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0008.tlg001.perseus-grc1:13.34 Atenej, ''Gozba sofista'', XIII, 34a.]</ref> === Uslovi rada prostitutki === [[Datoteka:Old drunkard Glyptothek Munich 437 n1.jpg|thumb|left|250px|Ostarela prostitutka koja je prigrlila ćup vina, [[2. vek pne.]]; Gliptoteka u Minhenu]] Teško je oceniti položaj prostitutki toga doba. Samim tim što su bile žene, već su bile marginalizovane u grčkom društvu. Ne postoji neposredno svedočenje o njihovom životu, kao ni opis bordela u kojima su radile. Izvesno je, međutim, da su javne kuće u Grčkoj bile slične onima u [[Rim]]u koje su opisane u antičkim izvorima ili koje su sačuvane u [[Pompeji]]ma: mračna, skučena mesta neprijatnog mirisa. Jedan od mnogobrojnih žargonskih grčkih naziva za prostitutku bio je χαμαιτυπής ''(khamaitypēs)'' što u doslovnom prevodu znači "koja udara o zemlju", što upućuje na zaključak da su usluge pružane na zemljanoj podlozi. Neki pisci uvodili su u svoja dela likove prostitutki, koje pričaju o sebi: recimo, [[Lukijan iz Samosate]] u ''Razgovorima hetera'' ili [[Alkifron]] u svojoj zbirci pisama, ali radi se o maštovitom prikazivanju. Pomenuti ženski likovi bili su ili nezavisne prostitutke ili hetere; izvori skoro da ne navode slučaj robinja, osim što ih posmatraju kao dobra koja treba unovčiti. Ovi izvori jasno pokazuju šta su grčki muškarci mislili o prostitutkama: pre svega, pripisivali su im šićardžijski mentalitet. Po mišljenju Grka, osoba koja se podaje za novac, bilo da je muškarac ili žena, čini to zbog siromaštva i(li) iz želje za preteranom dobiti. Gramzivost prostitutki bila je šaljiva tema, česta u komedijama. Treba napomenuti da su u Atini one bile jedine žene koje su samostalno raspolagale novcem, što je verovatno pobuđivalo mušku zajedljivost. Drugo objašnjenje leži u činjenici da je karijera nezavisne prostitutke bila kratka i neizvesna: njeni prihodi su se umanjivali kako je vreme proticalo. Da bi mogla da se izdržava u starosti, morala je, dok je još vreme, prikupiti što više novca. Rasprave o [[Grčka medicina|medicini]] pružaju delimičan uvid u njihov svakodnevni život. Tako se navodi da prostitutke-robinje, da bi nastavile da donose zaradu, moraju, u meri u kojoj je to moguće, izbegavati da [[trudnoća|zatrudne]]. O [[kontracepcija|kontraceptivnim sredstvima]] koje su koristili stari Grci malo se zna, za razliku od onih koje su koristili stari Rimljani. U traktatu koji se pripisuje [[Hipokrat sa Kosa|Hipokratu]]<ref>[http://www2.biusante.parisdescartes.fr/livanc/?p=545&cote=34859x07&do=page Hipokrat, ''O semenu'', 13.]</ref> autor detaljno opisuje slučaj jedne igračice "koja ima običaj da ide sa muškarcima": savetuje joj da skače, tako da pri svakom skoku dodirne petama zadnjicu, kako bi izbacila [[sperma|spermu]] i eliminisala rizik od trudnoće. Izgleda da su [[korint]]ske prostitutke pribegavale jednostavnijem rešenju tražeći od svojih klijenata da upražnjavaju [[analni seks]] radi sprečavanja začeća.<ref>Dover, str. 101, na osnovu [[Aristofan]]ovog ''[[Plut (Aristofan)|Pluta]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0019.tlg011.perseus-grc1:107 st. 149–152.]</ref> Sasvim je moguće da su ''pornai'' pribegavale [[pobačaj]]u ili [[infanticid|čedomorstvu]]. Kad je reč o nezavisnim prostitutkama, situacija nije baš najjasnija: kćerka je mogla da izuči zanat, nasledi majku i na taj način je izdržava kad majka ostari. I [[Grčka keramika|keramika]] svedoči o svakodnevnom životu prostitutki. Predstave prostitutki uglavnom se mogu razvrstati u četiri grupe: scene [[simpozij|gozbi]], scene [[Seksualni odnos|seksualnih odnosa]], scene u kupatila i scene zlostavljanja. Na scenama u kupatilu prostitutke obično nemaju zgodno telo: spuštene grudi, oklembešeno salo itd. Jedan [[kiliks (vaza)|kiliks]] prikazuje čak prostitutku kako mokri u nokšir. U scenama seksualnih odnosa prisustvo prostitutki obično se raspoznaje po naslikanoj kesi sa novcem, koja služi da podseti na trgovački karakter odnosa. Najčešće je prikazivana pseća poza – ili [[analni seks]], pošto je ponekad teško uočiti razliku između ove dve poze. Žena je obično povijena prema napred i ispruženim rukama dodiruje tlo. Analni seks smatranje ponižavajućim za odraslu osobu, a izgleda da se za pseću pozu (nasuprot misionarskoj pozi) mislilo da ženama pruža manje zadovoljstva.<ref>Keuls, str. 174–179.</ref> Naposletku, jedan broj vaza prikazuje scene na kojima se prostitutkama preti štapom ili sandalom, te one pod pretnjom pristaju na seksualne radnje koje su stari Grci smatrali ponižavajućim: [[oralni seks|felacio]], analni seks, nekad čak i jedno i drugo istovremeno. Najzad, iako su hetere nesporno bile žene sa najviše slobode u Grčkoj, mnoge od njih želele su da se skrase pokraj muža ili stalnog pratioca ne bi li bile više uvažavane: Neera, čija je karijera opisana u jednoj odbrani pred sudom, uspela je, tako, da podigne troje dece pre nego što ju je sustigla vlastita prošlost hetere. Isto tako, Perikle je Aspaziju izabrao za ljubavnicu, ali, prema nekim izvorima, i za suprugu. Atenej zapaža "da se u kurve koje su u međuvremenu postale poštovane supruge čovek može daleko više pouzdati nego u gospođe koje se diče svojom čestitošću" i navodi nekoliko grčkih velikana ― sinova građanina i kurtizane: između ostalih, strateg [[Timotej]], sin [[Konon]]ov.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0008.tlg001.perseus-grc1:13.38 Atenej, ''Gozba sofista'', XIII, 38.]</ref> Ali zato, ne postoji nijedan poznati primer da je građanka dobrovoljno postala hetera. === Prostitutke u književnosti === [[Datoteka:Courtesan mask Louvre MI58.jpg|thumb|right|220px|[[Teatarske maske|Maska]] prostitutke iz [[Nova atička komedija|nove atičke komedije]], [[3. vek pne.|3.]] ili [[2. vek pne.]]; [[Louvre]]]] U [[Nova atička komedija|novoj atičkoj komediji]] prostitutke su se, baš kao i robovi, nalazile među glavnim [[Tipski lik|tipskim likovima]] šaljivih pozorišnih predstava. Za to je postojalo nekoliko razloga: dok se [[stara atička komedija]] bavila političkim temama, nova komedija naglasak je stavljala na privatnu tematiku i svakodnevni život Atinjana. Zatim, društveni običaji toga doba nalagali su lepo vaspitanoj ženi da se ne pojavljuje sama na ulici, dok je [[Teatar u drevnoj Grčkoj|pozorišna scena]] prikazivala spoljašnjost: jedine žene koje su se redovno pojavljivale same na ulici bile su, logično, prostitutke. Spletke u novoj komediji stoga se često pripisuju prostitutkama. "Sve dok bude lažljivih robova, strogih očeva, nečasnih svodnica i umiljatih prostitutki, [[Menandar]] će živeti", kaže [[Ovidije]] u delu ''[[Amores (Ovidije)|Ljubavi]]''.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0959.phi001.perseus-lat1:1.15 Ovidije, ''Ljubavi'', I, 15, 17–18.]</ref> Prostitutka može biti dragana glumca koji igra ulogu ljubavnika: u tom slučaju, slobodna i čestita, ona je prisiljena da se bavi prostitucijom nakon što su je roditelji napustili ili nakon što su je oteli gusari (Menandrov ''[[Sikionjanin (Menandar)|Sikionjanin]]''). Pošto su je biološki roditelji prepoznali po drangulijama koje su joj ostavili dok je bila u kolevci, oslobođena devojka sada može da se uda. Isto tako, prostitutka se vrlo često pojavljuje i kao sporedna ličnost: njeni odnosi sa prijateljem glavnog lika u [[Grčka komedija|komediji]] čine drugu ljubavnu intrigu pozorišnog komada. Osim toga, Menandar je osmislio, nasuprot uvreženoj predstavi gramzive prostitutke, i ličnost bludnice velika srca u ''[[Parničari (Menandar)|Parničarima]]'', gde upravo ona omogućava srećan svršetak predstave. Nasuprot tome, u utopijskim predstavama Grka često nije bilo mesta za prostitutke. U [[Aristofan]]ovim '' [[Eklesijazuse|Eklesijazusama]]'' heroina Praksagora ih i formalno zabranjuje u idealnom gradu-državi: "Štaviše, predlažem da se kurve zabrane ... te da, umesto njih, mi možemo da uživamo u tek stasalim mladićima. Nije uputno da nakinđurene robinje lišavaju slobodne žene njihovog uživanja. Neka prostitutke spavaju slobodno sa robovima".<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0019.tlg010.perseus-grc1:711 Aristofan, ''Eklesijazuse'', 716–719.]</ref> Prostitutke su očevidno smatrane nelojalnom konkurencijom. U drugoj književnoj vrsti, [[Platon]] zabranjuje [[korint]]ske prostitutke iz istog razloga kao i atinske dućane sa slasticama, jer ih sve skupa optužuje da unose raskoš i nesklad u idealan polis.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0059.tlg030.perseus-grc1:3.404d Platon, ''Država'', III, 404d.]</ref> [[Kinička škola|Kinički]] filozof [[Krates iz Tebe]] iz doba [[Helenizam|helenizma]], koga citira [[Diodor sa Sicilije]], opisuje utopijski grad, u kojem je, po uzoru na Platona, i prostitucija proterana.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0060.tlg001.perseus-grc1:2.55.1 Diodor sa Sicilije, ''Istorijska biblioteka'', II, 55–60.]</ref> == Muška prostitucija == U staroj Grčkoj takođe je bilo dosta πόρνοι / ''pórnoi'', mladića koji su se bavili prostitucijom.<ref>Prvo pominjanje reči sreće se na drevnim ispisima po zidovima na ostrvu [[Santorini|Teri]] (''[[Inscriptiones Graecae]]'', XII, 3, 536), dok se drugi slučaj nalazi se u [[Aristofan]]ovom ''Plutu'', napisanom [[390. pne.]]</ref>. Jedan deo njih imao je žensku klijentelu kao ciljnu grupu: da su žigoli postojali u klasičnom periodu, svedoči u dva navrata [[Aristofan]]. Tako, u ''Plutu'' autor daje dramski prikaz žene u poodmaklim godinama i njenog mladog ljubavnika, koji je, pritisnut nemaštinom, prisiljen da joj se umiljava zarad metalnog novca, zdele žita i odeće <ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0019.tlg011.perseus-grc1:959 Aristofan, ''Plut'', 960–1095;] v. i [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0019.tlg010.perseus-grc1:877 Aristofan, ''Eklesijazuse'', 877–1111.]</ref> Kupljeni mladići, kao i [[evnuh|evnusi]] – veoma cenjeni kao izraz prefinjene raskoši – pokazuju da je grčko društvo prednost davalo uživanju bez emocija. U Sikionu, na [[Peloponez]]u, muškarci su se razdragano prostituisali u čast boga [[Dionis]]a. === Prostitucija i pederastija === :V. i članak ''[[Pederastija u antičkoj Grčkoj]]'' [[Datoteka:Metropolitan kylix - Man bargaining for sex.jpg|thumb|left|Odrasli muškarac nudi novac mladiću u zamenu za seks, scena na [[Atika|atičkoj]] vazi [[Crvenofiguralni stil|crvenofiguralnog stila]], [[5. vek pne.]]; [[Metropoliten muzej]]]] Za razliku od ženske prostitucije, koja je okupljala žene svih uzrasta, muškom prostitucijom uglavnom su se bavili [[adolescencija|adolescenti]]. Veza odraslog muškarca i dečaka (παῖς / ''pais'') nije predstavljala prodaju tela, već je uključivala mentorsku komponentu, tj. obrazovanje deteta (''paideia''). [[Solon]], slavni atinski zakonodavac, propisao je način života mladeži i suprotstavio se dečačkoj prostituciji odmah po rođenju, ali nije zabranio prodaju mladih robova u svrhu razvrata. U ''Ljubavima'' (25-26) [[Lukijan|Pseudo-Lukijan]] izričito navodi: {{izdvojeni citat|Žena — počev od devičanskog puberteta do srednjih godina, neposredno pre no što poslednje starosne bore izbrazdaju njene ženske čari — predstavlja objekat dostojan muške nežnosti i poljubaca, pa i kad joj lepota usahne, 'njeno iskustvo još može rečitije da govori nego mladost'.<ref>Citat iz [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0006.tlg015.perseus-grc1:499 Euripidovih ''Feničanki'', 529–530.]</ref> Ali onaj koji naginje dvadesetogodišnjem momku izgleda mi neprirodno pohotan i kao da sledi neku dvojbenu Afroditu. Jer udovi tog šećerka već su očvrsli i postali muški, nekad glatki obrazi sad su grubi i prekriveni oštrom bradom, a snažne butine sve su u dlakama.<ref>[http://trad.glossa.dk/erotes.html Lukijan, ''Ljubavi'', 25–26.]</ref>}} Vremensko razdoblje tokom kojeg su adolescenti smatrani poželjnima kretalo se otprilike od [[pubertet]]a do pojave brade, pošto je maljavost dečaka izazivala odvratnost kod starih Grka. Naime, bilo je slučajeva da su razvratnici imali starije dečake kao ljubavnike, ali depilirane. Poput ženske, ni muška prostitucija nije kod starih Grka izazivala zgražavanje. Javne kuće u kojima su radili dečaci-robovi postojale su naočigled svih, i to ne samo u "zonama crvenih fenjera" u Pireju, Kerameikosu ili na [[Likavitos]]u, već posvuda po gradu. Nesumnjivo najčuveniji od ovih dečaka bio je [[Fedon]]: postavši rob prilikom zauzeća njegovog rodnog grada, bio je prinuđen da radi u bordelu sve dok ga nije zapazio Sokrat, čiji su sledbenici platili za njegovu slobodu. Mladić je potom postao Sokratov učenik i po njemu je nazvano Platonov dijalog [[Fedon (Platon)|Fedon]], u kome je ispričana Sokratova smrt.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0004.tlg001.perseus-grc1:2.5 Diogen Laertije, ''Životi i mišljenja znamenitih filozofa'', II, 31.]</ref> Ni muške prostitutke nisu bile izuzete od plaćanja poreza.<ref name=Timarh,119/> U svom govoru ''Protiv Timarha'' besednik [[Eshin]] daje sebi punu slobodu da opiše pred sudom bordel u kome rade mladići.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0026.tlg001.perseus-grc1:74 Eshin, ''Protiv Timarha'', 74.]</ref> Posetilac takvih bordela nije nailazio na osudu ni zakona ni javnog mnjenja. === Prostitucija i pravo građanstva === [[Datoteka:Symposion scene Staatliche Antikensammlungen 2646.jpg|thumb|right|Mladi svirač na gozbi, Durisova vaza; Staatliche Antikensammlungen de Munich]] Postojanje muške prostitucije velikih razmera pokazuje da sklonost za [[Pederastija u antičkoj Grčkoj|pederastijom]] nije bila ograničena samo na povlašćenu društvenu klasu. Ako već manje imućni građani skoro da nisu imali vremena i sredstava da praktikuju aristokratske rituale (posmatranje sportskih priredbi, udvaranje, darivanje)<ref>ἀρπαγμός / ''harpagmós'', pretpostavlja se da je ritualno kidnapovanje na [[Krit]]u trajalo dva meseca, a to je teško mogao da izvede neko ko je bio vezan za neki stalni posao.</ref>, svako je barem mogao da zadovolji svoju žudnju okrećući se prostituciji. Zakon je utoliko više štitio dečake, kao i žene, od svakog fizičkog nasrtaja. Nije se znalo za slučaj seksualnog odnosa između roba i njegovog gospodara sve do otkrića jednog [[Ksenofont]]ovog navoda.<ref>U Ksenofontovoj ''Gozbi'' napisanoj [[390. pne.]] Poređenja radi, ovo je bila uobičajena praksa u [[Stari Rim|starom Rimu]].</ref> Drugi razlog za korišćenje usluga muških prostitutki leži u postojanju seksualnih [[tabu]]a: stari Grci su [[oralni seks|felacio]] kao seksualni čin smatrali sramnim.<ref>Halperin, ''op. cit.'' str. 96, Dover, ''op. cit.'', str. 99.</ref> Samim tim, u homoseksualnoj vezi smatralo se da [[erast]] (ljubavnik) nema pravo da traži takvu uslugu od svog [[eromenos]]a (ljubimca), budućeg sugrađanina; za takvo što morao se obratiti muškarcu koji se bavi prostitucijom. Bavljenje prostitucijom, premda zakonito, smatrano je društveno nečasnim. Bilo je normalno kada se radilo o robu ili, uopšteno govoreći, o osobama bez građanskih prava. U slučaju građanina povlačila je za sobom značajne političke posledice, kao što je [[atimija]] (ἀτιμία / ''atimía''), gubitak svih građanskih prava. Tako se tumači Eshinov govor ''Protiv Timarha'': Timarh je napao Eshina; da bi se odbranio, Eshin optužuje svog tužioca da se u mladosti prostituisao. Samim tim, Timarh bi morao biti lišen političkih prava, među kojima je i pravo da podnosi tužbu protiv nekoga. Dakle, nuđenje novca [[adolescencija|adolescentu]] u zamenu za pružanje seksualnih usluga bilo je strogo kažnjivo, jer je to mladića moglo da staje njegovih budućih građanskih prava. Ovakvo rasuđivanje objašnjava Eshin, koji navodi jednu odredbu zakona o dokimasiji (δοκιμασία):<ref>[[Dokimasija]] je u staroj Atini bila naročiti ispit kojem su podvrgavani kandidati za neki položaj u državnoj službi.</ref> građanin koji se bavi prostitucijom (πεπορνευμένος / ''peporneuménos'') ili koga ljubavnik izdržava (ἡταιρηκώς / ''hêtairêkốs'') lišen je mogućnosti javnog istupanja, jer "onaj koji je prodavao sopstveno telo ''da bi drugi u njemu mogli da uživaju'' (ἐφ’ ὕβρει / ''eph’ hýbris'') ne bi oklevao da proda interese zajednice u celosti."<ref name="Eshin, Protiv Timarha, 29">[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0026.tlg001.perseus-grc1:29 Eshin, ''Protiv Timarha'', 29.]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Optužbe [[Timej]]a iz Tauromenija na Siciliji<ref>Prema [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0543.tlg001.perseus-grc1:12.15.1 Polibije, ''Istorije'', XII, 15, 1 sqq.]</ref> protiv [[Sirakuza|sirakuškog]] tiranina [[Agatoklo|Agatokla]] ponovo uzimaju istovetnu tematiku; muška prostitutka je po definiciji neko ko se odriče vlastitog dostojanstva ne bi li zadovoljio tuđu žudnju: "Obična muška prostitutka (κοινὸν πόρνον / ''koinòn pórnon'') koja stoji na raspolaganju najrazuzdanijima, jeste [[kreja]],<ref>Ptica kreja, tj. [[šojka]] (κολοιόν) bila je za Grke na rđavom glasu; tako, izraz "šojka sa šojkom" znači "sličan se sličnom raduje" i reč je korišćena kao uvreda. Nije poznat razlog za ovu negativnu konotaciju.</ref> mišar,<ref>Na starogrčkom jeziku naziv za [[mišar]]a (τριόρχης / ''triórkhês'') doslovno znači "sa tri muda". Životinja je stoga bila simbol pohote. Dover, str. 103.</ref> koji nudi svoju stražnjicu svakome ko to poželi."<ref>Cf. prevod Marijane Ricl: "Mislim na onaj odeljak na kraju njegove ''Istorije'' gde [Timej] kaže da je Agatokle u ranoj mladosti bio javna prostitutka, spreman da se preda najnezasitijim klijentima, pravi bludnik (τριόρχην) i pokvarenjak (κολοιόν) koji je svojim zadnjim delovima dolazio od napred svakom ko bi poželeo" (u: Polibije, ''Istorije'', tom II, Matica srpska, Beograd, 1988, str. 126–127).</ref> === Cenovnik === Cene usluga muškaraca koji su se prostituisali varirale su u istoj meri kao i cene žena prostitutki. Atenej pominje nekog momka koji je nudio svoje usluge za jedan obol,<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0008.tlg001.perseus-grc2:6.40 Atenej, ''Gozba sofista'', VI, 40.]</ref> međutim, to je bila toliko mala suma da se istinitost ove tvrdnje dovodi u pitanje. [[Straton iz Sarda]], autor epigrama iz [[2. vek]]a, pominje jednu takvu transakciju koja je obavljena za pet drahmi<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg7000.tlg001.perseus-grc4:12.239 ''Palatinska antologija'', XII, 239] ("pet tražiš, deset daću...").</ref> U jednom pismu pripisanom Eshinu zarada nekog Melanopa procenjuje se na 3.000 drahmi, što je suma koju je verovatno zaradio u toku celog svog radnog veka<ref>Pseudo-Eshin, VII, 3.</ref>. Eshin u svom delu ''Protiv Timarha'' pravi razliku između mladića koji se prostituiše i mladića kojeg izdržavaju.<ref name="Eshin, Protiv Timarha, 29"/> Takođe tvrdi da Timarh ne samo da je napustio svog zaštitnika kad je ovaj ostao bez novca, već je imao više njih, čime je dokazao da nije bio dečak kog izdržavaju (hētairēkós), već obična kurva ''(peporneuménos)''.<ref>[http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0026.tlg001.perseus-grc1:52 Eshin, ''Protiv Timarha'', 52.]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * {{en}} James Davidson, ''Courtesans and Fishcakes: Consuming Passions of Classical Athens'', Fontana Press, 1998. * {{en}} Kenneth J. Dover, ''Greek Homosexuality'', Harvard University Press, Cambridge (Massachusetts), 1989 (1. izdanje 1978) {{ISBN|0-674-36270-5}}. * {{en}} David M. Halperin, « The Democratic Body; Prostitution and Citizenship in Classical Athens », in ''One Hundred Years of Homosexuality and Other Essays on Greek Love'', Routledge, coll. « The New Ancient World », Londres-New York, 1990 {{ISBN|0-415-90097-2}}. * {{en}} Eva C. Keuls, ''The Reign of the Phallus: Sexual Politics in Ancient Athens'', University of California Press, Berkeley, 1993 {{ISBN|0-520-07929-9}}. * Leslie Kurke, « Inventing the ''Hetaira'': Sex, Politics, and Discursive Conflict in Archaic Greece », ''Classical Antiquity'', vol. 16, numéro 1 (avril 1997), pp.&nbsp;106–150. * {{fr}} Claude Mossé, ''La Femme dans la Grèce antique'', Complexe, 1991 (1. izdanje 1983) {{ISBN|2-87027-409-2}}. * {{en}} Sarah B. Pomeroy, ''Goddesses, Whores, Wives, and Slaves: Women in Classical Antiquity'', Schocken, 1995 {{ISBN|0-8052-1030-X}}. * {{de}} K. Schneider, « ''Hetairai'' », in ''Paulys Real-Encyclopädie der classichen Altertumwissenschaft'', cols. 1331-1372, 8.2, éd. Georg Wissowa, Stuttgart, 1913. * {{fr}} Violaine Vanoyeke, ''La Prostitution en Grèce et à Rome'', Les Belles Lettres, coll. « Realia », Paris, 1990. == Vanjske veze == {{commonscat|Prostitution in Ancient Greece}} * [http://www.plekos.uni-muenchen.de/2002/rstumpp.html Rezension zu Bettina Eva Stumpp: ''Prostitution in der römischen Antike''] [[Kategorija:Antička Grčka]] [[Kategorija:Prostitucija]] 39zqlsfuqmoqugozcs3e7dfv0za3ulp Orfenadrin 0 1236770 42681023 42274915 2026-08-24T20:41:03Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681023 wikitext text/x-wiki {{Drugbox-lat | IUPAC_name = | image = (RS)-Orphenadrin Structural Formula V1.svg | width = 200px | alt = Strukturna formula bez stereokemije | image2 = | width2 = | alt2 = | imagename = | drug_name = Orfenadrin | caption = <!-- Clinical data --> | tradename = Antiflex, Biorphen, Brocadisipal, Brocasipal | Drugs.com = {{drugs.com-lat|monograph|Orphenadrine}} | MedlinePlus = | licence_EU = | licence_US = | DailyMedID = | pregnancy_AU = | pregnancy_US = | pregnancy_category= | legal_AU = | legal_CA = | legal_UK = | legal_US = | legal_status = | dependency_liability = | routes_of_administration = Intravenozno, oralno <!-- Pharmacokinetic data --> | bioavailability = | protein_bound = | metabolism = | elimination_half-life = 13-20 h | excretion = <!-- Identifiers --> | CAS_number_Ref = {{cascite|correct|}} | CAS_number = 83-98-7 | CAS_supplemental = | ATCvet = | ATC_prefix = M03 | ATC_suffix = BC01 | ATC_supplemental = , {{ATC|N04|AB02}} | PubChem = 4601 | PubChemSubstance = 46506085 | IUPHAR_ligand = | DrugBank_Ref = {{drugbankcite|correct|drugbank}} | DrugBank = DB01173 | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID = 4440 | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | UNII = | KEGG_Ref = {{keggcite|correct|kegg}} | KEGG = C07935 | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEBI = 7789 | ChEMBL_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEMBL = 900 | synonyms = <!-- Chemical data --> |C=18 |H=23 |N=1 |O=1 | molecular_weight = 269,381 | smiles = CN(C)CCOC(C1=CC=CC=C1)C1=CC=CC=C1C | StdInChI = 1S/C18H23NO/c1-15-9-7-8-12-17(15)18(20-14-13-19(2)3)16-10-5-4-6-11-16/h4-12,18H,13-14H2,1-3H3 | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChI_comment = | StdInChIKey = QVYRGXJJSLMXQH-UHFFFAOYSA-N | StdStdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | density = | melting_point = | melting_high = | melting_notes = | boiling_point = 195 | boiling_notes = | solubility = | specific_rotation = | sec_combustion = }} '''Orfenadrin''' je [[organsko jedinjenje]], koje sadrži 18 [[atom]]a [[ugljenik]]a i ima [[Molekulska masa|molekulsku masu]] od 269,381 [[Jedinica atomske mase|Da]].<ref>Ji D, Sui ZY, Ma YY, Luo F, Cui CL, Han JS: NMDA receptor in nucleus accumbens is implicated in morphine withdrawal in rats. Neurochem Res. 2004 Nov;29(11):2113-20. [[PubMed|PMID]] [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15662845 15662845]</ref><ref>{{Cite pmid|21059682|noedit}}</ref><ref>{{cite pmid|18048412|noedit}}</ref> == Osobine == {| class="wikitable sortable" |- ! Osobina !! Vrednost |- | [[Vodonična veza|Broj akceptora vodonika]] || 2 |- | [[Vodonična veza|Broj donora vodonika]] || 0 |- | [[Geometrija molekula|Broj rotacionih veza]] || 6 |- | [[Particioni koeficijent]]<ref>{{cite doi/10.1021/jp980230o|noedit}}</ref> (''ALogP'') || 3,9 |- | [[Rastvorljivost]]<ref>{{cite pmid|11749573|noedit}}</ref> (''logS'', log(''mol/L'')) || -4,8 |- | [[Polarna površina molekula|Polarna površina]]<ref>{{cite pmid|11020286|noedit}}</ref> (''PSA'', [[Angstrem (jedinica)|Å<sup>2</sup>]]) || 12,5 |} == Stereokemija == Orphenadrin sadrži stereocentar i sastoji se od dva enantiomera. Ovo je [[racemat]], tj. Smjesa od 1: 1 ('' R '') i ('' S '') - obrazac:<ref name="Rote Liste">Rote Liste Service GmbH (Hrsg.): ''Rote Liste 2017 – Arzneimittelverzeichnis für Deutschland (einschließlich EU-Zulassungen und bestimmter Medizinprodukte)''. Rote Liste Service GmbH, Frankfurt/Main, 2017, Aufl. 57, {{ISBN|978-3-946057-10-9}}, S. 207.</ref> {| class="wikitable" style="text-align:center" |- class="hintergrundfarbe6" ! colspan="2"| Enantiomeri orphenadrine |- | [[File:(R)-Orphenadrin Structural Formula V1.svg|200 px]]<br /><small> CAS-Nummer: 33425-91-1</small> | [[File:(S)-Orphenadrin Structural Formula V1.svg|200 px]]<br /><small> CAS-Nummer: 33425-89-7</small> |} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin}} * {{GoodmanGilman10th}} * {{FoyePrinciplesMedChem6th}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|Medicina|Hemija}} {{Commonscat-lat|Orphenadrine}} * [http://www.drugbank.ca/drugs/DB01173 Orphenadrine] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140330030838/http://www.drugbank.ca/drugs/DB01173 |date=2014-03-30 }} {{Glutamatergični ligandi}} {{Hipnotici i sedativi}} {{Histaminergici}} [[Kategorija:Mišićni relaksanti]] [[Kategorija:Muskarinski antagonisti]] [[Kategorija:Etri]] [[Kategorija:Amini]] i4m12ka2vdwh9azaj4xt6insh72635e Etno muzika 0 1284464 42680996 42444066 2026-08-24T15:59:15Z Amherst99 14664 /* */ 42680996 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Enya - The Orlando Sentinel (1989) (cropped).jpg|thumb|right|185px|[[Enya]]]] '''Etno muzika''' ([[engleski|eng]]. ''world music'', [[njemački|nj]]. ''Weltmusik'') je suvremeni diskografski pojam koji predstavlja svojstvenu muzičku vrstu i u uglavnom se odnosi na [[Muzika|muzike]] iz nezapadnih zemalja odnosno na sve muzike koje stoje izvan „standardnih” obrazaca zapadne [[Pop muzika|pop muzike]] ili [[Klasična muzika|klasične muzike]], pritom koristeći neku vrstu etničke komponente. == Historija == Pojam se nalazi unutar moderne muzičke industrije i povezan je s operacijama recikliranja pri kraju [[20. vijek]]a – više ili manje filološki vjerodostojnih, ovisno o slučajevima – autohtonih muzičkih tradicija od raznih naroda svijeta. Najpoznatija imena u ovom sektoru su [[Clannad]], [[Ry Cooder]], [[Enya]], [[Goran Bregović]], a neke od najpoznatijih tradicija na diskografskom tržištu su britansko-keltska muzika, [[klezmer]], balkanske muzike i mnoge druge. Po temi postoji nekoliko studija [[Sociologija|sociologije]] muzike i [[Etnomuzikologija|etnomuzikologije]]. Nalazimo se, dakle, unutar razvojne parabole muzike u 20. vijeku, usko povezanoj sa tehnološkim inovacijama u prijenosu muzike ([[Radio prijemnik|radio]], [[gramofon]], [[Gramofonska ploča|ploča]]), iako je koncept povezan s ključnom razlikom koja je obilježila cjelokupnu [[Romantizam|romantičnu]] umjetnost [[19. vijek|19. stoljeća]], a to je teoretsko razlikovanje između „umjetničke” i „narodne” pjesme kod [[Johann Gottfried von Herder|Johanna G. Herdera]].{{efn|Usp. Johann G. Herder, ''Von deutscher Art und Kunst'', 1773.}} Ta distinkcija će utjecati na estetska istraživanja mnogih autora tog razdoblja ([[Bedřich Smetana|Smetana]], [[Franz Liszt|Liszt]], [[Frédéric Chopin|Chopin]]...), kao i imati duboke odraze u razvoju muzike sljedećeg vijeka. U [[20. vijek]]u u mnogim zemljama je se, prije dolaska [[Rock muzika|rock'n'rolla]], promicalo očuvanje autohtone (u nekim slučajevima samozvano autohtone) domaće muzike i [[folklor]]a, što je samo po sebi snosilo važno pitanje [[Tradicija|tradicije]], [[Nacija|nacije]], [[Etnička grupa|etnosa]]. Sa [[1960-e|1960-ima]] je se dogodila epohalna kulturna, društvena i antropološka promjena velikih razmjera,{{efn|Na pr. njemački [[Wirtschaftswunder]].}} koja je između ostalog proizvela i preobrazbu muzike, njezine uloge, funkcije i upotrebe. Krajem stoljeća muzička industrija je se ponovno osvrnula na predindustrijskim korijenima narodne muzike, proizvodeći stil muzike koji je najčešće išao pod etiketom ''world music'' ili također ''ethnic fusion'' ili ''worldbeat''. Istodobno je se razvila jedna daljnja linija u kojoj su se tehnologija i neki oblici suvremene pop muzike nakalemili na oblike lokalne narodne muzike, rađajući ono što se na Balkanu naziva [[turbofolk]], ali što se u osnovnom receptu može pronaći u raznim stilovima muzike popularnim u mnogim zemljama. Iz tih pravaca, nastavili su se dodatni ogranci, eksperimenti i miješanja. Danas širom svijeta postoje brojni međunarodni festivali ''world'' muzike, a neki su vrlo istaknuti (La notte della Taranta, Chicago World Music Festival, [[Dragačevski sabor]], International Klezmer Festival u Fürthu, Jazz 'n' Klezmer, National Celtic Folk Festival itd.). {{Commonscat|World music}} == Povezano == * [[Etnomuzikologija]] * [[Romantizam (muzika)|Romantizam u muzici]] * [[Tradicijska muzika]] * [[Turbofolk]] == Napomene == {{notelist}} [[Kategorija:Muzički žanrovi]] ejhsuyug9p7o8ye859y9x2c4eu32b0p Leinatal 0 1368315 42681069 42517896 2026-08-25T05:27:10Z Gliwi 135182 ([[c:GR|GR]]) [[File:DEU Leinatal COA.jpg]] → [[File:DEU Leinatal COA.svg]] JPG → SVG 42681069 wikitext text/x-wiki {{Grad u Nemačkoj | naziv = Lajnatal | izvorni_naziv = ''Leinatal'' | slika = | opis_slike = | gradska_zastava = | grb = DEU Leinatal COA.svg | država = [[Njemačka]] | pokrajina = [[Tiringija]] | lokacija = | osnivanje = | stanovništvo = 3.831<ref>Broj stanovnika po [http://web.archive.org/web/20100919050210/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/AdministrativeUebersicht,templateId=renderPrint.psml njem. Saveznom zavodu za statistiku]. [http://web.archive.org/web/20100827050647/http://www.destatis.de/jetspeed/portal/cms/Sites/destatis/Internet/DE/Content/Statistiken/Regionales/Gemeindeverzeichnis/Administrativ/Archiv/GV2000VJ/2Q__30062010__Auszug,property=file.xls Stanje] 30. 6. 2010.</ref> | gustina = 107 | aglomeracija = | površina = 36,0 | gšir = 50.9 | gduž = 10.63333 | nadmorska_visina = 360 | registarska_oznaka = GTH | pozivni_broj = 03622,036253,03623 | poštanski_kod = 99894 | dan_grada = | veb-strana = [http://www.gemeinde-leinatal.de/ www.gemeinde-leinatal.de] | gradonačelnik = ''Uwe Oßwald'' | stranka = | ije = da }} '''Lajnatal''' ({{jez-nem|Leinatal}}) je opština u [[Njemačka|njemačkoj]] saveznoj državi [[Tiringija]]. Jedno je od 57 opštinskih središta okruga [[Okrug Gota|Gota]]. Prema procjeni iz 2010. u opštini je živjelo 3.831 stanovnika. Posjeduje regionalnu šifru (''AGS'') 16067083. == Geografski i demografski podaci == [[Datoteka:Leinatal_in_GTH.svg|mini|levo|250px|Položaj opštine u okrugu Gota]] Lajnatal se nalazi u saveznoj državi [[Tiringija]] u okrugu Gota. Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 360 metara. Površina opštine iznosi 36,0&nbsp;km². U samom mjestu je, prema procjeni iz 2010. godine, živjelo 3.831 stanovnika. Prosječna gustina stanovništva iznosi 107 stanovnika/km². == Međunarodna saradnja == <div style="width:30%"> {{partnerstvo_gradova_zaglavlje}} {{partnerstvo_gradova_red|[[Nouvion sur Meuse]]|[[Francuska]]|partnerstvo|[[1990]]}} {{partnerstvo_gradova_podnožje|Izvor<ref>[http://www.rgre.de/rgre-partnerschaften/?dt_orgname=Leinatal&dt_plz=&dt_einwohnerzahl_min=&dt_einwohnerzahl_max=&dt_bundesland=&aus_orgname=&aus_plz=&aus_land=&aus_kontinent=&partner_seit_von=&partner_seit_bis=&partner_form=&submit=Suche Savjet opština i regiona Evrope - Pregled međuopštinske saradnje], Pristupljeno 30. 6. 2010.</ref>}} </div> == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{BergerGeographischeNamenInDeutschland}} * {{FulbrookConciseHistoryOfGermany}} * {{ShawUrbanHistoricalGeography}} * {{HomeGermany}} * {{HammDemographicChange}} * {{BerghahnModernGermany}} * {{KleinerAtlas}} * {{GrosserAtlas}} {{refend}} == Vanjske veze == {{portal|Nemačka}} {{Commonscat|Leinatal}} * [http://www.gemeinde-leinatal.de/ Zvanični sajt opštine] {{de}} * [http://www.destatis.de/ Nem. Savezni zavod za statistiku] {{de}} * [http://www.staedtetag.de Stalna konferencija gradova i opština] {{de}} * [http://www.kommon.de/ KommOn] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140429185843/http://www.kommon.de/ |date=2014-04-29 }} - Informacioni sistem gradova, opština i okruga. {{de}} {{Nezavisni gradovi i opštine u okrugu Gota}} t3sdlk149holtr7cb2q6uurxpn2p8yx Openica 0 1453778 42681007 42351179 2026-08-24T18:35:41Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681007 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Openica |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Openica}}</small> |grb = |slika = Openica panorama.JPG |opis_slike = Pogled na Openicu |opština = Ohrid |populacija = 58 |nadm visina = 810 |gšir = 41.1825 |gduž = 20.8692 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6306 |registarska oznaka =OH }} '''Openica''' ({{jez-mak|Openica}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Openica pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Openica je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 12&nbsp;km severno. Openica se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata prostor istočno i severoistočno od [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno u nevelikoj dolini, između [[Plakenska planina|Plakenske planine]] na severu i [[Galičica|Galičice]] na jugu. Nadmorska visina naselja je približno 810 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Openica je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imala 58 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == {{Commonscat|Openica}} * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] 6chtf3skka2hwcfqwf2wjt3ltzfnbjz Orman (Ohrid) 0 1453825 42681026 42543499 2026-08-24T20:51:19Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681026 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Orman (razvrstavanje)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Orman |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Orman}}</small> |grb = |slika = |opis_slike = |opština = Ohrid |populacija = 104 |nadm visina = 720 |gšir = 41.14 |gduž = 20.7844 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6000 |registarska oznaka =OH }} '''Orman''' ({{jez-mak|Orman}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Orman pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Orman je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 2,5&nbsp;km severozapadno, pa je zapravo njegovo [[predgrađe]]. Orman se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata istočnu i severoistočnu obalu [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje u nevelikom [[Ohridsko polje|Ohridskom polju]], koje se pruža na severoistočnoj strani [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Severno od naselja se izidže pobrđe [[Gorenci (planina)|Gorenci]]. Nadmorska visina naselja je približno 720 metara. Klima u naselju, i pored znatne nadmorske visine, ima [[Župna klima|župne odlike]], pa je pre [[Umereno kontinentalna klima|umereno kontinentalna]] nego [[Planinska klima|planinska]]. == Historija == == Stanovništvo == Orman je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imao 104 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] q09c1kcbj0mlrjpw64nwnzg73vrbz60 Peštani (Ohrid) 0 1453833 42681057 42351407 2026-08-25T03:07:24Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681057 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Peštani (Prilep)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Peštani |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Пештани}}</small> |grb = |slika = Peshtani.jpg |opis_slike = Pogled na Peštane i Ohridsko jezero |opština = Ohrid |populacija = 1.326 |nadm visina = 700 |gšir = 41.0153 |gduž = 20.8108 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6323 |registarska oznaka =OH }} '''Peštani''' ({{jez-mak|Пештани}}) su naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Peštani pripadaju [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Peštani je smešteno u krajnje jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 14&nbsp;km južno. Peštani se nalaze u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata istočnu i severoistočnu obalu [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno na istočnoj obali [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]], a istočno od njega se strmo izdiže planina [[Galičica]]. Nadmorska visina naselja je približno 700 metara. Klima u naselju, i pored znatne nadmorske visine, ima [[Župna klima|župne odlike]], pa je pre [[Umereno kontinentalna klima|umereno kontinentalna]] nego [[Planinska klima|planinska]]. == Historija == == Stanovništvo == Peštani su prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imali 1.326 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (99%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == privreda == Vekovima se stanovnici Peštana bave [[ribolov]]om i [[stočarstvo]]m, no poslednjih nekoliko decenija ove delatnosti zamiru. U današnje vreme, stanovništvo se uglavnom bavi [[turizam|turizmom]] i drugim srodnim delatnostima. Dobro su razvijene uslužne delatnosti: [[trgovina]], [[ugostiteljstvo]] i [[saobraćaj]]. == Zbirka slika == <gallery> Image: Peštani (4).JPG|Priobalje u Peštanima Image: Peštani.JPG|Ulazak u Peštane </gallery> == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == {{Commonscat|Peštani}} * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} * [http://www.fallingrain.com/world/MK/0/Pestani.html Položaj Peštana na mapi] {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] cvoq2zczvunjnm4un7hja3o3fv3p80q Podmolje 0 1453875 42681070 42351476 2026-08-25T05:27:32Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681070 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Podmolje |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Podmolje}}</small> |grb = |slika = StPaultheApostleAirport-2.jpg |opis_slike = Ohridski aerodrom „Sveti Apostol Pavle“ se nalazi pokraj Podmolja |opština = Ohrid |populacija = 331 |nadm visina = 710 |gšir = 41.1611 |gduž = 20.7522 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6000 |registarska oznaka =OH }} '''Podmolje''' ({{jez-mak|Podmolje}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Podmolje pripada [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. Pokraj Podmolja je smešten [[Aerodrom Sv. Apostol Pavle|Ohridski aerodrom „Sveti Apostol Pavle“]]. == Prirodni uslovi == Naselje Podmolje je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 3&nbsp;km severozapadno, pa je zapravo njegovo [[predgrađe]]. Podmolje se nalazi u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata istočnu i severoistočnu obalu [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje u nevelikom [[Ohridsko polje|Ohridskom polju]], koje se pruža na severoistočnoj strani [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Severno od naselja se izidže pobrđe [[Gorenci (planina)|Gorenci]]. Nadmorska visina naselja je približno 710 metara. Klima u naselju, i pored znatne nadmorske visine, ima [[Župna klima|župne odlike]], pa je pre [[Umereno kontinentalna klima|umereno kontinentalna]] nego [[Planinska klima|planinska]]. == Historija == == Stanovništvo == Podmolje je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imalo 331 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (98%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] 38o1h13ic4b5bgigcrntif9kqitwkoz Plaće 0 1453876 42681065 42351442 2026-08-25T05:03:00Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681065 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Plaće |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Плаќе}}</small> |grb = |slika = Поглед на Плаќе.jpg |opis_slike = |opština = Ohrid |populacija = 4 |nadm visina = 1.380 |gšir = 41.2186 |gduž = 20.9733 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6306 |registarska oznaka =OH }} '''Plaće''' ({{jez-mak|Плаќе}}) su naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u jugozapadnom delu države. Plaće pripadaju [[Opština Ohrid|opštini Ohrid]]. == Prirodni uslovi == Naselje Plaće je smešteno u jugozapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Ohrid]]a, naselje je udaljeno 20&nbsp;km severoistočno. Plaće se nalaze u istorijskoj oblasti [[Ohridski kraj]], koja se obuhvata prostor istočno i severoistočno od [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]]. Naselje je smešteno visoko, na jugozapadnim visovima [[Plakenska planina|Plakenske planine]]. Nadmorska visina naselja je približno 1.380 metara. Klima u naselju je [[Planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Plaće su prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imale 4 stanovnika. Većinu stanovništva čine etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Ohrid]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.ohrid.gov.mk www.ohrid.gov.mk Zvanična stranica opštine Ohrid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180827040453/http://www.ohrid.gov.mk/ |date=2018-08-27 }} {{Opština Ohrid}} [[Kategorija:Opština Ohrid]] t72617u3eq55i2nex1jk3hqaopdg1du Šum (Struga) 0 1454361 42681016 42600003 2026-08-24T19:56:26Z Ehrlich91 31090 42681016 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Šum}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Šum |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Шум}}</small> |grb = |slika = Воздушен поглед на Шум.jpg |opis_slike = |opština = Struga |populacija = 837 |nadm visina = 710 |gšir = 41.18 |gduž = 20.63 |pozivni broj = +389 (0)46 |poštanski kod = 6333 |registarska oznaka =SU }} '''Šum''' ({{jez-mak|Шум}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u krajnje zapadnom delu države. Šum pripada [[Opština Struga|opštini Struga]]. == Prirodni uslovi == Naselje Šum je smešteno u krajnje zapadnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]], blizu državne granice sa [[Albanija|Albanijom]] (6&nbsp;km zapadno od naselja)]. Od najbližeg grada, [[Struga|Struge]], naselje je udaljeno 5&nbsp;km zapadno. Šum se nalazi u istorijskoj oblasti [[Drimkol]], koja obuhvata priobalje [[Ohridsko jezero|Ohridskog jezera]], oko mesta istoka reke [[Crni Drim]] iz [[jezera]]. Naselje je smešteno na severozapadnoj strani jezera. Zapadno od naselja izdiže se planina [[Jablanica (planina)|Jablanica]], dok se istočno pruža [[Struško polje]]. Nadmorska visina naselja je približno 710 metara. Klima u naselju, i pored znatne nadmorske visine, ima [[Župna klima|župne odlike]], pa je pre [[umerenokontinentalna klima|umereno kontinentalna]] nego [[Planinska klima|planinska]]. == Historija == == Stanovništvo == Šum je prema poslednjem popisu iz [[2002]]. godine imao 837 stanovnika. Većinu stanovništva naselja čine [[Albanci]] (98%). Pretežna veroispovest je [[islam]]. == Povezano == * [[Opština Struga]] == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.struga.gov.mk www.struga.gov.mk Zvanična stranica opštine Struga] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110719094449/http://www.struga.gov.mk/ |date=2011-07-19 }} {{Opština Struga}} [[Kategorija:Opština Struga]] s1cg7o6lh6zq22bok17nh7d17o48xzl Poitou-Charentes 0 1466299 42681071 42339604 2026-08-25T05:42:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681071 wikitext text/x-wiki {{Okvir regije Francuske|regija=Poitou-Charentes |grb= |mjesto= [[Poitiers]] |Stanovništvo=1 640 068 |Datum popisa=[[1999]] |Gustoća=64 |Površina=25 810 |Broj okruga=14 |Broj kantona=157 |Broj općina=1 464 |Predsjednik=[[Jean-François Macaire]] |Departmani=[[Charente]] (16)<br />[[Charente-Maritime]] (17)<br />[[Deux-Sèvres]] (79)<br />[[Vienne]] (86) |Položaj=[[Datoteka:Poitou-Charentes_map.png|Položaj regije Poitou-Charentes u Francuskoj]]}} '''Poitou-Charentes''' je regija na zapadu [[Francuska|Francuske]]. Sastoji se od četiri departmana. Glavni grad je [[Poitiers]]. == Historija == Prvi stanovnici ove regije su bili [[Gali|galsko]] pleme [[Pictavi]]. 56. godine prije Krista, [[Rimsko Carstvo|Rimljani]] su osvojili ovo područje i pripojili ga svojoj provinciji Akvintiji. [[Vizigoti]] su zauzeli regiju [[418]]. godine, da bi je [[Franci]] preuzeli [[507]]. Bitkom kod Poitiersa [[732]]. godine, je zaustavljen prodor muslimanskih osvajača u zapadnu Europu. [[1152]]. godine [[Poitiou]] je potpao pod englesku kontrolu brakom između Elenore Akvintijske i Henrika II. (kasnije kralja Engleske). Pokrajina je vraćena Francuskoj [[1416]]. godine i bila je provincija Francuske u tom obliku do [[Francuska revolucija|Revolucije]], kada je podjeljena u tri departmana Vienne, Deux-Sevres, i Vendee) == Administracija == Regionalno vijeće regije se sastoji od 55 zastupničkih mjesta. Od izbora [[2004]]. na vlasti je vlada lijevog centra. Raspored u vijeću je slijedeći: Lijeve stranke: * 20 zastupnika - [[Parti socialiste français|Socijalistička partija]] * 7 zastupnika - Komunistička partija * 6 zastupnika - Zeleni * 2 zastupnika - Stranka radikalne ljevice * 2 zastupnika - ostali pojedini ljevičari Desne stranke: * 9 zastupnika - koalicija [[Union pour un mouvement populaire|UMP]]-UDF * 6 zastupnika - ostali pojedini desničari Ekstermno desne stranke: * 3 zastupnika - FN (Nacionalna Fronta) == Geografija == [[Datoteka:CarteregionPoitou-Charentes.jpg|mini|Šumski prostori u Poitou-Charentesu]] == Gospodarstvo == * Pogledajte članak: [[Gospodarstvo regije Poitou-Charentes]] == Stanovništvo == Stanovništvo ove regije je poznato pod nazivom ''Picto-Charentais''. Lokalni jezik [[Poitevin-Saintongeais]] danas razumije samo mali broj ljudi u regiji. Po popisu stanovništva iz [[1999]]. godine, 23.8 % stanovništva regije Poitou-Charentes je imalo manje od 25 godina. U regije se događa veliki razmještaj mladog stanovništva koje se seli većinom sa seoskih područja u gradske. Najatraktivniji je grad [[Poitiers]], radi velikog broja sveučilišta i gradovi [[La Rochelle]], [[Angoulême]] i [[Niort]], koji nude velike mogućnosti zapošljavanja mladog stanovništva. == Vanjske veze == * [http://www.cr-poitou-charentes.fr Stranica regionalnog vijeća] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20021124073225/http://www.cr-poitou-charentes.fr/ |date=2002-11-24 }} * [http://www.observatoire-environnement.org/ Stranica regionalnog obzervatorija za okoliš regije Poitou-Charentes] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20011123192136/http://www.observatoire-environnement.org/ |date=2001-11-23 }} * [http://www.paysage-poitou-charentes.org/ Krajolici Poitou-Charentesa] <div class="Boxmerge">{{Francuske regije}}{{Portal Francuska}}</div> {{Commonscat}} [[Kategorija:Regioni Francuske]] 1ekaf3znru5jfi6ylyan36vo16t5g92 Nikola Šafarić 0 1468643 42680954 42553357 2026-08-24T13:22:38Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680954 wikitext text/x-wiki {{Trener/izbornik/igrač | ime = Nikola Šafarić | slika = | puno ime = Nikola Šafarić | visina = 166 cm | nadimak = | datum rođenja = [[11. ožujka]] [[1981]]. | mjesto rođenja = [[Čakovec]] | država rođenja = [[Hrvatska]] | datum smrti = | mjesto smrti = | država smrti = | trenutačni klub = [[NK Zavrč]] | broj u klubu = 8 | pozicija = [[nogometne pozicije|veznjak]] | mlade godine = | juniorski klubovi = Venera Sveti Juraj na Bregu <br> [[NK Čakovec]] | godina = 1998. - 2007. <br> 2007. - 2008. <br> 2008. - 2010. <br> 2010. - 2011. <br>2011. - 2013.<br>2013. - | profesionalni klubovi = [[NK Varteks]] <br>[[NK Rijeka]] <br> [[NK Slaven Belupo]] <br> [[NK Varaždin]] <br> [[Kaposvári Rákóczi FC|Kaposvári]]<br>[[NK Zavrč]] | nastupi(golovi) = 195 (40) <br> 34 (2) <br> 51 (3) <br> 47 (6)<br> 43 (1)<br> 34 (2) | godine u reprezentaciji = 1998. - 1999.<br>1999.-2000.<br>2000.-2004.<br>2004.-2006. | reprezentacija = [[Hrvatska nogometna reprezentacija do 17 godina|Hrvatska do 17]]<br>[[Hrvatska nogometna reprezentacija do 19 godina|Hrvatska do 19]]<br>[[Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine|Hrvatska do 21]]<br>[[Hrvatska nogometna reprezentacija|Hrvatska]] | nastupi u reprezentaciji(golovi) = {{0}}{{0}}(10) {{0}}{{0}}{{0}}(3)<br>{{0}}{{0}}{{0}}(8) {{0}}{{0}}{{0}}(0)<br>{{0}}{{0}}(17) {{0}}{{0}}{{0}}(1)<br>{{0}}{{0}}{{0}}(3) {{0}}{{0}}{{0}}(0) | godine treniranja = | klubovi = }} '''Nikola Šafarić''' ([[Čakovec]], [[11. ožujka]] [[1981]].) je [[hrvatska|hrvatski]] [[nogomet]]aš, koji igra na poziciji [[nogometne pozicije|veznog igrača]]. Trenutačno igra za slovenski [[NK Zavrč]]. Svoj prvi međunarodni nastup za [[Hrvatska nogometna reprezentacija|reprezentaciju Hrvatske]] ostvario je u prijateljskom susretu u [[Varaždin]]u s [[Izraelska nogometna reprezentacija|Izraelom]] u pobjedi od 1:0. Ukupno je sakupio tri nastupa. Nikola Šafarić je nogometnu karijeru za hrvatskog prvoligaša u Veneri i Čakovcu. Od 19989. igra za [[NK Varteks]], gdje je nastavio igrati sve do ljeta 2007., kada se priključuje momčadi [[NK Rijeka|Rijeke]]. Dne [[31. kolovoza]] [[2008]]. potpisuje dvogodišnji ugovor za [[NK Slaven Belupo|Slaven Belupo]].U ljeto [[2010.]] odlazi iz [[NK Slaven Belupo|Slaven Belupa]] jer mu ističe ugovor te se vraća u matični klub [[NK Varaždin]], u kojem ostaje godinu dana nakon čega dvije godine igra za mađarski Kaposvári. 2013. preselio je u slovenski Zavrč. == Vanjske veze == *[http://www.hnl-statistika.com/p1.asp?ID=266 Nogometni-magazin] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/2010/http://www.hnl-statistika.com/p1.asp?ID=266 |date=2009-11-30 }} *[http://www.prvaliga.si/klubi/mostvo/igralec.asp?idi=105744&id=728&all=1 PrvaLiga profil] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140528010203/http://www.prvaliga.si/klubi/mostvo/igralec.asp?idi=105744&id=728&all=1 |date=2014-05-28 }} (slo.) {{DEFAULTSORT:Šafarić, Nikola}} [[Kategorija:Fudbaleri Slaven Belupa]] [[Kategorija:Fudbaleri Rijeke]] [[Kategorija:Biografije, Čakovec]] [[Kategorija:Hrvatski fudbaleri]] [[Kategorija:Fudbaleri Varteksa]] [[Kategorija:Fudbaleri Varaždina]] klzgu8yjutqygo8b3uv3x5ovdcwpe3v Osmi putnik (sastav) 0 1469580 42681033 42511021 2026-08-24T21:22:04Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681033 wikitext text/x-wiki {{Glazbenik | Ime = Osmi putnik | Img = | Img_capt = Skupina Osmi putnik, [[1986.]] godine | Img_size = | Landscape = | Background = skupina | Pseudonim = | Osnivanje = [[7. svibnja]] [[1985.]] | Mjesto = [[Split]] | Prebivalište = | Žanr = [[rock]], [[heavy metal]] | Djelatno_razdoblje = 1985.-danas | Producentska_kuća = [[Jugoton]], PGP-RTB, [[Dancing Bear]], [[One Records]] | Angažman = | URL = [http://www.osmiputnik.net Službene stranice] | Sadašnji članovi = Davor Dado Gradinski,<br />Bojan Božo Antolić,<br />Dean Clea Brkic,<br />Kristian Krista Barišić,<br />Danijel Stoja Stojan | Bivši članovi = [[Zlatan Stipišić]],<br /> Davor Gradinski Dado,<br /> Nenad Mitrović Mitar,<br /> Igor Makić<br />Mirjan Jovanović Tošo<br /> Alen Koljanin<br />Petar Šantić<br />Marsel Benzon<br />Miro Marunica<br />Dražen Krolo | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Osmi Putnik''' je [[split]]ski [[rock]] i [[heavy metal]] sastav, osnovan [[7. svibnja]] [[1985.]] Ime je dobio po jugoslovenskom prijevodu američkog filma [[Alien (Osmi putnik)]]. Tadašnji [[pjevanje|prvi vokal]] bio je [[Zlatan Stipišić Gibonni]]. Bili su jedni od najpopularnijih rock sastava na prostorima [[SFRJ|bivše Jugoslavije]]. U svojoj glazbenoj karijeri objavili su četiri [[album|studijska albuma]]. == Povijest sastava == === Osnivanje === Sastav su osnovali [[pjevač]] [[Gibonni|Zlatan Stipišić]], [[bas gitara|bas gitarist]] Davor Gradinski Dado, te [[Gitara|gitarist]] Nenad Mitrović Mitar. Sastavu se kasnije pridružio i gitarist Igor Makić te [[Bubnjevi|bubnjar]] Dražen Krolo i u ovom postavu sastav je svoj prvi koncert održao [[1. kolovoza]] [[1985.]] nastupajući zajedno sa skupinom [[Zabranjeno pušenje|Zabranjenim pušenjem]] na splitskim Gripama. Mjesec dana nakon toga osvajaju prvo mjesto na Dalmatinskim omladinskim rock susretima<ref>Petar Janjatović, "Ex YU rock enciklopedija", Čigoja štampa, Beograd, 2007. godine, {{ISBN|978-86-905317-1-4}}</ref>. Uskoro dolazi do promjena u sastavu i iz njega odlaze Igor Makić i Dražen Krolo, koje zamjenjuju gitarist Bojan Antolić Božo, te bubnjar Mario Kuzmić Kuzma. U toj postavi sastav pobjeđuje na zagrebačkoj "Stereoviziji" s pjesmom "Lutko moja takav sam ti ja...", postajući sve popularniji među [[rock]] publikom širom bivše [[SFRJ|Jugoslavije]]. Nedugo zatim iz sastava odlazi Mario Kuzmić i na njegovo mjesto dolazi Miro Marunica Marun. Slijede brojni nastupi i potpisivanje ugovora s tadašnjom [[diskografija|diskografskom kućom]] [[Jugoton]]om (danas [[Croatia Records]]) u čijem je izdanju izašao njihov prvi album ''[[Ulična molitva]]''. Album se prodao u srebrnoj nakladi<ref>Koraljko Pisarić, "MALA enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe", Nema problema, Rijeka, 1994. godine, {{ISBN|963-6352-00-1}}</ref>. === Studio, albumi, koncert === Sastav nastavlja s koncertnom promocijom albuma, u sklopu koje svira i na prvom tradicionalnom HM festivalu u [[Sarajevo|Sarajevu]]. [[1987.]] godine sastav popisuje novi izdavački ugovor s izdavačkom kućom PGB RTB i s [[producent]]om Mirkom Krstičevićem (basist iz sastava Metak) snima svoj drugi studijski album ''[[Glasno, glasnije]]'', na kojem u istoimenoj pjesmi gostuju i [[nogomet]]aši [[HNK Hajduk|Hajduka iz Splita]], [[Zoran Vulić|Vulić]], Jerolimov, Andrijašević i [[Mladen Pralija|Pralija]], a sama pjesma je i napravljena kao podrška nogometnom klubu. Nakon snimanja albuma iz sastava odlazi Marun, a na njegovo mjesto dolazi Mirjan Jovanović Tošo, a iste je godine sastav izabran za skupinu godine po izboru čitatelja 'Rock" magazina'. Album ''Glasno, glasnije'' po istom izboru osvaja drugo mjesto za album godine odmah iza albuma ''[[Kao kakao (album)|Kao kakao]]'', [[Makedonija|makedonskog]] sastava [[Leb i sol]]. Sastav početkom [[1988.]] godine ulazi u studio i snima svoj treći album ''[[Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika]]'', uz kojeg je objavljen i prvi [[singl]] "Mi smo majstori". === Odlazak Gibonnija === Samo nekoliko mjeseci nakon što je objavljen album ''Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika'', uslijed velikog pritiska radi neriješenog pitanja menadžmenta Gibonni odlazi iz sastava, a zamjenjuje ga Marsel Benzon, dok Mirjana Jovanovića zamjenjuje Petar Šantić Peki. Stipišić prelazi u [[BIH|bosanskohercegovački]] [[heavy metal]] sastav [[Divlje jagode (sastav)|Divlje jagode]] u kojem ostaje godinu dana, a početkom [[1990-ih|devedesetih]] počinje svoju uspješnu solo karijeru. Sastav je nastavio s koncertnom aktivnošću sa Marsellom Benzonom kao pjevačem, no trojica članova dobivaju poziv za odsluženje [[JNA|vojnoga roka]]. Sastav miruje do [[2002.]] godine kada se ponovo okupljaju Bojan Božo Antolić, Davor Dado Gradinski i Mirjan Jovanović Tošo kojima se priključuju vokal Dean Clea Brkić (iz sastava Pandora) te gitarist Kristian Krista Barišić (iz sastava Kompleks K). === Reunion === Nakon pune dvije godine od okupljanja, [[2004.]] godine započelo se sa snimanjem albuma ''[[Živ i ponosan]]'' koji izlazi sredinom [[svibanj|svibnja]] [[2005.]] godine za izdavačku kuću [[Dancing Bear]] ([[Hrvatska]]), te za One Records ([[Srbija]]) pritom obilježavajući i dvadeset godina od osnutka sastava. Album se snimao i pripremao u studiu Pandora Box, pod produkcijskom palicom Deana Clea Brkića. Na materijalu se nalaze stare uspješnice "Glasno, glasnije" i "Srce od kamena". [[11. lipnja]] [[2006.]] godine nastupili su kao predgrupa na koncertu [[UK|britanske]] [[hard rock]] skupine [[Motörhead]]. Nakon niza uspješnih koncertnih nastupa u regiji, sastav početkom 2010. godine ulazi u studio i započinje sa snimanjem novog, petog po redu albuma pod imenom ''[[Tajna (album)|Tajna]]''. Za produkciju je i ovaj put bio zadužen karizmatični frontmen sastava Dean Clea Brkić. Album je objavljen [[31. srpnja]] [[2010.]] te sadrži 11 novih pjesama među kojima se nalazi i obrada pjesme [[Zdravko Čolić|Zdravka Čolića]], "Glavo luda". == Diskografija == * ''[[Ulična molitva]]'' ([[1986.]], [[Jugoton]]) * ''[[Glasno, glasnije]]'' ([[1987.]] PGP RTB) * ''[[Drage sestre moje... nije isto bubanj i harmonika]]'' ([[1988.]], PGP RTB) * ''[[Živ i ponosan]]'' ([[2005.]], Dancing Bear) * ''[[Tajna]]'' ([[2010.]]) == Članovi sastava == ==== Sadašnja postava ==== * '''Davor Dado Gradinski''' ([[Split]], [[8. svibnja]] [[1968.]]) - U sastavu svira [[Bas gitara|bas gitaru]], također je bio angažiran u sastavima Witchcraft, Vatrene ulice i Black Dog. Oprema koju koristi je Ibanez i Hagstrom Bass. Uzor su mu basisti [[Billy Sheehan]], [[Steve Harris]], Mike LePond i John Myung. * '''Bojan Božo Antolić''' ([[Vukovar]], [[8. studenog]] [[1963.]]) - U sastavu svira [[električna gitara|gitaru]]. Nastupao je još u skupinama Vatrene ulice i Hladna točka. Svira na modelu gitare Ibanez S 570 Deluxe. Neki od glazbenih uzora su mu Steve Lukather, Michael Romeo, [[Yngwie Malmsteen|Yngwie J. Malmsteen]], [[Paul Gilbert]], Vinnie Moore, Adrian Smith, Ronnie Le Tekro. * '''Dean Clea Brkic''' ([[Split]], [[19. svibnja]] [[1977.]]) - U sastavu je na mjestu [[pjevanje|prvog vokala]]. Bio je još angažiran u skupinama Pandora, Dissector, Živo Blato, Witchcraft. Opremu koju koristi je Shure Beta 58, Rhode Classic, TL Audio Tube Preamp Ivory. Među najdražim pjevačima su mu [[David Coverdale]], Ronnie James Dio, [[Glenn Hughes]], Jeff Scott Soto, Daniel Gildenlow, Jorn Lande, Mats Leven, Goran Edman, Tony Martin, Lou Gramm, Oliver Hartmann, Bob Catley, Dave Bickler, Jimi Jamison, Bruce Dickinson, Geoff Tate, Tony Harnell. * '''Kristian Krista Barišić''' ([[Split]], [[15. svibnja]] [[1981.]]) - U sastavu svira gitaru. Nastupao je u skupinama Kompleks K, Ivana & Lolite, Wizardland. Koristi model gitare Ibanez RG550 LTD. Neki od najdražih gitarista su mu Paco De Lucia, Steve Lukather, [[John Petrucci]], Yngwie J.Malmsteen, [[Steve Vai]]. * '''Danijel Stoja Stojan''' ([[Split]] [[10. veljače]] [[1976.]]) - U sastavu svira [[bubnjevi|bubnjeve]]. Angažiran je još i u sastavima Čuvari Svirala i Pandora. Svira model bubnjarskog kompleta Mapex Orion. === Bivši članovi === * [[Zlatan Stipišić Gibonni]] (Split, [[13. kolovoza]] [[1968.]]) u sastavu je bio na mjestu prvog vokala. Nakon što je napustio sastav Osmi putnik i posvetio se svojoj solo karijeri, nastupao je još u skupinama '''V2''', [[Divlje jagode (sastav)|Divlje jagode]], '''Fileas Fog''' * Alen Koljanin - gitare * Miro Marun Marunica (Split, [[18. rujna]] [[1964.]]), u sastavu je svirao bubnjeve, a nastupao je još u skupinama '''Osmi putnik, Fileas Fog, Vukojarac'''. * Nenad Mitar Mitrović ([[Zagreb]], [[27. siječnja]] [[1963.]]), svirao gitaru i osim Osmog putnika također je još bio član sastava '''Hladna točka'''. * [[Marsel Benzon]] - vokal * Petar Šantić Peki - bubnjevi * Mirjan Jovanović Tošo - bubnjevi == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.osmiputnik.net Službene stranice sastava] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110504115617/http://www.osmiputnik.net/ |date=2011-05-04 }} * [http://www.myspace.com/8putnik Službene myspace stranice sastava] * [http://www.diskografija.com/sastav/osmi-putnik.htm Diskografija Osmog putnika] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090224233159/http://www.diskografija.com/sastav/osmi-putnik.htm |date=2009-02-24 }} * [http://www.andeli-cuvari.com/ Stranice obožavatelja Zlatana Stipišića] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070526060931/http://www.andeli-cuvari.com/ |date=2007-05-26 }} [[Kategorija:Osmi putnik| ]] [[Kategorija:Hrvatske rock grupe]] [[Kategorija:Hrvatski heavy metal sastavi]] [[Kategorija:Kultura u Splitu‎]] [[Kategorija:Jugoslavenske muzičke grupe]] gglvm5ijmv49mubayz9u8obxg9sn1im Radoslav Katičić 0 1472005 42680970 42495306 2026-08-24T14:41:39Z Argo 40546 +ref 42680970 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Radoslav Katičić | slika = | veličina = | opis_slike = | pseudonim = | datum_rođenja = {{birth date|1930|7|3|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Zagreb]] | datum_smrti = {{death date and age|2019|08|10|1930|07|03|df=y}} | mjesto_smrti = [[Beč]] | nacionalnost = | poznat_po = | zanimanje = [[klasična filologija|klasični filolog]] i [[slavistika|slavist]] }} '''Radoslav Katičić''' ([[Zagreb]], [[3. srpnja]] [[1930]]. – [[Beč]], [[10. kolovoza]] [[2019]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[klasična filologija|klasični filolog]] i paleoslavist. == Biografija == Radoslav Katičić rođen je 3. srpnja 1930. u Zagrebu, gdje je pohađao i [[Osnovna škola|osnovnu školu]], a 1949. maturirao u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]]. Diplomirao je 1954. [[Klasična filologija|klasičnu filologiju]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] i iste godine počeo raditi kao knjižničar na Odsjeku za klasičnu filologiju na tom fakultetu. Njegovi prvi znanstveni radovi bili su s područja [[Starogrčki jezik|starogrčke]] filologije i [[Bizantologija|bizantologije]]. Kao [[stipendija|stipendist]] grčke vlade posjetio je [[Atena|Atenu]] 1956-1957. godine, a 1958. izabran je za asistenta na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tu je 1959. i doktorirao s disertacijom ''Pitanje jedinstva indoevropske glagolske fleksije''. Akademske 1960-1961. godine kao stipendist [[Fondacija Alexander von Humboldt|Fondacije Alexandra von Humboldta]] boravi u [[Tübingenu]]. Nakon povratka na zagrebački Filozofski fakultet postao je [[docent]] za indoeuropsku i [[Opća lingvistika|opću lingvistiku]]. Ubrzo potom utemeljio je Katedru za opću lingvistiku i indologiju i postao njen prvi pročelnik. Za vanrednog je profesora imenovan 1966. a za redovnog 1977. godine. Pored opće i indoeuropske lingvistike, predavao je i drevnu iransku i [[Indoarijski jezici|staroindijsku]] filologiju. Godine 1977. postao je redovni profesor [[Slavistika|slavenske filologije]] na [[Sveučilište u Beču|Sveučilištu u Beču]]. Za dopisnog člana [[JAZU|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) izabran je 1973, a za redovnog člana 1986. godine. Za dopisnog člana [[Austrijska akademija znanosti|Austrijske akademije znanosti]] izabran je 1981, a za redovnog člana 1989. godine. Od 1984. član je [[Akademija znanosti Bosne i Hercegovine|Akademije znanosti Bosne i Hercegovine]], od 1987. član [[Norveška akademija znanosti|Norveške akademije znanosti]], a od 1991. član [[Academia Europaea|Europske akademije]] ''(Academia Europaea)''. Godine 1989. dodijeljen mu je [[počasni doktorat]] [[Sveučilište u Osijeku|Sveučilišta u Osijeku]], a 1999. počasno zvanje profesora na [[Sveučilište u Budimpešti|Sveučilištu u Budimpešti]]. Katičić je bio predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika sve dok ga Ministarstvo znanosti [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]] 2012. nije ukinulo.<ref>{{Cite web |author=Hrvatska izvještajna novinska agencija |title=Mora se stati na kraj korupciji u visokom obrazovanju |date=14. lipnja 2012 |publisher=''[[Nacional]]'' |location=Zagreb |url=http://www.nacional.hr/clanak/131468/mora-se-stati-na-kraj-korupciji-u-visokom-obrazovanju |ISSN=1330-9048 |accessdate=1. kolovoza 2014 |archive-date=2013-06-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130627091551/http://www.nacional.hr/clanak/131468/mora-se-stati-na-kraj-korupciji-u-visokom-obrazovanju |dead-url=yes }}</ref> == Znanstveno djelo == Katičićev znanstveni korpus, koji obuhvaća više od 150 naslova (knjiga i članaka), može se podijeliti na četiri područja: * Opća [[lingvistika]] i [[Paleobalkanski jezici|paleobalkanologija]], uglavnom temeljena na konceptu [[Transformacijska gramatika|transformacijske gramatike]]; u ovom području nalaze ova značajna djela objavljena na engleskom: ** ''A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics'' ({{jez-sh|Prilog općoj teoriji usporedne kingvistike}}, 1970), ** ''The Ancient Languages of the Balkans, 1–2'' ({{jez-sh|Stari balkanski jezici}}, 1976). * Lingvističko-[[Stilistika|stilistička]] djela o pojedinim aspektima i povijesti različitih europskih ([[Starogrčka književnost|grčke]] i [[Bizantska književnost|bizantske]]) te vaneuropskih književnosti: ** ''Stara indijska književnost'', Zagreb 1973. * Brojni radovi o povijesti [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], počev od doseljavanja [[Hrvati|Hrvata]] u 7. stoljeću. Katičić je iscrtao vijugave putove kontinuiteta hrvatskog jezika i [[Hrvatska književnost|književnosti]], od najstarijih zapisa na kamenu i [[Glagoljica|glagoljaške]] srednjevjekovne književnosti pisane hrvatskom redakcijom [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskog jezika]] do [[renesansa|renesansnih]] pisaca kao što su [[Marin Držić]] i [[Marko Marulić]], koji su pisali narodnim jezikom. Proučavao je i standardizaciju jezika te objavio rad o suvremenoj hrvatskoj sintaksi (''Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika'', Zagreb 1986) na temelju proučavanja suvremenih književnika kao što su [[Miroslav Krleža]] i [[Tin Ujević]]; to je jedno od malobrojnih sintaktičkih djela na svijetu koje je napisano konzistentnom primjenom koncepta transformacijske gramatike. * Sinteze koje se bave počecima hrvatske kulture s pomoću multidisciplinarnog pristupa koji počiva na proučavanju filologije, [[Arheologija|arheologije]], kulturologije, [[Paleografija|paleografije]] i analize teksta: ** ''Uz početke hrvatskih početaka '', Split 1993, ** ''Litterarium studia'', Beč-Zagreb, 1999 (na njemačkom i hrvatskom). == Kritike == [[Bernhard Gröschel]] navodi da Katičić, baveći se jezičnopovijesnim temama vezanim za područje današnje Hrvatske, umjesto za znanstveno utemeljenim konstruktivističkim pristupom narodima i nacijama kao produktima novog doba, poseže za teorijom po kojoj su Hrvati kao etnička grupa oformljeni prije više od tisuću godina, čime se približiva pozicijama nacionalističke ideologije u Hrvatskoj.<ref name="BerndGro">{{Cite book|last=Gröschel |first=Bernhard |authorlink=Bernhard Gröschel |title=Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik |language=njemački |series=Lincom Studies in Slavic Linguistics, Band 34 |location=München |publisher=Lincom Europa |year=2009 |pages=323, 359 |isbn=978-3-929075-79-3 |oclc=428012015|accessdate=28. srpnja 2014}}</ref> Druga se kritika odnosi na Katičićevu ''Sintaksu hrvatskoga književnoga jezika'', čijeg se pisanja poduhvatio, a da prethodno, prema nekim kritičarima, nije dovoljno istraživao na tom području. Koncipirao ju je na prvoj fazi transformacijsko-generativne teorije, koja je u trenutku objavljivanja Katičićeve ''Sintakse'' napunila četvrt stoljeća otkako su je se njeni osnivači odrekli. Stoga je Katičićeva ''Sintaksa'' doživjela i ozbiljnu kritiku od strane nekih hrvatskih sintaktičara.<ref>{{cite journal|last=Pranjković |first=Ivo |title=Nekoliko napomena o ʻSintaksi’ prof. Katičića |journal=Jezik |location=Zagreb |volume=36 |issue=1-2 |year=1988 |pages=5–8 |issn=0021-6925 }}</ref><ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Andrijašević |editor1-first=Marin |editor2-last=Vrhovac |editor2-first=Yvonne (ur.) |title=Strani jezik u dodiru s materinskim |publisher=Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku |pages=151–152 |chapter=Relativna rečenica – gramatičke nedoumice |url=http://bib.irb.hr/datoteka/447530.RELATIVNA_RECENICA-GRAMATICKE_NEDOUMICE.PDF |location=Zagreb |year=1992 |oclc=438850199 |ssrn=3434566 |id={{CROSBI|447530}} |accessdate=29. srpnja 2014 |archive-date=2013-09-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130925114037/http://bib.irb.hr/datoteka/447530.RELATIVNA_RECENICA-GRAMATICKE_NEDOUMICE.PDF }}</ref><ref>{{Cite book|last=Raguž |first=Dragutin | title=Odnosne rečenice s veznikom/relativom ʻšto’ |series=Biblioteka Jezikoslovlje, knj. 7 |location=Zagreb |publisher=Hrvatska sveučilišna naklada |year=1994 |pages=10, 43, 54, 67, 76–78 |isbn=953-1690-15-4}}</ref> Osim zastarjele metode i brojnih pogrešaka, zamjeren mu je i stil pisanja neprimjeren znanstvenom djelu kao i korpus primjera, jer je uvrstio brojne koji su stari više stoljeća, a više se ne koriste. Ujedno su i prekobrojni primjeri rečenica najviše utjecali na opseg ''Sintakse''. Osim toga, Katičić se pojavljuje kao promotor [[jezični purizam|purifikacije]] lingvističke terminologije u Hrvatskoj, čime, prema njegovim kritičarima, postiže još veću izoliranost domaće sredine od međunarodne akademske zajednice. Takva njegova nastojanja nailaze na otpor kod nekih kroatista, posebice [[Ivo Pranjković|Ive Pranjkovića]] i [[Snježana Kordić|Snježane Kordić]].<ref>{{cite journal|last=Pranjković |first=Ivo |title=Prikaz ili odgovor na prikaz |journal=Jezik |location=Zagreb |volume=41 |issue=4 |year=1993 |pages=125 |issn=0021-6925 }}</ref><ref>{{Cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |title=Relativna rečenica |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426507.Kordic_Relativna_recenica.pdf |series=Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva, knj. 25 |location=Zagreb |publisher=Matica hrvatska i Hrvatsko filološko društvo |year=1995 |pages=318–321 |isbn=953-6050-04-8 |oclc=37606491 |ssrn=3460911 |id={{CROSBI|426507}} |accessdate=27. srpnja 2014 |archive-date=2021-02-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210214005854/http://bib.irb.hr/datoteka/426507.Kordic_Relativna_recenica.pdf }}</ref> U kasnijoj fazi Katičić istupa u javnosti i kao stručnjak koji se zalaže za to da se u Hrvatskoj piše rastavljeno ''ʻne ću’'',<ref>{{Cite web |last=Ožegović |first=Nina |title=Neću protiv ne ću |date=13. veljače 2007 |publisher=''[[Nacional]]'' |location=Zagreb |url=http://www.nacional.hr/clanak/31488/necu-protiv-ne-cu |ISSN=1330-9048 |accessdate=5. kolovoza 2014 |archive-date=2012-11-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121126200923/http://www.nacional.hr/clanak/31488/necu-protiv-ne-cu |dead-url=yes }}</ref> što je protivno<ref>{{Cite web|last=Kapović |first=Mate |title=Komentar na nacrt novog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje |date=27. travanja 2013 |publisher=''Lupiga'' |location=Zagreb |url=http://www.lupiga.com/vijesti/kako-olaksati-pisanje-iije-je-i-komentari-na-nacrt-novog-pravopisa-instituta-za-hrvatski-jezik-i-jezikoslovlje |ISSN=1849-3831 |accessdate=29. srpnja 2014}}</ref> praksi pisanja većine govornika hrvatskog jezika. Stoga mu je u nekim medijima predbačeno da je, uz podršku konzervativnih političkih krugova, doprinio destabiliziranju već ustaljene [[pravopis]]ne prakse u Hrvatskoj.<ref>{{Cite web |last=Bačić |first=Mašenjka |title=Hrvatsko pravopisno sukoboslovlje |date=23. travanja 2013 |publisher=''H-alter'' |location=Zagreb |url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/hrvatsko-novo-pravopisno-sukoboslovlje |ISSN=1847-3784 |accessdate=2. kolovoza 2014 |archive-date=2014-08-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140811044528/http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/hrvatsko-novo-pravopisno-sukoboslovlje |dead-url=yes }}</ref> U vezi tvrdnji da nijedan Hrvat ne zna standardni jezik, slavist Jerzy Molas u poljskom jezikoslovnom časopisu navodi članak u kojem Katičić zahtijeva da "svatko dakle, bez iznimke, mora taj standardni jezik učiti",<ref>{{cite journal|author=Katičić, Radoslav |title=Načela stanadardnosti hrvatskoga jezika |journal=Jezik |location=Zagreb |volume=43 |issue=5 |page=177 |year=1996 |issn=0021-6925|id={{Hrčak|id=300342}}}}</ref> što Molas komentira: "Prilično šokantna izjava iz poljske perspektive da materinski jezik u svom standardnom obliku nije prvi jezik nijednog Hrvata".<ref>{{cite journal |author=Molas, Jerzy |title=Chorwacka dyskusja o statusie i nazwie języka |url=https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=4408 |journal=Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej |issn=0081-7090 |oclc=998673309 |volume=40 |pages=478 |year=2005 |location=Varšava |language=poljski |accessdate=2025-07-28 |url-status=live |quote=Dość szokujące z polskiej perspektywy słowa, że język ojczysty w swej postaci standardowej nie jest pierwszym językiem ani jednego Chorwata.}}</ref> Zagovornik je i teze da [[Hrvati]] i [[Srbi]] govore različitim jezicima, što mu zamjera [[Predrag Matvejević]] prisjećajući se da je nekada zastupao suprotan stav: {{izdvojeni citat|na 200-godišnjici [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka]], bili smo zajedno, na [[Sorbonne|Sorbonni]] je tada profesor Katičić rekao ʻDa su [[ustaše]] još godinama pokušavale rascijepiti svojim inovacijama taj jezik, ne bi napravili dva jezika’. A kasnije je možda i on negdje pod pritiskom nekih ljudi koji nemaju nikakav svjetski renome slavista, koji su mali, sitni, provincijski profesori, zadojeni [[Nacionalizam|nacionalizmom]] iz prošlih stoljeća i koji ne čine čast hrvatskoj filologiji...<ref>{{Cite web |last=Matvejević |first=Predrag |authorlink=Predrag Matvejević |title=Kozmopolit o jeziku |date=travanj-lipanj 2013 |publisher=''Književna republika'' '''11''' (4-6) |location=Zagreb |page=97 |url=http://bib.irb.hr/datoteka/639043.KOZMOPOLIT_O_JEZIKU.PDF |ISSN=1334-1057 |accessdate=30. srpnja 2014 |archive-date=2016-02-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160225191442/http://bib.irb.hr/datoteka/639043.KOZMOPOLIT_O_JEZIKU.PDF }}</ref>|promjena stava}} O toj promjeni stava izriču kritiku i neki [[Njemačka|njemački]] lingvisti: {{izdvojeni citat|Tko, kao Katičić ovdje, pokušava svoj autoritet dobiven pomoću zasluga na drugim područjima koristiti za postizanje njemu poćudnih jezičnopolitičkih pogleda, isključuje naposljetku sam sebe iz stručnoznanstvenog diskursa. Instrumentaliziranje emocija [...] je ʻmoralna toljaga’ posebne vrste, koja južnu slavistiku njemačkog govornog područja treba zastrašiti kod ophođenja s nazivom ʻ[[srpskohrvatski jezik]]’. Tko poseže za takvim sredstvima, razotkriva i vlastitu sumnju u uvjerljivost svojih inače iznošenih argumenata za zasebnost hrvatskoga.<ref name="BerndGro"/>|inozemna kritika}} [[Dubravko Škiljan]] također upućuje kritiku baveći se argumentacijom koju Katičić iznosi o jezičnom identitetu: {{izdvojeni citat|Katičićev model složenog jezičnog identiteta ne naglašava dovoljno razlike između tipoloških i genetskih kriterija s jedne strane i vrijednosnog određenja s druge strane. Prije svega, naime, prva su dva kriterija u osnovi rezultat lingvističke i racionalno zasnovane analize, dok treći proistječe iz djelomično iracionalnog stava govornika prema vlastitom jeziku.<ref>{{Cite book|last=Škiljan |first=Dubravko |authorlink=Dubravko Škiljan| title=Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati |url=http://vrismond.files.wordpress.com/2011/10/ebooksclub-org__govor_nacije__jezik__nacija__hrvati1.pdf |series=Biblioteka Obrisi moderne |location=Zagreb |publisher=Golden marketing |year=2002 |page=37 |isbn=953-212-111-0 |oclc=55754615 |accessdate=6. kolovoza 2014}}</ref>|o argumentaciji}} Katičić je privukao pozornost medija i izjavom da [[srpski jezik]] nije [[Štokavština|štokavski]]: {{izdvojeni citat|Katičić je dao veliki doprinos, ne doduše na području [[Lingvistika|lingvistike]], nego u proučavanju praslavenske [[Mitologija|mitologije]]. A prošle godine je u ʻVijencu’ izjavio da je hrvatski štokavski, a srpski da nije štokavski, što je izazvalo podsmijeh širom svijeta i dodatno srozalo ionako slab ugled [[Kroatistika|kroatistike]], a posebno Katičićeva opusa.<ref>{{Cite web |last=Derk |first=Denis |title=Narod može nazivati jezik kako god mu drago: razgovor sa Snježanom Kordić |date=10. prosinca 2011 |publisher=''[[Večernji list]]'' |location=Zagreb |page=61 |url=http://bib.irb.hr/datoteka/565691.Intervju_Vecernji_list.pdf |ISSN=1333-9192 |id={{CROSBI|565691}} |accessdate=28. srpnja 2014 |archive-date=2012-06-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120601180323/http://bib.irb.hr/datoteka/565691.Intervju_Vecernji_list.pdf }}</ref>|komentar izjave}} Katičićevu sklonost [[mit]]ovima kritizira i Peter Kuzmič: {{izdvojeni citat|ja bih ipak inzistirao na traganju za istinom i ustrajao na tome da kao [[narod]] svoju [[povijest]] i [[vjera|vjeru]] ne temeljimo na mitovima i [[legenda]]ma nego na povijesno provjerljivim [[činjenica]]ma.<ref>{{Cite web|last=Kuzmič |first=Peter |title=Hrvati pretjeruju u svojatanju svetog Jeronima |date=25. studenog 2020 |publisher=''Autograf'' |location=Zagreb |url=https://www.autograf.hr/hrvati-pretjeruju-u-svojatanju-svetog-jeronima/ |ISSN=1849-143X |accessdate=16. srpnja 2022}}</ref>|o neobjektivnosti}} == Publikacije == * Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (Zagreb, 1967.) * A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics (Haag-Paris, 1970.) * Jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1971.) * Stara indijska književnost (Zagreb, 1973.) * The Ancient Languages of the Balkans, 1-2 (Haag-Pariz, 1976.) * Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (Zagreb, 1986., 2003.) * Novi jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1984.; 2. izdanje 1992.) * Uz početke hrvatskih početaka (Split, 1993.) * Na ishodištu (Zagreb, 1994.) * Illyricum mithologicum (Zagreb, 1995.) * Litterarum studia: Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja (Zagreb, 1998.) * Na kroatističkim raskrižjima (Zagreb, 1999.) * Boristenu u pohode (Zagreb, 2008.) * Božanski boj: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2008.) * Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2010.) * Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2011.) * Hrvatski jezik, (Zagreb, 2013.) == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.hazu.hr/Akademici/RKaticic.html HAZU: Radoslav Katičić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040824100946/http://www.hazu.hr/Akademici/RKaticic.html |date=2004-08-24 }} {{Lifetime|1930|2019|Katičić, Radoslav}} [[Kategorija:Klasični filolozi]] [[Kategorija:Slavisti]] [[Kategorija:Hrvatski lingvisti]] [[Kategorija:Kroatisti]] [[Kategorija:Akademici HAZU]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] i7d566186f4izpg7orutyw5v4mbj4z9 42681006 42680970 2026-08-24T17:41:58Z Argo 40546 ref 42681006 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Radoslav Katičić | slika = | veličina = | opis_slike = | pseudonim = | datum_rođenja = {{birth date|1930|7|3|df=y}} | mjesto_rođenja = [[Zagreb]] | datum_smrti = {{death date and age|2019|08|10|1930|07|03|df=y}} | mjesto_smrti = [[Beč]] | nacionalnost = | poznat_po = | zanimanje = [[klasična filologija|klasični filolog]] i [[slavistika|slavist]] }} '''Radoslav Katičić''' ([[Zagreb]], [[3. srpnja]] [[1930]]. – [[Beč]], [[10. kolovoza]] [[2019]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[klasična filologija|klasični filolog]] i paleoslavist. == Biografija == Radoslav Katičić rođen je 3. srpnja 1930. u Zagrebu, gdje je pohađao i [[Osnovna škola|osnovnu školu]], a 1949. maturirao u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]]. Diplomirao je 1954. [[Klasična filologija|klasičnu filologiju]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] i iste godine počeo raditi kao knjižničar na Odsjeku za klasičnu filologiju na tom fakultetu. Njegovi prvi znanstveni radovi bili su s područja [[Starogrčki jezik|starogrčke]] filologije i [[Bizantologija|bizantologije]]. Kao [[stipendija|stipendist]] grčke vlade posjetio je [[Atena|Atenu]] 1956-1957. godine, a 1958. izabran je za asistenta na Katedri za indoeuropsku poredbenu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tu je 1959. i doktorirao s disertacijom ''Pitanje jedinstva indoevropske glagolske fleksije''. Akademske 1960-1961. godine kao stipendist [[Fondacija Alexander von Humboldt|Fondacije Alexandra von Humboldta]] boravi u [[Tübingenu]]. Nakon povratka na zagrebački Filozofski fakultet postao je [[docent]] za indoeuropsku i [[Opća lingvistika|opću lingvistiku]]. Ubrzo potom utemeljio je Katedru za opću lingvistiku i indologiju i postao njen prvi pročelnik. Za vanrednog je profesora imenovan 1966. a za redovnog 1977. godine. Pored opće i indoeuropske lingvistike, predavao je i drevnu iransku i [[Indoarijski jezici|staroindijsku]] filologiju. Godine 1977. postao je redovni profesor [[Slavistika|slavenske filologije]] na [[Sveučilište u Beču|Sveučilištu u Beču]]. Za dopisnog člana [[JAZU|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] (današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) izabran je 1973, a za redovnog člana 1986. godine. Za dopisnog člana [[Austrijska akademija znanosti|Austrijske akademije znanosti]] izabran je 1981, a za redovnog člana 1989. godine. Od 1984. član je [[Akademija znanosti Bosne i Hercegovine|Akademije znanosti Bosne i Hercegovine]], od 1987. član [[Norveška akademija znanosti|Norveške akademije znanosti]], a od 1991. član [[Academia Europaea|Europske akademije]] ''(Academia Europaea)''. Godine 1989. dodijeljen mu je [[počasni doktorat]] [[Sveučilište u Osijeku|Sveučilišta u Osijeku]], a 1999. počasno zvanje profesora na [[Sveučilište u Budimpešti|Sveučilištu u Budimpešti]]. Katičić je bio predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika sve dok ga Ministarstvo znanosti [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]] 2012. nije ukinulo.<ref>{{Cite web |author=[[Hrvatska izvještajna novinska agencija]] |title=Mora se stati na kraj korupciji u visokom obrazovanju |date=14. lipnja 2012 |publisher=[[Nacional]] |location=Zagreb |url=http://www.nacional.hr/clanak/131468/mora-se-stati-na-kraj-korupciji-u-visokom-obrazovanju |ISSN=1330-9048 |accessdate=1. kolovoza 2014 |archive-date=2013-06-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130627091551/http://www.nacional.hr/clanak/131468/mora-se-stati-na-kraj-korupciji-u-visokom-obrazovanju |dead-url=yes }}</ref> Tadašnji ministar koji je ukinuo Vijeće obrazlaže da je to učinio zbog neaktivnosti Vijeća.<ref>{{Cite web |last=Jovanović |first=Željko |authorlink=Željko Jovanović |title=Političko vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika obična je demagogija |date=6.travnja 2017 |publisher=Radio Gornji grad |location=Zagreb |url=https://radiogornjigrad.blog/2017/04/06/zeljko-jovanovic-politicko-vijece-za-norma-hrvatskog-standardnog-jezika-obicna-je-demagogija/comment-page-1/ |accessdate=2023-03-01 |dead-url=no |quote=Uostalom, najbolji dokaz da takav način rada ničim nije opravdao postojanje je da se u zadnje 4 godine, prije moje odluke sastalo 3 puta. Zar se tako brine o hrvatskom jeziku pitam sve one koji danas plaču za takvim Vijećem}}</ref> == Znanstveno djelo == Katičićev znanstveni korpus, koji obuhvaća više od 150 naslova (knjiga i članaka), može se podijeliti na četiri područja: * Opća [[lingvistika]] i [[Paleobalkanski jezici|paleobalkanologija]], uglavnom temeljena na konceptu [[Transformacijska gramatika|transformacijske gramatike]]; u ovom području nalaze ova značajna djela objavljena na engleskom: ** ''A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics'' ({{jez-sh|Prilog općoj teoriji usporedne kingvistike}}, 1970), ** ''The Ancient Languages of the Balkans, 1–2'' ({{jez-sh|Stari balkanski jezici}}, 1976). * Lingvističko-[[Stilistika|stilistička]] djela o pojedinim aspektima i povijesti različitih europskih ([[Starogrčka književnost|grčke]] i [[Bizantska književnost|bizantske]]) te vaneuropskih književnosti: ** ''Stara indijska književnost'', Zagreb 1973. * Brojni radovi o povijesti [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], počev od doseljavanja [[Hrvati|Hrvata]] u 7. stoljeću. Katičić je iscrtao vijugave putove kontinuiteta hrvatskog jezika i [[Hrvatska književnost|književnosti]], od najstarijih zapisa na kamenu i [[Glagoljica|glagoljaške]] srednjevjekovne književnosti pisane hrvatskom redakcijom [[Crkvenoslavenski jezik|crkvenoslavenskog jezika]] do [[renesansa|renesansnih]] pisaca kao što su [[Marin Držić]] i [[Marko Marulić]], koji su pisali narodnim jezikom. Proučavao je i standardizaciju jezika te objavio rad o suvremenoj hrvatskoj sintaksi (''Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika'', Zagreb 1986) na temelju proučavanja suvremenih književnika kao što su [[Miroslav Krleža]] i [[Tin Ujević]]; to je jedno od malobrojnih sintaktičkih djela na svijetu koje je napisano konzistentnom primjenom koncepta transformacijske gramatike. * Sinteze koje se bave počecima hrvatske kulture s pomoću multidisciplinarnog pristupa koji počiva na proučavanju filologije, [[Arheologija|arheologije]], kulturologije, [[Paleografija|paleografije]] i analize teksta: ** ''Uz početke hrvatskih početaka '', Split 1993, ** ''Litterarium studia'', Beč-Zagreb, 1999 (na njemačkom i hrvatskom). == Kritike == [[Bernhard Gröschel]] navodi da Katičić, baveći se jezičnopovijesnim temama vezanim za područje današnje Hrvatske, umjesto za znanstveno utemeljenim konstruktivističkim pristupom narodima i nacijama kao produktima novog doba, poseže za teorijom po kojoj su Hrvati kao etnička grupa oformljeni prije više od tisuću godina, čime se približiva pozicijama nacionalističke ideologije u Hrvatskoj.<ref name="BerndGro">{{Cite book|last=Gröschel |first=Bernhard |authorlink=Bernhard Gröschel |title=Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik |language=njemački |series=Lincom Studies in Slavic Linguistics, Band 34 |location=München |publisher=Lincom Europa |year=2009 |pages=323, 359 |isbn=978-3-929075-79-3 |oclc=428012015|accessdate=28. srpnja 2014}}</ref> Druga se kritika odnosi na Katičićevu ''Sintaksu hrvatskoga književnoga jezika'', čijeg se pisanja poduhvatio, a da prethodno, prema nekim kritičarima, nije dovoljno istraživao na tom području. Koncipirao ju je na prvoj fazi transformacijsko-generativne teorije, koja je u trenutku objavljivanja Katičićeve ''Sintakse'' napunila četvrt stoljeća otkako su je se njeni osnivači odrekli. Stoga je Katičićeva ''Sintaksa'' doživjela i ozbiljnu kritiku od strane nekih hrvatskih sintaktičara.<ref>{{cite journal|last=Pranjković |first=Ivo |title=Nekoliko napomena o ʻSintaksi’ prof. Katičića |journal=Jezik |location=Zagreb |volume=36 |issue=1-2 |year=1988 |pages=5–8 |issn=0021-6925 |id={{Hrčak|id=305100}}}}</ref><ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Andrijašević |editor1-first=Marin |editor2-last=Vrhovac |editor2-first=Yvonne (ur.) |title=Strani jezik u dodiru s materinskim |publisher=Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku |pages=151–152 |chapter=Relativna rečenica – gramatičke nedoumice |url=http://bib.irb.hr/datoteka/447530.RELATIVNA_RECENICA-GRAMATICKE_NEDOUMICE.PDF |location=Zagreb |year=1992 |oclc=438850199 |ssrn=3434566 |id={{CROSBI|447530}} |accessdate=29. srpnja 2014 |archive-date=2013-09-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130925114037/http://bib.irb.hr/datoteka/447530.RELATIVNA_RECENICA-GRAMATICKE_NEDOUMICE.PDF }}</ref><ref>{{Cite book|last=Raguž |first=Dragutin | title=Odnosne rečenice s veznikom/relativom ʻšto’ |series=Biblioteka Jezikoslovlje, knj. 7 |location=Zagreb |publisher=[[Hrvatska sveučilišna naklada]] |year=1994 |pages=10, 43, 54, 67, 76–78 |isbn=953-1690-15-4}}</ref> Osim zastarjele metode i brojnih pogrešaka, zamjeren mu je i stil pisanja neprimjeren znanstvenom djelu kao i korpus primjera, jer je uvrstio brojne koji su stari više stoljeća, a više se ne koriste. Ujedno su i prekobrojni primjeri rečenica najviše utjecali na opseg ''Sintakse''. Osim toga, Katičić se pojavljuje kao promotor [[jezični purizam|purifikacije]] lingvističke terminologije u Hrvatskoj, čime, prema njegovim kritičarima, postiže još veću izoliranost domaće sredine od međunarodne akademske zajednice. Takva njegova nastojanja nailaze na otpor kod nekih kroatista, posebice [[Ivo Pranjković|Ive Pranjkovića]] i [[Snježana Kordić|Snježane Kordić]].<ref>{{cite journal|last=Pranjković |first=Ivo |title=Prikaz ili odgovor na prikaz |journal=Jezik |location=Zagreb |volume=41 |issue=4 |year=1993 |pages=125 |issn=0021-6925 |id={{Hrčak|id=366936}}}}</ref><ref>{{Cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |title=Relativna rečenica |chapter=O terminima i nešto šire |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426507.Kordic_Relativna_recenica.pdf |series=Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva, knj. 25 |location=Zagreb |publisher=[[Matica hrvatska]] i Hrvatsko filološko društvo |year=1995 |pages=318–321 |isbn=953-6050-04-8 |oclc=37606491 |ssrn=3460911 |id={{CROSBI|426507}} |accessdate=27. srpnja 2026 |archive-date=2021-02-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210214005854/http://bib.irb.hr/datoteka/426507.Kordic_Relativna_recenica.pdf}}</ref> U kasnijoj fazi Katičić istupa u javnosti i kao stručnjak koji se zalaže za to da se u Hrvatskoj piše rastavljeno ''ʻne ću’'',<ref>{{Cite web |last=Ožegović |first=Nina |title=Neću protiv ne ću |date=13. veljače 2007 |publisher=[[Nacional]] |location=Zagreb |url=http://www.nacional.hr/clanak/31488/necu-protiv-ne-cu |ISSN=1330-9048 |accessdate=5. kolovoza 2014 |archive-date=2012-11-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20121126200923/http://www.nacional.hr/clanak/31488/necu-protiv-ne-cu |dead-url=yes }}</ref> što je protivno<ref>{{Cite web|last=Kapović |first=Mate |authorlink=Mate Kapović |title=Komentar na nacrt novog pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje |date=27. travanja 2013 |publisher=Lupiga |location=Zagreb |url=http://www.lupiga.com/vijesti/kako-olaksati-pisanje-iije-je-i-komentari-na-nacrt-novog-pravopisa-instituta-za-hrvatski-jezik-i-jezikoslovlje |ISSN=1849-3831 |accessdate=29. srpnja 2014}}</ref> praksi pisanja većine hrvatskih govornika. Stoga mu je u nekim medijima predbačeno da je, uz podršku konzervativnih političkih krugova, doprinio destabiliziranju već ustaljene [[pravopis]]ne prakse u Hrvatskoj.<ref>{{Cite web |last=Bačić |first=Mašenjka |title=Hrvatsko pravopisno sukoboslovlje |date=23. travanja 2013 |publisher=H-alter |location=Zagreb |url=http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/hrvatsko-novo-pravopisno-sukoboslovlje |ISSN=1847-3784 |accessdate=2023-07-09 |archive-date=2014-08-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140811044528/http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/hrvatsko-novo-pravopisno-sukoboslovlje |dead-url=yes }}</ref> U vezi tvrdnji da nijedan Hrvat ne zna standardni jezik, slavist Jerzy Molas u poljskom jezikoslovnom časopisu navodi članak u kojem Katičić zahtijeva da "svatko dakle, bez iznimke, mora taj standardni jezik učiti",<ref>{{cite journal|author=Katičić, Radoslav |title=Načela standardnosti hrvatskoga jezika |journal=Jezik |location=Zagreb |volume=43 |issue=5 |page=177 |year=1996 |issn=0021-6925|id={{Hrčak|id=300342}}}}</ref> što Molas komentira: "Prilično šokantna izjava iz poljske perspektive da materinski jezik u svom standardnom obliku nije prvi jezik nijednog Hrvata".<ref>{{cite journal |author=Molas, Jerzy |title=Chorwacka dyskusja o statusie i nazwie języka |url=https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=4408 |journal=Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej |issn=0081-7090 |oclc=998673309 |volume=40 |pages=478 |year=2005 |location=Varšava |language=poljski |accessdate=2025-07-28 |url-status=live |quote=Dość szokujące z polskiej perspektywy słowa, że język ojczysty w swej postaci standardowej nie jest pierwszym językiem ani jednego Chorwata.}}</ref> Zagovornik je i teze da [[Hrvati]] i [[Srbi]] govore različitim jezicima, što mu zamjera [[Predrag Matvejević]] prisjećajući se da je nekada zastupao suprotan stav: {{izdvojeni citat|na 200-godišnjici [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka]], bili smo zajedno, na [[Sorbonne|Sorbonni]] je tada profesor Katičić rekao ʻDa su [[ustaše]] još godinama pokušavale rascijepiti svojim inovacijama taj jezik, ne bi napravili dva jezika’. A kasnije je možda i on negdje pod pritiskom nekih ljudi koji nemaju nikakav svjetski renome slavista, koji su mali, sitni, provincijski profesori, zadojeni [[Nacionalizam|nacionalizmom]] iz prošlih stoljeća i koji ne čine čast hrvatskoj filologiji...<ref>{{cite journal|last=Matvejević |first=Predrag |authorlink=Predrag Matvejević |title=Kozmopolit o jeziku |date=2013 |publisher=[[Književna republika]] |volume=11 |issue=4-6 |location=Zagreb |page=97 |url=http://bib.irb.hr/datoteka/639043.KOZMOPOLIT_O_JEZIKU.PDF |ISSN=1334-1057 |accessdate=2021-05-04 |archive-date=2016-02-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160225191442/http://bib.irb.hr/datoteka/639043.KOZMOPOLIT_O_JEZIKU.PDF }}</ref>|promjena stava}} O toj promjeni stava izriču kritiku i neki [[Njemačka|njemački]] lingvisti: {{izdvojeni citat|Tko, kao Katičić ovdje, pokušava svoj autoritet dobiven pomoću zasluga na drugim područjima koristiti za postizanje njemu poćudnih jezičnopolitičkih pogleda, isključuje naposljetku sam sebe iz stručnoznanstvenog diskursa. Instrumentaliziranje emocija [...] je ʻmoralna toljaga’ posebne vrste, koja južnu slavistiku njemačkog govornog područja treba zastrašiti kod ophođenja s nazivom ʻ[[srpskohrvatski jezik]]’. Tko poseže za takvim sredstvima, razotkriva i vlastitu sumnju u uvjerljivost svojih inače iznošenih argumenata za zasebnost hrvatskoga.<ref name="BerndGro"/>|inozemna kritika}} [[Dubravko Škiljan]] također upućuje kritiku baveći se argumentacijom koju Katičić iznosi o jezičnom identitetu: {{izdvojeni citat|Katičićev model složenog jezičnog identiteta ne naglašava dovoljno razlike između tipoloških i genetskih kriterija s jedne strane i vrijednosnog određenja s druge strane. Prije svega, naime, prva su dva kriterija u osnovi rezultat lingvističke i racionalno zasnovane analize, dok treći proistječe iz djelomično iracionalnog stava govornika prema vlastitom jeziku.<ref>{{Cite book|last=Škiljan |first=Dubravko |authorlink=Dubravko Škiljan| title=Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati |url=http://vrismond.files.wordpress.com/2011/10/ebooksclub-org__govor_nacije__jezik__nacija__hrvati1.pdf |series=Biblioteka Obrisi moderne |location=Zagreb |publisher=Golden marketing |year=2002 |page=37 |isbn=953-212-111-0 |oclc=55754615 |accessdate=6. kolovoza 2014}}</ref>|o argumentaciji}} Katičić je privukao pozornost medija i izjavom da [[srpski jezik]] nije [[Štokavština|štokavski]]: {{izdvojeni citat|Katičić je dao veliki doprinos, ne doduše na području [[Lingvistika|lingvistike]], nego u proučavanju praslavenske [[Mitologija|mitologije]]. A prošle godine je u ʻVijencu’ izjavio da je hrvatski štokavski, a srpski da nije štokavski, što je izazvalo podsmijeh širom svijeta i dodatno srozalo ionako slab ugled [[Kroatistika|kroatistike]], a posebno Katičićeva opusa.<ref>{{Cite web |last=Derk |first=Denis |title=Narod može nazivati jezik kako god mu drago: razgovor sa Snježanom Kordić |date=10. prosinca 2011 |publisher=[[Večernji list]] |location=Zagreb |page=61 |url=http://bib.irb.hr/datoteka/565691.Intervju_Vecernji_list.pdf |ISSN=1333-9192 |id={{CROSBI|565691}} |accessdate=28. srpnja 2014 |archive-date=2012-06-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120601180323/http://bib.irb.hr/datoteka/565691.Intervju_Vecernji_list.pdf }}</ref>|komentar izjave}} Katičićevu sklonost [[mit]]ovima kritizira i Peter Kuzmič: {{izdvojeni citat|ja bih ipak inzistirao na traganju za istinom i ustrajao na tome da kao [[narod]] svoju [[povijest]] i [[vjera|vjeru]] ne temeljimo na mitovima i [[legenda]]ma nego na povijesno provjerljivim [[činjenica]]ma.<ref>{{Cite web|last=Kuzmič |first=Peter |title=Hrvati pretjeruju u svojatanju svetog Jeronima |date=25. studenog 2020 |publisher=Autograf |location=Zagreb |url=https://www.autograf.hr/hrvati-pretjeruju-u-svojatanju-svetog-jeronima/ |ISSN=1849-143X |accessdate=16. srpnja 2022}}</ref>|o neobjektivnosti}} == Publikacije == * Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (Zagreb, 1967.) * A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics (Haag-Paris, 1970.) * Jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1971.) * Stara indijska književnost (Zagreb, 1973.) * The Ancient Languages of the Balkans, 1-2 (Haag-Pariz, 1976.) * Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (Zagreb, 1986., 2003.) * Novi jezikoslovni ogledi (Zagreb, 1984.; 2. izdanje 1992.) * Uz početke hrvatskih početaka (Split, 1993.) * Na ishodištu (Zagreb, 1994.) * Illyricum mithologicum (Zagreb, 1995.) * Litterarum studia: Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja (Zagreb, 1998.) * Na kroatističkim raskrižjima (Zagreb, 1999.) * Boristenu u pohode (Zagreb, 2008.) * Božanski boj: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2008.) * Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2010.) * Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (Zagreb, 2011.) * Hrvatski jezik, (Zagreb, 2013.) == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == *[http://www.hazu.hr/Akademici/RKaticic.html HAZU: Radoslav Katičić] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040824100946/http://www.hazu.hr/Akademici/RKaticic.html |date=2004-08-24 }} {{Lifetime|1930|2019|Katičić, Radoslav}} [[Kategorija:Klasični filolozi]] [[Kategorija:Slavisti]] [[Kategorija:Hrvatski lingvisti]] [[Kategorija:Kroatisti]] [[Kategorija:Akademici HAZU]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] edzxdfz1uskwk1st7zu9zwp44yl8k9d Ordet 0 1736605 42681022 42318281 2026-08-24T20:33:59Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681022 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | tip = c/b | naslov = Ordet | slika = Ordetposter.jpg | opis = kino-poster | režija = [[Carl Th. Dreyer]] | producent = Carl Th. Dreyer | scenario = Carl Th. Dreyer | based on = {{based on|''Ordet''|[[Kaj Munk]]}} | uloge = [[Henrik Malberg]]<br>[[Emil Hass Christensen]]<br>Cay Kristiansen<br>[[Preben Lerdorff Rye]] | muzika = [[Poul Schierbeck]] | fotografija = Henning Bendtsen | montaža = Edith Schlüssel | premijera = {{Film date|df=y|1955|01|10|df=y}} | trajanje = 126 min. | zemlja = {{flagcountry|DAN}} | jezik = danski }} '''''Ordet''''' ({{jez-sh|Riječ}}) je [[Danska|danski]] crno-bijeli film snimljen u režiji [[Carl Theodor Dreyer|Carla Theodora Dreyera]] i premijerno prikazan početkom 1955. godine, poznat kao Dreyerovo komercijalno najuspješnije ostvarenje, ali i jedan od najznačajnijih ostvarenja tadašnje svjetske kinematografije. Predstavlja adaptaciju istoimene drame luteranskog svećenika [[Kaj Munk|Kaja Munka]]. Radnja je smještena u konzervativni gradić u kome se Morten Borgen (čiji lik tumači [[Henrik Malberg]]) udovac i ugledni pokrovitelj lokalne crkve mora nositi sa svoja tri sina, koji, svaki na svoj način, izazivaju uvriježeni svjetonazor - jedan se namjerava oženiti za kćer vođe lokalne [[kršćanski fundamentalizam|fundamentalističke]] sekte, drugi iskazuje [[agnosticizam|agnostičke]] stavove, a treći je nakon studija filozofije poludio i umislio da je [[Isus Krist]]. Dreyer je ekranizaciju Munkove drame počeo pripremati još od 1933. godine, kada ju je prvi put gledao u teatru, ali su ga pri tome dugo vremena spriječavali financijski problemi i [[Drugi svjetski rat]] i [[njemačka okupacija Danske|njemačka okupacija]] za vrijeme koje je u susjednoj [[Švedska|Švedskoj]] snimljena [[Ordet (film, 1943)|istoimeni film]] u režiji [[Gustaf Molander|Gustafa Molandera]]. Dreyer je sredstva za film na kraju uspio prikupiti tek uz pomoć danske vlade. Film je, radi što veće autentičnosti, sniman u [[Vedersø]]u, mjestu gdje je Munk radio kao župnik, a također je angažiran lingvist kako bi osigurao da svi glumci govore lokalnim dijalektom. Nakon premijere je ''Ordet'' doživio izuzetan komercijalni uspjeh i brojne pohvale među kritičarima. Posebno se isticala jednostavnost strukture, minimalistički stil i vrlo dobro korištenje svjetla, kao i emocionalno snažna završnica. Iste je godine prikazan na [[16. venecijanski filmski festival|venecijanskoj Mostri]] gdje je dobio [[Zlatni lav]], a također je nagrađen i [[Zlatni globus za najbolji strani film|Zlatnim globusom za najbolji strani film]]. ==Uloge== {| class="wikitable" |- bgcolor="#CCCCCC" ! Glumac !! Uloga |- |[[Gerda Nielsen]] || Anne Petersen |- |[[Sylvia Eckhausen]]|| Kirstin Petersen |- |[[Ejner Federspiel]] || Peter Petersen |- |[[Cay Kristiansen]] || Anders Borgen |- |[[Birgitte Federspiel]] || Inger Borgen |- |[[Emil Hass Christensen]] || Mikkel Borgen, njen muž |- |[[Susanne Rud]] || Lilleinger Borgen, Mikkelova kćer |- |[[Ann Elisabeth Rud]] || Maren Borgen, Mikkelova kćer |- |[[Preben Lerdorff Rye]] || Johannes Borgen |- |[[Henrik Malberg]] || Morten Borgen |- |[[Ove Rud]] || Pastor |- |{{ill|Henry Skjær|da}} || The Doctor |- |[[Edith Trane]] || Mette Maren |- |[[Hanne Agesen]] || Karen, sluga |} ==Vanjske veze== *{{IMDb title|id=0048452|title=Ordet}} *{{rotten-tomatoes|id=ordet}} *[http://english.carlthdreyer.dk/films/ordet.aspx Article about ''The Word'' on the Carl Th Dreyer website] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180509000701/http://english.carlthdreyer.dk/films/ordet.aspx |date=2018-05-09 }} (in English) Retrieved 2013-03-12 *[http://www.dfi.dk/faktaomfilm/film/da/2350.aspx?id=2350 ''Ordet'' entry in the Danish Film Institute database] {{da icon}} Retrieved 2013-03-12 *[http://www.criterion.com/current/posts/128-ordet Criterion Collection essay by Chris Fujiwara] *[http://sensesofcinema.com/2003/cteq/ordet-2/ "The Incarnate Transcendence of Ordet"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191209175540/http://sensesofcinema.com/2003/cteq/ordet-2/ |date=2019-12-09 }} *[http://www.artsandfaith.com/t100/ordet.html Voted #3 on The Arts and Faith Top 100 Films (2010)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120305101246/http://www.artsandfaith.com/t100/ordet.html |date=2012-03-05 }} {{Carl Theodor Dreyer}} {{Zlatni lav}} {{Bodilprisen for bedste danske film}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Danski filmovi]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] cdyszaz6v5jgplw681oq7m9n4qdw8yy Pret (mitologija) 0 2232194 42681086 9060322 2026-08-25T08:57:35Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681086 wikitext text/x-wiki '''Pret''' ({{lang-grc|Προῖτος}}) bio je, u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]], kralj [[Argos|Arga]] i [[Tirint]]a, sin [[Abant (Linkejev sin)|Abanta]] i [[Aglaja|Aglaje]] ili, prema drugim izvorima, [[Okaleja|Okaleje]],{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=s.v. Pret}} unuk [[Linkej]]ev i praunuk [[Danaj]]ev.<ref name=dgrbm>{{Citation | last = Schmitz | first = Leonhard | author-link = | contribution = Proetus (1) | editor-last = Smith | editor-first = William | title = [[Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology]] | volume = 1 | pages = 8 | publisher = | place = Boston | year = 1867 | contribution-url = http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104%3Aentry%3Dproetus-bio-1}}</ref> == Mitologija == U [[Homer]]ovoj ''[[Ilijada|Ilijadi]]'' Pret je kralj [[Argolida|Argolide]]. Kad je [[Belerofont]] stigao na njegov dvor da se očisti od greha zbog počinjenog ubistva, Pretova žena zaljubila se u mladića i pokušala ga zavesti, no Belerofont ju je odbio. Stoga je ona Belerofonta oklevetala kod muža da je on zapravo hteo nju da zavede i tražila je od Preta da mladića ubije. Pret je poslao Belerofonta svom tastu [[Jobat]]u u [[Likija|Likiju]] sa zapečaćenim pismom u kome je pisalo da donosioca pisma treba ubiti.<ref>[[Homer]], ''[[Ilijada]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0012.tlg001.perseus-grc1:6.156-6.190 VI, 157].</ref><ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:2.3.1 II, 3, 1].</ref> U kasnijem predanju Pret je kralj Tirinta, sin [[Abant (Linkejev sin)|Abanta]] i brat blizanac [[Akrisije|Akrsija]], s kojim se još u majčinoj utrobi posvađao. Kad je Abant umro i njegovi sinovi bili već odrasli, sukobili su se oko vlasti nad Argom. Iz tog je sukoba, u kojem su prvi put u istoriji upotrebljeni [[štit]]ovi,<ref name=paus2257>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:2.27.7 II, 25, 7]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}.</ref> kao pobednik izašao Akrisije, koji je proterao Preta iz Arga. Ovaj je pobegao u [[Likija|Likiju]] i tamo se oženio [[Anteja (mitologija)|Antejom]] ili [[Stenebeja|Stenebejom]], kćerkom kralja Jobata.<ref name=dgrbm/> Uz Jobatovu pomoć Pret se vratio u Argolidu i prislio Akrisija da podeli vlast s njim, pa je Pret postao kralj Tirinta, a Akrisije je zadržao vlast nad Argom.<ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:2.2.1 II, 2, 1].</ref><ref>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:2.16.2 II, 16, 2].</ref> Braća su i dalje zazirala jedan od drugoga, pa su svoje gradove opasali jakim bedemima, koje su izgradili [[kiklopi]].{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=s.v. Pret}} Prema drugoj verziji, Pret i Akrisije sukobili su se kad je Pret obljubio Akrisijevu kćerku [[Danaja|Danaju]], a vlast su međusobno podelili nakon što nerešenog ishoda bitke.<ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:2.4.1 II, 4, 1].</ref><ref name=paus2257/> [[Stenebeja]] je Pretu rodila tri kćerke ― [[Lisipa|Lisipu]], [[Ifinoja|Ifinoju]] i [[Ifijanasa|Ifijanasu]], koje se zajedno zovu [[Pretide]]. Njih je božanstvo ([[Hera]] ili [[Dionis]]) kaznilo ludilom, koga ih je naposletku izlečio prorok [[Melampod]]. No, dok su one u mahnitosti lutale [[Peloponez]]om, Pretu se rodio i sin [[Megapent]], koji je zavladao Tirintom nakon očeve smrti.<ref>[[Apolodor iz Atine|Pseudo-Apolodor]], ''[[Biblioteka (Pseudo-Apolodor)|Biblioteka]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0548.tlg001.perseus-grc1:2.2.2 II, 2, 2].</ref><ref name=dgrbm/> Prema verziji kod [[Ovidije|Ovidija]], Pret je prognao Akrisija i kasnije bio kažnjen tako što ga je Akrisijev unuk [[Persej (mitologija)|Persej]] okamenio pomoću [[Meduza (mitologija)|Meduzine]] glave.<ref>[[Ovidije]], ''[[Metamorfoze]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0959.phi006.perseus-lat1:5.177-5.249 V, 238 sqq].</ref> [[Pausanija (pisac)|Pausanija]] spominje jedno predanje o tome da je Pret utemeljio Herino svetilište na putu između [[Sikion]]a i [[Titana (grad)|Titane]],<ref>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:2.12.2 II, 12, 2].</ref> kao i [[Apolon]]ovo svetilište u Sikionu.<ref>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:2.7.8 II, 7, 8].</ref> == Druge ličnosti == '''Pret''' je i ime nekoliko drugih ličnosti u grčkoj mitologiji: *Pret, sin [[Tersandar|Tersandra]], bio je [[Mera (mitologija)|Mere]], koja je umrla kao devica.<ref>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:10.30.5 X, 30, 5].</ref> Autori [[Sholije|sholija]] mešaju ga s Argivcem Pretom.<ref>[[Sholija]] uz [[Homer]]ovu ''[[Odiseja|Odiseju]]'', XI, 325.</ref> *Pret iz [[Teba (Grčka)|Tebe]], [[eponim]]ni heroj Pretskih vrata,<ref>[[Pausanija (pisac)|Pausanija]], ''Opis Helade'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0525.tlg001.perseus-grc1:9.8.4 IX, 8, 4].</ref> i otac [[Galantijada|Galantijade]].<ref>[[Antonin Liberal]], ''Metamorfoze'', 29.</ref> *Pret, sin [[Nauplije (mitologija)|Nauplija I]] i otac [[Lerno (mitologija)|Lernov]].<ref>[[Apolonije Rođanin]], ''[[Argonautika|Doživljaji Argonauta]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0001.tlg001.perseus-grc1:1.105-1.155 I, 136].</ref> *Pret, možda sin [[Agenor]]ov. Naime, nije jasno da li [[Stefan Bizantinac]] kaže da je Agenor imao nekog sina koji se zvao Pret ili da je Argivac Pret bio Agenorov potomak.<ref>[[Stefan Bizantinac]], s.v. ''Thasos''.</ref> == Genealogija == {{Argivska genealogija}} ==Reference== {{reflist|2}} == Literatura == *{{Citation | last = Schmitz | first = Leonhard | author-link = | contribution = Acrisius | editor-last = Smith | editor-first = William | title = [[Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology]] | volume = 1 | pages = 8 | publisher = | place = Boston | year = 1867 | contribution-url = http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104%3Aentry%3Dacrisius-bio-1}} *{{Citation | last = Schmitz | first = Leonhard | author-link = | contribution = Proetus (1) | editor-last = Smith | editor-first = William | title = [[Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology]] | volume = 1 | pages = 8 | publisher = | place = Boston | year = 1867 | contribution-url = http://www.perseus.tufts.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0104%3Aentry%3Dproetus-bio-1}} *{{cite book|last1= Srejović|first1= Dragoslav|last2= Cermanović-Kuzmanović|first2= Aleksandrina|title= Rečnik grčke i rimske mitologije|location= Beograd|publisher= Srpska književna zadruga|year=1989|ref=harv}} {{start box}} {{s-reg}} {{succession box| title=[[Kralj Arga]]| before=[[Abant (argivski kralj)|Abant]]| after=[[Akrisije]]| years= }} {{end box}} [[Kategorija:Kraljevi u grčkoj mitologiji]] [[Kategorija:Kraljevi Arga]] q77u5vxh246v6tc0ta5ptjfxy46d8ln Sumitra Čaterdži 0 2910978 42681078 41423257 2026-08-25T06:28:41Z KiranBOT 245670 removed AMP tracking from URLs ([[:m:User:KiranBOT/AMP|details]]) ([[User talk:Usernamekiran|report error]]) v3.1.1s tf_sq 42681078 wikitext text/x-wiki {{Infokutija glumac |ime = Soumitra Chatterjee |slika = Soumitra Chatterjee - Kolkata 2011-05-09 2856.JPG |opis = Soumitra Chatterjee godine 2011. |datum_rođenja = {{birth date|df=yes|1935|1|19}} |mjesto_rođenja = [[Krishnanagar, Nadia|Krishnanagar]], [[Bengalsko Predsjedništvo]], [[Britanska Indija]] <br /> (danas [[Zapadni Bengal]], [[Indika]]) |datum_smrti = {{death date and age|2020|11|15|1935|1|19|df=yes}} |mjesto_smrti = [[Kolkata]], [[Zapadni Bengal]], [[Indija]]<ref>{{cite news|title=Soumitra Chatterjee: India acting legend dies, aged 85|work=BBC News|date=15 November 2020|url=https://www.bbc.com/news/world-asia-india-54500364}}</ref> |zanimanje = glumac, pjesnik |znamenite_uloge = Apu u ''[[Apur Sansar]]'' |ime_po_rođenju = Polu |period = 1959 – }} '''Soumitra Chatterjee''' ili '''Soumitra Chattopadhyay''' (''[[romanizacija bengalskog jezika|Shoumitro Chôṭṭopaddhae]]''; 19. januar 1935 - 15. novembar 2020) je bio [[Indija|indijski]] glumac i pjesnik, najpoznatiji po nastupima u filmovima znamenitog sineasta [[Satyajit Ray|Satyjajita Raya]]. == Filmografija == Za detaljniji popis v. [[Soumitra Chatterjee - filmografija]]. {| class="wikitable" |- bgcolor="#d1e4fd" ! Godina !! Film !! Napomene !! Napomene |- | 1959 || ''[[Apur Sangsar]]/[[The World of Apu]]'' || Apurba Kumar Ray|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1960 || ''[[Devi (1960 film)|Devi]]'' || Umaprasad || (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1960 || ''[[Khudito Pashan]]'' || || (rež. [[Tapan Sinha]]) |- | 1961 || ''[[Teen Kanya]]'' ||Amulya||(rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1961 || ''[[Jhinder Bandi]]'' ||Mayurbahan||(rež. [[Tapan Sinha]]) |- | 1961 || ''Punascha'' || ||(rež. [[Mrinal Sen]]) |- | 1961 || ''Swaymbara'' || ||(rež. [[Asit Sen (režiser)|Asit Sen]]) |- | 1961 || ''Swralipi'' || || (rež. [[Asit Sen (režiser)|Asit Sen]]) |- | 1962 || ''[[Abhijan]]'' ||Narsingh ||(rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1962 || ''Agun'' || ||(rež. [[Asit Sen (režiser)|Asit Sen]]) |- | 1962 || ''Atal Jwaler Ahobhan'' || ||(rež. [[Ajoy Kar]]) |- | 1962 || ''Benarasi'' || ||(rež. Arup Guhathakurta) |- | 1962 || ''Shaasti'' || ||(rež. Daya Bhai) |- | 1963 || ''Barnali'' || ||(rež. [[Ajoy Kar]]) |- | 1963 || ''Saat Paake Badha'' || Professor Sukhendu Dutta ||(rež. [[Ajoy Kar]]) |- | 1963 || ''Sesh Prahar'' || ||(rež. Prantik) |- | 1964 || ''[[Charulata]]'' ||Amal|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1964 || ''[[Kinu Goalar Goli]]'' || || (rež. [[O.C.Ganguly]]) |- | 1964 || ''[[Pratinidhi]]'' ||Amal|| (rež. [[Mrinal Sen]]) |- | 1965 || ''[[Kapurush]]'' ||Amitabha Roy|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1965 || ''[[Akash Kusum]]'' ||Ajay Sarkar|| (rež. [[Mrinal Sen]]) |- | 1965 || ''[[Bakso Badal]]'' ||Dr.Pratul Bhattacharjee || (rež. [[Nityananda Dutta]]) |- | 1965 || ''[[Ek i ange eto rup]]'' || || (rež. [[Harisadhan Dasgupta]]) |- | 1965 || ''[[Ektuku Basa]]'' || || (rež. [[Tarun Majumdar]]) |- | 1966 || ''Joradighir Chaudhuri Paribar'' || || (rež. Ajit Lahiri) |- | 1967 || ''Mahasweta'' || || (rež. Pinaki Mukherjee) |- | 1967 || ''Prastar Saakkhar'' || || (rež. Salil Dutta) |- | 1968 || ''Baghini'' || || (rež. Bijoy Bose) |- | 1969 || ''Teen Bhuboner Pare'' || || (rež. Ashutosh Bandyopadhyay) |- | 1969 || ''[[Parineeta (1969 film)|Parineeta]]'' ||Shekhar|| (rež. [[Ajoy Kar]]) |- | 1970 || ''[[Pratham Kadam Phool]]'' ||Sukanta Basu|| (rež. [[Indar Sen]]) |- | 1970 || ''[[Aranyer Din Ratri]]'' ||Ashim|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1972 || ''[[Jiban Saikate (1972)|Jiban Saikate]]'' || || (rež. Swedesh Sarkar) |- | 1973 || ''[[Ashani Sanket]]'' ||Gangacharan Chakravarti||(rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1973 || "[[Basanta Bilap]]" ||Shyam Sundar Ghosh||(rež.[[Dinen Roy]]) |- | 1974 || ''[[Sonar Kella]]'' ||Pradosh C. Mitter, a.k.a. [[Feluda]]|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1975|| ''[[Sansar Simante]]''||Aghor||(rež. [[Tarun Majumdar]]) |- | 1976 || ''[[Datta]]'' ||Noren Babu|| (rež. [[Ajoy Kar]]) |- | 1978 || ''[[Joi Baba Felunath]]'' ||Pradosh C. Mitter, a.k.a. [[Feluda]]|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1978 || ''[[Job Charnocker Bibi]]'' ||Job Charnock|| |- | 1979 || ''[[Devdas (1979 film)|Devdas]]'' ||Debdas|| (rež. Dilip Roy) |- | 1979 || ''[[Noukadubi]]'' ||Ramesh|| (rež. Ajoy Kar) |- | 1979 || ''[[Ganadevata]]'' ||Pandit Debu Ghosh|| (rež. [[Tarun Majumdar]]) |- | 1980 || ''[[Hirak Rajar Deshe]]'' ||Professor Udayan|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1983 || ''[[Agradani]]'' || || (rež. [[Palash Bandhopadhaya]]) |- | 1984 || ''[[Ghare Baire (film)|Ghare Baire]]'' ||Sandip|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1986 || ''[[Kony (film)|Koni]]'' || Khitish Sinha || (rež. Saroj Dey) |- | 1986 || ''Shyam Saheb'' || || (rež. Salil Dutta) |- | 1986 || ''Atanka'' || || (rež. [[Tapan Sinha]]) |- | 1987 || ''[[Sukumar Ray]]'' ||glas [[Rama|Rame]] u drami|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1988 || ''[[The Bengali Night]]'' ||Narendra Sen|| (rež. [[Nicolas Klotz]]) |- | 1989 || ''[[Ganashatru]]'' ||Dr. Ashoke Gupta|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1990 || ''[[Shakha Proshakha]]'' ||Proshanto, the 2nd son, a.k.a. "Mezda"|| (rež. [[Satyajit Ray]]) |- | 1991 || ''Mahaprithivi'' || Husband || (rež. [[Mrinal Sen]]) |- | 1994 || ''[[The Broken Journey]]'' || Dr. Sengupta || (rež. [[Sandip Ray]]) |- | 1994 ||''[[Wheelchair]]'' || Doctor || (rež. [[Tapan Sinha]]) |- | 1995 || ''[[Bhagya Debata]]'' || || (rež. [[Raghuram]]) |- | 1999 || ''[[Asukh]]'' || || (rež.[[Rituparno Ghosh]]) |- |2001 ||''[[Dekha]]''||Sashi Bhusan Sanyal ||(rež. [[Goutam Ghose]]) [[National Film Award – Special Jury Award / Special Mention (Feature Film)|Specijalno priznanje žirija Nacionalne filmske nagrade]] |- | 2004 || ''[[Shadows of Time]]'' || Stariji Ravi || rež. [[Florian Gallenberger]] |- | 2006 || ''[[Padakshep]]'' || Sasanka Palit || rež. [[Suman Ghosh]]; [[National Film Award for Best Actor|Nacionalna filmska nagrada za najboljeg glumca]] |- | 2007 || '' Ballygunge Court'' || || rež. Pinaki Chowdhury |- | 2007 || ''[[Chander Bari]]'' || || rež. [[Tarun Majumdar]] |- | 2008 || ''[[10:10 (film)|10:10]]'' || Don Durgaprasad || rež. [[Arin Paul]] |- | 2009 || ''[[Angshumaner Chhobi]]'' || Prodyut || rež. [[Atanu Ghosh]] |- | 2009 || ''SugarBaby'' || Father Francis || rež. [[Trisha Ray]] |- | 2010 || ''[[Bodhisattva (film)|Bodhisattva]]'' || Bodhisattva || rež. [[San Banarje]] |- | 2012 || [[Nobel Chor]] || || rež. [[Suman Ghosh]] |- | 2012 || ''[[The Nowhere Son (film)|The Nowhere Son]]'' || Anil Chakroborty || rež. [[San Banarje]] |- | 2012 || ''[[Life In Park Street]]'' || || rež. Raj Mukherjee |- | 2013 || ''[[Room No. 103]]'' || Rudra Chatterjee || rež. [[Aniket Chattopadhyay]] |- | 2013 || ''[[Maach Mishti & More]]'' || || rež. [[Mainak Bhaumik]] |- | 2013 || ''[[Shunyo Awnko]]'' || || rež. [[Goutam Ghose]] |- | 2013 || ''[[Alik Sukh]]'' || || rež. [[Nandita Roy]] and Shiboprosad Mukherjee |- | 2013 || ''[[Rupkatha Noy]]'' || Sisir Ray || rež. [[Atanu Ghosh]]; [[Filmfare Awards East]] for [[Filmfare Awards East#Critics.27 and Technical Awards|Filmfare za najboljeg glumca po ocjeni kritičare]] |- | 2013 || ''[[Nirbhoya]]'' || Chief Minister || rež. Milan Bhowmik |- | 2014 || ''[[Doorbeen]]'' || [[Byomkesh Bakshi]] || rež. Swagato Chowdhury |} == Bibliografija == * ''The Master and I: Soumitra on Satyajit'', Soumitra Chatterjee, tr. by Arunava Sinha. Supernova Publishers, 2014. {{ISBN|978-81-89930-72-1}}. == Literatura == * {{cite book|ref=harv|last=Robinson|first=Andrew|title=Satyajit Ray: The Inner Eye|url=http://books.google.com/books?id=TnkcLvYRNfMC&pg=PA362|year=1989|publisher=University of California Press|isbn=978-0-520-06946-6}} * {{cite book|ref=harv|last=Ray|first=Satyajit|title=My Years with Apu|url=http://books.google.com/books?id=Ss2sw8FObM8C&pg=PA131|year=1996|publisher=Penguin Books India|isbn=978-0-14-024780-0}} * {{cite book|ref=harv|last=Ray|first=Satyajit|title=Satyajit Ray: Interviews|url=http://books.google.com/books?id=fQYs4X5d9WAC&pg=PR38|year=2007|publisher=Univ. Press of Mississippi|isbn=978-1-57806-937-8}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Soumitra Chatterjee}} * {{IMDb name|id=154164|name=Soumitra Chatterjee}} * [http://www.satyajitray.org/about_ray/SoumitraChatterjee.htm Biography from satyajitray.org] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120403003804/http://www.satyajitray.org/about_ray/SoumitraChatterjee.htm |date=2012-04-03 }} {{Nacionalna filmska nagrada za najboljeg glumca}} {{Authority control}} {{Lifetime|1935|2020|Chatterjee, Soumitra}} [[Kategorija:Indijski teatarski glumci]] [[Kategorija:Indijski filmski glumci]] [[Kategorija:Indijski pjesnici]] niaibn0hwovaq6phwpc0vo52fqf0zns Crno sunce 0 3549874 42681011 40977825 2026-08-24T19:34:26Z ~2026-46258-00 386444 /* Izvori */ Цибулькін В. В. та ін. Згубні промені «Чорного сонця»: Монографія / В. В. Цибулькін, Д. О. Богуш, П. В. Монтаг, В. М. Петрик, М. М. Присяжнюк, М. М. Сердюченко. – Київ: Видавничий центр «Кафедра», 2026. – 248 с.: іл. ISBN 978-966-370-317-6 42681011 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:BlackSun.svg|260px|mini|Crno sunce]] '''Crno sunce''' ([[Njemački jezik|njem.]] ''Schwarze Sonne''), takođe ponekad nazivano '''Sunčev kolut''' ([[Nemački jezik|nem.]] ''Sonnenrad '') je simbol [[Ezoterija|okultnog]] značenja. Osnova simbola je "sunčev krug" koji je oslikan na podu "Obergruppenführer" dvorane u dvorcu [[Wewelsburg]] u [[Sjeverna Rajna-Vestfalija|Severnoj Rajni-Vestfaliji]] koji je pre i tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] bio jedno od najznačajnijih mjesta za [[Schutzstaffel]] [[Heinrich Himmler|Heinricha Himmlera]]. Danas ga često koriste i okultne grupe vezane za nemački neo-poganski pokret, pa ne mora nužno imati [[rasizam|rasističke]] i [[Neonacizam|neonacističke]] konotacije.<ref>Julian Strube: Die Erfindung des esoterischen Nationalsozialismus im Zeichen der Schwarzen Sonne. In: Zeitschrift für Religionswissenschaft 20/2, 2012, pp. 223–268. Цибулькін В. В. та ін. Згубні промені «Чорного сонця»: Монографія / В. В. Цибулькін, Д. О. Богуш, П. В. Монтаг, В. М. Петрик, М. М. Присяжнюк, М. М. Сердюченко. – Київ: Видавничий центр «Кафедра», 2026. – 248 с.: іл. ISBN 978-966-370-317-6</ref> U misticizmu kada se spominje Crno sunce, misli se na Saturn. ==Izvori== {{izvori}} [[Kategorija:Ezoterija]] [[Kategorija:Simboli]] 9xdkmp946e0oaa65rw8vrwic2sgddws 42681012 42681011 2026-08-24T19:36:15Z ~2026-46258-00 386444 /* Izvori */ 2. Цибулькін В. В. та ін. Згубні промені «Чорного сонця»: Монографія / В. В. Цибулькін, Д. О. Богуш, П. В. Монтаг, В. М. Петрик, М. М. Присяжнюк, М. М. Сердюченко. – Київ: Видавничий центр «Кафедра», 2026. – 248 с.: іл. ISBN 978-966-370-317-6 42681012 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:BlackSun.svg|260px|mini|Crno sunce]] '''Crno sunce''' ([[Njemački jezik|njem.]] ''Schwarze Sonne''), takođe ponekad nazivano '''Sunčev kolut''' ([[Nemački jezik|nem.]] ''Sonnenrad '') je simbol [[Ezoterija|okultnog]] značenja. Osnova simbola je "sunčev krug" koji je oslikan na podu "Obergruppenführer" dvorane u dvorcu [[Wewelsburg]] u [[Sjeverna Rajna-Vestfalija|Severnoj Rajni-Vestfaliji]] koji je pre i tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] bio jedno od najznačajnijih mjesta za [[Schutzstaffel]] [[Heinrich Himmler|Heinricha Himmlera]]. Danas ga često koriste i okultne grupe vezane za nemački neo-poganski pokret, pa ne mora nužno imati [[rasizam|rasističke]] i [[Neonacizam|neonacističke]] konotacije.<ref>Julian Strube: Die Erfindung des esoterischen Nationalsozialismus im Zeichen der Schwarzen Sonne. In: Zeitschrift für Religionswissenschaft 20/2, 2012, pp. 223–268. 2. Цибулькін В. В. та ін. Згубні промені «Чорного сонця»: Монографія / В. В. Цибулькін, Д. О. Богуш, П. В. Монтаг, В. М. Петрик, М. М. Присяжнюк, М. М. Сердюченко. – Київ: Видавничий центр «Кафедра», 2026. – 248 с.: іл. ISBN 978-966-370-317-6</ref> U misticizmu kada se spominje Crno sunce, misli se na Saturn. ==Izvori== {{izvori}} [[Kategorija:Ezoterija]] [[Kategorija:Simboli]] o62lg2ib3fwayu4uzxbdghoj068v305 42681017 42681012 2026-08-24T20:14:58Z Jeż0216 139047 Removed cross-wiki spam. 42681017 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:BlackSun.svg|260px|mini|Crno sunce]] '''Crno sunce''' ([[Njemački jezik|njem.]] ''Schwarze Sonne''), takođe ponekad nazivano '''Sunčev kolut''' ([[Nemački jezik|nem.]] ''Sonnenrad '') je simbol [[Ezoterija|okultnog]] značenja. Osnova simbola je "sunčev krug" koji je oslikan na podu "Obergruppenführer" dvorane u dvorcu [[Wewelsburg]] u [[Sjeverna Rajna-Vestfalija|Severnoj Rajni-Vestfaliji]] koji je pre i tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] bio jedno od najznačajnijih mjesta za [[Schutzstaffel]] [[Heinrich Himmler|Heinricha Himmlera]]. Danas ga često koriste i okultne grupe vezane za nemački neo-poganski pokret, pa ne mora nužno imati [[rasizam|rasističke]] i [[Neonacizam|neonacističke]] konotacije.<ref>Julian Strube: Die Erfindung des esoterischen Nationalsozialismus im Zeichen der Schwarzen Sonne. In: Zeitschrift für Religionswissenschaft 20/2, 2012, pp. 223–268.</ref> U misticizmu kada se spominje Crno sunce, misli se na Saturn. ==Izvori== {{izvori}} [[Kategorija:Ezoterija]] [[Kategorija:Simboli]] l26rktcwxhdxhgkvdipvhvafvja3ff1 Pop-folk 0 3553647 42681079 42676958 2026-08-25T06:37:21Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681079 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Ceca2006.png|thumb|right|200px| Srpska muzička zvezda, Svetlana Ražnatović, na koncertu na Ušću 2006. godine, pred oko 50.000 ljudi]] '''Pop-folk''' je [[Muzika|muzički]] pravac koji se razvio u [[Srbija|Srbiji]] [[2000e|2000ih]], na koji je najveći uticaj imao [[turbo-folk]] – dominantan muzički pravac devedesetih godina. Pop-folk je zapravo varijanta turbo-folka, ali sa većim uticajem [[Pop muzika|popa]] i [[Elektronska muzika|elektronske muzike]]. Nastao je postepenim napuštanjem turbo-folk zvuka i tema, i sve većim okretanjem muzičkim tokovima Zapada. Na albumima nekih popularnih pevačica devedesetih ([[Lepa Brena]], [[Ceca]], [[Dragana Mirković]]...), danas dominira pop zvuk, dok se drugi, poput [[Jelena Karleuša|Jelene Karleuše]], okreću se elektro-pop muzici. Osnivač pop-folka u Srbiji je bila [[Indira Radić]], koja je za album ''[[Zmaj (album)|Zmaj]]'' iz [[2004]]. otpevala pesme u kojima se osećao veliki uticaj pop muzike, te tako ujedno i bila prva koja je prekinula snimanje turbo-folk pesama.<ref name="urlIndira Radić :: ">{{cite web |url=http://www.indira.rs/page/photo/sr/Press/mediaSet/58/Press++-+Magazin+Svet+specijal/436/Magazin+Svet+specijal.html#vr |title=Indira Radić :: |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://archive.today/20140314231543/http://www.indira.rs/page/photo/sr/Press/mediaSet/58/Press++-+Magazin+Svet+specijal/436/Magazin+Svet+specijal.html#vr |archivedate=2014-03-14 |quote= |accessdate=12. 9. 2011. |deadurl=yes }}</ref> Neke od popularnih pevačica danas negiraju da su ikada pevale novokomponovanu muziku,<ref name="urlJelena Karleuša: folk ili pop, pitanje je sad?">{{cite web |url=http://tracara.com/jelena-karleusa-folk-ili-pop-pitanje-je-sad/ |title=Jelena Karleuša: folk ili pop, pitanje je sad? |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate = 7. 9. 2011.}}</ref> dok neke turbo-folk zvezde sebe uporno kotiraju kao pop-folk pevače. Sam pop-folk se u Srbiji i dalje kritikuje i omalovažava, namerno ili nenamerno kategoriše kao turbo-folk, a sindrom ''mrzim narodnjake'' postoji već dve decenije.<ref name="urlwww.facebook.com">{{cite web |url=http://www.facebook.com/pages/Ne-slusaj-narodnjake-Umri-prirodnom-smrcu/281993934967 |title=www.facebook.com |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate = 7. 9. 2011.}}</ref><ref name=autogenerated1>{{cite web |url=http://www.facebook.com/topic.php?uid=95432991871&topic=17725 |title=www.facebook.com |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate = 7. 9. 2011.}}</ref><ref name="urlda li je pojavljivanjem turbo folka muzika u srbiji dotakla dno?">{{cite web |url=http://www.blic.rs/forum/index.php?topic=4346.0 |title=da li je pojavljivanjem turbo folka muzika u srbiji dotakla dno? |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090520023341/http://www.blic.rs/forum/index.php?topic=4346.0 |archivedate=2009-05-20 |quote= |accessdate=7. 9. 2011. |deadurl=yes }}</ref><ref name="urlKulturni dodatak : Sav taj turbo-folk : POLITIKA">{{cite web |url=http://www.politika.rs/rubrike/Kulturni-dodatak/Sav-taj-turbo-folk.sr.html |title=Kulturni dodatak : Sav taj turbo-folk : POLITIKA |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate = 7. 9. 2011.}}</ref> S druge strane, popularnost pop-folk izvođača ne opada. [[Koncert]]i [[Svetlana Ražnatović|Svetlane Ražnatović]] i Jelene Karleuše su među najposećenijim na [[Balkan]]u: obe su napunile najveći koncertni park na Balkanu(ušće),kao i mnoge stadione i arene.<ref name="urlCeca u Prilepu prevazišla samu sebe!">{{cite web |url=http://tracara.com/ceca-u-prilepu-prevazisla-samu-sebe/ |title=Ceca u Prilepu prevazišla samu sebe! |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate = 7. 9. 2011.}}</ref><ref name="urlwww.bntelevizija.net">{{cite web |url=http://www.bntelevizija.net/2010/07/20/ceca-u-prilepu-nadmasila-usce/ |title=www.bntelevizija.net |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=7. 9. 2011. }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> [[Aca Lukas]] uspeo je da 3. i 4. novembra [[2010]]. održi dva veoma posećena koncerta u beogradskoj Areni.<ref name="urlAca Lukas zapalio Arenu">{{cite web |url=http://tracara.com/aca-lukas-zapalio-arenu/ |title=Aca Lukas zapalio Arenu |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate = 7. 9. 2011.}}</ref><ref name="urlAca Lukas rasprodao Beogradsku arenu, drugi koncert 4. novembra">{{cite web |url=http://www.atastars.rs/muzika/24265-aca-lukas-rasprodao-beogradsku-arenu-drugi-koncert-4-novembra |title=Aca Lukas rasprodao Beogradsku arenu, drugi koncert 4. novembra |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150923175856/http://www.atastars.rs/muzika/24265-aca-lukas-rasprodao-beogradsku-arenu-drugi-koncert-4-novembra |archivedate=2015-09-23 |quote= |accessdate=7. 9. 2011. |url-status=dead }}</ref> [[Lepa Brena]] je i posle trideset godina karijere najpopularnija pevačica u bivšim [[Jugoslavija|jugoslovenskim]] republikama,<ref name="urlLepa Brena odžala spektakularan koncert u Zagrebu - Story">{{cite web |url=http://www.naslovi.net/2009-06-14/story/lepa-brena-odzala-spektakularan-koncert-u-zagrebu/1196223 |title=Lepa Brena odžala spektakularan koncert u Zagrebu - Story |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120516161416/http://www.naslovi.net/2009-06-14/story/lepa-brena-odzala-spektakularan-koncert-u-zagrebu/1196223 |archivedate=2012-05-16 |quote= |accessdate=7. 9. 2011. |deadurl=yes }}</ref> dok su [[Indira Radić]], [[Nena Đurović]] i [[Nataša Đorđević]] naročito popularne u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Bugarska|Bugarskoj]] i dijaspori.<ref name="urlIndira Radić - Indirin menadžer Å¡titio novinare!">{{cite web | url = http://www.balkanmedia.com/indira-radic-indirin-menadzer-stitio-novinare-cl4211.html | title = Indira Radić - Indirin menadžer Å¡titio novinare! | format = | work = | accessdate = 22. 4. 2011. | archive-date = 2016-03-04 | archive-url = https://web.archive.org/web/20160304190539/http://www.balkanmedia.com/indira-radic-indirin-menadzer-stitio-novinare-cl4211.html }}</ref><ref name="urlIz novina o koncertu u Domu Sportova">{{cite web | url = http://indira.8.forumer.com/a/iz-novina-o-koncertu-u-domu-sportova_post81.html | title = Iz novina o koncertu u Domu Sportova | format = | work = | accessdate = 22. 4. 2011. | archive-date = 2006-03-22 | archive-url = https://web.archive.org/web/20060322183744/http://indira.8.forumer.com/a/iz-novina-o-koncertu-u-domu-sportova_post81.html | dead-url = yes }}</ref> Kontroverzna [[Jelena Karleuša]] je često u centru medijske pažnje zbog svoje borbe protiv diskriminacije [[LGBT zajednica|LGBT osoba]].<ref name="urlJelena Karleuša organizuje gej paradu u Beogradu?! - Muzika - Region - Vesti - Svet Plus">{{cite web |url=http://www.svetplus.com/vesti.asp?vid=11185 |title=Jelena Karleuša organizuje gej paradu u Beogradu?! - Muzika - Region - Vesti - Svet Plus |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=7. 9. 2011. }}{{Dead link|date=April 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Naročito su popularne [[Seka Aleksić]], [[Dara Bubamara]], [[Viki Miljković]], [[Stojanka Novaković Stoja|Stoja]],<ref name="urlStoja zapalila Beč! - Svet">{{cite web |url=http://www.naslovi.net/2009-01-05/svet/stoja-zapalila-bec/984795 |title=Stoja zapalila Beč! - Svet |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=7. 9. 2011. }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> ''Grandove zvezde'' [[Tanja Savić]] i [[Slavica Ćukteraš]], kao i [[Dragana Mirković]],<ref name="urlDragana Mirković održala humanitarni koncert! - Tračara">{{cite web |url=http://www.naslovi.net/2010-10-01/tracara/dragana-mirkovic-odrzala-humanitarni-koncert/2015943 |title=Dragana Mirković održala humanitarni koncert! - Tračara |author= |authorlink= |date= |format= |work= |publisher= |pages= |language= |archiveurl= |archivedate= |quote= |accessdate=7. 9. 2011. }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> jedna od najvećih muzičkih zvezda bivše Jugoslavije. == Reference == {{reflist|2}} [[Kategorija:Pop-folk| ]] [[Kategorija:Pop|Folk]] [[Kategorija:Turbofolk]] ag3vtmd2uwcdhk5om9szwba2u4nk0n9 Petrovačko polje 0 3780530 42681054 42562416 2026-08-25T02:54:19Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681054 wikitext text/x-wiki [[File:Osiječenica.jpg|mini|desno|Medeno polje, dio Petrovačkog polja, sa planinom Osječenicom koja čini južnu granicu polja (iza je rijeka Una)]] '''Petrovačko polje''' se nalazi u sjeverozapadnoj Bosni. Najveće naselje u polju je [[Bosanski Petrovac]] po kome je polje i dobilo ime. Smješteno je između rijeke [[Una|Une]] na zapadu, [[Sana|Sane]] na istoku i rijeke [[Unac|Unca]] na jugu. Sa jugozapada i juga granicu polja čini planina [[Osječenica]], na jugoistočnoj strani je [[Klekovača]], a sa istoka [[Srnetica]] i [[Bravsko polje]]. Sa sjeverne i sjeverozapadne strane granica polja određena je planinom [[Grmeč]], a sa zapadne strane planinom Lupina. Pravac polja je dinarski, sjeverozapad-jugoistok, kao i planinskih vijenaca koji ga okružuju.<ref name="Rađenović">{{Cite web |url= https://www.poreklo.rs/2012/09/03/digitalizovana-knjiga-bjelajsko-polje-i-bravsko/ |title=Petar Rađenović: BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO- Antropogeografska ispitivanja |work= Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. Godine |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Petrovačko polje se sastoji od desetak manje-više izdvojenih polja (polje uz [[Drinić]] i [[Bukovača (Bosanski Petrovac)|Bukovaču]], Vedro polje, Petrovačko polje u užem smislu te riječi, Medeno polje, Kamenito polje, Suvajsko polje, Bjelajsko polje, Trnjaci, Rudno polje, Ogumača i Krnjeuško polje), ali u osnovi sva ta polja predstavljaju jedinstvenu morfološku cjelinu - Petrovačko polje. Površina mu je 202,64&nbsp;km², a nadmorska visina ravni polja kreće se od 520 do 730 m. Okvir polja predstavljaju uzvišenja preko 1500 m. nadmorske visine.<ref name="Davidović">{{Cite web |url=http://www.centarzakrs.ba/bh/images/stories/nas_krs/NK%2028-29_1990%20(8).pdf |title=Utvrđene i predpostavljene vode Petrovačkog polja |work=Rade Davidović, PETROVAČKO POLJE, NAŠ KRŠ, 1990, XVI, 28-29 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> [[File:Petrovačko polje - korito Prajapage.jpg|mini|lijevo|Korito Prajapage]] == Geološka građa == Geološka građa Petrovačkog polja predstavljena je stijenama [[mezozoik|mezozojske]] starosti. To su pretežno karbonatske stijene (krečnjaci i [[dolomiti]]). Prvobitni reljef u predjelu Petrovačkog polja stvoren je tektonskim pokretima. Tim procesima stvorene su osnovne konture reljefa, kako Grmeča, Osječenice i Klekovače, tako i samog polja. Geološki dokazi potvrđuju postojanje neogenog jezera u predjelu Petrovačkog polja. Jezero je imalo zalivski karakter i imalo je vezu sa mnogo većim jezerom na bihaćkom području. Uravnjene plohe Bjelajskog, Medenog, Prkoškog i Krnjeuškog polja imaju reljefno blago iskošene rubove koji predstavljaju plavinske zastore, i genetski su vezani za padine Osječenice, Ljutoča, Lupine i Grmeča.<ref name="Morfologija">{{Cite web |url= https://www.researchgate.net/publication/376558502_GEOMORFOLOGIJA_BOSNE_I_HERCEGOVINE_Find_a_Copy_at_a_Library_Filter_by_Any_format_Any_edition_Distance_within_200_km |title= Alen Lepirica: GEOMORFOLOGIJA BOSNE I HERCEGOVINE, st.158 |work= Sarajevo Publishing, 2013. - www.researchgate.net |accessdate= 15. mart 2026. }}</ref> Povlačenjem jezera ostalo je korito petrovačke prarijeke čiji ostaci se i danas vide kod [[Revenik]]a. To je period erozije i formiranja današnjeg reljefa. Istovremeno se stvaraju površinski i podzemni kraški oblici. Od površinskih to su [[kraški proces|škrape i vrtače]], kojih ima toliko na pojedinim dijelovima da se mogu nazvati "boginjavim kršom". Podzemni kraški reljef je zastupljen jamama (istraženo sedamnaest), i pećinama (istraženo šest). === Hidrologija === Petrovačko polje je siromašno vodom. Nema ni jednog vodotoka koji bi se mogao nazvati rijekom. Veći vodotok predstavlja Japaga, čije se vode gube u ponorskoj zoni [[Medeno Polje|Medenog polja]] i javljaju se u slivu [[Unac|Unca]]. Još se javljaju [[Suvaja]], [[Vođenica]] i [[Bjelaj]]ski potok. Vode jugoistočnog dijela polja ([[Drinić]], [[Bukovača]]) se javljaju u slivu [[Sana|Sane]], dok se vode sjeverozapadnog dijela gube u ponorskoj zoni [[Risovac|Risovca]] i javljaju u slivu [[Una|Une]] kod [[Bosanska Krupa|Bosanske Krupe]]. Do ovakvih saznanja se došlo metodom bojenja voda.<ref name="Davidović"/> Nedostatak vode je toliki da je za potrebe Bosanskog Petrovca morao biti izgrađen vodovod od [[Sanica|Sanice]], sa druge strane Grmeča. == Literatura == * Rade Davidović, PETROVAČKO POLJE, NAŠ KRŠ, 1990, XVI * Petar Rađenović -Sela parohije Krnjeuša u Bosni - Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. godine == Reference == {{reference}} == Vanjske veze == * [http://www.bosanskipetrovac.gov.ba/ Općina Bosanski Petrovac] * [http://www.krnjeusa.net/ Krnjeuša] * [http://www.drinic.rs.ba/ Općina Petrovac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151126205436/http://www.drinic.rs.ba/ |date=2015-11-26 }} {{Commonscat|Petrovačko polje}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} {{Kraška polja}} [[Kategorija:Geografija Bosanskog Petrovca]] [[Kategorija:Petrovac (Republika Srpska)]] [[Kategorija:Kraška polja u Bosni i Hercegovini]] s7isn1meis5x5zl205aefgak5akvlvy Puket 0 4030026 42681095 42577895 2026-08-25T11:16:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681095 wikitext text/x-wiki {{Otok | ime = Puket | izvorno ime = ''ภูเก็ต'' | karta = PhuketMap.png | karta opis = Topografska mapa Puketa | lokacija = [[Andamansko more]] ([[Indijski okean]]) | arhipelag = | širina-stupnjevi = 7 | širina-minute = 53 | širina-sekunde = | širina-oznaka = | dužina-stupnjevi = 98 | dužina-minute = 24 | dužina-sekunde = | dužina-oznaka = | iso-regija = | država = TAJ | gl. naselje = | površina = 576 | vrh =[[Kao Maj Tao Sip Song]] | visina =529 | obalna linija = | stanovništvo = 600000 | slika = | slika opis = }} '''Puket''' ({{jez-taj|ภูเก็ต}}, izgovor [[:en:Help:IPA for Thai and Lao|[pʰūː.kèt]]]), ranije poznat i kao '''Talang''' ({{jez-taj|ถลาง}}) najveće je [[tajland]]sko ostrvo i istovremeno jedna od 14 provincija [[Južni Tajland|Južnog Tajlanda]]. Smešten je uz zapadnu obalu Tajlanda u akvatoriji [[andamansko more|Andamanskog mora]] (deo [[indijski okean|Indijskog okeana]]). Dva mosta na severnom kraju ostrva povezuju ga sa kopnom. Sa površinom od oko 576&nbsp;km² nešto manji je od države [[Singapur]]. Na ostrvu živi oko 600.000 stanovnika, a glavni i najveći grad je [[Puket Siti]]. Ostrvo se nalazi na važnom pomorskom putu kojim su saobraćali trgovački brodovi iz [[kina|Kine]] i [[indija|Indije]], a često se pominjalo i u starim [[evropa|evropskim]] pomorskim mapama kao važna trgovačka luka. Zahvaljujući trgovini, ali i velikom bogatstvu u [[kalaj]]u i [[kaučuk]]u Puket je od najranijih vremena bio jedna od najbogatijih luka [[azija|Azije]]. Osnovna privredna delatnost danas je [[turizam]], a Puket se smatra najvažnijom turističkom prestonicom Tajlanda. == Etimologija == Prema lingvističkim shvatanjima poreklo imena ''Puket'' potiče od [[malajski jezik|malajske reči]] ''bukit'' koja označava uzvišenje, a upravo je to prva asocijacija na ostrvo gledajući iz daljine. U drevnim tajlandskim spisima ime ostrva je kovanica od [[tajlandski jezik|tajlandskih]] reči ''phu'' (planina) i ''ket'' (biser). U nekim pomorskim mapama ostrvo je označavano i kao ''Thalang'' ({{jez-taj|ถลาง}}) čiji koren se nalazi u staroj [[malajski jezik|malajskoj]] reči ''Telong'' koja označava [[rt]] (što je jasna asocijacija na njegove razuđene obale). I danas se severni deo ostrva naziva ovim imenom.<ref>{{Cite book|title=Memoirs of Hydrography: Including Brief Biographies of the Principal Officers who Have Served in H.M. Naval Surveying Service Between the Years 1750 and 1885|url=http://books.google.com/books?id=kp4DAAAAYAAJ&pg=PA18|year=1830|publisher=H.W. Keay|pages=18–}}</ref> U evropskim pomorskim mapama ostrvo se zvalo ''Jung Ceylon'' čije poreklo je iz malajskog toponima ''Tanjung Salang'' (u značenju Rt Salang). == Grb ostrva == [[Datoteka:Seal Phuket.png|levo|100px]] Službeni grb ostrva i ujedno provincije Puket usvojen je [[1985]]. godine. Na grbu se nalazi spomenik dvema nacionalnim heroinama Tajlanda ''Khun Mok'' i ''Khun Jan'' koje su predvodile lokalno stanovništvo u borbama protiv invazije [[burma (država)|Burmanaca]] [[1785]]. godine.<ref>ตราประจำจังหวัด. Retrieved Oct 22, 2013 from http://www.phuket.go.th {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131119131212/http://www.phuket.go.th/ |date=2013-11-19 }}</ref> Khun Jan koja je bila udovica dotadašnjeg guvernera ostrva i njena sestra Mok su preobučene u muške vojničke odore okupile vojsku i utvrdile se u gradu Talangu na severu ostrva. Burmanci su dugo vremena držali ostrvo pod opsadom, a mnogobrojne akcije sa ciljem njegovog zauzimanja su propale. Za hrabrost u borbi tadašnji tajlandski kralj [[Rama I]] dodelio im je počasne titule nacionalnih heroina ''Tao Tep Kasatri'' i ''Tao Sri Sunton''.<ref>The history of phuket. Retrieved Oct 22, 2013 from http://www.phuketoceanvillas.com/phuket-history.asp {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131224105500/http://www.phuketoceanvillas.com/phuket-history.asp |date=2013-12-24 }}</ref> == Geografija == [[Datoteka:Phuket Thailand Landsat 7 Photo 2000.jpg|mini|desno|250px|Satelitski snimak ostrva Puket]] Ostrvo Puket smešteno je u istočnom delu akvatorije [[andamansko more|Andamanskog mora]], odnosno na severoistoku [[indijski okean|Indijskog okeana]], uz jugozapadnu obalu [[tajland|Kraljevine Tajland]] (kojoj administrativno i pripada). Nalazi se na oko 863&nbsp;km južno od glavnog grada zemlje [[Bangkok]]a, a površina glavnog ostrva (bez okolnih manjih ostrva) je 543&nbsp;km².<ref name="Gupta2005"/> U pravcu sever-jug ostrvo se pruža dužinom nešto manjom od 50&nbsp;km, dok je maksimalna širina (pravac zapad-istok) do 20&nbsp;km.<ref>[http://www.phuket-maps.com/treasure-map.htm Phuket Town Treasure Map.]</ref> Najveći deo površina, oko 70% obuhvataju relativno niska uzvišenja visine do 500 metara, dok se nizijske površine nalaze uglavnom u centralnim i južnim delovima ostrva. Zapadni deo ostrva je uzvišenje koje se pruža meridijanskim pravcem od severa ka jugu i koje predstavlja produžetak znatno prostranijeg planinskog lanca sa [[malajsko poluostrvo|Malajskog poluostrva]] (dužine oko 440&nbsp;km, deo Indo-malajskih kordiljera). Najviša tačka ostrva je ''Kao Maj Tao Sip Song'' sa nadmorskom visinom od 529 metara.<ref name="Gupta2005">{{Cite book|author=Avijit Gupta|title=The Physical Geography of Southeast Asia|url=http://books.google.com/books?id=p42GnZ5nLHYC|year=2005|publisher=OUP Oxford|isbn=978-0-19-924802-5}}</ref> Uzvišenja su podeljena u više odvojenih formacija razdvojenih strmim kotlinama, sa nagibima koji su znatno veći duž zapadnih obronaka. Iako na ostrvu ne postoji niti jedan značajniji stalni vodotok postoji 9 manjih povremenih vodotoka koji se pune vodom za vreme monsunskih kiša (najveći su Bangjaj, Tačin, Tarija i Bangron) .<ref>{{Cite web |title=Geografiя ostrova Phuket. |url=http://phuket.sawadee.ru/general.html#Geography |access-date=2015-04-20 |archive-date=2013-12-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131224114336/http://phuket.sawadee.ru/general.html#Geography |dead-url=yes }}</ref> Severni i severoistočni deo ostrva predstavlja prostranu litoralnu zonu obraslu gustom vegetacijom [[mangrove|mangrova]]. Brojni uski rtovi koji se uvlače duboko u more formiraju brojne manje zalive od kojih je najveći zaliv Čalong duž jugozapadne obale.<ref name="Gupta2005"/> Rtovi se dalje ka pučini nastavljaju u brojna manja stenovita ostrva.<ref>Ufimcev G. F. [http://www.izdatgeo.ru/pdf/gipr/2011-3/151.pdf Beregovoй tropičeskiй morfogenez ostrovov v Andamanskom more (Tailand).] — Institut zemnoй korы SO RAN, 2011.</ref> Plaže na zapadnom delu ostrva su uglavnom peščanog karaktera, sa retkim šljunkovitim naslagama, dok je na istoku ostrva uglavnom muljevito tlo. U severnom delu ostrva nalazi se park prirode ''Kao Pra Teo'' sa površinom od oko 20&nbsp;km². Zaštićena je to zona obrasla gustom [[tropske kišne šume|tropskom kišnom šumom]]. Uz severozapadnu obalu nalazi se područje nacionalnog parka [[sirinat (nacionalni park)|Sirinat]] osnovanog [[1981]]. godine, a koji pokriva oko 90&nbsp;km² teritorije (od čega je oko 68&nbsp;km² u zoni [[marinski ekosistem|marinskog ekosistema]]). Jedan od najpoznatijih delova tog nacionalnog parka je plaža ''Naj Jang'' koja predstavlja prirodno mrestilište morskih [[kornjača]]. === Provincija Puket === Tajlandska ''Provincija Puket'' pored glavnog ostrva obuhvata još oko 32 ostrva i mnoštvo hridi smeštenih u ovom delu [[andamansko more|Andamanskog mora]]. Ukupna površina provincije je 576&nbsp;km².<ref name="phuket.go.th#strategy">{{cite web|url=http://123.242.171.10/descr/introduce/dataPK54.pdf|title=Strategiя razvitiя provincii Phuket.|lang=th|lang=er}}</ref> Ostrva smeštena u zapadnom delu i bliže obalama Puketa su uglavnom [[granit]]ne osnove dok su ona udaljenija od kopna [[krečnjak|krečnjačkog]] karaktera. Zahvaljujući krečnjačkoj građi na tim ostrvima je formirana specifična forma [[kraški reljef|tropskog kraškog reljefa]] sa živopisnim morfoskulpturama. Neka od najvažnijih i najvećih ostrva, pored Puketa su: Sire ({{jez-taj|เกาะสิเหร่}}) površine 8,8&nbsp;km², Lon ({{jez-taj|เกาะโหลน}}) površine 4,77&nbsp;km², ostrva Rača-Noj ({{jez-taj|เกาะราชาน้อย}}) i Rača-Jaj ({{jez-taj|เกาะราชาใหญ่}}), površine 3,06&nbsp;km² i 4,5&nbsp;km², Maprau ({{jez-taj|เกาะมะพร้าว}}) površine 3,7&nbsp;km² i Nakha-Jaj ({{jez-taj|เกาะนาคาใหญ่}}) sa površinom od 2,08&nbsp;km².<ref name="sawadee.ru#islands">{{cite web|url=http://phuket.sawadee.ru/island2.html|title=Opisanie blizležaщih k Phuketu ostrovov|lang=ru|access-date=2015-04-20|archive-date=2013-12-28|archive-url=https://web.archive.org/web/20131228031856/http://phuket.sawadee.ru/island2.html|dead-url=yes}}</ref> Većina ovih krečnjačkih ostrva predstavljaju turističke centre, uglavnom bez stalne populacije. Severozapadno od Puketa nalaze se [[Similanska ostrva]], arhipelag od ukupno 9 ostrva koji je zbog svoje specifične flore i faune [[1982]]. proglašen nacionalnim parkom.<ref>[http://www.dnp.go.th/parkreserve/asp/style1/default.asp?npid=212&lg=2 Mu Ko Similan National Park.] Pristupljeno 2. januara 2014.</ref> Glavno i najveće ostrvo je ''Koh Similan'' (Veliki Similan). Na oko 50&nbsp;km jugoistočno od Puketa je arhipelag [[Pi-Pi ostrva|Pi-Pi]] ({{jez-taj|พีพี}}) koji čini 6 ostrva od kojih su najveća ''Ko Pi-Pi Don'' i ''Ko Pi-Pi Lej'' (ukupne površine 12,85&nbsp;km²). U zalivu [[Phangnga zaliv|Phang Nga]] nalazi se koralno ostrvce [[Ko Tapu]] ({{jez-taj|เกาะตะปู}}) visine 20 metara koje je postalo popularno nakon što je [[1974]]. na njemu snimljeni neki kadrovi iz filma ''[[Čovek sa zlatnim pištoljem]]'' režisera [[Jan Fleming|Jana Fleminga]]. Od tada to ostrvce nazivaju i ''Ostrvom Džejmsa Bonda''.<ref>{{Cite web |title=The Man With the Golden Gun film locations. |url=http://www.movie-locations.com/movies/m/mangolden.html#.UsV5XNfyM5Y |access-date=2015-04-20 |archive-date=2013-03-24 |archive-url=https://web.archive.org/web/20130324101942/http://www.movie-locations.com/movies/m/mangolden.html#.UsV5XNfyM5Y |dead-url=yes }}</ref> [[Datoteka:Similan Island 01 (MK).jpg|mini|centar|850px|Pogled na deo ostrva Koh Similan (u arhipelagu Similanskih ostrva)]] === Klima === Ostrvo Puket leži u zoni [[monsunska klima|tropske monsunske klime]] koju karakterišu jedan kišni period koji traje od maja do oktobra i jedan sušni period od novembra do kraja aprila. Temperature vazduha imaju približne vrednosti tokom cele godine, tako da su temperaturna kolebanja jako mala. Maksimalne prosečne temperature kreću se u rasponu između 30 i 33&nbsp;°C, dok se minimalne vrednosti kreću u proseku između 23 i 26&nbsp;°C. Tokom kišnog perioda količina padavina je u proseku preko 300&nbsp;mm u toku meseca, izrazito je velika oblačnost sa minimalnim trajanjem osunčanosti u julu i septembru. U tom periodu kiša pada i po nekoliko dana bez prestanka. Padavine su u tom periodu uglavnom srednjeg i visokog intenziteta. Iako su tokom sušnog perioda padavine retkost, njihovo pojavljivanje nije isključeno. U tom periodu padavine se uglavnom javljaju u obliku kratkotrajnih jutarnjih oluja. Za kratko vreme olujne oblake smenjuje sunčano i vrelo vreme što dovodi do ekstremno velikih vlažnosti vazduha. U periodu od juna do avgusta duž zapadnih i jugozapadnih obala Puketa teku jake morske struje i u tom periodu plivanje i ronjenje je zabranjeno na otvorenom moru.<ref>Phuket Information: [http://www.phuket.com/island/weather.htm Phuket Weather Forecasts.] Pristupljeno 2. januara 2014.</ref> == Historija == [[Datoteka:Audience with Narai, 1685-10-18 (b).jpg|mini|levo|250px|Francuski ambasador de Šomon na audijenciji kod kralja Naraja]] Prvi značajniji podaci o ostrvu Puket u Evropi potiču još iz drugog veka, a ostrvo se pominjalo pod imenom ''Džank Sejlon'' ili ''Čank Silon'' i upravo su to bili nazivi koji su najčešće korišteni na starim kartama. Koren imena nalazi se verovatno u [[Klaudije Ptolomej|Ptolomejevoj]] [[Geografija (Ptolomej)|„Geografiji“]] nastaloj još u čuvenoj [[aleksandrijska biblioteka|Aleksandrijskoj biblioteci]] tokom [[2. vek|drugog veka nove ere]]. Ptolomej je znanja o ovim područjima verovatno preuzeo od [[ahemenidsko carstvo|persijskih]] trgovaca i putopisaca koji su pominjali drevne pomorce koji su prilikom putovanja u ''Zlatnu zemlju'' ili ''Suvanapum'' ({{jez-taj|สุวรรณภูมิ}}; verovatno negde na [[malajsko poluostrvo|Malajskom poluostrvu]]) plovili kraj rtova ostrva ''Čank Silon'' ({{jez-taj|จังซีลอน}}).<ref name="Arnold2013">{{Cite book|author=David Arnold|title=The Age of Discovery, 1400-1600|url=http://books.google.com/books?id=SbIEAQAAQBAJ&pg=PR2|year=2013|publisher=Routledge|isbn=978-1-136-47968-7}}</ref> Od najranijih vremena Puket je bio važno svratište za trgovačke brodove koji su plovili između [[indija|Indije]] i [[kina|Kine]]. Ostrvo je prvobitno bilo delom [[budizam|budističke]] imperije [[Dvaravati]] naroda [[Moni]] (koji pripadaju [[mjanmar|burmanskoj]] grupi), a koja je nastala početkom novog milenijuma na Malajskom poluostrvu i s vremenom se proširila i na okolne teritorije. Zahvaljujući velikom bogatstvu u [[kalaj]]u ostrvo kasnije dobija naziv ''Muang takua Talang'' ({{jez-taj|เมอง ตะกวปา ถลาง}}) ili u bukvalnom prevodu „Talang, zemlja kalaja“. Kasnije ostrvo prelazi u ruke [[malezija|malajskog]] [[Šrividžaja|Šrividžajskog carstva]], a potom i [[tajland|tajske]] kraljevine [[Nakon Si Tamarat]]. U narednim vekovima Puket je manje ili više bio organizovan kao vazalna kneževina potčinjena okolnim moćnijim državama. [[holandija|Holandski]] trgovci su u drugoj polovini [[XVI vek]]a uspostavili intenzivnu trgovinu sa ostrvom koje je tada pripadalo tajlandskoj državi [[ajutija|Ajutiji]]. Severni i centralni delovi ostrva bili su pod direktnom ingerencijom tajlandskog kralja, dok su južni delovi ostrva u vidu koncesija bili dati pod zakup inostranim trgovcima koji su se bavili vađenjem i trgovinom kalajem. Početkom [[XVII vek]]a u trgovinu sa Tajlandom uključuju se i [[Portugal]]ci, [[engleska|Englezi]]. U septembru [[1680]]. francuski trgovački brod napustio je ostrvo sa teretom kalaja čime je počelo širenje francuskog trgovačkog uticaja na tom području. Oko dve godine kasnije kralj Naraj ([[1656]]—[[1688]]) je želeći da smanji trgovački monopol Holandije i Engleske na tom prostoru, za guvernera ostrva postavio francuskog misionara [[Rene Šarbono]]a koji je funkciju guvernera obavljao sve do [[1685]]. godine. Iste te godine kralj Naraj je francuskom ambasadoru potvrdio monopol nad trgovinom kalajem sa Puketa. Međutim kako je već tri godine kasnije kralj Naraj ubijen u [[Sijamska revolucija 1688.|Sijamskoj revoluciji]], Francuzi su bili prisiljeni da se povuku sa ostrva. Iako je general Desfarž u aprilu [[1689]]. uspeo da privremeno povrati vlast nad ostrvom, bio je prisiljen da se sa vojskom povuče nakon svega 8 meseci.<ref name="Church2012">{{Cite book|author=Peter Church|title=A Short History of South-East Asia|url=http://books.google.com/books?id=9NwAs5RR2HAC|year=2012|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-118-35040-9}}</ref><ref name="(General)(Lieutenant.)2002">{{Cite book|author1=Desfarges (General)|author2=De La Touche (Lieutenant.)|last3=Smithies|first3=Michael|coauthors=Jean Vollant Des Verquains|title=Three Military Accounts of the 1688 'Revolution' in Siam|url=http://books.google.com/books?id=MQdvAAAAMAAJ|year=2002|publisher=Orchid Press|isbn=978-974-524-005-6}}</ref> [[Datoteka:Thao Thep Kasattri and Thao Sri Sunthon.jpg|mini|desno|250px|Spomenik Tao Tep Kasatri i Tao Sri Sunton se nalazi na grbu ostrva.]] Nakon gotovo jednog veka zatišja, Burmanska vojska je [[1767]]. pokorila tajlandsku državu i upravljala njome sve do [[1782]]. godine kada je zemlja ponovo oslobođena. U znak osvete Burmanci su napadali rubne delove tajlandske države, pokušavši tako između ostalih i da sprovedu invaziju na Puket [[1785]]. godine. Vest o burmanskoj floti koja se približavala ostrvu Puket lokalnom stanovništvu saopštio je kapetan [[Britanska istočnoindijska kompanija|britanske istočnoindijske kompanije]] [[Frensis Lajt]]. Zbog smrti guvernera odbrana ostrva je bila na klimavim nogama, a u vojsci je vladalo rasulo. Khun Jan koja je bila udovica dotadašnjeg guvernera ostrva i njena sestra Mok su preobučene u muške vojničke odore okupile vojsku i utvrdile se u gradu Talangu na severu ostrva. Burmanci su dugo vremena držali ostrvo pod opsadom, a mnogobrojne akcije sa ciljem njegovog zauzimanja su propale. Za hrabrost u borbi tadašnji tajlandski kralj [[Rama I]] dodelio im je počasne titule nacionalnih heroina Tao Tep Kasatri i Tao Sri Sunton.<ref>[http://www.womenpriests.org/historic/17phuket.asp Phuket (Siam) Saved By Two Sisters: 1785.]</ref><ref>History of Phuket: [http://www.phuket.net/visit-phuket/about/info/history/ The Battle of Thalang.]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Tokom [[XIX vek]]a eksploataciju i trgovinu kalajem na ostrvu preuzimaju [[kina|kineski]] doseljenici koji su dolazili na Puket u tako velikom broju da se za veoma kratko vreme promenila celokupna demografska slika ostrva. Lokalno malajsko stanovništvo ostalo je u većini jedino u priobalnim ribarskim gradićima. Za vreme vladavine kralja [[Rama V|Rame V]] (1868—1910) Puket je imao funkciju administrativnog centra svih rudarskih pokrajina na jugu zemlje i nosio je ime Monton Puket ({{jez-taj|มณฑล ภเกต}}). Godine [[1933]]. na Tajlandu dolazi do promene oblika vladavine i prelaska sa apsolutističkog na parlamentarni sistem, a Puket je administrativno organizovan kao zasebna provincija. === Cunami 2004. === [[Datoteka:Patong Rubble.jpg|thumb|left|Plaža patong nakon cunamija 2004.]] Najveća prirodna katastrofa koja je zahvatila ostrvo Puket desila se [[26. decembra]] [[2004]]. godine kada je obale ostrva ali i celog okolnog područja zapljusnuo [[cunami]] talas nastao kao posledica [[cunami u Indijskom okeanu 2004.|veoma snažnog zemljotresa]] koji je pogodio dno [[indijski okean|Indijskog okeana]]. Talas je uništio većinu naseljenih mesta i turističkih centara na obali ostrva, a stradalo je oko 250 ljudi, što stanovnika što stranih turista. Pretpostavlja se da je poginulo i oko hiljadu neprijavljenih radnika iz [[Mjanmar]]a koji su radili na jednom lokalnom gradilištu u području Kao Lak. Već u februaru [[2005]]. većina turističkih centara je obnovljena i ponovo puštena u upotrebu. Da bi se sprečile ovakve strahovite posledice u budućnosti Vlada Tajlanda je u decembru [[2006]]. postavila sisteme za upozoravanje na cunamije. Jedna takva plutača nalazi se na pola puta između [[Sri Lanka|Sri Lanke]] i Tajlanda.<ref>{{cite web|url=http://www.noaanews.noaa.gov/stories2006/s2749.htm|title=NOAA PROVIDES FIRST TSUNAMI DETECTION BUOY FOR THE INDIAN OCEAN|publisher=NOAA|accessdate = 17. 6. 2012.}}</ref> == Administrativna podela == Provincija Puket administrativno je podeljena na tri okruga (amphea) ([[Talang]] na severu, [[Katu]] na zapadu i [[Mueang Puket]] na jugu), 17 podokruga (tambon) i 103 sela (muban). Administrativni centar ostrva [[Puket Siti]] ima status grada, dok dva najvažnija turistička centra Katu i Patong imaju stause varošica.<ref>[http://www.statoids.com/uth.html Provinces of Thailand.]</ref><ref>[http://www.statoids.com/yth.html Districts of Thailand.]</ref> == Demografija == [[Datoteka:Wat Chalong in Phuket (5733667234).jpg|mini|levo|250px|Budizam je dominantna religija na ostrvu. Na slici je [[pagoda]] Vat Čalong.]] Prema službenim podacima zavoda za statistiku Tajlanda iz decembra [[2012]]. u provinciji Puket stalno je bila naseljena 391.000 stanovnika.<ref>Ministarstvo unutrašnjih poslova Tajlanda - [http://stat.bora.dopa.go.th/stat/y_stat55.html Podaci o broju stanovnika provincije Puket.]</ref> Međutim u špicu turističke sezone od novembra do aprila na ostrvo dolazi veliki broj sezonskih radnika iz okolnih zemalja i iz drugih delova Tajlanda, tako da se broj stanovnika udvostručava. Oko 20% od ukupnog broja stalno naseljene populacije su strani državljani.<ref>{{Cite web |title=Size, location and population of Phuket Province, Thailand. |url=http://phuket.thaivisa.com/size-location-and-population/#.Urmw99fyM5Y |access-date=2015-04-20 |archive-date=2013-12-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131203035004/http://phuket.thaivisa.com/size-location-and-population/#.Urmw99fyM5Y |dead-url=yes }}</ref> U etničkom smislu populacija Puketa je veoma heterogena i čine je brojne etničke skupine. Najbrojniji su [[Tajlanđani]] i [[Kinezi]], a slede [[Malajci]], [[Burmanci]], [[Lao]], [[Kmeri]], [[evropljani]] i [[Amerikanci]]. Prvi stanovnici ostrva bili su pripadnici naroda [[Urak-lave]] ili Čau Le ({{jez-taj|ชาวเล}}), odnosno „Morski Cigani“ kako ih nazivaju na Tajlandu. Reč je o nomadskim plemenima koja tradicionalno žive na moru (uglavnom u vodama [[andamansko more|Andamanskog mora]]) u svojim brodicama, putuju od ostrva do ostrva i bave se ribolovom. U periodu monsunskih kiša od maja do novembra obično bi obitavali na kopnu, na nekom od brojnih ostrva. Podeljeni su u nekoliko podgrupa, a zajedničko im je da su očuvali jezik, kulturu i običaje. Praktikuju razna [[animizam|animistička]] verovanja. Najbrojnija etnička grupa su Tajlanđani koji su se postepeno naseljavali na Puket i susedna ostrva od početka [[XVI vek]]a. Nešto veći broj Tajlanđana doselio se u ovu provinciju krajem [[20. vek|prošlog veka]], a prevashodno zahvaljujući privrednom procvatu i naglom razvoju turizma. Gotovo 95% puketskih Tajlanđana su pripadnici [[theravada]] [[budizam|budizma]].<ref>{{Cite web |title=Konfesionalna pripadnost stanovništva Tajlanda. |url=https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2122.html#th |access-date=2015-04-20 |archive-date=2018-12-20 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181220203407/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/fields/2122.html#th |dead-url=yes }}</ref> Kinezi koji su druga po brojnosti etnička skupina čine oko 35% stanovništva provincije.<ref>{{Cite web |title=Etnički sastav provincije Puket. |url=http://andaman.com/phuket/population.asp |access-date=2015-04-20 |archive-date=2013-12-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131203110028/http://andaman.com/phuket/population.asp |dead-url=yes }}</ref> Najveći deo puketskih Kineza potomci su doseljenika iz [[Fuđen]]a koji su se na ostrvo doselili sredinom [[XVIII vek]]a i bavili su se vađenjem rude [[kalaj]]a. Kinezi su uspeli da očuvaju vlastitu kulturu i tradiciju, a danas se ubrajaju u najimućnije stanovnike ostrva i uglavnom su vlasnici turističkih objekata i zanatskih radionica. Značajan deo stanovništva čine i Malajci, [[austronežanski narodi|austronežanski]] narod [[islam]]ske veroispovesti. Doselili su se iz [[malezija|Malezije]] i [[indonezija|Indonezije]], a naseljeni su uglavnom u južnom delu ostrva i bave se poljoprivredom (uzgoj [[pirinač|pirinča]] i [[kaučuk]]ovca). Na ostrvu žive i brojni stranci iz svih delova sveta. Oko 73% stanovništva pripadaju [[budizam|budističkim]] verskim učenjima, dok oko četvrtina populacije ispoveda islam. Postoje i manje [[rimokatolicizam|rimokatoličke]] i [[pravoslavlje|pravoslavne]] zajednice. [[Moskovska patrijaršija]] [[ruska pravoslavna crkva|Ruske pravoslavne crkve]] je [[18. decembra]] [[2011]]. je u Talangu podigla pravoslavni hram posvećen [[Sveta Trojica|Presvetoj Trojici]].<ref>{{Cite web |title=Oficialьnaя Internet-stranica Russkoй pravoslavnoй Cerkvi v Tailande. |url=http://www.orthodox.or.th/index.php?content=parishes&lang=ru#phuket |access-date=2015-04-20 |archive-date=2013-12-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131202222618/http://www.orthodox.or.th/index.php?content=parishes&lang=ru#phuket }}</ref> == Privreda == [[Datoteka:StateLibQld 1 15978 Steam dredge Echeneis, Brisbane, 1953.jpg|mini|desno|400px|[[Parobrod]] „Ečins“ sa tovarom rude [[kalaj]]a isplovljava iz Puketa [[1953]].]] Osnovne privredne delatnosti na ostrvu su sve do [[XVI vek]]a kada je počela intenzivnija eksploatacija kalaja, bile [[poljoprivreda]] (uzgoj [[pirinač|pirinča]]) i [[ribolov]]. Kalaj i [[kaučuk]] odredili su dalju sudbinu ostrva. Otkriće velikih rezervi kalaja u potpunosti je preobrazilo celo ostrvo. Eksploatacija ove rude dostigla je svoj maksimum krajem [[18. vek|XVIII]] i tokom [[XIX vek]]a kada na ostrvo dolaze brojni [[kinezi|kineski]] radnici specijalizovani za rudarske delatnosti. Trgovina kalajem i novac od koncesija donosili su Puketu ogromne dobiti, ali i znatno promenile pejzaž ostrva. Građene su brojne luke i pristaništa za velike teretne brodove, razvijala se trgovina, otvarani su hoteli. S vremenom zalihe kalaja su gotovo iscrpljene, a poslednji rudnik na ostrvu je zatvoren [[1992]]. kao neprofitabilan.<ref name="Привреда">Phuket Guide - [http://www.phuket-guide.net/phuket_history/tin.htm#History Phuket history - Tin, Rubber and Tourists.] Pristupljeno 24. decembra 2013.</ref> Godine [[1903]]. na ostrvu su podignute prve plantaže brazilskog kaučukovca (''[[Hevea brasiliensis]]'') a privreda Puketa dobija još jedan važan izvor prihoda. Pod ovim kulturama danas je preko 30% površina Puketa, a sam [[Tajland]] je po proizvodnji [[kaučuk|prirodnog kaučuka]] [[2010]]. zauzimao prvo mesto u svetu.<ref name="Привреда"/> Uzgoj ove kulture i danas je glavna privredna delatnost [[malajci|malajske]] populacije na ostrvu i važan izvor prihoda stanovnika. [[Datoteka:Thailand patong beach.jpg|mini|levo|250px|Plaža Patong na Puketu se smatra najlepšom u celoj [[azija|Aziji]].]] Početkom 1970-ih godina prevashodno zahvaljujući toploj klimi, čistom moru i brojnim peščanim plažama, na ostrvu počinje intenzivnije da se razvija [[turizam]]. U veoma kratkom vremenskom periodu duž obale su počela da niču brojna turistička naselja i hoteli, Patong ({{jez-taj|ป่าตอง}}), Karon ({{jez-taj|หาดกะรน}}) i Kata ({{jez-taj|หาดกะตะ}}). Turizam doživljava svoj najveći uspon tokom devedesetih godina prošlog veka, tako da danas predstavlja najvažniji izvor prihoda na ostrvu. Prema statističkim podacima lokalne turističke zajednice, ostrvo Puket je 2011. posetilo ukupno 5.895.997 stranih i 2.375.725 domaćih turista, što je u odnosu na 2010. povećanje od čak 78,16%.<ref>Ministarstvo turizma Tajlanda. [http://tourism.go.th/index.php?mod=WebTourism&file=details&dID=7&cID=276&dcID=619 Turistički izveđtaji za 2011. godinu.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131225152536/http://tourism.go.th/index.php?mod=WebTourism&file=details&dID=7&cID=276&dcID=619 |date=2013-12-25 }}</ref> Prema podacima iz 2004. na području provincije postojalo je 579 hotela svih kategorija, a nacionalno ministarstvo turizma izradilo je plan za period 2006—2015. prema kom bi se hotelski kapaciteti povećali za 4% na godišnjem nivou.<ref>{{Cite web |url=http://www.phuketland.com/phuket_links/touristinfo.htm |title=Hotelski smeštaj na Puketu u periodu 1989—2005. |access-date=2015-04-20 |archive-date=2013-11-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131109073008/http://www.phuketland.com/phuket_links/touristinfo.htm |url-status=dead }}</ref> Pored klasičnog odmarališnog turizma, poslednjih godina se na Puketu intenzivno razvija [[golf]]-turizam,<ref>Phuket Activities: [http://www.phuket.com/golf/ Golf Courses & Club Houses in Phuket.] pristupljeno 2. januara 2014.</ref> tako da danas širom ostrva postoje brojni golf tereni koji se ubrajaju među najbolje na svetu, a Puket postaje važna destinacija za ljubitelje ovog sporta. Veliki porast beleži i seks-turizam, naročito u području Patonga.<ref>Phuket Nightlife: [http://www.phuket.com/nightlife/patong-areas.htm Patong's Party Zones!]</ref> === Saobraćaj === Sve do [[1967]]. godine i otvaranja mosta kojim je ostrvo povezano sa ostatkom zemlje, glavnu vezu Puketa sa ostatkom sveta činio je brodski saobraćaj. Prvi most dužine 660 metara, nazvan u čast tadašnjeg premijera [[Pot Sarasin|Pota Sarasina]] (''Sarasinov most'') povezao je severni deo ostrva sa ostatkom zemlje.<ref name="Sarasinov most">{{Cite web |title=Sarasinov most. |url=http://www.phuketbulletin.co.th/Travel/view.php?id=499 |access-date=2015-04-20 |archivedate=2013-12-02 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20131202223048/http://www.phuketbulletin.co.th/Travel/view.php?id=499 |deadurl=yes }}</ref> Međutim kako je turizam doživljavao sve veći zamak tako se javila i potreba za još jednim drumskim pravcem, te je istočno od postojećeg sagrađen i novi ''most Tep Krasatri'', a [[2011]]. i moderan ''most Si Suton''. Sarasinov most danas je pretvoren u pešačku zonu i saobraćaj motornim vozilima preko njega je zabranjen.<ref name="Sarasinov most"/> Na oko 32&nbsp;km severno od grada Puketa nalazi se veliki međunarodni aerodrom ([[IATA]] kod: HKT, [[organizacija međunarodnog civilnog vazduhoplovstva|ICAO]] kod: VTSP). Kompanija „Aerodromi Tajlanda“ je [[2012]]. započela projekat rekonstrukcije i proširenja puketskog aerodroma vredan 185,7 miliona američkih dolara. Nakon kompletne rekonstrukcije čiji završetak je planiran za kraj [[2015]]. kapacitet aerodroma biće povećan na 12,5 miliona putnika godišnje, a takođe će biti otvoren i kompletno novi putnički terminal.<ref>[http://www.ttgmice.com/magazine/?ID=32113&term_id=124&issues=229 "An evergreen dream"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131202222259/http://www.ttgmice.com/magazine/?ID=32113&term_id=124&issues=229 |date=2013-12-02 }}. TTGmice. Pristupljeno 2. januara 2014.</ref><ref>[http://www.phuketairportonline.com/ Phuket International Airport (HKT).] Pristupljeno 2. januara 2014.</ref> == Međunarodna saradnja == Provincija Puket ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim gradovima i regijama: {{col-begin}} {{col-2}} * {{zas|SAD}} [[Las Vegas]], [[Nevada]], [[SAD]] * {{zas|Francuska}} [[Nica]], [[Francuska]]<ref>{{cite web|url=http://www.nice.fr/Collectivites/La-municipalite/Villes-jumelees-avec-la-Ville-de-Nice|publisher=Ville de Nice|title="Villes jumelées avec la Ville de Nice"|access-date=2015-04-20|archivedate=2012-10-29|archiveurl=https://web.archive.org/web/20121029114949/http://nice.fr/Collectivites/La-municipalite/Villes-jumelees-avec-la-Ville-de-Nice|deadurl=yes}}</ref> * {{zas|Kina}} [[hajnan|Provincija Hajnan]], [[Kina]]<ref>{{cite web|url=http://www.hainan.gov.cn/code/V3/en/Sister%20Cities.html|publisher=Heinan Government|title=Sister Cities|access-date=2015-04-20|archive-date=2010-07-16|archive-url=https://web.archive.org/web/20100716181135/http://www.hainan.gov.cn/code/V3/en/Sister%20Cities.html}}</ref> {{col-2}} * {{zas|Kina}} [[Jantaj]], Kina * {{zas|Rusija}} [[Nahotka]], [[Rusija]] <small>(od septembra 2006)</small><ref>{{cite web|url=http://www.nakhodka-city.ru/news.aspx?id=8844&lang=eng|title=Nakhodka celebrates the day of twin-cities|publisher=Nakhodka City Administration|date=24. 4. 2009.|access-date=2015-04-20|archivedate=2011-07-21|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110721155227/http://www.nakhodka-city.ru/news.aspx?id=8844&lang=eng|deadurl=yes}}</ref> * {{zas|Indija}} [[Port Bler]], [[Indija]]<ref>{{cite web|url=http://www.urbanindia.nic.in/programme/lsg/List_T_Cities.pdf|publisher=Ministry of Urban Development, India|title=List of twinned cities|access-date=2015-04-20|archivedate=2011-07-17|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110717083810/http://www.urbanindia.nic.in/programme/lsg/List_T_Cities.pdf|deadurl=yes}}</ref> {{col-end}} == Povezano == {{Commonscat|Phuket}} * [[Tajland]] * [[Andamansko more]] * [[Cunami u Indijskom okeanu 2004.]] == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{Cite book |ref= harv|author1=Desfarges (General)|author2=De La Touche (Lieutenant.)|last3=Smithies|first3=Michael|coauthors=Jean Vollant Des Verquains|title=Three Military Accounts of the 1688 'Revolution' in Siam|url=http://books.google.com/books?id=MQdvAAAAMAAJ|year=2002|publisher=Orchid Press|isbn=978-974-524-005-6}} * {{Cite book |ref= harv|author=Peter Church|title=A Short History of South-East Asia|url=http://books.google.com/books?id=9NwAs5RR2HAC|year=2012|publisher=John Wiley & Sons|isbn=978-1-118-35040-9}} * {{Cite book |ref= harv|author=Avijit Gupta|title=The Physical Geography of Southeast Asia|url=http://books.google.com/books?id=p42GnZ5nLHYC|year=2005|publisher=OUP Oxford|isbn=978-0-19-924802-5}} * {{Cite book |ref= harv|author=David Arnold|title=The Age of Discovery, 1400-1600|url=http://books.google.com/books?id=SbIEAQAAQBAJ&pg=PR2|year=2013|publisher=Routledge|isbn=978-1-136-47968-7}} * {{Cite book |ref= harv|title=Memoirs of Hydrography: Including Brief Biographies of the Principal Officers who Have Served in H.M. Naval Surveying Service Between the Years 1750 and 1885|url=http://books.google.com/books?id=kp4DAAAAYAAJ&pg=PA18|year=1830|publisher=H.W. Keay|pages=18–}} * Discovery Channel (Firm), Steve Van Beek, David Henley, Andrew Forbes, Insight Guides, 2001 - [http://books.google.ba/books?id=A8REPwAACAAJ&dq=Phuket&hl=en&sa=X&ei=Ovm5Uu23LoGrhQfvnoCgCQ&redir_esc=y Phuket (Thailand)] - 104 pages * Adam Skolnick, ‎Austin Bush, ‎Adam Skolnick - 2010 [http://books.google.ba/books?id=dT4Y0tZ2giQC&printsec=frontcover&dq=Phuket&hl=en&sa=X&ei=Ovm5Uu23LoGrhQfvnoCgCQ&redir_esc=y#v=onepage&q=Phuket&f=false Phuket Island]. {{refend}} [[Kategorija:Otoci u Tajlandu]] [[Kategorija:Otoci Indijskog oceana]] pfsjm89hwksl7kw7ofarww4ewx2xs79 Norrköping 0 4030635 42680967 42398911 2026-08-24T14:31:45Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680967 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Norrköping | ime_genitiv =Norrköpinga | izvorno_ime = | slika_panorama =Drottninggatan-Hospitalsgatan,_Norrköping_april_2005.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike=Centar grada ulica Drottninggatan | slika_zastava= | slika_zastava_veličina= | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Švedska | širina-stupnjevi =58 | širina-minute = 36 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =16 | dužina-minute =12 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Švedska}} | lokacija1_ime =[[Švedske pokrajine|pokrajina]] | lokacija1_info =[[Östergötland]] | lokacija2_ime =[[Švedske grofovije|grofovija]] | lokacija2_info =[[Östergötland (grofovija)|Östergötland]] | lokacija3_ime =općina | lokacija3_info =[[Norrköping (općina)|Norrköping]] | dijelovi = | vrsta_dijelova = | titula_vođe = | ime_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža =35.68 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_šira =1,503.61 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2010]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća= | stanovništvo_uže =87,247<ref name=mam/> | stanovništvo_uže_gustoća =2,445.3<ref name=mam/> | stanovništvo_šire =130,050<ref name=mam/> | stanovništvo_šire_gustoća = 86.5<ref name=mam/> | vremenska_zona=[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj =696 xx | pozivni_broj= (+46) 696 | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.norrkoping.se/ www.norrkoping] | bilješke = }} '''Norrköping''' čita se '''Norćeping''' je [[grad]] i [[luka]] na [[jugoistok]]u [[Švedska|Švedske]] od 87,247 stanovnika<ref name=mam/> u [[Östergötland (grofovija)|Grofoviji Östergötland]], on je i [[glavni grad|administrativni centar]] [[Norrköping (općina)|istoimene općine]] od 130,050 stanovnika.<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/php/sweden-ostergotland.php | title =Sweden: Östergötland | accessdate = 22. 04. 2015 | language=engleski | publisher=City population}}</ref> == Geografija == Norrköping leži [[jugozapad]]no od [[Stockholm]]a na [[ušće|ušću]] [[Rijeka (vodotok)|rijeke]] [[Motala ström]] u [[Baltičko more]].<ref name=brit/> [[Göta (kanal)|Kanalom Göta]] koji teče paralelno sa rijekom Motala ström povezan je sa [[Vättern|Jezerom Vättern]].<ref name=osta>{{cite web | url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/434360/Ostergotland | title =''Östergötland'' | accessdate = 22. 04. 2015 | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> ==Historija== Norrköping je osnovan negdje oko [[1350]]., [[povelja|povelju]] o statusu [[grad]]a dobio je [[1384]].<ref name=brit/> Iz tog vremena su i njegove dvije [[crkva|crkve]] Östra Eneby i Tingstad u široj okolici grada. Norrköping je preživio brojne [[požar]]e, posljednji veliki zahvatio ga je [[1719]]. za [[Veliki severni rat|Velikog sjevernog rata]]<ref name=brit/> tako da je gotovo sav izgorio, pa je nakon tog nanovo izgrađen kao moderan grad širokih ulica. [[Slap]]ovi [[Rijeka (vodotok)|rijeke]] [[Motala ström]] koriste se još od [[1660]]. za pokretanje tkalačkih stanova tako da se razvio kao [[tekstil]]ni centar<ref name=brit/>, pa su ga zvali švedski [[Manchester]]. [[Tekstilna industrija]] dominirala je privredom grada do [[1950e|1950-ih]] ==Privreda, obrazovanje i znamenitosti== Od [[1950e|1950-ih]] došlo je do preorjentacije industrije - tako da je [[metalurgija]] i [[stroj]]ogradnja osnova današnje privrede grada. Od kad je izgrađen [[kanal]] Lindö [[1961]]. luka može primiti i [[brod]]ove čiji [[Gaz (brodski)|gaz]] ima 9 [[metar]]a.<ref name=brit>{{cite web | url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/418476/Norrkoping | title =''Norrköping'' | accessdate = 22. 04. 2015 | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> U gradu djeluje kampus [[univerzitet]]a iz [[Linköping]]a, pored tog on ima simfonijski orkestar i [[aerodrom]] Kungsängen. U okolici grada pronađeni su Hällristningari [[kamen]]i iz kasnog [[brončano doba|brončanog doba]] sa [[petroglif]]ima.<ref name=brit/> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Norrköping}} * [http://www.norrkoping.se/ ''Službene stranice Norrköpinga''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060127233208/http://www.destination.norrkoping.se/ |date=2006-01-27 }} {{sv icon}} * [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/418476/Norrkoping ''Norrköping'' na portalu Encyclopædia Britannica] {{en icon}} [[Kategorija:Gradovi u Švedskoj]] 5p1cdcpooit26ykig74ssupt9bi9oau Pad aviona Fokker F-10 1931. 0 4228087 42681040 42642708 2026-08-24T22:31:13Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681040 wikitext text/x-wiki {{Infokutija avionski udes | name = Let TWA 599 | datum = 31. mart 1931 | tip = [[raspad strukture aviona]] | tip_događaja = nesreća | mjesto [[Bazaar Township, Chase County, Kansas|Bazaar Township]], [[Chase County, Kansas|Okrug Chase]], [[Kansas]], [[SAD]] | koordinate = {{Coord|38|14|09|N|96|35|12|W|region:US-KS_type:event_source:GNIS|display=inline,title}} | polazište = [[Kansas City, Missouri|Kansas City]] | stopover = [[Wichita, Kansas|Wichita]] | odredište = [[Los Angeles]] | poginulih = 8 (svi) | ranjenih= 0 | tip_aviona = [[Fokker F.10]] |operater = [[Trans World Airlines|Transcontinental and Western Air]] |putnika = 6 |posade = 2 |preživjelih = 0 |}} '''Let TWA 599''' je bio redovni let [[SAD|američke]] putničke zrakoplovne kompanije kojim je 31. marta 1931. godine tromotorni putnički avion [[Fokker F.10]] trebao iz [[Kansas City, Missouri|Kansas Cityja]] u [[Los Angeles]] prevesti šest putnika. Sat vremena nakon polijetanja, odnosno tokom prve etape (prilikom koje se radi punjenja gorivom trebao spustiti u [[Wichita, Kansas|Wichiti]], avion se srušio. Tom prilikom je poginulo svih šest putnika i dva člana posade. Nesreća je izazvala veliku pažnju i duboku žalost među američkom javnosti, jer se među putnicima nalazio [[Knute Rockne]], popularni trener [[američki fudbal|američkog fudbala]], koji je tako postao jedan od prvih [[celebrity]]ja stradalih u zrakoplovnoj nesreći. Nakon nesreće je sprovedena istraga koja nije uspjela precizno odrediti uzrok, ali je zato utvrdila da se avion srušio zbog toga što se od njega odlomilo krilo; suvremena tumačenja vjeruju da je vlaga izazvala truljenje [[drvo (materijal)|drva]] od koga se sastojao avion. Nesreća je potakla uvođenje brojnih inovacija u svrhu poboljšanja sigurnosti zračnog prometa, odnosno postepeno napuštanje korištenja putničkih aviona napravljenih od drva. == Vanjske veze == * [http://www.planecrashinfo.com/1931/1931-7.htm Planecrashinfo.com's information sheet on Flight 599] * [http://www.kansasphototour.com/rockne.htm Kansas Photo Tour of the accident site, including the Flight 599 Memorial] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160313114022/http://www.kansasphototour.com/rockne.htm |date=2016-03-13 }} * [http://www.centennialofflight.gov/essay/Government_Role/accident_invest/POL17.htm Centennial of Flight information on CAA investigation of Flight 599] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121010011031/http://www.centennialofflight.gov/essay/Government_Role/accident_invest/POL17.htm |date=2012-10-10 }} * [http://www.irishlegends.com/pages/reflections/reflections49.html Reflections from the Dome] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230524193734/http://www.irishlegends.com/pages/reflections/reflections49.html |date=2023-05-24 }}, a good, illustrated, detailed article about the crash, its circumstances and outcomes, from the British magazine ''Aeroplane.'' * [http://www.harris1.net/rockne/index.htm Fans, Family Remember the Crash Heard 'Round the World], 2011, 80th anniv. crashsite commemoration story; details on the crash, Rockne, and the crash's impact on America and aviation, with photos. Link to bibliography with detailed quotes, info and linked sources. [[Kategorija:1931.]] [[Kategorija:Avionske nesreće]] [[Kategorija:Historija Sjedinjenih Američkih Država (1918–1945)]] fjmz92qyys5g7zrgzxtqqtmmfe45ilk Pranje novca 0 4475955 42681082 42645553 2026-08-25T08:01:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681082 wikitext text/x-wiki [[File:Money-laundering.svg|thumb|Postavljanje 'prljavog' novca u servisnu kompaniju, gdje je oslojen sa legitimnim prihodom, a onda integriran u protok novca je čest oblik pranja novca]] '''Pranje novca''' je proces u kojem se prihodi kriminala transformiraju u naizgled legitiman novac ili drugu imovinu.<ref name="Duhaimes">{{cite web |last=Duhaime, Christine. |title=What is Money Laundering? Duhaime's Financial Crime and Anti-Money Laundering Law |url=http://www.antimoneylaunderinglaw.com/aml-law-in-canada/what-is-money-laundering |accessdate=7 March 2014 |archive-date=2014-03-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140326210753/http://www.antimoneylaunderinglaw.com/aml-law-in-canada/what-is-money-laundering }}</ref> Ipak, u brojnim pravnim i regulatornim sistemima, pojam ''pranje novca'' se nekad ne razlikuje od ostalih oblika finansijskog kriminala, a ponekad se generalnije koristi da ubroji i zloupotrebu finansijskog sistema (uključujući stvari poput vrijednosnih papira, digitalne valute, kreditnih kartica i tradicionalne valute), uključujući [[finansijski terorizam]], [[utaja poreza|utaju poreza]] i izbjegavanje međunarodnih sankcija. Većina zakona protiv pranja novca otvoreno kombiniraju pranje novca (što se tiče izvora sredstava) sa samim terorizmom (što se bavi odredištem sredstava) kada reguliraju finansijski sistem.<ref>See for example the Anti-Money Laundering & Counter Terrorism Financing Act 2006 (Australia), the Anti-Money Laundering and Countering Financing of Terrorism Act 2009 (New Zealand), and the Anti-Money Laundering and Counter-Terrorist Financing (Financial Institutions) Ordinance (Cap 615) (Hong Kong. See also (for example) guidance on [http://www.imf.org/external/np/leg/amlcft/eng/ IMF] and [http://www.fatf-gafi.org/topics/financialinclusion/documents/fatfguidanceonanti-moneylaunderingandterroristfinancingmeasuresandfinancialinclusion.html FATF] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141012083430/http://www.fatf-gafi.org/topics/financialinclusion/documents/fatfguidanceonanti-moneylaunderingandterroristfinancingmeasuresandfinancialinclusion.html |date=2014-10-12 }} websites similarly conflating the concepts.</ref> Novac dobiven putem određenog kriminala, poput iznuđivanja, insajderskih trgovanja, trgovine drogom, ilegalnog kockanja i utaje poreza je "prljav". Treba biti "očišćen" tako da izgleda kao da je dobiven od nekriminalnih aktivnosti, tako da će se banke i ostale finansijske institucije susretati s istim bez sumnje. Novac može biti "opran" sa više metoda, što varira u funkciji od kompleksnosti i sofisticiranosti. Različite države mogu i ne moraju tretirati utaju poreza ili plaćanja u granama međunarodnih sankcija kao pranje novca. Neka zakonodavstva prave razliku ovih u svrhu definicije, a neka ne. Neka zakonodavstva definiraju pranje novca kao zamagljivanje izvora novca, bilo upotpunosti ili djelomično, koristeći finansijske sisteme ili servise koji ne otkrivaju ili prate izvore ili odredišta. Ostala zakonodavstva definiraju pranje novca da uključe novac od aktivnosti koja ''bi mogla biti'' kriminalna u tom zakonodavstvu, iako je bio legalan gdje se stvarno ponašanje dogodilo. Ova široka upotreba termina "pranje novca" u sporednom, vanteritorijalnom, ili jednostavnom ponašanju traženja privatnosti dovelo je do toga da ga neki označavaju kao "finansijska zlomisao".<ref>{{cite web|url=http://www.americanbanker.com/bankthink/money-laundering-is-financial-thoughtcrime-1058902-1.html?zkPrintable=1&nopagination=1|title= Money Laundering Is Financial Thoughtcrime|author=Jon Matonis|date= 7 May 2013|publisher=AmericanBanker.com|accessdate=6 March 2014}}</ref> Dosta izdanja regulatornih i državnih autoriteta procjenjuju godišnje količinu opranog novca, bilo globalno ili u nekoj nacionalnoj ekonomiji. Godine 1996, [[Međunarodni monetarni fond]] procjenjuje da 2 do 5 procenata globalne ekonomije uključuje pranje novca. [[Financial Action Task Force on Money Laundering]] (FATF), međudržavno tijelo za borbu protiv pranja novca je objavilo, "Sveukupno, apsolutno je nemoguće proizvesti pouzdanu procjenu količine opranog novca, stoga FATF ne objavljuje bilo kakve cifre u vezi s tim."<ref name="FATF FAQ">{{cite web |last=Financial Action Task Force |title=Money Laundering FAQ |url=http://www.fatf-gafi.org/document/29/0,3746,en_32250379_32235720_33659613_1_1_1_1,00.html |accessdate=2 March 2011 |archive-date=2011-04-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110406131304/http://www.fatf-gafi.org/document/29/0,3746,en_32250379_32235720_33659613_1_1_1_1,00.html |dead-url=yes }}</ref> Akademski komentatori također nisu bili u mogućnosti procijeniti količinu opranog novca sa bilo kojim stepenom sigurnosti.<ref name="chasing dirty money" /> Različite procjene na skali globalnog pranja novca su ponekad ponavljane toliko često da su neki ljudi smatrali iste kao činjenične—ali nijedan istraživač nije savladao ''urođenu'' poteškoću mjerenja aktivno skrivene prakse. Bez obzira na poteškoće u mjerenju, iznos opranog novca svake godine se nalazi u milijardama (američkih dolara) i predstavlja značajnu zabrinutost politike vlade.<ref name="chasing dirty money" /> Kao rezultat toga, vlade i međunarodna tijela su poduzeli napore da odvrate, sprječavaju, i uhapse perače novca. Finansijske institucije isto tako preduzimaju napore za sprečavanje i otkrivanje transakcija koje uključuju prljavi novac, i kao rezultat zahtjeva vlade i da se izbjegne reputacioni rizik. Pitanja u vezi sa pranjem novca su postojala dokle god je bilo kriminalnih poduhvata velikih razmjera. Moderni zakona protiv pranja novca razvili su se zajedno sa modernim ratom protiv droge.<ref>For example, under UK law the first offences created for money laundering both related to the proceeds from the sale of illegal narcotics under the Criminal Justice Act 1988 and then later under the Drug Trafficking Act 1994.</ref> U nedavnim vremenima zakonodavstvo protiv pranja novca je viđeno kao dodatak finansijskom kriminalu finansiranja terorizma u čemu oba kriminala obično uključuju prijenos sredstava kroz finansijski sistem (pri čemu se pranje novca odnosi na to ''odakle je novac došao'', a finansiranje terorista se odnosi na to ''gdje novac ide''). == Metode == Pranje novca je često definisano kao pojava u tri koraka: prvi korak uključuje predstavljanje novca u finansijski sistem na neki način ("postavljanje"); drugi uključuje izvođenje složenih financijskih transakcija za kamufliranje ilegalnog izvora ("oslojavanje"); i završni korak podrazumijeva sticanje bogatstva proizvedenog od transakcija nezakonitih fondova ("integracija"). Neki od ovih koraka mogu biti izostavljeni, zavisno od okolnosti; naprimjer, nenovčani prihodi koji su već u finansijskom sistemu ne bi imali potrebe za postavljanje.<ref name="chasing dirty money">{{cite book |last=Reuter |first=Peter |title=Chasing Dirty Money |year=2004 |publisher=Peterson |isbn=978-0-88132-370-2 |url=http://bookstore.piie.com/book-store//381.html |access-date=2015-05-17 |archive-date=2012-01-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120118085015/http://bookstore.piie.com/book-store/381.html |deadurl=yes }}</ref> Pranje novca uzima nekoliko različitih oblika, iako se većina metoda mogu svrstati u jedan od nekoliko tipova. Oni uključuju "metode banke, smurfing [također poznato kao struktuiranje], razmjene valute i duplo fakturisanje".<ref name="encyclopedia">Lawrence M. Salinger, ''Encyclopedia of white-collar & corporate crime: A – I, Volume 1'', page 78, {{ISBN|0-7619-3004-3}}, 2005.</ref> * Struktuiranje: Često poznato kao ''smurfing'', ovo je metoda postavljanja čime se novac cijepa u manje depozite novca, što se koristi za otklanjanje sumnje u pranje novca i za izbjegavanje zahtjeve izvještavanja protiv pranja novca. Podkomponenta ovoga je korištenje manjih količina novca za kupovinu nosioca instrumenata, poput doznaka, te nakon toga u konačnici depozit istih, ponovo u malim količinama.<ref name=NDIC>{{cite web |last=National Drug Intelligence Center |title=National Drug Threat Assessment |url=http://www.justice.gov/ndic/pubs44/44849/44849p.pdf |accessdate=20 September 2011 |page=40 |date=August 2011}}</ref> * Specifično krijumčarenje novca: Ovo uključuje fizičko krijumčarenje novca prema drugom zakonodavstvu i odlaganju istog u finansijsku instituciju, poput inostrane banke, sa većom bankarskom tajnom ili manje rigoroznim sprovođenjem pranja novca.<ref name="National Money Laundering Threat Assessment">{{cite web |url=http://www.justice.gov/dea/pubs/pressrel/011106.pdf |title=National Money Laundering Threat Assessment |accessdate=3 March 2011 |date=December 2005 |page=33 |archivedate=2010-10-17 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20101017094839/http://www.justice.gov/dea/pubs/pressrel/011106.pdf |deadurl=yes }}</ref> * Gotovinsko-intenzivno poslovanje: U ovoj metodi, biznis obično uključeni u primanje keša koriste svoje naloge da odlože i legitimni i kriminalno dobijeni novac, tvrdeći da je sve legitimno dobijen prihod. Servisni biznisi su najbolje prikladni za ovu metodu, jer takvi biznisi nemaju varijabilnih troškova, te je teško otkriti odstupanja između prihoda i troškova. Primjeri su zgrade za parkiranje, striptiz klubovi, kreveti za sunčanje, autopraonice i kasinoi. * Pranje novca na bazi trgovine: Ovo uključuje pod- ili precjenjivanje fakture za prikrivanje kretanja novca.<ref name="Achilles Heel">{{cite book |title=Capitalism's Achilles Heel |url=https://archive.org/details/capitalismsachil00raym |author=Baker, Raymond |year=2005 |publisher=Wiley}}</ref> * Shell kompanije i zaklade: Zaklade i shell kompanije maskiraju pravog vlasnika novca. Zaklade i korporativna vozila, zavisno od zakonodavstva, ne moraju otkriti svog pravog, od koristi, vlasnika. Ponekad označavan korištenjem žargona ''rupa pacova'' iako taj pojam označava obično osobu koja djeluje kao fiktivni vlasnik umjesto poslovni subjekt.<ref name="FATF threat assessment">{{cite web |last=Financial Action Task Force |title=Global Money Laundering and Terrorist Financing Threat Assessment |url=http://www.fatf-gafi.org/dataoecd/48/10/45724350.pdf |accessdate=3 March 2011 |archive-date=2011-07-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110726050407/http://www.fatf-gafi.org/dataoecd/48/10/45724350.pdf |dead-url=yes }}</ref> * Povratno spoticanje: Ovdje, novac je odložen u kontroliranu stranu korporaciju u blizini obale, po mogućnosti u poreskom raju gdje se minimalno vodi evidencija, a onda se vraća nazad kao strana direktna investicija, oslobođena poreza. Varijanta ovoga je transfer novca u pravnu firmu ili sličnu organizaciju kao sredstava na računu naknada, zatim se otkaže vezivanje i, kada je novac vraćen, predstavlja iznose primljene od advokata kao naslijeđe pod voljom ili imovinskih parnica. * Zauzimanje banke: U ovom slučaju, perači novac ili kriminalci kupuju kontrolni interes u banci, po mogućnosti u zakonodavstvu sa slabim kontrolisanjem pranja novca, a onda premještaju novac kroz banku bez nadzora. * Kasino: U ovoj metodi, pojedinac ulazi u kasino sa novcem i kupuje žetone, igra na neko vrijeme, a onda kešira žetone, dobijajući plaćanje u čeku, ili samo dobijanjem recepta, tvrdeći da je to dobitak na kockanju.<ref name="National Money Laundering Threat Assessment" /> * Ostala kockanja: Novac se troši na kockanje, po mogućnosti na više kvote. Pobjede su prikazane ako je izvor novca upitan, dok su gubici sakriveni. * Nekretnine: Neko kupuje nekretninu sa ilegalnih prihoda i onda prodaje istu. Za autsajdere, prihod od prodaje izgleda kao legitiman prihod. Alternativno, cijena imanja je manipulisana: prodavač se slaže sa ugovorom koji skoro da predstavlja vrijednost imovine, te dobija kriminalnu zaradu da izjednači razliku.<ref name="FATF threat assessment" /> * Crne plate: Kompanija može imati neregistrirane zaposlenike bez pisanog ugovora i plaćati im plate u kešu. Prljavi novac se može koristiti za plaćanje radnika.<ref name="Underground Economy Issues. Ontario Construction Secretariat">{{cite web |url=http://www.iciconstruction.com/resources/industry_publications/underground_economy_issues.cfm |title=Underground Economy Issues. Ontario Construction Secretariat |access-date=2015-05-17 |archivedate=2010-12-16 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20101216010105/http://www.iciconstruction.com/resources/industry_publications/underground_economy_issues.cfm |deadurl=yes }}</ref> * Porezna amnestija: Naprimjer, oni koji legaliziraju neprijavljena sredstva u poreskim rajevima i keš.<ref>{{cite web |title=Tax amnesties turn HMRC into 'biggest money-laundering operation in history' |url=http://blogs.telegraph.co.uk/finance/ianmcowie/100011790/tax-amnesties-turn-hmrc-into-biggest-money-laundering-operation-in-history |accessdate=14 June 2013 |archivedate=2013-04-10 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20130410121215/http://blogs.telegraph.co.uk/finance/ianmcowie/100011790/tax-amnesties-turn-hmrc-into-biggest-money-laundering-operation-in-history/ |deadurl=yes }}</ref> * Fiktivni krediti/zajmovi. Cilj pranja novca je mogućnosti korištenja prljavog novca za privatne potrošnje. Ako je nemoguće koristiti ga otvoreno, tradicionalni način za čuvanje prljavog novca blizu jeste sakrivanje istog kao keš u domu ili drugim mjestima. Modernija metoda je kreditna kartica spojena na banku u poreskom raju. == Sprovođenje == Anti-pranje novca ({{En|Anti-money laundering, AML}}) je pojam uglavnom korišten u finansijskim i pravnim industrijama da opiše pravne akte koji zahtjevaju od finansijskih institucija i ostalih regulatornih subjekata da spriječe, otkriju i prijave aktivnosti pranja novca. Smjernice za borbu protiv pranja novca stupile su na stepen globalne izraženosti kao rezultat formiranja ''[[Financial Action Task Force]]'' (FATF) i proglašenja međunarodne okvira standarda protiv pranja novca.<ref name="about the FATF">{{cite web |last=Financial Action Task Force |title=About the FATF |url=http://www.fatf-gafi.org/pages/0,3417,en_32250379_32236836_1_1_1_1_1,00.html |accessdate=20 September 2011 |archive-date=2011-09-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110925160315/http://www.fatf-gafi.org/pages/0,3417,en_32250379_32236836_1_1_1_1_1,00.html |dead-url=yes }}</ref> Ovi standardi počinju imavati bolje relevantnost u 2000. i 2001. godini, nakon što je FATF počeo javno identificiranje zemalja koje su bile deficitarne u svojim zakonima protiv pranja novca i međunarodnom kooperacijama, proces žargonski poznat kao "''ime i sramota''".<ref name="FATF NCCT initiative">{{cite web |last=Financial Action Task Force |title=About the Non-Cooperative Countries and Territories (NCCT) Initiative |url=http://www.fatf-gafi.org/document/51/0,3746,en_32250379_32236992_33916403_1_1_1_1,00.html |accessdate=20 September 2011 |archive-date=2011-09-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110928005121/http://www.fatf-gafi.org/document/51/0,3746,en_32250379_32236992_33916403_1_1_1_1,00.html |dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.compasscayman.com/journal/2010/01/06/The-global-anti-money-laundering-regime--a-short-overview |title=The Global Anti-Money Laundering Regime: A Short Overview, by Richard Horowitz, Cayman Islands Journal, 6 January 2010 |publisher=Compasscayman.com |accessdate=10 November 2013}}</ref> === Kriminalizacija pranja novca === Elementi kriminala pranja novca su utvrđeni u ''Američkoj konvenciji protiv nezakonitog prometa narkotika i psihotropnih supstanci'' i ''Konvenciji protiv transnacionalnog organiziranog kriminala''. To se definira kao svjesno upuštanje u finansijske transakcije iz sredstava krivičnog djela u svrhu sakrivanja ili prikrivanja nezakonitog porijekla imovine od vlade. === Uloga finansijskih institucija === Dok banke koje operiraju u istoj zemlji generalno moraju pratiti iste AML zakone i regulacije, kao i finansijske institucije svih struktura, njihovi AML napori su malo drugačiji.<ref>http://amlsource.com/aml-job-descriptions.php</ref> Danas, većina finansijskih institucija globalno, kao i dosta nefinansijskih, imaju obavezu da indetificiraju i prijave transakcije sumnjive prirode finansijskoj obavještajnoj jedinici u toj zemlji. Naprimjer, banka mora provjeriti identitet potrošača i, ako je potrebno, pratiti transakcije radi sumnjivih aktivnosti. Ovo se često označava kao "''znaj svog potrošača''". Ovo znači poznavanje identiteta potrošača i razumijevanje načina transakcija u kojima će se potrošač vjerovatno uključiti. Znajućći potrošače pojedinca, finansijske institucije mogu često otkriti neuobičajena ili sumnjiva ponašanja, što se naziva anomalija ili nepravilnost, što može biti indikacija pranja novca.<ref>{{cite web |last=Roth |first=John, et al. |title=Monograph on Terrorist Financing |url=http://govinfo.library.unt.edu/911/staff_statements/911_TerrFin_Ch4.pdf |publisher=National Commission on Terrorist Attacks Upon the United States |accessdate=20 September 2011 |pages=54–56 |date=20 August 2004}}</ref> Uposlenici banaka, poput blagajnika i predstavnika kupaca računa, su trenirani protiv pranja novca i imaju instrukcije da prijave aktivnosti koje smatraju sumnjivim. Dodatno, softver protiv pranja novca filteriše podatke kupaca, klasificira ga prema nivo sumnje, te provjerava mu anomalije. Takve anomalije uključuju bilo kakav nagli i znatan rast u fondovima, veliko povlačenje, ili pomjeranje novca na nadležnost bankarske tajne. Manje transakcije koje imaju određene kriterije mogu također biti označeni kao sumnjivi. Naprimjer, struktuiranje može voditi do označenih transakcija. Softver također označava imena na vladinim "crnim listama" i transakcije koje uključuju države neprijateljske prema domaćoj državi. Jednom kada softver minira podatke i označi osumnjičene transakcije, on upozorava menadžment banke, koji potom mora utvrditi da li da podnese izvještaj vladi. === Vrijednost troškova provedbe zakona i povezanih privatnosti zabrinutosti === Industrija finansijskih servisa je postala glasnija o dizanju troškova regulacije protiv pranja novca i ograničenih prihoda za koje se tvrdi da ih donose.<ref name="WSJ">{{cite news |url=http://online.wsj.com/article/SB10001424052748704355304576214852895407540.html |title=U.S. Banks Oppose Tighter Money Rules |work=Wall Street Journal |date=22 March 2011 |accessdate=19 September 2011 |author=Ball, Deborah, et al.,}}</ref> Jedan komentator napisao je da "[b]ez činjenica, zakonodavstvo protiv [pranja novca] je bilo na retorici, vođen loše upućenim aktivizmom odgovarajući na potrebu da bude "viđeno da se nešto radi" umjesto objektivno razumijevanje njegovih efekata na predikate kriminala. Pristup društvene panike je opravdan korištenim jezikom—razgovara se o borbi protiv terorizma ili o ratu protiv droge".<ref>''Money Laundering Bulletin'', Issue 154, June 2008, Dr Jackie Harvey (Newcastle Business School</ref> ''[[The Economist]]'' magazin je postao značajno glasan u svom kritiziranju takvih regulacija, naročito sa referencom suprotstavljanja finansiranja terorizma, što se odnosi kao "skupi neuspjeh", iako priznaje da drugi napori (kao što je smanjivanje identiteta i prijevare s kreditnom karticom) mogu i dalje biti efikasni u borbi protiv pranja novca.<ref name="economist">{{cite news |url=http://www.economist.com/node/5056338?story_id=E1_VDVGPPR |title=The Lost Trail |work=The Economist |date=20 October 2005 |accessdate=19 September 2011}}</ref> Ne postoji precizno mjerenje troškova regulisanja balansiranih nasuprot štetama povezanim sa pranjem novca,<ref name="Levi">{{cite journal |title=Terrorist Finance, Money Laundering and the Rise of Mutual Evaluation: A New Paradigm for Crime Control? |author=Levi, Michael and William Gilmore |journal=European Journal of Law Reform |year=2002 |volume=4 |issue=2 |pages=337–364}}</ref> i obzirom na probleme evaluacije uključene u procjeni tog pitanja, malo je vjerovatno da se efektivnost terora finansija i zakon o pranju novca mogu utvrditi bilo kojim stepenom preciznosti.<ref name="Levi terrorism">{{cite journal |title=Combating the Financing of Terrorism: A History and Assessment of the Control of 'Threat Finance' |url=https://archive.org/details/sim_british-journal-of-criminology_2010-07_50_4/page/650 |author=Levi, Michael |journal=British Journal of Criminology |date=May 2010 |volume=50 |issue=4 |pages=650–669 |doi=10.1093/bjc/azq025}}</ref> ''The Economist'' je procijenio godišnje troškove napora protiv pranja novca u Evropi i Sjevernoj Americi od US$5 milijardi u 2003, povećanje od US$700 miliona u 2000.<ref>{{cite web|url=http://www.economist.com.hk/node/3292933|title=Coming clean|publisher=''[[The Economist]]''|date=14 October 2004|access-date=2015-05-17|archive-date=2013-06-15|archive-url=https://archive.today/20130615234235/http://www.economist.com.hk/node/3292933|dead-url=yes}}</ref> Ekonomisti povezani s vladom su zabilježili značajne negativne efekte pranja novca na ekonomski razvoj, uključujući podrivanje formiranja domaćeg kapitala, deprimirajućeg rasta i preusmjeravanja kapitala dalje od razvoja.<ref name="Bartlett">{{cite web |url=http://www.afp.gov.au/~/media/afp/pdf/m/money-laundering-02.ashx |title=The Negative Effects of Money Laundering on Economic Development |publisher=Asian Development Bank |date=May 2002 |accessdate=19 September 2011 |author=Bartlett, Brent |archivedate=2011-06-02 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110602090016/http://www.afp.gov.au/~/media/afp/pdf/m/money-laundering-02.ashx |deadurl=yes }}</ref> Zbog suštinske nesigurnosti u iznosu opranog novca, promjena u iznosu opranog novca, kao i troškova sistema za borbu protiv pranja novca, gotovo je nemoguće reći koji sistemi za sprječavanje pranja novca rade i koji su više ili manje djelotvorni u odnosu na trošak. Pored ekonomskih troškova za provedbu zakona protiv pranja novca, nepravilna pažnja na praksama o zaštiti podataka može zahtijevati nesrazmjerne troškove individualnih prava privatnosti. U junu 2011, svjetodavni odbor za zaštitu podataka Evropske Unije, izdao je izvještaj o problemima zaštite vezanim za prevenciju pranja novca i finansiranja terorizma, što identificira brojne prijestupe nasuprot uspostavljenih pravnih okvira na privatnost i zaštitu podataka.<ref>{{cite web|title=Opinion 14/2011 on data protection issues related to the prevention of money laundering and terrorist financing|url=http://ec.europa.eu/justice/data-protection/article-29/documentation/opinion-recommendation/files/2011/wp186_en.pdf|publisher=European Commission|accessdate=18 February 2014|author=Article 29 Data Protection Working Party|format=PDF}}</ref> Izvještaj je napravio preporuke kako oslovljavati pranje novca i finansiranje terorizma na načine koji štite prava na privatnost i zakone o zaštiti podataka.<ref>{{cite web|title=Opinion 14/2011 Annex: Recommendations|url=http://ec.europa.eu/justice/data-protection/article-29/documentation/opinion-recommendation/files/2011/wp186_en_annex.pdf|publisher=European Commission|accessdate=18 February 2014|author=Article 29 Data Protection Working Group|format=PDF}}</ref> U Sjedinjenim Državama, grupe kao ''[[American Civil Liberties Union]]'' su izjavile zabrinutost da pravila o pranju novca zahtjevaju od banaka izvještavanje o njihovim korisnicima, u biti regrutiranjem privatnog biznisa "u agente državnog nadzora".<ref>{{cite web |last=American Civil Liberties Union |title=The Surveillance Industrial Complex |url=http://www.aclu.org/FilesPDFs/surveillance_report.pdf |accessdate=23 October 2011 |archive-date=2011-11-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111110204543/http://www.aclu.org/FilesPDFs/surveillance_report.pdf }}</ref> Većina zemalja ima obavezu prema raznim međunarodnim instrumentima i standardima, kao što je 1988. ''[[United Nations Convention Against Illicit Traffic in Narcotic Drugs and Psychotropic Substances]]'', 2000. ''[[Convention against Transnational Organized Crime]]'', 2003. ''[[United Nations Convention against Corruption]]'', te preporuke od 1989. ''[[Financial Action Task Force on Money Laundering]]'' za donošenje i provođenje zakona o pranju novca u pokušaju da zaustave trgovinu narkoticima, međunarodni organizirani kriminal i korupciju. Mexico, koji se suočio sa značajnim porastom u nasilnom kriminalu, uspostavio je kontrole protiv pranja novca u 2013. godini za zaustavljanje problema sa kriminalom.<ref name="Mallen">{{cite news |url=http://www.ibtimes.com/mexico-around-10b-every-year-come-money-laundering-which-was-not-illegal-16-out-31-states-1555099 |title=In Mexico, Around $10B Every Year Come From Money Laundering, Which Was Not Illegal in 16 Out of 31 States |work=International Business Times |date=13 February 2013 |accessdate=12 March 2014 |author=Mallen, Patricia}}</ref> === Svjetske organizacije koje rade u borbi protiv pranja novca === Formirana 1989. godine od strane zemalja G7, FATF je međugovernmentalno tijelo čija je svrha razviti i promovirat međunarodni odgovor za borbu protiv pranja novca. Sekretarijat FATF-a se nalazi u uredima u [[OECD]] u Parizu. U oktobru 2001, FATF je proširio svoju misiju da uključi i borbu protiv finansiranja terorizma. FATF je tijelo koje kreira politiku koja obuhvata zajedno legalne, finansijske i pravne primijenjene eksperte za postizanje nacionalnog zakonodavstva i provedbe AML i CFT reformi. Od 2014. njegovo članstvo se sastoji od 36 zemalja i teritorija, te dvije regionalne organizacije. FATF radi u saradnji sa velikim brojem međunarodnih tijela i organizacija. Ovi entiteti imaju posmatrački status sa FATF, što im ne dopušta glasanje, ali dopušta puno učestvovanje u plenarnim sjednicama i radnim grupama.<ref name="FATF member FAQ">{{cite web |last=Financial Action Task Force |title=Member Country and Observers FAQ |url=http://www.fatf-gafi.org/document/5/0,3746,en_32250379_32236869_34310917_1_1_1_1,00.html |access-date=2015-05-17 |archive-date=2011-07-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110703071142/http://www.fatf-gafi.org/document/5/0,3746,en_32250379_32236869_34310917_1_1_1_1,00.html |dead-url=yes }}</ref> FATF je razvio 40 preporuka u vezi sa pranjem novca i 9 specijalnih preporuka u vezi sa finansiranjem terorizma. FATF ocjenjuje svaku zemlju članicu prema ovim preporukama u objavljenim izvještajima. Zemlje koje se vide kao nedovoljno popustljive sa ovakvim preporukama su meta finansijskih sankcija.<ref>{{cite web|title=Mission|url=http://www.bitcoinfaststart.com/bitcoin-money-laundering/|accessdate=21 June 2014|archivedate=2016-03-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304103410/http://www.bitcoinfaststart.com/bitcoin-money-laundering/|deadurl=yes}}</ref> FATFove tri prvenstvene funkcije u vezi sa pranjem novca su: # Praćenje uspjeha članica u primjeni mjera protiv pranja novca. # Pregled i izvještavanje trendova pranja novca, tehnika i kontramjera. # Promoviranje usvajanja i primjene FATFovih standarda protiv pranja novca globalno. FATF se trenutno sastoji od 34 članice nadležnosti i 2 regionalne organizacije, predstavljajući većinu velikih financijskih centara u svim dijelovima svijeta: {{Div col|colwidth=18em|small=yes}} * Argentina * Australija * Austrija * Belgija * Brazil * Kanada * Kina * Danska * Evropska Komisija * Finska * Francuska * Njemačka * Grčka * Gulf savjet za saradnju * Hong Kong * Island * Indija * Irska * Italija * Japan * Luksemburg * Meksiko * Holandija * Novi Zeland * Norveška * Portugal * Rusija * Singapur * Južna Afrika * Južna Koreja * Španija * Švedska * Švicarska * Turska * Ujedinjeno Kraljevstvo * Sjedinjenje Američke Države {{Div col end}} ''[[United Nations Office on Drugs and Crime]]'' održava ''International Money Laundering Information Network'', web-sajt koji omogućava informacije i softver za podatke kolekcije i analize protiv pranja novca.<ref>[http://www.imolin.org/imolin/index.html International Money Laundering Information Network] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110726173900/http://www.imolin.org/imolin/index.html |date=2011-07-26 }}. Retrieved on 21 October 2011.</ref> Svjetska Banka ima web-sajt koji omogućava savjet politike i najbolje prakse za vlade i privatne sektore vezane za probleme pranja novca.<ref>[http://www.amlcft.org/ World Bank Financial Market Integrity] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141218234614/http://www.amlcft.org/ |date=2014-12-18 }}. Amlcft.org. Retrieved on 21 October 2011.</ref> == Elektronski novac == U teoriji, elektronski novac treba omogućiti lahku metodu prebacivanja vrijednosti bez otkrivanja identiteta kao nepraćene novčanice, posebno žičani transferi koji uključuju zaštitno-anonimne brojevne bankovne račune. U praksi, ipak, mogućnosti vođenja evidencije od internetskih servsnih provajdera i ostalih upravitelja mrežnih resursa teže osujetiti takvu intuiciju. Dok su neke kriptovalute pod nedavnim razvojem ciljale omogućiti više mogućnosti anonimnosti transakcija zbog raznih razloga, stepeni do kojih to uspijevaju—i, posljedično, stepeni kojima nude koristi vezane za napore pranja novca—su kontroverzni. U 2013, Jean-Loup Richet, naučni istraživač na [[ESSEC]] ISIS, ispitao je nove tehnologije koje su cyber-kriminalci koristili u izvještaju napisanom za ''[[United Nations Office on Drugs and Crime]]''.<ref name="Jean-Loup Richet">{{cite web |url=http://arxiv.org/abs/1310.2368 |title=Laundering Money Online: a review of cybercriminals methods |publisher=arXiv |date=June 2013 |accessdate=20 October 2013 |author=Richet, Jean-Loup}}</ref> Opći pristup je bio korištenje digitalnog servisa razmjenjivača valute koji je pretvarao dolare u digitalnu valutu zvanu ''[[Liberty Reserve]]'' i mogao je biti poslat i primljen anonimno. Primalac je mogao pretvoriti tu istu valutu nazad u keš za malu naknadu. U maju 2013, američke vlasti su ugasile ''Liberty Reserve'' optužujući njegove osnivače i različite druge za pranje novca.<ref name="Wired">{{cite web |url=http://www.wired.com/threatlevel/2013/05/liberty-reserve-indicted/ |title=Liberty Reserve Founder Indicted on $6 Billion Money-Laundering Charges |publisher=Wired |date=May 2013 |accessdate=20 October 2013 |author=Zetter, Kim}}</ref> Drugi sve češći način za pranje novca je korišćenje igara na mreži. U rastućem broju mrežnih igara kao što su [[Second Life]] ili [[World of Warcraft]], moguće je pretvoriti novac u virtualna dobra, servise ili virtualni keš koji kasnije može biti pretvoren u novac.<ref name="Wired.uk">{{cite web |url=http://www.wired.co.uk/news/archive/2013-10/21/money-laundering-online |title=Cybercriminals launder money using in-game currencies |publisher=Wired |date=October 2013 |accessdate=22 October 2013 |author=Solon, Olivia |archive-date=2013-10-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131021210604/http://www.wired.co.uk/news/archive/2013-10/21/money-laundering-online }}</ref> == Poznati slučajevi == [[File:1998 Senate Investigation Contribution Money Laundering.pdf|thumb|1998 investigation, [[United States Senate]], Contribution Laundering/Third-Party Transfers. Includes investigation of [[Gandhi Memorial International Foundation]].]] * [[Bank of Credit and Commerce International]]: Nepoznat iznos, procijenjen u milijardama, stečen kriminalom, uključujući novac od dilanja droge, opran tokom sredine 1980-ih.<ref name=BCCI>{{cite web |title=BCCI's Criminality |url=http://www.globalsecurity.org/intell/library/congress/1992_rpt/bcci/04crime.htm |publisher=Globalsecurity.org |accessdate=3 March 2011}}</ref> * [[Bank of New York]]: US$7&nbsp;milijardi ruski kapitalni let opran preko računa koje kontroliraju rukovodioci banke, kasnih 1990-ih.<ref>{{cite news |title=Bank of New York Settles Money Laundering Case |url=http://www.nytimes.com/2005/11/09/business/09bank.html |accessdate=3 March 2011 |newspaper=New York Times |first=Timothy L. |last=O'Brien |date=9 November 2005}}</ref> * [[Ferdinand Marcos]]: Nepoznat iznos, s procjenom od US$10 milijardi vladinih sredstava oprani preko banaka i finansijskih institucija u Sjedinjenim Državama, Lihtenštajnu, Austriji, Panami, Holandskim Antilima, Kajman ostrvima, Vanuatuu, Hong Kongu, Singapuru, Monaku, Bahamima, Vatikanu i Švicarskoj.<ref name=bernstein-realestate>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/1991/01/13/realestate/commercial-property-bernstein-brothers-tangled-tale-americas-towers-crown.html|title=Commercial Property: The Bernstein Brothers; A Tangled Tale of Americas Towers and the Crown|date=13 January 1991|publisher=The New York Times|accessdate=12 June 2010 | first=David W. | last=Dunlap}}</ref> * U decembru 2012, [[HSBC]]: je platio rekordnih $1,9 milijardi kazni zvog pranja na stotine miliona dolara dilerima droge, teroristima i sankcionisanim vladama kao što je Iran.<ref>{{cite news |title=HSBC to Pay Record Fine to Settle Money-Laundering Charges |url=http://dealbook.nytimes.com/2012/12/11/hsbc-to-pay-record-fine-to-settle-money-laundering-charges/ |accessdate=24 January 2013 |newspaper=New York Times |date=11 December 2012}}</ref> Pranje novca se desilo tokom 2000-ih. * U maju 2013, [[Liberty Reserve]] je oduzeta od strane SAD saveznih vlasti za pranje $6 milijardi. * [[Institute for the Works of Religion]]: Italianske vlasti su istraživale sumnjive transakcije pranja novca u iznosima do US$218&nbsp;miliona napravljenih od IOR prema nekoliko italijanskih banaka.<ref name="times-vatican">{{Cite news |url=http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article6946507.ece |title=Vatican Bank reported to be facing money-laundering investigation |date=7 December 2009 |author=Josephine McKenna |publisher=The Times |accessdate=12 June 2010 |archive-date=2021-02-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210210224708/https://www.thetimes.co.uk/ }}</ref> * Nauru: US$70&nbsp;milijardi ruski kapitalni let opran preko neregulisanih Nauru inozemnih shell banaka, kasnih 1990-ih<ref name="NY times shack">{{cite news |last=Hitt |first=Jack |title=The Billion Dollar Shack |url=http://www.nytimes.com/2000/12/10/magazine/the-billion-dollar-shack.html |accessdate=3 March 2011 |newspaper=The New York Times |date=10 December 2000}}</ref> * [[Sani Abacha]]: US$2–5&nbsp;milijardi vladine imovine oprano kroz banke u UK, Luksemburgu, Jerseyu (Channel Islands), i Švicarskoj, od strane predsjednika Nigerije.<ref name="asset recovery abacha">{{cite web |title=Sani Abacha |url=http://www.assetrecovery.org/kc/node/52f770df-a33e-11dc-bf1b-335d0754ba85.0;jsessionid=741FC522C872AFE4D5D201D4EEBB472F |publisher=Asset Recovery Knowledge Center |accessdate=3 March 2011 |archive-date=2013-05-02 |archive-url=https://archive.today/20130502221120/http://www.assetrecovery.org/kc/node/52f770df-a33e-11dc-bf1b-335d0754ba85.0;jsessionid=741FC522C872AFE4D5D201D4EEBB472F }}</ref> * [[Standard Chartered]]: plaćeno $330 miliona kazne za pranje novca u iznosu u hiljadama milijardi dolara za Iran. Pranje novca je uzelo maha u 2000-tim i desilo se za "skoro deceniju skrivanje 60.000 transakcija vrijednih $250 milijardi".<ref>{{cite news |title=Standard Chartered to Pay $330 Million to Settle Iran Money Transfer Claims |url=http://dealbook.nytimes.com/2012/12/06/standard-chartered-to-pay-u-s-330-million-to-settle-iran-laundering-claims/ |accessdate=24 January 2013 |newspaper=New York Times |date=6 December 2012}}</ref> * U junu 2014, [[BNP Paribas]] se izjasnio krivim za lažiranje poslovnih knjiga i zavjeru, zbog kršenja sankcija SAD-a protiv Kube, Irana i Sudana. Složili su se da plate kaznu od $8.9 milijardi, najveću ikad za kršenje sankcija SAD-a.<ref name="nytimes bnp admits guilt">{{cite news | url=http://dealbook.nytimes.com/2014/06/30/bnp-paribas-pleads-guilty-in-sanctions-case/ | title=BNP Paribas Admits Guilt and Agrees to Pay $8.9 Billion Fine to U.S. | work=The New York Times | date=30 June 2014 | accessdate=1 July 2014 | author=Protess, Ben and Jessica Silver-Greenberg}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.fbi.gov/news/stories/2014/july/bank-guilty-of-violating-u.s.-economic-sanctions/ |title=FBI — Bank Guilty of Violating U.S. Economic Sanctions |publisher=Fbi.gov |date= |accessdate=2014-07-14 |archivedate=2014-07-15 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140715004002/http://www.fbi.gov/news/stories/2014/july/bank-guilty-of-violating-u.s.-economic-sanctions/ |deadurl=yes }}</ref> == Inverzno pranje novca == Inverzno pranje novca je proces koji maskira legitimni izvor sredstava koja se koriste za ilegalne svrhe.<ref name="REVERSE LAUNDERING">{{cite web |last=International Federation of Accountants |title=Anti-Money Laundering |url=http://www.ifac.org/sites/default/files/publications/files/anti-money-laundering-2n.pdf |accessdate=27 March 2014 |archive-date=2014-03-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140328133527/http://www.ifac.org/sites/default/files/publications/files/anti-money-laundering-2n.pdf |dead-url=yes }}</ref> Naprimjer, u jednom pismenom iskazu podnijetom 24. mart 2014. u Okružnom sudu SAD, Sjeverna Kalifornija, San Francisco Divizija, specijalni agent FBI Emmanuel V. Pascau navodi da su nekoliko osoba povezanih s Chee Kung Tong organizacijom, te kalifornijski državni senator Leland Yee, angažovani u aktivnostima obrnutog pranja novca. == Povezano == * [[FBI]] == Reference == {{Refspisak|2}} == Vanjske veze == * {{dmoz|Society/Crime/Research/Money_Laundering/|Money laundering}} * [http://www.antimoneylaunderinglaw.com/ Duhaime's Financial Crime and Anti-Money Laundering Law] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141203161854/http://www.antimoneylaunderinglaw.com/ |date=2014-12-03 }} * [http://www.moneylaundering.it/ Financial Crime and Anti-Money Laundering Law in Italy] * [http://www.unodc.org/unodc/en/money-laundering/index.html UNODC – United Nations Office on Drugs and Crime – on money-laundering and countering the financing of terrorism] * [http://www.worldbank.org/amlcft/ Financial Market Integrity Unit, The World Bank] * [http://www.state.gov/j/inl/rls/nrcrpt/ US Department of State International Narcotics Control Strategy Report (INCSR), annual report issued in March every year. Essential reading for all compliance officers for evaluating country money laundering risk] [[Kategorija:Organizirani kriminal]] adwu46zp64tjshly2hl1nah6hehux3t Othello 0 4497783 42681036 42613874 2026-08-24T21:40:49Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681036 wikitext text/x-wiki {{Kutijica za knjigu | naziv = Otelo | naziv_originala = The Tragedy of Othello, the Moor of Venice | prevod = | slika = [[Datoteka:Othello_title_page.jpg|200px]] | opis_slike = Naslovna strana Otela ([[1622]]. godina) | autor = [[Vilijam Šekspir]] | ilustrator = | dizajn korica = | država = [[Kraljevstvo Velika Britanija]] | jezik = [[engleski jezik]] | žanr = [[drama]] | vrsta_dela = [[tragedija]] | izdavač = Worshipful Company of Stationers and Newspaper Makers<ref name="Barbara Mowat 1993">Paul Westine and Barbara Mowat, eds. ''Othello'', Folger Shakespeare Library edition (New York: WSP, 1993), p.xlv.</ref> | vreme i mesto nastanka = 1603. Velika Britanija | datum_izdanja = [[1622]].<ref name="Barbara Mowat 1993"/> | vrsta_korica = | broj_stranica = | pripovedač = | gledište = | vreme_radnje = [[1570]]. | mesto_radnje = [[Kipar]] | glavni_lik = Otelo - Afrički general u službi Venecijanske vojske | vrhunac = | teme = | isbn = }} [[Datoteka:Othello and Desdemona by Alexandre-Marie Colin.jpg|mini|250px|desno|Otelo i Dezdemona, delo slikara Aleksandr-Mari Kolin (''Alexandre-Marie Colin'')]] '''Otelo''', ili u punom nazivu "''Othello, venecijanski Maurin''", je tragedija u pet dijelova Williama Shakespearea napisana [[1603]]. - [[1604]]. godine i objavljena [[1622]]. godine. Tekst je objavljen u zbirci njegovih djela "''First Folio''" [[1623]]. godine. Izgleda da je osnovnu verziju obradio sam Shakespeare držeći se originalnog djela gotovo liniju po liniju. Međutim, uvodio je brojne zamjene riječi i fraza kao da ga je Shakespeare prepisivao za sebe i prepravljao ga tokom prepisivanja. Radnja predstave potiče od djela pod nazivom "''De gli Hecatommithi''" iz [[1565]]. godine od Giambattiste Giraldia. Shakespeare ga je izgleda znao u [[Italijanski jezik|italijanskom]] originalu, a bio mu je na raspolaganju i na [[Francuski jezik|francuskom jeziku]], ali nije preveden na [[engleski jezik]].<ref name="britannica">http://www.britannica.com/EBchecked/topic/434636/Othello</ref> Predstava priča priču o moćnom generalu mletačke vojske, Otelu čiji je život i brak uništen od strane popustljivog, prevarantskog i zavidnog vojnika Jaga. Otelo je možda najpoznatije književno istraživanje destruktivne moći ljubomore i sumnje. U isto vrijeme to je jedan od najranijih literarnih radova koji se bave pitanjima rase i [[Rasizam|rasizma]]. Otelo je neosporno heroj unatoč njegovim manjkavostima, je najistaknutiji tamnoputi protagonist iz vremena rane zapadne literature. Otelo se suočava sa stalnim rasizmom od strane drugih likova u ovoj drami, pogotovo nakon što je oženio Desdemonu, povlaštenu bijelu ženu čiji otac ne odobrava ovaj brak.<ref name="shmoop">{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.shmoop.com/othello/writing-style.html |access-date=2015-06-27 |archive-date=2015-02-22 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150222152946/http://www.shmoop.com/othello/writing-style.html }}</ref> Otelo je u ovoj drami predstavljen kao plemeniti čovjek velikog ugleda kojeg poštuju i kojem se dive vojvoda i venecijanski senat, kao i oni koji mu služe poput Kasija, Montana, i Lodovika. Elizabetanska i jakobianska pozornica je obilovala likovima crnaca, ali nijedan nije dobio tako veliku ili herojsku ulogu kao Otelo.<ref name="sparknotes">http://www.sparknotes.com/shakespeare/othello/context.html</ref> == O autoru == {{Glavni|William Shakespeare}} == Radnja == [[Datoteka:Stanislavski as Othello 1896.jpg|thumb|uspravno|250px|Ruski filmski i pozorišni glumac [[Konstantin Stanislavski]] kao Otelo 1896. godine.]] Predstava počinje kada junak Otelo, tamnoputi general u službi [[Mletačka republika|Venecije]], imenuje Kasija a ne Jaga kao svoga glavnog poručnika. Ljubomoran zbog uspjeha Otela i zavidan Kasiju, Jago kuje plan da uništi Otela, lažno implicirajući da su Otelova supruga Desdemona i Kasio u ljubavnoj vezi. Uz pomoć nenamjerne Emilije, njegove supruge i poslušnog Roderiga, kolege nezadovoljnika Jago izvršava svoj plan. Koristeći maramicu koja je pripadala Desdemoni, a koju je pronašla Emilija nakon što je Otelo nehotice ispustio, Jago ubjeđuje Otela da je Kasio dao maramicu Desdemoni kao znak ljubavi. Jago također navodi Otela da prisluškuje razgovor između njega i Kasija koji je u stvari razgovor o kasijovoj ljubavnici Bjanki, ali koji navodi zabrinutog Otela da povjeruje da je Kasio zaljubljen u Desdemonu. Ovi tanki "dokazi" potvrđuju ono što je Otelo bio previše sklon da povjeruje da kao stariji crnac, on više nije privlačan svojoj mladoj ženi bijeloj Venecijanki. Opsjednut ljubomorom Otelo ubija Desdemonu. Nakon što je Emilija prekasno saznala da njegova supruga nije bila kriva, on traži da bude upamćen kao onaj koji "nije volio mudro, ali je volio sa previše žara" nakon čega izvršava samoubistvo.<ref name="britannica"/> == Jezik i stil == Shakespeare u Otelu kao i drugim predstavama piše u kombinaciji stiha (poezije) i proze (svakodnevnog govora). Čitajući Otela često izgleda kao čitanje dugotrajne pjesme, a to je zato što likovi kod ovog pisca često govore u stihu. Linije u njegovim stihovima nemaju šemu rimovanja, (tzv. "nerimovani pentametarski stihovi" ili "prazni stihovi") gdje je svaki drugi slog naglašen. Ova vrsta stiha se obično koristi za plemstvo, i druge važne likove, jer je to neka vrsta zvaničnog načina govora kojeg koriste ovi viši staleži. Likovi iz nižih društvenih staleža ne govore ovim posebnim poetskim ritmom, oni samo koriste svakodnevni jezik.<ref name="shmoop"/> Dijalozi su jako važni u ovoj drami, a najbolji primjer je dijalog između Jaga i Otela u III Činu, III sceni. U ovoj ključnoj sceni Jago kroz insinuacije uspijeva da ubijedi Otela da se nešto događa između Kasija i Desdemone ne optužujući ih direktno.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.ehow.co.uk/info_8513513_language-techniques-othello.html |access-date=2015-06-27 |archive-date=2014-12-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141223132130/http://www.ehow.co.uk/info_8513513_language-techniques-othello.html |dead-url=yes }}</ref> U Otelu moć riječi pomaže u razvoju glavne radnje. Bez stalnog dotoka riječi, unutrašnjeg i vanjskog, najveći dio tragične radnje u ovoj drami se najvjerovatnije ne bi ni desio. Bez "otrovnih" riječi koje je Jago govorio Otelu, do radnje u ovoj predstavi možda nikada ne bi ni došlo jer su njegov jezik i riječi ti koji podstiču Otela u akciju. Slično tome, otelovo razumijevanje njegove stvarnosti je izmijenjeno i prerađeno kao rezultat riječi i uprkos zahtjevima za "opipljivim dokazom", njegovo vjerovanje u otrovne riječi Jaga uzrokovale su njegov pad. Moć jezika u tragediji Otelo Williama Shakespearea ima direktan utjecaj na ishod ove predstave. Tragični završetak je jednostavno vrhunac "otrovnih" riječi i odražavaju ogromnu moć jezika.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.articlemyriad.com/power-words-language-hamlet-othello/2/ |access-date=2015-06-27 |archive-date=2015-02-22 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150222080041/http://www.articlemyriad.com/power-words-language-hamlet-othello/2/ |dead-url=yes }}</ref> == Likovi == * '''Otelo''', glavni lik i heroj u predstavi. Hrišćanski Maurin i general venecijanske vojske, Otelo je elokventna i fizički moćna figura koga poštuju svi oko njega. Uprkos njegovom visokom statusu on je ipak lagan plijen nesigurnosti zbog njegovih godina, njegovog života kao vojnika, i njegove rase. On je "slobodne i otvorene prirode" koju njegov podređeni Jago koristi da okrene njegovu ljubav za svoju ženu Desdemonu u moćnu i samouništavajuću ljubomoru. * '''Dezdemona''', kćerka mletačkog senatora Brabanzia. Desdemona i Otelo se tajno udaju prije početka ove drami. Dok je na mnogo načina stereotipno čista i krotka, Desdemona je također odlučna i prisebna. Ona je jednako sposobna braniti njen brak, podsmješljivo odgovarajući Jagou i odgovarajući dostojanstveno na otelovu neshvatljivu ljubomoru. * '''Jago''', otelov podređeni i negativac u predstavi. Dok je njegov tobožnji razlog za želju u ostvarenju propasti Otela zbog toga što ga ovaj nije unaprijedio u čin poručnika, jagova motivacija nikada nije bila vrlo jasno izražena i izgleda da potiče iz opsesivnog, gotovo estetskog užitka u manipulaciji i uništavanju. * '''Kasio''' je otelov poručnik, istinski mu vjeran, mlad i neiskusan vojnik čiji je visoki položaj Jago toliko prezirao. Jago koristi kasiovu mladost, dobar izgled i prijateljstvo sa Desdemonom da zaigra na kartu nesigurnosti Otela oko desdemonine vjernosti. * '''Emilija''' je jagova supruga i desdemonina pratilja. Cinična, obična žena, ona je duboko povezana sa svojom gospodaricom i nepovjerljiva prema svom suprugu. * '''Dužd''' predstvlja službenu vlast u Veneciji, a ima veliko poštovanje prema Otelu kao javnom i vojnom službeniku. Njegova glavna uloga u predstavi je pomirenje i Otela i Brabanzia u 3. sceni iz I Čina, a zatim na njegov zahtjev Otelo odlazi na [[Kipar]]. * '''Brabancio''' je desdemonin otac i venecijanski senator. Kao prijatelj Otela, Brabanzio se osjeća izdanim nakon što je Otelo oženio njegovu kćer u tajnosti. (''i drugi sporedni likovi'') <ref name="sparknotes"/> == Povezano == * [[Hamlet]] * [[Macbeth|Magbet]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * William Shakespeare: Othello. Herausgegeben, übersetzt und kommentiert von Balz Engler. Englisch-deutsche Studienausgabe. Stauffenberg Verlag. Tübingen 2004. {{ISBN|3-86057-549-X}} * William Shakespeare: ''Othello''. The Arden Shakespeare. Third Series. Edite by E. A. J. Honigmann. 1997. {{ISBN|978-1-903436-45-5}} * William Shakespeare: ''Othello''. New Cambridge Shakespeare. Edited by Norman Sanders. CUP 1984, updated 2003. {{ISBN|978-0521535175}} * William Shakespeare: ''Othello''. The Oxford Shakespeare. Oxford Worlds Classics. Edited by Michael Neill. 2006. {{ISBN|978-0-19-953587-3}} * Anthony Gerard Barthelemy: ''Critical Essays on Shakespeare’s Othello''. Maxwell Macmillan, New York 1994 * Anthony Gerard Barthelemy: ''Black Face Maligned Race. The Representation of Blacks in English Drama from Shakespeare to Southerne''. Louisiana State University Press, Baton Rouge sowie London 1987 * Christine Brückner: ''Wenn du geredet hättest, Desdemona. Ungehaltene Reden ungehaltener Frauen''. Ullstein, München 2000, {{ISBN|3-550-06780-1}} * Sonja Fielitz: ''Othello''. Kamp, Bochum 2004, {{ISBN|3-89709-383-9}} * G. K. Hunter: ''Dramatic Identities and Cultural Tradition. Studies in Shakespeare and his contemporaries''. Liverpool University Press, Liverpool 1978 * Ralf König: ''Jago''. Rowohlt, Reinbek 1998, {{ISBN|3-499-22392-9}} * Stewart Martin: ''Othello. William Shakespeare. Guide''. Letts Educational, London 2004, {{ISBN|1-84315-322-X}} * Margaret Leal Mikesell (Hrsg.): ''Othello. An annotated bibliography''. Garland, New York 1990, {{ISBN|0-8240-2749-3}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commons category|Othello }} *[http://www.shakespeare-navigators.com/othello/ ''Othello'' Navigator] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160515075851/http://www.shakespeare-navigators.com/othello/ |date=2016-05-15 }}—Includes the annotated text, a search engine, and scene summaries. *[http://www.shakespeare-navigators.com/othello/Osource.html Cinthio's Tale] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150708094737/http://www.shakespeare-navigators.com/othello/Osource.html |date=2015-07-08 }}—A 19th-century English translation of Shakespeare's primary source. *[http://www.shakespeare-online.com/plays/othelloscenes.html ''Othello'']—analysis, explanatory notes, and lectures. *[http://read.libripass.com/william_shakespeare-othello.htm ''Othello''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160313075650/http://read.libripass.com/william_shakespeare-othello.htm |date=2016-03-13 }}— Read Online at LibriPass.com *[http://www.maximumedge.com/shakespeare/othello.htm ''Othello''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160409183743/http://www.maximumedge.com/shakespeare/othello.htm |date=2016-04-09 }}—Scene-indexed and searchable version of the text. *{{IBDB show|id=6823|Title=Othello}} - lists numerous productions. *[http://www.shmoop.com/othello/ ''Othello''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160505093608/http://www.shmoop.com/othello/ |date=2016-05-05 }} study guide, themes, quotes, multimedia, and teacher resources *[http://www.risenotes.com/othello/Othello.php ''Othello''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191128161921/https://www.risenotes.com/othello/Othello.php |date=2019-11-28 }} Act and scene wise summary & quotes, analysis, characters, topic discussions. {{William Shakespeare}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Drame 1600-ih]] [[Kategorija:Tragedije Williama Shakespearea]] qjju0y56tfr4ci2p5pw8sm6vqi58xrf Datoteka:Univerzitet u Banjoj Luci.jpg 6 4537075 42681074 42562920 2026-08-25T06:01:02Z ~2026-46294-78 386540 42681074 wikitext text/x-wiki == Sažetak - Сажетак == {{Infoslika |Opis=Logo Univerziteta u Banjoj Luci. |Izvor=https://unibl.org/uploads/attachment/vest/9977/thumb_large_logo-unibl.png |Datum=17. jul 2015. |Autor= |Objašnjenje=ova datoteka namijenjena je isključivo korištenju u članku [[Универзитет у Бањој Луци]]. }} == Licenciranje == {{Logo}} qdlo6mlzakan46zzmtl0gyphyx6dtuc 42681081 42681074 2026-08-25T07:59:39Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/~2026-46294-78|~2026-46294-78]] ([[User talk:~2026-46294-78|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] 42477975 wikitext text/x-wiki == Sažetak - Сажетак == {{Infoslika |Opis=Logo Univerziteta u Banjoj Luci. |Izvor=http://www.fontysvenlo.nl/media/Partnerhochschulen/logo%20banja%20luka.JPG |Datum=17. jul 2015. |Autor= |Objašnjenje=ova datoteka namijenjena je isključivo korištenju u članku [[Универзитет у Бањој Луци]]. }} == Licenciranje == {{Logo}} fxwmjnj0st687yuwgw3dye679d5g3ay Orman 0 4537232 42681025 42543498 2026-08-24T20:51:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681025 wikitext text/x-wiki {{Ostale upotrebe|Orman (razvrstavanje)}} {{Preusmjeri|Garderober|jugoslovenski TV film|Garderober (TV drama)}} [[Image:Schrank2.jpg|thumb|Stariji drveni ormar|250px]] '''Ormar''' ili '''orman''', je deo [[nameštaj]]a u stanovima, kancelarijama i radnim prostorijama. Reč ormar je [[latinski jezik|latinskog]] porekla (''armarium'') doslovce znači: uspravani visoki sanduk za držanje, [[odeća|odeće]], [[haljina]] i [[knjiga]]. Klizni ormar-vrsta ormara za namještaj, ormar s kliznim vratima. Naziv je povezan s željezničkim odjeljcima: imaju vrata upravo ovog dizajna<ref>{{Cite web |url=https://rialpro-spb.ru/index/poleznoe/statii/kakuyu-sistemu-kupe-vyibrat.html |title=Koji sustav kupea odabrati? |access-date=2022-01-21 |archive-date=2022-01-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220119174825/https://rialpro-spb.ru/index/poleznoe/statii/kakuyu-sistemu-kupe-vyibrat.html |url-status=dead }}</ref>. Ormari su namenjeni za smeštaj odeće, [[posteljina|posteljine]], knjiga i drugih kućnih ili radnih stvari. Najčešće se proizvode od [[Drvo|drveta]] i [[lim]]a a u novije vreme i od drugih savremenih materijala. Ranije su ih izrađivali [[stolar]]i ([[zanatlija|zanatlije]]), ručno tako da su mogli predstavljti prava umetnička dela (ukrašavani rezbarenjem). U novije vreme se proizvode industrijski u velikim serijama ili ih proizvode (po narudžbini) „savremeni stolari“ od polugotovih materijala. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} * Vujaklija Milan, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, [[1991]]. godina * Andrews, John (2006) British Antique Furniture. Antique Collectors' Club {{ISBN|1-85149-444-8}}; p.&nbsp;226 * Bravery, Suzanne (10 May 2008), "The Linen Cupboad", Mother's Day Address at Eryldene (PDF), Gordon, NSW: Eryldene Trust, retrieved 30 March 2009 {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cabinets}} [[Kategorija:Namještaj]] 3o97kesbbt0oe277t0ecn1sfdf7oq0z Rowman & Littlefield 0 4544253 42681020 42551277 2026-08-24T20:27:52Z KiranBOT 245670 removed AMP tracking from URLs ([[:m:User:KiranBOT/AMP|details]]) ([[User talk:Usernamekiran|report error]]) v3.1.1s tf_sq 42681020 wikitext text/x-wiki {{Infokutija izdavač | naziv = Rowman & Littlefield | slika = Rowman Littlefield Logo.png | slika_opis = Logo Rowman & Littlefielda | mat_društvo = | status = aktivan | prednik = | osnovano = [[1949]]. | osnivač = Walter Rowman i Arthur W. Littlefield | sljednik = | država = {{flag|SAD}} | sjedište = [[Lanham, Maryland|Lanham]], [[Maryland]] | distribucija = međunarodna | čelnik = | vlasnik = | publikacije = [[knjige]] i [[naučni časopisi]] | tematika = [[Humanističke nauke|humanističke]] i [[društvene nauke]] | otisak = | zaposleni = | prihod = | nasdaq = | url = [https://www.rowman.com/ www.rowman.com] }} '''Rowman & Littlefield''' je nezavisni izdavač iz [[SAD|Sjedinjenih Država]] koji se fokusira na izdavanje akademskih [[knjiga]] i [[Naučni časopisi|naučnih časopisa]] iz oblasti [[Humanističke nauke|humanističkih]] i [[Društvene nauke|društvenih nauka]]. Osnovan je [[1949]]. od strane Waltera Rowmana i Arthura W. Littlefielda, a uspon doživljava [[1988]]. kada kompaniju i njeno ime preuzima [[University Press of America|University Press of America (UPA)]]. Sjedište Rowman & Littlefielda nalazi se u [[SAD|američkom]] [[Lanham, Maryland|Lanhamu]] ([[Maryland]]), podružnice u [[New York]]u, [[Boulder, Colorado|Boulderu]] ([[Colorado]]) i [[Kanada|kanadskom]] [[Toronto|Torontu]], a distributivni centri u [[Blue Ridge Summit, Pennsylvania|Blue Ridge Summitu]] ([[Pennsylvania]]) i [[UK|britanskom]] [[Plymouth]]u. Sredinom [[2010-ih]] kompanija postaje jednom od najvećih takve vrste u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]], te najveći svjetski izdavač [[Muzeologija|muzeoloških]] publikacija. Rowman & Littlefield djeluje kao primarni izdavač brojnim uglednim institucijama kao što su [[American Council on Education|Američko vijeće za obrazovanje (ACE)]], [[American Association for State and Local History|Američko društvo za saveznu i lokalnu historiju (AASLH)]], [[American Foreign Policy Council|American Foreign Policy Council (AFPC)]], [[Smithsonian Institution|Institucija Smithsonian]], [[Center for Strategic and International Studies|Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS)]] i [[United States Holocaust Memorial Museum|Američki memorijalni muzej Holokausta (USHMM)]]. == Stečene kompanije == * Alban (stečeno 2014. s Institutom Alban)<ref>[http://www.publishersweekly.com:8080/pw/by-topic/industry-news/industry-deals/article/60578-rowman-littlefield-buys-alban-institute-book-program.html Rowman & Littlefield Buys Alban Institute Book Program]</ref> * AltaMira Press (stečeno 1999. od [[SAGE Publications]]a) * Bernan Press (stečeno 2008) * Cowley Publications (stečeno 2007. od [[Society of St. John the Evangelist]]a<ref name = "PW">{{cite news |title=Rowman & Littlefield Buys Cowley List |url= http://www.publishersweekly.com/article/CA6406259.html |publisher= [[Publishers Weekly]] | first= Judith |last=Rosen |date=10. 1. 2007}}</ref>) * [[Down East, The Magazine of Maine|Down East]] (stečeno 2013)<ref>{{Cite web | title = Rowman & Littlefield Buys Down East Book Assets | work = PublishersWeekly.com | url = http://www.publishersweekly.com/pw/by-topic/industry-news/industry-deals/article/56985-rowman-littlefield-buys-down-east-book-assets.html }}</ref> * [[Globe Pequot Press]] (stečeno 2014. od [[Morris Communications]]a)<ref>{{Cite web | title = Rowman & Littlefield Acquires Globe Pequot Press | work = PublishersWeekly.com | url = http://www.publishersweekly.com/pw/by-topic/industry-news/industry-deals/article/62405-rowman-littlefield-acquires-globe-pequot-press.html }}</ref> * Government Institutes (stečeno 2004) * Ivan R. Dee, Publisher (stečeno 1998) * [[Jason Aronson]] (stečeno 2003) * Lexington Books (stečeno 1998) * Rowman & Littlefield Education or R&L Education (bivši Technomic Books, stečeno 1999) * Rowman & Littlefield (stečeno 1988. s UPA-om) ** Philip Turner Books (osnovano 2009) * Scarecrow Press (stečeno 1995) * Taylor Trade (stečeno 2001) ** Bridge Works (stečeno 2000) ** Cooper Square Press (osnovano 1961. od Rowman & Littlefielda, stečeno 1988. s UPA-om) ** [[The Derrydale Press]] (stečeno 1999) ** Madison Books (osnovano 1985. s UPA-om) ** M. Evans (stečeno 2005) ** Roberts Rinehart (stečeno 2000)<ref>{{Cite web | title = PW: Roberts Rinehart Assets Sold To Court Wayne Press | work = PublishersWeekly.com | accessdate = | url = http://www.publishersweekly.com/pw/print/20000605/21531-pw-roberts-rinehart-assets-sold-to-court-wayne-press.html }}</ref><ref>{{Cite web | title = Rowman &Littlefield Makes Four Buys | work = PublishersWeekly.com | url = https://www.publishersweekly.com/pw/print/20001211/24207-rowman-amp-littlefield-makes-four-buys.html }}</ref> * [[Sheed & Ward]] (osnovan 1920-ih u [[London]]u od strane [[Frank Sheed|F. Sheeda]] i njegove supruge [[Maisie Ward|M. Ward]], stečeno 2002. od [[Priests of the Sacred Heart]]a)<ref>{{Cite web | title = Rowman & Littlefield Buys Sheed & Ward | work = PublishersWeekly.com | url = https://www.publishersweekly.com/pw/print/20020715/18122-rowman-amp-littlefield-buys-sheed-amp-ward.html }}</ref> * SR Books (stečeno 2004. od Scholarly Resourcesa) * Hamilton Books (osnovan 2003) * [[University Press of America]] (osnovan 1975) * Sundance Publishing (stečeno 2008. od Haights Crossa) * Newbridge Educational Publishing (stečeno 2008. od Haights Crossa) * The World Today Series (stečeno 2011. od Stryker-Post Publicationsa) == Naučni časopisi == * ''[[Collections: A Journal for Museum and Archives Professionals]]'' (AltaMira Press) * ''[[Journal of Korean Studies]]'' * ''[[Pro Ecclesia]]'' * ''[[International Journal of Educational Reform]]'' * ''[[Journal of Evidence-Based Practices for Schools]]'' * ''[[Journal of School Leadership]]'' * ''[[Journal of School Public Relations]]'' * ''[[Teacher Education and Practice]]'' == Distribucija == * [[Bucknell University Press]] * [[Fairleigh Dickinson University Press]] * [[Lehigh University Press]] * [[University of Delaware Press]] * [[Smithsonian Institution]] Scholarly Press == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * {{en icon}} [https://www.rowman.com/ Službene stranice Rowman & Littlefielda] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20151030164535/http://www.rowman.com/ |date=2015-10-30 }} [[Kategorija:Nastanci 1949.]] [[Kategorija:Američke izdavačke kuće‎]] [[Kategorija:Akademsko izdavaštvo]] qsau2g5ls06b80fteh8m5h7goc2g620 Prekomorska proširenja Sjedinjenih Američkih Država 0 4561415 42681027 42603544 2026-08-24T20:58:03Z Plumber 386467 42681027 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:US insular areas.svg|thumb|mini|Zemljovid SAD-a s naznačenim prekomorskim posjedima]] [[Datoteka:US bases worldwide.svg|thumb|mini|Države u kojima SAD ima svoje baze]] [[Sjedinjene Američke Države]] danas imaju šesnaest prekomorskih posjeda, od kojih je pet naseljeno. Naseljeni posjedi su [[Portoriko]] (od [[1898.]]), [[Guam]] (od [[1898.]]), [[Sjevernomarijanski otoci]] (od [[1975.]]), [[Američki Djevičanski otoci]] (od [[1916.]]) i [[Američka Samoa]] (od [[1899.]]). Nenaseljeni su [[atol Palmyra]], [[otok Baker]], [[otok Howland]], [[otok Jarvis]], [[atol Johnston]], [[greben Kingman]], [[otok Wake]], [[atol Midway]] i [[otok Navassa]].<ref>[http://worldstatesmen.org/COLONIES.html worldstatesmen.org], "COLONIES", pristupljeno 4. svibnja 2016.</ref> Nakon privremenog priključenja SAD-u, [[greben Serranilla]] i [[Bajo Nuevo]] su odbačeni i trenutačno upravno pripadaju [[Kolumbija|Kolumbiji]].<ref>[http://www.gao.gov/archive/1998/og98005.pdf www.gao.gov] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200229153648/https://www.gao.gov/archive/1998/og98005.pdf |date=2020-02-29 }}, "''U.S. General Accounting Office Report, U.S. Insular Areas: application of the U.S. Constitution, November 1997, p. 1, 6, 39n.''", pristupljeno 4. svibnja 2016.</ref><ref>[http://www.state.gov/s/inr/rls/10543.htm www.state.gov], "Dependencies and Areas of Special Sovereignty", objavljeno 29. studenog 2011., pristupljeno 4. svibnja 2016.</ref> == Bivši posjedi == Afrika * {{flagcountry|LBR}} Liberija nikada nije službeno kolonizirana ili proglašena od strane SAD-a. Državu je osnovala civilna organizacija koja se bavila pitanjem zbrinjavanja bivših crnih robova (''American Colonization Society''). Azija * {{flagicon|FIL}} [[Filipini]] ([[1898.]]-[[1946.]]) * {{flagicon|JAP}} [[Nanpō otoci]] ([[1945.]]-[[1968.]]), [[Minami-Tori-shima]] (''Marcus Island'', [[1945.]]-[[1968.]]), [[Datoteka:Flag of Okinawa Prefecture.svg|20px]] [[Okinawa, prefektura|Okinawa]] ([[1950.]]-[[1972.]]), [[Amami otoci]] ([[1950.]]-[[1953.]]) Sjeverna Amerika * {{flagicon|KUB}} [[Kuba]] ([[1899.]]-[[1902.]]) * {{flagicon|HON}} [[Swan otoci]] ([[1863.]]-[[1972.]]) * {{flagicon|PAN}} [[Panama]] ([[1989.]]-[[1990.]]) ** [[Datoteka:Flag of Panama Canal Zone.svg|20px]] Zona [[Panamski kanal|Panamskog kanala]] ([[1903.]]-[[1979.]]) * {{flagicon|MEX}} [[Río Rico, Tamaulipas]] ([[1906.]]-[[1977.]]), [[Veracruz]] ([[1914.]]-[[1914.]]) * {{flagicon|NIK}} [[Kukuruzno otočje]] ([[1914.]]-[[1971.]]) * {{flagicon|DOM}} [[Dominikanska Republika]] ([[1916.]]-[[1924.]], [[1965.]]-[[1966.]]) * {{flagicon|HAI}} [[Haiti]] ([[1915.]]-[[1934.]]) Južna Amerika * {{flagicon|KOL}} [[greben Quita Sueño]] ([[1869.]]-[[1981.]]), [[greben Roncador]] ([[1856.]]-[[1981.]]), [[greben Serrana]] (?-[[1981.]]) * {{flagicon|FRA}} [[Îles du Connétable]] U [[Francuska Gvajana|Francuskoj Gvajani]] ([[1856.]]-?) * {{flagicon|UK}} [[Datoteka:Flag of the Falkland Islands.svg|20px]] [[Falklandski otoci]] ([[1831.]]-[[1832.]]) Oceanija * {{flagicon|FRA}} [[Datoteka:Flag of French Polynesia.svg|20px]] [[Nuku Hiva]] ([[1813.]]-[[1832.]]) Mornarica je proglasila otok Nuku Hiva posjedom SAD-a, ali tu odluku kongres nikada nije ratificirao. * {{flagicon|KIRI}} [[atoli Canton i Enderbury]] ([[1938.]]-[[1979.]]), [[Linijski otoci]] (?-[[1979.]]), [[Nikumaroro]] ([[1856.]]-[[1979.]]), [[otočje Phoenix]] (?-[[1979.]]) * [[Datoteka:Flag of the Trust Territory of the Pacific Islands.svg|20px]] [[Starateljsko područje Pacifičkih Otoka]] ([[1947.]]-[[1994.]]) ** {{flagcountry|MHL}} ([[1944.]]-[[1986.]], od [[1986.]] nadalje ''pridružena država'') ** {{flagcountry|PLU}} ([[1947.]]-[[1994.]], od [[1994.]] nadalje ''pridružena država'') ** {{flagcountry|MIK}} ([[1944.]]-[[1986.]], od [[1986.]] nadalje ''pridružena država'') * {{flagicon|NZL}} [[Datoteka:Flag of the Cook Islands.svg|20px]] [[Pukapuka]] ([[1942.]]-[[1980.]]), [[Rakahanga]] (?-[[1980.]]) == Izvori == {{izvori}} {{Kolonijalna carstva}} [[Kategorija:Historija Sjedinjenih Američkih Država]] [[Kategorija:Carstva]] [[Kategorija:Kolonijalizam]] 3w5wh4tmk3s3qbqmratn5p49xz0hkby Odnosi Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država 0 4562591 42681001 42643032 2026-08-24T17:01:45Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681001 wikitext text/x-wiki {| border="1" cellpadding="4" cellspacing="0" style="float:right; width:300px; margin:0 0 1em 1em; background:#f9f9f9; border:1px #aaa solid; border-collapse:collapse; font-size:95%;" |+ <big>'''Odnosi Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država'''</big> |- | colspan="2" style="text-align:center; background:#f9f9f9;"| [[Datoteka:Germany USA Locator.svg|280px|]] <br /> <small>(Mapa Njemačke i Sjedinjenih Američkih Država)</small> |- | colspan="2" style="text-align:center; background:#f9f9f9;"| [[Datoteka:P20231006CF-0011.jpg|280px|]] |- | '''Površina''' || Njemačka 357,168&nbsp;km<sup>2</sup><br /> SAD 9,526,468&nbsp;km<sup>2</sup> |- | '''Stanovništvo''' || Njemačka 80,716,000 (2014)<br /> SAD 322,369,319 (2016) |- | '''BDP''' || *'''Njemačka''' <small>$3 842 milijardi ($47,033 po glavi stanovnika) [[Paritet kupovne moći|PPP]]-2015. *$3 371 milijardi ($41,267 po glavi stanovnika) (nominalni BDP u 2015)</small> *'''SAD''' <small>$18 124 milijardi ($56,421 po glavi stanovnika) [[Paritet kupovne moći|PPP]]-2015. *$18.124 milijardi ($56,421 po glavi stanovnika) (nominalni BDP u 2015)</small> |- |} Odnosi [[Njemačka|Njemačke]] i [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]] imaju dugu i promjenjivu istoriju. Danas su Sjedinjene Američke Države jedan od najvažnijih zemalja u vanjskoj politici Njemačke izuzmu li se zemlje [[Evropska Unija|Evropske Unije]]. Dvije se zemlje doživljavaju kao pouzdane saveznike iako među njima postoje neslaganja u vezi sa nekim važnim pitanjima. Sjedinjene Američke Države zagovaraju aktivniju vojnu ulogu Njemačke u [[Evropa|Evropi]] i u okviru [[NATO|NATO-a]] čemu se službeni Berlin snažno protivi, dijelom i zbog potresnog iskustva militarizma iz perioda pred početak i za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. U 2014. godini došlo je do određenog zahlađenja u odnosima nakon što su javnosti postale poznate informacije o špijuniranju kancelarke [[Angela Merkel|Angele Merkel]] od strane američke [[Nacionalna Sigurnosna Agencija|Nacionalne sigurnosne agencije]] i hapšenja službenika u njemačkim sigurnosnim službama pod sumnjom da su vršili špijunažu za američku [[CIA|Centralnu obavještajnu agenciju]]. == Njemačka imigracija u Sjedinjene Države == [[Datoteka:Census-2000-Data-Top-US-Ancestries-by-County.svg|mini|Najbrojnije zajednice po deklariranom porijeklu američkih građana 2000. godine (njemačko porijeklo svijetlo plava boja)]] Kroz tri vijeka imigracija iz njemačkih zajednica [[Centralna Evropa|centralne Evrope]] predstavljala je značajan dio ukupne imigracije koja je pristizala u današnje Sjedinjene Američke Države. Prema američkom popisu stanovništva iz 2000. godine više od 20% [[Amerikanci (nacija)|Amerikanaca]], i više od 25% [[Beli Amerikanci|bijelih Amerikanaca]], izjasnilo se da ima njemačko porijeklo. Amerikanci njemačkog porijekla su kao grupa vrlo uspješno asimilirani u [[Srednja struja|mejnstrim]] američku kulturu i kroz [[establišment]] uspješno sudjeluju u oblikovanju političkog života [[Nacija|nacije]]. Njemačko porijeklo najčešće je samodeklarirano porijeklo u sjevernoj polovici SAD-a, a posebno je dominantno u [[Srednji Zapad (SAD)|Srednjem Zapadu]] dok je na [[Jug SAD|Američkom Jugu]] manje zastupljeno uz iznimku značajnog broja građana njemačkog porijekla u [[Florida|Floridi]] i [[Texas|Teksasu]]. === 1683-1848. === Prva zabilježena [[Nijemci|njemačka]] imigracija u Sjedinjene Države dogodila se u [[17. vijek|XVII vijeku]] kada je osnovan [[Germantown]] u blizini [[Philadelphia|Philadelphije]] 1683. godine. Imigracija iz Njemačke doživjela je svoj prvi vrhunac u periodu između 1749. i 1754. godine kada je otprilike 37 000 Nijemaca došlo u [[Sjeverna Amerika|Sjevernu Ameriku]]. ===1848-1914.=== Od 1848. oko 7 miliona Nijemaca doselilo se u Sjedine Američke Države i mnogi od njih naselili su se u gradovima [[Chicago]], [[Detroit]] i [[New York]]. Neuspjeh [[Revolucija 1848.|revolucije 1848. godine]] ubrzao je imigraciju u Sjedinjene Države. Useljenici koji su došli nakon ovoga događaja nazivani su Generacija 48-me. Od 1848. do početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u SAD-u se naselilo preko milion Nijemaca. Preseljenje u [[Novi svijet]] bilo je težak poduhvat koji je u prosjeku trajao šest mjeseci, a među masama useljenika dolazilo je i do zaraza [[tifus]]a. Do 1890. Godine preko 40% stanovništva u gradovima kao što su [[Cleveland]], [[Milwaukee]], [[Hoboken]] i [[Cincinnati]] činili su useljenici iz Njemačke. Do kraja XIX vijeka Nijemci su činili najveću samodeklariranu grupu useljenika u SAD-u i postali su značajan dio američkog kulturnog i društvenog života. Političko sudjelovanje njemačkog iseljeništva bilo je fokusirano na djelovanje u okvirima [[Radnički pokret|radničkog pokreta]]. Novoosnovani [[sindikat]]i omogućavali su njemačkim useljenicima da poprave uslove života i da se integriraju u američko društvo. === Od 1914. === Kombinacija snažnog američkog patriotizma i antinjemačkih osjećaja u toku oba svjetska rata dovela je do toga da je većina useljenika raskinula veze sa nekadašnjom domovinom i [[Asimilacija|asimilirala]] se u dominantnu američku kulturu. U periodu vladavine režima [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] došlo je do novog velikog iseljavanja njemačkih [[Židovi|Židova]], političke opozicije i drugih političkih [[Izbjeglice|izbjeglica]]. Najveći dio potomaka njemačkih useljenika živi u saveznim državama [[Pensilvanija]] i [[Kalifornija]]. == Diplomacija i trgovina == Direktna trgovina između američkih luka Philadelphia i [[Baltimore]] i starih [[Hanza|hanzeških]] luka [[Bremen]], [[Hamburg]] i [[Luebeck]] postepeno je rasla kroz suvremenu istoriju. Iz Amerike je izvožen [[duvan]], [[riža]], [[pamuk]] i [[šećer]], a iz Njemačke [[tekstil]], metalni proizvodi, [[alkohol]]ni napitci i kemikalije. Napoleonski ratovi u periodu od 1793. do 1815. godine i rastuća nestabilnost u Njemačkoj doveli su do smanjenja međusobne trgovine. Ukupni obim trgovine nikada nije dosegao onaj koji je SAD ostvarivao sa [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenim Kraljevstvom]], a dodatno ga je ograničavalo i odugovlačenje u potpisivanju sporazuma o trgovini od strane SAD-a koji je potpisan tek 1827. godine. Američka diplomacija u njemačkim zemljama nije bila vrlo efikasna i temeljila se na radu trgovačkih konzula i ljudi iz poslovne zajednice. Odnosi su bili nešto razvijeniji sa [[Prusija|Prusijom]], ali je u isto vrijeme sa njom trgovinska razmjena bila minimalna. Prusija je zbog toga na sebe preuzela inicijativu i 1834. godine u [[Washington]] poslala delegaciju trgovačkih eksperata. SAD su svog prvog stalnog predstavnika u Prusiju poslale 1835. godine. Američki ministar vanjskih poslova tom je prilikom rekao kako između dvije zemlje „ne postoji niti jedna kontroverza koja bi zahtijevala da se postigne međusobna prilagodba; i da trgovinski međuodnosi dviju zemalja, utemeljeni na odredbama sporazuma, provode se na osnovu liberalnih i prosvijećenih principa reciprociteta… koje postepeno preuzimaju mjesto uskogrudnih predrasuda i utjecaja prohibitivnog sistema.“ U periodu [[Američki građanski rat|Američkog građanskog rata]] sve su njemačke države podržavale sjevernjačke snage [[Sjever u Američkom građanskom ratu|Unije]] ali u njemu nisu uzeli značajnije uloge. Sjedinjene Države i Njemačka koje su bile u procesu industrijalizacije postale su konkurenti u razvoju trgovinskih odnosa sa Velikom Britanijom. Nakon [[Ujedinjenje Njemačke|ujedinjenja Njemačke 1871. godine]] zemlja je izgradila moćnu morsku mornaricu i započela proces [[Kolonijalizam|kolonijalnog]] osvajanja širom [[svijet]]a. To je dovelo do istovremenog interesa SAD-a, Njemačke i Velike Britanije za [[Samoa|Samou]], strateški važno ostrvo u južnom [[Pacifik]]u. Ovi su interesi došli u konflikt u 1880-im godinama, da bi 1899. godine ostrvo bilo podijeljeno između Njemačke i SAD-a. Sjedinjene su Države preuzeli punu kontrolu nad ostrvom 1914. godine. === Karibi === U kasnom XIX vijeku Njemačka je mornarica (Kaiserliche Marine) nastojala da uspostavi svoje uporište za utovar uglja u negdje u [[Karibi]]ma. Njemačka je ubrzano gradila mornaricu svjetske klase, ali su parne mašine zahtijevale čest utovar ugljena za pogon pa je mornarica zato mogla efikasno djelovati samo u ograničenoj udaljenosti od mjesta utovara. Preliminarni planovi u Karibima naišli su na veto od strane kancelara [[Otto von Bismarck]]a koji nije želio izazvati američki antagonizam. Njegov je mandat završen smjenom 1890. godine, a Njemačke vlasti su nastavile raditi na planovima za ulazak u Karibe.<ref>{{cite book|author=David H. Olivier|title=German Naval Strategy, 1856–1888: Forerunners to Tirpitz|url=http://books.google.com/books?id=wLg-VXJilaEC&pg=PA87|year=2004|publisher=Routledge|page=87}}</ref> Njemački su pomorski stratezi u periodu od 1890. do 1910. godine osuđivali [[Monroova doktrina|Monroovu doktrinu]] kao [[Ekspanzionizam|ekspanzionističku]] legalnu pretenziju SAD-a. Brinula ih je i ideja o izgradnji Američkog kanala ([[Panamski kanal]]) koji bi doveo do potpune američke [[Hegemonija|hegemonije]] u Karibima. Njemački položaji su istaknuti i u ratnom planu predloženom 1903. od strane mornarice ističući „čvrstu poziciju u [[Zapadni Indiji|Zapadnim Indijima]]“, „slobodnu ruku u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]]“ i službeni „opoziv Monroove doktrine“ koji bi pružili solidne temelje „za našu trgovinu sa Zapadnim Indijima, [[Centralna Amerika|Centralnom]] i Južnom Amerikom“.<ref>{{cite book|author=Dirk Bönker|title=Militarism in a Global Age: Naval Ambitions in Germany and the United States before World War I|url=http://books.google.com/books?id=w3Nhk1cMHoYC&pg=PA61|year=2012|publisher=Cornell U.P.|page=61}}</ref> Do 1900. njemački su mornarički stratezi postali opsjednuti sa idejom da steknu bazu u Karibima i njemačkim pretenzijama u zapadnoj hemisferi.<ref>{{cite book|author=Lester D. Langley|title=The Banana Wars: United States Intervention in the Caribbean, 1898–1934|url=http://books.google.com/books?id=Xc1RBfZd3pcC&pg=PA14|year=1983|page=14}}</ref> U Venecuelanskoj krizi 1902-1903. godine Britanija i Njemačka su poslale ratne brodove da blokiraju [[Venecuela|Venecuelu]] nakon što zemlja nije uspjela da otplati rate stranog duga. Njemačka je namjeravala da izvrši invaziju na Venecuelu i zauzme njezine luke, ali je američki predsjednik [[Theodore Roosevelt]] prisilio zemlju da se povuče šaljući američke ratne brodove prema Venecueli i prijeteći da će Nijemcima objaviti rat ukoliko se iskrcaju na kopno.<ref>Edmund Morris, "'A Matter Of Extreme Urgency' Theodore Roosevelt, Wilhelm II, and the Venezuela Crisis of 1902," ''Naval War College Review'' (2002) 55#2 pp 73-85</ref> 1904. godine Nijemci su preusmjerili svoj plan na [[Meksiko]] u namjeri da tamo uspostave svoju karipsku bazu, ali su i od ovoga plana odustali sve do pada [[Meksička revolucija|Meksika u građanski rat 1911. godine]].<ref>Friedrich Katz, ''Secret War in Mexico: Europe, the United States and the Mexican Revolution'' (1981) pp 50-64</ref> ===Prvi svjetski rat=== U inicijalnom periodu [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Njemačka je bila jedna od uključenih strana dok su Sjedinjene Države provodile izolacionističku politiku, da bi se kasnije uključile na strani njemačkih ratnih neprijatelja. Njemačka je mornarica provodila politiku totalnog ratovanja na [[Atlantik|Atlantskom oceanu]] što je često dovodilo do napada na američke brodove. [[Berlin]] je odbijao zahtjeve da ograniči svoje pomorsko ratovanje. U konačnici, tajni je [[Zimmermannov telegram]] koji je [[Njemačko Carstvo]] poslalo Meksiku bio katalizator koji je uveo Sjedinjene Države u rat. Dijelovi ratnog plana predloženog u tajnom telegramu predviđali su meksičku invaziju na Sjedinjene Države u slučaju da se SAD uključi u rat što je izazvalo bijes u [[Washington]]u. Takav je plan imao namjeru da zadrži američke vojne snage izvan Evrope i da omogući nastavak totalnog pomorskog rata koji je za cilj imao da zaustavi linije opskrbe prema Velikoj Britaniji. Zauzvrat, nakon što bi [[Centralne sile]] odnijele pobjedu u Prvom svjetskom ratu, Meksiko bi bio nagrađen povratkom teritorija izgubljenog u [[Američko-meksički rat|Meksičko-američkom ratu]]. Američki predsjednik Wilson uspio je u aprilu 1917. uvjeriti [[Američki kongres|Kongres]] da objavi rat Njemačkoj. U početku su SAD namjeravale da osiguraju financiranje, municiju, hranu i materijale potrebne za rat, ali nisu namjeravale poslati trupe u Evropu sve do trenutka uviđanja slabosti [[Antanta|Antante]] na [[Zapadni front|Zapadnom frontu]] u punom svjetlu. Nakon što se u okolnostima [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] [[Sovjetska Rusija|Rusija]] povukla iz rata, Njemačka je prema zapadu mogla preusmjeriti dodatnih 600 000 vojnika. Američke su snage stigle na evropsko kopno u ljeto 1918. mijenjajući iscrpljene savezničke snage, u okolnostima u kojima se slabljenje Britanske vojske vidjelo gotovo na svakodnevnoj razini. U samom SAD-u javnost je preispitivala lojalnost građana sa njemačkim porijeklom. Svaki veći njemački kulturni utjecaj na zemlju u širokim je masama promatran sa velikim nepovjerenjem i netrpeljivošću. Njemačko je Carstvo predstavljano kao prijetnja američkoj slobodi i načinu života. U Njemačkoj se u isto vrijeme na SAD gledalo kao na još jednoga od neprijatelja, lažnog osloboditelja koji želi i sam da ostvari dominaciju nad Evropom. Po završetku rata u Njemačkoj su mnogi prihvatili načela o pravednom miru koja je iznio predsjednik Wilson. ===Međuratni period=== ====1920-e==== U toku dvadesetih godina XX vijeka diplomatski i ekonomski odnosi između dvije zemlje bili su pretežito pozitivni. Sjedinjene Države odbile su drakonske odredbe [[Versajski sporazum|Versajskog mirovnog ugovora]] koje su se odnosile na Njemačku i sa ovom zemljom potpisale i sa ovom zemljom potpisale novi mirovni sporazumi koji nije uključivao sankcije. Američka je strana već u tome periodu razmatrala i mogućnosti izgradnje takozvanog Euro-atlantskog mirovnog sistema sa Britanijom i Njemačkom.<ref>Patrick O. Cohrs, "The First 'Real' Peace Settlements after the First World War: Britain, the United States and the Accords of London and Locarno, 1923–1925." ''Contemporary European History'' 12#1 (2003): 1-31.</ref> Američki ambasador Alanson B. Houghton koji je služio od 1922. do 1925. godine smatrao je da su glavni problemi toga vremena ekonomske prirode i da se među njima ističu i ogromne ratne reparacije koje je Njemačka dugovala prema zemljama pobjednicama. Iako je njemački kulturni establišment sa podozrenjem gledao na američku kulturu, [[jazz]] muzika stekla je golemu popularnost u poslijeratnoj Njemačkoj kao i [[hollywood]]ski filmovi.<ref>Michael H. Kater, "The Jazz Experience in Weimar Germany." ''German History'' 6#2 (1988): 145+</ref><ref>J. Bradford Robinson, ''Jazz reception in Weimar Germany: in search of a shimmy figure'' (1994).</ref><ref>Thomas J. Saunders, ''Hollywood in Berlin: American Cinema and Weimar Germany'' (1994).</ref> U isto je vrijeme njemački kulturni utjecaj na SAD bio ograničen i mladi su Amerikanci rijetko pohađali njemačke univerzitete zarad viših razina studija. [[Banka|Banke]] iz [[New York]]a preuzele su vodeću ulogu u financiranju poslijeratne obnove Njemačke dok je njemačka [[desnica]] pokazivala sumnjičavost prema modernitetu koji su simbolizirale SAD.<ref>Mira Wilkins, ''Cosmopolitan finance in the 1920s: New York’s emergence as an international financial centre'' (1999).</ref><ref>Klaus Schwabe, "Anti-Americanism within the German Right, 1917-1933," ''Amerikastudien/American Studies'' (1976) 21#1 pp 89–108.</ref> ====Nacistička era 1933-1941==== Javnost u SAD-u gajila je snažnu averziju prema [[Nacizam|nacističkoj]] Njemačkoj i prema [[Adolf Hitler|Hitleru]], ali je u isto vrijeme postojao i otpor prema ratu i petljanju u evropsku politiku. [[Teodore Roosevelt|Rooseveltova]] je administracija javno pozdravila potpisivanje [[Minhenski sporazum|Minhenskog sporazuma]] 1938. godine, ali je istovremeno bila svjesna da on predstavlja samo odgodu rata i počela je ponovno naoružavanje. Formalni odnosi su bili zahlađeni sve do novembra 1938. godine da bi nakon toga pali na izrazito nisku razinu nakon što je u Njemačkoj došlo do širokih otvorenih napada na [[Židovi|Židove]] i židovske institucije za vrijeme [[Kristallnacht|Kristalne noći]]. Dok je u tridesetima židovska emigracija iz Njemačke prema SAD-u bila brojčano mala, mnogi ugledni intelektualci napustili su zemlju već u tome periodu uključujući i katoličke intelektualce koji su se integrirali na vjerskim katoličkim univerzitetima u SAD-u. ===Drugi svjetski rat=== [[Datoteka:Wernberg1945.jpg|mini|levo|Američki vojnici u Wernbergu 22. aprila 1945.]] [[Drugi svjetski rat]] započeo je [[Invazija Poljske|njemačkim napadom na Poljsku]] u septembru 1939. godine, a SAD je formalno sve do decembra 1941. ostala neutralna kada je objavila rat nacističkoj Njemačkoj. Administracija američkog predsjednika [[Franklin Roosevelt|Franklina Roosevelta]] snažno je favorizirala Veliku Britaniju i Francusku u njihovom sukobu sa Njemačkom u toku 1939. do 1941. Sjedinjene Države su po ulasku u rat igrale istaknutu ulogu u [[Saveznici|savezničkoj koaliciji]] što je neizostavno dovelo do prekida odnosa između Washingtona i Berlina. Nacisti su američko sudjelovanje u ratu i ulogu u oslobađanju [[Evropa|Evrope]] koristili kao važan element za antisavezničku propagandu. SAD su u nacističkoj propagandi predstavljane kao čudovišna ratna mašinerija usmjerena ka uništenju evropske kulture. Bez obzira na vlastitu rasističku i genocidnu politiku, nacistički posteri su isticali negativne aspekte američkog društva kao što su [[Ku Klux Klan]], podčinjavanje [[Indijanci|Indijanaca]] i linč nad [[Afroamerikanci|crnačkom populacijom]]. Posteri su osuđivali američki [[kapitalizam]], širili propagandu o židovskom utjecaju i zavjeri i prikazivali američke bombe koje uništavaju bespomoćno evropsko selo. Propaganda usmjerena protiv nacističke Njemačke vršena je i na savezničkoj strani. ====Poslijeratni period==== [[Datoteka:Deutschland Besatzungszonen 8 Jun 1947 - 22 Apr 1949 amerikanisch.svg|mini|Američka okupaciona zona]] Nakon oslobođenja Evrope i konačnog poraza Trećeg Reicha američke su snage bile jedne od četiri vojske odgovorne za [[Saveznička okupacija Njemačke|okupacione zone u Njemačkoj]]. U poslijeratnoj Njemačkoj provođena je politika [[Denacifikacija|denacifikacije]] i takozvanog industrijskog razoružanja dok su zemlje počele ostvarivati i svoje poslijeratne odnose sa Njemačkom. Njemački pogled na američke okupacione snage bio je relativno pozitivan u odnosu na druge snage, dok je [[Berlinski zračni most]] i [[Maršalov plan]] dodano popravio sliku Amerikanaca. ====Hladni rat==== U okolnostima Evrope podijeljene [[Željezna zavjesa|Željeznom zavjesom]] na dva [[Ideologija|ideološki]] suprotstavljena bloka, prostor današnje Njemačke postao je jednim od najosjetljivijih dijelova kontinenta sa velikom prisutnošću stranih [[Zapadni blok|zapadnih]] i [[Istočni blok|istočnih]] vojnih snaga. Američka vojna prisutnost tako je postala sastavnim dijelom svakodnevice u [[Zapadna Njemačka|Zapadnoj Njemačkoj]]. U periodu Hladnog rata bez američkog protivljenja započet je proces [[Evropske integracije|evropskih integracija]], a Zapadna je Njemačka postala najveća ekonomija u Evropi. Zapadna Njemačka i SAD uspostavile su i blisku transatlantsku suradnju i zemlja je postala dio [[NATO]] pakta što je dovelo do osnivanja [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] zbog bojazni od ponovne militarizacije Njemačke. ====Američki odnosi sa Istočnom Njemačkom==== [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J0628-0006-001, Interessengemeinschaft Mandan-Indianer.jpg|mini|levo|Građani Istočne Njemačke u indijanskim kostimima]] Odnosi [[Istočna Njemačka|Istočne Njemačke]] i Sjedinjenih Američkih Država od početka su bili neprijateljski ili u boljim prilikama suzdržani. Sjedinjene Države su slijedile doktrinu po kojoj je samo priznanje Istočne Njemačke od strane neke države smatrano neprijateljskim aktom. Do djelomičnog poboljšanja odnosa došlo je u 1970-im godinama u sklopu ukupnih napora na [[Detant]]u između Istoka i Zapada. SAD su priznale Istočnu Njemačku u septembru 1974. godine. Građani Istočne Njemačke su uz lokalnu, bili izloženi i propagandi od strane SSSR-a, Zapadne Njemačke i američkih medija poput [[Radio slobodna Evropa|Radija slobodna Evropa]]. ====Odnosi nakon 1990.==== Nakon [[Ponovno ujedinjenje Njemačke|ponovnog ujedinjena Njemačke]], SAD je u izrazitoj samouvjerenosti u devedesetim godinama Njemačku nazivao „partnerom u liderstvu“ smatrajući se jedinom svjetskom [[Supersila|supersilom]]. Sjedinjene Države pozivale su Njemačku na snažniji vojni angažman i iako američka očekivanja nisu u potpunosti uspjela, Njemačka je prvi put nakon drugog svjetskog rata sudjelovala u ofanzivnom ratu van svojih granica za vrijeme [[NATO bombardovanje SR Jugoslavije]]. Nakon terorističkih napada na New York 11. septembra došlo je do bliže suradnje u [[Borba protiv terorizma|borbi protiv terorizma]] dok je Njemačka ponovno poslala vojne snage u [[Afganistan]]. Njemačka je izrazila neslaganje, uložila napore u pokušaju sprečavanja i u konačnici nije sudjelovala u američkoj i britanskoj [[Rat u Iraku 2003.|Invaziji na Irak]]. Američki intervencionizam i globalna politika u prvim godinama XXI vijeka dovela je do rasta anti-američkih osjećaja u njemačkoj javnosti. Kao odgovor na curenje informacija u 2013. godini o masonom špijuniranju od strane SAD-a, Njemačka je raskinula ugovor o razmjeni obavještajnih podataka sa Britanijom i SAD-om iz 1968. godine. U julu 2014. djelatnici Bundesnachrichtendiensta su uhićeni pod sumnjom da su vršili špijuniranje za CIA-u, a kancelarkaMerkel je zatražila od koordinatora aktivnosti CIA-e pri Američkoj ambasadi u Berlinu da napusti soj položaj. Kao odgovor na uhićenja kancelarkaMerkel je izjavila „Gledajući iz perspektive dobrog zdravog razuma, špijuniranje prijatelja i saveznika je rasipanje energije. U periodu Hladnog rata možda je postojao slučaj u kojemu je postojalo međusobno nepovjerenje. Danas mi živimo u XXI vijeku.“ Uhićenja su uslijedila nakon curenja informacija o prisluškivanju kancelarkinog telefona od strane američkog NSA-ja. Tom je kontroverzom propao pokušaj Njemačkog sudjelovanja u paktu o nešpijuniranju između SAD-a, Velike Britanije, [[Kanada|Kanade]], [[Novi Zeland|Novog Zelanda]] i [[Australija|Australije]]. 18. jula 2014. Merkel je izjavila kako povjerenje između dvije zemlje može biti obnovljeno samo kroz međusobne razgovore i da će Njemačka težiti da do takvih razgovora dođe. Također je istakla i kako su Sjedinjene Državne njemački najvažniji saveznik i da neće doći do promjena u njihovim odnosima. Unatoč toj izjavi, vladini dužnosnici u Berlinu pojačali su kontraobavještajne aktivnosti i planirali nove sigurnosne mjere u anticipaciji produženih pogoršanih odnosa. ==Percepcije i vrijednosti u dvije zemlje== [[Narativ]] o takozvanim otvorenim granicama (American frontier) na zapadu igrao je značajnu ulogu u američkom [[folklor]]u, [[književnost]]i i [[film]]u. Isti je narativ stekao popularnost i u njemačkoj kulturi koja je i sama proizvela književna i filmska ostvarenja te tematike. [[Karl May]] je bio njemački pisac najpoznatiji po svojim avanturističkim romanima čija je radnja smještena na američkom starom zapadu. Njihov glavni protagonist je [[Winnetou]] i Stari Shatterhand. Njemačka fascinacija Indijancima potiče još iz XIX vijeka i od tada su nastala brojna djela te tematike čiji su česti elementi egzotično indijanstvo (vidi još: [[orijentalizam]]) i autentičnost. Obje se zemlje smatraju intelektualnim centrima takozvane [[Zapadna civilizacija|zapadne civilizacije]] i obje su bile žarišta [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljskih ideja]]. Američka invazija na Irak imala je snažan negativan utjecaj na percepciju SAD-a u Njemačkoj i istraživanje [[BBC|BBC-a]] 2013. godine pokazalo je da je i tada svega 35% Nijemaca smatralo da je američka uloga u svijetu pozitivna, dok ju je 39% smatralo negativnom. Dvije zemlje imaju različite poglede na mnogim poljima uključujući energiju i [[Vojni intervencionizam|vojne intervencije]]. Ipak, u posljednje vrijeme u SAD-u je u porastu svijest o [[Globalno zatopljenje|globalnom zatopljenju]], dok su Njemačke vlasti izašle sa inicijativama za bližu evropsku vojnu suradnju. Istraživanje koje je 2007. naručila njemačka ambasada pokazalo je da su Amerikanci u tom trenutku još uvijek gledali na izostanak potpore u Iraku kao na najveću prepreku u odnosima, ali da je važnost tog pitanja opadala. Također, istraživanje je pokazalo i da Amerikanci smatraju Njemačku četvrtim najvažnijim međunarodnim partnerom iza Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i [[Japan]]a. Amerikanci su također ekonomsku suradnju gledali kao najuspješniji segment u odnosima dvije zemlje. Anti-američki stavovi prisutni su u njemačkom javnom prostoru i često se pripisuju njemačkoj ljevici. Obje zemlje članice su NATO saveza i veći broj američkih vojnika smješteno je u bazama na jugu Njemačke. [[Njemački jezik|Njemački]] je, nakon [[Španjolski jezik|španjolskog]] i [[Francuski jezik|francuskog]], treći najučestaliji strani jezik koji se podučava u američkim srednjim školama, koledžima i fakultetima. Oko polovice njemačke populacije tečno govori [[engleski jezik]]. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Relations of Germany and the United States}} * [https://de.usembassy.gov/ Ambasada SAD-a u Njemačkoj]{{en icon}}{{de icon}} * [http://www.germany.info/washington Ambasada Njemačke u SAD-u]{{en icon}}{{de icon}} * [http://www.americanacademy.de/ Američka akademija u Berlinu]{{en icon}} * [https://www.daad.org/ DAAD New York] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160311221708/https://www.daad.org/ |date=2016-03-11 }}{{en icon}} * [http://www.aicgs.org/ Američki institut za savremene Njemačke studije]{{en icon}}{{de icon}} {{Međunarodni odnosi Njemačke}} [[Kategorija:Bilateralni odnosi Njemačke]] [[Kategorija:Bilateralni odnosi Sjedinjenih Američkih Država|Njemačka]] f2qs63u0w1g1kqhkdnlwl2g4oulkii5 Koji Morisaki 0 4607308 42680975 41481938 2026-08-24T14:50:05Z Explicit 117145 +[[File:森崎浩司さん(サンフレッチェ広島アンバサダー).jpg]] 42680975 wikitext text/x-wiki {{Infokutija nogometaš |imenogometaša=Koji Morisaki |slika=森崎浩司さん(サンフレッチェ広島アンバサダー).jpg |punoime=Koji Morisaki |datumrođenja={{birth date and age|1981|5|9|df=yes}} |rodnigrad={{flagicon|JPN}}[[Prefektura Hiroshima|Hiroshima]] |rodnadržava=[[Japan]] |nacionalnost=[[Japanci|Japanac]] |državljanstvo={{flagicon|JPN}} [[Japan|japansko]] |pozicija=Vezni igrač |trenutniklub= |brojnadresu= |godine1=2000-2016 |klubovi1={{flagicon|JPN}}[[Sanfrecce Hiroshima]] |nastupi(golovi)1= |nacionalnegodine1= |nacionalneekipe1= |nacionalninastupi(golovi)1= }} '''Koji Morisaki''' ([[9. maj]] [[1981]].) je [[Japan|japanski]] [[Fudbal|nogometaš]]. Nastupao je na [[Olimpijada 2004]].<ref>{{Cite web |title=FIFA |url=http://www.fifa.com/fifa-tournaments/players-coaches/people=180945/index.html |access-date=2017-11-24 |archive-date=2017-11-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20171116185449/http://www.fifa.com/fifa-tournaments/players-coaches/people=180945/index.html |dead-url=yes }}</ref> ==Reference== {{Izvori}} {{Stub}} {{Životni vijek|1981||Morisaki, Koji}} [[Kategorija:Japanski fudbaleri]] 5g5vfoggzli136d8o010w1l4qp80bx9 Pečorsko more 0 4619196 42681056 42351404 2026-08-25T03:07:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681056 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Pechora sea4.PNG|mini|desno|Lokacija Pečorskog mora]] '''Pečorsko more''' se nalazi na severozapadu [[Rusija|Rusije]], u jugoistočnom delu [[Barentsovo more|Barentsovog mora]]. Zapadna granica ovog mora je ostrvo Kolgijev, istočna granica je ostrvo Vajgač sa poluostrvom Jugorski, a na severu se prostire do ostrva Nova Zemlja. Pečarsko more je relativno plitko, prosečna dubina iznosi svega 6 metara, a najdublja tačka je na 210 m. Glavna pritoka je reka [[Pečora (rijeka)|Pečora]]<ref>{{cite web|title=Pečorskoe more|url=https://www.votpusk.ru/story/article.asp?ID=10111|accessdate=5. 7. 2017}}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>. == Historija == Susedno Barentsovo more, nekada se zvalo Murmansko more, u periodu kada je Pečorsko već uveliko imalo svoje sadašnje ime. Pečorsko more je služilo kao početna tačka istraživanja dosadašnjih nepoznatih ledenih mora koja ce pružaju na istoku. Prvo zabeleženo putovanje preko Pečorskog mora i kroz Jugorski moreuz je obavila posada ruskog istraživačkog broda Uleb iz [[Nižnji Novgorod|Nižnjeg Novogoroda]]. Ulebovovo uplovljavanje u [[Karsko more]] je zabeleženo [[1032]]. godine. Ruski 'Pomori', priobalni stanovnici obala Belog mora, su istraživali ovo more i obale Nove Zemlje od [[XI vek]]a. Prva arktička brodska linija, od Belog mora do reke [[Ob]] i Jenisejskog zaliva počela je da radi u drugoj polovini [[XVI vek]]a. Ova linija je otvorila put do sibirskih bogatstava i radila je do 1619. godine, kada je bila zatvorena iz vojnih i političkih razloga, zbog straha od prodora Evropljana u [[Sibir]]. == Ekologija == Ribarstvo Barentsovog mora, posebno [[bakalar]]a, je od velike važnosti za [[Norveška|Norvešku]] i Rusiju. Postoji raznovrsnost bentičke faune na dnu Pečorskog mora. Takođe, tamo postoje jasna genetska populacija polarnih medveda povezanih sa Barentsovim morem. Takozvane Karskaja grupe beluga kitova migriraju u Pečorsko more za simljenje. Razne vrste kao, na primer, [[morž]]evi su u velikoj opasnosti od mogućeg zagađenja.<ref>{{Cite web |title=Pechora Sea pollution causes diseases of the Atlantic walruses |url=https://wwf.ru/resources/news/article/eng/14712 |access-date=2018-05-30 |archive-date=2017-06-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170625043049/http://www.wwf.ru/resources/news/article/eng/14712 |dead-url=yes }}</ref><ref>Reeves R.R., Ewins J.P., Agbayani S., Blijleven J., 2013, [https://www.researchgate.net/figure/259080616_fig1_Fig-1-Circumpolar-distribution-of-bowhead-whales-showing-approximate-current-range Distribution of endemic cetaceans in relation to hydrocarbon development and commercial shipping in a warming Arctic], Marine Policy 44, pp.375-389, DOI: 10.1016/j.marpol.2013.10.005, Retrieved on January 29, 2017</ref> == Povezano == * [[Barentsovo more]] * [[Belo more]] * [[Severni ledeni okean]] == Reference == {{reflist}} {{Commonscat|Pechora Sea}} {{Mora}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Mora u Evropi]] [[Kategorija:Mora Arktičkog oceana‎]] opd3ki1qshlvki00vly78nts8t7zja9 Protesti u Srbiji 2018–2020. 0 4632614 42681092 42596958 2026-08-25T10:28:38Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681092 wikitext text/x-wiki '''Protesti u Srbiji 2018–20. godine''', poznati pod [[slogan]]ima '''''Stop krvavim košuljama''''' i '''''Jedan od pet miliona''''' ('''''1 od 5 miliona''''' / '''''#1od5miliona'''''), a pred kraj nezvanično pod nazivima '''''(U) Bojkot 2020''''' i '''''Građanski otpor''''', otpočeli su u kasnu jesen [[2018]]. godine, posle [[Savez za Srbiju#Fizički sukobi|incidenta]] u kome je prebijen lider [[Levica Srbije|Levice Srbije]], [[Borko Stefanović]].<ref name="veza1">{{Cite web |title=N1: “Borko Stefanović napadnut u Kruševcu” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a438333/Borko-Stefanovic-napadnut-u-Krusevcu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2020-01-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200115080649/http://rs.n1info.com/Vesti/a438333/Borko-Stefanovic-napadnut-u-Krusevcu.html |dead-url=yes }}</ref> Po svom strateškom cilju i organizaciji su indirektan nastavak [[Protesti u Srbiji 2017.|Protesta protiv diktature iz 2017.]] godine i usmereni su protiv načina vršenja vlasti od strane [[Aleksandar Vučić|Aleksandra Vučića]], te predstavljaju najdugotrajnije masovne antivladine demonstracije u Srbiji još od vremena [[Svrgavanje Slobodana Miloševića|petooktobarskih promena 2000.]] godine. Za razliku od većine ranijih opozicionih demonstracija, koje su pokretale različite formalne ili neformalne grupe građana, bez značajnijeg uplitanja političkih stranaka, pojavljuju se navodi da su na ovim protestima značajnu ulogu u koordinaciji igrale utemeljene političke organizacije, primarno [[Savez za Srbiju]], uz podršku drugih stranaka i pokreta.<ref name="veza2">[https://www.danas.rs/politika/protestna-kolona-mozda-i-ispred-predsednistva/ Danas: „Protestna kolona možda i ispred predsedništva”]</ref> Organizatori i inicijatori su se ogradili od političkih stranaka i negirali su njihovo učešće u organizaciji protesta.<ref name="Trifunović">{{Cite web |title=N1: “Trifunović: Protesti već uspeli, prerasli stranke i narod se oslobodio straha” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a454124/Branislav-Trifunovic-na-TV-N1-o-protestima.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190126113747/http://rs.n1info.com/Vesti/a454124/Branislav-Trifunovic-na-TV-N1-o-protestima.html |dead-url=yes }}</ref> Članovi pokreta [[Protiv diktature]] (koji je prethodno pristupio SZS-u) su takođe uzeli značajno učešće u organizaciji. Za razliku od [[Protesti u Srbiji 2017.|demonstracija iz proleća 2017.]] godine, skupovi nisu organizovani svakodnevno, već u ređem i definisanom intervalu.<ref name="veza2" /> == Pozadina == === Predsednički izbori i situacija u medijima === Na [[Izbori za predsednika Srbije 2017.|predsedničkim izborima 2017.]] godine je Aleksandar Vučić, kandidat vladajuće koalicije i tadašnji [[Predsednik Vlade Republike Srbije|predsednik vlade]] je ostvario pobedu u prvom krugu sa osvojenih 55,08% glasova. Preliminarni rezultati izbora su već sutradan, [[3. april]]a, inicirali [[Protesti u Srbiji 2017.|višenedeljne antirežimske proteste]]. Prema izveštaju [[Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju|OEBS-a]] i delegacije [[Savet Evrope|Saveta Evrope]], identifikovane su brojne nepravilnosti i nedostaci tokom izbornog procesa, a neizbalansirano izveštavanje medija, pritisci na birače i zaposlene u državnim institucijama i zloupotreba javnih resursa za sprovođenje kampanje su poljuljali jednakost mogućnosti u takmičenju kandidata.<ref name=OEBS>{{Cite book|url=http://www.rik.parlament.gov.rs/doc/dokumenta/ODIHR/Izvestaj%20OEBS%20SRB%20Presidential%202017%20-%20final%20report.pdf |title=Izveštaj OEBS/KDILjP Misije za posmatranje izbora; predsednički izbori 2. april 2007. godine |publisher=OEBS |year=2017 }}</ref><ref name=COE>{{Cite book|url=https://www.ecoi.net/en/file/local/1401881/1226_1497353349_observation-of-the-presidential-election-in-serbia-2-april-2017.pdf |title=Observation of the presidential election in Serbia (2 April 2017) |publisher=Savet Evrope |year=2017 }}</ref> Organizacije koje su pratile izborni proces, CRTA i BIRODI, su naglasli da je postojala izrazizta disproporcija u pogledu zastupljenosti predsedničkih kandidata u medijima, kao i da su mediji izgubili svoju kritičku ulogu i da su postali sredstvo političke propagande.<ref>{{Cite book|title=Izveštaj CRTA, posmatračke misije „Građani na straži”; predsednički izbori 2017 |url=http://crta.rs/wp-content/uploads/2018/02/CRTA-GNS-Izvestaj-2017-Final.pdf |publisher=CRTA |year=2017}}</ref><ref>{{Cite book|first=Zoran |last=Gavrilović |first2=Marina |last2=Mijatović |first3=Dražen|last3=Pavlica|title=Mediji, izbori i javnost 2017 |url=http://www.birodi.rs/wp-content/uploads/2017/08/Mediji-javnost-izbori-2017.pdf|publisher=BIRODI |year=2017 }}</ref> [[Evropska komisija]] je u izveštaju o Srbiji 2018. pomenula da [[Regulatorno telo za elektronske medije|REM]] nije uspeo da reši probleme u neuravnoteženom izveštavanju o predsedničkim kandidatima.<ref name=Report>{{cite web|url=https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20180417-serbia-report.pdf|title=Serbia 2018 Report|publisher=[[Evropska komisija]]|date=17. 4. 2018.}}</ref> Na osnovu merenja indeksa demokratičnosti za 2018. godinu od strane megazina ''[[The Economist]]'', Srbija je svrstana u kategoriju zemalja „nepotpune demokratije”, koju karakteriše načelno poštovanje sloboda u izbornom procesu, ali i prisustvo izraženih problema u vidu kršenja medijskih sloboda, nedovoljno razvijene političke kulture, niskog nivoa učešća građana u političkim procesima i problema u funkcionisanju vlasti i administracije.<ref>{{cite web|url=http://demostat.rs/sr/vesti/ekskluziva/razvoj-demokratije-u-srbiji-koce-vlada-i-politicka-kultura/592|title=Razvoj demokratije u Srbiji koče Vlada i politička kultura|publisher=Demostat|date=19. 1. 2019.}}</ref> Organizacija ''[[Freedom House]]'' je u izveštaju za 2018. godinu navela da je Srbija zemlja koja ima konstantan pad u indeksima slobode nakon dolaska Vučića na vlast, kao i da je u jednoj godini izgubila status „slobodnih” i svrstala se u kategoriju „delimično slobodnih” zemalja. Prema objašnjenju, status Srbije opao je zbog pogoršanja u načinu sprovođenja izbora, zbog nastavka pokušaja vlade i prorežimskih medija da kroz zakone ugnjetavaju nezavisne novinare provlačeći ih kroz prljave kampanje, kao i zbog akumulacije izvršnih ovlašćenja od strane predsednika Vučića, u suprotnosti sa ustavnim ovlašćenjima.<ref>{{Cite web|url=https://freedomhouse.org/sites/default/files/Feb2019_FH_FITW_2019_Report_ForWeb-compressed.pdf|title=Freedom in the World 2019|date=January 5, 2019|website=Freedom House|access-date=5 February 2019}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://rs.n1info.com/Vesti/a457843/Fridom-haus-Srbija-pala-iz-grupe-slobodnih-zemalja-u-grupu-delimicno-slobodnih.html|title=Fridom haus: Srbija pala iz grupe slobodnih zemalja u grupu delimično slobodnih|date=5. februar 2019.|website=N1|access-date=5. februar 2019.|archive-date=2019-02-07|archive-url=https://web.archive.org/web/20190207015932/http://rs.n1info.com/Vesti/a457843/Fridom-haus-Srbija-pala-iz-grupe-slobodnih-zemalja-u-grupu-delimicno-slobodnih.html|dead-url=yes}}</ref> Evropska komisija, [[Amnesti internašonal]], [[Hjuman rajts voč]], [[Reporteri bez granica]], ''Freedom House'', kao i nekoliko medijskih udruženja u Srbiji su ukazali na generalne probleme u pogledu slobode medija u Srbiji od dolaska Aleksandra Vučića na vlast, navodeći pritiske i napade na nezavisne medije, kao i prisustvo prljave kampanje od strane prorežimskih medija.<ref name=OEBS/><ref>{{Cite news|url=https://freedomhouse.org/blog/cry-help-serbia-s-independent-media|title=A Cry for Help from Serbia’s Independent Media|work=Freedom House=7. oktobar 2017.}}</ref><ref name=Amnesty>{{Cite book|url=https://www.amnesty.org/download/Documents/EUR7069532017ENGLISH.PDF|title=Serbia: Still Failing to Deliver on Human Rights: Amnesty International Submission for the UN Universal Periodic Review|publisher=Amnesty International|date=januar 2018.}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://www.hrw.org/sites/default/files/world_report_download/201801world_report_web.pdf|title=Human Rights Watch, World Report 2018|publisher=Human Rights Watch, |date=9. 1. 2018.}}</ref><ref name=RWB>{{cite web|url=https://www.mom-rsf.org/en/countries/serbia/|title=Media Ownership Monitor Serbia|publisher=Reporters Without Borders|accessdate=18. 12. 2018}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.danas.rs/drustvo/medijska-udruzenja-poslala-dopis-medjunarodnim-organizacijama/|title=Medijska udruženja poslala dopis međunarodnim organizacijama |date=20. 10. 2018|publisher=Danas|accessdate=25. 1. 2019}}</ref> Politički teoretičari i naučnici, analitičari i novinari često vladavinu Aleksandra Vučića opisuju kao [[Autoritarnost|autoritatornu]] ili [[Autokratija|autokratsku]].<ref>{{cite journal|last=Bieber|first=Florian|title=Patterns of competitive authoritarianism in the Western Balkans|journal=East European Politics|date=July 2018|volume=38|issue=3|pages=337-54|doi=10.1080/21599165.2018.1490272}}</ref><ref>{{cite journal|last=Günay|first=Cengiz|last2=Džihić|first2=Vedran|title=Decoding the authoritarian code: exercising ‘legitimate’ power politics through the ruling parties in Turkey, Macedonia and Serbia |journal=Southeast European and Black Sea Studies |date=October 2016|volume=16|issue=4|pages=529-549|doi=10.1080/14683857.2016.1242872}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.nytimes.com/2017/04/09/opinion/a-serbian-election-erodes-democracy.html?referer=|title=A Serbian Election Erodes Democracy |date=9. 4. 2017|publisher=The New York Times|accessdate=12. 12. 2018}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.washingtonpost.com/national/thousands-march-against-serbian-presidents-autocratic-rule/2018/12/08/a7b93022-fb1b-11e8-8642-c9718a256cbd_story.html?utm_term=.dfe27b9e470f|title=Thousands march against Serbian president’s autocratic rule|date=8. 12. 2018|publisher=The Washington Post|accessdate=12. 12. 2018|archivedate=2018-12-10|archiveurl=https://web.archive.org/web/20181210193737/https://www.washingtonpost.com/national/thousands-march-against-serbian-presidents-autocratic-rule/2018/12/08/a7b93022-fb1b-11e8-8642-c9718a256cbd_story.html|deadurl=yes}}</ref><ref>{{cite web|url=https://foreignpolicy.com/2018/03/09/how-aleksandar-vucic-became-europes-favorite-autocrat/|title=How Aleksandar Vucic Became Europe’s Favorite Autocrat |first=Aleks|last=Eror |date=9. 03. 2018.|publisher=Foreign Policy|accessdate=12. 12. 2018}}</ref><ref>{{cite web|url=https://freedomhouse.org/sites/default/files/FH_FITW_Report_2018_Final_SinglePage.pdf|title=Freedom in the World 2018 |publisher=Freedom House |accessdate=12. 12. 2018}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.spiegel.de/politik/ausland/serbien-sieg-von-aleksandar-vucic-bei-der-praesidentenwahl-gilt-als-sicher-a-1141414.html|title=Vucic, der Allmächtige |first=Keno|last=Verseck |date=2. 4. 2017|publisher=Der Spiegel|language=German|accessdate=5. 1. 2019}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.leparisien.fr/flash-actualite-monde/serbie-une-presidentielle-pour-asseoir-l-emprise-de-vucic-31-03-2017-6812130.php|title=Serbie: une présidentielle pour asseoir l'emprise de Vucic|first=Enver|last=Robelli|date=31. 03. 2017.|publisher=Le Parisien|language=French|accessdate=12. 12. 2018|archive-date=2018-12-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20181214164235/http://www.leparisien.fr/flash-actualite-monde/serbie-une-presidentielle-pour-asseoir-l-emprise-de-vucic-31-03-2017-6812130.php|dead-url=yes}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.danas.rs/pismo/vladavina-neobuzdanog-autokrate/|title=Vladavina neobuzdanog autokrate|first=Ivan|last=Milovanović|date=3. 2. 2018|publisher=Danas|language=Serbian|accessdate=12. 12. 2018|archive-date=2018-12-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20181214213907/https://www.danas.rs/pismo/vladavina-neobuzdanog-autokrate/|dead-url=yes}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.slobodnaevropa.org/a/vucic-bolja-srbija/28518699.html |title=Vučićeva ostavka na mestu premijera i predsednička mapa 'bolje' Srbije |first=Branka|last=Mihajlović |date=30. 05. 2017.|publisher=Radio Slobodna Evropa|language=Serbian|accessdate=12. 12. 2018}}</ref> === Ubistvo Olivera Ivanovića === Prema kasnijim rečima organizatora, jedan od povoda okupljanja je i nerazjašnjeno ubistvo [[Oliver Ivanović|Olivera Ivanovića]], opozicionog političara sa Kosova i Metohije. Ivanoviću je [[2017]]. godine, nakon tri godine zatvora u Kosovskoj Mitrovici zbog terećenja za navodni ratni zločin nad civilnim stanovništvom, ukinuta prvostepena presuda i određeno je da se brani sa slobode.<ref>[http://www.politika.rs/scc/clanak/378925/Mrvica-pravde-za-Olivera-Ivanovica Mrvica pravde za Olivera Ivanovića („Politika”, 21. april 2017)]</ref> Nakon što mu je u julu godine zapaljen lični automobil od strane nepoznatih počinioca, Ivanović je izjavio da smatra da bi motiv mogao da bude njegovo političko delovanje.<ref>{{Cite web |title=Zapaljen automobil Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici (N1, 28. jul 2017) |url=http://rs.n1info.com/a286854/Vesti/Vesti/Izgoreo-automobil-Olivera-Ivanovica-u-Kosovskoj-Mitrovici.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-10-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030035419/http://rs.n1info.com/a286854/Vesti/Vesti/Izgoreo-automobil-Olivera-Ivanovica-u-Kosovskoj-Mitrovici.html |dead-url=yes }}</ref> Narednog meseca je objavljeno da je Ivanović kandidat za gradonačelnika [[Severna Kosovska Mitrovica|Severne Kosovske Mitrovice]] na lokalnim izborima u [[Oktobar|oktobru]] 2017. godine ispred [[Građanska inicijativa „Srbija, demokratija, pravda”|GI SDP]], a njegovu kandidaturu su podržali i [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratska stranka]], [[Pokret slobodnih građana]], [[Nova stranka (Srbija)|Nova stranka]] i [[Aleksandar Šapić]].<ref>{{Cite web |title=Nova stranka: Glasajte za Olivera Ivanovića; Kossev, 19. oktobar 2017) |url=https://kossev.info/nova-stranka-glasajte-za-olivera-ivanovica/ |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190111060352/https://kossev.info/nova-stranka-glasajte-za-olivera-ivanovica/ |dead-url=yes }}</ref> [[Srpska lista (Skupština Kosova)|Srpska lista]], [[Marko Đurić]], direktor Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju i potpredsednik SNS-a, i „[[RTV Pink]]” u svojim saopštenjima tokom kampanje navodili da je Ivanović "nepošten čovek" u "antisrpskoj koaliciji", da navodno ima podršku Prištine i da radi na slabljenju jedinstva Srba na Kosovu i Metohiji.<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=51B2BqysYFQ Nacionalni dnevnik (Pink, 16. oktobar 2017)]</ref> Na izborima je Ivanović osvojio 18.52% glasova, iza kandidata Srpske liste [[Goran Rakić|Gorana Rakića]], koji je pridobio oko 67% glasova.<ref>{{Cite web |title=Ivanović: Protivnik mi bila cela Vlada Srbije (Mondo, 23. oktobar 2017) |url=http://mondo.rs/a1050883/Info/Srbija/Kosovo-Oliver-Ivanovic-lokalni-izbori-rezultat.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-10-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181030035429/http://mondo.rs/a1050883/Info/Srbija/Kosovo-Oliver-Ivanovic-lokalni-izbori-rezultat.html |dead-url=yes }}</ref> Dana 16. januara 2018. u ranim jutarnjim časovima izvršen je atentat na Olivera Ivanovića ispred sedišta njegove stranke od strane nepoznatih počinilaca.<ref>[http://www.021.rs/story/Info/Srbija/180153/Upucan-Oliver-Ivanovic-preminuo-u-bolnici.html Upucan Oliver Ivanović preminuo u bolnici]</ref><ref>[https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2018&mm=01&dd=16&nav_category=640&nav_id=1347516 „Ubijen Oliver Ivanović“], 16. 1. 2018, pristup 16.1.2018</ref><ref>[http://www.politika.rs/scc/clanak/396525/Ubijen-Oliver-Ivanovic Ubijen Oliver Ivanović („Politika”, 16. januar 2018) ]</ref> Iako je Aleksandar Vučić tokom 2018. godine nekoliko puta najavljivao da postoji napredak u istrazi i da će biti javno dostupne informacije o ubistvu, godinu dana od atentata vlasti Srbije nisu objavile osumnjičene i detalje ubistva.<ref>{{Cite web |title=N1: “Vučić: Informacije o ubistvu Ivanovića za dve nedelje” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a372404/Vucic-Informacije-o-ubistvu-Ivanovica-za-dve-nedelje.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190126060917/http://rs.n1info.com/Vesti/a372404/Vucic-Informacije-o-ubistvu-Ivanovica-za-dve-nedelje.html |dead-url=yes }}</ref><ref>{{Cite web |title=MONDO: “"Ima napretka u istrazi ubistva Ivanovića"” |url=http://mondo.rs/a1119128/Info/Srbija/Vucic-o-istrazi-ubistva-Olivera-Ivanovica.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190126001214/http://mondo.rs/a1119128/Info/Srbija/Vucic-o-istrazi-ubistva-Olivera-Ivanovica.html |dead-url=yes }}</ref> === Osnivanje Saveza za Srbiju, incident i skup u Kruševcu === Posle osnivanja Saveza za Srbiju [[2. septembar|2. septembra]] 2018. godine, ova koalicija je pokrenula širok spektar aktivnosti, poput tribina, na kojima je predstavljala svoj politički program po različitim gradovima Srbije, te pregovora sa drugim opozicionim organizacijama o platformi za fer-izbore i poboljšanje medijskih uslova. Pre manje tribine, koja je trebalo da se održi u [[Kruševac|Kruševcu]] [[23. novembar|23. novembra]] iste godine, došlo je do fizičkog incidenta, u kome su nepoznata lica napala lidera jedne od članica Saveza, [[Levica Srbije|Levice Srbije]], Borka Stefanovića, te nekoliko njegovih stranačkih kolega. Stefanovića su nepoznate osobe udarile metalnom šipkom u potiljak, onesvestivši ga, a potom su ga i šutirale na zemlji. Njegovom kolegi Bobanu Jovanoviću su izbijeni zubi, a incident je prekinuo jedan policajac u civilnoj garderobi, koji je bio prisutan.<ref name="veza1" /> Ovaj incident je izazvao kolektivni šok među strankama i pojedincima iz opozicije, koji su već narednog dana na konferenciji za novinare nagovestile niz zajedničkih aktivnosti u cilju protesta protiv nasilja, direktno optužujući [[Aleksandar Vučić|Aleksandra Vučića]] i [[Srpska napredna stranka|Srpsku naprednu stranku]] za organizaciju napada.<ref name="veza6">{{Cite web |title=24 sata info: „Opozicija: Vučić kriv za atmosferu u kojoj se napadaju oni sa drugačijim stavovima” |url=http://24sata.info/vijesti/regija/330169-opozicija-vucic-kriv-za-atmosferu-u-kojoj-se-napadaju-oni-sa-drugacijim-stavovima.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-11-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181125133011/http://24sata.info/vijesti/regija/330169-opozicija-vucic-kriv-za-atmosferu-u-kojoj-se-napadaju-oni-sa-drugacijim-stavovima.html |dead-url=yes }}</ref> U sredu, [[28. novembar|28. novembra]], u sali SO „[[Gradska opština Stari grad (Beograd)|Stari Grad]]“ u Beogradu je organizovana tribina opozicionih građanskih aktivista, na kojoj su [[Sergej Trifunović]] i [[Siniša Kovačević]] pozvali opoziciono javno mnjenje da izađe na ulične proteste.<ref name="veza3">[https://www.danas.rs/politika/tribina-stop-krvavim-kosuljama-stvoreni-smo-da-ne-budemo-podanici/ Danas: „Tribina 'Stop krvavim košuljama': 'Stvoreni smo da ne budemo podanici'”]</ref> Prvi skup je najavljen za petak, [[30. novembar]] u samom Kruševcu.<ref name="veza3" /> On je otpočeo kao redovna tribina Saveza za Srbiju uz podršku drugih stranaka i pokreta. Ipak, posle toga su prisutni izašli na ulice i organizovali protesnu šetnju, kojoj je prisustvovalo oko hiljadu ljudi.<ref name="veza5">[https://www.blic.rs/vesti/politika/protestna-setnja-opozicije-u-krusevcu/nxmp197 Blic: „Protestna šetnja opozicije u Kruševcu”]</ref> Naredni skup je najavljen za [[Beograd]], naredne subote, [[8. decembar|8. decembra]]. == Tok == Dana 8. decembra, na platou ispred [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskog fakulteta]] i na [[Studentski trg|Studentskom trgu]] se okupilo, prema pojedinim procenama, preko 10 000 učesnika.<ref name="veza7">[http://www.nspm.rs/politicki-zivot/opozicija-nije-samo-savez-za-srbiju-opozicija-su-svi-oni-koji-ne-podrzavaju-ovu-i-ovakvu-vlast-protesti-su-nacin-da-se-gradjani-oslobode-straha.html NSPM: "Opozicija nije samo „Savez za Srbiju“, opozicija su svi oni koji ne podržavaju ovu i ovakvu vlast - protesti su način da se građani oslobode straha"]</ref> Tada je uspostavljena praksa da posle početnog skupa i govora građani krenu u protestnu šetnju po centralnim gradskim ulicama. Protesti u Beogradu su nastavili da se održavaju svake subote, a prema procenama većine izvora, do Nove godine je broj učesnika redovno bivao sve veći.<ref name="veza4">[https://www.danas.rs/politika/poceo-protest-u-beogradu-hajde-da-se-prebrojimo-video/ Desetak hiljada na protestu u Beogradu, sledeći skup 16. januara]</ref> Tako je britanski list „Fajnenšel Tajms” izvestio da je na treći beogradski skup izašlo nekoliko desetina hiljada učesnika,<ref name="veza28">{{Cite web |title=N1: „Protest u Beogradu pod sloganom 'Jedan od pet miliona'” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a446288/Protest-u-Beogradu-pod-sloganom-Jedan-od-pet-miliona.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190126075238/http://rs.n1info.com/Vesti/a446288/Protest-u-Beogradu-pod-sloganom-Jedan-od-pet-miliona.html |dead-url=yes }}</ref><ref name="veza29">[http://www.nspm.rs/hronika/fajnensel-tajms-desetine-hiljada-gradjana-srbije-u-antivladinom-protestu-zapadne-diplomate-smatraju-da-su-beograd-i-vucic-okosnica-stabilnosti-zapadnog-balkana.html Financial Times/NSPM: „Fajnenšel tajms: Desetine hiljada građana Srbije u antivladinom protestu; Zapadne diplomate smatraju da su Beograd i Vučić okosnica stabilnosti Zapadnog Balkana”]</ref> Istovremeno, ministar unutrašnjih poslova, [[Nebojša Stefanović]] je, posle tog protesta, u televizijskom obraćanju izneo ocenu da na ulicama nije bilo više od 5000 demonstranata.<ref name="veza30">[https://www.slobodnaevropa.org/a/29672110.html Slobodna Evropa: Stefanović – „Na protestu u Beogradu bilo 5000 ljudi”]</ref> Prema proceni organizatora, naredne subote, [[29. decembar|29. decembra]] broj okupljenih išao i do 70 000 učesnika, mada su neutralni mediji davali konzervativnije procene (do nekoliko desetina hiljada ljudi).<ref name="veza36">{{Cite web |title=N1: „Protest 1 od 5 miliona u Beogradu” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a448146/Protest-1-od-5-miliona-u-Beogradu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190130153417/http://rs.n1info.com/Vesti/a448146/Protest-1-od-5-miliona-u-Beogradu.html |dead-url=yes }}</ref> Jedini redovni govornik na beogradskim protestima je bio glumac [[Branislav Trifunović]], dok su se na pojedinačnim protestima, okupljenima obraćali akademik [[Dušan Teodorović]], glumci [[Tihomir Stanić]] i [[Nikola Kojo]], karikaturista [[Dušan Petričić]], novinar [[Srđan Škoro]], aktivista [[Desimir Stojanov]], novinar [[Milan Jovanović (novinar)|Milan Jovanović]] i drugi.<ref name="veza7"/><ref name="veza4"/><ref name="veza31">[http://ozonpress.net/drustvo/podrzimo-milana-jovanovica-novinara-kome-je-zapaljena-kuca/ Ozonpress.net: „Podržimo Milana Jovanovića, novinara kome je zapaljena kuća”]</ref> Bilo je planirano da na prvom skupu govore i [[košarka]]ški trener [[Dušan Vujošević]], te glumica [[Mirjana Karanović]], od toga se odustalo (videti sekciju [[Protesti u Srbiji (2018)#Kontroverze|Kontroverze]]). Dana [[27. decembar|27. decembra]] je održan i manji protest u [[Kuršumlija|Kuršumliji]],<ref name="veza33">{{Cite web |url=https://kursumlijabezcenzure.com/bravo-hrabri-ljudi-kursumlije-pocelo-je/ |title=kursumlijabezcenzure.com: „BRAVO HRABRI LJUDI KURŠUMLIJE!!! POČELO JE…” |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-30 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190130205711/http://kursumlijabezcenzure.com/bravo-hrabri-ljudi-kursumlije-pocelo-je/ |url-status=dead }}</ref> a potom su okupljanja nastavljena svakog četvrtka, pri čemu je [[17. januar]]a na protestu u ovom gradu govorio novinar Srđan Škoro.<ref name="veza38">[https://www.danas.rs/politika/na-protestu-u-kursumliji-sutra-ce-govoriti-novinar-srdjan-skoro/ Danas: „Na protestu u Kuršumliji sutra će govoriti novinar Srđan Škoro“]</ref> Dana [[28. decembar|28. decembra]], uz učešće Branislava Trifunovića, pokret [[Lokalni front]] iz [[Kraljevo|Kraljeva]] je organizovao manji skup podrške beogradskim protestima u svom gradu, kome je prisustvovalo stotinak građana.<ref name="veza34">{{Cite web |title=N1: „U Kraljevu održan skup podrške protestima u Beogradu” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a447978/U-Kraljevu-odrzan-skup-podrske-protestima-u-Beogradu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190131063509/http://rs.n1info.com/Vesti/a447978/U-Kraljevu-odrzan-skup-podrske-protestima-u-Beogradu.html |dead-url=yes }}</ref> U danima oko i posle Nove godine, redovni protesti su počeli da se održavaju u [[Požega|Požegi]] (gde su određeni skupovi postojali već nekoliko meseci),<ref name="veza35">[https://www.danas.rs/politika/pozega-lokalna-vlast-nezakonito-potrosila-petinu-budzeta/ Danas: „Požega — Lokalna vlast nezakonito potrošila petinu budžeta”]</ref> [[Niš]]u, [[Kragujevac|Kragujevcu]], [[Novi Sad|Novom Sadu]],<ref name="veza42">{{Cite web |title=N1: „Građanski protesti i u Nišu, Kragujevcu, Požegi i Novom Sadu” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a449710/Protesti-i-u-Nisu-Kragujevcu-Pozegi-i-Novom-Sadu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190207042719/http://rs.n1info.com/Vesti/a449710/Protesti-i-u-Nisu-Kragujevcu-Pozegi-i-Novom-Sadu.html |dead-url=yes }}</ref> [[Čačak|Čačku]], [[Bor (grad)|Bor]]u, [[Šabac|Šapcu]], [[Zaječar]]u, [[Prokuplje|Prokuplju]] i drugim gradovima.<ref name="veza39">[https://www.danas.rs/politika/gradjanski-i-opozicioni-protesti-se-sire-srbijom/ Danas: „Građanski i opozicioni protesti se šire Srbijom“]</ref> === Obeležavanje godišnjice ubistva Olivera Ivanovića === Masovni skup je organizovan u sredu 16. januara [[2019]]. godine, na prvu godišnjicu ubistva [[Oliver Ivanović|Olivera Ivanovića]], kada su građani u tišini prošetali od platoa Filozofskog fakulteta do [[Hram Svetog Save|Hrama Svetog Save]] na [[Vračar (Beograd)|Vračar]]u, ispred koga su ostavili upaljene sveće.<ref name="veza40">{{Cite web |title=N1: “Protestni skup i šetnja za Olivera Ivanovića u Beogradu“ |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a452456/Protestni-skup-i-setnja-za-Olivera-Ivanovica-u-Beogradu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190131083729/http://rs.n1info.com/Vesti/a452456/Protestni-skup-i-setnja-za-Olivera-Ivanovica-u-Beogradu.html |dead-url=yes }}</ref> Pre ovog skupa, nekoliko pripadnika organizacije [[Lokalni front]] iz Kraljeva je četiri dana pešačilo [[Ibarska magistrala|Ibarskom magistralom]] iz svog grada do Beograda, u okviru "Ibarskog marša", a to kako bi na ovaj način odali počast Ivanoviću, te skrenuli pažnju na značaj tog skupa.<ref name="veza49">{{Cite web |title=N1: "Ibarski marš stigao do Beograda" |url=http://rs.n1info.com/Video/Info/a452266/Ibarski-mars-stigao-do-Beograda.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190119121210/http://rs.n1info.com/Video/Info/a452266/Ibarski-mars-stigao-do-Beograda.html |dead-url=yes }}</ref> === Skup podrške Vladimiru Putinu === Dana [[17. januar]]a 2019. godine, svega dan posle skupa povodom godišnjice ubistva Olivera Ivanovića, u zvaničnu posetu Srbiji je došao ruski predsednik [[Vladimir Putin]].<ref name="veza44">{{Cite web |title=N1: "Poseta Vladimira Putina Beogradu" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a452590/Poseta-Vladimira-Putina-Beogradu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190207020225/http://rs.n1info.com/Vesti/a452590/Poseta-Vladimira-Putina-Beogradu.html |dead-url=yes }}</ref> Organizacije bliske Srpskoj naprednoj stranci su za taj dan najavile masovni doček ovog državnika, uz podršku samom Vučiću, što su organizatori protesta, opozicioni političari ocenili kao "kontramiting", no iz vladajućih struktura su odbacili takve navode.<ref name="veza45">{{Cite web |title=N1: "Skup za Putina analitičarima liči na kontramiting, SNS odbacuje takve ocene" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a451248/Skup-za-Putina-analiticarima-lici-na-kontramiting-SNS-odbacuje-takve-ocene.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190207020144/http://rs.n1info.com/Vesti/a451248/Skup-za-Putina-analiticarima-lici-na-kontramiting-SNS-odbacuje-takve-ocene.html |dead-url=yes }}</ref> Posle početnog skupa na [[Terazije|Terazijama]], kolona od nekoliko desetina okupljenih građana je prošetala do Hrama Svetog Save, očekujući da im se Putin i Vučić obrate, što, pak, nije bilo predviđeno protokolom, pa je ruski predsednik samo izgovorio na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]]: "Hvala na prijateljstvu!", te dodao na [[Ruski jezik|ruskom]]: "Hvala".<ref name="veza46">[https://www.blic.rs/vesti/politika/hvala-na-prijateljstvu-putin-obisao-radove-na-unutrasnjosti-hrama-svetog-save-i/plc02jr Blic: "'Hvala na prijateljstvu', Putin obišao radove na unutrašnjosti Hrama Svetog Save"]</ref> Tvrdnje da je bila reč o svojevrsnom kontramitingu su dodatno potcrtane jednim od banera na ovom skupu — "1 od 300 miliona" — što je bila direktna parodija na jedan od zvaničnih slogana opozicionih protesta.<ref name="veza48">{{Cite web |title=N1: "Zastoj u Beogradu zbog Putina, pristigli autobusi sa svih strana" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a452764/Zastoj-u-Beogradu-zbog-Putina-pristigli-autobusi-sa-svih-strana.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-22 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190122110104/http://rs.n1info.com/Vesti/a452764/Zastoj-u-Beogradu-zbog-Putina-pristigli-autobusi-sa-svih-strana.html |dead-url=yes }}</ref> Dok su mediji bliski vladajućim strankama ocenile da se u Beogradu okupilo oko 125 000 simpatizera Vučića i Putina,<ref name="veza47">{{Cite web |url=https://www.alo.rs/vesti/politika/lider-rusije-sleteo-u-beograd-vucic-ga-docekao-na-aerodromu/207058/vest |title=Alo: "Lider Rusije sleteo u Beograd, Vučić ga dočekao na aerodromu" |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190203233044/https://www.alo.rs/vesti/politika/lider-rusije-sleteo-u-beograd-vucic-ga-docekao-na-aerodromu/207058/vest |url-status=dead }}</ref> nezavisni i mediji bliski opoziciji su isticali kako je veliki broj zaposlenih u javnom sektoru širom zemlje bio primoran da prisustvuje skupu, te su napominjali kako je hiljade autobusa organizovano došlo u glavni grad iz cele Srbije.<ref name="veza48"/> == Zahtevi opozicije == U znatnoj meri je ostalo nejasno šta su ciljevi i zahtevi protesta. Dana [[14. decembar|14. decembra]], posle oko dva meseca zajedničkog rada na toj platformi, velika većina opozicionih stranaka i pokreta u Srbiji je potpisala sporazum, kojim su tražili slobodne medije i poštovanje izbornog procesa.<ref name="veza9">[https://www.glasamerike.net/a/opozicija-tra%C5%BEi-slobodne-medije-i-po%C5%A1tovanje-izbornog-procesa/4700804.html Glas Amerike: „Opozicija traži slobodne medije i poštovanje izbornog procesa”]</ref> Neki od njih podrazumevaju: * Svakodnevno informisanje javnosti na javnim servisima o aktivnostima vlasti i opozicije, i to u trajanju od najmanje 30 minuta, * Redovno učešće opozicionih stranaka, saveza i pokreta u informativnim emisijama javnih servisa, * Sprečavanje zloupotrebe biračkog spiska kroz uvođenje krivične odgovornosti resornog ministra (ako se spisak nađe kod neovlašćenih osoba), te sprečavanje zloupotrebe javnih resursa u izbornoj kampanji, * Promena sastava Regulatornog tela za elektronske medije, radi dosledne primene ovlašćenja tog tela u kontroli elektronskih medija.<ref name="veza9" /> Sporazum su potpisali [[Savez za Srbiju]], [[Demokratska stranka Srbije]], [[Nova stranka]], [[Socijaldemokratska stranka]], Inicijativa „[[Ne da(vi)mo Beograd]]”, [[Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara]], [[Građanske platforme]], [[Pokret centra]] i [[Dosta je bilo]], dok je [[Građanski blok 381]] učestvovao u izradi dokumenta, ali ga nije potpisao.<ref name="veza9" /> Zahtevi samih organizatora, izneseni pre trećeg beogradskog protesta su dodatno uobličeni, pa je tako u dokumentu, koji su potpisali Jelena Anasonović (ispred pokreta „Protiv diktature”) i glumac Branislav Trifunović, zahtevano: * Pet minuta za gostovanje predstavnika protesta i da [[Radio-televizija Srbije]] u svakoj informativnoj emisiji omogući opoziciji da iznese svoje stavove, * Da RTS objavljuje istinite podatke o broju okupljenih građana, emituje verodostojne snimke sa protesta i objavi zahteve demonstranata, * Otkrivanje javnosti nalogodavca ubistva lidera Građanske inicijative SDP [[Oliver Ivanović|Olivera Ivanovića]], nalogodavaca napada na lidera Levice Srbije Borka Stefanovića, kao i ko je pokušao da ubije novinara portala Žig info [[Milan Jovanović (novinar)|Milana Jovanovića]] i ko je to naredio.<ref name="veza25">{{Cite web |title=N1: „Organizatori protesta '1 od 5 miliona' traže pet minuta u Dnevniku RTS” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a445788/Organizatori-protesta-1-od-5-miliona-traze-pet-minuta-u-Dnevniku-RTS.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190123090855/http://rs.n1info.com/Vesti/a445788/Organizatori-protesta-1-od-5-miliona-traze-pet-minuta-u-Dnevniku-RTS.html |dead-url=yes }}</ref> Posle održavanja ovog skupa, organizatori su od [[Aleksandar Vučić|Aleksandra Vučića]] zahtevali i smenu ministra unutrašnjih poslova, Nebojše Stefanovića, dajući rok do subote [[29. decembar|29. decembra]] u 18 časova, za kada je bio zakazan novi protest.<ref name="veza32">[https://www.danas.rs/politika/organizatori-protesta-jedan-od-pet-miliona-traze-od-vucica-da-smeni-stefanovica/ Danas: „Organizatori protesta 'Jedan od pet miliona' traže od Vučića da smeni Stefanovića”]</ref> Ovaj uslov nije ispunjen u datom roku. Na protestu [[19. januar]]a, govornici i pojedini učesnici su kao zahtev istakli i ostavku Aleksandra Vučića, ali i to da opozicija preuzme političku odgovornost za dešavanja na ulicama, te da precizno formuliše sopstvene zahteve.<ref name="veza51">[https://www.glasamerike.net/a/novi-protest-u-beogradu-jedini-zahtev---ostavka-aleksandra-vu%C4%8Di%C4%87a/4750322.html Glas Amerike: "Novi protest u Beogradu, jedini zahtev - ostavka Aleksandra Vučića"]</ref> Narednog dana, reagujući na ovaj zahtev, Savez za Srbiju je predložio okupljanje celokupne opozicije, sindikata i predstavnika građanskih udruženja zarad kreiranja zajedničke platforme, plana i preciziranja političkih ciljeva demonstracija.<ref name="veza53">[https://www.danas.rs/politika/szs-gradjani-ocekuju-da-predstavimo-plan-prihvatamo-tu-odgovornost/ Danas: "SZS: 'Građani očekuju da predstavimo plan, prihvatamo tu odgovornost'"]</ref> === Hapšenje Dragoljuba Simonovića === Dana [[25. januar]]a je uhapšen predsednik [[Opština Grocka|opštine Grocka]] i član predsedništva SNS-a, [[Dragoljub Simonović]], zbog osnovane sumnje da je naredio napad na novinara Milana Jovanovića. Ovu vest je zvanično saopštio predsednik Srbije Aleksandar Vučić na konferenciji za novinare kojoj je prisustvovao i ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović. Mada je predsednik republike istakao kako "nikoga neće štititi njegova partijska knjižica", Vučić nije referisao na ovo hapšenje kao na neki od ispunjenih zahteva samih protesta.<ref name="veza60">[https://www.danas.rs/drustvo/cenzolovka-uhapsen-predsednik-opstine-grocka-dragoljub-simonovic/ Danas: "Uhapšen predsednik Opštine Grocka Dragoljub Simonović"]</ref> Interesantno je da je tri dana ranije predsednik Srbije u [[Davos]]u na Svetskom ekonomskom forumu učestvovao u panelu posvećenom medijskim slobodama, gde je izjavio kako nije zadovoljan stanjem medija u Srbiji, ali je istakao da je nalogodavac napada na Jovanovića uhapšen, baš kao i čovek koji je osumnjičen.<ref name="veza61">{{Cite web |title=N1: "Vučić u Davosu: 'Nisam ponosan na stanje u medijima u Srbiji'" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a453948/Vucic-u-Davosu-Nisam-ponosan-na-stanje-u-medijima-u-Srbiji.html |access-date=2019-01-27 |archive-date=2019-01-27 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190127164625/http://rs.n1info.com/Vesti/a453948/Vucic-u-Davosu-Nisam-ponosan-na-stanje-u-medijima-u-Srbiji.html |dead-url=yes }}</ref> Simonovićevo hapšenje su pozdravili OEBS i organizacija Reporteri bez granica.<ref name="veza60"/> == Reakcije == === Reagovanje vlasti === Reagujući na informacije o izbijanju protesta protiv njega, predsednik Srbije, Aleksandar Vučić je odbacio zahteve opozicije i izjavio: {{citat|Hoćete izbore? Šta hoćete? Ja da vam nešto popuštam, tim vašim glupostima i za šta se zalažete, neću. Nisam ni četiri meseci kada su šetali. Unapred vam kažem da mi ne pada na pamet... Može pet miliona da vas se skupi, možete samo da dobijete izbore i onda ispunjavajte ono što je narodu obećano. Ja pod pristiscima neću da radim i po tome se razlikujem od svih drugih.<ref>{{cite web|title=I pet miliona da se skupi, nijedan zahtev neću ispuniti|url=https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2018&mm=12&dd=09&nav_category=11&nav_id=1479752|publisher= B92 9.12.2018|accessdate=16. 12. 2018}}</ref>}} Nekoliko nedelja kasnije, pak, Vučić je donekle ublažio svoj stav i izjavio kako je spreman da sasluša nezadovoljne građane koji protestuju na ulici i podlegne njihovim pritiscima, ali da neće podleći pritiscima „lažova iz opozicije”.<ref name="veza43">[https://www.danas.rs/politika/vucic-spreman-sam-da-saslusam-nezadovoljne-gradjane/ Danas: "Vučić — 'Spreman sam da idemo na izbore u svakom trenutku']</ref> Gostujući na RTS-u, premijerka [[Vlada Republike Srbije|Vlade Srbije]], [[Ana Brnabić]] je prokomentarisala kako su protesti legitimni, ali da joj nisu jasni: {{citat|Protestuju ljudi koji su 2006. godine mnogo više izmenili Ustav nego mi danas i to bez javne rasprave, bez mišljenja Venecijanske komisije. U radnoj grupi za izradu Medijske strategije tada je bio jedan predstavnik medijskih i novinarskih udruženja, a strategija je usvojena na telefonskoj sednici vlade, toliko je bila važna. Narodni muzej je 10 godina bio zatvoren, naša zemlja je bila poptuno devastirana, pa da li za to protestujemo?<ref>{{cite web|title=Brnabić: Formiranje kosovske vojske i izjava portparola KFOR-a izvrgivanje ruglu svih sporazuma|url=https://insajder.net/sr/sajt/vazno/12976/Brnabi%C4%87-Formiranje-kosovske-vojske-i-izjava-portparola-KFOR-a-izvrgivanje-ruglu-svih-sporazuma.htm|publisher=Insajder 24.12.2018|accessdate=24. 12. 2018|archive-date=2018-12-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20181225031015/https://insajder.net/sr/sajt/vazno/12976/Brnabi%C4%87-Formiranje-kosovske-vojske-i-izjava-portparola-KFOR-a-izvrgivanje-ruglu-svih-sporazuma.htm}}</ref>}} === Stav opozicije === Vučićev komentar je isprovocirao dodatne tvrdnje opozicionih političara o njegovoj diktaturi, pa je tako predsedavajući Saveza za Srbiju u decembru 2018, [[Nebojša Zelenović]], izjavio: {{citat|Danas se oglasio i Aleksandar Vučić sa tvrdnjom da neće ispuniti nijedan zahtev, makar nas bilo i pet miliona na ulici. Jedini zahtev protesta je bio da prestane nasilje, i Aleksandar Vučić nam je jasno rekao da taj zahtev ne prihvata… Nijedan diktator nikada nije bio jači od svog naroda, pa neće ni Aleksandar Vučić.<ref>{{cite web|title=Zelenović: Vučića ne interesuje stav pet miliona građana Srbije"|url=https://www.danas.rs/drustvo/zelenovic-vucica-ne-intresuje-stav-pet-miliona-gradjana-srbije/|publisher= Danas 9.12.2018|accessdate=16. 12. 2018}}</ref>}} Posle incidenta u Kruševcu, tadašnji predsednik [[Pokret slobodnih građana|Pokreta slobodnih građana]] i [[Građanski blok 381|Građanskog bloka 381]], [[Saša Janković]] je uzeo učešće na zajedničkoj konferenciji za novinare opozicije, te je osudio ovaj čin.<ref name="veza17">{{Cite web |url=http://www.mc.rs/prebijanje-borka-stefanovica-predsednika-pokreta-levica-srbije-i-osnivaca-saveza-za-srbiju-i-jos-dvoje-aktivista-koji-se-dogodio-2311-u-krusevcu.4.html?eventId=11011 |title=Medija centar: "Prebijanje Borka Stefanovića, predsednika Pokreta Levica Srbije i osnivača Saveza za Srbiju i još dvoje aktivista koji se dogodio 23.11. u Kruševcu |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-12-22 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181222034157/http://www.mc.rs/prebijanje-borka-stefanovica-predsednika-pokreta-levica-srbije-i-osnivaca-saveza-za-srbiju-i-jos-dvoje-aktivista-koji-se-dogodio-2311-u-krusevcu.4.html?eventId=11011 |url-status=dead }}</ref> Ipak, PSG i GB381 nisu učestvovali u prva tri protesta, za šta su davani različiti razlozi, od kojih je najznačajniji bila promena govornika na prvom protestnom skupu u Beogradu, kada se, između ostalog, odustalo od ideje da među govornicima bude glumica [[Mirjana Karanović]] (videti sekciju [[Protesti u Srbiji (2018)#Kontroverze|kontroverze]]).<ref name="veza18">[https://www.espreso.rs/vesti/politika/325389/sramota-me-je-sto-sam-vas-podrzavao-bar-jedan-dan-brat-sergeja-trifunovica-raspalio-po-sasi-jankovicu Espresso.rs: „Sramota me je što sam Vas podržavao bar jedan dan. Brat Sergeje Trifunovića raspalio po Saši Jankoviću”]</ref> Narednih dana, brojne poznate ličnosti, među kojima i neki od potpisnika „Apela 100” (kojim je Janković podržan kao kandidat za predsednika Srbije prethodne godine) su ovo komentarisali u veoma negativnoj konotaciji, što je dovelo do toga da [[17. decembar|17. decembra]] Saša Janković objavi da se povlači iz politike, te da podnosi ostavke na sve funkcije u PSG-u i GB 381.<ref name="veza19">{{Cite web |title=N1: „Saša Janković se povlači iz politike” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a444842/Sasa-Jankovic-se-povlaci-iz-politike.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-12-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181218010716/http://rs.n1info.com/Vesti/a444842/Sasa-Jankovic-se-povlaci-iz-politike.html |dead-url=yes }}</ref> Jedan dan uoči trećeg beogradskog protesta, [[21. decembar|21. decembra]], Pokret slobodnih građana je pozvao svoje pristalice da se pridruže demonstracijama.<ref name="veza20">[https://twitter.com/pokretslobodnih/status/1076168140223115265 "Tvit" kojim je Pokret slobodnih građana podržao proteste]</ref> [[Demokratska stranka Srbije]] je, slično PSG-u, uzela učešće na zajedničkoj konferenciji za novinare opozicije posle prebijanja Borka Stefanovića, te, štaviše, učestvovala protestu u Kruševcu. Ipak, kada je glumica Mirjana Karanović najavljena kao jedan od govornika na prvom skupu u Beogradu, oni su uskratili podršku demonstracijama.<ref name="veza23">[https://www.blic.rs/vesti/politika/dss-ne-ucestvuje-na-sutrasnjem-protestu-opozicije/nfz3fjx Blic: „DSS ne učestvuje na sutrašnjem protestu opozicije”]</ref> Pošto je već na tom skupu spisak govornika izmenjen, DSS je promenio odluku i priključio se protestu već od naredne subote.<ref name="veza24">[https://www.danas.rs/politika/dss-se-prikljucuje-protestu-opozicije-15-decembra/ Danas: „DSS se priključuje protestu opozicije 15. decembra”]</ref> Proteste je podržao i lider [[Nova Srbija|Nove Srbije]] i [[Nacionalni centar|Nacionalnog centra]], [[Velimir Ilić]].<ref name="veza14">{{Cite web |title=N1: "Velimir Ilić podržao proteste u Beogradu" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a445078/Velimir-Ilic-podrzao-proteste-u-Beogradu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-12-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181218193436/http://rs.n1info.com/Vesti/a445078/Velimir-Ilic-podrzao-proteste-u-Beogradu.html |dead-url=yes }}</ref> Srđan Šajn, predsednik [[Romska partija|Romske partije]], takođe je podržao proteste.<ref>{{Cite web|url=https://www.danas.rs/politika/romska-partija-podrzava-zahteve-organizatora-protesta-u-beogradu/|title=Romska partija podržava zahteve organizatora protesta u Beogradu|last=Beta|first=|date=26. 12. 2018|website=[[Danas (novine)|Danas]]|language=|archive-url=|archive-date=|dead-url=|accessdate=25. 1. 2019}}</ref> Kako bi pružili dodatnu podršku protestima, svi opozicioni poslanici (sa izuzetkom članova [[Liberalno-demokratska partija (Srbija)|LDP]]-a, [[Liga socijaldemokrata Vojvodine|LSV]]-a, [[Stranka demokratske akcije Sandžaka|SDA]] i [[Srpska radikalna stranka|SRS]]-a) su, počev od posebne sednice [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine Republike Srbije]] [[28. januar]]a, na kojoj je govorio [[predsednik Slovenije]], [[Borut Pahor]], otpočeli [[bojkot]] parlamenta.<ref name="veza62">{{Cite web |title=Insajder: "Opozicija složna u bojkotu sednice Skupštine: 'Ne želimo da dajemo privid demokratije' |url=https://insajder.net/sr/sajt/vazno/13280/Opozicija-slo%C5%BEna-u-bojkotu-sednice-Skup%C5%A1tine-Ne-%C5%BEelimo-da-dajemo-privid-demokratije.htm |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-29 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190129005925/https://insajder.net/sr/sajt/vazno/13280/Opozicija-slo%C5%BEna-u-bojkotu-sednice-Skup%C5%A1tine-Ne-%C5%BEelimo-da-dajemo-privid-demokratije.htm }}</ref> Prethodno su pojedini poslanici [[Demokratska stranka (Srbija)|Demokratske stranke]] Pahoru uručili dokumentaciju o napadima vlasti na opoziciju i medije.<ref name="veza62"/> === Akademska i strukovna podrška === Dana [[18. januar]]a 2019. godine, više medija je prenelo pismo javnosti sto pet profesora, penzionisanih profesora, emeritusa, docenata i predavača Filozofskog fakulteta, kojim su podržali proteste, ističući kako u ponašanju aktuelne vlasti prepoznaju znake diktature.<ref name="veza50">{{Cite web |title=Nedeljnik: "Nastavnici i saradnici filozofskog fakulteta podržali proteste" |url=https://www.nedeljnik.rs/politiko/portalnews/nastavanici-i-saradnici-filozofskog-fakulteta-podrzali-proteste/ |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190119121740/https://www.nedeljnik.rs/politiko/portalnews/nastavanici-i-saradnici-filozofskog-fakulteta-podrzali-proteste/ |dead-url=yes }}</ref> Dana [[21. januar]]a, podršci su se pridružili i gotovo svi nastavnici i saradnici [[Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu|Fakulteta političkih nauka]].<ref name="veza56">[https://talas.rs/2019/01/21/fpn-podrzao-proteste/ Talas: "FPN podržao proteste"]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Ubrzo je formiran i zajednički spisak svih akademskih radnika u Srbiji, koji je do kraja te sedmice ([[27. januar]]a) potpisalo preko pet stotina nastavnika sa svih državnih i izvesnog broja privatnih univerziteta.<ref name="veza57">[https://pescanik.net/univerzitetska-podrska-1-od-5-miliona/ Peščanik: "Podrška protestima"]</ref> Nekoliko dana ranije, sličan proglas je potpisalo i stotinak [[advokat]]a.<ref name="veza58">{{Cite web |title=N1: "Podrška protestima stigla od nastavnika, univerzitetskih saradnika i advokata" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a454981/Podrska-protestima-stigla-od-nastavnika-univerzitetskih-saradnika-i-advokata.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-01-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190128130546/http://rs.n1info.com/Vesti/a454981/Podrska-protestima-stigla-od-nastavnika-univerzitetskih-saradnika-i-advokata.html |dead-url=yes }}</ref> === Stav verskih zajednica === [[Patrijarh srpski Irinej]] je izjavio da ne vidi korist za narod od podsticanja na proteste, pozivajući se na aktuelnu političku krizu oko rešavanja statusa [[Kosovo i Metohija|Kosova i Metohije]] (cit.): "Socijalni problemi i nezadovoljstvo koje postoji kod nekih slojeva društva ne treba da cepaju narodno biće, posebno imajući u vidu osnivanje još jedne albanske vojske, sprečavanje snabdevanja srpskih ustanova, bolnica, škola i drugog na Kosovu i Metohiji" <ref name="veza59">{{Cite web |title=N1: "Patrijarh Irinej — 'Ne vidim koristi za narod od podsticanja na proteste'" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a455251/Patrijarh-Irinej-Ne-vidim-koristi-za-narod-od-podsticanja-na-proteste.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190201175904/http://rs.n1info.com/Vesti/a455251/Patrijarh-Irinej-Ne-vidim-koristi-za-narod-od-podsticanja-na-proteste.html |dead-url=yes }}</ref> Patrijarh je, takođe, doveo u vezu sporadične proteste u [[Banja Luka|Banja Luci]] (zbog ubistva momka [[David Dragičević|Davida Dragičevića]]) sa onima u Srbiji.<ref name="veza63">{{Cite web |title=N1: "Ocena patrijarha o protestima - lični, ili stav SPC?" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a455385/Ocena-patrijarha-o-protestima-licni-ili-stav-SPC.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190201175919/http://rs.n1info.com/Vesti/a455385/Ocena-patrijarha-o-protestima-licni-ili-stav-SPC.html |dead-url=yes }}</ref> Komentarišući to, protođakon Ljubomir Ranković, urednik radija "[[Glas crkve]]" je istakao da je reč o patrijarhovom ličnom stavu (na koji on ima pravo kao [[političko biće]]), te da samo [[Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve|Sveti arhijerejski sabor]] iznosi zvaničan stav SPC.<ref name="veza63"/> == Kontroverze == === Govornici === Prve ozbiljnije kontroverze u vezi sa protestom su nastale 8. decembra, kada se održavao prvi beogradski skup. Naime, putem društvenih mreža je najavljeno da će govoriti glumica Mirjana Karanović, [[košarka]]ški trener [[Duško Vujošević]], te glumac Branislav Trifunović. Ovo je izazvalo negodovanja pojedinih desničarskih i građansko-liberalnih krugova, pri čemu su prvi bili nezadovoljni izborom Karanovićke, a drugi Vujoševića.<ref name="veza21">{{Cite web |title=Insajder: „Karanović – Političke struje su bile protiv toga da Vujošević i ja govorimo na protestu” |url=https://insajder.net/sr/sajt/vazno/12825/ |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-12-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181221233417/https://insajder.net/sr/sajt/vazno/12825/ }}</ref> Tih dana je često citirana emisija, u kojoj je glumica čitala tekst, kojim se navodno veliča [[NATO bombardovanje SRJ|bombardovanje Srbije 1999. godine]],<ref name="veza22">[https://www.espreso.rs/showbiz/zvezde/324169/dobro-je-da-je-nato-bombardovao-srbiju-glumica-mirjana-karanovic-sokirala-svojim-stavom-video Espresso: „Dobro je da je NATO bombardovao Srbiju. Glumica Mirjana Karanović šokirala svojim stavom”]</ref> dok je Vujošević označen nepodobnim jer je prisustvovao na nekoliko skupova u organizaciji Srpske napredne stranke.<ref name="veza27">[https://www.kurir.rs/vesti/politika/1046639/pet-godina-sns-na-proslavi-40000-ljudi PET GODINA SNS Vučić: Nek ustane Arena da pozdravi predsednika Nikolića! | Vesti | Kurir<!-- Botovski generisani naziv -->]</ref> Organizatori su zato nekoliko minuta pre početka protesta odlučili da na skupu govori samo Trifunović, dok su Karanović i Vujošević samo učestvovali u šetnji.<ref name="veza21" /> === Medijsko izveštavanje === Jednu od većih kontroverzi u vezi sa protestima je izazvalo izveštavanje televizije „[[Studio B]]”, sa skupa od 8. decembra. U večernji program, koji vodi glavna urednica ove televizije, [[Ivana Vučićević]], uključila se mlada reporterka Barbara Životić i o protestu izvestila: {{citat|Nalazimo se na platou ovde ispred Filozofskog fakulteta, jako mali broj ljudi je okupljen, daleko manje nego očekivano. Zapravo je sve bilo mirno, sem tog incidenta gde su se ljudi gurali i udarali kišobranima. Kao što si rekla (Ivana Vučićević), naravno da se to očekivalo na ovakvom protestu. Navodno je to trebalo da bude spontani, mirni protest pobunjenih građana protiv nasilja. Naravno da se iza tog protesta nalazi glavni finansijer lider opozicije Dragan Đilas, koji je finansirao sam taj protest i organizovao i okupio navodne vanstranačke ličnosti kako bi se okupio što veći broj građana. Daleko malo (sic) ljudi je prisustvovalo protestu. Pre toga, žalili su se penzioneri sa Starog grada da su im stizale poruke upravo od Dragana Đilasa kako bi oni prisustvovali protestu u što većem broju. Žalili su se da su ih uznemiravali u kasnim satima i odakle njima zapravo njihov broj telefona pošto oni svoje podatke nigde nisu ostavljali. Kako sam navela, protest je organizovan protiv nasilja pod parolom “Stop krvavim košuljama”, što je veliko, ali veliko licemerje zbog toga što upravo ti ljudi koji su organizovali protest pozivaju na linč, silovanje, nasilje, državni udar i to smatramo jako, jako, jako licemernim. Pogotovo u ovoj situaciji kada u našoj državi treba biti mirna situacija i stabilna zbog čitavog dešavanja na Kosovu i Metohiji, naravno oni organizuju proteste.<ref>{{cite web|title=Sve manipulacije jedne Barbare|url=https://www.raskrikavanje.rs/page.php?id=331|publisher=Raskrikavanje 11.12.2018|accessdate=16. 12. 2018|archive-date=2019-02-08|archive-url=https://web.archive.org/web/20190208131035/https://www.raskrikavanje.rs/page.php?id=331}}</ref>}} Ovo je izazvalo salvu komentara na društvenim mrežama i u medijima, te se Životić — kako u stručnom, tako i u privatnom smislu — našla na meti brojnih javnih ličnosti, poput Sergeja Trifunovića i Ivana Ivanovića, dok su joj podršku pružili Ivana Vučićević, te sam Aleksandar Vučić.<ref>[https://www.danas.rs/drustvo/ivanovic-istina-na-prvom-mestu/ Danas: „Ivanović — Istina na prvom mestu”]</ref> Istovremeno, muzičar Milan Stanković, poznatiji pod nadimkom [[SevdahBABY]] je napravio elektronski muzički remiks njene reportaže, iz čega je nastala popularna pesma.<ref name="veza12">{{Cite web |title=N1: „SevdahBABY izveštaj novinarke Studija B Barbare Životić pretvorio u plesni hit” |url=http://rs.n1info.com/Showbiz/a444358/SevdahBABY-ubacio-Barbaru-u-pesmu.html |access-date=2019-02-05 |archive-date=2019-02-12 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190212144512/http://rs.n1info.com/Showbiz/a444358/SevdahBABY-ubacio-Barbaru-u-pesmu.html |dead-url=yes }}</ref> === Incidenti === U toku decembra i na prvim skupovima u januaru nisu zabeleženi ozbiljniji fizički incidenti. Na gotovo svim protestima, desničarski aktivista [[Simo Spasić]] je verbalno, putem [[megafon]]a vređao organizatore skupa.<ref name="veza10">[https://naslovi.net/2018-12-08/beta/zavrsena-protestna-setnja-stop-krvavim-kosuljama/22644483 Naslovi.net/Beta: „Završena protestna šetnja 'Stop krvavim košuljama'”]</ref> Mediji bliski vlasti su u izrazito negativnom tonu preneli informaciju da su demonstranti na drugom skupu u Beogradu, 15. decembra, gađali snežnim grudvama zgradu [[Radio-televizija Srbije|Radio-televizije Srbije]], te novinare TV „[[RTV Pink|Pink]]”.<ref name="veza11">{{Cite web |url=https://www.alo.rs/vesti/politika/dilasovi-simpatizeri-napali-novinare-na-protestu-video/201800/vest |title=Alo: „Đilasovi simpatizeri napali novinare na protestu” |access-date=2019-02-05 |archive-date=2018-12-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181216131624/https://www.alo.rs/vesti/politika/dilasovi-simpatizeri-napali-novinare-na-protestu-video/201800/vest |url-status=dead }}</ref> Pojedini LGBT portali su preneli informaciju da su gađane i prostorije Prajd info centra u ulici Kralja Milana.<ref name="veza13">[http://gayecho.com/news/napadnut-prajd-info-centar/ Gayecho.com: „Napadnut prajd info centar”]</ref><br /> Na protestu [[19. januar]]a 2019. godine, došlo je do verbalnog obračuna Dragana Đilasa i članova studentske [[Marksizam|marksističke]] organizacije "[[Marks21]]". Aktivisti ove grupe su narednog dana optužili Đilasa za "autoritarni, [[mizoginija|mizogini]] i [[homofobija|homofobni]] istup".<ref name="veza54">[https://www.danas.rs/politika/marks-21-homofobni-napad-djilasa-djilas-nije-trebalo-da-psujem-video/ Danas: "Marks21: 'Homofobni napad Đilasa; Đilas: Nije trebalo da psujem '"]</ref> Prema navodima same organizacije, oni su otvoreno prozivali Đilasa da njegova politika predstavlja kontinuitet sa Vučićevom, skandirajući „Vučić, Đilas, ista govna”. Prema njihovim tvrdnjama, Đilasa je naljutilo što su ga prozivali u prisustvu njegove dece, te ih je izrazito vulgarno vređao, viknuvši u jednom trenutku „jebem li ti mater pedersku”, posle čega je produžio u društvu svog telohranitelja. Reagujući na to, Đilas je priznao da se burno ponašao zbog toga što su ga aktivisti vređali pred decom, kajući se zbog toga što je psovao članove "Marksa21".<ref name="veza54"/> Članica predsedništva SNS-a, [[Biljana Popović Ivković]] je osudila ovaj čin, optužujući SZS za nasilje.<ref name="veza55">[https://www.danas.rs/politika/clanica-predsednistva-sns-optuzila-opoziciju-za-raspirivanje-nasilja-u-drustvu/ Danas: "Članica predsedništva SNS optužila opoziciju za raspirivanje nasilja u društvu"]</ref> == Reference == {{reflist|colwidth=30em}} [[Kategorija:2018.]] [[Kategorija:2019.]] [[Kategorija:Istorija Srbije u savremenom dobu]] [[Kategorija:Historija Beograda]] [[Kategorija:Protesti]] hmbfet9jki8w77zghpi56cau7n34n0b Petja na putu za Carstvo nebesko 0 4637022 42681053 42670823 2026-08-25T02:43:37Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681053 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | naslov = Петя по дороге в Царствие Небесное | slika = Петя по дороге в Царствие Небесное (постер) 300px.jpg | režija = [[Dostalj, Nikolaj Nikolajevič|Nikolaj Dostalj]] | producent = [[Popov, Fjodor Maksimovič|Fjodor Popov]] | scenario = [[Kurajev, Mihail Nikolajevič|Mihail Kurajevc]] | uloge = [[Pavlov, Jegor Jurjevič|Jegor Pavlov]] | fotografija = [[Hamidhodžajev, Ališer Sultanovič|Ališer Hamihodžajev]] | muzika = [[Šelgin, Aleksej Anatoljevič|Aleksej Šelgin]] | kompanija = [[Stela (filmska kompanija)|Stela]] | budđet = 2 mil. [[američki dolar|$]] | zemlja = {{flagcountry|RUS}} | jezik = [[ruski jezik|ruski]] | trajanje = 97 min. | premijera = {{Filmdate|2009|6|22|[[MIFF|Moskva]]|df=y}} }} '''''Petja na putu za Carstvo nebesko''''' ({{jez-ru|Петя по дороге в Царствие Небесное}}) je [[Rusija|ruski]] igrani film snimljen [[2009. na filmu|2009.]] godine u režiji [[Nikolaj Nikolajevič Dostalj|Nikolaja Dostalja]]. Po žanru je [[kostimirana drama]], a temelji se na istoimenoj priči [[Mihail Kurajev|Mihaela Kurajeva]] koji je također napisao scenarij. Radnja se događa u [[Kandalakša|Kandalakši]] 1953. godine, nedugo prije [[Staljin]]ove smrti, a naslovni protagonist je [[mentalna retardacija|mentalno retardirani]] mladić koji je postao uvjeren da je milicajac, a u što ga zabavljeni sumještani ne žele razuvjeriti. ''Petja'' je prikazan na [[MIFF|Moskovskom festivalu]] gdje je osvojio glavnu nagradu. == Vanjske veze == * [http://www.russned.ru/kino/petya-po-doroge-v-carstvie-nebesnoe «Петя по дороге в Царствие Небесное». Интервью Николая Досталя и Егора Павлова] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110617112923/http://www.russned.ru/kino/petya-po-doroge-v-carstvie-nebesnoe |date=2011-06-17 }} * ''Владислав Шувалов.'' [http://www.cinematheque.ru/post/140928 ММКФ-2009. Обыкновенное чудо московского кинофестиваля <small>(анализ итогов)</small>] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090803101912/http://www.cinematheque.ru/post/140928 |date=2009-08-03 }} * {{IMDb naslov}} * {{cite web|url=http://www.hibiny.com/news/archive/9377|title=В Зеленоборском идут съёмки фильма «Петя по дороге в царствие небесное»|author=Михаил Павлов.|date=18 Мар 2008, 08:59|publisher=Хибины.com|lang=|accessdate=2013-02-05|archiveurl=https://www.webcitation.org/6ELpJDchN?url=http://www.hibiny.com/news/archive/9377|archivedate=2013-02-11|deadurl=no}} {{Nikolaj Dostalj}} {{MIFF - glavna nagrada}} [[Kategorija:Ruski filmovi]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] qjlgdjhis1v4q2qbrl4a33vv2f87f77 Parlamentarni izbori u Srbiji 2020. 0 4657421 42681048 42557938 2026-08-25T00:27:03Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681048 wikitext text/x-wiki {{Ažuriranje}} {{Infokutija parlamentarni izbori | election_name = Izbori za narodne poslanike Republike Srbije 2020. | country = Srbija | flag_year= | previous_year=[[izbori za narodne poslanike Srbije 2016.|2016]]. | next_year=[[Izbori za narodne poslanike Srbije 2024.|2024]]. | election_date=[[21. jun]] [[2020]]. | image1 = [[Datoteka:Aleksandar Vučić 2019 (cropped).jpg|100px]] | color1 = 0a377b | lider1 = [[Aleksandar Vučić]] | stranka1 = [[Srpska napredna stranka]] | koalicija1 = [[Socijaldemokratska partija Srbije|SDPS]] - [[Partija ujedinjenih penzionera Srbije|PUPS]] - [[Nova Srbija (politička partija)|NS]] - [[Pokret socijalista|PS]] - [[Srpski pokret obnove|SPO]] - [[Srpska narodna partija|SNP]] - [[Pokret snaga Srbije|PSS]] | broj_glasova1 = | %1 = '''''62,2''''' | mandati1 = {{Politička partija/mandati|189|250|#0a377b}} | image2 = [[Datoteka:Ivica Dacic 2013.jpg|100px]] | color2 = D21F1B | lider2 = [[Ivica Dačić]] | stranka2 = [[Socijalistička partija Srbije]] | koalicija2 = [[Jedinstvena Srbija|JS]] - [[Zeleni Srbije|ZS]] - [[Komunistička partija (Srbija)|KP]] | broj_glasova2 = | %2 = ''10,9'' | mandati2 = {{Politička partija/mandati|32|250|#D21F1B}} | image3 = [[Datoteka:Aca Sapic.jpg|90px]] | color3 = A12D2E | lider3 = [[Aleksandar Šapić]] | stranka3 = [[Srpski patriotski savez]] | koalicija3 = — | broj_glasova3 = | %3 = ''4,3'' | mandati3 = {{Politička partija/mandati|12|250|#A12D2E}} }} '''Izbori za narodne poslanike Republike Srbije 2020. godine''' su bili raspisani za [[26. april]], isti dan kada i [[Lokalni izbori u Srbiji 2020.|lokalni]] i [[Izbori za poslanike u Skupštinu Autonomne Pokrajine Vojvodine 2020.|pokrajinski izbori]].<ref name="Raspisivanje1">{{Cite web |title=N1: "Predsednik Vučić raspisao parlamentarne izbore za 26. april" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a574772/Predsednik-Vucic-raspisao-parlamentarne-izbore-za-26.-april.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-03-05 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200305063326/http://rs.n1info.com/Vesti/a574772/Predsednik-Vucic-raspisao-parlamentarne-izbore-za-26.-april.html |dead-url=yes }}</ref><ref name="raspisivanje2">{{Cite web |title=N1: "Maja Gojković raspisala lokalne izbore u Srbiji za 26. april" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a574742/Maja-Gojkovic-raspisala-lokalne-izbore-u-Srbiji-za-26.-april.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-05-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200507095458/http://rs.n1info.com/Vesti/a574742/Maja-Gojkovic-raspisala-lokalne-izbore-u-Srbiji-za-26.-april.html |dead-url=yes }}</ref><ref name="raspisivanje3">{{Cite web |title=N1: "Ištvan Pastor raspisao pokrajinske izbore za 26. april" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a574556/Istvan-Pastor-raspisao-pokrajinske-izbore-za-26.-april.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200304061604/http://rs.n1info.com/Vesti/a574556/Istvan-Pastor-raspisao-pokrajinske-izbore-za-26.-april.html |dead-url=yes }}</ref> Ipak, usled izbijanja [[Pandemija virusa korona 2019/20.|pandemije virusa korona]] i proglašenja [[Vanredno stanje|vanrednog stanja]], termin njihovog održavanja je pomeren za 21. jun.<ref name="vanredno">{{Cite web |title=N1: "U Srbiji proglašeno vanredno stanje zbog koronavirusa" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a578290/U-Srbiji-proglaseno-vanredno-stanje-zbog-koronavirusa.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-11-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201119120108/http://rs.n1info.com/Vesti/a578290/U-Srbiji-proglaseno-vanredno-stanje-zbog-koronavirusa.html |dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite web |title=Republička izborna komisija |url=https://www.rik.parlament.gov.rs |website=www.rik.parlament.gov.rs |accessdate=24. 5. 2020 |language=sr}}</ref> Period pre raspisivanja izbora su obeležili [[Protesti u Srbiji 2018—20 godine|građanski protesti]], koji su rezultirali promenama na opozicionom delu spektra i najavama bojkota institucija i izbora po dotadašnjim uslovima, a zatim o pregovori vlasti i opozicije u posredstvu poslanika [[Evropski parlament|Evropskog parlamenta]], te su izvršene značajne izmene izbornog zakonodavstva. Uprkos tome, znatan deo opozicije je najavio da neće priznavati ove izbore i da ih smatra nelegitimnim.<ref>{{Cite web |title=N1: "Figaro — Opozicija bojkotuje izbore, ne želi da prizna autokratski režim Vučića" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a570234/Figaro-Opozicija-bojkotuje-izbore-ne-zeli-da-prizna-autokratski-rezim-Vucica.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-11-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201119120103/http://rs.n1info.com/Vesti/a570234/Figaro-Opozicija-bojkotuje-izbore-ne-zeli-da-prizna-autokratski-rezim-Vucica.html |dead-url=yes }}</ref> == Pozadina == === Raspisivanje i izborni propisi === Predsednik Srbije, [[Aleksandar Vučić]] je [[4. mart]]a 2020. godine raspisao izbore, a od tada počinju da teku zakonom predviđeni rokovi u vezi sa izbornim radnjama.<ref name="Raspisivanje1" /> Prema aktuelnom zakonodavstvu, sve liste moraju da prikupe najmanje 10 000 biračkih potpisa, da bi njihova kandidatura bila prihvaćena od strane Republičke izborne komisije (RIK). Poslanički mandati će biti raspoređivani [[D’Ontov sistem|D’Ontovim sistemom]] najvećih količnika. S obzirom na turbulentne političke događaje, te [[Izbori za narodne poslanike Srbije 2020.#Bojkot izbora|najave bojkota]] većeg dela opozicije, predstavnici vlasti su izmenili višedecenijsko izborno zakonodavstvo, pa je tako nešto više od dva meseca pre zakonskog roka za održavanje izbora, [[izborni cenzus|cenzus]] spušten sa 5 na 3% (takođe se primenjuje i na lokalnim izborima).<ref name="cenzus3odsto">{{Cite web |title=N1: "Cenzus snižen na tri odsto, Gojković čestitala ženama" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a567688/Cenzus-snizen-na-tri-odsto.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-02-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200209035659/http://rs.n1info.com/Vesti/a567688/Cenzus-snizen-na-tri-odsto.html |dead-url=yes }}</ref> Dodatno, zahvaljujući amandmanu opozicione poslanice [[Gordana Čomić|Gordane Čomić]], predviđena je kvota, prema kojoj će svaka lista morati da kandiduje najmanje 40% žena.<ref name="cenzus3odsto"/> Nakon pokušaja međustranačkog dijaloga na [[Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu|Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu]] u posredovanju nevladinog sektora, organizovani su pregovori sa ciljem poboljšanja izbornih uslova kojim je posredovala delegacije Evropskog parlamenta. Nakon tri runde dijaloga, poslanici Evropskog parlamenta su konstatovali da u tom trenutku nije bilo uslova za fer i poštene izbore, ali da je potrebno vreme da se implementiraju dogovorene mere:<ref name="dijalog1">{{Cite web |title=N1: „Fajon: Nema uslova za fer izbore sada, ali usvojene mere da se to promeni” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a552174/Fajon-Nema-uslova-za-fer-izbore-sada-ali-usvojene-mere-da-se-to-promeni.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-02-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216080721/http://rs.n1info.com/Vesti/a552174/Fajon-Nema-uslova-za-fer-izbore-sada-ali-usvojene-mere-da-se-to-promeni.html |dead-url=yes }}</ref><ref name="dijalog1" /><ref name="dijalog2">[http://www.rtv.rs/sr_lat/politika/izbori-se-odlazu-bira-se-pet-novih-clanova-rem-a_1075630.html RTV: „Izbori se odlažu, bira se pet novih članova REM-a”]</ref><ref name="dijalog3">[https://www.istinomer.rs/analize/sta-smo-zaista-dobili-nakon-razgovora-o-izbornim-uslovima/ Istinomer: „Šta smo zaista dobili pregovorima o izbornim uslovima”]</ref> * Ograničavanje upotrebe javnih resursa u političke svrhe * Zabrana zloupotrebe položaja direktora javnih preduzeća * Uvođenje obaveznog roka od pet dana za reagovanje Agencije za borbu protiv korupcije u slučaju prijava zloupotreba tokom kampanje * Izbor tri nedostajuća i dva nova člana Saveta [[Regulatorno telo za elektronske medije|REM]]-a * Donošenje novih propisa za javne medijske servise * Obaveza Narodne skupštine da osnuje nadzorni odbor za praćenje izborne kampanje * Verifikacija jedinstvenog biračkog spiska, regulacija izborne administracije * Uvođenje internet stranice sa informacijama o biračkom spisku, uz mogućnost da birač može da traži informaciju da li je glasao ili ne === Vanredno stanje === [[15. mart]]a [[2020]]. je uvedeno [[Vanredno stanje u Republici Srbiji|vanredno stanje]] usled izbijanja [[Epidemija virusa korona u Srbiji 2020.|pandemije virusa korona]], tako da je održavanje izbora bilo upitno.<ref name="vanredno" /> Prema [[Ustav Srbije iz 2006. godine|Ustavu Republike Srbije]], Narodna skupština nije mogla biti raspuštena.<ref>{{cite journal|last=Jovičić|first=Jelena|title=Položaj parlamenta za vreme vanrednog i ratnog stanja u ustavnom sistemu Republike Srbije |journal=NBP. Nauka, bezbednost, policija |year=2015|volume=20|issue=1|doi=10.5937/NBP1501163J| pages= 163-172}}</ref> Po ukidanju vanrednog stanja 6. maja, izbori su zakazani za 21. jun. == Političke partije koje izlaze na izbore == '''<big>PROGLAŠENE IZBORNE LISTE:</big>''' * {| class="wikitable" style="text-align:left;" |- ! Redni broj na glasačkom listiću !! Naziv stranke, koalicije pokreta ili pojedinca !! Datum proglašenja liste !! Članovi koalicije |- | 1. || „[[Aleksandar Vučić]] — [[Srpska napredna stranka|Za našu decu”]] || [[5. mart]] [[2020]].<ref name="SNSpl">{{Cite web |title=N1: "SNS predala izbornu listu 'Aleksandar Vučić — za našu decu'" |url=http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a575178/SNS-predala-izbornu-listu-Aleksandar-Vucic-za-nasu-decu.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-03-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200306074543/http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a575178/SNS-predala-izbornu-listu-Aleksandar-Vucic-za-nasu-decu.html |dead-url=yes }}</ref> || [[Srpska napredna stranka]], [[Partija ujedinjenih penzionera Srbije]], [[Socijaldemokratska partija Srbije]], [[Pokret socijalista]], [[Srpski pokret obnove]], [[Srpska narodna partija]], [[Pokret snaga Srbije]], [[Narodna seljačka stranka]], [[Ujedinjena seljačka stranka]], [[Samostalni DSS]] |- | 2. || [[Ivica Dačić]] - [[Socijalistička partija Srbije]] — [[Jedinstvena Srbija]] - [[Dragan Marković Palma]]|| [[6. mart]] [[2020]].<ref name="SPSpl">{{Cite web |title=N1: "RIK proglasio izbornu listu SPS-JS za parlamentarne izbore" |url=http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a575802/RIK-proglasio-izbornu-listu-SPS-JS-za-parlamentarne-izbore.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-03-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200308124244/http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a575802/RIK-proglasio-izbornu-listu-SPS-JS-za-parlamentarne-izbore.html |dead-url=yes }}</ref> || [[Socijalistička partija Srbije]], [[Jedinstvena Srbija]], [[Zeleni Srbije]], [[Komunistička partija (Srbija)]] |- | 3. || Dr [[Vojislav Šešelj]] - [[Srpska radikalna stranka]] || [[9. mart]] [[2020]]. || [[Srpska radikalna stranka]] |- | 4. [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || [[Savez vojvođanskih Mađara]] - [[Ištvan Pastor]] || [[9. mart]] [[2020]]. || [[Savez vojvođanskih Mađara]] |- | 5. || [[Aleksandar Šapić]] – [[Srpski patriotski savez|Pobeda za Srbiju]] || [[12. mart]] [[2020]].<ref name="SPASizbori">[https://www.danas.rs/politika/izbori-2020/rik-proglasila-izbornu-listu-srpskog-patriotskog-saveza-aleksandar-sapic-pobeda-za-srbiju/ Danas:RIK proglasio izbornu listu "Aleksandar Šapić - Pobeda za Srbiju"]</ref> || [[Srpski patriotski savez]] |- | 6. || [[Pokret obnove Kraljevine Srbije|ZA KRALjEVINU SRBIJU]] - [[Žika Gojković]] || [[14. mart]] [[2020]].<ref name="POKS1">{{Cite web |title=N1: RIK proglasio izbornu listu "Za kraljevinu srbiju" |url=http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a577910/RIK-proglasio-izbornu-listu-Za-Kraljevinu-Srbiju.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-03-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200315082028/http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a577910/RIK-proglasio-izbornu-listu-Za-Kraljevinu-Srbiju.html |dead-url=yes }}</ref> || [[Pokret obnove Kraljevine Srbije]], [[Monarhistički front]], [[Srpski pokret monarhista]], [[Savez bačkih Bunjevaca]], [[Pokret za razvoj Batajnice]] |- | 7. || UJEDINjENA DEMOKRATSKA SRBIJA|| [[14. mart]] [[2020]]. || [[Srbija 21]], [[Stranka moderne Srbije]], [[Građanski demokratski forum]], [[Liga socijaldemokrata Vojvodine]], [[Demokratski savez Hrvata u Vojvodini]], [[Vojvođanska partija]], [[Zajedno za Vojvodinu]], [[Crnogorska partija]], [[Demokratski blok]] |- | 8. [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || Akademik [[Muamer Zukorlić]] - Samo pravo - [[Stranka pravde i pomirenja]] (SSP) - Demokratska Partija Makedonaca || [[15. mart]] [[2020]]. || [[Stranka pravde i pomirenja]], [[Demokratska partija Makedonaca]] |- | colspan="14" style="background:#D0D0D0; color:black" | VANREDNO STANjE (zbog pandemije korona virusa) |- | 9. || METLA 2020 || [[13. maj]] [[2020]].<ref name="METLA">[https://www.danas.rs/politika/izbori-2020/rik-proglasio-izbornu-listu-pokreta-metla-2020-za-parlamentarne-izbore-21-juna/ DANAS: Proglašena lista pokreta METLA 2020]</ref> || [[Demokratska stranka Srbije]], [[Vojni sindikat Srbije]], [[Grupa za ekonomski prosperitet Srbije]], [[Živi zid]], [[Treći put]], [[Tim za život]], [[Starosedeoci Kraljeva i okoline]] |- | 10. ||[[Milan Stamatović]] – Zdravo da pobedi – Dragan Jovanović – Bolja Srbija – Zdrava Srbija || [[21. maj]] [[2020]]. || [[Zdrava Srbija]], [[Bolja Srbija]], [[Zajedno za Šumadiju]] |- | 11. [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || [[Stranka demokratske akcije Sandžaka|SDA Sandžaka]] – dr [[Sulejman Ugljanin]] || [[25. maj]] [[2020]]. || [[Stranka demokratske akcije Sandžaka]] |- | 12. || [[Milica Đurđević|Milica Đurđević Stamenkovski]] - [[Srpska stranka Zavetnici]] || [[26. maj]] [[2020]]. || [[Srpska stranka Zavetnici]] |- | 13. || NARODNI BLOK – [[Velimir Ilić]] – general Momir Stojanović || [[2. jun]] [[2020]]. || [[Nova Srbija]], [[Narodni slobodarski pokret]] |- | 14. || [[Sergej Trifunović]] - [[Pokret slobodnih građana]] || [[5. jun]] [[2020]]. || [[Pokret slobodnih građana]] |- | 15. || [[Dosta je bilo|SUVERENISTI]] || [[5. jun]] [[2020]]. || [[Dosta je bilo]] |- | 16. [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || Albanska Demokratska alternativa - Ujedinjena dolina || [[5. jun]] [[2020]]. || [[Partija za demokratsko delovanje]], [[Demokratska partija]], [[Alternativa za promene]], [[Pokret za demokratski progres]], [[Pokret za reforme]] |- | 17. || Grupa građana: 1 od 5 miliona || [[6. jun]] [[2020]]. || [[1 od 5 miliona]] |- | 18. || NEK MASKE PADNU - [[Zelena stranka (Srbija)|Zelena stranka]] - [[Nova stranka]] || [[7. jun]] [[2020]]. || [[Zelena stranka]], [[Nova stranka]] |- | 19. || [[Ruska stranka]] - Slobodan Nikolić || [[9. jun]] [[2020]]. || [[Ruska stranka]] |- | 20. ||[[Čedomir Jovanović]] - [[Koalicija za mir]]||[[9. jun]] [[2020]]. || [[Liberalno demokratska partija (Srbija)]], [[Tolerancija Srbije]], [[Bošnjačka građanska stranka]], [[Stranka Crnogoraca]], [[Liberalno demokratski pokret Vojvodine]], [[Vlaška narodna stranka]], [[Udruženje Jugoslovena u Srbiji]], [[Akciona mreža asocijacija i romskih organizacija]], [[Udruženje građana Rumuni Homolja]] |- | 21. || Pokret Levijatan – Živim za Srbiju || [[9. jun]] [[2020]]. || [[Pokret Levijatan]], [[Jovana Stojković|Živim za Srbiju]] |- |} == Bojkot izbora == === Pozadina i najave === Na [[Izbori za predsednika Srbije 2017.|predsedničkim izborima 2017.]] godine je Aleksandar Vučić, kandidat vladajuće koalicije i tadašnji [[Predsednik Vlade Republike Srbije|predsednik vlade]] je ostvario pobedu u prvom krugu sa osvojenih 55,08% glasova. Preliminarni rezultati izbora su već sutradan, 3. aprila, inicirali [[Protesti u Srbiji (2017)|višenedeljne proteste]]. Prema izveštaju brojnih domaćih i međunarodnih organizacija, identifikovane su brojni nedostaci tokom izbornog procesa, a izveštaji navode neizbalansirano izveštavanje medija, pritiske na birače i zaposlene u državnim institucijama i zloupotrebu javnih resursa za sprovođenje kampanje.<ref name=OEBS>{{Cite book |url=http://www.rik.parlament.gov.rs/doc/dokumenta/ODIHR/Izvestaj%20OEBS%20SRB%20Presidential%202017%20-%20final%20report.pdf |title=Izveštaj OEBS/KDILjP Misije za posmatranje izbora; predsednički izbori 2. april 2007. godine |publisher=OEBS |year=2017 |access-date=25. 01. 2019 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190119174338/http://www.rik.parlament.gov.rs/doc/dokumenta/ODIHR/Izvestaj%20OEBS%20SRB%20Presidential%202017%20-%20final%20report.pdf |archive-date=19. 01. 2019 |url-status=dead }}</ref><ref name=COE>{{Cite book|url=https://www.ecoi.net/en/file/local/1401881/1226_1497353349_observation-of-the-presidential-election-in-serbia-2-april-2017.pdf |title=Observation of the presidential election in Serbia (2 April 2017) |publisher=Savet Evrope |year=2017 }}</ref> Organizacije koje su pratile izborni proces, kao i [[Evropska komisija]] su naglasli da je postojala izrazizta disproporcija u pogledu zastupljenosti predsedničkih kandidata u medijima.<ref>{{Cite book|title=Izveštaj CRTA, posmatračke misije „Građani na straži”; predsednički izbori 2017 |url=http://crta.rs/wp-content/uploads/2018/02/CRTA-GNS-Izvestaj-2017-Final.pdf |publisher=CRTA |year=2017}}</ref><ref>{{Cite book|first=Zoran |last=Gavrilović |first2=Marina |last2=Mijatović |first3=Dražen|last3=Pavlica|title=Mediji, izbori i javnost 2017 |url=http://www.birodi.rs/wp-content/uploads/2017/08/Mediji-javnost-izbori-2017.pdf|publisher=BIRODI |year=2017 }}</ref><ref name=Report>{{cite web|url=https://ec.europa.eu/neighbourhood-enlargement/sites/near/files/20180417-serbia-report.pdf|title=Serbia 2018 Report|publisher=[[Evropska komisija]]|date=17. 4. 2018.}}</ref> Oni su ukazali na generalne probleme u pogledu političkih i medijskih sloboda u Srbiji tokom vlasti Aleksandra Vučića.<ref name=OEBS /><ref>{{Cite news|url=https://freedomhouse.org/blog/cry-help-serbia-s-independent-media|title=A Cry for Help from Serbia’s Independent Media|work=Freedom House=7. oktobar 2017.}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://freedomhouse.org/sites/default/files/Feb2019_FH_FITW_2019_Report_ForWeb-compressed.pdf|title=Freedom in the World 2019|date=5. 1. 2019|website=Freedom House|accessdate=5. 2. 2019}}</ref><ref name=Amnesty>{{Cite book|url=https://www.amnesty.org/download/Documents/EUR7069532017ENGLISH.PDF|title=Serbia: Still Failing to Deliver on Human Rights: Amnesty International Submission for the UN Universal Periodic Review|publisher=Amnesty International|date=januar 2018.}}</ref><ref>{{Cite book|url=https://www.hrw.org/sites/default/files/world_report_download/201801world_report_web.pdf|title=Human Rights Watch, World Report 2018|publisher=Human Rights Watch, |date=9. 1. 2018.}}</ref><ref name=RWB>{{cite web|url=https://www.mom-rsf.org/en/countries/serbia/|title=Media Ownership Monitor Serbia|publisher=Reporters Without Borders|accessdate=18. 12. 2018}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.danas.rs/drustvo/medijska-udruzenja-poslala-dopis-medjunarodnim-organizacijama/|title=Medijska udruženja poslala dopis međunarodnim organizacijama |publisher=Danas|date=20. 10. 2018|accessdate=7. 2. 2019}}</ref><ref name=IREX>{{cite web|url=https://www.irex.org/sites/default/files/pdf/media-sustainability-index-europe-eurasia-2018-serbia.pdf|title=Serbia, Media Sustainability Index|publisher=International Research & Exchanges Board|accessdate=18. 12. 2018}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.krik.rs/civicus-srbija-na-listi-zemalja-u-kojima-su-gradanske-slobode-ozbiljno-ugrozene/|title=CIVICUS: Srbija na listi zemalja u kojima su građanske slobode ozbiljno ugrožene|first=Bojana|last=Jovanović|year=2019|publisher=KRIK|language=Serbian|accessdate=31. 3. 2019|archive-date=2019-03-31|archive-url=https://web.archive.org/web/20190331110849/https://www.krik.rs/civicus-srbija-na-listi-zemalja-u-kojima-su-gradanske-slobode-ozbiljno-ugrozene/|url-status=dead}}</ref><ref name="automatski generisano1">{{cite journal|last=Castaldo|first=Antonino|last2=Pinna|first2=Alessandra|title=De-Europeanization in the Balkans. Media freedom in post-Milošević Serbia |journal=European Politics and Society | year=2017|volume=19|issue=3|doi=10.1080/23745118.2017.1419599| pages = 264–281}}</ref><ref>{{cite journal|last=Jovanović|first=Srđan Mladenov|title='You're Simply the Best': Communicating Power and Victimhood in Support of President Aleksandar Vučić in the Serbian Dailies Alo! and Informer |journal=Journal of Media Research | year=2019|volume=11|issue=2|doi=10.24193/jmr.31.2| pages=22–42}}</ref> Domaće posmatračke misije su konstatovale slične nepravilnosti i na nizu lokalnih izbora, organizovanih tokom 2017. i 2018. godine.<ref>{{cite web|url=https://crta.rs/izbore-u-lucanima-obelezile-nepravilnosti-i-pritisci-apsolutnu-vecinu-osvojila-lista-aleksandar-vucic/ |title=Izbore u Lučanima obeležile nepravilnosti i pritisci, apsolutnu većinu osvojila lista Aleksandar Vučić |publisher=CRTA|language=Serbian|accessdate=19. 1. 2020}}</ref> U novembru 2018. godine su pre tribine u [[Kruševac|Kruševcu]] fizički napadnuti pripadnici stranaka iz [[Savez za Srbiju|Saveza za Srbiju]], a u incidentu je povređen [[Borko Stefanović]]. Ovaj događaj je bio direktan povod za [[Jedan od pet miliona|višemesečne proteste]] širom Srbije, kao i u gradovima naseljenim [[Srpska dijaspora|srpskom dijasporom]], zbog optužbi za porast političkog nasilja od strane vlasti.<ref>{{cite web |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a438333/Borko-Stefanovic-napadnut-u-Krusevcu.html |title=N1: “Borko Stefanović napadnut u Kruševcu” |publisher=Rs.n1info.com |date= |accessdate=19. 1. 2020 |archive-date=2020-01-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200115080649/http://rs.n1info.com/Vesti/a438333/Borko-Stefanovic-napadnut-u-Krusevcu.html |dead-url=yes }}</ref> Većinu učesnika nisu činile pristalice nijedne političke stranke, a najčešći motivi za izlazak na proteste čine izostanak medijskih sloboda i korumpiranost vlasti.<ref name="istraživanje">{{Cite web |title=N1: „Građani na proteste "1 od 5 miliona" izlaze zbog neslobode medija i korupcije” |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a468449/Istrazivanje-o-protestima-1-od-5-miliona.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-01-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200131050222/http://rs.n1info.com/Vesti/a468449/Istrazivanje-o-protestima-1-od-5-miliona.html |dead-url=yes }}</ref> Putem proglasa i poziva na organizovano učešće, podršku protestima su pružali akademski radnici, radnici u kulturi, sindikati i studenti. Paralelno sa održavanjem protesta, Aleksandar Vučić i predstavnici vladajuće koalicije su organizovali seriju mitinga u sklopu kampnje „Budućnost Srbije“.<ref>[https://www.blic.rs/vesti/politika/vucic-spotom-najavio-pocetak-kampanje-buducnost-srbije/r99ngt6 Blic: "Vučić spotom najavio početak kampanje 'Budućnost Srbije'"]</ref> Početkom februara 2019. godine, većina parlamentarnih i vanparlamentarnih stranaka opozicije je kao odgovor na proteste potpisala ''Sporazum sa narodom'', kojim se obavezala da napusti sve institucije (primarno [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodnu skupštinu Republike Srbije]]), te da bojkotuje sve izbore pod dotadašnjim uslovima.<ref name="bojkot1">{{Cite web |title=N1: "Opozicija objavila predlog Sporazuma sa narodom" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a458105/Opozicija-objavila-predlog-Sporazuma-sa-narodom.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-02-21 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200221201139/http://rs.n1info.com/Vesti/a458105/Opozicija-objavila-predlog-Sporazuma-sa-narodom.html |dead-url=yes }}</ref> Nakon najmasovnijeg protesta održanog 13. aprila u Beogradu je predstavljen ekspertski tim sastavljen od nestranačkih ličnosti, koji je dva meseca kasnije objavio uobličene zahteve građanskih protesta u vidu 42 preporuke i šest zaključaka vezanih za izborne i medijske uslove.<ref name="stručnitim">{{cite web|url=https://poceloje.rs/predstavljanje-preporuka-strucnog-tima-protesta-1od5miliona/ |title=Predstavljanje preporuka stručnog tima protesta |publisher=poceloje.rs|date=|accessdate=3. 9. 2019}}</ref> Organizatori protesta su 3. septembra saopštili da zbog neispunjavanja nijedne preporuke pozivaju građane i stranke u Srbiji da bojkotuju parlamentarne izbore.<ref name="bojkot">{{cite web |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a522712/1od5-miliona-pozvali-na-bojkot-izbora.html |title=Organizatori protesta "1 od 5 miliona" pozvali na bojkot izbora |publisher=rs.n1info.com |date= |accessdate=3. 9. 2019 |archive-date=2019-09-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20190903160438/http://rs.n1info.com/Vesti/a522712/1od5-miliona-pozvali-na-bojkot-izbora.html |dead-url=yes }}</ref> === Organizacije i pojedinci, koji su zvanično proglasili bojkot === {| class="wikitable" style="text-align:left;" |- ! Stranke, pokreti ili pojedinci !! Datum proglašenja bojkota |- | [[Socijaldemokratska stranka (Srbija)|Socijaldemokratska stranka]]|| [[14. septembar]] 2019. i [[27. maj]] 2020.<ref>{{Cite web |title=SDS: "Tadić: Formiranje velike DS je značajnije od bojkota" |url=http://www.sds-org.rs/sr/media-centar/sve-vesti/vesti/tadic-formiranje-velike-ds-je-znacajnije-od-bojkota/ |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200615190216/http://www.sds-org.rs/sr/media-centar/sve-vesti/vesti/tadic-formiranje-velike-ds-je-znacajnije-od-bojkota/ |dead-url=yes }}</ref><ref>{{Cite web |title=N1: "Tadić: SDS, Nova stranka i PSG izlaze zajedno na izbore na Vračaru, pobedićemo" |url=http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a603796/Tadic-SDS-Nova-stranka-i-PSG-izlaze-zajedno-na-izbore-na-Vracaru-pobedicemo.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200628160620/http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a603796/Tadic-SDS-Nova-stranka-i-PSG-izlaze-zajedno-na-izbore-na-Vracaru-pobedicemo.html |dead-url=yes }}</ref> |- | [[Savez za Srbiju]]|| [[16. septembar]] 2019.<ref name="bojkotSZS">{{Cite web |title=N1: "Obradović — 'Savez za Srbiju zajednički proglasio bojkot izbora'" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a526193/Obradovic-Savez-za-Srbiju-zajednicki-proglasio-bojkot-izbora.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-01-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200119125204/http://rs.n1info.com/Vesti/a526193/Obradovic-Savez-za-Srbiju-zajednicki-proglasio-bojkot-izbora.html |dead-url=yes }}</ref> |- | [[Zajedno za Srbiju]]|| [[16. septembar]] 2019. i [[23. februar]] 2020.<ref name="bojkotSZS" /><ref name="bojkotZZS">{{Cite web |title=N1: "Nebojša Zelenović odlučio da izađe na izbore u Šapcu" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a571867/Nebojsa-Zelenovic-izlazi-na-izbore-u-Sapcu.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200626220523/http://rs.n1info.com/Vesti/a571867/Nebojsa-Zelenovic-izlazi-na-izbore-u-Sapcu.html |dead-url=yes }}</ref> |- | [[Socijaldemokratska unija (Srbija)|Socijaldemokratska unija]] || [[9. februar]] 2020<ref name="bojkotrp">{{Cite web |title=N1: "SDU ne izlazi na parlamentarne izbore, ali ne podržava taktiku bojkota" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a567850/SDU-ne-izlazi-na-parlamentarne-izbore-ali-ne-podrzava-taktiku-bojkota.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-02-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200209231223/http://rs.n1info.com/Vesti/a567850/SDU-ne-izlazi-na-parlamentarne-izbore-ali-ne-podrzava-taktiku-bojkota.html |dead-url=yes }}</ref> |- | [[Luka Maksimović]] || [[17. januar]] [[2020]] <ref name="bojkotbeli1">{{Cite web |title=N1: "I Beli Preletačević bojkotuje izbore" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a561308/I-Beli-Preletacevic-bojkotuje-izbore.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200623143345/http://rs.n1info.com/Vesti/a561308/I-Beli-Preletacevic-bojkotuje-izbore.html |dead-url=yes }}</ref> |- | [[Građanski front Srbije]] || [[25. septembar]] 2019 <ref name="bojkotndbgd">{{Cite web |title=N1: "Ne davimo Beograd bojkotuje izbore i pokreće kampanju za bojkot" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a528572/Ne-davimo-Beograd-bojkotuje-izbore-i-pokrece-kampanju-za-bojkot.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-10 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200610212706/http://rs.n1info.com/Vesti/a528572/Ne-davimo-Beograd-bojkotuje-izbore-i-pokrece-kampanju-za-bojkot.html |dead-url=yes }}</ref> |- | Državotvorni pokret Srbije || Septembar 2019. |- | UG Bez straha || [[12. septembar]] 2019. |- | Građanska platforma|| [[8. oktobar]] 2019.<ref>{{Cite web |title=Građanska platforma: "Jovanović: Bojkot izbora za povratak otetog dostojanstva" |url=https://gradjanskaplatforma.rs/jovanovic-bojkot-izbora-za-povratak-otetog-dostojanstva/ |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200615190225/https://gradjanskaplatforma.rs/jovanovic-bojkot-izbora-za-povratak-otetog-dostojanstva/ |dead-url=yes }}</ref> |- | Pokret Slobodna Srbija || [[1. februar]] 2020 <ref name="bojkotpss">[https://www.danas.rs/politika/osnovan-pokret-slobodna-srbija/ Danas: "Osnovan Pokret Slobodna Srbija"]</ref> |- | Komunisti Srbije||[[10. februar]] 2020<ref name="KSbojkot">{{Cite web |title=N1: "Komunisti Srbije osnovali Gradski komitet u Nišu, ali kažu da bojkotuju izbore" |url=http://rs.n1info.com/Vesti/a568236/Komunisti-Srbije-osnovali-Gradski-komitet-u-Nisu-ali-kazu-da-bojkotuju-izbore.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-02-11 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200211145650/http://rs.n1info.com/Vesti/a568236/Komunisti-Srbije-osnovali-Gradski-komitet-u-Nisu-ali-kazu-da-bojkotuju-izbore.html |dead-url=yes }}</ref> |- | [[Đorđe Vukadinović]]||[[7. jun]] 2020<ref>{{Cite web |title=N1: "Vukadinović: Od procene i milosti Vučića zavisi ko će ući u parlament" |url=http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a607649/Vukadinovic-Od-procene-i-milosti-Vucica-zavisi-ko-ce-uci-u-parlament.html |access-date=2020-06-22 |archive-date=2020-06-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200615190212/http://rs.n1info.com/Izbori-2020/a607649/Vukadinovic-Od-procene-i-milosti-Vucica-zavisi-ko-ce-uci-u-parlament.html |dead-url=yes }}</ref> |- | Most solidarnosti||[[15. jun]] 2020<ref>[https://www.021.rs/story/Izbori-2020/245759/VIDEO-Pokrenuli-akciju-Nemam-izbora-biram-da-ne-glasam.html 021: "Pokrenuli akciju "Nema(m) izbora, biram da ne glasam""]</ref> |} {{notelist|refs=}} == Istraživanja javnog mnjenja == Ankete sprovedene nakon službenog početka kampanje {| class="wikitable" style="text-align:center; font-size:85%; line-height:16px; margin-bottom:0" ! rowspan="2" style="width:120px;" |Agencije ! rowspan="2" style="width:100px;" |Datum ! rowspan="2" |Uzorak !koalicija oko [[Srpska napredna stranka|SNS]] ![[Socijalistička partija Srbije|SPS]] - [[Jedinstvena Srbija|JS]] ![[Srpska radikalna stranka|SRS]] ![[Demokratska stranka Srbije|DSS]] ![[Srpski patriotski savez|SPAS]] !UDS !#1od5miliona ![[Srpska stranka Zavetnici|Zavetnici]] ![[Pokret obnove Kraljevine Srbije|POKS]] ! rowspan="2" |Ostali ! rowspan="2" |Izlaznost |- ! style="background:#0a377b; width:60px;"| ! style="background:#D21F1B; width:60px;"| ! style="background:#0000FF; width:60px;"| ! style="background:#003366; width:60px;"| ! style="background:#A12D2E; width:60px;" | ! style="background:#FFDF00; width:60px;" | ! style="background:#BC1E2C; width:60px;" | ! style="background:black; width:60px;" | ! style="background:darkgrey; width:60px;" | |- |[https://www.ipsos.com/sites/default/files/ct/news/documents/2020-06/ipsos_procena_rezultata_parlamentarnih_izbora_za_2020.pdf Ipsos] |18 Jun |3.600 |58.6 |9.8 |2.4 |1.8 |4.4 |1.6 |2.2 |1.6 |2.4 |9 |48-52.6 |- | colspan="14" style="background:#D0D0D0; color:black" |Izbori su odgođeni zbog pandemije koronavirusa |- |[http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=541270 Faktor plus] |09 Mart | - |59.8 |15.1 |3.5 |3 |4.8 |3 |2.8 |2.3 |2.1 |3.6 | style="background:#C8D9EC" |44.7 |} Ankete sprovedene pre službenog početka kampanje {| class="wikitable sortable collapsible collapsed" style="text-align:center; font-size:85%; line-height:16px; margin-bottom:0" ! style="width:120px;" rowspan="2" |Agencije ! style="width:180px;" rowspan="2"| Datum ! rowspan="2" | Uzorak ![[Srpska napredna stranka|SNS]] ![[Socijalistička partija Srbije|SPS]] ![[Srpska radikalna stranka|SRS]] ![[Dosta je bilo|DJB]] ![[Demokratska stranka (Srbija)|DS]] ![[Srpski pokret Dveri|DVERI]] ![[Demokratska stranka Srbije|DSS]] ![[Pokret slobodnih građana|PSG]] ![[Narodna stranka (Vuk Jeremić)|NARODNA]] ![[Savez za Srbiju|SZS]] ![[Srpski patriotski savez|SPAS]] ! rowspan="2" |Ostali ! rowspan="2" |Izlaznost |- ! style="background:#0a377b; width:60px;"| ! style="background:#D21F1B; width:60px;"| ! style="background:#0000FF; width:60px;"| ! style="background:#FF7E00; width:60px;"| ! style="background:#FFFF00; width:90px;"| ! style="background:#0431B4; width:90px;"| ! style="background:#003366; width:90px;"| ! style="background:#58FAF4; width:60px;"| ! style="background:#1974D2; width:90px;"| ! style="background:#2E9AFE; width:60px;"| ! style="background:#A12D2E; width:90px;"| |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | [[Dosta je bilo|DJB]] proglasili bojkot izbora |- |[https://mondo.rs/Info/Srbija/a1278811/Rejting-stranaka-Faktor-plus.html Faktor plus] |04 Feb | - |style="background:#C8D9EC" |'''53.6''' |9.5 |3.3 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.4 |''6'' |<small>(unutar SZS)</small> |''10.3'' |4.3 |10.6 |style="background:#C8D9EC" |43.3 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | [[Pokret slobodnih građana|PSG]] proglasili bojkot izbora |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/istrazivanje-vlada-zaostaje-za-vucicem-a-evo-koje-ministri-su-gradani-najgore-ocenili/gh6w409 Faktor plus] |04 Jan |1,200 |style="background:#C8D9EC" |'''53.1''' |9.9 |3.2 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.4 |6.6 |<small>(unutar SZS)</small> |''10'' |4.3 |10.5 |style="background:#C8D9EC" |43.1 |- |[https://www.danas.rs/politika/sns-podrzava-34-odsto-gradjana-vecina-partija-ispod-cenzusa/ NDI] |04 Jan | - |style="background:#C8D9EC" |'''34''' |7 |3 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | - |3 |<small>(unutar SZS)</small> |''6'' |2 |45 |style="background:#C8D9EC" |27 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | ''2020'' |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/da-li-je-vucic-vec-pobedio.html NSPM] |24 Dec |1,000 |style="background:#C8D9EC" |'''43.1''' |11.3 |2.5 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1 |3.8 |<small>(unutar SZS)</small> |''14'' |2.3 |21.9 |style="background:#C8D9EC" |29.1 |- |[http://www.rtv.rs/sr_lat/politika/da-su-danas-izbori%E2%80%A6_1074232.html Faktor plus] |9 Dec | - |style="background:#C8D9EC" |'''52.9''' |9.8 |3.2 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.4 |6.5 |<small>(unutar SZS)</small> |''10.1'' |4.1 |11 |style="background:#C8D9EC" |42.8 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/stranke-sklone-bojkotu-imaju-pad-srdan-bogosavljevic-szs-je-trenutno-na-85-odsto/pt2y2r7 Ipsos] |4 Nov | - |style="background:#C8D9EC" |'''56''' |12.5 |5 |3.5 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.7 |5 |<small>(unutar SZS)</small> |''8.5'' |3.6 |3.1 |style="background:#C8D9EC" |43.5 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-jesen-2019.-igre-prestola-i-bojkota.html NSPM] |15-22 Okt | 1,000 |style="background:#C8D9EC" |'''43.8''' |10.8 |2 |1.1 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | - |4.3 |<small>(unutar SZS)</small> |''14.2'' |2.4 |19.4{{efn|Including 15.8% for the opposition, but still undecided as to whom.}} |style="background:#C8D9EC" |29.6 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/stabilan-rejting-vecine-stranaka-sns-ubedljiv-jos-samo-tri-liste-prelaze-cenzus-evo-i/7p89jte Faktor plus] |15 Okt | - |style="background:#C8D9EC" |'''52''' |9.8 |3.8 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.4 |5.7 |<small>(unutar SZS)</small> |''11.2'' |4 |11.1 |style="background:#C8D9EC" |40.8 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | [[Savez za Srbiju|SZS]] proglasili bojkot izbora |- |[https://naslovi.net/2019-09-11/beta/blic-sns-na-52-4-odsto-iznad-cenzusa-jos-savez-za-srbiju-sps-i-psg/24128204 Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200624230945/https://naslovi.net/2019-09-11/beta/blic-sns-na-52-4-odsto-iznad-cenzusa-jos-savez-za-srbiju-sps-i-psg/24128204 |date=2020-06-24 }} |11 Sep | - |style="background:#C8D9EC" |'''52.4''' |10 |4 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.2 |5.5 |<small>(unutar SZS)</small> |11.5 |3.8 |12.8 |style="background:#C8D9EC" |40.9 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/sns-stabilno-szs-se-probija-jos-2-stranke-iznad-cenzusa-da-su-danas-izbori-evo-kakvi/kpjly35 Faktor plus] |29 Jul - 01 Avg |1,000 |style="background:#C8D9EC" |'''52.3''' |9.5 |4.8 |2.3 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.9 |5.3 |<small>(unutar SZS)</small> |11.2 |3.5 |10.5 |style="background:#C8D9EC" |41.1 |- |[https://www.danas.rs/drustvo/uz-sns-samo-77-posto-visokoobrazovanih/ BIRODI] |09 Jul |1,006 |style="background:#C8D9EC" |'''50.7''' |6.0 | - | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | - |3.9 |<small>(unutar SZS)</small> |15.2 |4.1 |20.1 |style="background:#C8D9EC" |35.5 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-leto-2019-sutiranje-u-praznu-mrezu.html NSPM] |30 Jun - 07 Jul |1,000 |style="background:#C8D9EC" |'''44.5''' |8.2 |2.8 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |0.7 |3.7 |<small>(unutar SZS)</small> |11.3 |2.7 |26{{efn|Including 22.8% for the opposition, but still undecided as to whom.}} |style="background:#C8D9EC" |33.2 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/kada-bi-izbori-bili-sledece-nedelje-porasla-podrska-sns-i-szs-a-evo-ko-prelazi-cenzus/405h5yq Faktor plus] |28 Jun - 04 Jul |1,200 |style="background:#C8D9EC" |'''53''' |9.9 |5.3 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |3 |5.2 |<small>(unutar SZS)</small> |11.1 |3.5 |9 |style="background:#C8D9EC" |41.9 |- |[https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=06&dd=06&nav_category=11&nav_id=1551319 Faktor plus] |30 Maj - 05 Jun |1,200 |style="background:#C8D9EC" |'''51.3''' |9.7 |5.8 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |<small> style="background:#A12D2E;" |'''<small>(sa SPAS-om)</small> 6.7''' |5.1 |<small>(unutar SZS)</small> |10.6 |<small> style="background:#A12D2E;" |'''<small>(sa DSS-om</small>) 6.7''' |10.2 |style="background:#C8D9EC" |40.7 |- |[http://www.rtv.rs/sr_lat/politika/sns-na-55-odsto-iznad-cenzusa-cetiri-liste_1015368.html Faktor plus] |30 Apr - 08 Maj | - |style="background:#C8D9EC" |'''55''' |9.8 |3.2 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |<small> style="background:#A12D2E;" |'''<small>(sa SPAS-om)</small> 6.6''' |5 |<small>(unutar SZS)</small> |10.5 |<small> style="background:#A12D2E;" |'''<small>(sa DSS-om)</small> 6.6''' |9.9 |style="background:#C8D9EC" |44.5 |- |[https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1688996 NSPM] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200616152534/https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1688996 |date=2020-06-16 }} |19 - 27 Apr |1,000 | style="background:#C8D9EC" |'''44.4''' |9.1 |2 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1 |4 |<small>(unutar SZS)</small> |14.5 |1.5 |23.5{{efn|Including 19.2% for the opposition, but still undecided as to whom.}} |style="background:#C8D9EC" |29.9 |- |[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:788762-FAKTOR-PLUS-Uz-SNS-55-odsto-biraca Faktor plus] |07 - 11 Apr |1,000 |style="background:#C8D9EC" |'''54.8''' |10.1 |3.1 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.9 |5.1 |<small>(unutar SZS)</small> |11.8 |3.2 |9{{efn|Including 3.5% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], and 2.3% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |43 |- |[https://www.telegraf.rs/vesti/politika/3049292-stratedzik-marketing-za-sns-539-odsto-szs-pao-na-98-odsto Ipsos] |04 - 05 Apr |1,100 | style="background:#C8D9EC" |'''53.9''' |12.2 |4 |3.0 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | 2.3 |6.2 |<small>(unutar SZS)</small> |9.8 |3.0 |13.9 |style="background:#C8D9EC"|41.7 |- |[http://rs.n1info.com/Vesti/a468609/NSPM-Rejting-SNS-a-pao-na-43-4-odsto.html NSPM] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200610213153/http://rs.n1info.com/Vesti/a468609/NSPM-Rejting-SNS-a-pao-na-43-4-odsto.html |date=2020-06-10 }} |16 Mart |1,000 | style="background:#C8D9EC" |'''43.4''' |8.7 |2.7 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1.7 |4.4 |<small>(unutar SZS)</small> |13.2 |2.9 |23.1{{efn|Including 17.9% for the opposition, but still undecided as to whom.}} |style="background:#C8D9EC" |30.2 |- |[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:782766-Uz-SNS-55-odsto-biraca Ipsos] |13 Mart | - |style="background:#C8D9EC" |'''55''' |12 |4.5 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | - |8 |<small>(unutar SZS)</small> |10 | - |10.5 |style="background:#C8D9EC" |43 |- |[https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=03&dd=08&nav_category=11&nav_id=1514680 Faktor plus] |8 Mart |1,200 |style="background:#C8D9EC" |'''55.1''' |10 |3.8 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.8 |5 |<small>(unutar SZS)</small> |12.2 |3.1 |8{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], and 2.3% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |42.9 |- |[http://studiob.rs/faktor-plus-55-glasova-za-sns/ Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200808211533/http://studiob.rs/faktor-plus-55-glasova-za-sns/ |date=2020-08-08 }} |01 Feb | - | style="background:#C8D9EC" |'''55''' |10 |4.2 |1.9 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.3 |2.5 |<small>(unutar SZS)</small> |13.6 |2.9 |7.6{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]] which went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |41.4 |- |[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:772664-Naprednjaci-na-55-odsto-protesti-ih-ne-ugrozavaju Ipsos] |20 Jan |1,000 | style="background:#C8D9EC" |'''55''' |12 |4 |2 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1.5 |3 |<small>(unutar SZS)</small> |14 |3 |5.5 |style="background:#C8D9EC" |41 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | ''2019'' |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/sta-srbija-misli-o-izborima-2019-detaljno-istrazivanje-otkriva-ko-je-za-a-ko-protiv/n9vybrs Faktor plus] |17 - 26 Dec |1,250 |style="background:#C8D9EC" |'''53.8''' |9.8 |4.5 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.2 |1.2 |<small>(unutar SZS)</small> |14.4 | 2.8 |11.3{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]] which went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |39.4 |- |[http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/politika/3346093/faktor-plus-sns-na-535-odsto-izlaznost-43-odsto.html Faktor plus] |03 - 06 Dec |1,050 | style="background:#C8D9EC" |'''53.5''' |9 |4 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2.1 |3.4 |<small>(unutar SZS)</small> |13.9 |2.9 |11.2{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], and 2.1% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |39.7 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | počeli građanski i opozicioni protesti |- |[https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1647215 NSPM] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200610211728/https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1647215 |date=2020-06-10 }} |15 - 23 Nov |1,000 |style="background:#C8D9EC" |'''48.4''' |11.8 |2.6 |0.5 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | - |1 |<small>(unutar SZS)</small> |17.3 |2.8 |15.6 |style="background:#C8D9EC" |31.1 |- |[http://studiob.rs/faktor-plus-da-su-izbori-u-nedelju-sns-bi-imala-536-odsto/ Faktor plus]{{Dead link|date=February 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} |09 Nov |1,200 |style="background:#C8D9EC" |'''53.6''' |9.5 |4.7 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |2 |3.5 |<small>(unutar SZS)</small> |13.1 |2.7 |13.6{{efn|Including 1.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], and 2% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |40.5 |- |[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:754632-Uz-naprednjake-54-odsto-biraca Faktor plus] |05 - 11 Okt |1,200 |style="background:#C8D9EC" |'''54''' |9 |3.8 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1.9 |3.8 |<small>(unutar SZS)</small> |11.7 |2.5 |13.3{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] and 2% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |42.3 |- |[http://rs.n1info.com/a426414/Vesti/CeSID-Protiv-razgranicenja-na-Kosovu-44-odsto-gradjana.html CeSid] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181125005516/http://rs.n1info.com/a426414/Vesti/CeSID-Protiv-razgranicenja-na-Kosovu-44-odsto-gradjana.html |date=2018-11-25 }} |05 - 20 Sep |1,510 |style="background:#C8D9EC" |'''53.3''' |8.8 |4.2 |1.8 |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> | - |4.2 |<small>(unutar SZS)</small> |15.3 |4.9 |7.5 |style="background:#C8D9EC" |38 |- |[http://studiob.rs/faktor-plus-ubedljiva-podrska-gradana-sns-u-547-odsto/ Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200808203822/http://studiob.rs/faktor-plus-ubedljiva-podrska-gradana-sns-u-547-odsto/ |date=2020-08-08 }} |31 Avg - 07 Sep |1,200 | style="background:#C8D9EC" |'''54.7''' |9.4 |4.2 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1.7 |3.5 |<small>(unutar SZS)</small> |9.7 |1.8 |15{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2.3% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] and 2% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |45 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/istrazivanje-agencije-faktor-plus-sns-ubedljivo-najjaci-savez-za-srbiju-na-96-odsto/0bfrbmm Faktor plus] |03 - 08 Avg |1,100 |style="background:#C8D9EC" | '''54.8''' |9.4 |4.3 | - |<small>(unutar SZS)</small> |<small>(unutar SZS)</small> |1.8 |3.6 |<small>(unutar SZS)</small> |9.6 | - |16.5{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2.4% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] and 2% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |45.2 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | formiran [[Savez za Srbiju|SZS]] i [[Srpski patriotski savez|SPAS]] |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-leto-2018.html NSPM] |12 - 19 Jul |1,000 | style="background:#C8D9EC" | '''50''' |9.3 |3 | - |2.2 |2.3 | - |1.6 |2.9 |6.3{{efn|name=":2"}} | - |22.4 |style="background:#C8D9EC" |40.7 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/istrazivanje-srbi-zele-da-svoj-sud-o-kosovu-daju-na-referendumu/ecpbtqb Faktor plus] |01 - 06 Jul |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''54.8''' |8.8 |4.3 | - |3.2 |2.8 |1.3 |2.4 |3.2 |5.2{{efn|name=":2"|Hypothetical rating of a party expected to be formed by Dragan Djilas, former Mayor of Belgrade}} | - |14{{efn|Including 3.4% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2.5% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] and 1.8% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |46 |- |[https://naslovi.net/2018-06-08/beta/faktor-plus-sns-na-55-odsto-glasova-cenzus-prelazi-jos-samo-sps/21790445 Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200622183610/https://naslovi.net/2018-06-08/beta/faktor-plus-sns-na-55-odsto-glasova-cenzus-prelazi-jos-samo-sps/21790445 |date=2020-06-22 }} |01 - 07 Jun |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''55.3''' |9.4 |2.7 | - |3.6 |3 |1.3 |1.6 |3.5 | - | - |19.6{{efn|Including 3.3% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2.5% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] and 1.7% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |45.9 |- |[https://www.srbijadanas.com/vesti/info/najnoviji-rezultati-istrazivanja-pokazuju-sns-569-odsto-opozicija-debelo-ispod-cenzusa-2018-05-07 Faktor plus] |02 06 Maj |1,040 | style="background:#C8D9EC" | '''56.9''' |9.6 |2.8 | - |3.5 |3 |1.3 |1.8 |3.6 | - | - |17.5{{efn|Including 3.3% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2.5% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] and 1.5% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |47.3 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/samo-dve-vladajuce-stranke-presle-bi-cenzus-u-srbiji-a-za-takvu-situaciju-postoje-tri/3ehhkbc Faktor plus] |06 Apr |1,100 | style="background:#C8D9EC" |'''56.7''' |9.5 |2.6 |1 |3.8 |2.8 |1.3 |2 |3.4 | - | - |16.9{{efn|Including 3.3% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 2.8% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]], and 1.3% for the [[Serbian People's Party (2014)|SNP]]. All three parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |47.2 |- |[https://www.blic.rs/vesti/politika/faktor-plus-sns-bi-na-parlamentarnim-izborima-dobila-54-odsto-cenzus-bi-presla-jos/7d2h022 Faktor plus] |08 Mart | - | style="background:#C8D9EC" | '''54''' |9.8 |2.9 |1.7 |3.5 |2.8 |1.2 |3.9 |3 | - | - |17.2{{efn|Including 3.2% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]], 3% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |44.2 |- |[https://www.pressreader.com/serbia/blic/20180131/281595240969322 Faktor plus] |23 - 29 Jan |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''53.1''' |10 |4.2 |2.8 |6.9 |3 | - |4.8 |3.9 | - | - |11.3{{efn|Including 3.2% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]] and 2.9% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |43.1 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/beograd-zima-2017/2018.html NSPM]{{efn|name=":1"}} |24 Dec - 02 Jan |1,200 | style="background:#C8D9EC" |'''45.6''' |8.9 |4.5 |4.7 |9 |5 | - |11.1 |3.1 | - | - |8.1 |style="background:#C8D9EC" |34.5 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | ''2018'' |- |[http://www.danas.rs/politika.56.html?news_id=366894 Faktor plus] |15 - 25 Dec |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''53''' |10 |5.2 |3.1 |7 |3 | - |5.7 |3.8 | - | - |9.2 |style="background:#C8D9EC" |43 |- |[http://www.politika.rs/sr/clanak/393979/Gradani-najvise-veruju-crkvi-predsedniku-i-vojsci Faktor plus] |28 Nov - 05 Dec |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''53''' |9.5 |4 |2.8 |6.9 |3 | - |5.6 |3.8 | - | - |11.4 |style="background:#C8D9EC" |43.5 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/beograd-%E2%80%93-jesen-2017.html NSPM]{{efn|name=":1"|Poll was conducted in Belgrade, on the matter of voting preferences regarding state level government}} |01 - 10 Nov |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''44.2''' |8.8 |5.5 |2.9 |5.6 |5.2 | - |16.2 |3.5 | - | - |8.1 |style="background:#C8D9EC" |28 |- |[http://www.telegraf.rs/vesti/politika/2910416-faktor-plus-obavio-instrazivanje-sta-bi-bilo-kada-bi-se-u-nedelju-odrzali-izbori-sns-i-vucic-na-52-odsto-sps-drugi-jeremic-33-odsto Faktor plus] |09 Nov | - | style="background:#C8D9EC" |'''52.9''' |9.1 |4.2 |2.6 |6.7 |3.2 | - |7.2 |3.3 | - | - |10.8 |style="background:#C8D9EC" |43.8 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" | formirana NARODNA([[Narodna stranka (Vuk Jeremić)|NARODNA]]) |- |[https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=10&dd=23&nav_category=11&nav_id=1317181 Ipsos] |23 Okt | - | style="background:#C8D9EC" | '''55''' |8 |6 |3 |4 |5 | - |8 | - | - | - |11 |style="background:#C8D9EC" |47 |- |[https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=10&dd=09&nav_category=206&nav_id=1312007 Faktor plus] |04 - 08 Okt |1,250 | style="background:#C8D9EC" | '''52.8''' |9.2 |4.1 |2.3 |6.9 |3 | - |7.8 | - | - | - |13.9{{efn|Including 3.1% for the [[Party of United Pensioners of Serbia|PUPS]] and 2.9% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]]. Both parties went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |43.6 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-avgust-2017.html NSPM] |20 - 27 Avg |1,000 | style="background:#C8D9EC" | '''46.4''' |9.8 |5.3 |2.5 |4.5 |4.4 | - |10.3 |3.1{{efn|name=":0"|Hypothetical rating}} | - | - |13.7{{efn|Including 1.7% for the [[Social Democratic Party of Serbia|SDPS]] which went in coalition with the SNS in the 2016 election.}} |style="background:#C8D9EC" |36.1 |- |[http://www.blic.rs/vesti/politika/faktor-plus-sns-i-jos-tri-stranke-u-parlamentu-ostali-ispod-cenzusa/z2jzbwt Faktor plus] |05 - 10 Avg |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''52.1''' |9.7 |4 |2.9 |7.9 |2.8 | - |7 | - | - | - |13.6 |style="background:#C8D9EC" |42.4 |- |[http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=08&dd=21&nav_category=11&nav_id=1295305 Ninamedia] |17 - 28 Jul |1,061 | style="background:#C8D9EC" | '''52.1''' |8 |5.1 |3.1 |4.1 |5 | - |7.2 | - | - | - |15.4 |style="background:#C8D9EC" |44.1 |- |[http://rs.n1info.com/a287520/Vesti/Vesti/Ipsos-SNS-na-54-odsto-DS-na-ivici-cenzusa.html Ipsos] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181116090725/http://rs.n1info.com/a287520/Vesti/Vesti/Ipsos-SNS-na-54-odsto-DS-na-ivici-cenzusa.html |date=2018-11-16 }} |31 Jul | - | style="background:#C8D9EC" | '''54''' |8 |5 |4 |5 |5 | - |11 | - | - | - |8 |style="background:#C8D9EC" |43 |- |[http://rs.n1info.com/a281614/Vesti/Vesti/Faktor-plus-Podrska-SNS-veca-od-50-odsto.html Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170909101307/http://rs.n1info.com/a281614/Vesti/Vesti/Faktor-plus-Podrska-SNS-veca-od-50-odsto.html |date=2017-09-09 }} |30 Jun - 06 Jul |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''52.2''' |9.8 |4 |2.8 |8 |2.9 | - |7.9 | - | - | - |12.4 |style="background:#C8D9EC" |42.4 |- | [http://www.politika.rs/scc/clanak/381930/SNS-i-dalje-vodeca-stranka-Vucic-bi-opet-bio-predsednik Faktor plus] | 26 - 31 Maj |1,100 | style="background:#C8D9EC" | '''52''' |9.1 |5.1 |3.7 |7.4 |2.7 | - |8.5 | - | - | - |11.5 |style="background:#C8D9EC" |42.9 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-maj-2017.html NSPM] |10 - 17 Maj |1,000 | style="background:#C8D9EC" | '''47.7''' |10.1 |5.2 |2.5 |6.4 |3.9 | - |10.5 |4.9{{efn|name=":0"}} | - | - |8.8 |style="background:#C8D9EC" |37.2 |- |[http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=04&dd=28&nav_category=11&nav_id=1254879 Ipsos] |19 - 24 Apr | - | style="background:#C8D9EC" |'''55''' | 8 | 5 | 2 | 5 | 4 | - |11 | - | - | - |10 |style="background:#C8D9EC" |44 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" |[[Izbori za predsednika Srbije 2017.|2017]] predsednički izbori ([[Aleksandar Vučić]] pobedio), formiran [[Pokret slobodnih građana|PSG]] |- |[https://www.dnevnik.rs/politika/%E2%80%9Efaktor-plus%E2%80%9D-vucicu-531-odsto-podrske-u-prvom-krugu Faktor plus] |04 - 07 Mart |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''50.6''' |10.6 |8 |6.5 |7.5 |4 | - | - | - | - | - |12.8 |style="background:#C8D9EC" |40 |- |[https://naslovi.net/2017-02-01/beta/vucic-bi-osvojio-55-2-odsto-glasova-nikolic-36-2-video/19571309 Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200625063039/https://naslovi.net/2017-02-01/beta/vucic-bi-osvojio-55-2-odsto-glasova-nikolic-36-2-video/19571309 |date=2020-06-25 }} |24 - 31 Jan |1,200 | style="background:#C8D9EC" |'''51.2''' |10.5 |8.7 |7 |6.8 |3.8 | - | - | - | - | - |12 |style="background:#C8D9EC" |40.7 |- | colspan="16" style="background:#D0D0D0; color:black" |''2017'' |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-decembar-2016.html NSPM] |23 - 30 Dec |1,350 | style="background:#C8D9EC" | '''51.1''' |10.8 |7.9 |7.1 |4.9 |4.3 |1.2 | - | - | - | - |12.7 |style="background:#C8D9EC" |40.3 |- |[https://www.srbijadanas.com/vesti/izbori-2017/novogodisnja-anketa-faktora-plus-vucic-moze-da-pobedi-vec-u-prvom-krugu-predsednickih-izbora-2017-01-03 Faktor plus] |16 - 26 Nov |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''51.4''' |10 |8.8 |7 |6.5 | - | - | - | - | - | - |16.3 |style="background:#C8D9EC" |41.4 |- |[http://www.alo.rs/srbi-ne-ocekuju-spas-od-trampa/81917 Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171018134235/http://www.alo.rs/srbi-ne-ocekuju-spas-od-trampa/81917 |date=2017-10-18 }} |09 - 16 Nov |1,100 | style="background:#C8D9EC" | '''51.5''' |10.4 |8.8 |7.1 |5.5 |3.3 | - | - | - | - | - |13.4 |style="background:#C8D9EC" |41.1 |- |[http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/politika/aktuelno.289.html:629793-Za-Evropu-samo-41-odsto Faktor plus] |06 - 11 Okt |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''51.4''' |10.6 |8.9 |7 |5 |3.2 |2.1 | - | - | - | - |11.8 |style="background:#C8D9EC" |40.8 |- |[http://www.politika.rs/sr/clanak/363220/Politika/Faktor-plus-Rejting-SRS-a-raste-DS-ispod-cenzusa Faktor plus] |01 - 08 Sep |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''51''' |10.1 |8 |6.3 |4.8 |3.1 |2 | - | - | - | - |14.7 |style="background:#C8D9EC" |40.9 |- |[http://www.politika.rs/sr/clanak/361128/SNS-i-DJB-jedini-porasli-posle-izbora Faktor plus] |01 - 08 Avg |1,100 | style="background:#C8D9EC" | '''51.9''' |10.3 |7.1 |7 |5 |3 |2.3 | - | - | - | - |13.4 |style="background:#C8D9EC" |41.6 |- |[http://www.nspm.rs/istrazivanja-javnog-mnjenja/srbija-leto-2016.html NSPM] |11 - 22 Jul |1,100 | style="background:#C8D9EC" | '''47.5''' |10 |7.1 |6 |6.7 |4.1 |2.8 | - | - | - | - |15.8 |style="background:#C8D9EC" |37.5 |- |[http://www.blic.rs/vesti/politika/istrazivanje-petina-gradana-srbije-misli-da-ce-se-eu-raspasti/8wgdg7t Faktor plus] |24 - 30 Jun |1,200 | style="background:#C8D9EC" | '''51.8''' |10.1 |7.7 |7.4 |5 |( sa DSS) 5.3 |<small>(sa Dverima) 5.3</small> | - | - | - | - |12.7 |style="background:#C8D9EC" |41.7 |- |[http://mondo.rs/a907196/Info/Srbija/Faktor-plus-SNS-i-DJB-porasla-podrdjka-gradjana-DS-i-LDP-u-padu.html Faktor plus] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190113200704/http://mondo.rs/a907196/Info/Srbija/Faktor-plus-SNS-i-DJB-porasla-podrdjka-gradjana-DS-i-LDP-u-padu.html |date=2019-01-13 }} |30 Maj |1,200 | style="background:#C8D9EC" |'''50.1''' |10.8 |8 |7.5 |5.5 |(sa DSS) 5.6 |<small>(sa Dverima) 5.6</small> | - | - | - | - |12.5 |style="background:#C8D9EC" |39.3 |- | colspan="16" style="background:#A0A0A0" | |- style="background:#EFEFEF;" |'''[[Izbori za narodne poslanike Srbije 2016.|Izbori 2016]]''' |24. april 2016. |N/A | style="background:#C8D9EC" |'''48.25''' |10.95 |8.10 |6.02 |6.02 |(sa DSS) 5.04 |<small>(sa Dverima)</small> 5.04 | - | - | - | - |9.24 |style="background:#C8D9EC" |37.3 |- | colspan="16" style="background:#A0A0A0" | |} == Rezultati == {| class="wikitable sortable" style="text-align;" |- ! Poredak ! Red. br. ! colspan="2" | Izborna lista ! Glasova ! % ! Mandata ! +/- |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 1. || style="text-align:center; width:30px;"| || ALEKSANDAR VUČIĆ - ZA NAŠU DECU || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 2. || style="text-align:center; width:30px;"| || IVICA DAČIĆ - "Socijalistička partija Srbije (SPS), Jedinstvena Srbija (JS) - Dragan Marković Palma" || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 3. || style="text-align:center; width:30px;"| || Dr VOJISLAV ŠEŠELj - SRPSKA RADIKALNA STRANKA || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 4. || style="text-align:center; width:30px;"| [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] ||Savez vojvođanskih Mađara - Ištvan Pastor || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 5. || style="text-align:center; width:30px;"| || ALEKSANDAR ŠAPIĆ - POBEDA ZA SRBIJU || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 6. || style="text-align:center; width:30px;"| || ZA KRALjEVINU SRBIJU (Pokret obnove Kraljevine Srbije, Monarhistički front) - Žika Gojković || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 7. || style="text-align:center; width:30px;"| || UJEDINjENA DEMOKRATSKA SRBIJA || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 8. || style="text-align:center; width:30px;"| [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || Akademik Muamer Zukorlić - Samo Pravo - Stranka pravde i pomirenja (SPP) - Demokratska partija Makedonaca (DPM) || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 9. || style="text-align:center; width:30px;"| || METLA 2020 || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 10. || style="text-align:center; width:30px;"| || Milan Stamatović - Zdravo da pobedi - Dragan Jovanović - Bolja Srbija - Zdrava Srbija || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 11. || style="text-align:center; width:30px;"| [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || SDA Sanđaka - dr Sulejman Ugljanin || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 12. || style="text-align:center; width:30px;"| || Milica Đurđević Stamenkovski - Srpska stranka Zavetnici || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 13. || style="text-align:center; width:30px;"| || NARODNI BLOK - Velimir Ilić - general Miomir Stojanović || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 14. || style="text-align:center; width:30px;"| || SERGEJ TRIFUNOVIĆ - POKRET SLOBODNIH GRAĐANA || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 15. || style="text-align:center; width:30px;"| || SUVERENISTI || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 16. || style="text-align:center; width:30px;"| [[Datoteka:M slovo plavo.svg|12p|lista nacionalne manjine]] || "ALBANSKA DEMOKRATSKA ALTERNATIVA - UJEDINjENA DOLINA" || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 17. || style="text-align:center; width:30px;"| || Grupa građana: 1 od 5 miliona || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 18. || style="text-align:center; width:30px;"| || NEK PADNU MASKE - Zelena stranka - Nova stranka || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 19. || style="text-align:center; width:30px;"| || RUSKA STRANKA - SLOBODAN NIKOLIĆ || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 20. || style="text-align:center; width:30px;"| || Čedomir Jovanović - KOALICIJA ZA MIR || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| 21. || style="text-align:center; width:30px;"| || POKRET LEVIJATAN - ŽIVIM ZA SRBIJU || style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| || style="text-align:center;"| || style="text-align:center;"| |- | style="text-align:center;"| '''—''' || style="text-align:center;"| — || style="text-align:center; width:30px;"| ||'''Broj i procenat nevažećih glasačkih listića'''|| style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| |- | style="text-align:center;"| '''—''' || style="text-align:center;"| — || style="text-align:center; width:30px;"| ||'''Broj i procenat važećih glasačkih listića'''|| style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| |- | style="text-align:center;"| '''''' || style="text-align:center;"| — || style="text-align:center; width:30px;"| ||'''Izlaznost'''|| style="text-align:center;"| || style="text-align:center; width:20px;"| |- | style="text-align:center;"| '''''' || style="text-align:center;"| — || style="text-align:center; width:30px;"| ||'''Ukupan broj glasača'''|| style="text-align:center;"| 6.739.441 || style="text-align:center; width:20px;"| |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|30em}} == Vanjske veze == * [https://www.b92.net/bbc/index.php?yyyy=2020&mm=06&dd=10&nav_id=1693399 Parlamentarni izbori 2020: Ko je ko na glasačkom listiću (B92, 10. jun 2020)] {{Izbori u Srbiji}} [[Kategorija:Parlamentarni izbori u Srbiji]] [[Kategorija:Izbori 2020.]] d2qmj0wrueqvpfdgb0th0z0w9ioxyp8 Planinarski dom Kotlovača 0 4662711 42681064 41588647 2026-08-25T04:52:07Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681064 wikitext text/x-wiki [[File:Kozarački kamen, Kozara.jpg|mini|desno|Kozara, Kozarački kamen u blizini doma]] '''Planinarski dom Kotlovača''' nalazi se na planini [[Kozara|Kozari]], [[Bosna i Hercegovina]], na istomenoj lokaciji pored riječice Kotlovače, unutar [[Nacionalni park Kozara|Nacionalnog parka Kozara]]. Domom raspolaže i upravlja Planinarsko društvo „Klekovača“ iz [[Prijedor]]a. Raspolaže sa 43 kreveta razmještena u jednu kolektivnu spavaonicu i četiri sobe. Ima [[Električna struja|električnu struju]], tekuću vodu i etažno grijanje u spavaonicama. Nema stalnog domara i otvara se vikendima i po dogovoru.<ref>{{Cite web |url=http://www.pdklekovaca.org/?page_id=24 |title=Planinarski dom Kotlovača - PD Klekovača |access-date=2020-12-07 |archive-date=2021-02-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210228185911/https://www.pdklekovaca.org/?page_id=24 |url-status=dead }}</ref> == Pristup == Do doma se dolazi magistralnim putem [[Banja Luka]] - [[Prijedor]] do mjesta [[Kozarac]], gdje se skreće u pravcu [[Nacionalni park Kozara|Nacionalnog parka “Kozara”]]. Od Kozarca prema Mrakovici, nakon 4,6 km, put se odvaja lijevo i nakon 1.300 m dolazi se do doma. Drugi pristup je putem [[Gradiška]] – [[Podgradci]] – Mrakovica – Kozarac. Od Mrakovice prema Kozarcu na 7,4 km skreće se desno na [[makadamski put]] koji vodi prema domu. == Izgradnja == Izgradnja doma je počela u maju 1957. godine na Kotlovači i to dobrovoljnim radom članova Društva te učenika srednjih škola, omladine i građana. Finansijsku i materijalnu pomoć pružili su [[Planinarski savez Bosne i Hercegovine]] i brojne radne i društvene organizacija grada [[Prijedor]]a. Prva faza izgradnje doma završena je 1961. godine. Dom je dograđivan u nekoliko navrata. Nakon izgradnje [[Memorijalni kompleks Kozara|spomenika borcima NOR-a na Mrakovici]], počele su masovne posjete građana iz cijele [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]]. Slijedila je dogradnja 1973. Nakon toga dom je raspolagao sa 50 ležaja, dvije sale sa po 50 mjesta i terasa sa 50 mjesta, te velika kuhinja sa ostavom. U međuvremenu izgrađeni su [[trafosatanica]], betonski rezervoar i dovedena voda. Novom nadogradnjom u potkrovlju 1983. godine povećan je kapacitet na 100 ležaja. Svi ovi radovi uglavnom su izvršeni dobrovoljnim radom članova Društva. Tokom 2013. godine izvršena je posljednja rekonstrukcija i obnovljanje. == Planinarenje == Od doma vode staze prema: Kozaračkom kamenu, Memorijalnoj zoni na Mrakovici, Goloj planini i drugim dijelovima [[Kozara|Kozare]]. Dom se nalazi tačno na polovini staze Rajkovići - Zečiji kamen, koja ima elemente [[Ferata|via ferrate]] sa vertikalnim dionicama. U blizini doma je i uređeno sportsko penjalište Zečiji kamen sa više od 20 smjerova ocijenjenih ocjenama od 6 do 8+. == Literatura == * Šefko Hadžialić: Planinarske kuće i domovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1984<ref>[http://www.srcelubenice.com/planinarske-kuce-domovi-bosni-hercegovini.html Šefko Hadžialić: Planinarske kuće i domovi u Bosni i Hercegovini - Planinarski savez Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1984.]{{Dead link|date=November 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> * Mehmed Šehić: Transferzalni vodič po Planinama Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1975<ref>{{Cite web |title=Mehmed Šehić: Transferzalni vodič po Planinama Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1975. god. |url=https://www.zone-2000.net/service/books_img/Transverzalni_vodi__po_planinama_Bosne_i_Hercegovin.pdf |access-date=2020-12-07 |archive-date=2020-11-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201113012052/https://www.zone-2000.net/service/books_img/Transverzalni_vodi__po_planinama_Bosne_i_Hercegovin.pdf |dead-url=yes }}</ref> * PD Bjelašnica: Planinarske kuće i domovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1955<ref>{{Cite web |title=Planinarske kuće i domovi |url=https://www.zone-2000.net/service/books_img/PlKuceIDomoviUBiH.pdf |access-date=2020-12-07 |archive-date=2021-05-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210509202759/https://zone-2000.net/service/books_img/PlKuceIDomoviUBiH.pdf |dead-url=yes }}</ref> == Reference == {{reference}} [[Kategorija:Planinarstvo u Bosni i Hercegovini|K]] [[Kategorija:Kozara i Potkozarje]] o9c9owc629xpcsjxffj39q0azye1bid Nowy Sącz 0 4663943 42680984 42416777 2026-08-24T15:35:59Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42680984 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Nowy Sącz | ime_genitiv =Nowega Sącza | izvorno_ime = | slika_panorama =Nowy_Sącz_Rynek.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike=Centralni [[trg]] | slika_lokacijska_karta_država =Poljska | slika_lokacijska_karta_opis=Pozicija Nowega Sącza u Poljskoj | nadimak = | širina-stupnjevi =49 | širina-minute =37 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =20 | dužina-minute =41 | dužina-oznaka =E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Poljska}} | lokacija1_ime =[[Vojvodstva Poljske|Vojvodstvo]] | lokacija1_info =[[Malopoljsko vojvodstvo|Malopoljsko]] | lokacija2_ime =[[Povjat]] | lokacija2_info =Nowy Sącz | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum =[[1292]].<ref name=city/> | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe=[[gradonačelnik]] | ime_vođe=Ludomir Handzel | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna=57.6 [[km²]]<ref name=city/> | visina =281<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2019]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo=83,794<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća =1,455 stan. / [[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže= | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =33-300<ref name=city/> | pozivni_broj =18 | gradovi_prijatelji = | web_stranica = }} '''Nowy Sącz''' ([[njemački jezik|njemački]]: ''Neu-Sandez'', [[mađarski jezik|mađarski]]: ''Újszandec'', [[ukrajinski jezik|ukrajinski]]: ''Новий Сонч'') je [[grad]] 83,794 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/poland/malopolskie/ | title =''Poland: Małopolskie'' | accessdate =20.01. 2021. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> u [[Malopoljsko vojvodstvo|Malopoljskom vojvodstvu]]. == Geografija == Nowy Sącz leži na obroncima [[Karpati#Zapadni Karpati|Zapadnih Karpata]] na [[ušće|ušću]] [[rijeka|rijeke]] Kamienice u [[Dunajec]], 20 [[km]] od [[slovačka|slovačke]] [[granica|granice]]. == Historija == Nowy Sącz je dobio [[gradska prava|status grada]] [[1292]]. na temelju [[povelja|povelje]] [[Kraljevina Češka|češkog]] [[kralj]]a [[Vaclav II od Češke|Vaclava II]], tadašnjeg [[vojvoda|vojvode]] [[Krakov]]a i [[Sandomierz]]a, a od [[1300]]. i [[Kraljevina Poljska (1025–1385)|poljskog]] [[kralj]]a.<ref name=his/> Osnovan je na bazi [[Magdeburško pravo|Magdeburškog prava]] što mu je davalo široku [[autonomija|autonomiju]] i pravo da izdaje [[kovanica|kovanice]]. Dodatnim [[privilegija]]ma ga je obdario [[Kraljevina Poljska (1025–1385)|poljski]] [[kralj]] [[Vladislav I. Lokietek]] pa se brzo razvio kao [[trgovište]] na putu za [[Ugarska|Ugarsku]]. Za vladavine [[Kazimierz III od Poljske|Kazimierza III]] Sącz je nakon izgradnje [[zamak|zamka]] i [[bedem]]a, postao snažna [[fortifikacija|utvrda]] na [[jug|južnim]] [[granica]]ma [[Kraljevina Poljska (1025–1385)|zemlje]].<ref name=his/> Tokom [[17. vijek]]a Nowy Sącz je izgubio [[ekonomija|ekonomsku]] i [[politika|političku]] važnost. Regresija je velikim dijelom bila posljedica [[Drugi nordijski rat|Drugog nordijskog rata]] za kojeg je [[vojska]] [[Švedska|švedskog]] [[kralj]]a [[Karl X Gustav od Švedske|Karla X Gustava]] nakratko zauzela grad, kog su oslobodili sami mještani [[13. decembar|13. decembra]] [[1655]]. Propadanje grada nastavilo se i u [[18. vijek]]u.<ref name=his/> Dvije godine prije [[Podjela Poljske#Prva podjela Poljske|Prve podjele Poljske]] - [[1770]]. [[Habsburška Monarhija|austrijska]] [[vojska]] zauzela je Nowy Sącz, i počela ga naseljavati [[njemačka|njemačkim]] [[kolonizacija|kolonistima]] po [[imanje|imanjima]] ukinutih [[Katolički crkveni redovi|crkvenih redova]]. Istovremeno je grad postao i veliki [[garnizon]]. Ipak je period kad je bio dio [[Habsburška Monarhija|habsburške]] [[Galicija (srednja Europa)|Galicije]] bilo doba [[prosperitet]]a, naročito nakon izgradnje [[željeznička pruga|željezničkih pruga]] prema [[Slovačka|Slovačkoj]] [[1876]]. i [[Chabówka|Chabówki]] [[1884]]. Intenzivan razvoj grada nije omeo ni katastrofalni [[požar]] koji je [[17. april]]a [[1894]]. uništio velik dio grada, uključujući i [[gradska vijećnica|vijećnicu]] sa svom [[arhiva|arhivom]].<ref name=his/> Tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Nowy Sącz nije pretrpio veće štete, iako ga je u [[oktobar|oktobru]] [[1914]]. zauzela [[Rusko Carstvo|ruska]] [[vojska]], ali je nakon mjesec dana istjerana, a [[front]] odbačen daleko od grada. Za [[Međuratni period|međuratnog perioda]] grad je narastao na 34 000 stanovnika. [[Drugi svjetski rat]] bio je najtragičniji period u [[historija|historiji]] grada, tad je jedna trećina njegovih stanovnika, a to su bili [[Židovi]] [[smrt|pobijena]]. Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] oslobodile su grad [[19. januar]]a [[1945]]., pritom je [[eksplozija|eksplodirao]] [[zamak]] u kom su jedinice [[Wehrmacht]]a [[skladište|uskladištile]] puno [[bomba|bombi]] i [[municija|municije]].<ref name=his/> Nakon [[Drugi svjetski rat|rata]] između [[1975]].- [[1998]]. Nowy Sącz je bio [[glavni grad|administrativni centar]] vlastitog [[vojvodstvo|vojvodstva]].<ref name=his>{{cite web |url =https://www.nowysacz.pl/nowy-scz-krltka-historia |title =Krótka historia Nowego Sącza |publisher =Urząd Miasta Nowego Sącza |language =poljski |accessdate =20.01. 2021 |archive-date =2021-02-01 |archive-url =https://web.archive.org/web/20210201222310/https://www.nowysacz.pl/nowy-scz-krltka-historia |url-status =dead }}</ref> == Poznati sugrađani == * [[Kunegunda Ugarska]] (1234 - 1292.) koja je kao [[klarise|klarisa]] svoje posljednje godine provela u gradu. [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] proglasio je [[svetac|svetom]] [[16. jun]]a [[1999]]. za svog posjeta gradu.<ref name=brit>{{cite web |url =https://www.nowysacz.pl/historia |title =Od siedmiu wieków w Europie |publisher =Urząd Miasta Nowego Sącza |language =poljski |accessdate =20.01. 2021 |archive-date =2021-01-25 |archive-url =https://web.archive.org/web/20210125045331/https://nowysacz.pl/historia |url-status =dead }}</ref> * [[Nikifor Krynicki]] (1895 - 1968) - [[slikar]] poljske [[naivna umjetnost|naive]]<ref name=brit/> == Pobratimski gradovi == {| class="wikitable" |- valign="top" | * {{flagicon|Turska}} [[Avsallar]], [[Turska]] * {{flagicon|SAD}} [[Columbia County, Georgia|Columbia County]], [[Sjedinjene Američke Države]] * {{flagicon|Poljska}} [[Elbląg]], [[Poljska]] * {{flagicon|Bugarska}} [[Gabrovo]], [[Bugarska]] * {{flagicon|Španjolska}} [[Guadalajara]], [[Španjolska]] * {{flagicon|Italija}} [[Isernia]], [[Italija]] * {{flagicon|Kina}} [[Jiaonan]], [[Kina]] || * {{flagicon|Mađarska}} [[Kiskunhalas]], [[Mađarska]] * {{flagicon|Francuska}} [[Baule-Escoublac]], [[Francuska]] * {{flagicon|Francuska}} [[Liévin]], [[Francuska]] * {{flagicon|Norveška}} [[Narvik]], [[Norveška]] * {{flagicon|Izrael}} [[Netanija]], [[Izrael]] * {{flagicon|Slovačka}} [[Prešov]], [[Slovačka]] * {{flagicon|Italija}} [[Molise]], [[Italija]] || * {{flagicon|Njemačka}} [[Tarnów]], [[Njemačka]] * {{flagicon|Slovačka}} [[Stara Ljubovnja]], [[Slovačka]] * {{flagicon|Kina}} [[Suzhou]], [[Kina]] * {{flagicon|Ukrajina}} [[Strij]], [[Ukrajina]] * {{flagicon|Poljska}} [[Tarnów]], [[Poljska]] * {{flagicon|SAD}} [[Tinley Park, Illinois]], [[Sjedinjene Američke Države]] * {{flagicon|Litvanija}} [[Trakai]], [[Litvanija]] |} == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Nowy Sącz}} * [https://www.nowysacz.pl/ ''Urząd Miasta Nowego Sącza'' (službene stranice)] {{pl icon}} [[Kategorija:Gradovi u Poljskoj]] ps6xhhztw3vxc4w7x5shpepws1gs991 Korisnik:Vipz/igralište 2 4671500 42681042 42669138 2026-08-24T23:16:09Z Vipz 151311 /* Modul:Wikidata (ru) / Modul:WikidataIB (en) */ 42681042 wikitext text/x-wiki Podstranica za moju vježbu i testove. U nekim se testovima sadržaj vuče iz moje druge podstranice: [[Korisnik:Vipz/transkluzija]]. == test == -{sh-latn:George Washington; sh-cyrl:Џорџ Вашингтон;}- == test obrasci == <div style="margin-bottom: 1.5em; padding: 0.75em; border: 1px solid #a2a9b1; border-radius: 4px;"> '''Test 1: zadano otvaranje uređivanja''' Unesite naslov ciljne stranice u postojećem korisničkom prostoru igrališta, pa provjerite da se otvara obrazac za uređivanje. <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true"> {{Codex text |id=test1_title |default=Korisnik:Vipz/igralište |size=40 }} {{Codex button |contents=Otvori uređivanje |action=create |queryfrom=test1_title |style=height: 35px; vertical-align: middle; }} </div> </div> <div style="margin-bottom: 1.5em; padding: 0.75em; border: 1px solid #a2a9b1; border-radius: 4px;"> '''Test 2: method=post + textfrom''' Unesite naslov i sadržaj. Klik bi trebao odmah spremiti sadržaj na ciljnu stranicu i prikazati poruku o ishodu. <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true"> <div id="test2-success-message" style="display:none; margin-bottom: 0.75em;"> {{Cdx-message |type=success |content=Izmjena je uspješno spremljena. }} </div> <div id="test2-error-message" style="display:none; margin-bottom: 0.75em;"> {{Cdx-message |type=error |content=Spremanje nije uspjelo. Pokušajte ponovo. }} </div> <div style="margin-bottom: 0.5em;">Naslov stranice:</div> {{Codex text |id=test2_title |default=Korisnik:Vipz/igralište2 |size=40 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Sadržaj koji se sprema:</div> {{Codex text |id=test2_content |default='''Test 2''' - sadržaj spremljen preko method=post. |size=80 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Sažetak izmjene:</div> {{Codex text |id=test2_summary |default=Testiranje method=post (textfrom) |size=60 }} <div style="margin-top: 0.75em;"> {{Codex button |contents=Objavi sadržaj |action=create |method=post |queryfrom=test2_title |extra-params=textfrom=test2_content&summaryfrom=test2_summary |success-target=test2-success-message |error-target=test2-error-message |style=height: 35px; vertical-align: middle; }} </div> </div> </div> <div style="margin-bottom: 1.5em; padding: 0.75em; border: 1px solid #a2a9b1; border-radius: 4px;"> '''Test 3: method=post + appendfrom''' Unesite naslov i tekst koji treba dodati na kraj postojeće stranice. Klik bi trebao odmah dodati tekst i prikazati poruku o ishodu. <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true"> <div id="test3-success-message" style="display:none; margin-bottom: 0.75em;"> {{Cdx-message |type=success |content=Tekst je uspješno dodan na kraj stranice. }} </div> <div id="test3-error-message" style="display:none; margin-bottom: 0.75em;"> {{Cdx-message |type=error |content=Dodavanje teksta nije uspjelo. Pokušajte ponovo. }} </div> <div style="margin-bottom: 0.5em;">Naslov stranice:</div> {{Codex text |id=test3_title |default=Korisnik:Vipz/igralište3 |size=40 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Tekst za dodavanje na kraj:</div> {{Codex text |id=test3_append_text |default=---- Dodano na kraj preko method=post. |size=70 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Sažetak izmjene:</div> {{Codex text |id=test3_summary |default=Testiranje method=post (appendfrom) |size=60 }} <div style="margin-top: 0.75em;"> {{Codex button |contents=Dodaj na kraj |action=create |method=post |queryfrom=test3_title |extra-params=appendfrom=test3_append_text&summaryfrom=test3_summary |success-target=test3-success-message |error-target=test3-error-message |style=height: 35px; vertical-align: middle; }} </div> </div> </div> <div style="margin-bottom: 1.5em; padding: 0.75em; border: 1px solid #a2a9b1; border-radius: 4px;"> '''Test 4: negativni test''' Ovo ne bi trebalo raditi, jer <code>search</code> ne bi smio podržavati <code>method=post</code>. Očekivano ponašanje: dugme ne dobiva funkcionalnu action-logiku. <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true"> {{Codex text |id=test4_query |placeholder=Pretražite stranice pomoći |size=28 }} {{Codex button |contents=Neispravan test |action=search |method=post |queryfrom=test4_query |namespaces=Pomoć |style=height: 35px; vertical-align: middle; }} </div> </div> <div style="margin-bottom: 1.5em; padding: 0.75em; border: 1px solid #a2a9b1; border-radius: 4px;"> '''Test 5: method=post + prilagođena mw.notify poruka''' Ovaj test ne koristi <code>success-target</code> ni <code>error-target</code>. Ako izmjena uspije, treba se prikazati prilagođena nativna obavijest, a ne zadana poruka. <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true"> <div style="margin-bottom: 0.5em;">Naslov stranice:</div> {{Codex text |id=test5_title |default=Korisnik:Vipz/igralište3 |size=40 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Tekst za dodavanje na kraj:</div> {{Codex text |id=test5_append_text |default=---- Test 5: dodano radi provjere prilagođene mw.notify poruke. |size=80 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Sažetak izmjene:</div> {{Codex text |id=test5_summary |default=Testiranje prilagođene mw.notify poruke |size=60 }} <div style="margin-top: 0.75em;"> {{Codex button |contents=Dodaj i prikaži prilagođenu obavijest |action=create |method=post |queryfrom=test5_title |extra-params=appendfrom=test5_append_text&summaryfrom=test5_summary |success-notification=Probni signal: prikazana je posebno zadana obavijest za Test 5. |error-notification=Probni signal: ova greška koristi posebno zadanu poruku za Test 5. |disable-after-success=1 |style=height: 35px; vertical-align: middle; }} </div> </div> </div> <div style="margin-bottom: 1.5em; padding: 0.75em; border: 1px solid #a2a9b1; border-radius: 4px;"> '''Test 6: method=post + sekcija po naslovu''' Unesite naslov stranice, naslov sekcije i stavke. Ako sekcija s tim naslovom postoji, tekst se dodaje na njen kraj. Ako ne postoji, stvara se nova sekcija. <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true"> <div id="test6-success-message" style="display:none; margin-bottom: 0.75em;"> {{Cdx-message |type=success |content=Sadržaj je uspješno dodan u odabranu sekciju ili je sekcija stvorena ako nije postojala. }} </div> <div id="test6-error-message" style="display:none; margin-bottom: 0.75em;"> {{Cdx-message |type=error |content=Dodavanje u sekciju nije uspjelo. Provjerite naslov sekcije i pokušajte ponovo. }} </div> <div style="margin-bottom: 0.5em;">Naslov stranice:</div> {{Codex text |id=test6_title |default=Korisnik:Vipz/igralište |size=40 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Naslov sekcije:</div> {{Codex text |id=test6_section_title |default=Probna sekcija |size=40 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Stavke za dodavanje:</div> {{Codex text |id=test6_items |default=* Probna stavka dodana u postojeću ili novu sekciju |size=80 }} <div style="margin-top: 0.75em; margin-bottom: 0.5em;">Sažetak izmjene:</div> {{Codex text |id=test6_summary |default= |size=60 }} <div style="margin-top: 0.75em;"> {{Codex button |contents=Dodaj u sekciju |action=create |method=post |queryfrom=test6_title |extra-params=section-mode=title&missing-section=create&sectiontitlefrom=test6_section_title&appendfrom=test6_items&summaryfrom=test6_summary |success-target=test6-success-message |error-target=test6-error-message |style=height: 35px; vertical-align: middle; }} </div> </div> </div> == [[WP:Čarobnjak za izradu članaka/Izrada nacrta]]== <div class="calculator-container" data-calculator-refresh-on-load="true" style="margin-top: 2.5em;"> <div role="radiogroup" aria-labelledby="char_vrsta_label" style="margin-bottom:0.5em;"> <span id="char_vrsta_label" style="display:none;">Vrsta nacrta</span> {{Codex radio|id=char_opsti|name=char_vrsta|value=1|default=1|label=(bez teme)|inline=1}} {{Codex radio|id=char_biografija|name=char_vrsta|value=2|label=Biografija|inline=1}} {{Codex radio|id=char_organizacija|name=char_vrsta|value=3|label=Organizacija|inline=1}} {{Codex radio|id=char_film|name=char_vrsta|value=4|label=Film|inline=1}} {{Codex radio|id=char_naselje|name=char_vrsta|value=5|label=Naselje|inline=1}} </div> {{Calculator |type=plain |id=char_preload |formula=radiogroup(char_vrsta) |mapping={ "Wikipedija:Čarobnjak za izradu članaka/Struktura": 1, "Wikipedija:Čarobnjak za izradu članaka/Struktura/Biografija": 2, "Wikipedija:Čarobnjak za izradu članaka/Struktura/Organizacija": 3, "Wikipedija:Čarobnjak za izradu članaka/Struktura/Film": 4, "Wikipedija:Čarobnjak za izradu članaka/Struktura/Naselje": 5 } |style=display:none }} {{Codex text |id=char_naslov |placeholder=Naziv članka (bez prefiksa &quot;Nacrt:&quot;) |size=50 }} {{Codex button |contents=Stvori |type=progressive |weight=primary |action=create |queryfrom=char_naslov |style=height:35px; vertical-align:middle; |extra-params=action=edit&redlink=1&preloadfrom=char_preload&summary=%20--%20Izrada%20nacrta%20pomo%C4%87u%20%5B%5BWP%3A%C4%8CAR%5D%5D%20--%20&title-prefix=Nacrt: }} </div> == Planiranje == * (WNE) [[Wikipedija:Nacrti/Evidencija]] = dashboard; status i backlog nacrta; tablice, itd. * (N) Stranice samih nacrta = prostor za inicijalne komentare pri pregledu * (R) Razgovor o nacrtu = prostor za detaljnu raspravu, ukoliko je potrebna * (N) zahtjev za pregled preko dugmeta --> (WNE)/(godina) info: status, naziv, predlagatelj, datum ** --> (WNE) transkluzija na centralnu stranicu za lakše praćenje ** --> (N) nacrt čita status kojim je označen na dashboardu i prikazuje odgovarajući podšablon ("dorada" --> "[[Šablon:Nacrt/dorada|/dorada]]") * (N) link potiče raspravu na SZR nacrta --> (R) najbolje mjesto za raspravu o svakom pojedinom nacrtu * (R) se premješta zajedno sa (N) u GIP prilikom eventualnog prihvaćanja nacrta, tako da pripadajuća rasprava ostaje kao evidencija suradnje i zajedničkog rada na tom članku WNE omogućuje centralnu kontrolu statusa nacrta, a koji šablon na nacrtu čita pomoću modula; nema smisla da se dopusti lokalna promjena statusa preko parametra jer bi se time narušila svrha Napomene: * niža tehnička potkovanost novajlija može proizvoditi kvarove u procesu. * model treba biti niskofrikcijski i ne-ritualiziran. * riješiti pitanje nacrta u korisničkim podstranicama == [[Wikipedija:Čarobnjak za stvaranje članaka]] == * [[:mw:Extension:InputBox]] * [[:mw:Extension:NewPageTemplateSelector]] (ne dolazi instaliran sa MW) * [[:mw:Manual:Creating pages with preloaded text]] == [[Šablon:Traka]] == * [[:m:Template:WMF Navbar]] {{Traka|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Hidden begin}} {{clear}} {{Traka|color=red|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=orange|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=yellow|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=lime|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=green|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=blue|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=purple|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=pink|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=maroon|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Traka|color=gray|Glavna stranica|Korisnik:Vipz|Igralište|Korisnik:Vipz/igralište|Transkluzija|Korisnik:Vipz/transkluzija}} {{Hidden end}} <div style="display: flex; flex-wrap: wrap; flex-direction: row; justify-content: space-between; align-items: flex-start;"> <div style="flex-basis: 10em; flex-grow: 1;"> {{Obojena traka/centar | boja_teksta = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan|3366CC|3366CC}} | boja_pozadine = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan|e6e4e2|FFF}} | ikonica = Circle-icons-ribbon.svg | tekst = Početna | veza = Korisnik:ImStevan }} </div> <div style="flex-basis: 10em; flex-grow: 1;"> {{Obojena traka/centar | boja_teksta = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Razgovor s korisnikom:ImStevan|3366CC|3366CC}} | boja_pozadine = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Razgovor s korisnikom:ImStevan|e6e4e2|FFF}} | ikonica = Circle-icons-typography.svg | tekst = Razgovor | veza = Razgovor sa korisnikom:ImStevan }} </div> <div style="flex-basis: 10em; flex-grow: 1;"> {{Obojena traka/centar | boja_teksta = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan/Spomenice|3366CC|3366CC}} | boja_pozadine = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan/Spomenice|e6e4e2|FFF}} | ikonica = Circle-icons-trophy.svg | tekst = Spomenice | veza = Korisnik:ImStevan/Spomenice }} </div> <div style="flex-basis: 10em; flex-grow: 1;"> {{Obojena traka/centar | boja_teksta = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan/Članci|3366CC|3366CC}} | boja_pozadine = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan/Članci|e6e4e2|FFF}} | ikonica = Circle-icons-compose.svg | tekst = Članci | veza = Korisnik:ImStevan/Članci }} </div> <div style="flex-basis: 10em; flex-grow: 1;"> {{Obojena traka/centar | boja_teksta = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan/Pravila|3366CC|3366CC}} | boja_pozadine = #{{#ifeq:{{FULLPAGENAME}}|Korisnik:ImStevan/Pravila|e6e4e2|FFF}} | ikonica = Circle-icons-check.svg | tekst = Pravila i smernice | veza = Korisnik:ImStevan/Pravila }} </div> <div style="flex-basis: 10em; flex-grow: 1;"> {{Obojena traka/centar | boja_teksta = #3366CC | boja_pozadine = #FFF | ikonica = Circle-icons-tools.svg | tekst = Još | veza = Posebno:Stranice_s_prefiksom/Korisnik:ImStevan/ }} </div> <div style="width:100%; background-image: linear-gradient(to right, #FF0018, #FFA52C, #FFFF41, #008018, #0000F9, #86007D); height:7px; margin:0 0 30px;"></div></div> {{Traka | icon-1 = Circle-icons-ribbon.svg | Početna | Korisnik:ImStevan | icon-2 = Circle-icons-typography.svg | Razgovor | Razgovor s korisnikom:ImStevan | icon-3 = Circle-icons-trophy.svg | Spomenice | Korisnik:ImStevan/Spomenice | icon-4 = Circle-icons-compose.svg | Članci | Korisnik:ImStevan/Članci | icon-5 = Circle-icons-check.svg | Pravila i smernice | Korisnik:ImStevan/Pravila | icon-6 = Circle-icons-tools.svg | Još | Posebno:Stranice s prefiksom/Korisnik:ImStevan/ }} <div style="width:100%; background-image: linear-gradient(to right, #FF0018, #FFA52C, #FFFF41, #008018, #0000F9, #86007D); height:7px; margin:0 0 30px;"></div> == Masovna zamjena teksta i potom brisanje == * {{tl|Clickable button}} → {{tl|Clickable button}} ''ili'' {{tl|Klikabilno dugme}} (lokalizirati parametre) ** dizajn će biti ažuriran na Codex ([[:mw:Codex/Migrating from MediaWiki UI]]) ==Zamjena šablona iste svrhe u svefunkcionalni [[Šablon:Slično]] i [[Šablon:For]]== Možda bude potrebe za [[mw:Extension:Replace Text]] ako ova Wikipedija već nema funkcionalnost zamjene teksta bot-om. ===Provjeriti prije spajanja=== *[[Šablon:Dz|Dz]] (492) (koristi prvi parametar za link razvrstavanja) – {{urađeno}} *[[Šablon:Otheruses-number|Otheruses-number]] (741) – {{urađeno}} ===Drugi šabloni za spajanje=== *[[Šablon:Other uses|Other uses]] (745) + [[Šablon:Otheruses|Otheruses]] (1247) + [[Šablon:Otheruses2|Otheruses2]] ([[Šablon:Drugo značenje2|Drugo značenje2]]) (7489) + [[Šablon:Drugo značenje3|Drugo značenje3]] (5872) + [[Šablon:Drugo značenje|Drugo značenje]] (327) – {{urađeno}} *[[Šablon:Otherpeople|Otherpeople]] (544) (spojeno, provjeriti preusmjeravanja) – {{urađeno}} ==Spajanje infokutija== Ažurirati sa najnovijim i idealnijim kodom, a druge ostaviti kao redirekte. Omogućiti druga imena istog parametra u slučaju prenosa sa druge Wikipedije ili zaostalih stranica. * [[Šablon:Infobox Language]] (36) + [[Šablon:Kutijica za jezik]] (23) + [[Šablon:Jezik]] (36) + '''[[Šablon:Infokutija jezik]]''' (147) ''(provjeriti korisne parametre/imena)'' – {{urađeno}} ==Spajanje ostalih šablona== * {{tl|Birth date and age}} → {{tl|Datum rođenja i godine}} – {{urađeno}} * {{tl|Birth date}} → {{tl|Datum rođenja}} – {{urađeno}} * {{tl|Death date and age}} → {{tl|Datum smrti i godine}} – {{urađeno}} * {{tl|Death date}} → {{tl|Datum smrti}} – {{urađeno}} * {{tl|Dvostruka slika}} → {{tl|Multiple image}} * {{tl|Illm}} → {{tl|Ill}} – {{urađeno}} ==Resursi za šablone== * Podrška drugih imena istog parametra: **<code><nowiki>{{ #if: {{{domaćeime|}}}{{{izvornoime|}}}{{{nativename|}}} | {{{domaćeime|}}}{{{izvornoime|}}}{{{nativename|}}}}}</nowiki></code> **<code><nowiki>{{{domaćeime|{{{izvornoime|{{{nativename|}}} }}} }}}</nowiki></code> * Kompaktni izgled (smanjeni vertikalni razmak) za "entete" infokutije: **<code><nowiki>| bodystyle = line-height: 1.1em; border-spacing: 2px;</nowiki></code> * Automatsko razdvajanje popisa u stupce bez ručno unesivih {{tlx|div col}}: **<code><nowiki><div style="column-count: 2"> * </div></nowiki></code> * Automatsko izlistavanje stranica sa određenim prefiksom: **<code><nowiki>{{Special:PrefixIndex|prefix={{NAMESPACE}}:{{ROOTPAGENAME}}/|stripprefix=1}}</nowiki></code> ==Infokutijsko stablo== Status: {{urađeno}} * [[Šablon:Infokutija]] ** ''[[Šablon:Infokutija (BS)]] ** ''[[Šablon:Kutijica]]'' ** ''[[Šablon:Infobox]]'' ** ''[[Šablon:Infobox vcard]]'' ==Infokutije za kasnije== <div class="mw-collapsible mw-collapsed"> {| | {{Infokutija jezik |caption=Zastava međuslovenskog jezika |slika=Flag of Interslavic.svg |ime=međuslovenski jezik |izvornoime=medžuslovjansky jezyk |stvoritelj=[[Vojtěch Merunka]] i [[Jan van Steenbergen]]| |upotreba =Pomoćni jezik, namenjen za komunikaciju među ili sa [[slovenski jezici|slovenskim jezicima]] |broj=7000 (2020) |iso3=isv }} | {{Infokutija jezik |ime=jugoslavenski znakovni jezik |korisnici=oko 23.000 (2010–2014) |države=[[Bosna i Hercegovina]], [[Crna Gora]], [[Hrvatska]], [[Srbija]], [[Sjeverna Makedonija]], [[Slovenija]] |fam1=[[francuska znakovna jezična porodica|francuska znakovna porodica]] |fam2=[[austrijski znakovni jezik]] |dijalekti=bosanski znakovni jezik<br>crnogorski znakovni jezik<br>hrvatski znakovni jezik<br>makedonski znakovni jezik<br>slovenski znakovni jezik<br>srpski znakovni jezik |iso3=ysl |lc1=csq |ld1=hrvatski znakovni jezik |glotto=yugo1239 }} |} </div> <div style="display: none;"><references /></div> {{clear}} ==[[Modul:Wikidata]] ([[:ru:Модуль:Wikidata|ru]]) / [[Modul:WikidataIB]] ([[:en:Module:WikidataIB|en]])== == User info card (uic) == {{#uic:Vipz}} fl0r15c5cu04esclxqxicjr1a9q9dyz Parada (film, 2011) 0 4673762 42681045 42551052 2026-08-24T23:53:26Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681045 wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | naslov = Parada | slika = Parada (film, 2011).jpg | veličina_slike = | slika_alt = | opis = Kino-poster filma ''Parada'' | originalni_naslov = | režija = [[Srđan Dragojević]] | producent = Biljana Prvanović<br>Igor Nola<br>Vladimir Anastasov<br>Eva Rohrman<br>Mike Downey | scenario = [[Srđan Dragojević]] | narator = | uloge = [[Nikola Kojo]]<br>[[Miloš Samolov]]<br>[[Hristina Popović]]<br>[[Goran Jevtić]]<br>[[Goran Navojec]]<br>[[Mira Stupica]]<br>[[Marko Nikolić]] | muzika = [[Igor Perović]] | fotografija = Kiril Spaseski | žanr = [[komedija]], [[drama]] | montaža = [[Petar Marković]] | studio = Delirium Films<br>Mainframe Production<br>Sektor Film Skopje<br>Forum Ljubljana<br>Film and Music Entertainment | distributer = Filmstar | premijera = {{Filmdate|2011|10|31|df=y}} | trajanje = 115 min. | zemlja = {{flagcountry|SRB}} | jezik = srpski/hrvatski/bosanski<br />albanski | budžet = 1.5 miliona € | zarada = 4 miliona € | prethodnik = | nasljednik = | web stranica = {{URL|https://deliriumfilms.rs/heavens-above-srpski/projekti.html#scroll-theparade|deliriumfilms.rs}} | imdb_id = 1784575 }} '''''Parada''''' je srpski [[dramedija|komedijsko-dramski]] film iz 2011. godine reditelja i scenariste [[Srđan Dragojević|Srđana Dragojevića]].<ref name="Baza HR kinematografije">{{cite web |title=Parada |url=http://hrfilm.hr/baza_film.php?id=423 |website=Baza HR kinematografije |access-date=29. 8. 2022}}</ref><ref name="Filmski centar Srbije">{{cite web |title=Parada |url=http://www.fcs.rs/filmovi/filmska-baza/?page=film&id=241 |website=Filmski centar Srbije |access-date=29. 8. 2022 |archive-date=2021-10-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211017224911/http://www.fcs.rs/filmovi/filmska-baza/?page=film&id=241 |dead-url=yes }}</ref> Film se bavi pitanjima [[Položaj LGBT osoba u Srbiji|LGBT prava u Srbiji]] i prikazuje snimke prve [[Belgrade Pride|beogradske parade ponosa]] u samostalnoj Srbiji iz 2010. godine. Film je premijerno prikazan u [[Beograd]]u 31. oktobra 2011. Uprkos kontroverzne teme, ''Paradu'' je u [[bioskop]]ima pogledalo preko 150,000 ljudi u prve tri sedmice, odnosno 350,000 u prvih jedanaest sedmica prikazivanja. U prvih osam sedmica, pogledalo ga je 150,000 ljudi u Hrvatskoj, 40,000 u Bosni i Hercegovini, 25,000 u Sloveniji i 20,000 u Crnog Gori.<ref name="blic">{{cite news |url=http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/291682/Titl-na-hrvatskom-dao-bi-Paradi-poseban-smek |newspaper=[[Blic (novine)|Blic.rs]] |title=Titl na hrvatskom dao bi „Paradi“ poseban šmek |access-date=29. 8. 2022.}}</ref> ==Radnja== Grupa gej aktivista pokušava da organizuje paradu ponosa u Beogradu, što nije lak zadatak u Srbiji, o čemu svedoči i [[LGBT historija u Jugoslaviji#Savezna Republika Jugoslavija|nasilje u pokušaju 2001. godine]]. Gotovo deceniju kasnije, situacija nije mnogo bolja. Na najavu novog pokušaja Prajda, [[desnica|desničarske]], [[nacionalizam|nacionalističke]] i [[neonacizam|neo-nacističke]] organizacije opet su se ujedinile da nasilno spreče gej aktiviste čiju je manifestaciju [[Policija Srbije|beogradska policija]] odbila da štiti. Među organizatorima se nalazi i Mirko Dedijer (30), pozorišni reditelj koji uglavnom zarađuje za život planirajući raskošne i kičaste svadbene svečanosti. Mirko živi u Beogradu zajedno sa svojim ženstvenim dečkom Radmilom (35), uspešnim veterinarom, koji nije toliko političan i zadovoljan je živeti diskretno i u tajnosti. Mirko i vokalni gej aktivisti svakodnevno doživljavaju fizičke napade i zlostavljanje homofobične većine svoga grada. Radmilo ipak podržava svog partnera Mirka u snu da organizuje prvi uspešan Prajd u Beogradu. No nemajući koga da im obezbeđuje skup i već trpeći pre-manifestacijske napade, većina gej aktivista vide da je održavanje ovog Prajda nemoguće. S druge strane, u radnji se pojavljuje Miško Drašković "Limun", [[mačo]] kriminalac i ratni veteran u svojim kasnim 40-ima koji danas vodi [[džudo]] klub koji je istovremeno i [[telohranitelj]]ska agencija (njihovi klijenti većinom su ''[[nouveau riche]]'' biznismeni i [[turbo-folk]] pevačice). Limun je rastavljen muškarac čiji je sin iz prethodnog braka, Vuk, [[automehaničar]] i član marginalne desničarske [[skinhead]] grupe koja napada homoseksualce. Limun izlazi s mlađom ženom, luckastom [[kozmetičar]]kom po imenu Biserka. Putevi ova dva para se ukrštaju. Limunov voljeni [[buldog]] postane žrtva pucnjave iz automobila koja je njegovom gospodaru poslužila kao opomena. Svog psa Limun odvede u veterinarsku ambulantu, gde mu operacijom Radmilo spasi život. Istovremeno, Biserka unajmi Mirka da isplanira njeno i Limunovo venčanje. Konačni susret svih četvero u Mirkovoj prodavaonici haljina zbog Limunove nasilne i homofobične strane pođe užasno po zlu; gurnući ga na stakleni stol, Mirko zadobije ozljede na glavi. Zbog svih homofobnih napada, Mirko se konačno odluči za preseljenje iz rođene zemlje Srbije u Kanadu, gde je već dobio imigrantsku vizu, čime bi iza sebe ostavio Radmila. Zbog nasilnosti svog dečka, Biserka se odluči ostaviti Limuna i otkaže sav kontakt s njime. Navečer nazove Radmila da mu se ispriča i opiše njihovu situaciju, dok Radmilo sazna da se ovi bave telohraniteljstvom i uvidi zadnju priliku u obezbeđivanju Prajda. Radmilo se sledećeg jutra pojavi u Limunovom džudo klubu te mu kaže da mu se obratila Biserka, te predstavi svoj ponudu - Mirkove usluge u organizovanju svadbene zabave u zamenu za Limunovo osoblje koje bi obezbedilo gej paradu. Limun nerado prihvata, no iako mu se Biserka vraća, osoblje njegovog kluba odbija učestvovati u štićenju homoseksualaca, delom zbog sramote i verovatnih reakcija svoje zajednice. Ne videći drugu opciju, Limun odlučuje da stupi u kontakt sa bivšim ratnim protivnicima, većinom onim koji su se bavili sitnim švercom preko granica tokom jugoslovenskih ratova. Limun i Radmilo kreću na regrutsko putovanje po bivšoj Jugoslaviji. Za svoju misiju uspiju regrutovati: Roka (45) - hrvatskog ratnog veterana koji sada vodi [[kafana|kafanu]], Halila (50) - Bošnjaka koji vodi svoju [[videoteka|videoteku]], te Azema (45) - Albanca sa Kosova koji zarađuje za život od prodaje droge ukradene preko [[golub pismonoša|ptica pismonoša]], uglavnom američkim trupama koje su tamo stacionirane. Kada Limunov pokušaj da obuči gej aktiviste u [[borilačke vještine|borilačkim veštinama]] propadne, skinheadsi odbijaju da budu potkupljeni i policija odbija mito da zaštiti paradu, mala grupa je na dan parade napadnuta i brutalizovana, a Mirko je ubijen pre nego što policija interveniše. Međutim, zahvaljujući ovoj hrabrosti i trudu, film se završava proslavom uspešne parade sledeće godine koju štiti nekoliko hiljada policajaca. ==Uloge== {| class="wikitable" ! Glumac ! Uloga |- | [[Nikola Kojo]] || Limun |- | [[Miloš Samolov]] || Radmilo |- | [[Hristina Popović]] || Biserka |- | [[Goran Jevtić]] || Mirko |- | [[Goran Navojec]] || Roko |- | [[Dejan Aćimović]] || Halil |- | [[Toni Mihajlovski]] || Azem |- | [[Nataša Marković]] || Lenka |- | [[Mladen Andrejević]] || Đorđe |- | [[Relja Popović]] || Vuk |- | [[Radoslav Milenković]] || Kecman |- | [[Mira Stupica]] || Baka Olga |- | [[Marko Nikolić]] || Bogdan |- | [[Anita Mančić]] || Tamara |- | [[Branimir Popović]] || Zvonce |} ==Produkcija== Prema piscu i reditelju filma [[Srđan Dragojević|Srđanu Dragojeviću]], film je nastao u leto 2001. godine dok je gledao snimak nasilja na pokušaju parade ponosa u Beogradu. Napisao je prvi nacrt scenarija za ''Paradu'' 2004. godine, ali se vratio na njega tek 2007. pošto nije uspeo da obezbedi finansiranje za svoj drugi filmski projekat pod nazivom "''1999''".<ref>{{cite news |first=Milan |last=Vukelić |url=http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/286539/Srdjan-Dragojevic-Moji-filmovi-mogu-da-budu-opasni |title=Srđan Dragojević: Moji filmovi mogu da budu opasni |newspaper=Blic.rs |date=31. oktobar 2011}}</ref> U to je vreme eksperimentisao sa uokvirivanjem scenarija ''Parade'' u različite žanrove, ali je na kraju odlučio da je [[politička korektnost|politički nekorektna]] komedija najbolja platforma za ispričati ovu priču. Konačnu verziju scenarija pisao je tokom tri sedmice leta 2008. dok je letovao na ostrvu [[Mljet]]u u Hrvatskoj.<ref>{{cite news |first=Marko |last=Njegić |url=https://slobodnadalmacija.hr/kultura/parada-srdan-dragojevic-socijalisticka-revolucija-je-iza-ugla-152147 |title=Srđan Dragojević: Socijalistička revolucija je iza ugla |newspaper=[[Slobodna Dalmacija]] |date=19. decembar 2011}}</ref> Do jeseni 2009. Dragojević je bio spreman da počne snimanje, a prvobitni plan je bio da snimi scene filma na gej paradi 20. septembra 2009. u Beogradu koja je na kraju otkazana zbog bezbednosnih razloga.<ref>{{cite news |first=Milica |last=Čule |url=http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/116654/Imamo-Oskara-za--huliganizam |title=Imamo "Oskara" za huliganizam |newspaper=Blic.rs |date=21. oktobar 2009}}</ref> Snimanje filma je započeto godinu dana kasnije na paradi 2010. i nastavila se krajem marta 2011. na lokacijama u Hrvatskoj ([[Pag]], [[Rab]] i [[Obrovac]]) i Makedoniji ([[Bitola]]).<ref>{{cite news |first=Milena |last=Zajović |url=http://www.vecernji.hr/kultura/srdan-dragojevic-hrvatskoj-snima-film-gay-prideu-clanak-269606 |title=Srđan Dragojević u Hrvatskoj snima film o gay prideu |newspaper=[[Večernji list]] |date=27 March 2011}}</ref> Prema jednoj od njegovih producenata Biljani Prvanović (Delirium Films), izrada filma ''Parade'' koštala je 1,3 miliona evra, a finansirali su ga [[Eurimages]] fond [[Evropski savet|Evropskog saveta]], [[Hrvatski audiovizualni centar]] (HAVC), [[Ministarstvo kulture Srbije]], [[Ministarstvo kulture Slovenije]], [[Ministarstvo kulture Makedonije]], i ambasade Nemačke, Holandije i Francuske u Beogradu kao i srpske kompanije [[Dunav osiguranje]], [[Prva srpska televizija]] i [[Serbia Broadband]].<ref>{{cite web |first=Katarina |last=Milovanović |url=http://www.nadlanu.com/pocetna/vodic/filmovi/Srdjan-Dragojevic-quotParadaquot-bez-ustezanja.a-121118.27.html |title=Srđan Dragojević: Parada bez ustezanja! |work=Nadlanu |date=31. oktobra 2011 |access-date=2022-09-17 |archive-date=2016-03-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304032437/http://www.nadlanu.com/pocetna/vodic/filmovi/Srdjan-Dragojevic-quotParadaquot-bez-ustezanja.a-121118.27.html |url-status=dead }}</ref> Dragojević se u intervjuima žalio da ga je više od sto kompanija u Srbiji odbilo za finansiranje jer nisu želeli da budu asocirani sa gej projektom.<ref>{{cite news |first=Ivana |last=Cicović |url=http://www.kurir-info.rs/stars/srdjan-dragojevic-od-politicara-sam-dobio-k...-da-izbijem-oci-142612.php |title=Srđan Dragojević: Od političara sam dobio kurac da izbijem oči |newspaper=[[Kurir]] |date=30 October 2011 |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20111101153020/http://www.kurir-info.rs/stars/srdjan-dragojevic-od-politicara-sam-dobio-k...-da-izbijem-oci-142612.php |archive-date=1. novembra 2011 }}</ref> Kao producenti filma navedeni su: [[Biljana Prvanović]] iz Delirium Films iz Srbije, [[Igor Nola]] iz Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), [[Eva Rohrman]] iz slovenačkog Forum filma, [[Vladimir Anastasov]] iz makedonskog Sektor filma i [[Mike Downey]] iz britanskog Film & Music Entertainment (F&ME). == Nagrade i festivali == * Film je 2012. godine dobio nagradu za najbolji [[scenario]] na [[Festival filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji|Festivalu filmskog scenarija]] u [[Vrnjačka Banja|Vrnjačkoj Banji]].<ref>{{cite web |title=36. Festival filmskog scenarija - nagrade i priznanja |url=https://www.screenfest.org.rs/2012/index2012.htm |website=Festival filmskog scenarija |access-date=25. januara 2021 |archive-date=2021-11-26 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211126233610/https://www.screenfest.org.rs/2012/index2012.htm |url-status=dead }}</ref> * [[Berlinski filmski festival]] 2012. godine - Nagrada publike u programu Panorama, Nagrada Ekumenskog žirija, Nagrada čitatelja magazina Siegessäule<ref name="Baza HR kinematografije" /> * Torino LGBT Film Festival - Nagrada publike <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Galway Film Festival - Najbolji film iz međunarodne konkurencije <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Međunarodni žiri filmskih saveza u Odesi - Najbolji film * Freiburg Film Festival - Nagrada publike * [[Pulski filmski festival]] 2012. godine - Manjinske koprodukcije - Zlatna arena za najbolji scenario, Zlatna Arena za najbolju glumicu (Hristina Popović) <ref name="Baza HR kinematografije" /><ref>{{cite web |title=PARADA |url=https://www.pulafilmfestival.hr/hr/filmovi/2334 |website=Pula film festival |archive-date=21. aprila 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210421053749/https://pulafilmfestival.hr/hr/filmovi/2334 |url-status=dead }}</ref> * Festroia - Gran pri - Zlatni delfin, Nagrada publike <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Red Goddess u Prištini - Najbolji balkanski film <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Mojkovac - Najbolji glumac (Nikola Kojo) <ref name="Baza HR kinematografije" /> * MedFilm u Rimu - Gran pri<ref name="Baza HR kinematografije" /> * Festival u Monpeljeu - Nagrada publike <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Lausanne Cine Festival - Nagrada Titra mladog žirija <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Mediterranean Film Festival u Briselu - Nagrada publike <ref name="Baza HR kinematografije" /> * Međunarodni filmski festival u Tirani - Najbolja režija, Najbolja montaža<ref name="Baza HR kinematografije" /> ==Izvori== {{izvori}} ==Vanjske veze== {{LGBT portal}} * {{IMDb naslov|1784575}} * [https://web.archive.org/web/20120411124209/http://www.filmparada.com/ Zvanični veb-sajt] (arhiviran) [[Kategorija:Filmovi na albanskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi na srpskohrvatskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi Srđana Dragojevića]] [[Kategorija:Filmovi sa LGBT tematikom]] [[Kategorija:Dramedije]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] [[Kategorija:Filmske komedije]] [[Kategorija:Srpski filmovi]] kkf6h7dub0fe60u9l7rdd3zn0f62u5f Togg 0 4674896 42681087 42555748 2026-08-25T09:05:31Z KiranBOT 245670 removed AMP tracking from URLs ([[:m:User:KiranBOT/AMP|details]]) ([[User talk:Usernamekiran|report error]]) v3.1.1s tf_sq 42681087 wikitext text/x-wiki {{Kompanija (SR) | naziv_kompanije = Togg | logo = [[Datoteka:TOGG logo.svg|250px]] | vrsta_kompanije = [[Javna kompanija|Javna]] | delatnost = [[Automobilska industrija]] | osnovana = 25. Jun 2018. | mesto_osnivanja = | osnivači = | sedište = [[Gebze]], [[Turska]] | rukovodioci = Mehmet Gürcan Karakaş<br />Sergio Rocha | proizvodi = [[Automobil]]i | prihod = | operativni_prihod = | profit = | ukupna_aktiva = | ukupni_kapital = | broj_radnika = 1300+ (2022) | slogan = | veb_stranica = [https://www.togg.com.tr www.togg.com.tr] | informacija = }} '''Togg''' ili '''Turska automobilska inicijativna grupa S.A.''' ({{jez-tr|Türkiye'nin Otomobili Girişim Grubu A.Ş.}}) turski je proizvođač električnih automobila osnovan [[2018]]. kao zajedničko ulaganje.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=https://www.teslask.com/togg/about-the-togg-car.html?amp=1 |access-date=2022-11-26 |archive-date=2022-10-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221031164003/https://www.teslask.com/togg/about-the-togg-car.html?amp=1 }}</ref> Glavni dioničari Anadolu Group, BMC Turkey, Kök Group, Turkcell i Zorlu Holding osnovani su zajedno s Udruženjem turskih gospodarskih i industrijskih komora i robnih burzi. Svaka od gore navedenih kompanija dobila je 19% dionica Togga, a Udruženje turskih gospodarskih komora i robnih burzi dobilo je 5%.<ref>{{Cite web |url=https://www.turkishproperties.com.tr/en/turkeys-first-national-car-with-togg-brand/ |title=Archive copy |access-date=2022-11-26 |archive-date=2023-03-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314053901/https://www.turkishproperties.com.tr/en/turkeys-first-national-car-with-togg-brand/ |url-status=dead }}</ref> U [[2010]]. turski predsjednik [[Erdoğan]] pokrenuo je proizvodnju automobila proizvedenih u Turskoj. U [[2017]]. Erdogan je najavio TOGG i njegove tvorce.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=https://ahvalnews.com/turkey/why-cant-turkish-government-produce-national-car?amp |access-date=2022-11-26 |archive-date=2021-02-04 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210204024228/https://ahvalnews.com/turkey/why-cant-turkish-government-produce-national-car?amp |dead-url=yes }}</ref><ref>https://www.drivingyourdream.com/articles/turkishcarbrands</ref> Dana [[27. 12.|27. prosinca]] [[2019]]. održana je prezentacija TOGG vozila u Gebzeu, zajedno sa stvaranjem prve IT Valley (Ilm Valley). Tijekom događaja predsjednik Erdoğan predstavio je dva modela - jedan SUV i jedan sedan. Prva dva prototipa proizvela je [[Pininfarina]] u [[Italija|Italiji]]. Tvornica za proizvodnju automobila smještena je u [[Gemlik]]u, [[Bursa (provincija)|Bursa]].<ref>https://balkangreenenergynews.com/togg-presents-turkeys-first-domestically-made-electric-vehicle/</ref> Očekuje se da će tvrtka započeti masovnu proizvodnju do [[2023]].<ref>https://www.carscoops.com/2022/01/turkeys-togg-makes-public-debut-at-ces-with-transition-concept-smart-device/</ref> == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Togg}} * [https://www.togg.com.tr/ Togg službena stranica] [[Kategorija:Nastanci 2018.]] [[Kategorija:Turski proizvođači automobila]] 76l15iq5hlkzkvfqy7gaew9xegr80gj Korisnik:Zavičajac/igralište 2 4676787 42681004 42680891 2026-08-24T17:20:47Z Zavičajac 76707 42681004 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Kamene džamije i pripadajuće sveta mjesta u Mangistau |image = Beket-Ata (Oglandy).jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iii |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1760 |država = {{flag|Kazahstan}} }} '''Džamije u kamenu''' su skupina od 5 [[džamija]] u Karakijanskom, Mangistauskom i Tupkaraganskom okrugu, [[Mangistau]]ska regija, [[Kazahstan]]. Udaljene su najviše oko 100 km od Aktaua, središta regije Mangistau. Uz džamiju su i drevne [[Nekropola|nekropole]] (mezari). Karakteristične su po zajedničkom načinu gradnje, uklesane u prirodne kamene formacije.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219563 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> <ref name="Kamene">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta Mangystaua upisane su na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="tvrđave">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1760 |title= Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta Mangystaua |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Svjetsku baštinu čine najpoznatije i najbolje očuvane džamije: * Beket Ata, se nalazi u području Oglandy u regiji Mangystau i datira iz 18. stoljeća. Džamija je vještački isklesana u srednjem sloju visoke litice koja se spušta u klupama u duboku jarugu, gusto obraslu grmljem. Ispred ulaza u džamiju nalazi se mala platforma, do koje stepenice vode odozdo. Prva ulazna prostorija naziva se predvorje, osvijetljena je dubokim krovnim prozorom koji je izrezan u sredini kupolastog stropa. Na zapadnoj strani predvorja nalazi se molitvena dvorana s mihrabom u južnom zidu, a na jugoistočnoj strani nalaze se dvije sobe. Beket Or je sahranjen u jednoj od njih. * Karaman Ata, * Šakpak Ata * Šopan Ata je prvi put istraživana 1951.-1952. kao [[Arhitektura|arhitektonski]] objekat, zatim 1977.-1978. u organizaciji Ministarstva kulture Kazahstanska SSR, a također 1982. u organizaciji Društva za zaštitu spomenika. Isklesana je na rubu debelog poteza kosih krečnjačkih slojeva u masivu klisure. Sastoji od 12 međusobno povezanih prostorija različite namjene: vjerski obredi, obrazovne aktivnostima, ekonomske potreb...Pravougaona dvorana dimenzija 7,1 x 5,1 m zauzima centralni položaj. Prostorija je osvijetljena okruglim svjetlosnim otvorom promjera 1,5 m, koji je blago pomaknut u odnosu na središte plafona. Gotovo u samom središtu prostorije postavljen je drveni stup visok 1,5-1,8 m. Mjesto gdje stoji stup smatra se svetim. Blago stepenište u jugozapadnom uglu prostorije vodi na sprat. U podnožju lijevog zida nalazi se grobna komora (kabirhana) u kojoj je, prema legendi, sahranjen Šopan-Ata; Značajno je produbljena u stijeni – to je mala zasvođena prostorija. Pored džamije je veliko groblje-nekropola, u kojoj je dokumentovano više od 1640 nadgrobnih spomenika. Cijelu teritoriju zapadno i sjeverozapadno od džamije zauzimaju uglavnom srednjovjekovni turkmenski spomenici.Među njima se nalazi ogroman broj stiliziranih nadgrobnih spomenika tipa "kojta", kao i arhaične ograde, sarkofagi, kamene ploče, grubo obrađene kamene ploče, stilizirani nadgrobni spomenici. U istočnom dijelu nekropole, gdje su koncentrisani samo kazahstanski spomenici, nalazi se veliki broj saganatama, kupolastih mauzoleja, kulpitasa, kulpitasa sa kojtasima i stepenastih nadgrobnih spomenika tipa uštas. Dekretom Vijeća ministara Kazahstanske SSR iz 1982. objekat je stavljen pod zaštitu. Po nalogu ministra kulture i sporta Republike Kazahstan od 30. marta 2015. nalazi se na popisu istorijskih i kulturnih spomenika nacionalnog značaja. Spomenik je uključen i u Popis svetih predmeta kao dio projekta regionalnog značaja - Geografija sakralnih koraka u Kazahstanu - u okviru programa "Duhovna obnova". Istraživanja i restauratorski radovi provedeni su u džamiji i nekropoli u 1992, 1995-1996, 2003-2004, 2010, 2013, 2014, 2015, 2016. * Sultan-Epe. === Galerija === <gallery> File:Некрополь Бекет-Ата.JPG|Beket-Ata File:Karaman Ata 2.jpg|Karaman-Ata File:Shakpak-Ata mihrab.jpg|Šakpak-Ata File:Shopan Ata Mosque.jpg|Šopan-Ata File:Сұлтан апе қорымы.jpg|Sultan-Epe </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Rock Mosques and Associated Sacred Sites of Mangystau}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistan] dk68tb2xbq0ktcpnvgyg7n6d2fob5e1 42681018 42681004 2026-08-24T20:21:51Z Zavičajac 76707 42681018 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' <ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> <ref name="Kamene">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Moderna arhitektura u Taškentu upisana je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Devet sastavnih dijelova * 1. Stambena zgrada Žemčug, * 2. Velika solarna peć, zbog svoje specifične funkcije, nalazi u Čangikhisaraku (okrug Parkent), otprilike 45 kilometara istočno od Taškenta. * 3. Državni muzej historije, * 4. Palata prijateljstva naroda, * 5. Državni muzej umjetnosti, * 6. Državni cirkus, 7. Centralna izložbena dvorana Akademije umjetnosti, 8. Kinodvorana Ališer Navoi, 9. Pijaca Čorsu i 10. Metro stanica Kosmonavtlar) nalaze se u centru Taškenta, dok se preostali dio ( === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] dvz115q9x5cgb7bbhhcjw3ql3xnvegh 42681044 42681018 2026-08-24T23:23:32Z Zavičajac 76707 42681044 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' Serijalna nominacija za modernističku arhitekturu Taškenta uključuje deset komponenti. Potonje su odabrane ne samo zbog svoje autentičnosti i integriteta, već i uzimajući u obzir njihovu sposobnost da kolektivno predstave raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma, i proces razvoja arhitektonskog jezika koji je utjelovio novi kulturni identitet. Zgrade uključene u nominacije su projektovane i izgrađene ili istovremeno ili u kratkom vremenskom periodu (1960-ih-1990-ih). Zamišljene su kao sastavni dijelovi uzastopnih urbanističkih planova razvijenih tokom druge polovine dvadesetog vijeka. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim urbanim čvorovima. Mnogi od komponentnih dijelova su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanog tkiva Taškenta.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref><ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Taškentska modernistička arhitektura 1960-ih i 1990-ih rezultat je jedinstvenog spoja socijalističkog urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u arhitekturi i zanatske kulture regije. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju Sovjetskog Saveza da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku. Kao model grada, Taškent je služio kao prijestolnica međunarodnog socijalizma u Centralnoj Aziji, promovirajući alternativu imperijalizmu i nudeći novo nezavisnim nacijama u Aziji, Južnoj Americi i Africi model za napredak Urbana evolucija grada u 20. vijeku odražava ključne prekretnice, od uspostavljanja Novog grada pod ruskom upravom do njegovog imenovanja za glavni grad Uzbekistanske SSR 1930. godine, što je postavilo temelje za centralizirano urbano planiranje. Nakon Drugog svjetskog rata, Taškent postao je poligon za urbane i društvene eksperimente, odražavajući sovjetske ideale modernizacije i antiimperijalizma. Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je pod Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije, što je omogućeno djelimičnim uništenjem grada. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući seizmički otporne dizajne i klimatski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim zanatstvom. Ove inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i pokazale međuigru između tradicija i modernizma. <ref name="Kamene">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Moderna arhitektura u Taškentu upisana je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Devet sastavnih dijelova * 1. Stambena zgrada Žemčug (ruski za "Biser"), projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok koji je projektovala O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih kosmonauta). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizacija obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski za "Biser") po zlatarnici na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta. Ova dvorišta, namijenjena kao zajednički vanjski prostori za stanare, imaju zaista jedinstven kvalitet: organizirana su na tri kata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. Neformalna mješavina urbanog namještaja i domaćih detalja doprinosi prenošenju ideje javnog, ali poznatog prostora, kao u tradicionalnom susjedstvu. * 2. Velika solarna peć, zbog svoje specifične funkcije, nalazi u Čangikhisaraku (okrug Parkent), otprilike 45 kilometara istočno od Taškenta. * 3. Državni muzej historije, * 4. Palata prijateljstva naroda, * 5. Državni muzej umjetnosti, * 6. Državni cirkus, * 7. Centralna izložbena dvorana Akademije umjetnosti, * 8. Kinodvorana Ališer Navoi, * 9. Pijaca Čorsu i * 10. Metro stanica Kosmonavtlar) nalaze se u centru Taškenta, dok se preostali dio ( * === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg </gallery> == Izvori == {{Reflista}} Total Area of the nominated serial property: 49 ha / 8968 m2 Total Area of Buffer Zone: 171 ha / 5992 m² Total Area: 221 ha / 4960 m² {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] 1v8j1afzsdi0qctf6ko1a7msuzn4lfs 42681098 42681044 2026-08-25T11:28:00Z Zavičajac 76707 42681098 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 https://scispace.com/pdf/omladinske-radne-akcije-kontinuiteti-i-odmaci-iz-iskustva-56i3z2pi8a.pdf https://balkans.aljazeera.net/blogs/2020/3/29/moje-sjecanje-sa-omladinskih-radnih-akcija * 2026. – [[]] iran * 2026. – [[Amazonski teatri]] * 2026. – [[]] indija * 2026. – [[]] Japan {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Moderna arhitektura u Taškentu. Modernizam i tradicija u Centralnoj Aziji |image = Sirk 2.jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iv |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1766 |država = {{flag|Uzbekistan}} }} '''Moderna arhitektura u Taškentu''' zastupljena je reprezentativnim skupom modernističkih zgrada i urbanih kompleksa izgrađenih između 1960-ih i ranih 1990-ih. u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana. Rezultat je jedinstvenog spoja socijalističkog urbanističkog planiranja, modernističkih inovacija u arhitekturi i zanatske kulture regije. Transformacija Taškenta u socijalističku prijestolnicu u 20. stoljeću odražava njegovu stratešku poziciju na raskršću civilizacija, kao i ambiciju Sovjetskog Saveza da predstavi grad kao simbol svoje vizije modernosti na Istoku. Kratko vrijeme izgradnje pripada periodu obnove i transformacije Taškenta nakon potresa 1966. godine. Kompleks modernističkih objekata sadrži stambene objekte, muzeje, izložbene dvorane, kulturne institucije, naučne i infrastrukturne objekte, odražavajući široki funkcionalni spektar kasnosovjetske arhitektonske produkcije. Kao takve, doprinijele su oblikovanju rasporeda grada, definiranju njegovih granica i upravljanju ključnim urbanim čvorovima. Mnogi od komponentnih dijelova su stoga povezani vizuelnim ili prostornim odnosima i služe kao istaknute znamenitosti unutar urbanog tkiva Taškenta.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219579 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref><ref name="kombin">{{Cite web |url= https://www.ciuz.info/en/modernity-and-tradition-in-central-asia-tashkents-modernist-architecture-included-among-the-unesco-world-heritage-sites/ |title= Modernizam i tradicija |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Nakon zemljotresa 1966. godine, razvoj grada ubrzan je Generalnim planom koji naglašava socijalistički urbanizam, zelene površine i moderno stanovanje. Sve sovjetske republike doprinijele su ovom naporu, simbolizirajući solidarnost SSSR-a. Generalni plan iz 1967. godine implementirao je ideje i mogućnosti koje su se pojavile tokom prethodne dvije decenije. Ova situacija potaknula je široko usvajanje inovativnih materijala i tehnologija, uključujući seizmički otporne dizajne i klimatski osjetljiva rješenja, koja spajaju prefabrikaciju sa zanatskim zanatstvom. Ove inovacije nisu samo riješile praktične izazove u teškoj klimatskoj i seizmičkoj zoni, već su i spojiletradiciju i modernizma.<ref name="moarh">{{Cite web |url= https://www.dezeen.com/2026/07/28/tashkent-modernism-unesco-world-heritage-site-soviet-architecture-uzbekistan-unesco/ |title= Ten UNESCO-listed Soviet modernist buildings in Tashkent |work= Interaktivna mapa istorijskih kulturnih mjesta |access-date= 23. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Zgrade uključene u nominacije su projektovane i izgrađene ili istovremeno ili u kratkom vremenskom periodu (1960-ih-1990-ih). Zamišljene su kao sastavni dijelovi uzastopnih urbanističkih planova razvijenih tokom druge polovine dvadesetog vijeka. Taškentska modernistička arhitektura Kao model grada, Taškent je služio kao prijestolnica međunarodnog socijalizma u Centralnoj Aziji, promovirajući alternativu imperijalizmu i nudeći novo nezavisnim nacijama u Aziji, Južnoj Americi i Africi model za napredak Urbana evolucija grada u 20. vijeku odražava ključne prekretnice, od uspostavljanja Novog grada pod ruskom upravom do njegovog imenovanja za glavni grad Uzbekistanske SSR 1930. godine, što je postavilo temelje za centralizirano urbano planiranje. Nakon Drugog svjetskog rata, Taškent postao je poligon za urbane i društvene eksperimente, odražavajući sovjetske ideale modernizacije i antiimperijalizma. == Svjetska baština == Deset objekata izgrađenih u duhu moderne arhitekture u Taškentu upisano je na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="moderna">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1766 |title= Moderna arhitektura u Taškentu |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Uzbekistan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Serijalna nominacija za moderna arhitektura kao svjetska baština Taškenta uključuje deset objekata. Odabrani su ne samo zbog svoje autentičnosti i integriteta, već i uzimajući u obzir njihovu sposobnost da kolektivno predstave raznoliki društveni, kulturni i politički kontekst Taškenta tokom druge polovine dvadesetog stoljeća. Posebna pažnja posvećena je odabiru struktura koje se razlikuju po funkciji, obliku i razmjeri kako bi odražavale i principe urbanističkog i arhitektonskog dizajna sovjetskog socijalizma, i proces razvoja hitektonskog jezika koji je utjelovio novi kulturni identitet. ==== Stambena zgrada Žemčug ==== Stambena zgrada Žemčug (ruski nazib za "biser"), projektovana je 1972–1984, a izgrađena 1975–1985. To je šesnaestospratni stambeni blok koji je projektovala O. Ajdinova iz TašZNIIEP u Taškentu. Smještena je u ulici Bujuk Turon, na raskrsnici bulevara Šarafe Rašidove i Afrosijoba (nekadašnjih kosmonauta). Pripada tipu multifunkcionalnih „kompleksa zgrada“, prilagođenih demografskoj strukturi uzbekistanskog društva (velike porodice, orijentisane na zajednicu, pristup raznim socijalnim uslugama). Slično pristupima iz 1920-ih, arhitekti su zamislili socijalni blok na sveobuhvatan način, obuhvatajući kolektivna domaćinstva, upravljanje, organizacija obroka, obrazovanje djece i aktivnosti u slobodno vrijeme. Zgrada je dobila ime "Žemčug" (ruski za "Biser") po zlatarnici na prvom spratu. To je jedna od prvih višespratnih stambenih kula u gradu i jedna od najeksperimentalnijih građevina svog doba. Zgrada je 1986. godine dobila zlatnu medalju od Saveza arhitekata i prepoznata je kao najbolja građevina u SSSR-u, zahvaljujući inovativnoj tehnici gradnje kliznim oplatama, monolitnom dizajnu pogodnom za seizmičku zonu, interpretaciji koncepta vertikalne mahale, kao i njenoj tipologiji, interakciji čvrstog i praznog prostora i prostornoj organizaciji. Nekretnina je jedinstvena i eksperimentalna iz dva razloga. Prvi tazlog je reinterpretacija mahale, tradicionalnog uzbekistanskog naselja gdje je svakodnevni život uglavnom orijentiran na zajednicu, što je vertikalno implementirano u stambeni blok. Kako bi se održala minijaturna skala naselja unutar velike kule, stvoreno je pet prostranih visećih dvorišta. Ova dvorišta, namijenjena kao zajednički vanjski prostori za stanare, imaju zaista jedinstven kvalitet: organizirana su na tri kata, omogućavajući pristup stanovima, s jedne strane, i otvarajući se prema gradu kroz velike otvore trostruke visine, s druge strane. Još jedan bitan aspekt tradicionalnog uzbekistanskog života je podjela javnog i privatnog života, što se u slučaju Žemčuga odrazilo u urednom odvajanju dvorišta (javni prostor) i stanova (privatni prostor). Štaviše, prisustvo ajvana - otvorene ljetne sobe koja se nalazi u srednjoazijskom i islamskom narodnom i tradicionalnom stanovanju koje pruža hladniji poluotvoreni prostor - jača podjelu javnog/privatnog prostora arhitektonske konfiguracije pružajući privatni otvoreni prostor u stanovima, a istovremeno pruža olakšanje tokom vrućih taškentskih ljeta. Neformalna mješavina urbanog namještaja i domaćih detalja doprinosi prenošenju ideje javnog, ali poznatog prostora, kao u tradicionalnom susjedstvu. * 2. Velika solarna peć, zbog svoje specifične funkcije, nalazi u Čangikhisaraku (okrug Parkent), otprilike 45 kilometara istočno od Taškenta. * 3. Državni muzej historije, * 4. Palata prijateljstva naroda, * 5. Državni muzej umjetnosti, * 6. Državni cirkus, * 7. Centralna izložbena dvorana Akademije umjetnosti, * 8. Kinodvorana Ališer Navoi, * 9. Trgovački centar Čorsu i * 10. Metro stanica Kosmonavtlar) nalaze se u centru Taškenta, dok se preostali dio ( * === Galerija === <gallery> File:History Museum (8145371419).jpg File:National Arts Centre in Tashkent 3.jpg </gallery> == Izvori == {{Reflista}} Total Area of the nominated serial property: 49 ha / 8968 m2 Total Area of Buffer Zone: 171 ha / 5992 m² Total Area: 221 ha / 4960 m² {{Commonscat|Tashkent}} [[Kategorija:Svjetska baština u Uzbekistanu] tps8ka0wbs9msehmvfb0795nheuh1yj The French Dispatch 0 4681214 42681084 42315893 2026-08-25T08:23:37Z KiranBOT 245670 removed AMP tracking from URLs ([[:m:User:KiranBOT/AMP|details]]) ([[User talk:Usernamekiran|report error]]) v3.1.1s tf_sq 42681084 wikitext text/x-wiki {{Italictitle}} {{Film | tip = igrani | naziv filma = ''The French Dispatch'' | prevod naziva = ''Francuska depeša'' | slika = French_Dispatch_Poster.jpg | opis slike = | tagline = | režija = [[Wes Anderson]] | žanr = | produkcija = Wes Anderson<br>[[Steven Rales]]<br>[[Jeremy Dawson]] | scenarij = Wes Anderson | naracija = | uloge = {{Plainlist|<!--- According to the official billing block located on the back of the DVD ---> * [[Owen Wilson]] * [[Benicio del Toro]] * [[Tony Revolori]] * [[Adrien Brody]] * [[Tilda Swinton]] * [[Bob Balaban]] * [[Henry Winkler]] * [[Léa Seydoux]] * [[Frances McDormand]] * [[Timothée Chalamet]] * [[Lyna Khoudri]] * [[Christoph Waltz]] * [[Rupert Friend]] * [[Jeffrey Wright]] * [[Liev Schreiber]] * [[Mathieu Amalric]] * [[Steve Park (comedian)|Stephen Park]] * [[Willem Dafoe]] * [[Edward Norton]] * [[Saoirse Ronan]] * [[Bill Murray]] * [[Elisabeth Moss]] * Jason Schwartzman * [[Fisher Stevens]] * [[Anjelica Huston]] }} | glazba = [[Alexandre Desplat]] | distributer = [[Walt Disney Studios Motion Pictures]] | godina = {{start date|2021|10|22|df=y}} | trajanje = 108 min. | država = {{flagcountry|SAD}} | jezik = [[engleski jezik]]<br>[[francuski jezik]] | studio = [[American Empirical Pictures]]<br>[[Indian Paintbrush]] | budžet = $25 mil | zarada = $46,3 mil | storyboard = | art director = | animacija = | fotografija = [[Robert Yeoman]] | montaža = [[Andrew Weisblum]] | specijalni efekti= | scenografija = | kostim = | šminka = | kamera = | zvuk = | prethodni = | naredni = | ocene = | web stranica = | imdb_id = 8847712 }} '''''The French Dispatch''''' ([[Srpskohrvatski jezik|sh.]] ''Francuska depeša'') je američki [[Omnibus film|antologijski]] [[Dramedija|dramski]] film iz 2021. koji je napisao, režirao i producirao [[Wes Anderson]] prema priči koju je osmislio s Romanom Coppolom, Hugom Guinnessom i [[Jason Schwartzman|Jasonom Schwartzmanom]]. Sadrži ekspanzivnu [[Ansamblska podjela uloga|glumačku ekipu]] i prati tri različite priče dok francuski inostrani biro izmišljenih novina ''[[Liberty, Kansas]] Evening Sun'' objavljuje svoje posljednje izdanje. Prvi segment, "Betonsko remek-delo", prati zatvorenog i nestabilnog slikara, a glume [[Benicio del Toro]], [[Adrien Brody]], [[Tilda Swinton]] i [[Léa Seydoux]] . Druga, "Revizije manifesta", inspirisana je studentskim protestima [[Maj 1968.|68. maja]], a glume [[Frances McDormand|Frensis Mekdormand]], Timoti Šalamet i Lina Khoudri . Treći, "Privatna trpezarija policijskog komesara", prikazuje Džefrija Rajta, Matijea Amalrika i Stivena Parka, i prati otmicu sina policijskog komesara. [[Bill Murray]] također glumi Arthur Howitzer Jr., urednik novina, dok se [[Owen Wilson]] pojavljuje u kratkom segmentu koji predstavlja izmišljenu lokaciju filma Ennui-sur-Blasé. Projekat se prvi put spominje u avgustu 2018. kao neimenovani muzički set nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]]. Tog decembra, film je zvanično najavljen, a Anderson ga je nazvao "ljubavnim pismom novinarima". Snimanje je trajalo između novembra 2018. i marta 2019. godine, uz snimatelja Roberta D. Yeomana, u gradu [[Angoulême]], u [[Francuska|Francuskoj]]. U postprodukciji, montažu je završio Andrew Weisblum, a [[Filmska muzika|partituru]] je komponirao Alexandre Desplat . Nakon odgode 2020. godine, ''The French Dispatch'' premijerno je prikazan na [[Kanski filmski festival|Filmskom festivalu u Cannesu]] 12. jula 2021., a bioskopski je prikazan u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]] od strane Searchlight Picturesa 22. oktobra 2021.<ref name=":2">{{Cite web|last=Rubin|first=Rebecca|date=May 27, 2021|title=Wes Anderson's 'The French Dispatch' Sets New Theatrical Release Date|url=https://variety.com/2021/film/news/wes-anderson-french-dispatch-release-date-2-1234982978/|access-date=May 27, 2021|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|language=en-US|archive-date=May 27, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210527164028/https://variety.com/2021/film/news/wes-anderson-french-dispatch-release-date-2-1234982978/}}</ref> Dobio je uglavnom pozitivne kritike, uz pohvale za svoju partituru, produkcijski dizajn i nastupe. U svetu je zaradio 46 miliona dolara u odnosu na budžet od 25 miliona dolara. == Radnja == Godine 1975., u izmišljenom francuskom gradiću Ennui-sur-Blasé (od francuskog, bukvalno, "dosada na apatiji"), Arthur Howitzer Jr., urednik časopisa ''The French Dispatch'', iznenada umire od srčanog udara. Prema željama izraženim u njegovoj volji, izdavanje časopisa se odmah obustavlja nakon jednog završnog oproštajnog broja, u kojem su objavljena četiri članka, uz nekrolog. === The Cycling Reporter === Herbsaint Sazerac vodi biciklistički obilazak Ennui-sur-Blaséa, pokazujući nekoliko ključnih područja kao što su arkade, kafe Le Sans Blague i uličica džeparoša. On upoređuje prošlost i sadašnjost svakog mesta, pokazujući koliko se malo promenilo u Ennuiju tokom vremena. === Betonsko remek-delo === JKL Berensen drži predavanje u umjetničkoj galeriji svog bivšeg poslodavca, Upshur "Maw" Clampette, u kojem detaljno opisuje karijeru Mosesa Rosenthalera. Rosenthaler, mentalno poremećeni umetnik koji služi kaznu u zatvoru Ennui zbog ubistva, slika apstraktni goli portret Simone, zatvorske službenice s kojom razvija vezu. Julien Cadazio, trgovac umetninama koji takođe služi kaznu zbog utaje poreza, odmah jeočaran slikom i kupuje je uprkos Rosenthalerovim protestima. Nakon puštanja na slobodu, Cadazio uverava svoju porodicu sačinjenu od izlagača umetnosti da ga izlože, a Rosenthaler ubrzo postaje senzacija u svetu umetnosti. Privatno, Rosentaler se bori s nedostatkom inspiracije do te mere da zamalo pokuša da izvrši samoubistvo, ali Simone ga ubeđuje da se posveti dugoročnom projektu. Tri godine kasnije, Cadazio, njegovi ujaci, Clampette, Berensen i gomila umetnika inspiriranih Rosenthalerom, svi frustrirani nedostatkom novih slika, podmićuju čuvare zatvora kako bi se suočili s njim, samo da bi otkrili da je njegovo remek delo zapravo niz [[Freska|fresaka]] u betonskoj zatvorskoj dvorani. Ljut što se slike ne mogu ukloniti iz zatvora, Cadazio ulazi u fizički sukob sa Rosenthalerom, ali se ubrzo predomišlja i počinje da ceni slike kakve jesu, a kasnije dogovara da se ceo zid avionom prebaci iz zatvora u privatni muzej u Kanzas, pod vlasništvom Clampettea. Zbog svojih postupaka u zaustavljanju zatvorske pobune koja je izbila tokom otkrivanja slika, Rosenthaler je pušten na uslovnu kaznu. Simone takođe odlazi nakon što je zaradila veliku svotu novca kao inspiracija i motivacija za Rosenthalera tokom njegovog boravka u zatvoru. Simone i Rosenthaler održavaju prepisku nakon njegovog oslobađanja, ali se više nikada ne vide. === Revizije manifesta === Lucinda Krementz izveštava o studentskom protestu koji izbija na ulicama Enuija i uskoro prerasta u "Revoliciju Šahovske Table", kako su je nazvali zbog toga što su studenti koristili šah da komuniciraju s policijom. Iako je revolucija u početku inspirisana sitnim brigama oko pristupa ženskom studentskom domu, traumatično regrutovanje u vojsku jednog studenta, Mitch-Mitcha, inspiriše veći ustanak. Uprkos njenom insistiranju na održavanju " novinarske neutralnosti ", Krementz ima kratku romansu sa Zeffirellijem, samozvanim vođom pobune, i potajno mu pomaže da napiše svoj manifest i umeće dodatak. Juliette, druga revolucionarka, nije impresionirana njegovim manifestom. Nakon što nakratko izraze svoje neslaganje oko njegovog sadržaja, Krementz otkriva da je Juliette zapravo zaljubljena u Zeffirellija i da je ljubomorna na njenu bliskost s njim. Ona tada kaže njima dvoma da "idu da vode ljubav", što oni i rade. Nekoliko sedmica kasnije, Zeffirelli umire pokušavajući da popravi toranj revolucionarne [[Piratski radio|piratske radio]] stanice, a ubrzo njegova fotografija postaje simbol pokreta. Pet godina kasnije, Krementz prevodi Mitch-Mitch-ovu pozorišnu dramatizaciju njegovog regrutovanja i Zeffirellijeve smrti za produkciju njegove drame National Playhouse (u Knoblock teatru u prizemlju). === Privatna trpezarija policijskog komesara === Tokom televizijskog intervjua, Roebuck Wright prepričava priču o svom prisustvu privatnoj večeri sa Komesarom policijskih snaga Ennui, koju je pripremio legendarni policajac/ kuvar poručnik Nescaffier. Nescaffier je poznati specijalista za vrstu visoke kuhinje posebno dizajnirane da je jedu zaposleni policajci. Večera je prekinuta kada kriminalci, predvođeni propalim muzičarem pod nazivom Šofer, otmu komesarovog sina Gigija i drže ga radi otkupnine. Otmičari predstavljaju zaraćene kriminalne sindikate Ennui-sur-Blasé i traže oslobađanje računovođe Alberta, zvanog "Abakus", koji poseduje njihove zajedničke finansijske evidencije. Abakus se nalazi u samici u sedištu policije. Wright se priseća svog boravka u istoj ćeliji zbog svoje homoseksualnosti, iz kog ga je izvukao Howitzer, nakon čega mu je ponudio posao u ''Dispatchu'' . Nakon pucnjave u otmičarevom skrovištu, Gigi uspeva da pošalje poruku [[Morseovo pismo|Morzeovom azbukom]] da "pošalju kuvara". Poručnik Nescaffier je poslan u skrovište otmičara, navodno da obezbedi hranu i njima i Gigiju, ali tajno je hrana prošarana otrovom. Svi kriminalci podlegnu otrovu osim Gigija i Šofera jer nijedan od njih nije jeo otrovane rotkvice, a Nescaffier jedva preživljava (zahvaljujući njegovom jakom stomaku). Šofer beži s Gigijem i vodi policiju u poteru. Gigi uspeva da pobegne kroz šiber automobila i ponovo se sastaje sa ocem. Tokom svog oporavka, Nescaffier spašava Abacusa od gladi, pripremajući mu omlet, nakon što je bio potpuno zaboravljen u metežu. Nazad u kancelariji Dispatcha, Howitzer kaže Wrightu da ponovo unese izbrisani segment. U njemu, Nescaffier koji se oporavlja govori Wrightu da je ukus otrova bio drugačiji od bilo čega što je ikada pre jeo, nakon čega njih dvojica dele svoj lament zbog toga što su stranci u Francuskoj, kao i celom društvu. Horowitz i Wright se ne slažu oko toga da li je ovaj razgovor srž dela. === Nekrolog === U epilogu, osoblje ''French Dispatcha'' oplakuje Horowitzevu smrt, ali se vraća na posao i sastavlja poslednje izdanje u čast njegovog sjećanja. Tokom završne špica nalazi se posveta sledećim piscima i urednicima, od kojih su mnogi bili povezani sa ''[[The New Yorker]]'': Harold Ross, William Shawn, Rosamond Bernier, Mavis Gallant, [[James Baldwin]], AJ Liebling, SN Behrman, Lillian Ross, Janet Flanner, Lucy Sante, [[James Thurber]], Joseph Mitchell, Wolcott Gibbs, St. Clair McKelway, Ved Mehta, Brendan Gill, EB White, i Katharine White, te dodatno Christopheu, piscu predstavljene pjesme "Aline". Uz posvete su naslovne strane ''French Dispatcha'' koje podsjećaju na naslovnice ''The New Yorker''. == Produkcija == Film je opisan kao "ljubavno pismo novinarima smešteno na predstraži američkih novina u izmišljenom francuskom gradu 20. veka", u čijem središtu su četiri priče.<ref name=":0">{{Cite news|url=https://www.indiewire.com/2018/12/wes-anderson-the-french-dispatch-france-casting-1202024587/|title=Wes Anderson Is Shooting 'The French Dispatch' in France — Exclusive|last=Thompson|first=Anne|date=December 2, 2018|website=[[IndieWire]]|access-date=December 2, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20181202223558/https://www.indiewire.com/2018/12/wes-anderson-the-french-dispatch-france-casting-1202024587/|archive-date=December 2, 2018|language=en-US}}</ref> Oživljava zbirku priča objavljenih u istoimenom ''The French Dispatch'', baziranom u izmišljenom francuskom gradu Ennui-sur-Blasé.<ref>{{Cite web|url=https://www.nme.com/news/wes-anderson-reveals-cast-first-details-new-movie-french-dispatch-2549957|title=Wes Anderson reveals cast of new movie 'The French Dispatch'|date=September 20, 2019|website=[[NME]]|first=Nick|last=Reilly|language=en-GB|access-date=December 16, 2019|archive-date=December 16, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20191216192023/https://www.nme.com/news/wes-anderson-reveals-cast-first-details-new-movie-french-dispatch-2549957}}</ref> Film je inspirisan Andersonovom ljubavlju prema ''[[The New Yorker]]u'', a neki likovi i događaji u filmu bazirani su na stvarnim ekvivalentima iz časopisa.<ref name="newyorker">{{Cite magazine|url=https://www.newyorker.com/culture/culture-desk/a-look-at-wes-andersons-new-new-yorker-inspired-film|title=A Look at Wes Anderson's New, New Yorker-inspired Film|date=February 11, 2020|access-date=February 11, 2020|magazine=[[The New Yorker]]|archive-date=January 2, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210102233155/https://www.newyorker.com/culture/culture-desk/a-look-at-wes-andersons-new-new-yorker-inspired-film}}</ref> Arthur Howitzer Jr., urednik ''Dispatcha'' rođen u Kanzasu, bio je baziran na osnivaču ''New Yorkera'' Haroldu Rossu, koji je došao iz Kolorada. AJ Liebling je poslužio kao sekundarna inspiracija za lik.<ref name="newyorker" /> Lik Herbsaint Sazerac inspiriran je piscem ''New Yorkera'' Joseph Mitchell .<ref name="newyorker" /> Novinar o hrani Roebuck Wright baziran je na spajanju [[James Baldwin|Jamesa Baldwina]], Lieblinga i [[Tennessee Williams|Tennesseeja Williamsa]] .<ref name="newyorker" /><ref name="NYT211022">{{Cite web|last=Ryzik|first=Melena|title=In the Company of Wes Anderson|url=https://www.nytimes.com/2021/10/22/movies/the-french-dispatch-wes-anderson.html?action=click&module=RelatedLinks&pgtype=Article|website=[[The New York Times]]|access-date=November 28, 2021|date=October 22, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128225219/https://www.nytimes.com/2021/10/22/movies/the-french-dispatch-wes-anderson.html?action=click&module=RelatedLinks&pgtype=Article}}</ref> Priča "Revizije manifesta" inspirisana je dvodelnim člankom Mavis Gallant "Događaji u maju: Pariska sveska", usredsređenim na studentske proteste [[Maj 1968.|68. maja]].<ref name="newyorker" /> "Betonsko remek-delo" je inspirisano člankom iz 1951. "Dani Duveena", šestodelnim profilom o trgovcu umetninama Lordu Duveenu, po kojem je stvoren lik Julien Cadazio (kojeg glumi Adrien Brody).<ref name="newyorker" /> Lik Upshur "Maw" Clampette baziran je na kolekcionaru umetnina Dominique de Menil, a JKL Berensen inspiriran je lektoricom Rosamond Bernier.<ref name="NYT211022" /> Govoreći za francusku publikaciju ''Charente Libre'' u aprilu 2019., Anderson je rekao: „Priču nije lako objasniti. . . [Radi se o] američkom novinaru sa sedištem u Francuskoj [koji] kreira svoj časopis. To je više portret ovog čovjeka, ovog novinara koji se bori da napiše ono što želi. To nije film o slobodi štampe, ali kada govorite o novinarima, govorite i o tome šta se dešava u stvarnom svijetu.” <ref>{{Cite web|url=https://www.indiewire.com/gallery/the-french-dispatch-explained-wes-anderson-cast-spoilers-details/|title='The French Dispatch': Everything You Need to Know About Wes Anderson's New Movie|last=Sharf|first=Zack|date=2019-08-23|website=[[IndieWire]]|language=en|access-date=2020-02-03|archive-date=November 25, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201125102709/https://www.indiewire.com/gallery/the-french-dispatch-explained-wes-anderson-cast-spoilers-details/}}</ref> === Razvoj i dodeljivanje uloga === U avgustu 2018. objavljeno je da će [[Wes Anderson]] pisati i režirati muzički film bez naslova koji se odvija u Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata.<ref>{{Cite web|url=http://collider.com/wes-anderson-musical/|title=Wes Anderson's Next Film Could Be a Post-World War II Musical Set in France, Obviously|last=Trumbore|first=Dave|date=August 15, 2018|website=[[Collider (website)|Collider]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20180815230100/http://collider.com/wes-anderson-musical/|archive-date=August 15, 2018|access-date=August 15, 2018}}</ref> U novembru 2018. najavljeno je da će film producirati Jeremy Dawson, a u filmu će glumiti [[Tilda Swinton]] i Mathieu Amalric. Dawson je takođe potvrdio da film nije mjuzikl.<ref name="playlist">{{Cite web|url=https://theplaylist.net/producer-wes-anderson-not-musical-20181121/|title=Producer Gives Plot Details About Wes Anderson's Upcoming Film & Says It's Not A Musical|last=Barfield|first=Charles|date=November 21, 2018|website=The Playlist|archive-url=https://web.archive.org/web/20181203055518/https://theplaylist.net/producer-wes-anderson-not-musical-20181121/|archive-date=December 3, 2018|access-date=December 2, 2018}}</ref> Osim toga, pričalo se da će [[Natalie Portman]], [[Brad Pitt]] i [[Léa Seydoux]] dobiti uloge u filmu.<ref>{{Cite web|url=http://collider.com/tilda-swinton-wes-anderson-musical/|title=Tilda Swinton Joins Wes Anderson's French Musical; Brad Pitt, Natalie Portman Rumored|website=[[Collider (website)|Collider]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20181204005739/http://collider.com/tilda-swinton-wes-anderson-musical/|archive-date=December 4, 2018|access-date=December 3, 2018|date=November 16, 2018}}</ref> U decembru 2018. najavljeno je da će Anderson pisati i režirati film, sa [[Frances McDormand]], [[Bill Murray|Billom Murrayom]], [[Benicio del Toro|Beniciom del Torom]] i Jeffreyjem Wrightom; Potvrđeno je da Seydoux glumi u filmu zajedno sa Svintonom i Amalricom, sa Stevenom Ralesom koji je producirao pod svojim indijskim Paintbrush bannerom i Fox Searchlight Pictures distribucijom.<ref>Multiple sources: </ref> Uloga Timotheea Chalameta je napisana s njim na umu.<ref>{{Cite web|url=https://www.indiewire.com/2020/10/wes-anderson-casting-timothee-chalamet-french-dispatch-1234592984/|title=Why Wes Anderson Cast Timothée Chalamet: He Belongs in the French New Wave|website=[[IndieWire]]|date=October 16, 2020|last=Sharf|first=Zack|access-date=July 5, 2021|archive-date=September 18, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210918180431/https://www.indiewire.com/2020/10/wes-anderson-casting-timothee-chalamet-french-dispatch-1234592984/}}</ref> Kasnije tog meseca, glumačkoj ekipi pridružile su se Lois Smith i [[Saoirse Ronan]].<ref>{{Cite web|url=https://variety.com/2018/film/news/wes-anderson-french-dispatch-lois-smith-1203085731/|title=Wes Anderson's 'French Dispatch' Adds Lois Smith|last=Lang|first=Brent|date=December 10, 2018|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20181210232505/https://variety.com/2018/film/news/wes-anderson-french-dispatch-lois-smith-1203085731/|archive-date=December 10, 2018|access-date=December 10, 2018}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.indiewire.com/2018/12/saoirse-ronan-french-dispatch-wes-anderson-chalamet-reunion-1202030402/|title=Saoirse Ronan Joins 'The French Dispatch,' Reuniting With Wes Anderson and Timothée Chalamet|website=[[IndieWire]]|first=Zack|last=Sharf|archive-url=https://web.archive.org/web/20181225123315/https://www.indiewire.com/2018/12/saoirse-ronan-french-dispatch-wes-anderson-chalamet-reunion-1202030402/|archive-date=December 25, 2018|access-date=December 24, 2018|date=December 24, 2018}}</ref> U januaru 2019. [[Owen Wilson]], [[Adrien Brody]], [[Henry Winkler]],<ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/henry-winkler-joins-wes-andersons-french-dispatch-1175078|title=Henry Winkler Joins Wes Anderson Movie 'French Dispatch' (Exclusive)|website=[[The Hollywood Reporter]]|date=January 10, 2019|first=Borys|last=Kit|archive-url=https://web.archive.org/web/20190110232319/https://www.hollywoodreporter.com/news/henry-winkler-joins-wes-andersons-french-dispatch-1175078|archive-date=January 10, 2019|access-date=January 10, 2019}}</ref> [[Willem Dafoe]], Bob Balaban, Steve Park, Denis Ménochet, Lyna Khoudri, Alex Lawther,<ref>{{Cite web|url=https://www.screendaily.com/news/the-end-of-the-fing-world-star-alex-lawther-joins-wes-andersons-the-french-dispatch-exclusive/5136387.article|title='The End Of The F***ing World' star Alex Lawther joins Wes Anderson's 'The French Dispatch' (exclusive)|last=Grater|first=Tom|date=January 31, 2019|website=[[Screen International]]|archive-url=https://web.archive.org/web/20190131201520/https://www.screendaily.com/news/the-end-of-the-fing-world-star-alex-lawther-joins-wes-andersons-the-french-dispatch-exclusive/5136387.article|archive-date=January 31, 2019|access-date=January 31, 2019}}</ref> Félix Moati, Benjamin Lavernhe, Guillaume de France, Guillaume Gallien i C. su dobili uloge.<ref>{{Cite web|url=http://www.charentelibre.fr/2019/01/08/adrien-brody-benicio-del-toro-owen-wilson-willem-dafoe-pluie-de-stars-sur-la-ville,3369101.php|title=Adrien Brody, Benicio del Toro, Owen Wilson, Willem Dafoe: Pluie De Stars Sur La Ville!|date=January 8, 2019|website=Charente Libre|archive-url=https://web.archive.org/web/20190110184410/http://www.charentelibre.fr/2019/01/08/adrien-brody-benicio-del-toro-owen-wilson-willem-dafoe-pluie-de-stars-sur-la-ville,3369101.php|archive-date=January 10, 2019|access-date=January 10, 2019}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.lesinrocks.com/2019/01/31/cinema/un-casting-francais-de-luxe-pour-french-dispatch-de-wes-anderson-111163552/|title=A luxury French casting for Wes Anderson's "The French Dispatch"|last=Sarreau|first=Lea Andre|date=January 31, 2019|website=Les Inrockuptibles|archive-url=https://web.archive.org/web/20190131201622/https://www.lesinrocks.com/2019/01/31/cinema/un-casting-francais-de-luxe-pour-french-dispatch-de-wes-anderson-111163552/|archive-date=January 31, 2019|access-date=January 31, 2019}}</ref> Robert D. Yeoman bio je snimatelj filma.<ref>{{Cite web|url=https://thegww.com/wes-andersons-the-french-dispatch-casts-henry-winkler-and-hires-stunt-coordinator-dominique-fouassier/|title=Wes Anderson's 'The French Dispatch' Casts Henry Winkler and Hires Stunt Coordinator Dominique Fouassier|last=Tyler|first=Jacob|date=January 10, 2019|website=thegww.com|archive-url=https://web.archive.org/web/20190111234048/https://thegww.com/wes-andersons-the-french-dispatch-casts-henry-winkler-and-hires-stunt-coordinator-dominique-fouassier/|archive-date=January 11, 2019|access-date=January 11, 2019}}</ref> U februaru 2019. objavljeno je da su se Wally Wolodarsky, Fisher Stevens, Griffin Dunne i [[Jason Schwartzman]] pridružili glumačkoj ekipi.<ref>{{Cite web|url=https://www.instagram.com/p/Bt6U4fWApNO/|title=Boxes in the wardrobe department for Wes Anderson's "The French Dispatch" where the brilliant costumer Milena Canonero keeps the belongings of the characters. The only time I'll get top billing over Bill Murray so I'd better get a pic of it.|last=Dunne|first=Griffin|date=February 15, 2019|website=[[Instagram.com]]|access-date=February 15, 2019}}</ref> U aprilu 2019. pridruženi su [[Christoph Waltz]], [[Rupert Friend]] i [[Elisabeth Moss]] .<ref>{{Cite web|url=https://theplaylist.net/wes-anderson-christoph-waltz-french-dispatch-20190415/|title=Wes Anderson Says Christoph Waltz Has Small Role In 'The French Dispatch' & Reveals More Details Including Possible Late-2019 Release|last=Barfield|first=Charles|date=April 15, 2019|website=The Playlist|archive-url=https://web.archive.org/web/20190415211508/https://theplaylist.net/wes-anderson-christoph-waltz-french-dispatch-20190415/|archive-date=April 15, 2019|access-date=April 15, 2019}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/heat-vision/elisabeth-moss-feminist-invisible-man-reboot-her-smell-1204707|title=Elisabeth Moss on 'Her Smell' and a Feminist Take on 'The Invisible Man'|website=[[The Hollywood Reporter]]|date=April 25, 2019|first=Brian|last=Davids|archive-url=https://web.archive.org/web/20190425193735/https://www.hollywoodreporter.com/heat-vision/elisabeth-moss-feminist-invisible-man-reboot-her-smell-1204707|archive-date=April 25, 2019|access-date=April 25, 2019}}</ref> U početku je [[Kate Winslet]] takođe bila deo glumačke ekipe, ali je morala da napusti projekat kako bi se pripremila za svoju sledeću ulogu u ''Ammonite.'' <ref>{{Cite web|url=https://theplaylist.net/kate-winslet-french-dispatch-20190129/|title=Saoirse Ronan Reveals Kate Winslet Is Latest Actor To Join Wes Anderson's 'The French Dispatch'|website=The Playlist|archive-url=https://web.archive.org/web/20190130000106/https://theplaylist.net/kate-winslet-french-dispatch-20190129/|archive-date=January 30, 2019|access-date=January 29, 2019}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/features/oh-f-ive-forgotten-how-to-act-kate-winslet-back-in-the-awards-race-with-same-sex-romance-ammonite-on-getting-back-to-work|title=Oh F***, I've Forgotten How to Act": Kate Winslet, Back in the Awards Race With Same-Sex Romance 'Ammonite,' on Getting Back to Work|website=[[The Hollywood Reporter]]|date=August 26, 2020|first=Tatiana|last=Siegel|access-date=August 26, 2020|archive-date=August 27, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200827183332/https://www.hollywoodreporter.com/features/oh-f-ive-forgotten-how-to-act-kate-winslet-back-in-the-awards-race-with-same-sex-romance-ammonite-on-getting-back-to-work}}</ref> === Snimanje === Glavno snimanje počelo je u novembru 2018. godine u gradu [[Angoulême]] u jugozapadnoj Francuskoj i završeno je u martu 2019.<ref>{{Cite web|url=https://www.backstage.com/resources/detail/productionlisting/untitled-wes-anderson-project-86802/|title=Untitled Wes Anderson Project|website=Backstage|archive-url=https://web.archive.org/web/20190327090623/https://www.backstage.com/resources/detail/productionlisting/untitled-wes-anderson-project-86802/|archive-date=March 27, 2019|access-date=December 2, 2018}}</ref> Murray i Ronan, koji su imali male uloge, snimili su svoje scene za dva dana.<ref>{{Cite web|url=https://theplaylist.net/wes-anderson-christoph-waltz-french-dispatch-20190415/|title=Wes Anderson Says Christoph Waltz Has Small Role In 'The French Dispatch' & Reveals More Details Including Possible Late-2019 Release|website=The Playlist|access-date=April 15, 2019|archive-date=April 15, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20190415211508/https://theplaylist.net/wes-anderson-christoph-waltz-french-dispatch-20190415/}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://collider.com/saoirse-ronan-interview-ammonite-the-french-dispatch/|title=Saoirse Ronan on Taking Control of 'Ammonite' and Wes Anderson's 'The French Dispatch'|website=[[Collider (website)|Collider]]|access-date=November 16, 2020|archive-date=November 16, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201116182328/https://collider.com/saoirse-ronan-interview-ammonite-the-french-dispatch/}}</ref> === Kinematografija === Direktor fotografije Robert Yeoman snimio je ''The French Dispatch'' na 35&nbsp;mm filmu koristeći Kodak Vision3 200T 5213 za sekvence u boji i Eastman Double-X 5222 za crno-bele sekvence, na fotoaparatima Arricam Studio i Lite koje je obezbedio studio u Parizu.<ref name="Kodak">{{Cite web|title=DP Robert Yeoman used Kodak color and B&W 35mm filmstocks for director Wes Anderson's 'The French Dispatch'|url=https://www.kodak.com/en/motion/blog-post/the-french-dispatch|website=[[Kodak]]|access-date=November 28, 2021|date=October 11, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128203448/https://www.kodak.com/en/motion/blog-post/the-french-dispatch}}</ref> Anderson je preferirao klasične metode snimanja scena. Shodno tome, posada je koristila skele i vukla opremu na užadima, a ne tehnokranom; i kolica za golf za transport kamera, a ne automobila sa kamerama.<ref>{{Cite web|title=Robert Yeoman on Filming the Impossible for Wes Anderson's 'The French Dispatch'|url=https://variety.com/2021/film/festivals/robert-yeoman-wes-anderson-the-french-dispatch-camerimage-1235112455/|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|access-date=November 28, 2021|date=November 15, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128210130/https://variety.com/2021/film/festivals/robert-yeoman-wes-anderson-the-french-dispatch-camerimage-1235112455/}}</ref> Većina scena je uokvirena u formatu 1.37:1 (poznat i kao Academy ratio), koji je Anderson koristio u svom ''[[The Grand Budapest Hotel]]u'', a koji je korišen za mnoge francuske filmove koji su inspirisali ''The French Dispatch'' . Povremene scene su snimane u anamorfnom formatu "uglavnom da bi dale hrabru dramatičnu izjavu", prema Yeomanu.<ref name="Kodak" /> Filmovi [[Francuski novi val|francuskog novog talasa]] bili su primarni izvori inspiracije za Yeomanovo osvetljenje; ''In Cold Blood'' (1967, snimio [[Conrad Hall]]) bila je još jedna velika inspiracija.<ref name="Kodak" /> Animirane segmente režirala je Gwenn Germain, koja je ranije radila na Andersonovom ''Ostrvu pasa''.<ref name="Animation">{{Cite web|title=Animating with Anderson: Gwenn Germain on the Charming 2D Sequence in 'The French Dispatch'|url=https://www.animationmagazine.net/features/animating-with-anderson-gwenn-germain-on-the-charming-2d-sequence-in-the-french-dispatch/|website=[[Animation Magazine]]|access-date=November 28, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128210131/https://www.animationmagazine.net/features/animating-with-anderson-gwenn-germain-on-the-charming-2d-sequence-in-the-french-dispatch/}}</ref> Kao priznanje angulemskom strip nasleđu, u potpunosti su ih uradili lokalni ilustratori.<ref name="AD">{{Cite web|title=Go Behind the Scenes of Wes Anderson's New Film, ''The French Dispatch''|url=https://www.architecturaldigest.com/story/wes-anderson-film-the-french-dispatch|website=[[Architectural Digest]]|access-date=November 28, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128195821/https://www.architecturaldigest.com/story/wes-anderson-film-the-french-dispatch}}</ref> Tim se sastojao od najviše 15 ljudi, a glavne inspiracije su bile ''[[Les Aventures de Tintin|Avanture Tintina]]'' i ''Blake i Mortimer''. Trebalo im je oko sedam meseci da završe.<ref name="Animation" /> Vizuelne efekte uradila je britanska kompanija Koala FX.<ref>{{Cite web|title=Visual Effects, Digital Make-Up & Performance Enhancement|url=https://www.koalafx.co.uk/portfolio/french-dispatch|access-date=2022-05-08|website=Koala FX|archive-date=August 6, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230806122407/https://www.koalafx.co.uk/portfolio/french-dispatch}}</ref> === Ilustrator === Javi Aznarez je iz svoje mašte i sećanja osmislio naslovnice za ovaj film koje su napravljene da izgledaju kao naslovnice časopisa ''New Yorker''.<ref>{{Cite web|last=Leow|first=Mikelle|date=October 15, 2021|title=How ''French Dispatch''{{'}}s Fictional ''New Yorker''-Style Magazine Covers Were Created - DesignTAXI.com|url=https://designtaxi.com/news/416222/How-French-Dispatch-s-Fictional-New-Yorker-Style-Magazine-Covers-Were-Created/|access-date=2022-03-20|website=designtaxi.com|archive-date=May 29, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220529110836/https://designtaxi.com/news/416222/How-French-Dispatch-s-Fictional-New-Yorker-Style-Magazine-Covers-Were-Created/}}</ref> === Scenografija === Adam Stockhausen bio je odgovoran za dizajn produkcije ''The French Dispatch''. Stockhausen i njegov tim započeli su proces izviđanja koristeći [[Google Maps]], tražeći obećavajuće lokacije prie nego što su ih uživo posetili.<ref name="AD"/> Stockhausen i Anderson su zamislili grad koji se „podsećao na Pariz, ali ne kao što je danas – više neka vrsta sećanja na Pariz, Pariz [[Jacques Tati|Jacquesa Tatija]]“. Tim se na kraju smestio u Angoulême.<ref name="IBC">{{Cite web|last1=Pennington|first1=Adrian|title=Behind the Scenes: The French Dispatch|url=https://www.ibc.org/trends/behind-the-scenes-the-french-dispatch/7694.article|website=[[International Broadcasting Convention]]|access-date=November 28, 2021|date=June 30, 2021|archive-date=December 1, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211201145417/https://www.ibc.org/trends/behind-the-scenes-the-french-dispatch/7694.article}}</ref> Stockhausen procenjuje da je izgrađeno preko 125 setova, od kojih je većina na lokaciji oko Angoulêmea. Nekadašnja fabrika [[filc]]a pretvorena je u improvizovani filmski studio za ekipu.<ref name="AD" /> Prava zgrada u Angoulêmeu odabrana je kao osnova za sedište ''Dispatcha'', poboljšana setovima u prvom planu i minijaturama kako bi se stvorila simetrija koja se tipično viđa u Andersonovim filmovima.<ref name="NYT">{{Cite web|last1=Murphy|first1=Mekado|title=When Wes Anderson Comes to Town, Buildings Get Symmetrical|url=https://www.nytimes.com/2021/09/13/movies/french-dispatch-behind-the-scenes-wes-anderson.html|website=[[The New York Times]]|access-date=November 27, 2021|date=September 13, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128004447/https://www.nytimes.com/2021/09/13/movies/french-dispatch-behind-the-scenes-wes-anderson.html}}</ref> Rena DeAngelo je bila dekoraterka za scenografiju ''The French Dispatch''.<ref name="HouseBeautiful">{{Cite web|title=Inside the Set Design of Wes Anderson's New Film The French Dispatch|url=https://www.housebeautiful.com/design-inspiration/a38025868/wes-anderson-film-the-french-dispatch-set-design/|website=[[House Beautiful]]|access-date=November 28, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128195830/https://www.housebeautiful.com/design-inspiration/a38025868/wes-anderson-film-the-french-dispatch-set-design/}}</ref> DeAngelo i Anderson su inspiraciju tražili u francuskim filmovima kao što su ''[[Le Ballon rouge|Crveni balon]]'', ''[[Les Quatre Cents Coups|400 udaraca]]'', ''[[Bande à part (film)|Bande à part]]'' i ''[[Vivre sa vie]]'', te su istraživali opsežnu kolekciju fotografija Pariza od sredine 1800-ih do 1950-ih i 1960-ih kako bi "dobili osećaj Pariza kada je bio prljaviji - i dalje lep, ali prljav." <ref name="HouseBeautiful" /> DeAngelo i njen tim nabavili su nameštaj u kafeu Le Sans Blague sa raznih mesta u Parizu, a šoljice za kafu su specijalno napravljene u [[Limoges|Limožu]], gradu poznatom po svom porcelanu.<ref name="AD"/> DeAngelo je takođe kupovala jednom mesečno tokom snimanja u rekvizitarnicama i buvljacima u [[Le Mans|Le Manu]], odakle je nabavila nameštaj za kancelariju Roebucka Wrighta. Veći deo ostatka nameštaja u filmu došao je od lokalnog likvidatora imanja u Angoulêmeu.<ref name="AD" /> Rosenthalerove apstraktne slike kreirao je [[Njemačka|nemačko]]-[[Novi Zeland|novozelandsk]]<nowiki/>i vizualni umetnik (i partner Tilde Swinton) Sandro Kopp u tromesečnom procesu.<ref name="Dazed">{{Cite web|last1=Dinsdale|first1=Emily|title=Sandro Kopp's art is the star of Wes Anderson's The French Dispatch|url=https://www.dazeddigital.com/art-photography/article/54672/1/sandro-kopp-art-is-the-star-of-wes-anderson-the-french-dispatch|website=[[Dazed]]|access-date=November 28, 2021|date=November 3, 2021|archive-date=November 27, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211127233713/https://www.dazeddigital.com/art-photography/article/54672/1/sandro-kopp-art-is-the-star-of-wes-anderson-the-french-dispatch}}</ref><ref name="Another">{{Cite web|last1=Rosen|first1=Miss|title=The Making of The French Dispatch, As Seen by Artist Sandro Kopp|url=https://www.anothermag.com/art-photography/13679/the-making-of-the-french-dispatch-as-seen-by-artist-sandro-kopp|website=[[Another Magazine]]|access-date=November 28, 2021|date=October 26, 2021|archive-date=November 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211128190439/https://www.anothermag.com/art-photography/13679/the-making-of-the-french-dispatch-as-seen-by-artist-sandro-kopp}}</ref> Kopp je kao reference naveo radove [[Frank Auerbach|Franka Auerbacha]], [[Willem de Kooning|Willema de Kooninga]] i [[Francis Bacon (slikar)|Francisa Bacona]], istovremeno insistirajući na tome da slike moraju biti "idiosinkratične" i da "neće previše ličiti na rad bilo kojeg živog ili mrtvog slikara".<ref name="Dazed" /> On se preselio u postavku ''French Dispatch'' u Angoulêmeu kako bi kreirao slike, radeći u studiju na setu.<ref name="Dazed" /> Kopp je također služio kao ručni dvojnik Tonyja Revolorija za scene u kojima se vidi kako mladi Rosenthaler slika.<ref name="Another" /> === Muzika === Za muziku za film, [[Wes Anderson]] se udružio sa svojim dugogodišnjim saradnicima Alexandreom Desplatom i Randallom Posterom . Desplat je angažovao pijanistu Jean-Yves Thibaudeta da crpi inspiraciju od kompozitora [[Erik Satie|Erika Satiea]] i [[Thelonious Monk|Theloniousa Monka]] i upari ga u neobične due uključujući harfu, timpane, fagot i tubu.<ref>{{Cite web|url=https://www.latimes.com/entertainment-arts/movies/story/2021-10-22/wes-anderson-french-dispatch-music-jarvis-cocker|title=Defining 'Andersonian': Inside the music of Wes Anderson's 'The French Dispatch'|date=October 22, 2021|first1=Mark|last1=Olsen|website=[[Los Angeles Times]]|access-date=October 23, 2021|archive-date=October 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023005708/https://www.latimes.com/entertainment-arts/movies/story/2021-10-22/wes-anderson-french-dispatch-music-jarvis-cocker}}</ref> Snimanje je obavljeno na daljinu zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-19]].<ref>{{Cite web|url=https://variety.com/2021/artisans/news/french-dispatch-score-alexandre-desplat-randall-poster-1235094565/|title='French Dispatch' Music: Alexandre Desplat and Randall Poster on a Soundtrack Ranging From Classical Piano to Jarvis Cocker|date=October 23, 2021|first1=Jon|last1=Burlingame|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|access-date=October 23, 2021|archive-date=October 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023163605/https://variety.com/2021/artisans/news/french-dispatch-score-alexandre-desplat-randall-poster-1235094565/}}</ref> Album sa soundtrackom filma objavljen je na CD-u i digitalno 22. oktobra 2021. od strane ABKCO Records <ref>{{Cite web|url=https://music.apple.com/us/album/the-french-dispatch-original-score/1589127565|title=The French Dispatch (Original Soundtrack) by Alexandre Desplat on Apple Music|date=May 21, 2021|access-date=October 23, 2021|archive-date=October 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023204350/https://music.apple.com/us/album/the-french-dispatch-original-score/1589127565}}</ref>, a izdavanje na vinilu planirano je za početak 2022.<ref>{{Cite web|url=https://www.abkco.com/news-feed/the-french-dispatch-soundtrack-to-be-released/|title=The French Dispatch (Original Soundtrack) Featuring Oscar™ Winning Composer Alexandre Desplat To Be Released On October 22 In Conjunction With Theatrical Release|date=September 14, 2021|access-date=October 23, 2021|archive-date=October 5, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211005171102/https://www.abkco.com/news-feed/the-french-dispatch-soundtrack-to-be-released/}}</ref> Jedini singl sa soundtrack albuma pod nazivom "Obituary" objavljen je 14. septembra 2021.<ref>{{Cite tweet|user=french_dispatch|title=The soundtrack to the new Wes Anderson film The French Dispatch, featuring original score by Oscar-winning composer Alexandre Desplat, is now available to pre-order. Listen to the first single "Obituary" by Alexandre Desplat now!}}</ref> Muzička partitura filma je ranije objavljena zasebno. == Izdanje == === Premijera i bioskopsko prikazivanje === U septembru 2019. Searchlight Pictures je stekao prava na distribuciju filma.<ref>{{Cite web|url=https://deadline.com/2019/09/wes-anderson-french-dispatch-fox-searchlight-1202738541/|title=Fox Searchlight Acquires World Rights To Wes Anderson's Upcoming Movie 'The French Dispatch'|last=Wiseman|first=Andreas|date=September 19, 2019|website=[[Deadline Hollywood]]|access-date=December 17, 2019|archive-date=December 17, 2019|archive-url=https://web.archive.org/web/20191217230959/https://deadline.com/2019/09/wes-anderson-french-dispatch-fox-searchlight-1202738541/}}</ref> Premijera je bila zakazana za [[Kanski filmski festival|Filmski festival u Cannesu]] 12. maja 2020. godine, a široko izdanje 24. jula, ali zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-19]], festival je otkazan i film je povučen sa rasporeda 3. aprila, 2020.<ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/news/cannes-2020-lineup-includes-wes-andersons-french-dispatch-1296386|title=Cannes 2020 Lineup Unveiled|website=[[The Hollywood Reporter]]|first=Scott|last=Roxborough|date=June 3, 2020|access-date=June 3, 2020|archive-date=June 3, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200603202546/https://www.hollywoodreporter.com/news/cannes-2020-lineup-includes-wes-andersons-french-dispatch-1296386}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.thewrap.com/wes-andersons-the-french-dispatch-gets-july-2020-release/|title=Wes Anderson's 'The French Dispatch' Gets July 2020 Release|website=[[TheWrap]]|first=Brian|last=Welk|date=January 29, 2020|access-date=January 29, 2020|archive-date=January 29, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200129195042/https://www.thewrap.com/wes-andersons-the-french-dispatch-gets-july-2020-release/}}</ref> Film je pomeren za 16. oktobar 2020., pre nego što je ponovo izbačen iz rasporeda 23. jula 2020.<ref>{{Cite web|last=Welk|first=Brian|date=April 3, 2020|title='Black Widow' Moves to November as Other MCU Films Shift Back to 2021, 2022|url=https://www.thewrap.com/black-widow-moves-to-november-as-other-mcu-films-shift-back-to-2021-2022/|access-date=April 3, 2020|website=[[TheWrap]]|archive-date=April 3, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200403185146/http://www.thewrap.com/black-widow-moves-to-november-as-other-mcu-films-shift-back-to-2021-2022/}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://deadline.com/2020/07/mulan-avatar-star-wars-release-date-changes-disney-coroanvirus-1202993719/|title='Mulan' Off The Calendar; Disney Also Delays 'Avatar' & 'Star Wars' Movies by One Year as Studio Adjusts to Pandemic|website=[[Deadline Hollywood]]|first=Anthony|last=D'Alessandro|date=July 23, 2020|access-date=July 23, 2020|archive-date=December 16, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201216130534/https://deadline.com/2020/07/mulan-avatar-star-wars-release-date-changes-disney-coroanvirus-1202993719/}}</ref> ''French Dispatch'' imao je svetsku premijeru na [[Kanski filmski festival|Filmskom festivalu u Cannesu]] 2021.<ref name=":1">{{Cite web|url=https://www.variety.com/2021/film/global/wes-anderson-french-dispatch-cannes-film-festival-1234980843/|title='The French Dispatch' to World Premiere at Cannes (EXCLUSIVE)|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|first=Elsa|last=Keslassy|date=May 26, 2021|access-date=May 26, 2021|archive-date=May 26, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210526170446/https://variety.com/2021/film/global/wes-anderson-french-dispatch-cannes-film-festival-1234980843/}}</ref> Film je prikazan na filmskim festivalima u Busanu, Južna Koreja,<ref>{{Cite news|url=https://n.news.naver.com/entertain/movie/article/109/0004482917|title='프렌치 디스패치', 11일 BIFF 첫 공개…초고속 매진 기록[공식]|last=Kim Bo-ra|website=Osen|date=September 30, 2021|access-date=September 30, 2021|archive-date=September 30, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210930085716/https://n.news.naver.com/entertain/movie/article/109/0004482917}}</ref> Hamptonsu,<ref>{{Cite web|last=Rubin|first=Rebecca|date=2021-09-01|title='Mothering Sunday' Sets U.S. Premiere at Hamptons International Film Festival|url=https://variety.com/2021/film/news/mothering-sunday-hamptons-international-film-festival-1235053632/|access-date=2021-09-12|website=Variety|archive-date=September 12, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210912032720/https://variety.com/2021/film/news/mothering-sunday-hamptons-international-film-festival-1235053632/}}</ref> Londonu,<ref>{{Cite web|last=Ritman|first=Alex|date=2021-09-07|title=London Film Festival: 'Last Night in Soho,' 'French Dispatch,' 'Succession' Added as Full Lineup Unveiled|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/london-film-festival-lineup-french-dispatch-succession-spencer-1235009168/|access-date=2021-09-12|website=[[The Hollywood Reporter]]|archive-date=September 12, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210912032720/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/london-film-festival-lineup-french-dispatch-succession-spencer-1235009168/}}</ref> Mill Valleyu,<ref>{{Cite web|first=G. Allen|last=Johnson|date=September 9, 2021|title=Mill Valley Film Festival returns with Kenneth Branagh among big names and major emphasis on safety|url=https://datebook.sfchronicle.com/movies-tv/mill-valley-film-festival-returns-with-kenneth-branagh-among-big-names-and-major-emphasis-on-safety|access-date=2021-09-12|website=[[The San Francisco Chronicle]]|archive-date=September 12, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210912032935/https://datebook.sfchronicle.com/movies-tv/mill-valley-film-festival-returns-with-kenneth-branagh-among-big-names-and-major-emphasis-on-safety}}</ref> Montclairu,<ref>{{Cite web|last=George|first=Liz|date=2021-09-17|title=Montclair Film Festival To Open with Wes Anderson's The French Dispatch|url=https://baristanet.com/2021/09/montclair-film-festival-to-open-with-wes-andersons-the-french-dispatch/|access-date=2021-09-18|website=Baristanet|archive-date=September 17, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210917211419/https://baristanet.com/2021/09/montclair-film-festival-to-open-with-wes-andersons-the-french-dispatch/}}</ref> New Yorku,<ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dune-french-dispatch-2021-ny-film-festival-spotlight-1234999967/|title=NY Film Festival Adds 'Dune,' 'French Dispatch' to Lineup|website=[[The Hollywood Reporter]]|first=Hilary|last=Lewis|date=August 19, 2021|access-date=August 19, 2021|archive-date=August 19, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210819173941/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/dune-french-dispatch-2021-ny-film-festival-spotlight-1234999967/}}</ref><ref>{{Cite web|title=The French Dispatch|url=https://www.filmlinc.org/nyff2021/films/the-french-dispatch/|access-date=August 20, 2021|website=[[New York Film Festival]]|archive-date=August 20, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210820211041/https://www.filmlinc.org/nyff2021/films/the-french-dispatch/}}</ref> Twin Cities,<ref>{{Cite web|last=<!--Staff writer(s); no by-line.-->|date=2021-10-09|title=TCFF ANNOUNCES A ROBUST LINEUP OF FILMS!|url=https://twincitiesfilmfest.org/2021-twin-cities-film-fest-announces-a-robust-lineup-of-films|access-date=2021-10-09|website=TCFF|archive-date=October 9, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211009165432/https://twincitiesfilmfest.org/2021-twin-cities-film-fest-announces-a-robust-lineup-of-films/}}</ref> Philadelphia,<ref>{{Cite web|last=<!--Staff writer(s); no by-line.-->|date=2021-10-07|title=30th Philadelphia Film Festival {{!}} Full line-up of movies|url=https://6abc.com/11089299/|access-date=2021-10-09|website=6abc Philadelphia|archive-date=October 9, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211009004845/https://6abc.com/11089299/}}</ref> Wrocław,<ref>{{Cite web|date=2021-10-14|title="The French Dispatch" oraz "C'mon C'mon" otworzą 12. American Film Festival {{!}} Poinformowani.pl|url=https://kultura.poinformowani.pl/artykul/41448-the-french-dispatch-oraz-c-mon-c-mon-otworza-12-american-film-festival|access-date=2021-11-10|website=kultura.poinformowani.pl|archive-date=November 10, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211110213629/https://kultura.poinformowani.pl/artykul/41448-the-french-dispatch-oraz-c-mon-c-mon-otworza-12-american-film-festival}}</ref> San Diego,<ref>{{Cite web|title=The French Dispatch|url=https://sdfilmfest.com/team-member/thefrenchdispatch/|access-date=2021-09-17|website=San Diego International Film Festival|archive-date=September 17, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210917233227/https://sdfilmfest.com/team-member/thefrenchdispatch/}}</ref> i Zürich.<ref>{{Cite web|last=Yossman|first=K. J.|date=2021-09-09|title=Zurich Film Festival Reveals Line-Up: 'Spencer,' 'The Last Duel,' 'French Dispatch' to Join 'No Time to Die'|url=https://variety.com/2021/film/news/zurich-film-festival-line-up-1235059723/|access-date=2021-09-12|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|archive-date=September 12, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210912032720/https://variety.com/2021/film/news/zurich-film-festival-line-up-1235059723/}}</ref> Bila je iznenadna projekcija u Tellurideu .<ref>{{Cite magazine|first=Rebecca|last=Ford|date=September 10, 2021|title=From 'Westworld' to Wes's World: Jeffrey Wright on 'The French Dispatch'|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/09/awards-insider-jeffrey-wright-on-the-french-dispatch-interview|access-date=September 12, 2021|website=[[Vanity Fair (magazine)|Vanity Fair]]|archive-date=September 12, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210912075947/https://www.vanityfair.com/hollywood/2021/09/awards-insider-jeffrey-wright-on-the-french-dispatch-interview}}</ref> Objavljen je u ograničenom broju bioskopa 22. oktobra 2021., nakon čega je usledilo široko prikazivanje 29. oktobra 2021. === Kućni mediji === Film je objavljen u digitalnom obliku 14. decembra 2021. godine, a nakon toga je usledio [[Blu-ray Disc|Blu-ray]] i DVD izdanje 28. decembra 2021. od strane Walt Disney Studios Home Entertainment.<ref>{{Cite web|first=Shane|last=Romanchick|url=https://collider.com/the-french-dispatch-blu-ray-release-date-details/|title='The French Dispatch' Gets Blu-ray Release Date|website=[[Collider (website)|Collider]]|date=November 10, 2021|access-date=December 4, 2021|archive-date=December 7, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211207042752/https://collider.com/the-french-dispatch-blu-ray-release-date-details/}}</ref> Film je objavljen na Blu-ray u UK kao HMV ekskluziva 3. aprila 2023.<ref>{{Cite web|url=https://hmv.com/store/film-tv/blu-ray/the-french-dispatch-(hmv-exclusive)|title=The French Dispatch (HMV Exclusive) Blu-ray &#124; Wes Anderson, Timothee Chalamet Film &#124; Free Delivery on Orders over £20|access-date=March 17, 2023|archive-date=March 17, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230317134346/https://hmv.com/store/film-tv/blu-ray/the-french-dispatch-(hmv-exclusive)}}</ref> === Reklamiranje === U promociji filma, pop-up izložbe s rekonstrukcijama filmskih setova pojavile su se u Los Angelesu, New Yorku i Londonu u ograničenoj seriji oko izlaska filma.<ref>{{Cite web|date=2021-10-25|title=Take a look inside the pop-up Wes Anderson experiences for 'The French Dispatch'|url=https://www.newsweek.com/french-dispatch-pop-wes-anderson-experiences-cafe-1642233|access-date=2022-01-07|website=Newsweek|archive-date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107003736/https://www.newsweek.com/french-dispatch-pop-wes-anderson-experiences-cafe-1642233}}</ref><ref>{{Cite web|title=The French Dispatch Exhibition {{!}} Best Exhibitions|url=https://londontheinside.com/location/the-french-dispatch/|access-date=2022-01-07|website=London On The Inside|archive-date=January 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220107003732/https://londontheinside.com/location/the-french-dispatch/}}</ref> U londonskom pop-upu nalazio se izlog kafića Le Sans Blague, i u njemu se nalazilo nekoliko rekvizita iz filma, uključujući kostime i Rosenthalerov mural. == Prijem == === Box office === ''French Dispatch'' je zaradio 16,1 miliona dolara u Sjedinjenim Državama i Kanadi i 30,2 dolara{{Razmaci}}miliona na drugim teritorijama, ukupno 46,3 miliona dolara širom sveta. Tokom svog ograničenog vikendskog prikazivanja, zaradio je 1,3 miliona dolara u 52 bioskopa, sa prosekom od 25.000 dolara po lokaciji, što je najbolja zarada po lokaciji tokom [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-19]] <ref>{{Cite web|author=Anthony D'Alessandro|date=October 24, 2021|title='Dune' Domestic Opening Is Best For Warner Bros HBO Max Day/Date Title & Denis Villeneuve|url=https://deadline.com/2021/10/dune-weekend-box-office-1234860683/|access-date=October 24, 2021|website=[[Deadline Hollywood]]|archive-date=October 24, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211024022240/https://deadline.com/2021/10/dune-weekend-box-office-1234860683/}}</ref> sve dok ''Licorice Pizza'' nije objavljen u novembru sa prosekom po mestu održavanja od 86.289 dolara.<ref>{{Cite web|title=Licorice Pizza - Box Office|url=https://www.boxofficemojo.com/release/rl2233172737/weekend/|access-date=December 26, 2021|website=[[Box Office Mojo]]|archive-date=December 26, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211226190250/https://www.boxofficemojo.com/release/rl2233172737/weekend/}}</ref> Sledećeg vikenda proširio se na 788 bioskopa i zaradio 2,75 miliona dolara.<ref>{{Cite web|author=Anthony D'Alessandro|date=October 31, 2021|title=Halloween Scares Off Box Office: 'Dune' $15M+; 'My Hero Academia' $6M+, 'Last Night In Soho' & 'Antlers' Tie $4M|url=https://deadline.com/2021/10/dune-last-night-in-soho-my-hero-academia-halloween-weekend-box-office-1234864873/|access-date=October 31, 2021|website=[[Deadline Hollywood]]|archive-date=October 30, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211030172159/https://deadline.com/2021/10/dune-last-night-in-soho-my-hero-academia-halloween-weekend-box-office-1234864873/}}</ref><ref>{{Cite web|author=J. Kim Murphy|date=October 30, 2021|title=Box Office: 'Dune' Dominates 'Last Night in Soho,' 'Antlers' in Second Weekend|url=https://variety.com/2021/film/box-office/dune-box-office-last-night-in-soho-antlers-1235100251/|access-date=October 30, 2021|website=Variety|archive-date=October 30, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211030160910/https://variety.com/2021/film/box-office/dune-box-office-last-night-in-soho-antlers-1235100251/amp/}}</ref> Nastavio je da se širi tokom trećeg vikenda, zarađujući 2,6 miliona dolara od 1.205 bioskopa.<ref>{{Cite web|author=D'Alessandro|date=November 7, 2021|title='Eternals' Seeing Possible $70M+ Opening Weekend: Why This Is A Wake-Up Call For The MCU; 'Red Notice' Box Office Unreported|url=https://deadline.com/2021/11/eternals-opening-weekend-box-office-1234868870/|archive-url=https://web.archive.org/web/20211125120944/https://deadline.com/2021/11/eternals-opening-weekend-box-office-1234868870/amp/|archive-date=November 25, 2021|access-date=November 7, 2021|website=[[Deadline Hollywood]]}}</ref> === Kritike === Na web stranici agregatora recenzija [[Rotten Tomatoes]], 75% od 312 kritika je pozitivno, a film ima prosečnu ocjenu 7,1/10. Konsenzus kritičara ove web stranice glasi: " ''The French Dispatch'' je oda puna ljubavi duhu novinarstva, u kojoj će najviše uživati obožavatelji pomno uređene estetike Wesa Andersona." Na Metacritic-u, film ima ponderiranu prosečnu ocenu od 74 od 100, na osnovu 57 kritičara, što ukazuje na "generalno pozitivne kritike". David Rooney iz ''Hollywood Reportera'' pohvalio je "ručno izrađene vizuelne užitke i ekscentrične nastupe" i napisao: "Dok bi ''The French Dispatch'' mogao izgledati kao antologija vinjeta bez jake sveobuhvatne teme, svaki trenutak krasi Andersonova ljubav prema pisanoj reči i neobični likovi koji tome posvećuju svoj profesionalni život." <ref>{{Cite web|last1=Rooney|first1=David|title=Wes Anderson's 'The French Dispatch': Film Review {{!}} Cannes 2021|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-reviews/the-french-dispatch-cannes-2021-1234977451/|website=The Hollywood Reporter|access-date=July 12, 2021|date=July 12, 2021|archive-date=July 13, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210713003559/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-reviews/the-french-dispatch-cannes-2021-1234977451/}}</ref> Pišući za ''[[The Guardian]]'', Peter Bradshaw je rekao: "Možda nije u zenitu onoga što može postići, ali zbog čistog zadovoljstva iz trenutka u trenutak, i za smeh, ovo je poslastica".<ref>{{Cite web|last1=Bradshaw|first1=Peter|title=The French Dispatch: Wes Anderson's ode to newspapers is a periodic delight|url=https://www.theguardian.com/film/2021/jul/12/the-french-dispatch-review-wes-anderson-bill-murray-new-yorker-magazine|website=The Guardian|access-date=July 12, 2021|date=July 12, 2021|archive-date=July 12, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210712172833/https://www.theguardian.com/film/2021/jul/12/the-french-dispatch-review-wes-anderson-bill-murray-new-yorker-magazine}}</ref> ''French Dispatch'' je spomenut na listama najboljih filmova godine ''[[The New Yorker]]'' (#1),<ref>{{Cite magazine|date=2021-12-02|title=The Best Movies of 2021|url=https://www.newyorker.com/culture/2021-in-review/the-best-movies-of-2021|access-date=2021-12-30|website=The New Yorker}}</ref> ''The Forward'' (najbolji film),<ref>{{Cite web|author=Goldman|title=Eternally fascinated with Jewish culture, Wes Anderson delivers the best film of the year|url=https://forward.com/culture/472992/eternally-fascinated-with-jewish-culture-wes-anderson-best-film-french/|access-date=2021-12-30|website=The Forward|date=October 28, 2021|archive-date=December 30, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211230101245/https://forward.com/culture/472992/eternally-fascinated-with-jewish-culture-wes-anderson-best-film-french/}}</ref> ''Cahiers du Cinéma (#6)'' <ref>{{Cite web|title=https://twitter.com/cahierscinema/status/1465213184638394369|url=https://twitter.com/cahierscinema/status/1465213184638394369|access-date=2023-08-06|website=Twitter}}</ref> ''IndieWire'' (# 6),<ref>{{Cite web|author=Lattanzio|date=2021-12-17|title=The 50 Best Movies of 2021, According to 187 Film Critics|url=https://www.indiewire.com/gallery/50-best-movies-2021-critics-poll/|access-date=2021-12-30|website=IndieWire|archive-date=April 5, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220405112047/https://www.indiewire.com/gallery/50-best-movies-2021-critics-poll/}}</ref> ''Esquire'' (#38),<ref>{{Cite web|author=Schager|date=2021-12-16|title=The Best Movies of 2021|url=https://www.esquire.com/entertainment/movies/g34589333/best-movies-of-2021/|access-date=2021-12-30|website=Esquire|archive-date=December 26, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211226081205/https://www.esquire.com/entertainment/movies/g34589333/best-movies-of-2021/}}</ref> ''New Musical Express'' (#11),<ref>{{Cite web|date=2021-12-09|title=The 20 best films of 2021|url=https://www.nme.com/features/film-features/nme-best-films-of-the-year-2021-3114424|access-date=2021-12-30|website=NME|archive-date=December 26, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211226111920/https://www.nme.com/features/film-features/nme-best-films-of-the-year-2021-3114424}}</ref> ''[[Britanski filmski institut|Britanskog filmskog instituta]]'' (#23) <ref>{{Cite web|title=The 50 best films of 2021|url=https://www.bfi.org.uk/sight-and-sound/polls/50-best-films-2021|website=British Film Institute|access-date=December 31, 2021|archive-date=December 26, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211226180731/https://www.bfi.org.uk/sight-and-sound/polls/50-best-films-2021}}</ref> i ''Vogue'' (nenaveden).<ref>{{Cite web|date=2021-10-21|title=The Best Movies of 2021, According to Vogue Editors|url=https://www.vogue.com/article/best-movies-of-2021-according-to-vogue-editors|access-date=2021-12-30|website=Vogue|archive-date=December 24, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211224181557/https://www.vogue.com/article/best-movies-of-2021-according-to-vogue-editors}}</ref> == Povezano == * ''Chansons d'Ennui Tip-Top'', prateći album sa soundtrackom za film Jarvisa Cockera == Izvori == <references responsive="" /> == Vanjske veze == * {{IMDb title|8847712}} * [https://deadline.com/wp-content/uploads/2022/01/The-French-Dispatch-Read-The-Screenplay.pdf Official screenplay] {{Wes Anderson}} {{Authority control}} [[Kategorija:Filmovi 2021.]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Filmovi na engleskom jeziku]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] [[Kategorija:Filmske komedije]] gaynz262bxl9esqmpuztwvz413922vr Wikipedija:Pijaca/Pravila i smjernice 4 4681661 42680966 42680439 2026-08-24T14:12:33Z Inokosni organ 160059 /* Dopuna smjernice WP:UJED */ 42680966 wikitext text/x-wiki {{pijaca}} == Zaštićivanje == {{zaglavlje rasprave|Na temelju rasprave zaključujem da postoji konsenzus za usvajanje navedenog pravila. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. maja 2026. u 17:23 (CEST)|Usvojeno}} Nakon što je ovo predugo stajalo nedovršeno, mislim da je vrijeme da raspravimo i [[Korisnik:Edgar Allan Poe/Osobna vježbaonica|smjernicu o zaštiti stranica]]. Uglavnom se tu radi o prijevodu s engleske Wikipedije, uz neke lokalne nadopune temeljem iskustava koje smo imali, kao i obično. Šablone još nisam posebno pravio jer trebamo vidjeti treba li nam baš sve ovo i koje su tehničke mogućnosti primjene svega toga. Rasprava traje od danas, a trajat će do '''26. travnja 2026.''' godine u '''00:00''', osim ako iz tijeka rasprave ne bude razvidno da je potrebno više vremena za postizanje konsenzusa. Sukladno ranijoj praksi, obavještavam sve korisnike koji su aktivni u posljednje vrijeme: @[[Korisnik:Aca|Aca]] @[[Korisnik:Vipz|Vipz]] @[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] @[[Korisnik:Mladifilozof|Mladifilozof]] @[[Korisnik:Zavičajac|Zavičajac]] @[[Korisnik:Slashslasher|Slashslasher]] @[[Korisnik:OC Ripper|OC Ripper]] @[[Korisnik:Igor Windsor|Igor Windsor]] @[[Korisnik:Alekol|Alekol]] @[[Korisnik:Deni|Deni]] @[[Korisnik:Maria Sieglinda von Nudeldorf|Maria Sieglinda von Nudeldorf]] @[[Korisnik:MirkoS18|MirkoS18]] @[[Korisnik:Belirac|Belirac]] @[[Korisnik:Argo|Argo]] @[[Korisnik:ImStevan|ImStevan]] @[[Korisnik:Ante Vranković|Ante Vranković]] @[[Korisnik:Duma|Duma]] @[[Korisnik:Ekvatarina|Ekvatarina]] @[[Korisnik:Stefanguzvica|Stefanguzvica]] (ispričavam se ukoliko sam nekoga zaboravio taggirati) – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. aprila 2026. u 18:33 (CEST) :@[[Korisnik:Alalch E.|Alalch E.]], krivi ping! – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 18. aprila 2026. u 18:36 (CEST) :Vrlo važna smjernica, ali bih je želeo detaljno pregledati. Javim se za jednu sedmicu otprilike i predložio bih da i ovo produžimo na 14 dana. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 19. aprila 2026. u 03:25 (CEST) Ja sam u drugim stvarima i ne stignem detaljno gledati, ali koliko sam letimično vidio, sve zvuči normalno. - [[Korisnik:Ante Vranković|Ante Vranković]] ([[Razgovor s korisnikom:Ante Vranković|razgovor]]) 19. aprila 2026. u 16:25 (CEST) :Napomena: Ovo treba biti pravilo kad ga budemo usvojili. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 23. aprila 2026. u 14:17 (CEST) ::Ovo pravilo neću detaljno lektorirati (jer je obimno), ali ću promeniti neke suštinske stvari u konsultaciji s tvorcem. Takođe ću ispraviti poneke tipografske greške na koje usputno naiđem. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 23. aprila 2026. u 18:41 (CEST) :::Ostalo je još pitanje statusne zaštite da se riješi (jer mi imamo i zaštitu do patrolerskog statusa, pa to treba također navesti). – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 24. aprila 2026. u 18:36 (CEST) ::::Mislim da je to to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 25. aprila 2026. u 02:32 (CEST) :::::Završio sam pregled celog pravila. '''Podržavam''' uvođenje u ovom obliku. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 25. aprila 2026. u 16:17 (CEST) ::::::Pre nego ovo uvedemo, trebalo bi napraviti šablon "Zaštićena stranica", i implementirati ga tamo gde treba. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 25. aprila 2026. u 23:44 (CEST) :::::::@[[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Možeš li ti napraviti to (Protection padlock), a ja da ih dodam na stranice? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 20:56 (CEST) ::::::::Bit će urađeno. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 22:14 (CEST) :::::::::Tooooooo legendo – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 22:30 (CEST) Pregledao i '''podržavam''' uvođenje smernice. [[Korisnik:Stefanguzvica|Stefanguzvica]] ([[Razgovor s korisnikom:Stefanguzvica|razgovor]]) 25. aprila 2026. u 17:41 (CEST) :Kako se bližimo kraju stranice, prečice postaju prava ''alfabet supa''. Mislim da se treba ograničiti na manji broj lako pamtljivih prečica. Volio bih da se možda uvede i wiki žargon ''zasoljavanje'' (stranice) kod zaštite od izrade ([[:en:WP:SALT]]; od [[:en:Salting the earth]]: ''zasoljavanje tla''). – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 07:27 (CEST) ::Saglasan sam da se treba smanjiti broj prečica. Što se zasoljavanja tiče, nisam za to. Mislim da se taj žargon vrlo retko koristi na enwiki, a kamoli kod nas. Pritom je malo nezgodan. Kod nas se obično kaže i "sprečavanje [izrade]", dok se zaštita generalno kaže i "zaključavanje". Pada mi na pamet ideja da je naslov "zapečaćen" (umesto "zasoljen"). Taj mi termin više ima smisla, ali ne bih kovao termine dok ne postoji realna upotreba. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 10:46 (CEST) :::Prečice smanjujte kako vam drago, ja sam to nabacivao onako, vodeći se osjećajem, vi to uredite kako vam spada. Što se tiče alternativnog izraza, dogovorite se kako vam odgovara. "Soljenje zemlje" kao termin postoji u našoj literaturi, čisto kao napomena. Koliko je učestao... ''not sure''... – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 28. aprila 2026. u 13:22 (CEST) ::::Već su prošle 2 sedmice od početka rasprave. Nema smisla dalje čekati ako postoji konsenzus za usvajanje. Šablone i ostale tehnikalije ćemo rešiti usput. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 3. maja 2026. u 21:47 (CEST) :::::Slažem se. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 4. maja 2026. u 01:47 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Dve dopune == === Dopuna pravila o brzom brisanju === {{zaglavlje rasprave|Zaključujem da postoji konsenzus za usvajanje dopune. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. maja 2026. u 06:08 (CEST)|Usvojeno}} U '''[[Korisnik:Aca/igralište3|svom igralištu]]''' napisao sam dopunu pravila o [[Wikipedija:Brzo brisanje|brzom brisanju]]. Dopuna se odnosi na članke generirane umjetnom inteligencijom. Slobodno ostavite svoje mišljenje o prijedlogu ovdje. Rasprava traje jednu sedmicu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 20:13 (CEST) :Mi smo Wikipedija, odnosno enciklopedija. Umjetna inteligencija je u najmanju ruku sporna, u najgorem slučaju glupa i ''tailora'' korisnikov zahtjev. Mislim da treba tu biti jasan i glasan - svaki tekst za koji se utvrdi da je nastao uz pomoć AI-ja ili za koji se, temeljem pregleda preko dostupnih alata, utvrdi s visokom vjerojatnošću da je nastao AI-jem ide na brzo brisanje ili se uklanja. Takav nam tekst apsolutno ne treba i jedinu soluciju koju vidim ovdje je da se to piše ponovo; ostalo nema smisla. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 27. aprila 2026. u 04:31 (CEST) ::Upravo to ovo regulira. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 27. aprila 2026. u 22:10 (CEST) :Čini mi se dobrom nadopunom KBB, bar za početak. Jedino bih "{{!xt|izmijenio}}" izmijenio u "{{xt|redigirao}}". Bilo bi dobro imati i podrobniji vodič za prepoznavanje teksta generiranog umjetnom inteligencijom ([[:en:Wikipedia:Signs of AI writing]]), ali o tom potom. Samo bih napomenuo da se na dostupne alate ne bi trebalo oslanjati bez opreza, s obzirom na to da Wikipedija čini značajan dio tekstualne građe na kojoj se LLM-ovi treniraju. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 27. aprila 2026. u 22:55 (CEST) ::Urađeno, zahvaljujem. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 28. aprila 2026. u 02:29 (CEST) :::Ovo ću zatvoriti tokom večeri, ako nema dodatnih sugestija. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 3. maja 2026. u 21:41 (CEST) ::::Ja sam okej s tim – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 4. maja 2026. u 01:48 (CEST) {{podnožje rasprave}} === Dopuna smjernice o prijenosu === {{zaglavlje rasprave|Budući da nije bilo protivljenja, revidirani prijedlog je usvojen. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 22. maja 2026. u 01:47 (CEST)|Usvojeno}} S obzirom na postojeće stanje u pogledu infokutija, predložio bih usvajanje '''moratorija na izradu novih infokutija'''. Konkretno, predlažem sljedeću dopunu smjernice o [[WP:PRIJENOS|prijenosu sadržaja]] (odjeljak {{section link|Wikipedija:Prijenos sadržaja s drugih Wikipedija#Šabloni|nopage=y}}): {{izdvojeni citat komentara|Prenošenje novih infokutija sa susednih projekata trenutno se ''ne preporučuje''. Nove infokutije koje su duplikati postojećih bit će [[Wikipedija:Brzo brisanje|izbrisane po kratkom postupku]]. Prije nego što se odlučite za prijenos, obratite se zajednici na [[Wikipedija:Pijaca|Pijaci]] ili kontaktirajte s administratorima.}} Imate li još neki dodatak? Šta mislite o ovome? Rasprava traje jednu sedmicu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 20:29 (CEST) :Smjernica treba ostati što je više moguće generalna (ne odnositi se na neki specifičan skup šablona) i treba ostati smjernicom (predložena nadopuna zvuči kao strogo pravilo s apsolutnim posljedicama). Postojeće su infokutije u velikoj mjeri tehnički i infrastrukturno zastarjele i rudimentarne. Izrada 'duplikata' može biti sasvim opravdana ako se priprema kao moguća zamjena, a mnogo odstupa od trenutačnog rješenja. Mislim da bi postojeću smjernicu mogli nadopuniti nekakvom uputom kada započimati nove (na temelju prenesenog koda) te kada prilagođavati postojeće šablone (i gdje, i.e. /igralište), te kako izvršiti njihovu implementaciju. Ako ćemo ih već upućivati na Pijacu, npr. kao mjesto prijedloga ili zahtjeva za novim šablonima, prilagodbama postojećih šablona, ili usvajanju već izrađenih rješenja, možemo ih upućivati na odgovarajući odjeljak Pijace i.e. [[WP:P/TEH]]. Što se tiče nepridržavanja smjernice, na samom kraju drugog pasusa (u sadašnjoj verziji teksta) može se dodati upozorenje koje će reći što se događa s dupliciranim šablonima. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 21:35 (CEST) ::Pa ne zvuči uopšte kao strogo pravilo xD ("ne preporučuje se" umesto "zabranjeno je"). Takođe s obzirom na situaciju i činjenicu da su infokutije najveći gorući problem, mislim da je specificiranje ovoga mnogo važno umesto da guramo stvari u generalizovani kalup. Saglasan sam da koristimo /TEH, i saglasan sam za izradu nekih vrsta uputa, to je dobra ideja. Ipak mislim da treba da ograničimo prenos novih infokutija na minimum. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 21:42 (CEST) :::Najrelevantniji dio predloženog teksta (druga i treća rečenica) zvuči kao da se radi o strogom pravilu s apsolutnim posljedicama za svako postupanje mimo njega, dok prva rečenica to predstavlja samo kao načelnu preporuku - tekst je unutrašnje nekoherentan. Infokutije su trenutačno problematično područje, ali smjernica bi trebala biti dugoročno održiva, a ne oblikovana isključivo kao reakcija na sadašnje stanje. – [[Korisnik:Vipz|Vipz]] ([[Razgovor s korisnikom:Vipz|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 22:11 (CEST) ::::Aight, daj da vidimo tvoj predlog. :) – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 26. aprila 2026. u 22:21 (CEST) :::::Možda ne treba dopunjavati smjernicu s privremenim pravilom, '''ali''' definitivno nam treba moratorij da se ne stvaraju novi problemi dok se ova situacija ne riješi. Mislim da se moratorij može dogovoriti ovdje neformalno, bez da se unosi išta u pravila, ali sam prijedlog - u formi u kojoj jest trenutno - podržavam. Previše problema imamo sada jer ranije nije bilo ovakve regulacije. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 27. aprila 2026. u 04:28 (CEST) ::::::@[[Korisnik:Vipz|Vipz]], [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: U '''[[Korisnik:Aca/igralište3|svom igralištu]]''' pripremio sam dopunu smjernice o prijenosu. Trudio sam se da je uobličim u skladu s iznesenim sugestijama. Možete pogledati i dati svoje mišljenje. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 3. maja 2026. u 21:39 (CEST) ::::::Takođe ću produžiti ovo na još jednu sedmicu. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 3. maja 2026. u 21:40 (CEST) :::::::Okej ti je ovo, samo ti je tekst kontradiktoran - preporučuje se ne prenositi, a onda zabranjeno je prenositi i ako prenesete bit će brisano. Dok se situacija ne sredi, treba zabraniti sve, a onda ovo pravilo modificirati i uskladiti s budućom situacijom. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 4. maja 2026. u 01:47 (CEST) ::::::::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Stavio sam ''treba'' umjesto ''preporučuje se'' i malo sredio tok rečenica. Kako sad djeluje? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 4. maja 2026. u 20:16 (CEST) :::::::::Može! – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 5. maja 2026. u 02:26 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Poboljšanje jezičkih smjernica == {{zaglavlje rasprave|Radi se o pitanjima koja nisu zahtjevala posebnu proceduru pa je rasprava kao takva zaključena. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. maja 2026. u 17:24 (CEST)|Riješeno}} Predlažem reviziju [[Wikipedija:Jezičke smjernice|jezičkih smjernica]]. Konkretni prijedlozi: # Predlažem da se [[Aerozagađenje]] ukloni kao primjer, jer je [[Zagađenje zraka]] znatno učestaliji izraz i u skladu sa [[WP:2:1]]. # Predlažem da se načelo neutralnog izraza ograniči. Neutralni izrazi moraju imati potvrđenu upotrebu u pouzdanim izvorima; ne trebamo umjetno konstruirati termine radi izbjegavanja varijantskih razlika. # Trebamo navesti koji pravopisni priručnici se smatraju srpskim, hrvatskim, crnogorskim i bosanskim standardom. Trenutno je to ostalo nedorečeno, a važno je da znamo koje knjige pratimo za koji standard. Potrebna nam je i infrastruktura u pogledu nekih šablona, ali to je dodatno pitanje. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. maja 2026. u 02:36 (CEST) :Ha? Čemu prijedlog za promjenu smjernica za promjenu primjera? Stavi drugi izraz i gotovo, to nije razlog za promjenu smjernica. Pravilo o neutralnosti već je ograničeno pravilom 2:1, a na ovo se primjenjuju i [[WP:Naslovi članaka]]. Što se tiče pravopisa, ako same države nisu normirale jedinstvene, službene pravopise onda to ne možemo ni mi. Ova rasprava je sama po sebi suvišna - samo promijeni primjer i to je to. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 9. maja 2026. u 02:42 (CEST) ::@[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]]: Svakako sam htio prodiskutirati pre izmjena, pogotovo zbog ova dva potonja pitanja. Ja mislim da je važno da istaknemo da neutralni izraz ne znači da se na Wikipediji mogu kovati "zajednički" termini koji ne postoje u praksi. Time bismo dodatno precizirali smernicu i povezali je sa [[WP:BOI]]. Što se tiče trećeg pitanja, Srbija i Crna Gora imaju službene pravopise, koji su ozvaničeni. Za bosanski jezik je najmerodavniji Senahidov pravopis. Jedino je za Hrvatsku stvar pomalo nezgodna jer imate dva pravopisa. Tu možemo priznati oba ili se opredeliti za institucionalno podržaniji pravopis. Ideja je da definiramo tačno šta se smatra srpskim, hrvatskim, crnogorskim i bosanskim standardom kako bi članci bili pravopisno dosljedni. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. maja 2026. u 10:16 (CEST) :::Prvo nije problem, to nije stvar mijenjanja sadržaja smjernice ''per se''. S kojim god primjerom ideš, sadržaj ostaje isti. Drugo je isto stvar koja je sadržajno i teleološki već dio smjernice, tako da možeš unijeti tu izmjenu slobodno, bez da tražiš "konsenzus zajednice", jer isto oko toga već postoji. Što se tiče trećeg, ta se dva pravopisa mogu navesti gore gdje su navedeni pravopisi, ali kažem - dok država na službenoj razini ne ozvaniči pravopis, mi nismo ni mjerodavni ni ovlašteni donositi ikakve izbore po tom pitanju. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 9. maja 2026. u 13:36 (CEST) ::::To mi se čini kao okej solucija; navedemo oba, pa kome drago. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. maja 2026. u 13:41 (CEST) :::::Ali to već doslovno piše... "Niste dužni upotrebljavati gornje poveznice jer su sva druga službena tiskana izdanja također prihvatljiva.". – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 9. maja 2026. u 13:56 (CEST) ::::::I ovo: "Korisnici trebaju biti svjesni i činjenice da ni standardne varijante često nemaju jedinstvena pravopisna i gramatička pravila, što može stvoriti konfuziju kod urednika oko izvora koji se mogu ili trebaju upotrebljavati. U takvim slučajevima, korisnicima se daje osnovna uputa da su prihvatljiva sva publicirana rješenja koja zadovoljavaju kriterij pouzdanosti. U slučaju spora potrebno je pokrenuti raspravu, poželjno na stranici za razgovor samog članka." – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 9. maja 2026. u 14:00 (CEST) :::::::Ali to mi je dosta ''vague'' i nemerodavno. Znači sad može moja baba lingvistica iz Crne Gore da izda novi pravopisni priručnik i mi to uzmemo kao rešenje i pišemo članke vodeći se tom knjigom, iako recimo nijedna službena institucija ne odobri taj tekst. Kriterijum pouzdanosti tu ništa ne pomaže. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. maja 2026. u 15:12 (CEST) ::::::::To valjda samo ti tako interpretiraš *facepalm* – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 9. maja 2026. u 15:30 (CEST) :::::::::Trebalo bi da sam rešio prve dve stvari sada. Treću stvar možemo zanemariti. – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 9. maja 2026. u 20:45 (CEST) {{podnožje rasprave}} == Dopuna smjernice [[WP:UJED]] == U '''[[Korisnik:Aca/igralište3|svom igralištu]]''' pripremio sam dopunu smjernice [[WP:UJED]]. Dopuna obuhvata uvođenje nove podsmjernice pod nazivom "Smjernica jednog sata" ili "Smjernica 60 minuta". Ova smjernica pruža novajlijama neophodan prostor, kodificirajući našu lokalnu praksu. Njeno bi usvajanje bio simboličan i gostomprimljiv gest prema novajlijama, a suština je da im pružimo ugodno okruženje za doprinos. Smjernica je prevedena sa Wikipedije na engleskom jeziku i Wikipedije na hrvatskom jeziku, uz lokalna prilagođavanja. Šta mislite o usvajanju? Unaprijed zahvalan na komentarima! – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 14:49 (CEST) :Okej mi je, samo ne bih to nazivao smjernicom ako je dio smjernice. Onda je to odredba ili nešto slično. Ostalo mi je okej. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. augusta 2026. u 15:24 (CEST) ::A načelo? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 15. augusta 2026. u 15:45 (CEST) :::Može. – [[Korisnik:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Edgar A.</span>]] [[Razgovor s korisnikom:Edgar Allan Poe|<span style="color:var(--color-base); font-family:'Free Style Script';">Poe</span>]] 15. augusta 2026. u 16:00 (CEST) ::::@[[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]], [[Korisnik:Vipz|Vipz]]: Vaš stav? – [[Korisnik:Aca|Aca]] ([[Razgovor s korisnikom:Aca|razgovor]]) 21. augusta 2026. u 20:31 (CEST) :::::{{za}}, ja se potpuno slažem.– [[Korisnik:Inokosni organ|Inokosni organ]] ([[Razgovor s korisnikom:Inokosni organ|razgovor]]) 24. augusta 2026. u 16:12 (CEST) qa1khwk1z2f4get0dkwpaffzqx2b38f Piklbol 0 4683579 42681063 42557957 2026-08-25T04:08:03Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681063 wikitext text/x-wiki {{Infobox sport | ime = Piklbol | slika = Pickleball_Pros.jpg | najviše_upravno_telo = [[International Federation of Pickleball]] | prvi_put_igran = 1965, [[Bainbridge Island]], Washington, U.S. | kontakt = Ne | članovi_tima = Pojedinačno ili parovi | mešani_pol = Da, odvojeno pojedinačno, parovi & miks parovi | tip = <nowiki>Otvoreno ili zatvoreno, sport sa reketom]]</nowiki> | oprema = Plastična loptica, kompozitni reket, drveni reket, mreža. | mesto = Na otvorenom ili zatvorenom, teren za piklbol | zemlja_ili_region = Širom sveta | olimpijada = Ne | paraolimpijade = Ne | upravno_telo_srbija = Pickleball Savez Srbije | upravno_telo_hrvatska = Hrvatski Pickleball Savez | upravno_telo_crna_gora = - }} '''Piklbol''' ([[Engleski jezik|eng]]. ''Pickleball'') je [[Lista sportova sa reketom|reket sport]] gde učesnici, bilo pojedinačno ili u paru, koriste lopatice da bi prebacili posebno dizajniranu plastičnu lopticu preko mreže visine 0,86 metara.<ref name=":3" /> Igra se nastavlja dok jedna strana ne uspije vratiti lopticu ili napravi prekršaj.<ref name=":3">{{Cite web|url=https://sportovi.me/sportovi-sa-reketom/piklbol/|website=Platforma sportovi.me|author=Mihailo Kasalica|title=Piklbol}}{{Dead link|date=October 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Piklbol se može igrati i unutra i vani.<ref name=":2">{{Cite web|date=March 29, 2022|title=Pickleball is now the official state sport of the U.S. state of Washington|url=https://www.kxly.com/pickleball-is-now-the-official-state-sport-of-washington/|access-date=September 18, 2022|website=KXLY|language=en-US}}</ref> Sport je nastao 1965. godine kao igra za djecu u dvorištu u SAD-u, točnije na otoku Bainbridge u državi Washington. U 2022. godini, piklbol je postao službeni sport države Washington.<ref name=":2" /> Iako podsjeća na [[tenis]] i [[stoni tenis]], piklbol ima specifična pravila, lopare i dimenzije terena. Teren je dug 44 stope i širok 20 stopa, a lopar je veći od onog koji se koristi u stolnom tenisu. Tvrdi plastični balon koji se koristi u piklbolu proizvodi manje odskoka nego teniske loptice. S obje strane mreže nalazi se područje od 7 stopa (2,1 m) poznato kao zona bez odbojke (ili kuhinja), gdje loptica mora odskočiti prije nego što je udarena. Pravila određuju bodovanje izvan igre, gdje samo poslužitelj može osvojiti bod. Minimalna količina odskoka, zone bez odbojke i udarac odozdo kojim se izvode svi servisi daju igri dinamičan tempo. == Etimologija == Igra je stvorena 1965. godine na otoku [[Bainbridge Island, Washington|Bainbridge, Washington]], u ljetnoj kući Joela Pritcharda, koji je kasnije služio u [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongresu Sjedinjenih Američkih Država]] i kao potpredsjednik države Washington.<ref>{{cite news|last=Lyons|first=Gil|date=August 24, 1990|title=Pickle-ball: Founders of game say paddle sport simply is a barrel of fun|page=C7|url=https://archive.seattletimes.com/archive/?date=19900824&slug=1089412|work=[[The Seattle Times]]|access-date=January 25, 2020}}</ref> Pritchard i dvojica njegovih prijatelja, Barney McCallum i Bill Bell, zaslužni su za osmišljavanje igre i uspostavljanje pravila. Prema Joan Pritchard, supruzi Joela Pritcharda, "Ime igre postalo je Piklbol nakon što sam rekla da me podsjeća na čamac za kisele krastavce u veslanju gdje su veslači birani iz ostataka drugih čamaca."<ref name="Pritchard3">{{cite news|url=http://www.newsandsentinel.com/page/content.detail/id/507610.html?nav=5055|first=Joan|last=Pritchard|title=Origins of Pickleball|work=The Parkersburg News and Sentinel|date=July 27, 2008|archive-url=https://web.archive.org/web/20120322085100/http://www.newsandsentinel.com/page/content.detail/id/507610.html?nav=5055|archive-date=March 22, 2012}}</ref> Druge izvore navode da je ime "piklbol" poteklo od imena Pritchardovog obiteljskog psa, Pickles.<ref>Lucore, p. 41.</ref> Pritchardi su izjavili da je pas došao nakon što je igra već bila imenovana i da je pas bio imenovan po igri piklbol. Rekli su da je do zabune došlo kada je novinar koji je intervjuirao Pritchardove početkom 1970-ih odlučio da će čitateljima biti lakše povezati se s psom nego s čamcem za kisele krastavce. Predstavnici USA Piklbol tvrde da je njihovo istraživanje potvrdilo da je pas Pickles rođen nakon što je igra već bila imenovana<ref name="History of the Game">{{cite web|url=https://www.usapa.org/history-of-the-game/|title=History of the Game|date=June 27, 2013|publisher=Official USAPA Website|access-date=July 3, 2019|archive-date=2018-11-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20181117224408/https://www.usapa.org/history-of-the-game/}}</ref>. Jennifer Lucore i Beverly Youngren, autorice knjige "Povijest Piklbola: Više od 50 godina zabave!", kažu da nisu mogle sa sigurnošću utvrditi je li igra imenovana po psu ili je pas imenovan po igri.<ref name="History of the Game"/> Međutim, otkrile su treću mogućnost: Bill Bell tvrdio je da je imenovao igru jer mu je bilo zabavno udarati lopticu na način koji bi stavio njegovog protivnika u nezgodnu situaciju.<ref name="History of the Game"/> Nedugo nakon što je igra izmišljena, neki od njenih izumitelja i njihovi prijatelji donijeli su piklbol na [[Havaji|Havaje]], gdje je igra postala poznata kao '''"pukaball"'''. Puka, što na havajskom znači "rupa", prvobitno je korišteno za lopticu, budući da piklbol loptice imaju brojne rupe, a kasnije se koristilo za samu igru.<ref name="History of the Game"/> == Historija == [[Datoteka:Aerial_Pickleball_Courts.jpg|mini|Pogled iz zraka na šest piklbol terena sa dva teniska terena u pozadini]] === Inovacija === Kada su Pritchard i Bell jedne subotnje poslijepodne vratili iz golfa, pronašli su svoje obitelji dosađujući se.<ref name="Kane">{{cite news|last=Kane|first=David|url=https://www.tennis.com/news/articles/food-for-thought-the-evolution-and-growth-of-pickleball|title=Food for Thought: The Evolution and Growth of Pickleball|department=Tennis.com|publisher=The Tennis Media Company|date=October 21, 2015|access-date=January 30, 2018}}</ref> Pokušali su postaviti badminton, ali nitko nije mogao pronaći lopticu za [[badminton]]. Pritchard i Bell izazvali su svoju djecu da osmisle svoju igru. Odrasli i djeca završili su na badminton terenu i počeli eksperimentirati s različitim lopticama i reketima, uključujući stolnoteniske rekete. Badminton mreža visoka 5 stopa (1,5 metar) na kraju je spuštena na razinu bokova kako bi se omogućilo udaranje lopte.<ref name="Kane"/> U početku se smatralo da je Wiffle loptica idealna loptica, ali kasnije je otkriveno da je Cosom Fun Ball trajnija i pruža bolje iskustvo igre.<ref>{{cite web|last1=Kershner|first1=Jim|title=Joel Pritchard and several friends incorporate Pickle Ball Inc., to promote the new sport they invented in 1965 at Pritchard's Bainbridge Island cabin, on February 13, 1968.|url=https://historylink.org/File/20195|website=History Link.org|access-date=May 31, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20210213190609/https://historylink.org/File/20195|archive-date=February 13, 2021}}</ref> Stolnoteniske rekete brzo su zamijenjene većim, trajnijim reketama od šperploče izrađenim u obližnjoj šupi.<ref name="Kane"/> McCallum je nastavio eksperimentirati s različitim dizajnima reketa u radionici svog oca [[Seattle|u Seattleu]].<ref name="Kane"/> Jedan reket, koji je nazvao "M2", ili McCallum 2, postao je reket izbora za većinu ranih igrača igre.<ref name="Kane"/> === Piklbol, Inc. === Nedugo nakon njenog stvaranja, piklbol je postao popularan među lokalnim susjedima i rođacima izumitelja. 1968. godine Pritchard, zajedno s McCallumovim sinom Davidom i dvojicom drugih prijatelja, osnovao je Piklbol, Inc.<ref name="Lucore, p. 120">Lucore, p. 120.</ref> Tvrtka je podnijela svoje prvo godišnje izvješće 1972. godine,<ref name="Lucore, p. 120"/> otprilike u isto vrijeme kada su zaštitili ime "Pickle-ball".<ref name="Lucore, p. 120"/> Tvrtka je proizvodila drvene rekete i piklbol setove kako bi zadovoljila potražnju za sportom. Interes za piklbolom nastavio je rasti i proširio se iz regije Pacifičkog sjeverozapada u toplija područja dok su "snowbirds" donosili sport na jug, u Arizonu, Kaliforniju, Havaje i Floridu. 2016. godine Piklbol, Inc. kupio je PickleballCentral.com,<ref name="Lucore, p. 120"/> koji posluje pod korporativnim imenom Olla, LLC. === Turniri === Turnir iz 1976. godine održan u Southcenter Athletic Clubu u [[Tukwila, Washington|Tukwili, Washington]], smatra se prvim formalnim turnirom u piklbolu. Bio je promoviran kao "Prvo svjetsko prvenstvo u piklbolu" od strane Joela Pritcharda i dobio je spomen u izdanju časopisa Tennis,<ref name="usapickleball.org">{{cite web|title=History of the Game|url=https://usapickleball.org/what-is-pickleball/history-of-the-game/|website=USA Pickleball|date=June 27, 2013|access-date=August 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220628221935/https://usapickleball.org/what-is-pickleball/history-of-the-game/|archive-date=June 28, 2022}}</ref> iz srpnja 1976. godine. Američka amaterska asocijacija za piklbol (U.S.A.P.A.) osnovana je 1984. godine, kada su objavili prvu službenu knjigu pravila za sport i održali prva nacionalna prvenstva u parovima u Tacomi, Washington. Do 1990. godine sport se igrao u svih 50 saveznih država.<ref name="usapickleball.org"/> Godine 2001. piklbol je uključen kao demonstracijski sport u Arizonskim seniorskim olimpijskim igrama (ASO) s 100 sudionika. Turnir u piklbolu održan je u odmaralištu Happy Trails RV Resort u Surprise, Arizona, i u roku od pet godina uključivao je 275 sudionika. Uključivanje piklbola u ASO smatra se značajnim doprinosom rastu turnira u Sjedinjenim Državama.<ref name="The Seattle Times">{{cite web|url=https://www.seattletimes.com/pacific-nw-magazine/sept-20-pickleball/|title=Pickleball began on Bainbridge Island...|date=September 20, 2020|work=The Seattle Times|access-date=December 27, 2020}}</ref> Nacionalno prvenstvo SAD-a u piklbolu održava se blizu Palm Springsa, Kalifornija, a suorganizira ga Larry Ellison, suosnivač i izvršni direktor Oraclea i vlasnik Indian Wells Tennis Gardena, gdje se igraju od 2018. godine.<ref name="The Seattle Times"/> Prethodno su se igrali u Arizoni, od 2009. do 2017. godine. Turnir nadzire U.S.A Pickleball Association; koja je ponovno osnovana s ažuriranom knjigom pravila 2005. godine nakon osnivanja 1984. godine.<ref>{{cite web|url=https://usapickleballnationalchampionships.com/about/history/|title=U.S. National Pickleball Championships|publisher=USA Pickleball Association|access-date=December 27, 2020|archive-date=2021-11-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20211104182103/https://usapickleballnationalchampionships.com/about/history/}}</ref><ref name="IFPRules">{{cite web|url=https://usapickleball.org/what-is-pickleball/ifp-official-rules/|title=USA Pickleball/IFP Official Rules|date=June 28, 2013|publisher=USA Pickleball Association|access-date=December 27, 2020|archive-date=2022-03-29|archive-url=https://web.archive.org/web/20220329171658/https://usapickleball.org/what-is-pickleball/ifp-official-rules}}</ref> Otvoreno prvenstvo SAD-a u piklbolu igra se u drugom središtu piklbola, Naplesu, Florida, i započelo je 2016. godine.<ref>{{cite web|url=https://www.usopenpickleballchampionship.com/team.html|title=History|publisher=Spirit Promotions|access-date=December 27, 2020}}</ref> Procjene za aktivne igrače porasle su na 3,3 milijuna u 2019. godini, što je povećanje od 10% u odnosu na 2016. godinu.<ref name="The Seattle Times"/> Do 2021. godine postojalo je 58 članica pod nadzorom Međunarodne federacije za piklbol.<ref name="The Seattle Times"/> Do 2022. godine u Sjedinjenim Državama postoji preko 8000 lokacija za piklbol.<ref name="The Seattle Times"/> === Zvanično priznanje === Državni senator John Lovick predložio je zakon kojim se piklbol proglašava službenim sportom države Washington 2021. godine. Piklbol je potom 2022. godine proglašen službenim državnim sportom Washingtona od strane državnog zakonodavstva. Zakonodavstvo je 28. ožujka 2022. potpisao guverner Jay Inslee na izvornom Pritchardovom obiteljskom terenu gdje je sport izmišljen.<ref>{{cite news|last=Zhou|first=Amanda|date=March 28, 2022|title=Pickleball officially named WA state sport|url=https://www.seattletimes.com/seattle-news/pickleball-officially-named-wa-state-sport/|work=The Seattle Times|accessdate=March 28, 2022}}</ref><ref>{{Cite web|last=Rouss|first=Nick|date=March 28, 2022|title=Pickleball becomes Washington's official state sport on March 28, 2022.|url=https://www.historylink.org/File/22417|access-date=November 26, 2022|website=[[HistoryLink]]}}</ref> === Rast === Rast profesionalnog i natjecateljskog piklbola privukao je visokoprofilne investitore poput NBA igrača [[LeBron James|LeBrona Jamesa]], umirovljenog NFL quarterbacka Drewa Breesa i poduzetnika Garyja Vaynerchuka. Ova povećana vidljivost pomogla je povećati popularnost sporta u posljednjim godinama.<ref>{{Cite web|last=Rouss|first=Nick|date=March 28, 2022|title=Pickleball becomes Washington's official state sport on March 28, 2022.|url=https://www.historylink.org/File/22417|access-date=November 26, 2022|website=[[HistoryLink]]}}</ref><ref>{{Cite web|last=Rouss|first=Nick|date=March 28, 2022|title=Pickleball becomes Washington's official state sport on March 28, 2022.|url=https://www.historylink.org/File/22417|access-date=November 26, 2022|website=[[HistoryLink]]}}</ref> Međutim, porast natjecateljske igre također je doveo do više ozljeda, prema nedavnim analizama osiguravajuće industrije koje su pokazale da su troškovi liječenja ozljeda piklbola porasli kako je participacija rasla.<ref>{{Cite web|last=Rouss|first=Nick|date=March 28, 2022|title=Pickleball becomes Washington's official state sport on March 28, 2022.|url=https://www.historylink.org/File/22417|access-date=November 26, 2022|website=[[HistoryLink]]}}</ref> Uobičajene ozljede piklbola uključuju mišiće, zglobove i tetive, posebno u ramenu, laktu i zglobu. Ispravna tehnika, oprema, rutine zagrijavanja i prevencija ozljeda mogu pomoći u smanjenju. Zagovornici rasta sporta kažu da je piklbol aktivnost koja može pružiti vježbanje i društvene veze igračima svih dobnih skupina i razina vještina. == Tereni i oprema == [[Datoteka:Pickleball_game.webm|mini|Video piklbol igre]] [[Datoteka:A_pickleball_paddle_with_two_pickleballs.jpg|mini|Lopatica za piklbol sa jednom piklbol lopticom od 26 rupa (levo) i jednom piklbol lopticom od 40 rupa (desno).]] === Tereni === Regulativna veličina terena je 20 stopa (6,1 m) sa 44 stopa (13 m) za oba parova i pojedinačno, iste veličine kao i teren za badminton u parovima. Linija sedam stopa od mreže je linija izvan koje se ne smije volejirati. Dvadeset i dvije stope od mreže, osnovna linija označava vanjsku granicu igrališta. Područje omeđeno linijom izvan koje se ne smije volejirati, bočnim linijama i mrežom, uključujući linije, poznato je kao zona izvan koje se ne smije volejirati ili "kuhinja". Područje između linije izvan koje se ne smije volejirati i osnovne linije je servisni teren. Središnja linija dijeli servisni teren na lijevu i desnu stranu.<ref name="networldsports.co.uk">[https://www.networldsports.co.uk/buyers-guides/pickleball-court-dimensions-guide]{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} Net World Sports | Pickleball Court Guide</ref> Regulirani turniri i igre obično se igraju na specijaliziranoj poliuretanskoj sportskoj površini; međutim, tereni se često postavljaju na beton, Astroturf i unutarnje košarkaške terene.<ref name="networldsports.co.uk"/> [[Datoteka:Outdoor_pickleball_courts.jpg|centar|mini| Vanjski tereni za piklbol u srednjoj školi St. Charles]] === Mreža === Mreža je visoka 36 inča (0,91 m) na krajevima i 34 inča (0,86 m) u sredini.<ref name=":4">{{Cite web|url=https://sportovi.me/sportovi-sa-reketom/piklbol/oprema/|website=Platforma sportovi.me|author=Mihailo Kasalica|title=Oprema za Piklbol}}{{Dead link|date=October 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Stupovi mreže trebaju biti udaljeni 22 stope (6,7 m) od unutrašnje strane jednog stupa do unutrašnje strane drugog stupa.<ref name="networldsports.co.uk"/> === Loptica === Wiffle loptica bila je izvorna loptica kada je igra izmišljena. USA Piklbol (USAP) i Međunarodna federacija piklbola (IFP) od tada su usvojili specifične standarde loptica jedinstvene za piklbol.<ref name=":4" /> Loptice moraju biti izrađene od trajnog kalupljenog materijala s glatkom površinom i moraju imati između 26 i 40 ravnomjerno raspoređenih kružnih rupa. Moraju težiti između .78 i .935 unci (22,1 i 26,5 g) i mjeriti između 2,87 i 2,97 inča (73 i 75&nbsp;mm) u promjeru. Na turnirima koje nadziru USAP i IFP mora se birati s popisa unaprijed odobrenih loptica koje se nalaze na web stranicama USAP i IFP.<ref name="networldsports.co.uk"/> Loptice s manjim rupama općenito se koriste za vanjsku igru kako bi se smanjili učinci vjetra, ali bilo koja odobrena loptica može se koristiti za unutarnju ili vanjsku igru.<ref name=":5">{{Cite web|url=https://sportovi.me/sportovi-sa-reketom/piklbol/pravila/|title=Pravila u Piklbol-u|website=Platforma sportovi.me|author=Mihailo Kasalica}}{{Dead link|date=October 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> === Reket === Za odobrene igre, standardi veličine reketa USAP i IFP kažu da kombinirana duljina i širina reketa ne smiju prelaziti 24 inča (0,61 m); duljina ne smije prelaziti 17 inča (0,43 m).<ref name="networldsports.co.uk"/> Nema zahtjeva u vezi s debljinom ili težinom.<ref name=":4" /> Reket mora biti izrađen od nematerijalnog materijala, a površina reketa mora biti glatka. Reketi koji se koriste na odobrenim turnirima moraju biti na popisu unaprijed odobrenih reketa koji se nalaze na web stranicama USAP i IFP.<ref name="networldsports.co.uk"/> == Redoslijed igre == [[Datoteka:Service_IN.png|mini|Service in]] [[Datoteka:Service_Line_Rule.001.png|mini|v out]] Bilo koji pošten način određivanja tko će prvi servirati i s koje strane je prihvatljiv. === Objava rezultata i serviranje === Rezultat se objavljuje prije svakog servisa od strane službenika ili servera. U parovima: rezultat ima tri dijela; rezultat poslužujuće ekipe, rezultat primajuće ekipe i broj servera, "1" ili "2" koji pokazuje je li server prvi ili drugi server poslužujuće ekipe. Prvi server igre uvijek se smatra drugim serverom poslužujuće ekipe i može nazvati broj servera "početak" ili "2". Početni rezultat u parovima objavljuje se kao "nula nula dva (0 0 2)".<ref name="networldsports.co.uk"/><ref name="networldsports.co.uk"/><ref name="networldsports.co.uk"/> U pojedinačnoj igri: Rezultat ima dva dijela; rezultat poslužujućeg igrača i rezultat primajućeg igrača. Početni rezultat u pojedinačnoj igri uvijek se objavljuje kao "nula nula". Prvi servis igre dolazi s desne servisne strane ili "parne servisne" strane. === Pravilo dva odbijanja === Servis mora sletjeti u dijagonalni servisni teren na suparničkoj strani mreže (vidi dijagram "servis u"). Primatelj servisa mora dopustiti da loptica jednom odskoči prije nego što je vrati na stranu servera mreže. Nakon što je primatelj vratio lopticu preko mreže, poslužujuća strana također mora dopustiti da loptica jednom odskoči prije nego što je vrati na nesluženu stranu. To se zove pravilo o dva odskoka.<ref name="networldsports.co.uk"/> Nakon prvih dviju povratnih loptica, bilo koja strana može volejirati lopticu - tj. vratiti je prije nego što odskoči. Loptica nikada ne može odskočiti više od jednom prije nego što se vrati. Nijedan igrač ne smije volejirati lopticu dok stoji u zoni izvan koje se ne smije volejirati ili dodiruje bilo koju od linija oko zone izvan koje se ne smije volejirati.<ref name=":5" /> === Ostatak igre === [[Datoteka:Pickleball_Player.jpg|mini|Piklboler se priprema da vrati loptu udarcem iz bekenda]] Server nastavlja servirati, izmjenjujući se između desne i lijeve servisne strane dok njihova ekipa ne napravi pogrešku.<ref name=":5" /> U parovima: Na početku dvostruke igre, strani koja prva servira dopuštena je samo jedna pogreška prije nego što njihova strana bude "van", što se naziva side-out, i servis prelazi njihovom protivniku. Nakon prvog side-outa igre, svakoj ekipi dopuštene su dvije pogreške prije nego što se pozove side-out, omogućujući svakom od igrača u dvostrukoj ekipi da servira prije nego što servis pređe na drugu ekipu. Drugi server ekipe mora nastaviti izmjenjivati se između desne i lijeve servisne strane od mjesta gdje je njihov partner završio.<ref name=":5" /> Na primjer, ako je posljednji servis njihovog partnera bio s desne servisne strane, drugi server mora početi servirati s lijeve servisne strane. Nakon side-outa, prvi servis uvijek se pokreće s desne servisne strane. U pojedinačnoj igri: Side-out se poziva svaki put kada poslužujuća strana napravi pogrešku. Ako je rezultat poslužujućeg igrača par (uključujući nulu), moraju servirati s desne, ili parne, servisne strane; inače moraju servirati s lijeve, ili neparne, servisne strane. Ovisno o trenutnom rezultatu, prvi servis nakon side-outa može biti s desne ili lijeve servisne strane. Prva strana koja postigne 11 bodova, vodeći s najmanje dva boda, osvaja igru.<ref name="networldsports.co.uk"/> Turnirske igre mogu se igrati do 11, 15 ili 21 boda s rotacijom strana na 6, 8 ili 11 ukupnih bodova, respektivno. == Način igre == === Bodovanje === Piklbol koristi bodovanje side-out, što znači da samo poslužujuća strana može osvojiti bod.<ref name=":5" /> Poslužujuća ekipa zarađuje jedan bod svaki put kada neslužujuća ekipa napravi pogrešku. Nijedna ekipa ne zarađuje bod kada poslužujuća ekipa napravi pogrešku. Budući da se rezultat uvijek izgovara kao rezultat poslužujuće strane, a zatim rezultat primajuće strane, dva rezultata se preokreću svaki put kada se dogodi side-out. Na primjer, ako ekipa napravi pogrešku kada je rezultat "pet tri dva" (dva označava drugog servera), druga ekipa postaje nova poslužujuća ekipa, a rezultat se izgovara kao "tri pet jedan". === Serving === Prilikom serviranja, server mora biti iza osnovne linije s jedne strane središnje linije i poslužiti lopticu u dijagonalni servisni teren protivnika. Dopuštena su dva tipa servisa, volej servis ili drop servis. * Volej servis: Kada palica servera udari lopticu bez dodira s tlom, mora se servirati s udarcem ispod ruke tako da se kontakt s lopticom ostvari ispod struka u uzlaznom luku, a najviša točka na glavi reketa mora biti ispod zgloba. 2022. godine USAPA je najavila promjenu pravila, da će od 2023. godine biti zabranjeno dodavanje spina loptici tijekom njenog otpuštanja iz ruke (poznato kao 'spin servis').<ref name="networldsports.co.uk"/> * Drop servis: Kada se loptica ispusti na tlo i dopusti da odskoči prije nego što je palica servera udari, server je ne može baciti ili potaknuti na bilo koji način. Loptica može odskočiti više od jednom prije nego što je udarena, a za razliku od volej servisa, nema ograničenja na način na koji igrač mora udariti lopticu.<ref name="networldsports.co.uk"/> === Pozicioniranje igrača === Osim servera, nema pravila koja određuju gdje svaki igrač mora stajati kada se servis pokreće, ali primatelji servisa obično počinju iza osnovne linije dok ne znaju gdje će servis odskočiti.<ref name=":5" /> Partner primatelja obično počinje blizu linije kuhinje. Partner servera obično ostaje iza osnovne linije s serverom dok ne znaju gdje će prvi povrat servisa odskočiti.<ref name=":5" /> Neki partneri u parovima koriste strategiju zvanu stacking kako bi osigurali da svaki partner može brzo preći na najpovoljniju stranu terena, na temelju vještina svakog partnera, nakon svakog servisa i/ili povratka servisa.<ref name="networldsports.co.uk"/> Svaki igrač mora zapamtiti svoj početni položaj prilikom serviranja i vraćanja servisa.<ref name=":5" /> Pogrešan server, serviranje s pogrešne strane terena ili vraćanje servisa su sve pogreške. Parovi: Rezultat ekipe uvijek bi trebao biti paran broj kada njihov početni server servira s desne servisne strane, i neparan broj kada servira s lijeve servisne strane. Suprotno je za ne-početnog servera ekipe. Pojedinačno: U pojedinačnoj igri, rezultat servera će uvijek biti paran (0, 2, 4, 6, 8, 10...) kada servira s desne servisne strane i neparan (1, 3, 5, 7, 9...) kada servira s lijeve servisne strane.<ref name="networldsports.co.uk"/> === Zona bez odbojke === Nijedan igrač ne smije volejirati lopticu dok stoji u zoni izvan koje se ne smije volejirati ili dodiruje bilo koju od linija oko te zone.<ref name=":5" /> === Reli i greška === Nakon servisa, rally se nastavlja dok jedna strana ne napravi pogrešku što rezultira mrtvom lopticom.<ref name=":0"/> U mečevima bez suca, igrači su odgovorni za donošenje odluka o linijama na svojoj strani mreže. Ako postoji bilo kakva sumnja o tome je li loptica van ili unutra, odluka treba ići u korist protivnika.<ref name=":0"/> Greške uključuju: * pogrešan server servira loptu ili servira sa pogrešne strane terena * bilo koje od stopala servera dodiruje osnovnu liniju, teren ili područje izvan imaginarnih produžetaka središnje ili bočne linije * ne pogađajući servis u protivnički dijagonalni servisni teren * pogrešan primač vraća loptu * odbijanje lopte prilikom vraćanja servisa * odbijanje lopte prilikom vraćanja prvog servisa * ne udarajući loptu izvan mreže * ne udarajući loptu prije nego što ona dvaput odskoči na jednoj strani mreže * udaranje lopte tako da ona padne van granica (izvan linija terena) * zakoračiti u zonu bez voleja ili dodirnuti liniju bez voleja u činu odbacivanja lopte * dodirivanje mreže bilo kojim dijelom tijela, odjećom, veslom ili pomagalom == Profesionalna piklbol == Popularnost piklbola potaknula je rast investitora i sponzora. Kao rezultat toga, dvije profesionalne piklbol ture neovisno su formirane 2019. godine, a profesionalna piklbol liga osnovana je 2021. godine.<ref name=":0"/> === Udruga profesionalaca u piklbolu === Udruga profesionalaca u piklbolu (APP) osnovana je od strane Kena Herrmanna, koji je uskladio svoju turu s USA Pickleball (USAP), upravnom tijelu piklbola u Sjedinjenim Američkim Državama. Sve igre su sankcionirane od strane USAP-a i moraju se pridržavati pravila USAP-a.<ref name=":0"/> APP Tour 2022. uključuje 32 turnira u pet zemalja i privukao je prosječno 800 igrača na svakom turniru. Ukupni nagradni fond očekuje se da će biti 2 milijuna dolara..<ref name="deadspin.com">{{cite news|last1=McDermott|first1=Grace|title=Get ready for hot pickleball action!|url=https://deadspin.com/get-ready-for-hot-pickleball-action-1848997328|access-date=June 15, 2022|agency=Deadspin|date=May 31, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220604230703/https:/deadspin.com/get-ready-for-hot-pickleball-action-1848997328|archive-date=June 4, 2022}}</ref> === Udruga profesionalnog piklbola === Profesionalna asocijacija piklbola (PPA) osnovana je od strane Connora Pardoea i bazirana je u [[Draper, Utah|Draperu, Utah]]. Želeći neovisnost kako bi oblikovao turneju prema svojim željama, Pardoe se nije udružio s USAP-om. U početku je PPA od svih igrača zahtijevala potpisivanje ekskluzivnog ugovora na jednu godinu, čime je igračima PPA bilo zabranjeno sudjelovanje na bilo kojim turnejama izvan PPA. Krajem 2021. godine, Thomas Dundon kupio je PPA i produžio ekskluzivne ugovore na 3 godine. Pardoe je ostao izvršni direktor PPA turneje.<ref name=":0"/> Očekuje se da će PPA turneja za 2022. godinu uključivati 20 turnira s ukupnim nagradnim fondom od 2,5 milijuna dolara.<ref name="deadspin.com"/> === Velika liga piklbola === Organizacija Velike lige piklbola (MLP) osnovana je 2021. godine od strane Stevea Kuhna u Dripping [[Spring, Texas|Springsu, Texas]].<ref name=":0"/> U prvoj godini Liga se sastojala od 8 ekipa i uključivala je igrače iz APP-a i PPA-a. Druga godina proširena je na 12 ekipa, ali PPA više nije dopuštao svojim igračima da sudjeluju u Ligi. Svaka ekipa sastoji se od dva muškarca i dvije žene. Članovi ekipe biraju se dvostrukim nacrtom zmije dizajniranim da ekipe budu što konkurentnije.<ref name="SI12">{{cite news|last1=Walters|first1=John|title='Pickleball Is the Wild, Wild West': Inside the Fight Over the Fastest-Growing Sport in America|url=https://www.si.com/sports-illustrated/2022/05/24/pickleball-fastest-growing-sport-daily-cover|access-date=May 30, 2022|agency=Sports Illustrated|date=May 24, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220530213024/https://www.si.com/sports-illustrated/2022/05/24/pickleball-fastest-growing-sport-daily-cover|archive-date=May 30, 2022}}</ref> Za 2022. godinu zakazana su tri odvojena natjecanja, a pobjednička ekipa na svakom natjecanju osvojit će 25.000 dolara za svakog člana ekipe. Pobjedničkoj ekipi također se dodjeljuje Pritchard Cup. Liga će se proširiti na 16 ekipa 2023. godine, s NFL quarterbackima [[Tom Brady|Tomom Bradyjem]] i Patrickom Mahomesom, teniskom igračicom [[Naomi Ōsaka|Naomi Osakom]],<ref name="deadspin.com"/> i NBA igračima [[LeBron James|LeBronom Jamesom]], [[Kevin Durant|Kevinom Durantom]], Draymondom Greenom i [[Kevin Love|Kevinom Loveom]] koji kupuju ekspanzijske ekipe.<ref>{{cite news|last1=Greenberg|first1=Doug|title=Tom Brady, Kim Clijsters Buy Major League Pickleball Team|url=https://frontofficesports.com/tom-brady-kim-lijsters-join-growing-list-of-stars-investing-in-pickleball/|access-date=October 12, 2022|work=Front Office Sports|date=October 12, 2022|language=en}}</ref><ref>{{cite news|last1=Poindexter|first1=Owen|title=LeBron James, NBA Stars Buying Major League Pickleball Team|url=https://frontofficesports.com/lebron-james-nba-stars-buying-major-league-pickleball-team/|access-date=October 12, 2022|work=Front Office Sports|date=September 28, 2022|language=en}}</ref><ref>{{cite news|last1=Golden|first1=Jessica|title=Kevin Durant is the latest athlete to buy a Major League Pickleball team|url=https://www.cnbc.com/2022/10/20/kevin-durant-is-latest-athlete-to-buy-into-major-league-pickleball.html/|access-date=October 20, 2022|language=en}}</ref> === Svjetski rekordi u piklbolu === Postoje četiri objavljena Guinnessova svjetska rekorda za sport piklbol,<ref name="tampabay.com">{{cite web|title=New Port Richey duo take second swing at pickleball records|url=https://www.tampabay.com/news/humaninterest/new-port-richey-duo-take-second-swing-at-pickleball-record/1231459/|website=Tampa Bay Times|access-date=May 23, 2012}}</ref> od kojih je najnoviji Najduži rally u piklbolu, koji se sastoji od 16.046 uzastopnih udaraca, trajao 6 sati i 11 minuta postavljen od strane Angela i Ettorea Rossettija 10. listopada 2022.<ref name="tampabay.com"/> Jedini prethodno dokumentirani rekord izdržljivosti u piklbolu bio je 2011. i 2012. godine od strane Justina Lawrencea i Jeffreyja Bakera iz New Port Richeya, Florida. Izvedeno je u New Port Richey Recreation & Aquatic Centeru, u okrugu Pasco, Florida. Obojica su bili zaposlenici rekreativnog centra i željeli su pronaći način kako popularizirati sport lokalno. Lawrence je višesportski sportaš (nogometni placekicker i vratar u nogometu) koji se u to vrijeme fokusirao na izdržljivost i OCR događaje, bez stvarnog iskustva s rekreativnim sportom. Baker je također višesportski sportaš s nekim iskustvom u stolnom tenisu i tenisu. Oba puta dvojac je igrao više od 24 sata zaredom. Zbog pogrešaka u obrascima i obradi, Guinness World Records nije priznao rekord, pa je World Record Academy intervenirao i potvrdio rekord zajedno s okrugom Pasco koji im je dao službenu rezoluciju.<ref name="tampabay.com"/><ref name="tampabay.com"/><ref>{{cite web|title=World Record Academy - Endurance Pickleball Record|url=https://www.worldrecordacademy.com/games/longest_pickleball_game_Jeffrey_Baker_and_Justin_Lawrence_sets_world_record_112339.html/|website=World Record Academy|access-date=December 31, 2012|archive-date=2022-11-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20221104181854/https://www.worldrecordacademy.com/games/longest_pickleball_game_Jeffrey_Baker_and_Justin_Lawrence_sets_world_record_112339.html}}</ref> == Status u Sjedinjenim Američkim Državama == Prema procjenama iz 2022. godine, u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je oko 4,8 milijuna igrača piklbola, što je povećanje od 14,8% u odnosu na prethodnu godinu, s 10.724 registrirane lokacije za igranje s USA Pickleball.<ref name="tampabay.com"/> == Status u regionu == Širom sveta, piklbol je brzo postao pravi hit, a ni Balkan nije ostao po strani. Iako je ovaj sport još uvek u povoju u ovom regionu, države poput Srbije i Hrvatske već uočavaju njegovu vrednost i sve veći broj pristalica.<ref name=":1">{{Cite web|title=Piklbol Organizacije u Srbiji, Hrvatskoj i ostatku regiona|url=https://sportovi.me/sportovi-sa-reketom/piklbol/organizacije/|website=Platforma sportovi.me|author=Mihailo Kasalica|access-date=2023-10-16|archive-date=2023-10-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20231025224003/https://sportovi.me/sportovi-sa-reketom/piklbol/organizacije/}}</ref> === Srbija === Zemlja s bogatom sportskom baštinom, brzo je uvidela vrednost piklbola. Piklbol Savez Srbije prednjači u uvođenju i popularizaciji ovog sporta, postavljajući razne manifestacije i obuke. Kako entuzijazam za piklbol raste među mlađom generacijom, ovaj sport postaje centralna tačka druženja i natjecanja u našoj zemlji.<ref name=":1" /> === Hrvatska === U zemlji poznatoj po sportskim uspesima, Hrvatska je brzo prepoznala trend piklbola. Piklbol Hrvatska je u centru te inicijative, posvećena promociji i razvoju sporta kroz različite evente i edukativne sesije. Osim toga, piklbol se sve više ističe kao atraktivna aktivnost za turiste koji posjećuju Hrvatsku.<ref name=":1" /> === Crna Gora === U Crnoj Gori, iako još uvek bez zvaničnog piklbol saveza, ovaj sport nalazi svoje mesto na privatnim igralištima. Zapaža se sve veće interesovanje i entuzijazam prema piklbolu među građanima.<ref name=":1" /> == Međunarodni status == Pickleball nije [[Olimpijske igre|olimpijski]] sportski događa<ref name="tampabay.com"/> j i još nije predstavljen u Globalnoj asocijaciji međunarodnih sportskih federacija (GAISF).<ref name="tampabay.com"/> Postoje dvije federacije piklbola s više nacionalnih članova, Međunarodna federacija piklbola (IFP) i Svjetska federacija piklbola (WPF).<ref name=":0">{{cite web|title=Line call in pickleball game|url=https://www.pickleballrush.com/how-to-play-pickleball/rules/line-call|website=Pickleball Rush|access-date=July 9, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20210422211620/https://www.pickleballrush.com/how-to-play-pickleball/rules/line-call|archive-date=April 22, 2021}}</ref> I IFP i WPF ulažu napore da piklbol postane olimpijski sport, možda kao demonstracijski sport. IFP konkretno radi prema igrama u Parizu 2024. ili Los Angelesu 2028.<ref name="The Desert Sun">{{cite news|last1=Makinen|first1=Julie|last2=Barsaleau|first2=Mary|title=When Will Our Sport Finally be in the Olympic Games?|url=https://www.newspapers.com/clip/97570799/when-will-pickleball-be-in-the-olympics/|access-date=March 14, 2022|work=The Desert Sun|via=Newspapers.com|date=January 29, 2022}}</ref><ref name="WPF1">{{cite web|title=World Pickleball Games 2022|url=https://www.worldpickleballfederation.org/world-pickleball-games/|website=World Pickleball Federation|access-date=April 13, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220317005202/https://www.worldpickleballfederation.org/world-pickleball-games/|archive-date=March 17, 2022}}</ref> Članak Sports Illustrateda zaključio je da igra vjerojatno neće biti viđena na Olimpijadi prije 2032. godine.<ref name=":0" /> Pickleball je prihvaćen kao demonstracijski sport na Maccabiah igrama u srpnju 2022., koje se smatraju trećim najvećim sportskim događajem na svijetu. To je bilo prvi put da se piklbol pojavio na događaju koji je sankcionirao [[Međunarodni olimpijski odbor]].<ref name="The Desert Sun"/> === Međunarodna federacija piklbola === {{Col-begin|width=75%}} {{Col-break}} *[[Glossary of pickleball terms]] *[[List of pickleball organizations]] *[[List of racket sports]] *[[List of U.S. state sports]] {{Col-break}} *Similar sports: **[[Jombola]] **[[Paddle tennis]], also called Pop tennis **[[Padel (sport)|Padel]] **[[Pitton (sport)|Pitton]] **[[Platform tennis]] {{Col-end}}IFP je osnovana 2010. godine od strane USA Pickleball Association kako bi služila kao Svjetsko upravno tijelo piklbola. IFP je u srpnju 2022. godine imala 63 nacionalna člana.<ref name="The Desert Sun"/> IFP je imala 70 članica nacija krajem ožujka 2022., ali sukob u organizaciji rezultirao je povlačenjem 7 od 8 punopravnih članica nacija i 2 pridružene članice nacije, uključujući USA Pickleball.<ref name="The Bainbridge Cup History">{{cite web|title=The Bainbridge Cup History|url=https://www.ifpickleball.org/cup-history|website=IFP: International Federation of Pickleball|access-date=April 7, 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220407234846/https://www.ifpickleball.org/cup-history|archive-date=April 7, 2022}}</ref> Godišnji Bainbridge Cup, nazvan po otoku na kojem je izumljen piklbol, osnovan je od strane IFP-a 2017. godine. Postao je prvi međukontinentalni timski događaj u sportu. Prvi događaj održan je u Madridu, Španjolska i suprotstavio je Sjevernu Ameriku Europi. Pobjednička ekipa osvaja Bainbridge Cup trofej.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> Oba tima na Bainbridge Cupu 2020. i 2021. godine su otkazana zbog pandemije [[COVID-19]]. === Svjetska federacija piklbola === WPF je osnovana 2018. godine i imala je 37 članica nacija u studenom 2022. Dio izjave o misiji WPF-a je "upravljati infrastrukturom piklbola". WPF je proglasio 10. listopada svake godine Svjetskim danom piklbola i postavio cilj predstaviti 10.000 novih igrača igri piklbol svakog 10. listopada.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> Svjetske igre piklbola prvi su put najavljene od strane WPF-a 2021. godine i namijenjene su kao format za moguće buduće Olimpijske igre.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> Prve Svjetske igre piklbola bile su zakazane za svibanj 2022. godine u [[Austin, Texas]],<ref name="WPF1"/> ali su otkazane zbog pandemije COVID-19 do 2023.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> == Varijacije pravila == Budući da je igra relativno nova, pravila se često mijenjaju. 2021. godine napravljena je promjena pravila za "mrežni servis" tako da servis koji dodiruje vrh mreže i sleti u odgovarajući servisni teren više se ne ponavlja.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> Prethodno pravilo o "let servisu" preuzeto je iz tenisa, gdje se poziv "let" uvijek ponavlja. === Para piklbol === Para piklbol, ponekad nazivan adaptivni piklbol ili piklbol u kolicima,<ref name="The Bainbridge Cup History"/> službeno je priznat kao konkurentska grana piklbola od strane USA Pickleball 2016. godine. Pravila za one u kolicima slična su standardnim pravilima s manjim izmjenama. Kolica igrača smatraju se dijelom tijela igrača, a sva pravila koja se odnose na tijelo također se odnose na kolica igrača. Igraču piklbola u kolicima dopuštena su dva odskoka umjesto jednog. Kada igrač u kolicima servira lopticu, mora biti u stacionarnom položaju. Zatim im je dopušten jedan potisak prije udaranja lopte za servis. Kada igrač udari lopticu, kotači kolica ne smiju dodirivati nijednu osnovnu liniju, bočnu liniju, središnju liniju ili proširenu središnju ili bočnu liniju. Kada igra uključuje i igrače u kolicima i stojeće igrače, svaki igrač mora se pridržavati svojih odgovarajućih pravila. Stojeći igrači pridržavat će se pravila stojećeg piklbola, a igrači u kolicima pridržavat će se pravila piklbola u kolicima.<ref name="networldsports.co.uk"/> === Pravila profesionalne turneje === Igre APP Toura sankcionirane su od strane USA Pickleball i prate sva pravila koja je uspostavio USA Pickleball. PPA Tour nije sankcioniran i odlučio je ne usvojiti neke nedavne promjene pravila za profesionalne i starije profesionalne mečeve. Nekonkurentske PPA Tour mečeve i dalje će pratiti sva pravila u USAP pravilniku. Specifična pravila od kojih PPA odstupa za profesionalne mečeve su: drop servis, zamah lopatice ili lančana pila servis, i let servisi.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> PPA nije uveo drop servis i ne dopušta ih u profesionalnim PPA mečevima. Novi USAP pravilnik dopušta igraču da dodirne lopticu samo rukom koja je otpušta, čime se lančana pila servis čini nelegalnom u APP igrama. PPA i dalje dopušta servis lančane pile u profesionalnim PPA mečevima. Let servisi koji udare mrežu, ali slete u ispravno servisno područje, smatraju se važećim servisima prema USAP pravilima, ali takvi servisi moraju biti ponovno odigrani u profesionalnim PPA mečevima. Ako se dogodi drugi let servis kada se servis ponovno igra, to je greška za PPA servere.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> == Kontroverza oko buke == [[Datoteka:Pickleballcourt.PNG|desno|mini|Dimenzije terena za piklball]] Kada reket za piklbol udari tvrdu lopticu, proizvodi oštar pucketavi zvuk. Konstantan zvuk tijekom igre stvorio je sukob između vlasnika piklbol terena i obližnjih vlasnika nekretnina.<ref name="The Bainbridge Cup History"/><ref name="The Bainbridge Cup History"/> Buka, kombinirana s brzim rastom popularnosti piklbola, proizvela je intenzivnu reakciju protiv sporta u zajednicama diljem Sjedinjenih Američkih Država.<ref name="The Bainbridge Cup History"/> U rujnu 2020. godine, jedan park u metropolitanskom području Portlanda bio je prisiljen uvesti zabranu igranja piklbola. Ironično je da su upravo postavili nove terene za piklbol samo pet mjeseci ranije. Međutim, stanovnici koji su živjeli u blizini terena žalili su se da zbog buke s terena ne mogu normalno razgovarati unutar svojih domova. Unatoč zabrani, ljudi su i dalje koristili terene za piklbol iduće godine.Situacija je eskalirala u lipnju 2021. godine tijekom sastanka Gradskog vijeća West Linn. Jedan od stanovnika izjavio je da je buka koju proizvodi igra piklbola uzrokovala da su obiteljska okupljanja postala izvorom nesuglasica i fizičkog stresa. Neki su čak opisali buku kao "trauma-induciranu".<ref name="SI12"/> == Reference == <references responsive="1"></references> == Literatura == {{Refbegin}} * {{cite book |last1=Lucore |first1=Jennifer |last2=Youngren |first2=Beverly |title=History of pickleball: more than 50 years of fun! |date=2018 |publisher=Two Picklers Press |location=Oceanside, CA |isbn=978-1-7320705-0-9 |edition=First}} * {{cite book |last1=Movsessian |first1=Richard |last2=Baker |first2=Joe |title=How to play pickleball: the complete guide from A to Z : illustrated stroke techniques and winning strategies |url=https://archive.org/details/howtoplaypickleb0000unse_z4a6 |date=2018 |location=Las Vegas, Nevada |isbn=978-1-7239-9308-4}} * {{cite book |title=Pickleball Courts : Construction & Maintenance Manual 2020 |date=2017 |publisher=American Sports Builders Association |location=Forest Hill, MD |isbn=978-0-9816862-3-3 |edition=Second}} * {{cite web |url=https://www.usapa.org/docs/ifp/USAPA-Rulebook.pdf |title=USA Pickleball 2022 Rulebook |publisher=USA Pickleball |date=2022 |access-date=May 31, 2022 |archive-date=2023-05-16 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230516105259/https://www.usapa.org/docs/ifp/USAPA-Rulebook.pdf }} {{Refend}} == Vanjske veze == * [https://toppickleballneeds.com/ https://toppiklbolneeds.com/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20231019174115/https://toppickleballneeds.com/ |date=2023-10-19 }} * [https://www.ifpickleball.org/ Međunarodna federacija turšije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230618071600/https://www.ifpickleball.org/ |date=2023-06-18 }} * [https://www.worldpickleballfederation.org/ Svjetska pikleball federacija] * [https://usapickleball.org/ USA Pickleball] * [https://www.youtube.com/watch?v=a_vuMn-_NuE&t=35s/ Video o pravilima i istoriji piklballa] {{Authority control}} [[Kategorija:Sportovi s reketom]] [[Kategorija:Igre s loptom]] [[Kategorija:Nastanci 1965.]] ol8bxlydu74tkjujd7ivf6e16ek0uqg Osnivanje Herceg Novog 0 4684427 42681034 41914546 2026-08-24T21:24:05Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681034 wikitext text/x-wiki [[File:La Serbie en fin de regne de Lazar.jpg|mini|desno|Bosna za vrijeme Tvrtka I.]] [[File:Herceg Novi, mestske hradby.jpg|mini|desno|Gradske zidine Herceg Novog]] '''Osnivanje Herceg Novog''', grada u [[Boka Kotorska|Boki Kotorskoj]], [[Crna Gora]], obavljeno je 1382. god. po odluci [[Bosna u srednjem vijeku|srednjovjekovnog bosanskog kralja]] [[Tvrtko I Kotromanić|Tvrtka I]]. Kao dan osnivanja grada slavi se 28. oktobar. <ref name="hercegnovi">{{Cite web |url= https://www.slobodnaevropa.org/a/kako-je-kralj-tvrtko-dobio-spomenik-u-herceg-novom/25152833.html |title= Kako je kralj Tvrtko dobio spomenik u Herceg Novom |work=RSE, 2013 |accessdate= 9. 2. 2023}}</ref> Nakon sloma [[Dušanovo carstvo|srpskog]] velikaša [[Nikola Altomanović|Nikole Altomanovića]], njegova oblast je podijeljena. Južne oblasti, [[Trebinje]], [[Konavle]] i [[DRačevica (župa)|Dračevice]] zaposjeli su u jesen 1373. god. [[Balšići]]. Ostali dijelovi Altomanovićeve države podijeljeni su između Tvrtka i [[Lazar Hrebeljanović|Lazara Hrebeljanovića]]. [[Rudnik (planina)|Rudnik]] i istočni deo županovih zemalja dobio je knez Lazar, a zapadni, s [[Mileševa|Mileševom]], [[Prijepolje]]m, [[Onogošt]]em, [[Podrinje]]m i [[Gacko]]m dobio je Tvrtko. Tako je bosanska država prešla stare granice [[Drina|Drine]] i obuhvatila najveći dio područja stare [[Raška|Raške]]. Tvrtko i Balšići su u vremenu od 1375-1377. došli u sukob oko oblasti Trebinja, Dračevice i Konavlja, koji se pooštrio kad je Tvrtko počeo da pokazuje interes za [[Kotor]]. Tvrtko je zauzeo te oblasti uz pomoć Balšićevih nezadovoljnika, obećavši im čuvanje starih prava.<ref name="ćorović">{{Cite web |url= https://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/3_12_l.html |title= Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države |work= INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001 |accessdate= 9. 2. 2023}}</ref> == Podizanje grada == Mjesto za svoju novu luku kralj Tvrtko I je izabrao u dračevičkoj župi, u zaštićenom [[Bokokotorski zaliv|Bokokotorskom zalivu]]. U jesen 1381. god. tokom boravka u Dračevici donio je odluku o podizanju grada. Proces izgradnje grada je tekao veoma brzo. U septembru 1382. godine, nakon pet mjeseci, okončan je rad na jednoj [[Tvrđave u Herceg Novom|tvrđavi]].<ref name="tvrtnovi">{{Cite web |url= https://bosnae.info/index.php/osnivanje-znacaj-herceg-za-bosansku-drzavu-ponos-srednjovjekovnog-bosanskog-primorja-2 |title= Osnivanje i značaj Herceg Novog za bosansku državu – ponos srednjovjekovnog bosanskog primorja |work= Bosnae, Sarajevo, 2022 |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2023-11-05 |archive-url= https://web.archive.org/web/20231105200015/https://bosnae.info/index.php/osnivanje-znacaj-herceg-za-bosansku-drzavu-ponos-srednjovjekovnog-bosanskog-primorja-2 |url-status= dead }}</ref> U isto vrijeme, iz trgovačkih, političkih i strateških razloga, Tvrtko je počeo podizati i grad [[Brštanik]] kod [[Počitelj]]a. U Bršteniku je izgrađeno i brodogradilište. Tako su oba njegova puta na more, i onaj u dolini [[Neretva|Neretve]] i onaj u Dračevici, štićena gradovima. <ref name="tvrtkoDub">{{Cite web |url= https://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf |title= Dženan Dautović, Enes Dedić: Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku |work= ANUBiH, Godišnjak knjiga 45, Sarajevo, 2016. |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2023-10-30 |archive-url= https://web.archive.org/web/20231030123026/https://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf }}</ref> [[File:Herceg Novi - kralj Tvrtko I.jpg|mini|lijevo|180px|Spomenik Tvrtku I, osnivaču Herceg Novog]] U neposrednoj blizini novom gradu, koji je dobio ime Sveti Stefan, Tvrtko je podigao solanu i trg za trgovinu solju, vinom i drugim trgovačkim artiklima za Bosnu. Novi povod za otvaranje trga soli u Novom bio mu je taj što mu Dubrovčani nisu dali jednog svoga vlastelina za nadzornika bosanskih tvrđava. Ime je brzo promijenjeno u Novi (''Castelnuovo''). U Novi su dolazili trgovci ne samo iz Bosne i obližnjih mjesta nego i iz [[Hrvatska|Hrvatske]] i drugih primorskih mjesta. == Reakcije Dubrovačke Republike == Čitav Tvrtkov poduhvat, a naročito podizanje [[solana]], ozbiljno je zabrinuo [[Dubrovačka Republika|Dubrovčane]]. [[So]] je bila najvažniji artikl koji su oni uvozili u [[Stočarstvo|stočarske]] predjele svog zaleđa. Zato su mjere koje su poduzeli bile raznovrsne i korjenite. Uspostavljena je prava blokada sa zadatkom da parališe svaki dovoz soli u Novi. * Odlukom Velikog vijeća zabranjen je uvoz soli u Novi, kao i izvoz soli u bilo koje mjesto, ako to nije ranije utvrđeno. * Trgovcima je 20. marta 1382. godine zabranjeno da odlaze u Bosnu. * Dubrovčanima se od 10. aprila ne dozvoljava ne samo odlazak u Bosnu nego ne smiju slati ni svoju robu tim putem. * Odlukom od 9. juna pozvani su svi trgovci koji se nalaze u Bosni da se vrate u Dubrovnik sa svojim stvarima. * Dubrovčani intervenišu u [[Trogir]]u, [[Split]]u i [[Zadar|Zadru]] s ciljem spriječavanja bosanskog kralja u njegovim namjerama. * Pred Novi su poslate galije sa zadatkom da budno paze na kretanje brodova natovarenih solju i da onemoguće njihovo iskrcavanje u Novom. Tako je stavljeno do znanja nekim stranim trgovcima da će im brodovi biti zaplijenjeni i spaljeni ako budu uhvaćeni da prevoze so u zabranjena mjesta<ref name="desanka">{{Cite web |url= https://dokumen.tips/documents/kovacevic-desanka-1961-trgovina-u-srednjovjekovnoj-bosni-nd-nrbih-djela.html?page=25 |title= Desanka Kovačević: Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni - Privredni planovi Tvrtka I, s.37 |work= ND NRBIH, DJELA, KNJIGA XVIII, ODJELJENJE ISTORIJSKO-FILOLOSKIH NAUKA, KNJIGA 13., SARAJEVO 1961. |accessdate= 9. 2. 2023 |archive-date= 2023-10-30 |archive-url= https://web.archive.org/web/20231030093416/https://dokumen.tips/documents/kovacevic-desanka-1961-trgovina-u-srednjovjekovnoj-bosni-nd-nrbih-djela.html?page=25 }}</ref> == Tvrtkova povelja == Dubrovčani mijenjaju svoje dosadašnje držanje i putem pregovora pokušavaju da privole Tvrtka da bar odustane od svojih namjera u vezi s podizanjem solana. Kralj je popustio uz cijenu izvjesnih uslova od interesa za Bosnu. Drugog decembra 1382. godine izdao je [[Povelja Tvrtka I Dubrovniku 1382.|povelju]] kojom je izašao u susret interesima Dubrovčana. <ref name="srbiu bih">{{Cite web |url= https://srbiubih.com/povelja-kralja-tvrtka-i-kojom-ukida-trg-soli-u-sutorini/ |title= Povelja kralja Tvrtka kojom ukida trg soli u Sutorini |work= Srbi u BiH Sarajevo, 2016. |accessdate= 9. 2. 2023}}</ref> Pored toga što je ovom poveljom zvanično potvrđeno da je došlo do sporazuma Dubrovnika i Bosne, ipak se i dalje dešavalo da se na tržištu Novog prodaje so. Ovu odredbu su naročito kršili Kotorani što se zaključuje po intervencijama dubrovačke vlade kod Kotorana. Dubrovnik je tražio i intervenciju ugarske krune. Kraljica Marija izlazi im u susret, te je 1. aprila 1383. godine zabranila svojim podanicama dovoz vina i soli u Novi iz Dalmacije i Hrvatske. Ovu istu naredbu, na zahtjev Dubrovnika potvrdila je i 8. maja 1384. godine. Tri godine poslije osnivanja grada Novi Tvrtko je dobio Kotor, koji je već bio razvijeni centar, pa Herceg Novi nije više bio presudan. == Izvori == {{Izvori}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Srednjovjekovna Bosna i Hercegovina]] [[Kategorija:Herceg Novi]] d29cwa13c9nzbygdfxhpx9vosv51luz The Zone of Interest (film) 0 4688359 42681085 42464636 2026-08-25T08:30:49Z KiranBOT 245670 removed AMP tracking from URLs ([[:m:User:KiranBOT/AMP|details]]) ([[User talk:Usernamekiran|report error]]) v3.1.1s tf_sq 42681085 wikitext text/x-wiki {{Film|naziv filma=The Zone of Interest|prevod naziva=Zona interesa|režija=[[Jonathan Glazer]]|scenario=Jonathan Glazer (po romanu ''[[The Zone of Interest (roman)|The Zone of Interest]]'' [[Martin Amis|Martina Amisa]])|producent={{Plainlist| * [[James Wilson (producent)|James Willson]] * Ewa Puszczyńska }}|uloge={{Plainlist| * [[Christian Friedel]] * [[Sandra Hüller]] }}|fotografija=[[Łukasz Żal]]|montaža=Paul Watts|muzika=[[Mica Levi]]|studio={{Plainlist| * [[Film4 Productions|Film4]] * [[Access Industries|Access]] * [[Polish Film Institute]] * JW Films * Extreme Emotions }}|distributer={{Plainlist| * [[A24]] (SAD i UK) * Gutek Film (Poljska)<ref name="thr">{{cite web|title=Cannes: A24 Closes Worldwide Deals for Jonathan Glazer's 'The Zone of Interest'|website=[[The Hollywood Reporter]]|first=Scott|last=Roxborough|date=26 May 2023|access-date=8 June 2023|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/a24-jonathan-glazer-zone-of-interest-1235501517/|archive-date=8 June 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230608170305/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/a24-jonathan-glazer-zone-of-interest-1235501517/amp/|url-status=live}}</ref> }}|godina={{Film date|df=y|2023|5|19|[[Kanski filmski festival|Cannes]]|2023|12|15|SAD|2024|2|2|UK|2024|2|9|Poljska}}|trajanje=105 min.<ref>{{Cite web|date=7 November 2023|title=''The Zone of Interest'' (12A)|url=https://www.bbfc.co.uk/release/the-zone-of-interest-q29sbgvjdglvbjpwwc0xmde3mjuz|access-date=8 November 2023|website=[[British Board of Film Classification]]|archive-date=8 November 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231108232702/https://www.bbfc.co.uk/release/the-zone-of-interest-q29sbgvjdglvbjpwwc0xmde3mjuz|url-status=live}}</ref>|država={{flagcountry|UK}}<br>{{flagcountry|Poljska}}<br>{{flagcountry|SAD}}|jezik={{Plainlist| * [[njemački jezik|nemački]] * [[poljski jezik|poljski]] * [[jidiš]] }}|imdb_id=7160372|image=The Zone of Interest poster.jpg}} {{Italic title}}'''''The Zone of Interest''''' ({{Jez-sh|Zona interesa}})<ref>{{Cite web|title=ZONA INTERESA - Filmovi - THE ZONE OF INTEREST|url=https://www.fest.rs/program/filmovi/zona-interesa|website=52. FEST Međunarodni filmski festival - CEBEF|access-date=2024-03-25|language=|archive-date=2024-03-25|archive-url=https://web.archive.org/web/20240325231451/https://www.fest.rs/program/filmovi/zona-interesa}}</ref> je istorijski dramski film iz 2023. koji je napisao i režirao [[Jonathan Glazer]] u koprodukciji između [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] i [[Poljska|Poljske]]. Delimično zasnovan na [[The Zone of Interest (roman)|istoimenom romanu]] [[Martin Amis|Martina Amisa]] iz 2014. godine, film se fokusira na život komandanta [[Koncentracijski logor Auschwitz|Auschwitza]] [[Rudolf Höss|Rudolfa Hössa]] i njegove supruge Hedwig, koji žive u kući u „zoni interesa” pored [[Koncentracijski logor|koncentracionog logora]]. Razvoj filma započeo je 2014. godine nakon objavljivanja Amisovog romana, koji je zasnovan na stvarnim događajima. Glazer je odlučio da ispriča priču o Hössevima, a ne o likovima koje su inspirisali i sproveo je opsežna istraživanja o porodici, u pokušaju da snimi film koji će demistifikovati počinioce [[Holokaust]]a. Projekat je zvanično najavljen 2019. godine, sa potvrdom da će [[A24]] da distribuira film. Snimanje se uglavnom odvijalo oko Auschwitza tokom leta 2021. godine. ''The Zone of Interest'' premijerno je prikazan na 76. [[Kanski filmski festival|Filmskom festivalu u Cannesu]] 19. maja 2023. godine, a u bioskopima u Sjedinjenim Državama je prikazan 15. decembra 2023. Film je dobio pohvale kritike uz pohvale Glazerovoj režiji i scenariju, minimalnoj upotrebi muzike, dizajnu zvuka, kinematografiji, eksperimentalnom narativu i atmosferi. Među svojim priznanjima, ''The Zone of Interest'' je dobio pet nominacija (uključujući [[Oscar za najbolji film|najbolji film]]) na 96. dodeli [[Oscari|Oskara]], osvojivši dve za [[Oscar za najbolji internacionalni igrani film|najbolji međunarodni igrani film]] (prva za britanski film koji nije na engleskom jeziku) i [[Oscar za najbolje miksanje zvuka|najbolji zvuk]].<ref name="Non-EnglishOscar">{{Cite web|url=https://deadline.com/2024/03/godzilla-minus-one-makes-vfx-oscar-record-number-of-non-english-language-movies-oscar-winners-1235854658/|title='Godzilla Minus One' Makes VFX Oscar History As Record Number Of Non-English Language Movies Take Home Oscar Statuettes|date=11 March 2024}}</ref> Film je takođe osvojio [[Velika nagrada žirija (Cannes)|Grand Prix]] u Cannesu i tri filmske nagrade Britanske akademije, uključujući najbolji film na stranom jeziku,<ref>{{Cite web|title=BAFTA Awards: Best Film Not In English For Auschwitz Drama 'The Zone Of Interest'|url=https://www.outlookindia.com/art-entertainment/bafta-awards-best-film-not-in-english-for-auschwitz-drama-the-zone-of-interest}}</ref> dobio je tri nominacije na dodjeli Zlatnog globusa, a proglašen je jednim od pet najboljih međunarodnih filmova 2023. godine od strane [[Nacionalni odbor za recenziju filmova|Nacionalnog odbora za recenziju filmova]]. == Radnja == Film počinje crnim ekranom sa tamnocrvenom mrljom. Godine 1943. [[Rudolf Höss]], komandant [[Koncentracijski logor Auschwitz|koncentracionog logora Auschwitz]], živi sa suprugom Hedwig i njihovo petoro djece u idiličnoj kući pored logora, u zoni interesa. Höss vodi decu da plivaju i pecaju, a Hedwig provodi vreme održavajući vrt. Zatvorenici u logoru obavljaju poslove, a svojine deportovanih daju se porodici. Iza baštenskog zida čuju se pucnji, vika i zvuci vozova i peći. Höss odobrava dizajn novog krematorijuma koji su kreirali ''[[J. A. Topf & Söhne]]''. Jednog dana, nakon što primeti ljudske ostatke u reci dok peca, Höss izvlači svoju decu iz vode i šalje šifrovanu poruku osoblju logora, kažnjavajući ih zbog nepažnje. Noću, dok Höss čita [[Ivica i Marica|„Ivicu i Maricu”]] ([[Njemački jezik|nem]]. ''Hänsel und Gretel'') svojim ćerkama, Poljakinja se iskrada i sakriva hranu na radnim mestima zatvorenika. Höss dobija vest da je unapređen u zamenika inspektora koncentracionih logora i da se mora preseliti u [[Oranienburg]], blizu Berlina. On se protivi i nekoliko dana skriva vesti od Hedwig. Hedwig zahteva da Höss uveri svoje nadređene da dopuste njoj i djeci da ostanu u svom domu, i njen zahtev biva odobren. Pre nego što Höss ode, nepoznata žena dolazi u njegovu kancelariju i priprema se za seks. Hedwigina majka dolazi u posetu, ali odlazi nakon što noću kroz prozor vidi rad krematorijuma. Ona ostavlja poruku koja uznemiruje Hedwig. U Berlinu, kao priznanje za njegov rad, [[Oswald Pohl]] zadužuje Hössa da predvodi operaciju nazvanu po njemu koja će transportovati 700 000 mađarskih Jevreja na prinudan rad. To mu omogućava da se vrati u Auschwitz i ponovo se ujedini sa svojom porodicom. Pred povratak, prisustvuje zabavi koju su organizovali [[SS odjel uprave i privrede|Glavni ekonomski i administrativni ured SS]]. Nakon toga, on ispriča Hedwig preko telefona da je proveo vreme na zabavi razmišljajući o najefikasnijem načinu da gasom ubije prisutne. Dok Höss napušta svoju berlinsku kancelariju i silazi niz stepenice, staje, povraća i gleda u mrak hodnika zgrade. Film se prebacuje u današnjicu, gde grupa čistačica čisti [[državni muzej Auschwitz-Birkenau]]. Zatim se vraća u 1943. godinu, gde Höss nastavlja da korača niz stepenice i spušta se dalje u mrak. Film se završava istim crnim ekranom koji je viđen na početku. == Uloge == {{div col|colwidth=35em}} * [[Christian Friedel]]: [[Rudolf Höss]] * [[Sandra Hüller]]: Hedwig Höss * Johann Karthaus: Claus Höss * Luis Noah Witte: Hans Höss * Nele Ahrensmeier: Inge-Brigit Höss * Lilli Falk: Heidetraut Höss * Anastazja Drobniak, Cecylia Pekala i Kalman Wilson: Annegret Höss * Medusa Knopf: Elfryda * Maximilian Beck: Schwarzer * Andrey Isaev: Bronek * Stephanie Petrowitz: Sophie * Martyna Poznanski: Marta * Zuzanna Kobiela: Aniela * Marie Rosa Tietjen: Hedwig's friend * [[Imogen Kogge]]: Hedwig's mother * Ralph Herforth: [[Oswald Pohl]] * Daniel Holzberg: Gerhard Maurer * Freya Kreutzkam: Eleonore Pohl * Sascha Maaz: [[Arthur Liebehenschel]] * Julia Polaczek: [[Aleksandra Bystroń-Kołodziejczyk]] * Wolfgang Lampl: Hans Burger {{div col end}} == Produkcija == === Razvoj ===  Razvoj filma počeo je 2014.<ref name="Guardian231210">{{Cite web|last=O'Hagan|first=Sean|date=10 December 2023|title=Jonathan Glazer on his holocaust film The Zone of Interest: 'This is not about the past, it's about now'|url=https://www.theguardian.com/film/2023/dec/10/jonathan-glazer-the-zone-of-interest-auschwitz-under-the-skin-interview|access-date=21 December 2023|website=The Guardian|archive-date=20 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231220212144/https://www.theguardian.com/film/2023/dec/10/jonathan-glazer-the-zone-of-interest-auschwitz-under-the-skin-interview}}</ref> Nakon što je završio ''[[Under the Skin]]'', Glazer je naišao na novinski pregled tada još neobjavljenog romana [[Martin Amis|Martina Amisa]] ''[[The Zone of Interest (roman)|The Zone of Interest]]'', koji ga je zainteresovao. Odlučio je da napravi adaptaciju romana nakon što ga je pročitao. Paul i Hannah Doll, dva glavna lika romana, su labavo zasnovani na [[Rudolf Höss|Rudolfu Hössu]], komandantu [[Koncentracijski logor Auschwitz|koncentracionog logora Auschwitz]] s najdužim stažom, i njegovoj supruzi Hedwig. Glazer je umesto toga odlučio da koristi prave istorijske ličnosti i proveo je dve godine istraživajući Hössov život.<ref name="NYT231219">{{Cite web|last=Harvey|first=Giles|date=19 December 2023|title=How Do You Make a Movie About the Holocaust?|url=https://www.nytimes.com/2023/12/19/magazine/movies-holocaust-zone-of-interest.html|access-date=21 December 2023|website=The New York Times|archive-date=21 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231221060506/https://www.nytimes.com/2023/12/19/magazine/movies-holocaust-zone-of-interest.html?searchResultPosition=2}}</ref> Nekoliko puta je posetio Auschwitz i bio je duboko dirnut prizorom rezidencije Hössovih, koja je bila odvojena od logora samo baštenskim zidom.<ref name="ScreenDaily">{{Cite web|last=Salisbury|first=Mark|date=27 November 2023|title=Jonathan Glazer on 'The Zone Of Interest': "I wanted to remove the artifice of filmmaking"|url=https://www.screendaily.com/features/jonathan-glazer-on-the-zone-of-interest-i-wanted-to-remove-the-artifice-of-filmmaking/5188230.article|access-date=21 December 2023|website=Screen Daily|archive-date=4 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204121304/https://www.screendaily.com/features/jonathan-glazer-on-the-zone-of-interest-i-wanted-to-remove-the-artifice-of-filmmaking/5188230.article}}</ref> Sarađivao je s [[Državni muzej Auschwitz-Birkenau|muzejom Auschwitz]] i drugim organizacijama i dobio posebnu dozvolu za pristup arhivi, gde je pregledao svedočenja preživelih i pojedinaca koji su bili zaposleni u domaćinstvu Höss. Sastavljajući ova svedočanstva, Glazer je postepeno konstruisao detaljan prikaz pojedinaca povezanih s događajima.<ref name="Deadline230520">{{Cite web|last=Ntim|first=Zac|date=20 May 2023|title=Jonathan Glazer On His Holocaust Pic 'Zone Of Interest' & The Dangers Of Far-Right Resurgence Today|url=https://deadline.com/2023/05/cannes-the-zone-of-interest-jonathan-glazer-1235373982/|access-date=22 May 2023|website=Deadline|archive-date=27 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230527124502/https://deadline.com/2023/05/cannes-the-zone-of-interest-jonathan-glazer-1235373982/}}</ref><ref name="Deadline230519">{{Cite web|last=Hammond|first=Pete|date=19 May 2023|title='The Zone Of Interest' Review: Jonathan Glazer's Stunning Look At The Holocaust In A Way It Has Not Been Seen – Cannes Film Festival|url=https://deadline.com/2023/05/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-holocaust-movie-cannes-1235372935/|access-date=22 May 2023|website=Deadline|archive-date=27 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230527165401/https://deadline.com/2023/05/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-holocaust-movie-cannes-1235372935/}}</ref> Takođe je konsultovao knjigu istoričara [[Timothy Snyder|Timothyja Snydera]] iz 2015. godine ''Black Earth: The Holocaust: History and Warning'' tokom svog istraživanja.<ref name="NYT231219" /> Glazer je želeo da snimi film koji demistifikuje počinioce [[Holokaust]]a, za koje je primetio da se često prikazuju kao „skoro mitološki zli”. Nastojao je da ispriča priču o Holokaustu ne kao „nešto što je bezbedno ostavljeno u prošlosti”, već kao „priču današnjice”.<ref name="Guardian231210" /><ref name="THR240108">{{Cite web|last=Roxborough|first=Scott|date=8 January 2024|title=Framing the Horrors of the Holocaust Through a 21st Century Lens: Making of ‘The Zone of Interest’|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-features/making-the-zone-of-interest-holocaust-modern-retelling-1235766323/|access-date=14 March 2024|website=[[The Hollywood Reporter]]}}</ref> Uporedio je svoj pristup sa radovima filozofkinje [[Gillian Rose]], koja je zamislila film „koji bi nas mogao naterati da se osećamo nebezbedno, ukazujući na to da smo emocionalno i politički bliži kulturi počinitelja nego što bismo želeli da priznamo” i film viđen kroz „suhe oči tuge” koji je nesentimentalan i „forenzičan”.<ref>{{Cite web|last=O'Falt|first=Chris|date=15 January 2024|title=Avoiding the Historical Drama Trap: Why ‘The Zone of Interest’ Feels So Dangerous|url=https://www.indiewire.com/features/craft/zone-of-interest-jonathan-glazer-unsafe-1234939951/|access-date=15 March 2024|website=[[IndieWire]]}}</ref> Glazer je potvrdio razvoj projekta 2019. godine, uz sufinansiranje i produkciju [[A24]], Film4, Access Entertainment i House Productions. [[Christian Friedel]] je prvi put upoznao Glazera i producenta Jima Wilsona u Londonu 2019. godine za ulogu Rudolfa Hössa. Uprkos sopstvenoj nespremnosti da glumi nacističke likove, zaintrigirao ga je Glazerov pristup, koji je imao za cilj da „ovoj monstruoznoj osobi da ljudsko lice“. Friedel je preporučio Hüllerovu za ulogu Rudolfove supruge Hedwig, nakon što ju je prvi put upoznao 2013. dok su zajedno glumili u istorijskoj drami ''Amour Fou''. Hülleru je prvo poslan odlomak scenarija, rasprava između Rudolfa i Hedwig predstavljena van konteksta, pre nego što je saznao da je projekat film o Holokaustu. Iako je odlučila da nikada ne glumi nacističkog lika, Hüllerova je bila ubeđena da prihvati ulogu nakon što je pročitala ceo scenario i upoznala se s Glazerom, verujući da je on deli njene brige o tome kako pravilno prikazati nacizam na ekranu. Hüllerin vlastiti pas, crni Weimeraner, u filmu igra Dillu, psa porodice Höss. Mlada Poljakinja u filmu inspirisana je [[Aleksandra Bystroń-Kołodziejczyk|Aleksandrom Bystroń-Kołodziejczyk]], koju je Glazer upoznao tokom svog istraživanja. Kao 12-godišnja pripadnica Poljske [[Armia Krajowa|domobranske vojske]], vozila je bicikl do logora kako bi ostavila jabuke za izgladnele zatvorenike. Kao i na filmu, otkrila je kompoziciju koje je napisao zatvorenik. Zatvorenik, [[Joseph Wulf]], radio je u Auschwitz III–Monowitz logoru. Preživio je logor i bio je jedan od prvih ljudi koji su dokumentovali zločine Holokausta, čemu je posvetio svoj život. Bystroń-Kołodziejczyk umrla je ubrzo nakon što je upoznala Glazera. Bicikl koji film koristi i haljina koju glumica nosi pripadali su njoj.<ref name="Guardian231210" /><ref name="VanityFair231227">{{Cite web|last=Canfield|first=David|date=27 December 2023|title=A Deep Dive Into The Zone of Interest’s Chilling Presentation of Evil|url=https://www.vanityfair.com/hollywood/zone-of-interest-jonathan-glazer-shot-list-awards-insider|access-date=15 March 2024|website=Vanity Fair}}</ref> Glazer je posvetio film njoj dok je primao nagradu za [[Oscar za najbolji internacionalni igrani film|najbolji međunarodni igrani film]] na 96. dodjeli [[Oscari|Oskara]].<ref>{{Cite web|title='The Zone of Interest' Director Jonathan Glazer Calls Out Israel's "Occupation" of Palestine in Rousing Oscars Speech {{!}} Decider|url=https://decider.com/2024/03/10/the-zone-of-interest-director-palestine-israel-jonathan-glazer-oscar-speech/|access-date=2024-03-11}}</ref> === Snimanje === [[Datoteka:Villa_Rudolf_Hoss_-_panoramio.jpg|mini| Prednja fasada bivše kuće Rudolfa Hössa u [[Koncentracijski logor Auschwitz|Auschwitzu]], 2012.|285x285px]] Originalna Hössova kuća je posle rata postala privatna rezidencija. Oštećenje fasade nastalo tokom osam decenija učinilo ga je lošom lokacijom za snimanje, jer je kuća morala da izgleda novo. Dizajner produkcije Chris Oddy na kraju je odabrao zapuštenu zgradu nekoliko stotina metara dalje, izgrađenu nakon rata, ali u sličnom arhitektonskom stilu. Proveo je nekoliko meseci pretvarajući kuću u repliku rezidencije Höss, a vrt je počeo da sadi u aprilu 2021. godine kako bi bio u cvatu kada je snimanje počelo.<ref name="NYT231219" /> Kako su zgrade logora značajno ostarile tokom godina, rekreirane su korišćenjem [[Specijalni efekti|kompjuterski generisane grafike]] (CGI). Glavno snimanje počelo je u Auschwitzu tokom leta 2021. i trajalo je otprilike 55 dana.<ref name="NYT231219" /> Dodatno snimanje je održano u [[Jelenia Góra]] u januaru 2022. Film je snimljen digitalnim fotoaparatima Sony Venice opremljenim Leica objektivima.<ref>{{Cite web|last=Roxborough|first=Scott|date=19 December 2023|title='The Zone of Interest' DP Lukasz Zal on Depicting Evil Without the Emotional Manipulation|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-features/the-zone-of-interest-dp-lukasz-zal-eepicting-evil-1235710355/|access-date=21 December 2023|website=The Hollywood Reporter|language=en-US|archive-date=20 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231220223633/https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-features/the-zone-of-interest-dp-lukasz-zal-eepicting-evil-1235710355/}}</ref> Glazer i snimatelj Łukasz Żal ugradili su do 10 kamera u kuću i oko nje i omogućili im da rade istovremeno, bez ekipe na setu. Żal i njegov tim bili su smešteni u podrumu, dok su Glazer i ostatak ekipe bili u kontejneru s druge strane zida, daleko od glumaca. Svaki snimak bi trajao 10 minuta. Pristup, koji je Glejzer nazvao „''[[Big Brother (reality show)|Veliki brat]]'' u nacističkoj kući”, omogućio je glumcima da improvizuju i intenzivno eksperimentišu tokom snimanja.<ref name="NYT231219" /><ref name="ScreenDaily" /><ref name="Deadline230519" /><ref name="THR240108" /> Glazer i Żal težili su modernom izgledu i nisu želeli da „estetizuju” Auschwitz. Kao rezultat toga, korišćeno je samo praktično i prirodno osvetljenje.<ref>{{Cite web|last=Shachat|first=Sarah|date=16 October 2023|title=Oscar Cinematography Survey: The Cameras and Lenses Used to Shoot 32 Awards Contenders|url=https://www.indiewire.com/gallery/2024-best-cinematography-cameras-lenses-contenders/boys-in-the-boat_martin-ruhe_cinematographer/|access-date=21 December 2023|website=IndieWire|archive-date=22 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231222035403/https://www.indiewire.com/gallery/2024-best-cinematography-cameras-lenses-contenders/boys-in-the-boat_martin-ruhe_cinematographer/}}</ref> Noćne sekvence koje uključuju Poljakinju, gde nije bilo prirodnog svetla, snimljene su pomoću [[Infracrvena kamera|infracrvene kamere]] koju je obezbedila poljska vojska. Termalne slike niske rezolucije su zatim uvećane pomoću AI programa tokom postprodukcije.<ref name="THR240108" /><ref name="VanityFair231227" /> Glazer nije želeo da se zločini koji su se dešavali u logoru vide, samo čuju. Zvuk filma je opisao kao „drugi film” i „samu srž filma”.<ref name="ScreenDaily" /> U tu svrhu, dizajner zvuka Johnnie Burn sastavio je dokument od 600 stranica koji sadrži relevantne događaje u Auschwitzu, izjave svedoka i veliku mapu logora kako bi se udaljenost i odjeci zvukova mogli pravilno odrediti.<ref>{{Cite web|last=Kring-Schreifels|first=Jake|date=15 December 2023|title=Sounds that Cannot Be Unheard: Sound Designer Johnnie Burn on The Zone of Interest|url=https://filmmakermagazine.com/123965-interview-sound-designer-johnnie-burn-the-zone-of-interest/|access-date=22 December 2023|website=[[Filmmaker (magazine)|Filmmaker]]|archive-date=22 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231222075022/https://filmmakermagazine.com/123965-interview-sound-designer-johnnie-burn-the-zone-of-interest/}}</ref> Proveo je godinu dana praveći zvučnu biblioteku pre početka snimanja, koja je uključivala zvukove proizvodnih mašina, krematorijuma, peći, čizama, tačnu pucnjavu i ljudske vriske. Nastavio je da širi biblioteku tokom snimanja i postprodukcije.<ref>{{Cite web|last=Boone|first=John|date=13 December 2023|title='The Context Is Everything': Behind the Sights and Sound of 'The Zone of Interest' (Exclusive)|url=https://aframe.oscars.org/news/post/the-zone-of-interest-cinematography-sound-interview|access-date=22 December 2023|website=[[Academy of Motion Picture Arts and Sciences]]|archive-date=22 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231222075022/https://aframe.oscars.org/news/post/the-zone-of-interest-cinematography-sound-interview}}</ref><ref>{{Cite web|last=Struss|first=Jason|date=19 December 2023|title=Creating the sound of death: How The Zone of Interest brings the Holocaust to chilling life|url=https://www.digitaltrends.com/movies/the-zone-of-interest-johnnie-burn-interview/|access-date=22 December 2023|website=[[Digital Trends]]|archive-date=22 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231222044310/https://www.digitaltrends.com/movies/the-zone-of-interest-johnnie-burn-interview/}}</ref> Kako su mnogi novopridošli u Auschwitz u to vreme bili Francuzi, Burn je njihove glasove izvukao iz protesta i nereda iz Pariza 2022. godine. Zvukovi pijanih čuvara Auschwitza čuli su se na [[Reeperbahn]]u u [[Hamburg]]u.<ref>{{Cite web|url=https://www.bbc.com/culture/article/20240216-the-zone-of-interest-how-the-most-horrifying-sounds-in-film-history-were-created|website=BBC|first=Laura|last=Martin|date=February 17, 2024|access-date=17 February 2024|title=The Zone of Interest: How the most horrifying sounds in film history were created}}</ref> Engleski muzičar Mica Levi komponovao je partituru, od koje je većina na kraju izbačena iz filma jer Glazer i Burn nisu želeli da se film previše dramatizuje. Partitura koju je Levi napisao za prolog i epilog je zadržana, kao i zvučni pejzaži kreirani za sekvence koje uključuju Poljakinju.<ref>{{Cite web|last=Greiving|first=Tim|date=12 December 2023|title='Zone' composer Mica Levi is creating film music like you've never heard before|url=https://www.latimes.com/entertainment-arts/movies/story/2023-12-12/composer-mica-levi-future-of-movies-zone-of-interest-under-the-skin-zola-interview|access-date=22 December 2023|website=[[Los Angeles Times]]|archive-date=21 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231221184242/https://www.latimes.com/entertainment-arts/movies/story/2023-12-12/composer-mica-levi-future-of-movies-zone-of-interest-under-the-skin-zola-interview}}</ref> Kompozicije kombinuju ljudske glasove sa [[sintisajzer]]om, koji je Levi opisao kao uparivanje „najstarijeg, najprimitivnijeg instrumenta” sa „najmodernijim”.<ref name="THR240108" /> == Premijera == ''The Zone of Interest'' odabrana je kao kandidat za [[Zlatna palma|Zlatnu palmu]] na [[Kanski filmski festival|Filmskom festivalu u Cannesu]] 2023.<ref name="Palme">{{Cite web|url=https://deadline.com/2023/04/cannes-film-festival-2023-official-selection-list-1235323965/|title=Cannes Film Festival Lineup: Haynes, Anderson, Glazer, Kore-Eda, Wenders In Competition – Full List|website=Deadline Hollywood|first=Nancy|last=Tartaglione|date=13 April 2023|access-date=13 April 2023|archive-date=19 April 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230419132911/https://deadline.com/2023/04/cannes-film-festival-2023-official-selection-list-1235323965/}}</ref> gde je imao svetsku premijeru 19. maja<ref name="cannesrelease">{{Cite web|date=10 May 2023|title=The Screenings Guide of the 76th Festival de Cannes|url=https://cdn-medias.festival-cannes.com/uploads/2023/05/2023_cannes_horaires__web-1.pdf|access-date=10 May 2023|website=[[Festival de Cannes]]|archive-date=17 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230517201726/https://cdn-medias.festival-cannes.com/uploads/2023/05/2023_cannes_horaires__web-1.pdf}}</ref> i dobio šestominutnu ovaciju.<ref>{{Cite web|last=Sharf|first=Zack|date=19 May 2023|title=A24's Nazi Drama 'Zone of Interest' Is a Cannes Sensation With 6-Minute Standing Ovation|url=https://variety.com/2023/film/news/the-zone-of-interest-cannes-standing-ovation-nazi-1235618840/|access-date=21 May 2023|website=Variety|archive-date=26 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230526194955/https://variety.com/2023/film/news/the-zone-of-interest-cannes-standing-ovation-nazi-1235618840/}}</ref> Osvojio je [[Velika nagrada žirija (Cannes)|Grand Prix]], nagradu za najbolji zvuk, i [[FIPRESCI nagrada|FIPRESCI nagradu]].<ref name=":1">{{Cite web|url=https://variety.com/2023/film/news/cannes-film-festival-2023-palme-dor-prizes-awards-1235627110/|title=Cannes Awards: 'Anatomy of a Fall' Takes Palme d'Or, 'The Zone of Interest' and 'The Pot au Feu' Among Winners|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|first=Peter|last=Debruge|date=27 May 2023|access-date=27 May 2023|archive-date=28 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230528070941/https://variety.com/2023/film/news/cannes-film-festival-2023-palme-dor-prizes-awards-1235627110/}}</ref><ref name=":2">{{Cite web|url=https://www.jpost.com/j-spot/article-744382|title='Zone of Interest', film on Auschwitz commandant, wins 2nd-highest prize at Cannes|website=[[The Jerusalem Post]]|date=28 May 2023|access-date=29 May 2023|archive-date=28 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230528231809/https://www.jpost.com/j-spot/article-744382}}</ref><ref name=":3">{{Cite web|url=https://variety.com/2023/film/global/fipresci-cannes-zone-of-interest-the-settlers-1235626957/|title='The Zone of Interest,' 'The Settlers' Score Fipresci Awards at Cannes|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|first=Marta|last=Bałaga|date=27 May 2023|access-date=27 May 2023|archive-date=28 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230528091336/https://variety.com/2023/film/global/fipresci-cannes-zone-of-interest-the-settlers-1235626957/}}</ref> Severnoamerička premijera održana je 1. septembra 2023. na 50. [[Filmskom festivalu u Telluridu]].<ref>{{Cite web|url=https://variety.com/2023/film/awards/telluride-lineup-the-bikeriders-rustin-saltburn-1235707476/|title=Telluride Lineup Includes World Premieres of 'Saltburn,' 'The Bikeriders' and 'Rustin' With Tributes for Yorgos Lanthimos and Wim Wenders|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|first=Clayton|last=Davis|date=30 August 2023|access-date=30 August 2023|archive-date=31 August 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230831011833/https://variety.com/2023/film/awards/telluride-lineup-the-bikeriders-rustin-saltburn-1235707476/}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://telluridecms-production.s3.amazonaws.com/assets/pdfs/50th-TFF-program-guide-FINAL.pdf|title=Program Guide|website=[[Telluride Film Festival]]|access-date=30 August 2023|archive-date=30 August 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230830190350/http://telluridecms-production.s3.amazonaws.com/assets/pdfs/50th-TFF-program-guide-FINAL.pdf}}</ref> Film je takođe prikazan na [[Filmski festival u Torontu|Filmskom festivalu u Torontu]] 2023. godine.<ref>{{Cite web|title=The Zone of Interest|url=https://tiff.net/events/the-zone-of-interest|access-date=25 July 2023|website=TIFF|archive-date=25 July 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230725075137/https://tiff.net/events/the-zone-of-interest}}</ref> U SAD-u, nakon što je odložena premijera 8. decembra,<ref>{{Cite web|last=Lattanzio|first=Ryan|date=2 August 2023|title=Jonathan Glazer's 'The Zone of Interest' Sets December A24 Release and Shares Two New Images|url=https://www.indiewire.com/news/breaking-news/the-zone-of-interest-jonathan-glazer-release-date-1234890604/|access-date=2 August 2023|website=[[IndieWire]]|archive-date=17 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231017152700/https://www.indiewire.com/news/breaking-news/the-zone-of-interest-jonathan-glazer-release-date-1234890604/}}</ref> film je imao ograničeno prikazivanje u bioskopima 15. decembra.<ref>{{Cite web|url=https://people.com/the-zone-of-interest-trailer-award-winning-holocaust-film-shows-family-living-next-to-auschwitz-8362513|title=''The Zone of Interest'' Trailer: Award-Winning Holocaust Film Shows Family Living Next to Auschwitz|website=[[People (magazine)|People]]|first=Tommy|last=McCardle|date=17 October 2023|access-date=17 October 2023|archive-date=17 October 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231017152027/https://people.com/the-zone-of-interest-trailer-award-winning-holocaust-film-shows-family-living-next-to-auschwitz-8362513}}</ref> Objavljen je u Velikoj Britaniji 2. februara 2024.<ref>{{Cite web|url=https://filmdistributorsassociation.com/release-schedule/all-future-releases/|title=The Zone of Interest|website=Film Distributor Association|access-date=30 October 2023|archive-date=21 November 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231121164739/https://filmdistributorsassociation.com/release-schedule/all-future-releases/}}</ref> i objavljen u Poljskoj nedelju dana kasnije, 9. februara.<ref>{{Cite web|title=PISF - Film "Strefa interesów" z datą kinowej premiery|url=https://pisf.pl/aktualnosci/film-strefa-interesow-z-data-kinowej-premiery/|access-date=18 August 2023|archive-date=18 August 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230818160719/https://pisf.pl/aktualnosci/film-strefa-interesow-z-data-kinowej-premiery/}}</ref> Objavljen je za digitalne platforme 20. februara.<ref>{{Cite web|url=https://collider.com/the-zone-of-interest-digital-release-date/|title='The Zone of Interest' Is Now Available to Stream at Home|website=[[Collider (website)|Collider]]|date=February 20, 2024|access-date=February 22, 2024}}</ref> === Govor Jonathana Glazera na 96. dodeli Oskara === Premijera filma poklopila se s tekućom izraelskom invazijom Gaze 2023. godine, što je dovelo do toga da njegov režiser, producent i drugi komentatori povuku paralele između radnje filma i invazije. U svom govoru povodom primanja Oskara na 96. dodjeli Oskara, Glazer je rekao da ''Zona interesa'' pokazuje kuda dehumanizacija vodi u najgorem slučaju, navodeći da „trenutno stojimo ovde kao ljudi koji povlače svoje jevrejstvo i Holokaust, koji se koriste da opravdaju okupaciju koja dovela do sukoba toliko nevinih ljudi”. Kritikovao je nasilje s obe strane, kao Jevrejin, osvrnuvši se na dehumanizaciju i „žrtava napada 7. oktobra u Izraelu” i „žrtava napada na [[Pojas Gaze|Gazu]] koji i dalje traje”.<ref>{{Cite web|last=Stevens|first=Matt|date=10 March 2024|title=Jonathan Glazer Condemns 'Occupation' and Violence in Israel and Gaza. Glazer, the director of 'The Zone of Interest,' spoke about the war while accepting the Oscar for best international feature.|url=https://www.nytimes.com/2024/03/10/movies/jonathan-glazer-the-zone-of-interest-oscars-speech-israel-gaza.html|access-date=11 March 2024|website=[[The New York Times]]}}</ref><ref>{{Cite web|last=Li|first=Shirley|date=11 March 2024|title=Jonathan Glazer's Warning at the Oscars. The director of ''The Zone of Interest'' accepted his award with an anti-war speech that drew praise and confusion.|url=https://www.theatlantic.com/culture/archive/2024/03/jonathan-glazer-israel-gaza-speech/677714/|access-date=11 March 2024|website=[[The Atlantic]]}}</ref> Glazerov govor izazvao je reakciju u medijima, posebno zbog široko rasprostranjenog pogrešnog citata u kojem se navodi da je Glazer jednostavno opovrgao svoje jevrejstvo, a ne da je opovrgao činjenicu da se ono koristi za opravdavanje okupacije.<ref name="Rahman 2024 h824">{{Cite web|last=Rahman|first=Abid|title=Jonathan Glazer’s Oscar Speech Becomes Latest Battleground in Israel-Gaza Conflict|website=The Hollywood Reporter|date=2024-03-11|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-news/zone-of-interest-jonathan-glazer-2024-oscar-speech-israel-gaza-conflict-1235848917/|access-date=2024-03-13}}</ref> Producent James Wilson rekao je na dodeli [[Filmske nagrade Britanske akademije|filmskih nagrada Britanske akademije]]: „Imao sam prijatelja koji mi je pre neki dan poslao poruku, rekao je da ne može da prestane da razmišlja o zidovima koje gradimo u svakodnevnom životu, a koje ne biramo... Očigledno se dešavaju stvari u svetu, u Gazi, koje nas oštro podsećaju na neku vrstu selektivne empatije, da izgleda da postoje grupe nevinih ljudi koji umiru do kojih nam je stalo manje od nekih drugih nevinih ljudi.”<ref name="The Irish News 2024 u092">{{Cite web|title=The Zone Of Interest producer: Gaza conflict reminds us of ‘selective empathy’|website=The Irish News|date=2024-02-18|url=https://www.irishnews.com/entertainment/the-zone-of-interest-producer-gaza-conflict-reminds-us-of-selective-empathy-5OJWPYRALNJMDB7PESNFOJWVIY/|access-date=2024-03-13}}</ref> Kritičar David Klion napisao je da gledajući film „...dok su bombe američke proizvodnje padale na civilna naselja u Gazi, nisam mogao a da ne razmišljam o banalnom prihvatanju ovih masovnih civilnih žrtava kojima sam svedočio bliže kući.”<ref name="Klion 2024 f234">{{Cite web|last=Klion|first=David|title=The Oscar Contender That Won’t Let Us Look Away|website=The New York Times|date=2024-03-08|url=https://www.nytimes.com/2024/03/08/opinion/zone-of-interest-complicity.html|access-date=2024-03-13}}</ref> Dana 18. marta, objavljeno je [[otvoreno pismo]] u kojem se govor proglašava [[Krvna kleveta|krvnom klevetom]] koje je potpisalo više od 450 „jevrejskih kreativaca, rukovodilaca i holivudskih profesionalaca”, uključujući [[Jennifer Jason Leigh]], [[Garyj Gilbert|Garyja Gilberta]], [[Rod Lurie|Roda Luriea]] i [[Michael Rapaport|Michaela Rapaporta]].<ref>{{Cite web|last=Siegel|first=Tatiana|date=2024-03-18|title=Over 450 Jewish Creatives and Professionals Denounce Jonathan Glazer’s ‘Zone of Interest’ Oscars Speech in Open Letter (EXCLUSIVE)|url=https://variety.com/2024/film/news/jonathan-glazer-oscar-speech-zone-of-interest-open-letter-1235944880/|access-date=2024-03-19|website=Variety|language=en-US}}</ref> Međutim, govor je naišao i na odbranu i pohvale scenarista [[Tony Kushner|Tonyja Kušnera]] i [[Zoe Kazan]].<ref>{{Cite web|last=Shoard|first=Catherine|title=‘Unimpeachable, irrefutable’: US playwright Tony Kushner praises Jonathan Glazer’s Oscars speech|website=The Guardian|date=2024-03-21|url=https://www.theguardian.com/film/2024/mar/21/unimpeachable-irrefutable-us-playwright-tony-kushner-praises-jonathan-glazers-oscars-speech|access-date=2024-03-24}}</ref><ref>{{Cite web|last=Kazan|first=Zoe|title=............kind of shocked that anyone who saw zone of interest could be shocked by what glazer said at the oscars|website=X|date=2023-03-19|url=https://twitter.com/zoeinthecities/status/1769860643413168334&ved=2ahUKEwiZ5O-s0oyFAxUxWkEAHfIFBgoQgtAMegQIFxAB&usg=AOvVaw1_KzvNkvXoRqhLnLXsZpEQ|access-date=2024-03-24}}</ref> == Prijem == === Box office === Do 21. marta 2024. godine, film je zaradio 8,5 miliona dolara u Sjedinjenim Državama i Kanadi i 25,2 miliona dolara na drugim teritorijama, što je ukupno 37,7 miliona dolara širom sveta. Tokom prvog vikenda u Sjedinjenim Državama, film je zaradio 124.000 dolara od četiri bioskopa.<ref>{{Cite web|last=D'Alessandro|first=Anthony|date=December 17, 2023|title='Wonka' Yummy With $39M Opening As Musicals Bounce Back At The Box Office – Sunday Update|url=https://deadline.com/2023/12/box-office-wonka-1235669099/|access-date=December 17, 2023|website=[[Deadline Hollywood]]}}</ref> Nakon pet nominacija za Oskara, proširio se sa 215 bioskopa na 333 u svojoj sedmoj sedmici prikazivanja i zaradio 1,08 miliona dolara, što je povećanje od 141% u odnosu na prethodni vikend i ukupno 3 miliona dolara.<ref>{{Cite web|last=D'Alessandro|first=Anthony|date=January 28, 2024|title='The Beekeeper' Looks To Sting 'Mean Girls' During Woeful Weekend Without Wide Releases; How 'Barbenheimer' & Oscar Best Pic Noms Fared – Sunday Box Office Update|url=https://deadline.com/2024/01/box-office-mean-girls-beekeeper-1235806489/|access-date=January 28, 2024|website=[[Deadline Hollywood]]}}</ref> === Kritike === ''The Zone of Interest'' premijerno je dobila pohvale kritike. Na web stranici agregatora recenzija [[Rotten Tomatoes]], 93% od 330 recenzija je pozitivno, sa prosečnom ocenom od 8,7/10. Konsenzus kritičara ove web stranice kaže: „Besstrasno ispitujući uobičajeno postojanje saučesnika u užasnim zločinima, ''Zona interesa'' nas tera da sagledamo svakodnevnicu iza neoprostive brutalnosti.” Na [[Metacritic]]-u, film ima prosečnu ocenu od 92 od 100, na osnovu 58 recenzija kritičara, što ukazuje na „univerzalno priznanje”. [[Kevin Maher]] iz ''[[The Times]]a'' nazvao ga je „markantnim filmom, izuzetno važnim, koji se ne boji teških ideja”.<ref>{{Cite news|last=Maher|first=Kevin|date=21 May 2023|title=The Zone of Interest review — Holocaust film masterfully reinvents Martin Amis novel|url=https://www.thetimes.co.uk/article/the-zone-of-interest-review-holocaust-film-masterfully-reinvents-martin-amiss-novel-xg8d58p2q|website=[[The Times]]|access-date=22 May 2023}}</ref> David Rooney iz ''[[Hollywood Reporter]]a'' nazvao je film „jedinstvenom razornom dramom o Holokaustu, koja sa zapanjujućom efikasnošću demonstrira nepogrešivu kontrolu nad tonskim i vizuelnim pripovedanjem [reditelja Jonathana Glazera]”.<ref>{{Cite magazine|last=Rooney|first=David|date=19 May 2023|title='The Zone of Interest' Review: Jonathan Glazer's Audacious Film Is a Bone-Chilling Holocaust Drama Like No Other|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-reviews/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-1235496467/|website=[[The Hollywood Reporter]]|access-date=22 May 2023}}</ref> Donald Clarke iz ''[[Irish Times]]a'' je napisao: „Glazer bi mogao upasti u nevolje zbog takvog formalnog pristupa osetljivom materijalu. Ali, ako ništa drugo, ta samonametnuta disciplina – i potpuni nedostatak sentimentalnosti – govori o dubokom poštovanju koje ima za temu.”<ref>{{Cite news|last=Clarke|first=Donald|date=22 May 2023|title=One film has shaken Cannes festival like few others in recent memory|url=https://www.irishtimes.com/culture/film/2023/05/22/one-film-shakes-cannes-festival-like-few-others-in-recent-memory/|website=[[The Irish Times]]|access-date=22 May 2023}}</ref> Raphael Abraham iz ''[[Financial Times]]a'' je napisao: „Glazer je postigao nešto mnogo veće od pukog pretvaranja monstruoznog u svakodnevicu – čineći tako ekstremnu nečovečnost uobičajenom, on nas uvodi u njen pravi užas.”<ref>{{Cite news|last=Abraham|first=Raphael|date=22 May 2023|title=The Zone of Interest review — devastating portrait of the commandant of Auschwitz|url=https://www.ft.com/content/2934bd7d-8dcc-41ca-8b77-878e68942cfa|website=[[Financial Times]]|access-date=22 May 2023}}</ref> Jonathan Romney iz ''[[Screen International]]a'' napisao je da film „izbegava lažnu retoriku, ostavljajući maksimalan prostor za emocionalnu reakciju publike”.<ref>{{Cite magazine|last=Romney|first=Jonathan|date=19 May 2023|title='The Zone Of Interest': Cannes Review|url=https://www.screendaily.com/reviews/the-zone-of-interest-cannes-review/5182303.article|website=[[Screen International]]|access-date=23 May 2023}}</ref> David Ehrlich iz ''[[IndieWire]]-''a pohvalio je Glazerov način snimanja jer je uneo „ujednačenost u film u kojem nedostatak drame postaje sam po sebi duboko bolan”.<ref>{{Cite web|url=https://www.indiewire.com/criticism/movies/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-1234865296/|title='The Zone of Interest' Review: Jonathan Glazer's Holocaust Anti-Drama Is a Chilling Look at the Banality of Evil|last=Ehrlich|first=David|date=19 May 2023|website=[[IndieWire]]|access-date=22 May 2023|archive-date=26 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230526190317/https://www.indiewire.com/criticism/movies/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-1234865296/}}</ref> Robbie Collin iz ''[[Daily Telegraph]]a'' napisao je: „Kroz mukotrpno kadriranje i dizajn zvuka, njegovi užasi grizu rub svakog kadra.”<ref>{{Cite news|last=Collin|first=Robbie|date=19 May 2023|title=The Zone of Interest, Cannes review: Jonathan Glazer's Auschwitz film is horrifying in its banality|url=https://www.telegraph.co.uk/films/0/zone-of-interest-review-jonathan-glazer-cannes-2023/|website=[[The Daily Telegraph]]|archive-url=https://archive.today/20230519183952/https://www.telegraph.co.uk/films/0/zone-of-interest-review-jonathan-glazer-cannes-2023/|archive-date=19 May 2023|access-date=22 May 2023}}</ref> U recenziji s četiri zvezdice, Peter Bradshaw iz ''[[The Guardian]]a'' nazvao ga je „filmom koji uz svu svoju umetnost možda nije u potpunosti u kontroli svog (namernog) lošeg ukusa”, dok je takođe pohvalio „sjajnu muziku Mice Levija i dizajn zvuka Johnnie Burna”.<ref>{{Cite news|last=Bradshaw|first=Peter|date=19 May 2023|title=The Zone of Interest review – Jonathan Glazer adapts Martin Amis's chilling Holocaust drama|url=https://www.theguardian.com/film/2023/may/19/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-adapts-martin-amiss-chilling-holocaust-drama|website=[[The Guardian]]|access-date=22 May 2023|archive-date=29 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230529051743/https://www.theguardian.com/film/2023/may/19/the-zone-of-interest-review-jonathan-glazer-adapts-martin-amiss-chilling-holocaust-drama}}</ref> Pišući za Worldcrunch, nemački kritičar Hanns-Georg Rodek napisao je: „Evo prvog pitanja na koje ''Zona interesa'' ne daje odgovor: [da li je to film koji pokazuje] neznanje? Naravno da nije. [Pokazuje li] svesno odobrenje zasnovano na rasističkoj i nacionalističkoj zabludi? Siguran sam da [da]. Je li to žudnja za idilom usred situacije koja se doživljava kao preteća? Bez sumnje. Postoji mnogo pokušaja objašnjenja, koja ne interesuju Jonathana Glazera. Glazer opisuje situaciju u onome što je možda više opresivno od bilo čega što smo ranije videli u filmovima o Holokaustu. U jedan vrt se sabija stav cele nacije koja nije želela ništa da zna.”<ref>{{Cite web|last=Rodek|first=Hanns-Georg|title=Where 'The Zone Of Interest' Won't Go On Auschwitz — A German Critique Of New Nazi Film|url=https://worldcrunch.com/culture-society/zone-of-interest-german-criticism|website=WorldCrunch|access-date=25 May 2023|archive-date=25 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230525203603/https://worldcrunch.com/culture-society/zone-of-interest-german-criticism}}</ref> Reditelj [[Steven Spielberg]] izjavio je da je ''Zona interesa'' najbolji film o Holokaustu napravljen nakon njegovog filma ''[[Schindler's List|Schindlerova lista]]'' (1993) i dodao je: „Film doprinosi podsticanju svesti, posebno o banalnosti zla.”<ref>{{Cite web|url=https://screenrant.com/zone-of-interest-steven-spielberg-review/|title="Best...I've Witnessed": Steven Spielberg Reviews A24s the Zone of Interest|website=[[Screen Rant]]|date=21 February 2024}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.hollywoodreporter.com/movies/movie-features/schindlers-list-oral-history-steven-spielberg-liam-neeson-1235830436/|title='Schindler's List': An Oral History of a Masterpiece|website=[[The Hollywood Reporter]]|date=21 February 2024}}</ref> Reditelj [[Todd Field]] je rekao: „Za one koji su upoznati sa Glazerovim filmovima, nije iznenađujuće da njegov pristup ovde nije opterećen prepoznatljivim elementima, žanrovskim umišljenjima ili kinematografskim prečicama koje često uzimamo zdravo za gotovo. Tokom karijere od 24 godine jednog od naših najboljih filmskih stvaratelja, Glazer je dosledno izvodio žestoke interpretacije žanra, i u tom procesu ih je potpuno iznova gradio: kriminal (''[[Sexy Beast (film)|Sexy Beast]]''), paranormalno (''[[Birth (film)|Birth]]''), naučna fantastika (''[[Under the Skin (fim)|Under the Skin]]''). Njegove slike unutar ovih okvira su zapanjujuće jedinstvene, kao da nikada ranije nije video ništa što je već urađeno.”<ref>{{Cite web|date=13 December 2023|title=16 Directors Praise 2023's Best Films: Alfonso Cuarón on 'Killers of the Flower Moon,' Jane Campion on 'Priscilla' and More|url=https://variety.com/lists/directors-best-films-2023/the-zone-of-interest-2/|website=[[Variety (magazine)|Variety]]}}</ref> S druge strane, kritika italijanskog filmskog kritičara Davidea Abbatesciannija koju je objavila [[Cineuropa]] bila je manje pozitivna. Kritikovao je film zbog uznemirujuće atmosfere, za koju je smatrao da je dobro osmišljena, ali monotona, i zbog izvođenja za koja je smatrao da ne mogu da unesu nikakvu promenu u koncept predstavljen u filmu za koji je smatrao da mu nedostaje raznolikost i da je ostao u stagnaciji dva sata.<ref>{{Cite web|last1=Abbatescianni|first1=Davide|title=Review: The Zone of Interest|url=https://cineuropa.org/en/newsdetail/442800/|website=Cineuropa|date=21 May 2023|access-date=26 May 2023|archive-date=27 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230527223443/https://cineuropa.org/en/newsdetail/442800/}}</ref> [[Richard Brody]] iz ''[[The New Yorker|The New Yorker-a]]'' napisao je „film je ekstremna forma [[Kič|Holokitscha]]; ovo je ovogodišnji ''[[Jojo Rabbit]]''.”<ref>{{Cite magazine|url=https://www.newyorker.com/culture/the-front-row/the-zone-of-interest-is-an-extreme-form-of-holokitsch|title="The Zone of Interest" is an Extreme Form of Holokitsch|website=The New Yorker|date=14 December 2023|last1=Brody|first1=Richard}}</ref> Među ostalim retkim negativnim kritikama, ''Les Cahiers du Cinéma'' piše: „Problem nije samo slabost (filmskih) formalnih pomaka, koji su mnogo podrugljiviji od onih u ''Under The Skin-u'', i ostaju ovde na fazi manirizama (zašto ih deliti na tako prikriveni način, ako ne da se bespotrebno frustriramo?). Takođe je to što ova fantastična ideja o trovanju kadra van kamere bez prikazivanja zabranjene slike na kraju ostane prazna i gleda samu sebe.”<ref>{{Cite web|last1=Sadat|first1=Yal|date=2023-05-22|title=The Zone of Interest de Jonathan Glazer l l’actualité du cinéma|url=https://www.cahiersducinema.com/actualites/the-zone-of-interest-de-jonathan-glazer/|access-date=2024-03-18|website=Cahiers du Cinéma|archive-date=2023-12-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20231204043251/https://www.cahiersducinema.com/actualites/the-zone-of-interest-de-jonathan-glazer/}}</ref> „Nakon uglavnom ekstatičnih kritika na engleskom govornom području, nemačka publika je bila ambivalentnija prema filmu Jonathana Glazera”, komentarisao je ''Irish Times''.<ref>{{Cite web|title=‘It is dishonest’: Germany divided over Oscar-nominated Auschwitz film The Zone of Interest|url=https://www.irishtimes.com/culture/film/2024/03/10/it-is-dishonest-germany-divided-over-oscar-nominated-auschwitz-film-the-zone-of-interest/|access-date=2024-03-19|website=The Irish Times}}</ref> Međutim, u pisanju za ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]'', Andreas Klib je izjavio da „Ovde kamera više puta preskače osovinu između likova – smrtonosni greh u filmu – kako bi prikazala pozadinu događaja. Zato što ne bi trebalo da učestvujemo u filmu već da obratimo pažnju na detalje: oblaci pare iz lokomotive na horizontu. Dim koji se diže iz krematorijuma u večernji vazduh. Crvenkasti sjaj noćnog neba. Pepeo koji gnoji ružičnjake. U Cannesu, gde je ''Zona interesa'' osvojila Veliku nagradu žirija, neki kritičari su kritikovali film zbog nedostatka pripovedanja. Ali upravo to je poenta Glazerovog filma: on ne slika priču, već svet.”<ref>{{Cite news|last1=Kilb|first1=Andreas|date=2024-02-28|title="The Zone of Interest" mit Sandra Hüller und Christian Friedel neu im Kino|url=https://www.faz.net/aktuell/feuilleton/kino/the-zone-of-interest-mit-sandra-hueller-und-christian-friedel-neu-im-kino-19549669.html|access-date=2024-03-19|website=FAZ.NET}}</ref> == Nagrade == <!--Lista nagrada nije potpuna--> {| class="wikitable sortable plainrowheaders" ! scope="col" |Nagrada ! scope="col" |Datum ! scope="col" |Kategorija ! scope="col" |Primaoci ! scope="col" |Rezultat ! class="unsortable" scope="col" |izvor |- ! rowspan="5" scope="row" |[[Oscari|Oskari]] | rowspan="5" |10. mart 2024. |[[Oscar za najbolji film|Najbolji film]] |James Wilson | {{Nominacija}} | rowspan="5" align="center" |<ref>{{cite web|last=|first=|date=23 January 2024|title=International Feature Film - The Academy|url=https://twitter.com/TheAcademy/status/1749790173037228490|archive-url=https://web.archive.org/web/20240123135144/https://twitter.com/TheAcademy/status/1749790173037228490|archive-date=23 January 2024|access-date=|work=Twitter|url-status=live}}</ref> |- |[[Oscar za režiju|Najbolji reditelj]] | rowspan="2" |Jonathan Glazer |{{Nominacija}} |- |[[Oscar za najbolji adaptirani scenarij|Najbolji adaptirani scenario]] |{{Nominacija}} |- |[[Oscar za najbolji internacionalni igrani film|Najbolji međunarodni igrani film]] |[[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]] |{{Osvojeno}} |- |[[Oscar za najbolje miksanje zvuka|Najbolji dizajn zvuka]] |Tarn Willers i Johnnie Burn |{{Osvojeno}} |- ! rowspan="3" scope="row" |Astra Film Awards | rowspan="3" |6. januar 2024. |Najbolji međunarodni igrani film |''The Zone of Interest'' | {{Nominacija}} | rowspan="3" align="center" |<ref>{{cite web|url=https://awardswatch.com/barbie-and-oppenheimer-lead-hollywood-creative-alliance-hca-astra-awards-nominations/|title='Barbie' and 'Oppenheimer' Lead Hollywood Creative Alliance (HCA) Astra Awards Nominations|first=Erik|last=Anderson|publisher=AwardsWatch|date=7 December 2023|access-date=8 December 2023|archive-date=8 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208022109/https://awardswatch.com/barbie-and-oppenheimer-lead-hollywood-creative-alliance-hca-astra-awards-nominations/|url-status=live}}</ref> |- |Najbolji međunarodni reditelj |Jonathan Glazer | {{Nominacija}} |- |Najbolji međunarodni glumac |Christian Friedel | {{Nominacija}} |- ! rowspan="9" scope="row" |[[Filmske nagrade Britanske akademije]] | rowspan="9" |18. februar 2024. |Najbolji britanski film | rowspan="2" |''The Zone of Interest'' | {{Osvojeno}} | rowspan="9" |<ref>{{Cite web|date=18 January 2024|title=Nominations Announced for the 2024 EE BAFTA Film Awards|url=https://www.bafta.org/media-centre/press-releases/2024-ee-bafta-film-awards-nominations-announced|access-date=18 January 2024|website=www.bafta.org|language=en|archive-date=1 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240201093428/https://www.bafta.org/media-centre/press-releases/2024-ee-bafta-film-awards-nominations-announced|url-status=live}}</ref> |- |Najbolji film na stranom jeziku | {{Osvojeno}} |- |[[Nagrada BAFTA za najbolju režiju|Najbolji reditelj]] | rowspan="2" |Jonathan Glazer | {{Nominacija}} |- |[[Nagrada BAFTA za najbolji adaptirani scenario|Najbolji adaptirani scenario]] | {{Nominacija}} |- |Najbolja sporedna ženska uloga |Sandra Hüller | {{Nominacija}} |- |Najbolja fotografija |Lukasz Zal | {{Nominacija}} |- |Najbolja montaža |Paul Watts | {{Nominacija}} |- |Najbolji dizajn produkcije |Chris Oddy | {{Nominacija}} |- |Najbolji zvuk |Johnnie Burn & Tarn Willers | {{Osvojeno}} |- ! rowspan="5" scope="row" |[[Kanski filmski festival]] | rowspan="5" |27. maj 2023. |[[Zlatna palma|Palme d'Or]] | rowspan="3" |Jonathan Glazer | {{Nominacija}} | style="text-align:center;" |<ref name="Palme" /> |- |[[Velika nagrada žirija (Cannes)|Grand Prix]] | {{Osvojeno}} | style="text-align:center;" |<ref name=":1" /> |- |FIPRESCI nagrada | {{Osvojeno}} | style="text-align:center;" |<ref name=":3" /> |- |Nagrada za najbolji soundtrack |Mica Levi | {{Osvojeno}} | style="text-align:center;" |<ref name=":2" /> |- |CST Artist-Technician nagrada |Johnnie Burn | {{Osvojeno}} | style="text-align:center;" |<ref>{{Cite web|date=27 May 2023|title=The 76th Festival de Cannes winners' list|url=https://www.festival-cannes.com/en/press/press-releases/the-76th-festival-de-cannes-winners-list/|access-date=28 May 2023|website=Festival de Cannes|language=en-US|archive-date=28 May 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230528022637/https://www.festival-cannes.com/en/press/press-releases/the-76th-festival-de-cannes-winners-list/|url-status=live}}</ref> |- ! rowspan="5" scope="row" |Chicago Film Critics Association Awards | rowspan="5" |12. decembar 2023. |Najbolja sporedna ženska uloga |Sandra Hüller | {{Nominacija}} | rowspan="5" align="center" |<ref>{{Cite web|last=Tallerico|first=Brian|date=8 December 2023|title=Killers of the Flower Moon, Oppenheimer, Poor Things Lead CFCA Nominations|url=https://www.rogerebert.com/festivals/killers-of-the-flower-moon-oppenheimer-poor-things-lead-cfca-nominations|access-date=8 December 2023|website=[[RogerEbert.com]]|language=en|archive-date=8 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208184949/https://www.rogerebert.com/festivals/killers-of-the-flower-moon-oppenheimer-poor-things-lead-cfca-nominations|url-status=live}}</ref> |- |Najbolji adaptirani scenario |Jonathan Glazer | {{Nominacija}} |- |Najbolja originalna muzika |Mica Levi | {{Nominacija}} |- |Najbolja fotografija |Łukasz Żal | {{Nominacija}} |- |Najbolji film na stranom jeziku |''The Zone of Interest'' | {{Osvojeno}} |- ! rowspan="2" scope="row" |Denver Film Critics Society | rowspan="2" |12. januar 2024. |Najbolja originalna muzika |Mica Levi | {{Nominacija}} | rowspan="2" align="center" |<ref>{{Cite web|last=Neglia|first=Matt|date=January 12, 2024|title=The 2023 Denver Film Critics Society (DFCS) Winners|url=https://nextbestpicture.com/the-2023-denver-film-critics-society-dfcs-winners/|website=Next Best Picture|access-date=January 21, 2024|archive-date=12 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240112181028/https://nextbestpicture.com/the-2023-denver-film-critics-society-dfcs-winners/|url-status=live}}</ref> |- |Najbolji film na stranom jeziku | rowspan="2" |''The Zone of Interest'' | {{Osvojeno}} |- ! rowspan="6" scope="row" |European Film Awards | rowspan="6" |9. decembar 2023. |Najbolji evropski film | {{Nominacija}} | rowspan="6" align="center" |<ref>{{cite web|url=https://deadline.com/2023/11/fallen-leaves-the-zone-of-interest-top-european-film-award-nominations-1235594763/|title='Fallen Leaves' & 'The Zone Of Interest' Top European Film Award Nominations In Main Categories|last=Goodfellow|first=Melanie|work=[[Deadline Hollywood]]|date=7 November 2023|accessdate=7 November 2023|archive-date=8 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208170545/https://deadline.com/2023/11/fallen-leaves-the-zone-of-interest-top-european-film-award-nominations-1235594763/|url-status=live}}</ref> |- |Najbolji evropski reditelj | rowspan="2" |Jonathan Glazer | {{Nominacija}} |- |Najbolji evropski scenarista | {{Nominacija}} |- |Najbolji evropski glumac |Christian Friedel | {{Nominacija}} |- |Najbolja evropska glumica |Sandra Hüller | {{Nominacija}} |- |Najbolji evropski dizajner zvuka |Johnnie Burn & Tarn Willers | {{Osvojeno}} |- ! scope="row" |[[Nacionalni odbor za recenziju filmova]] |6. decembar 2023. |Top pet međunarodnih filmova |''The Zone of Interest'' | {{Osvojeno}} | align="center" |<ref>{{cite web|url=https://variety.com/2023/film/awards/national-board-of-review-winners-2023-1235821182/|title='Killers of the Flower Moon' Named Best Picture by National Board of Review, Lily Gladstone and Paul Giamatti Nab Top Acting Honors|website=[[Variety (magazine)|Variety]]|first=Clayton|last=Davis|date=6 November 2023|accessdate=6 November 2023|archive-date=8 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231208001440/https://variety.com/2023/film/awards/national-board-of-review-winners-2023-1235821182/|url-status=live}}</ref> |- ! rowspan="3" scope="row" |[[Nagrade Satellite]] | rowspan="3" |18. februar 2024. |[[Nagrada Satellite za najboljeg režisera|Najbolji reditelj]] |Jonathan Glazer | {{Nominacija}} | rowspan="3" align="center" |<ref>{{Cite web|last=|first=|date=18 December 2023|title=IPA Reveals Nominations for the 28th Satellite™ Awards|url=https://www.pressacademy.com/news/ipa-reveals-nominations-for-the-28th-satellite-awards/|access-date=18 December 2023|website=[[International Press Academy]]|language=en-US|archive-date=19 December 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231219161903/https://www.pressacademy.com/news/ipa-reveals-nominations-for-the-28th-satellite-awards/|url-status=live}}</ref> |- |Najbolji adaptirani scenario |Jonathan Glazer i [[Martin Amis]] | {{Nominacija}} |- |Najbolji međunarodni igrani film |''The Zone of Interest'' | {{Osvojeno}} |} == Izvori == {{Izvori}} == Vanjske veze == * {{IMDb naslov|7160372}} {{Oscar za najbolji film na stranom jeziku}} {{BAFTA za najbolji britanski film}} {{BAFTA za najbolji film na stranom jeziku}} {{Authority control}} {{Izabran}} [[Kategorija:Filmovi 2023.]] [[Kategorija:Britanski filmovi]] [[Kategorija:Poljski filmovi]] [[Kategorija:Američki filmovi]] [[Kategorija:Historijski filmovi]] [[Kategorija:Filmovi o Holokaustu]] [[Kategorija:Filmovi o Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Ratni dramski filmovi]] [[Kategorija:Filmovi na njemačkom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi na poljskom jeziku]] [[Kategorija:Filmovi na jidišu]] [[Kategorija:Dobitnici Oscara za najbolji strani film]] [[Kategorija:Filmovi nagrađeni Oscarom za najbolje miksanje zvuka]] [[Kategorija:Filmovi temeljeni na knjigama]] svi0m4stoz3ntbdj4ybvr7iqzh3fwol Kolaboracija četnika s Trećim Reichom 0 4690760 42681008 42677591 2026-08-24T19:00:06Z ~2026-46001-25 386359 42681008 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacija borbene vrijednosti Jugoslovenske vojske u Otadžbini i komandnih sposobnosti njezina lidera, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 Nacionalni arhiv Vašington (NAW), T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 7xmohm6star7jqua0scaie4ii3lfguz 42681009 42681008 2026-08-24T19:03:11Z ~2026-46001-25 386359 42681009 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] b8h9jd8zulcz74gshdax625sntvbunz 42681010 42681009 2026-08-24T19:03:53Z ~2026-46001-25 386359 42681010 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ovakvog pristupa prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova u [[Beograd]]u, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju [[Velika Srbija|velikosrpsku]] misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>{{Cite web |url=http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |title=Archive copy |access-date=2024-07-08 |archive-date=2024-07-08 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240708214249/https://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html |url-status=dead }}</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici s teritorije [[Bosanska krajina|Bosanske Krajine]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa kvislinškim vlastima Nezavisne Države Hrvatske]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (prinudnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima pod komandom kapetana [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], februara 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan Vojislav Lukačević, koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|Po povratku sa puta iz štaba 1a sastao sam se sa Vučkovićem koji me je zamolio da Vas izvestim o sledećem: </br> U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista. Zvonko će ga upotrebiti no ne uspeli to preduzeće sam potrebno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje vezâ s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničkog]] iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 1. avgusta 1943. godine, komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj ([[NDH]]) general [[Rudolf Lüters]] na sljedeći način interpretira držanje Mihailovićevih četnika (mahom onih koji su bili obuhvaćeni [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|ugovorima sa vlastima NDH]]) po okončanju [[Operacija Schwarz|operacije »Schwarz«]]: {{izdvojeni citat|Stav četnika s obje strane [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] te na području između rijekâ Bosne i [[Una|Une]] i [[Sana|Sane]] i dalje se može opisati kao lojalan, iako ustaška politika – koju je hrvatska vlada u posljednje vrijeme iznova naglasila – nije ostala bez povratnog dejstva na njihovo držanje, što se pokazalo uzdržanošću prema komunističkim bandama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=357&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000352.] </br> ({{jez-njem|"Die Haltung der Cetniks beiderseits der Bosna und zwischen Bosna und Una–Sana kann noch als loyal bezeichnet werden, obwohl der wohl der in letzter Zeit seitens der kroat. Regierung wieder betonte Ustascha–Kurs nicht ohne Rückwirkung auf ihre Haltung geblieben ist und sich Zurückhaltung gegen die kommunistischen Banden zeigte."}})</ref>|Izvještaj komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj za mjesec jul 1943. upućen štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]}} Kao paradigmatične za držanje spram nastupajućih njemačkih trupa mogu se uzeti preporuke iz naređenja kapetana Jovana Dabovića, komandanta Ličko-kordunaške četničke oblasti, upućene 6. septembra 1943. godine kapetanu Dušanu Đakoviću: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM 1) Svi komandanti narediće svima svojim jedinicama i patrolama da, ako Nemci budu naišli na njihov reon dejstva, ne otvaraju vatru i da se drže pasivno sve do mog daljeg naređenja. 2) Kada bude primećen dolazak Nemaca da se jedinice povlače u šume i da sa njima izbegavaju dodir. 3) Ako se desi da se neka jedinica, patrola ili pojedinac nađe u takvoj situaciji da Nemce ne može izbeći pri dodiru sa njima da kaže da se bori protivu komunizma. Napominjem ovom prilikom da su se Nemci prema četnicima u Hercegovini poneli vrlo korektno.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dok. br. 42, str. 81.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument br. 202, strane 942—943.</ref>}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „[[Gavrilo Princip]]” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. br. 203, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr.: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} Generalna tendencija priklanjanja Mihailovićevih četnikâ okupacionoj vojnoj sili bila je primijećena 28. XI 1943. i od strane njemačke Komande Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Srbija: U oblasti Kruševca borbe između [četnika] DM i komunista. Kod četnika znaci približavanja Vermahtu, verovatno zbog nestašice municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=639&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000636.] </br> ({{jez-njem|"3.) Serbien: </br> Raum Krusevac: Kampf zwischen DM u. Komm. Bei Cetniks Anzeichen für Annäherung an dt. Wehrmacht vermutl. Mun. Mangel."}})</ref>|Dnevni izveštaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 28. novembar 1943.}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta Ravaničke brigade JVuO, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} 14. decembra 1943, u Vrhovnu komandu JVuO stigla je depeša od majora [[Siniša Ocokoljić|Siniše Ocokoljića]] (pseudonim »Ev-Ev«), komandanta Mlavskog korpusa JVuO, kojom se kapetan Mitić još jednom imenuje osobom koja je lično involvirana u pregovore s njemačkim okupatorom: "Tufegdžić [Vojislav, komandant Cerskog korpusa JVuO — prim.] danas je doneo sledeći izveštaj: [...] 2. — Kapetan Mitić, koji je ranije u Užicu pregovarao za naš račun sa komunistima, bio je poslednjih dana na pregovorima i sa Nemcima gde je sa njima ručao u Mažestiku. Pregovore je javno sa Nemcima vršio neki kapetan Nešković, poslat od Kalabića. 3. — Nemci su povodom toga štampali letke blizu 2.000.000 primeraka sledeće sadržine: Narodni borci četnici, u radosti pozdravljam prestanak besmislenog međusobnog prolivanja krvi i zdrav razum koji je zavladao u vašim redovima. Sada možemo da se zajednički borimo protivu komunizma, tog smrtnog neprijatelja Evrope i ja vas ubrajam u nacionalne borce zato što smo i mi sami nacionalni borci. Mi ćemo udruženim silama da odbranimo Vašu lepu Otadžbinu, da je ne bi uništile komunističke bande. Primamo u svoje redove Vašu narodnu organizaciju kao čeličnu. Nije potrebno da vam ubrizgavamo narodni duh. Herojstvo je Vama u krvi i sa vama zajedno koji dobro poznajete svoju lepu zemlju poćiće nam za rukom da je oslobodimo. Stavom koga vi zauzimate osigurana je vaša budućnost. Pozdravljam vas kao svoje ratne drugove i želim vam istu vojničku sreću kao i našim vojnicima. Komandant nemačkih trupa. br. 1243. Ovaj letak Nemci su rasturili i već se pojedini primerci nalaze i kod nas. 4. — Tufegdžić javlja dalje, da je puk. Simić naveo hotimično Kalabića da se ovim vezama sa Nemcima naša organizacija kompromituje u narodu što koriste mošinovci [tj. partizani — prim.]."<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16. do 23. decembra 1943. godine]</ref> U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju biti u posjedu njemačkih propusnicâ.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] Krajem februara i početkom marta 1944. godine, u tzv. [[staroj Crnoj Gori]] (preciznije u [[Katunska nahija|Katunskoj nahiji]]) organizovana je [[Operacija Bura (1944)|operacija »Bura«]]. Specifičnost ove operacije ogleda se u činjenici da su za njeno izvođenje većinu ljudstva obezbijedili četnici, dok su oficiri iz Feldkomandanture na [[Cetinje|Cetinju]] i komandant mjesta [[Podgorica|Podgorice]] rukovodili borbenim djejstvima: {{izdvojeni citat|1.) Sumarni i iskustveni izveštaj: Operacija »Bora« od 27. 2. do 3. 3. 44. Sprovedena je četnička operacija »Bora«, pod nemačkom komandom, radi čišćenja rejona Danilovgrad — Čevo — Cetinje — Podgorica. 2.) Jedinice koje su učestvovale: 4000 ljudi nacionalne žandarmerije, milicije, 215. abver-trup, jedna brdska baterija iz ratnog plena, lovačko poterno odeljenje 181. peš. div. [...] 5.) Sprovođenje: U delom. oštrim borbama, kolone, koje su nastupale od i,, ji., i j., polako su osvajale teren. 29. 2. zauzeto je Čevo. Neprijatelj (jačine 250 ljudi) izvukao se prema sz. Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se delom, u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom. 6.) Gubici neprijatelja: 32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena. Plen: 2 p. mitr., 1 mitr., 15 pušaka, 1 radio-stanica, propagandni materijal i hrana. Sopstveni gubici: 20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih. 7.) Iskustva: a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja... e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_30.htm Izveštaj Komande 21. brdskog armijskog korpusa od 9. marta 1944. Komandi 2. oklopne armije o zajedničkoj nemačko-četničkoj operaciji »Bora« protiv jedinica 2. korpusa NOVJ na prostoru Danilovgrad — Cetinje — Podgorica]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&broj=72&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.]</ref>|Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine}} [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi tzv. [[Zeleni kadar|zelenog kadra]], koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Konverzacija vođena između njemačkog opunomoćenog generala u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]] i feldmaršala [[Wilhelm Keitel|Wilhelma Keitela]], prilikom posjete Hitlerovom glavnom štabu početkom marta 1944, otkriva kakva je bila percepcija statusa četnika u NDH od strane vojnog vrha Trećeg Reicha: „U [[Berchtesgaden|Berhtesgaden]]u ljubazno me je primio Kajtel. Informisao me je o toku razgovora sa [[Nikola Mandić|Mandić]]em i Perićem [predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova NDH — prim.]. U više navrata morao sam da ga prekinem kako bih ga ispravio, a pre svega u pogledu četničkog pitanja. On je mislio da se četnici sastoje samo od nekoliko dobrovoljaca (skraćeno „Hiwis“, dolazi od nemačke reči „Hilfswilligen“, prim. prev.), koji služe u nemačkim divizijama.“<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 456.</ref> Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Sredinom srpnja 1944. godine, u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] je organizirana [[Operacija Muholovka|operacija »Muholovka«]] ({{jez-njem|Fliegenfänger}}). U ratnom dnevniku [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] zabilježeno je da je izvođenje operacije povjereno [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS brdskoj diviziji »Handžar«]] i lokalnim četnicima: {{izdvojeni citat|14. 7. 1944: </br> ''SS-brdska divizija »Handžar«'': </br> Za operaciju »Fligenfenger«, čišćenje prostora [[Osmaci]] (25 km jugoistočno od [[Tuzla|Tuzle]] — aerodrom bandi), krenula su 2 ojačana bataljona i četnici.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_218.htm ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII — DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA — KNJIGA 4]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=960&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000820.] </br> ({{jez-njem|"W–SS–Geb.Div. Handschar: </br> Zum Unternehmen "Fliegenfänger" Säuberung Raum Osmaci (25 SO Tuzla) (Bandenflugplatz) 2 verst. Btlne. und Cetniks angetreten."}})</ref>}} Nemački izveštaj iz jula 1944. godine ocenjuje da četnici Momčila Đujića broje oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; ovi su dobro organizovani te neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine i od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} Komanda Jugoistoka će, takođe, u mjesečnom izvještaju iz druge polovine maja 1944. konstatovati rastrzanost Mihailovićevog pokreta između osnovnog antiokupatorskog usmjerenja i saradnje s njim u antikomunističkom frontu, kao i strah od gubitka [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] podrške i naklonosti najširih slojeva stanovništva okupirane Srbije, s obzirom na to da je kolaboraciju bilo gotovo nemoguće sakriti: {{izdvojeni citat|II. Situacija kod neprijatelja </br> a) Srbija </br> Uprkos saradnji između jakih četničkih jedinica i nemačkog Vermahta — koju je odobrio sam DM — radi borbe protiv nadirućih Titovih snagâ, pokret DM je u svom stavu ostao suštinski neprijateljski nastrojen. Popuštanje pritiska od strane crvenih odmah je dovelo do pojačane aktivnosti usmerene protiv okupatorskih snaga i SDK-a. Tvrdnje područnih komandanata — da je većinu napada podstakao neodgovoran starešinski kadar nižeg ranga — tek treba dokazati. Psihološka osnova za ovu obnovljenu aktivnost može se pronaći u želji da se povrati politički ugled, koji je praktično izgubljen u očima Saveznika, a navodno i u očima srpskog naroda, usled iznuđene saradnje sa nemačkim Vermahtom. U tom smislu, ovi nacionalistički aktivisti su nesumnjivo u suprotnosti sa opštim javnim mnjenjem, koje bi pozdravilo nagodbu između okupacione sile, srpske vlade i pokreta DM.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=784&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000780.] <br /> ({{jez-njem|"II. Feindlage. </br> a) Serbien </br> Die DM–Bewegung ist trotz der von DM gebilligsten Zusammenarbeit starker Cetnik–Verbände mit der deutschen Wehrmacht im Kampf gegen die eingebrochenen Tito–Kräfte in ihrem grundsätzlichen Haltung unverändert Feind geblieben. Dass Nachlassen des roten Drucks hat auch sofort eine verschärfte Aktivität gegenüber der Besatzungsmacht und dem SFK zur Folge gehabt. Es muss sich die Behauptung der Gebietsführer, dass die Mehrzahl der Überfalle durch unverantwortliche Unterführer hervorgerufen ist, erst noch beweisen. Der psychologische Grund für die neuerliche Aktivität könnte darin gefunden werden, das durch die notgedrungene Zusammenarbeit mit der deutschen Wehrmacht vor den Allierten tatsächlich und vor dem serbischen Volke vermeintlich verlorengegangene politische Prestige wiederzugewinnen. Damit stehen diese nationalen Aktivisten zweifellos im Gegensatz zur allgemeinen Volksmeinung, die einen Ausgleich zwischen der Besatzungsmacht, der serbischen Regierung und der DM–Bewegung begrüssen wurde."}})</ref>|Mjesečni izvještaj Komande Jugoistoka za period od 16.4 do 15.5.44. (23. maj 1944. godine)}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih mrtvih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), izbrojano 363 mrtva neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. 7. Kod Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel«: 117 izbrojanih mrtvih [neprijatelja], 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]{{Dead link|date=June 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Pored toga, Hitleru su specijalni izaslanik Neubacher i feldmaršal von Weichs prezentirali situaciju u Srbiji: „Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela“.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref> Uz naglasak da će dato oružje „jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca“, vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je odbacio ovu inicijativu, formulisavši konačnu svoju odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račića).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Iz Armijske grupe »F« javljeno je 13. septembra 1944. godine da Mihailovićevi četnici pomažu okupacionoj sili i prilikom defanzivnih akcijâ u zapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Sjeverozapadna Srbija: Noćni napad crvenih bandi na [[Valjevo]] odbijen od strane četnika i vlastitih snaga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000550.] <br /> ({{jez-njem|"NW–Serbien: </br> Nachtangriff roter Banden auf Valjevo durch Cetniks und eig. Kräfte abgeschlagen."}})</ref>|Tajni dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«) za 13. IX 1944.}} U [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] četnici su asistirali okupatoru pri zaštiti objekata od strateškog značaja za ratnu privredu Trećeg Reicha, čime je Nijemcima znatno olakšavana eksploatacija rudnih bogatstava u zemlji: {{izdvojeni citat|Napad bandi na rudnik uglja [[Bogovina]] odbijen od strane DM–jedinicâ i mešovite borbene grupe (Landesschützen iz [[Bor]]a i delovi 1. policijskog dobrov. bataljona).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=403&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289656.] <br /> ({{jez-njem|"BANDENANGRIFF AUF KOHLENBERGWERK BOGOVINA DURCH DM–VERBAENDE UND GEMISCHTE KGR (LDS AUS BOR UND TLE. POL. FREIW.BTL. 1) ABGEWIESEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka (Armijska grupa »F«), 27. VIII 1944. godine}} Načelnik štaba Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO major [[Neško Nedić]] je 13. septembra izdao naređenje kapetanu Vojislavu Markoviću da u najtješnjoj vezi sa njemačkim okupacionim snagama odbace [[1. proleterska divizija|Prvu proletersku diviziju]] prilikom napada na Valjevo: {{izdvojeni citat|Tvoj korpus za sada ostaje za akciju prema Valjevu — prema komunističkoj grupi dejstvuje u Kolubari. Pošto ovu akciju vode uglavnom Nemci to će tvoja uloga biti da naslonom naših i u sporazumu sa njima izvršiš tučenje crvenih sugerišući Nemcima najpogodnija rešenja. Od Nemaca ćeš neposredno da se snabdevaš municijom, a glavni zadatak ti je da prisustvom uz nemačke trupe goniš i hvataš komuniste koje oni razbijaju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_69.htm Naređenje načelnika štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 13. septembra 1944. komandantu 7. jurišnog korpusa da sadejstvuje s nemačkim trupama u odbijanju napada 1. proleterske divizije NOVJ na Valjevo]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljića]] iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke pojedinačnih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} Načelnik štaba Armijske grupe »E« general-major [[Erich Schmidt-Richberg]] piše 5. decembra 1944. godine o pokušajima da se s četnicima Draže Mihailovića nađe, u vrijeme zajedničkog povlačenja, obostrano korisno rješenje u smislu nastavka saradnje u borbi protiv snagâ [[NOV i POJ]]: {{izdvojeni citat| ''Borbenoj grupi pukovnika Bemera </br> Glavni štab [[V SS brdskog korpusa]]'': 1) Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara (preko izaslanika pukovnika [[Gojko Borota|Borote]]), molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. 2) Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od [[Sokolac|Sokolca]] ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima. 3) Ostali predlozi DM već su dostavljeni. 4) U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=868&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000862.] <br/> ({{jez-njem|"An Kampfgruppe Oberst Böhmer nachrichtl.: </br> Gen.Kdo.V.SS-Geb. Korps (durch Schreiben, 2. Ausf.) </br> 1.) Da deutsches Okdo. nur mit einer DM Vertretung verhandeln kann, und dies bereits geschiet (von entsandter Oberst Borota), wird gebeten, dass General Trifunovic nahezulegen, Weisungen seiner vorgesetzten Stelle abzuwarten. </br> 2.) Festlegung eines neutralen Raumes ostw. Sokolac läst sich mit deutschen Planungen nicht in Einklang bringen. Entsprechende andere Vorschläge wurden bereits DM übermittelt. </br> 3.) An dem ursprünglich festgelegten Verhalten der deutschen Wehrmacht gegenüber den Cetniks hat sich nichts geändert. </br> 4.) Die deutsche Wehrmacht wird versuchen, den Bedürfnissen der Cetniks weitgehend gerecht zu werden und beabsichtigt hierzu auch materielle Hilfeleistung."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Jedna od najrječitijih evaluacijâ komandne sposobnosti načelnika štaba Jugoslovenske vojske u Otadžbini, a koja potiče iz primarnih izvora njemačke provenijencije, sadržana je u mjesečnom izvještaju Komande Jugoistoka za mart 1943. godine<ref>[https://znaci.org/00001/40_51.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje BITKA NA NERETVI I NJENE POSLJEDICE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=813&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame 6290063.] <br /> ({{jez-njem|"Die bisherigen Kämpfe zeigen, daß Mihailovic als militärischer Führer versagte. Die gegebenen Möglichkeiten infolge Unkenntnis von Zeitbedarf, Raum und Gelände nicht erkennend, trägt er die Hauptschuld an den bisherigen Mißerfolgen."}})</ref>: {{izdvojeni citat|Dosadašnje borbe pokazuju da je Mihailović kao vojni komandant zatajio. Mihailović snosi glavnu krivnju za dosadašnje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljišta i zbog toga što nije iskoristio opće date mogućnosti.|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] t662zuu9773haz43zbgrqybktrsnzt9 Predio izuzetnih odlika Potamišje 0 4714147 42681083 42451758 2026-08-25T08:17:04Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681083 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Zaštićeno područje | ime = Predio izuzetnih odlika Potamišje | izvorni_naziv = | iucn_kategorija = V | slika = File:Timiș.png | širina_slike = | opis_slike = | karta = | lokacija = Banat | najbliži_grad = [[Zrenjanin]], [[Sečanj]], [[Kovačica]] i [[Opovo]]. {{flag|Srbija}} | koordinate = 45° 15′ 29.42″ N 20° 36′ 18.71″ E | površina = 239.89 | oznaka = Vrsta: Predio izuzetnih odlika<br/>Značaj: I kategorija<br/>Režim zaštite I (27,14 ha), II (12.258,39 ha) i III (11.074,25) stepena | ovlaštenje = | osnivanje = 2023.<ref name="Potamišje">{{Cite web |url= https://pzzp.rs/aktuelnosti/item/1201-vlada-republike-srbije-proglasila-zasticenim-predeo-izuzetnih-odlika-potamisje.html |title= VLADA REPUBLIKE SRBIJE PROGLASILA ZAŠTIĆENIM PREDEO IZUZETNIH ODLIKA "POTAMIŠJE" |work= Pokrajinski zavod za zaštitu prirode |accessdate= 10. mart. 2025}}</ref><ref name="WDPA">{{Cite web |url= https://www.protectedplanet.net/555761745 |title= Potamišje |work= WDPA, protected planet |accessdate= 20. mart 2025.}}</ref> | utemeljenje = | imenovanje = | posjetitelji_br = | posjetitelji_god = | posjetitelji_ref = | upravljačko tijelo = | administrator = | upravitelj = Javno vodoprivredno preduzeće „Vode Vojvodine“ | vlasnik = | svjetska_baština = | url = }} '''Predio izuzetnih odlika Potamišje''' je [[Zaštićena područja u Srbiji|zaštićeno područje]] koje se prostire neprekinuto od državne granice [[Srbija|Srbije]] i [[Rumunija|Rumunije]] do mosta na rijeci koji povezuje [[Opovo]] i put [[Zrenjanin]]-[[Beograd]]. Administrativno pripada teritorijama opština: Zrenjanin, [[Sečanj]], [[Kovačica]] i Opovo. Potamišje je prostrana aluvijalna ravan rijeke [[Tamiš]] koju odlikuju jedinstveni i međusobno povezani mozaik vlažnih livada i pašnjaka, aluvijalnih šuma, starih dijelova riječnog toka, odsečenih meandara, bara, mezofilnih livada, zaslanjenih livada i šumo-stepa.<ref name="Potamiš">{{Cite web |url= https://www.ekologija.gov.rs/saopstenja/vesti/srbija-dobila-novo-zasticeno-prirodno-dobro-predeo-izuzetnih-odlika-potamisje |title= Srbija dobila novo zaštićeno prirodno dobro - Predeo izuzetnih odlika Poatamišje |work= Ministarstvo zaštite životne sredine |accessdate= 10. mart. 2025. |archive-date= 2024-06-03 |archive-url= https://web.archive.org/web/20240603171951/https://www.ekologija.gov.rs/saopstenja/vesti/srbija-dobila-novo-zasticeno-prirodno-dobro-predeo-izuzetnih-odlika-potamisje |url-status= dead }}</ref> Unutar ove ravni, u periodu visokog vodostaja, Tamiš se slobodno razliva do prirodnih granica inundacionog područja. Upravo redovno plavlјenje (iako regulisano radom dvaju ustava) je temelјni fenomen ovog područja. Poplave, kao i mozaik staništa koji one kreiraju i čije parametre određuju, čine ovo područje dinamičnim i funkcionalnim plavnim prostorom, i omogućavaju životne uslove izuzetno velikom broju strogo zaštićenih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta.<ref name="Potamišje"/> Tradicionalno oblikovan pejzaž Predjela izuzenih odlika Potamišje rezultat je stare tradicije ekstenzivnog pašarenja, prisustva još uvek značajno velikog broja stoke koja se uzgaja u naselјima na obodu zaštićenog područja i izuzetne dinamike kretanja stada mješovitog sastava, među kojima su i autohtona rasa ovaca, banatska cigaja. [[Šaran]]ski ribnjaci (ukupno sedam) čine sastavni dio [[Ekologija|ekološke]] cjeline Potamišja, i predstavlјaju nezamjenjivo značajna mesta reprodukcije i seobe strogo zaštićenih vrsta ptica, posebno kolonijalnih vrsta vodenih ptica. == Zaštićeno područje == U Potamišju je registrovano 606 taksona viših bilјaka, 49 vrsta beskičmenjaka nacionalnog i međunarodnog značaja, 42 vrste [[riba]], 11 vrsta [[Vodozemci|vodozemaca]], 9 vrsta [[Gmizavci|gmizavaca]], 257 vrsta ptica i 58 vrsta sisara. Za ovo područje kuriozitet su i četiri staništa Tiskog cvijeta. To je vrsta koje obitava na Tisi, ali se roji i na Tamišu. Kada je riječ o flori, za mnoge vrste ovo je ili jedini ili najvažniji lokalitet u Srbiji, Osim što predstavlјa stanište autohtonih životinjskih i bilјnih vrsta, posebnu vrijednost ovom području daje i Memorijalni kompleks Mihajla Pupina, koji predstavlјa kulturno dobro od izuzetnog značaja. Proglašenjem Potamišja značajno je povećan i procenat zaštićenih područja u Vojvodini, što je sada oko 10 %. [[File:Cegonha-branca, White Stork (49645814831).jpg|mini|lijevo|180px|[[Bijela roda]] (''Ciconia ciconia'') - Perje im je, izuzev crnih krila, prljavo bijelo, kljun dug i upadljivo crven, noge krvavo crvene, dok je gola mrlja oko očiju sivkasto - crvena. Visoka 1,10m, a raspon krila iznosi 2,24m.<ref name="bjela roda">{{Cite web |url= https://www.gimnazijaso.edu.rs/gornje-podunavlje/zivotinje/ptice/bela-roda.php |title= Bijela roda Ciconia ciconia |work= Gornje Podunavlje - www.gimnazijaso.edu.rs |accessdate= 17. 3. 2025}}</ref>]] === Predio izuzetnih odlika === Uredbom Vlade Republike Srbije 2023. godine, Potamišje je proglašeno [[Zaštićena područja u Srbiji|zaštićenim područjem]] kao prirodno dobro nacionalnog, odnosno izuzetnog značaja i svrstano je u I kategoriju zaštite. Vrsta zaštićenog područja je [[Zaštićeni krajolik|predio izuzetnih odlika]]. Po [[IUCN-ove kategorije zaštićenih područja|IUCN]] kategorizaciji pripada V kategoriji za zaštitu prirode ([[Zaštićeni krajolik]]), kako je navedeno u [[WDPA]] evidanciji.<ref name="WDPA"/> Na području predjela izuzetnih odlika utrvđena su tri stepena režima zaštite I, II i III stepena. Režim zaštite I stepena na maloj površini od 27,14 ha) u jednoj očuvanoj mrtvaji kod Šurjana u opštini Sečanj, režim zaštite II stepena obuhvata površinu 12.258,39 ha, a III stepena 11.074,25 ha. === Područje značajno za ptice === Unutar granica zaštićenog područja nalazi se međunarodno [[Lista značajnih područja za ptice u Srbiji|značajno područje za ptice]] ([[Značajna područja za ptice|''Important Bird Areas – IBA'']]). U njemu je registrovano 257 vrsta ptica. Posebno su značajna mjesta gniježđenja strogo zaštićene vrste [[Bijela roda|bijele rode]] (''Ciconia ciconia''). Oko 25 procenata parova ove vrste u Srbiji gnijezdi se u njima i reprodukuje. == Vanjske veze == * {{Cite web |url= https://rtv.rs/sr_lat/vojvodina/predeo-izuzetnih-odlika-potamisje-novo-zasticeno-podrucje-(audio)_1495894.html |title= Predeo izuzetnih odlika "Potamišje", novo zaštićeno područje (AUDIO) |work= Radio televizija Vojvodine |accessdate= 22. mart. 2025}} == Izvori == {{Izvori}} {{Portal|Srbija}} {{DEFAULTSORT:P, }} [[Kategorija:Predeli izuzetnih odlika u Srbiji]] [[Kategorija:Značajna područja za ptice u Srbiji]] [[Kategorija:Zrenjanin]] [[Kategorija:Kovačica]] 5nn9slfcj0l3nb549gw8hby6lkeypip Korisnik:Ekvatarina/igralište 2 4717073 42681030 42678464 2026-08-24T21:19:09Z Ekvatarina 270952 42681030 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} <gallery mode="packed" caption="Armand Duplantis u skoku od šest metara 24. kolovoza 2019. godine u Stockholmu."> Armand Duplantis jumps 6.0 meters-1.jpg| Armand Duplantis jumps 6.0 meters-2.jpg| Armand Duplantis jumps 6.0 meters-3.jpg| Armand Duplantis jumps 6.0 meters-4.jpg| Armand Duplantis jumps 6.0 meters-5.jpg| </gallery> Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2021. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2022. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2023. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2024. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2025. {| class="wikitable" |+ !Datum !Miting !Grad !Plasman !Rezultat |- |[[27. svibnja]] [[2017.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,71 m |- |[[6. srpnja]] [[2017.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,73 m |- |[[10. lipnja]] [[2018.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[30. lipnja]] [[2018.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,90 m |- |[[21. srpnja]] [[2018.]] |[[London Müller Anniversary]] |{{flagicon|GBR}} [[London]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[31. kolovoza]] [[2018.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center"| 7. mjesto |align="center"|5,68 m |- |[[13. lipnja]] [[2019.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[30. lipnja]] [[2019.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,93 m |- |[[5. srpnja]] [[2019.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[12. srpnja]] [[2019.]] |[[Meeting Herculis]] |{{flagicon|MON}} [[Monako]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,92 m |- |[[29. kolovoza]] [[2019.]] |[[Weltklasse Zürich]] |{{flagicon|SUI}} [[Zürich]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,82 m |- |[[23. svibnja]] [[2021.]] |[[Müller grand prix|Müller Grand Prix]] |{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,55 m |- |[[1. srpnja]] [[2021.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[4. srpnja]] [[2021.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,02 m |- |[[26. kolovoza]] [[2021.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,62 m |- |[[28. kolovoza]] [[2021.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[3. rujna]] [[2021.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,05 m |- |[[9. rujna]] [[2021.]] |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.06|m}} |- |14 mai 2022 |[[Ooredoo Doha Meeting]] |{{Drapeau|QAT}} [[Doha]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |27 mai 2022 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.91|m}} |- |16 juin 2022 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |30 juin 2022 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.16|m}} |- |2 septembre 2022 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="silver"| {{2e}} |{{unité|5.81|m}} |- |8 septembre 2022 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.07|m}} |- |15 juin 2023 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |2 juillet 2023 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 juillet 2023 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |21 juillet 2023 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center"| {{4e}} |{{unité|5.72|m}} |- |31 août 2023 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |8 septembre 2023 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |17 septembre 2023 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.23|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |20 avril 2024 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.24|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |27 avril 2024 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |2 juin 2024 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |7 juillet 2024 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |21 août 2024 |[[Athletissima]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |25 août 2024 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.26|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |13 septembre 2024 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |26 avril 2025 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.92|m}} |- |3 mai 2025 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |12 juin 2025 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |15 juin 2025 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.28|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |11 juillet 2025 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 août 2025 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] | align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |10 juillet 2026 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,07 m |- |27 juillet 2025 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] | align="center" bgcolor="gold" |{{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |16 mai 2026 |[[Shaoxing meeting|Shaoking meeting]] |{{Drapeau|CHN}} [[Shaoxing|Shaoking]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,12 |- |7 juin 2026 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |5,80 m |- |28 juin 2026 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,13m |- |18 juillet 2026 |[[London Grand Prix|Novuna London Athletics]] |{{Drapeau|GBR}} [[Londres]] |align="center" bgcolor="silver"|2e |5,95 m |- |20 août 2026 |[[Athletissima|Athletissima Lausanne]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,21m |- |20 août 2026 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,20m |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats 35pn3m3aa5g6agsasp3kow084g7i6dx 42681032 42681030 2026-08-24T21:21:58Z Ekvatarina 270952 42681032 wikitext text/x-wiki {{Infokutija sportista |ime = Armand Duplantis |headercolor = lightsteelblue |slika = Armand Duplantis(cropped) Budapest 2023.jpg |nadimci = Mondo |puno_ime = Armand Gustav Duplantis |datum_rođenja = [[10. studenoga]] [[1999.]] |mjesto_rođenja = {{flagicon|SAD}} [[Lafayette, Louisiana]], [[SAD]]|država = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska]] |nacionalnost = {{flagicon|Švedska}} [[Švedska|Šveđanin]]<br> {{flagicon|SAD}} [[SAD|Amerikanac]] |sport = [[atletika]] |discipline = [[skok s motkom]] |visina = 1,81 m<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS">{{cite web |url=https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |title=DUPLANTIS Armand |work=[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Paris 2024 Olympics]] |access-date=20. ožujka 2026. |archive-date=23. kolovoza 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240823034124/https://olympics.com/en/paris-2024/athlete/armand-duplantis_1569203 |url-status=dead }}</ref> |treneri = Greg i Helena Duplantis<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |klub = [[Upsala IF]]<ref name="Paris 2024 DUPLANTIS"/> |or= 6,31 m '''WR''' ([[skok s motkom]])<br>10,37 s ([[Trka na 100 metara|100 m]])<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS"/> |medalje = {{Medalje sport | [[Atletika]]: [[Skok s motkom]]}} {{MedalCountry|{{flagcountry|Švedska}}}} {{MedaljeNatjecanje|oi}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2020|Tokio 2020.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Olimpijada 2024|Pariz 2024.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Eugene 2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Budimpešta 2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Tokio 2025.]] | skok s motkom}} {{Medalje srebro | [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Doha 2019.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Dijamantna liga}} {{Medalje zlato | [[2021.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2022.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2023.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2024.]] | skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[2025.]] | skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Beograd 2022.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Glasgow 2024.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Nanjing 2025.| skok s motkom}} {{Medalje zlato | Toruń 2026.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|[[Europska prvenstva u atletici|Europska prvenstva]]}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Berlin 2018.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|München 2022.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Rim 2024.]]| skok s motkom}} {{Medalje zlato | [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Birmingham 2026.]]| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska dvoranska prvenstva}} {{Medalje zlato | Toruń 2021.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Tampere 2018.| skok s motkom}} {{Medalje bronca | Bydgoszcz 2016.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Europska juniorska prvenstva}} {{Medalje zlato | Grosseto 2017.| skok s motkom}} {{MedaljeNatjecanje|Svjetska prvenstva za mlađe juniore}} {{Medalje zlato | Cali 2015.| skok s motkom}} |supružnici = Desiré Duplantis (r. Inglander)<br>(2026. – ''danas'')}} '''Armand Gustav Duplantis''' ([[Lafayette, Louisiana]], [[10. studenoga]] [[1999.]]), poznat kao '''Mondo''', [[Švedska|švedsko]]-[[SAD|američki]] je [[Skok s motkom|skakač s motkom]]. Svjetski je rekorder (6,31 m), dvostruki olimpijski pobjednik, četverostruki svjetski dvoranski prvak i trostruki osvajač svjetskih prvenstava na otvorenome. Pet puta osvojio je i [[Dijamantna liga|Dijamantnu ligu]].<ref name="worldathletics.org DUPLANTIS">{{cite web |url= https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |title=Armand DUPLANTIS|work=worldathletics.org |access-date=20. ožujka 2026.}}</ref> Svoje svjetske uspjehe postiže još od 15. godine, kada je osvojio [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore]] [[2015.]] godine. Od tada je osvojio niz ostalih prestižnih titula, uključujući i prva mjesta, čime je postao jedan od rijetkih sportaša koji je osvojio svjetska prvenstva u atletici kao mlađi junior, junior i senior.<ref name=":4">{{Cite news |last=Fameso |first=Funmilayo |date=28. kolovoza 2024.|title=Usain Bolt of Pole Vaulting: 9 fascinating things about the GOAT of athletics with TEN world records |url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/usain-bolt-of-pole-vaulting-9-fascinating-things-about-the-goat-of-athletics-with-ten-world-records-2024082807152685975 |work=Pulse Sports |access-date=27. ožujka 2026.}}</ref> Duplantis je i četverostruki europski prvak. Svoju je prvu europsku titulu osvojio [[2018.]] godine, kada je postavio trenutačni svjetski rekord za mlađe od 20 godina, a zatim [[2022.]], [[2024.]] i [[2026.]] godine. Godine 2018. bio je proglašen europskom i svjetskom atletskom zvijezdom u usponu, a dvije godine kasnije najboljim svjetskim atletičarom. Svoje je prvo europsko dvoransko zlato osvojio [[2021.]] godine, iste godine kada je na [[Olimpijada 2020.|Olimpijskim igrama u Tokiju]] prvi put postao olimpijski prvak. Sljedeće je sezone oborio svjetski rekord tri puta, osvojio naslove svjetskoga prvaka i na otvorenome i u dvorani, postao europski prvak i osvajač [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]], a konačno i preskočio šest ili više metara 22 puta;<ref name=":20">{{Cite web |date=16. lipnja 2025 |title=Mondo's 14th world record: what's fuelling this streak? |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=27. ožujka 2026.|website=Red Bull}}</ref> na temelju svega toga bio je proglašen najboljim i europskim i svjetskim atletičarom godine. Nakon toga nastavio je obarati vlastite svjetske rekorde više puta godišnje: [[2023.]] godine dva puta, [[2024.]] tri puta, od kojih je jedan bio na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]], a [[2025.]] godine četiri puta. Bio je proglašen najboljim atletičarom godine četiri puta dosada (2020., 2022., 2023. i 2025. godine), a osvojio je nagradu [[Laureus (nagrada)|Laureus]] 2025. godine.<ref name=":20"/> Pobijedivši u pet uzastopnih finala natjecanja, u razdoblju od 2021. do 2025. godine, Duplantis je također postao peterostruki osvajač Dijamantne lige. Duplantis je na natjecanjima preskočio šest ili više metara najviše puta u povijesti atletike,<ref name=":20"/> a ukupno je postavio 15 svjetskih rekorda.<ref name=":22">{{Cite web |title=World Record Progression of Pole Vault|url=https://worldathletics.org/records/by-progression/15143?type=1 |access-date=3. svibnja 2026. |work=[[World Athletics]]}}</ref> Nakon što je [[Renaud Lavillenie]] [[2014.]] godine preskočio 6,16 metara, Duplantis se javio kao sljedeći svjetski rekorder 2020. godine, kada je preskočio 6,17 metara. Od te je preskočene visine bio jedini koji je postavljao nove svjetske rekorde sve do svoga najnovijega, odnosno onoga od 6,31 metra iz [[2026.]] godine. Od listopada 2025. godine preskakao je šest ili više metara tijekom osam uzastopnih sezona, u ukupno 79 natjecanja, počevši od [[2018.]] godine, kada je preskočio 6,05 metara na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu u Berlinu]]. Duplantis je jedan od samo četvorice skakača koji su preskočili 6,10 metara ili više; ostali su [[Emmanouil Karalis]], Renauld Lavillenie i [[Sergej Bubka]].<ref>{{Cite web |date=29. srpnja 2025|title=Manolo Karalis Inches Closer to Pole Vault History |url=http://www.tovima.com/sports/manolo-karalis-inches-closer-to-pole-vault-history/ |access-date=3. svibnja 2026. |website=tovima.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Staff |date=1. ožujka 2026.|title=Emmanouil Karalis: Historic 6.17m vault, congratulations from Bubka |url=https://www.hellenic.news/en/article/sports/athletics/emmanoyil-karalis-istoriko-alma-sta-617m-ke-sygxaritiria-apo-mpoumpka |access-date=3. svibnja 2026.|website=Hellenic.News |language=en}}</ref> Prema statistici iz ožujka 2026. godine, tu je visinu svladao na 36 od ukupno 49 natjecanja na kojima je neki atletičar toliko preskočio:<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=12. kolovoza 2025. |title=Mondo Duplantis sets 13th pole vault world record of his career, third of 2025 |url=https://www.nytimes.com/athletic/6549502/2025/08/12/mondo-duplantis-pole-vault-world-records/ |access-date=3. svibnja 2026.|work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2026 |title=Emmanouil Karalis overtakes Renaud Lavillenie to become second highest pole vaulter in history behind Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-emmanouil-karalis-overtakes-renaud-lavillenie-second-highest-pole-vaulter-history-mondo-duplantis |access-date=10. ožujka 2026|website=Olympics.com}}</ref> 24 puta na otvorenome i 12 puta u dvorani. Duplantis se naširoko smatra najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":1">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=15. rujna 2025. |title=Mondo Duplantis, the making of a generational talent: 'It's like I'm a performing artist' |url=https://www.nytimes.com/athletic/6575839/2025/09/11/mondo-duplantis-profile-world-championships-tokyo-sweden/ |access-date=3. svibnja 2026. |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{Cite web |last=Mull |first=Cory |title=Mondo Duplantis Breaks World Record For 14th Time, Earning Third World Pole Vault Title |url=https://www.forbes.com/sites/corymull/2025/09/15/mondo-duplantis-breaks-world-record-for-14th-time-earning-third-world-title/ |access-date=3. svibnja 2026.|website=Forbes}}</ref> == Rani život == Armand Gustav Duplantis<ref>{{Cite web |date=24. srpnja 2021 |title=Avslöjar Mondos okända mellannamn: "Ingen kallar mig något annat" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/4zgA9o/franska-avslojandet-mondos-okanda-mellannamn |access-date=7. svibnja 2026. |website=Aftonbladet}}</ref> rodio se [[10. studenoga]] [[1999.]] godine<ref name="WAprofile">{{cite web |title=Armand Duplantis – Athlete Profile |url=https://www.worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |website=[[World Athletics]] |access-date=7. svibnja 2026|archive-date=9. srpnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230709231226/https://worldathletics.org/athletes/sweden/armand-duplantis-14679502 |url-status=live}}</ref> u sportskoj obitelji u [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteu, Louisiani]].<ref name=":1" /> Njegov otac Greg, podrijetlom [[SAD|Amerikanac]], nekadašnji je skakač s motkom (osobni mu je rekord iznosio 5,80 metara), a majka Helena (rođena Hedlund), [[Švedska|Šveđanka]], bivša je [[Sedmoboj|sedmobojka]] i [[Odbojka|odbojkašica]].<ref name="advocate">{{cite news |newspaper=The Advocate|url=http://theadvocate.com/sports/acadianapreps/11646428-123/pole-vaulter-armand-duplantis-clearing |title=Pole vaulter Armand Duplantis clearing new heights |date=4. ožujka 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |author=Raymond A. Partsch III |archive-date=16. veljače 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203953/https://www.theadvocate.com/acadiana/sports/high_schools/article_96588e5e-a358-5573-b046-415e9512c502.html |url-status=dead}}</ref> Duplantisu je [[Engleski jezik|engleski]] materinji jezik, a [[švedski]] je učio tijekom odrastanja,<ref>{{Cite web |last=Hendricks |first=Maggie |date=1. kolovoza 2024. |title=Paris 2024 athletics: Get to know Swedish star Mondo Duplantis |url=https://www.olympics.com/en/news/paris-2024-athletics-get-to-know-swedish-star-mondo-duplantis |access-date=7. svibnja 2026. |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=2. ožujka 2025|title=Mondo Duplantis shatters the pole vault record for an incredible 11th time |url=https://www.redbull.com/se-en/armand-duplantis-pole-vaulter-personal-life-portrait |access-date=7. svibnja 2026. |website=Red Bull}}</ref> osobito provodeći ljeta s djedom i bakom u Švedskoj.<ref>{{Cite web |date=7. ožujka 2022 |title=Duplantis pushed to heights by sibling rivalry and family coaching |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220307-duplantis-pushed-to-heights-by-sibling-rivalry-and-family-coaching |access-date=7. svibnja 2026 |publisher=[[France 24]] |language=en}}</ref> Andreas i Antoine, njegova starija braća, te Johanna, mlađa sestra, također se bave sportom odmalena. Andreas je predstavljao Švedsku kao skakač s motkom na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici [[2009.]] i [[2012.]] godine, a Antoine je od istoga sporta odustao kako bi se bavio [[Bejzbol|bejzbolom]] u srednjoj školi. U tome je sportu brzo napredovao i postao je kapetan ekipe [[Državni univerzitet Louisiane|Državnoga sveučilišta Louisiane]] [[2019.]] godine, kada su postizali najveće uspjehe.<ref>{{Cite news |url=http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |title=LSU freshman Antoine Duplantis meshes strong mental approach with athleticism as he steps into a chance to compete |newspaper=NOLA.com |author=Randy Rosetta |date=13. srpnja 2015. |access-date=7. svibnja 2026. |archive-date=21. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150721194028/http://www.nola.com/lsu/index.ssf/2015/07/lsu_freshman_antoine_duplantis.html |url-status=live}}</ref> Johanna se profesionalno bavi skokom s motkom i također predstavlja Švedsku na natjecanjima. Duplantis je završio srednju školu u Lafayetteu [[2018.]] godine, a potom je obrazovanje nastavio, poput svojih roditelja i starije braće, na Državnome sveučilištu Louisiane, ali od njega je odustao 2019. godine, nakon prve godine studija, kako bi se posvetio profesionalnoj karijeri.<ref>{{Cite web |last=@mondohoss600 |date=10. lipnja 2019. |title=Friendships and memories to last a lifetime. #foreverlsu #borntofly |url=https://x.com/mondohoss600/status/1138131078512816133 |access-date=7. svibnja 2026. |website=[[Twitter|X]]}}</ref> == Rana karijera == {{external media |float = left |topic = [[YouTube]] |video1 = [https://www.youtube.com/watch?v=guSvVZ-3BrM 2006–2016 world record progression] }} Duplantis se prvi put okušao u skoku s motkom kod kuće, u Lafayetteu, Louisiani, kada je imao četiri godine. Od tada je počeo u njemu uvelike napredovati.<ref name="split" /> Prvi je svjetski rekord u svojoj dobnoj kategoriji postavio sa sedam godina. Kada mu je bilo deset godina, preskočio je 3,86 metara, čime je oborio tadašnji svjetski rekord za tu dob, ali također za dob od 11 i 12 godina.<ref name="split">{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |title=National freshman PV record holder Armand Duplantis wants the world |author=Johanna Gretschel |work=MileSplit United States |date=14. siječnja 2015. |access-date=8. svibnja 2026. |publisher=MileSplit |archive-date=25. listopada 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20181025112924/http://www.milesplit.com/articles/143231/national-freshman-pv-record-holder-armand-duplantis-wants-the-world |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |title=Louisiana's 10-year-old pole vault prodigy |publisher=MaxPreps|author=Dave Krider |date=11. kolovoza 2010. |access-date=8. svibnja 2026. |archive-date=23. siječnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230123113534/https://www.maxpreps.com/news/dCOA-6WFEd-YiQAcxJSkrA/louisianas-10-year-old-pole-vault-prodigy.htm |url-status=live}}</ref> Od srpnja [[2015.]] godine nositelj je svjetskih rekorda u svim dobnim kategorija od 7. do 12. godine; držao je i svjetski rekord za trinaestogodišnjake sve do svibnja 2015. godine.<ref name="split" /><ref>{{cite web |url=http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |title=Pål (13) feiret 17. mai som verdensrekordholder i stav |publisher=vg.no |date=18. svibnja 2015.|access-date=8. svibnja 2026 |author=Øystein Jarlsbo |work=VG |archive-date=22. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150722113511/http://www.vg.no/sport/friidrett/paal-13-feiret-17-mai-som-verdensrekordholder-i-stav/a/23454003/ |url-status=live}}</ref> Duplantis je dobio nadimak Mondo ([[talijanski jezik|tal.]]: 'svijet') još kada je bio dječak, a dao mu ga je očev najbolji prijatelj, [[Italija|Talijan]] sa [[Sicilija|Sicilije]]. Prvo su ga zvali "Mondo Man", a nakon nekoga vremena ustalila se kraća verzija, "Mondo". Od tada ga je taj nadimak pratio cijeloga života, a pokazao se prikladnim s obzirom na njegovu kasniju svjetsku dominaciju i sve oborene rekorde u profesionalnoj sportskoj karijeri – čak je bio svojevrsni nagovještaj njegova uspjeha.<ref name=":4" /><ref>{{Cite news |last=Breskin |first=Billie Miro |date=7 June 2024 |title=5 things you didn't know about Mondo Duplantis |url=https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806203734/https://www.voguescandinavia.com/articles/5-things-you-didnt-know-about-mondo-duplantis |url-status=dead |archive-date=6 August 2024 |access-date=31 October 2024 |work=Vogue Scandinavia}}</ref> === 2015. – 2016: Svjetski prvak i švedski predstavnik (U18) === U prvome razredu srednje škole, odnosno [[2015.]] godine, postavio je državne rekorde za brucoše i na otvorenome i u dvorani te je osvojio nagradu za najboljega srednjoškolskog sportaša godine.<ref>{{Cite web |date=10. srpnja 2015 |title=Lafayette High pole vaulter Armand Duplantis named Gatorade Louisiana Track & Field Athlete of the Year |url=https://www.theadvocate.com/new_orleans/sports/high_schools/lafayette-high-pole-vaulter-armand-duplantis-named-gatorade-louisiana-track-field-athlete-of-the-year/article_554b5b71-87ff-5457-8c36-bcdbad2723c5.html |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=The Advocate}}</ref> U lipnju iste godine obznanio je da će na međunarodnim natjecanjima predstavljati [[Švedska|Švedsku]] u [[skok s motkom|skoku s motkom]].<ref>{{cite web |date=3. lipnja 2015 |title=Stavhoppartalang valde Sverige och Avesta |url=http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150923212724/http://www.dalademokraten.se/sport/friidrott/stavhoppartalang-valde-sverige-och-avesta |archive-date=23. rujna 2015 |access-date=12. svibnja 2026 |publisher=Dala-Demokraten}}</ref><ref name="exp">{{cite news |author=Ludvig Holmberg |date=2. lipnja 2015. |title=Supertalangen byter landslag till Sverige |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20180930011619/http://www.expressen.se/sport/friidrott/supertalangen-byter-landslag-till-sverige/ |archive-date=30. rujna 2018 |access-date=20. srpnja 2015 |newspaper=Expressen}}</ref> Kao dvojni državljanin, mogao je umjesto Švedske izabrati [[Sjedinjene Američke Države]]. Prema riječima Jonasa Anshelma, izbornika švedske reprezentacije u skoku s motkom, koji ga je i pozvao, Duplantis je prvo htio nastupati za SAD, ali odlučio se za Švedsku djelomično zato što je Anshelm bio ponudio Duplantisovu ocu da se priključi timu kao trener.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/watch?si=_n5gj24Jwb34GRKg&v=dhOWmWSFEiQ&feature=youtu.be |title=How Mondo Duplantis chose Sweden 🇸🇪 over USA 🇺🇸 |date=11 September 2021|publisher=International Olympic Committee|access-date=15 August 2024 |via=YouTube}}</ref><ref>{{cite web |last1=Roy |first1=Neelabhra |date=3. kolovoza 2024. |title=Why did Mondo Duplantis represent Sweden ahead of USA? All about the pole vaulting superstar's allegiance explained |url=https://www.sportskeeda.com/us/olympics/news-how-mondo-duplantis-represent-sweden-ahead-usa-all-pole-vaulting-superstar-s-allegiance-explained |website=sportskeeda.com}}</ref> Duplantis je također izjavio da ga je na odluku navelo bratovo pozitivno iskustvo u reprezentaciji i vlastita ljubav prema Švedskoj, koju osjeća odmalena. Iako mu je to olakšalo izbor, i dalje je osjećao snažnu povezanost s [[Lafayette, Louisiana|Lafayetteom]].<ref>{{cite web |date=2. kolovoza 2021 |title=Hatet från USA mot Duplantis |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210802093725/https://www.expressen.se/sport/os-2021/hatet-fran-usa-mot-duplantis/ |archive-date=2. kolovoza 2021 |access-date=12. svibnja 2026|work=Expressen}}</ref> Duplantis je prvi put predstavljao Švedsku na [[Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore u atletici 2015.|Svjetskome prvenstvu za mlađe juniore]] [[2015.]] godine u [[Cali]]ju, u [[Kolumbija|Kolumbiji]], gdje je osvojio zlato. Ondje je iz prvoga pokušaja preskočio konačnih 5,30 metara, čime je poboljšao osobni rekord za dva centimetra, i postavio novi svjetski juniorski rekord, zajedno s [[Ukrajina|Ukrajincem]] [[Vladislav Malikin|Vladislavom Malikinom]].<ref>{{cite news |url=https://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |newspaper=Dagens Nyheter|title=Sveriges nya supertalang fixade guld direkt |date=20. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026. |author=Pontus Roos |archive-date=28. srpnja 2015. |archive-url=https://web.archive.org/web/20150728000558/http://www.dn.se/sport/sveriges-nya-supertalang-fixade-guld-direkt/ |url-status=live}}</ref><ref name=":25">{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |title=Boys' pole vault – IAAF World Youth Championships, Cali 2015 |author=Cathal Dennehy |publisher=[[World Athletics|IAAF]] |date=19. srpnja 2015. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=23. srpnja 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20150723203211/http://www.iaaf.org/news/report/cali-2015-boys-pole-vault1 |url-status=live}}</ref> Natječući se za Švedsku, Duplantis je prvo bio član atletskoga kluba naziva [[IK Stål]] u [[Avesta (grad)|Avesti]], gradu u kojemu žive njegovi djed i baka, a onda se priključio majčinome bivšem klubu, [[Upsala IF|Upsali IF-u]], [[2016.]] godine.<ref name=sa-kunde-duplantis>{{cite web | url=https://www.unt.se/sport/friidrott/artikel/sa-kunde-duplantis-lockas-till-uppsala-det-var-en-bra-peng/rx4ye6vl | title=Så kunde Duplantis lockas till Uppsala: "Det var en bra peng" | date=9. srpnja 2024. |work=Upsala Nya Tidning | first=Henrik | last=Söderlund }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.friidrottsstatistik.se/atswe.php?Gender=1&ID=170852 | title=Friidrottsstatistik | publisher=Swedish Athletics Association }}</ref> Dana [[6. veljače]] 2016. godine Duplantis je preskočio 5,49 metara na natjecanju za srednjoškolce u [[Baton Rouge, Louisiana|Baton Rogueu]], postavivši time novi svjetski rekord za šesnaestogodišnjake, svjetski juniorski dvoranski rekord i državni dvoranski rekord za srednjoškolce. Bio je prvi srednjoškolski sportaš koji je preskočio 18 stopa u dvorani.<ref>{{cite web |url=http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |title=Mondo Duplantis Breaks Pole Vault National High School Record! |author=Johanna Gretschel |publisher=MileSplit |date=6. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=14. lipnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160614205444/http://www.milesplit.com/articles/174941/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-national-high-school-record |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |newspaper=Expressen |author=Ludvig Holmberg |title=Svenska stortalangen slog världsrekordet |date=7. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=16. travnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160416023639/http://www.expressen.se/sport/friidrott/svenska-stortalangen-slog-varldsrekordet/ |url-status=live}}</ref> [[Grčka|Grk]] [[Emmanouil Karalis]], Duplantisov vršnjak, preskočio je njegov svjetski rekord samo tjedan dana kasnije.<ref>{{cite web |url=http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |title=Kazmirek gets world-leading heptathlon total in Tallinn – indoor round-up |author=Steven Mills |publisher=IAAF |date=14. veljače 2016. |access-date=20. svibnja 2026 |archive-date=21. svibnja 2016 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160521020819/http://www.iaaf.org/news/report/tallinn-kazmirek-saunders-ames |url-status=live}}</ref> === 2017.: Svjetski rekord i europski prvak (U20) === Preskočivši 5,75 metara na natjecanju [[Millrose Games]], Duplantis je [[11. veljače]] [[2017.]] godine postavio svjetski dvoranski juniorski rekord, koji je [[IAAF]] ratificirao.<ref>{{cite web |url=https://www.iaaf.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru |title=IAAF: Wilson, Hassan and Okolo shine on night of world leads and records at Millrose Games |website=iaaf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=16. veljače 2020.|archive-url=https://web.archive.org/web/20200216203053/https://www.worldathletics.org/news/report/millrose-games-2017-wilson-hassan-jenkins-tru|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=24. prosinca 2018. |title=A look back at the ratified world records set in 2018 |url=https://worldathletics.org/news/news/athletics-world-records-2018 |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics News}}</ref><ref name=":10">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=12. veljače 2018. |title=Emmanouil Karalis Sets World U20 Indoor Pole Vault Record, Mondo Duplantis Still Has Better Clearance |url=https://www.runnerspace.com/gprofile.php?mgroup_id=44531&do=news&news_id=510786 |access-date=11. srpnja 2026. |work=RunnerSpace}}</ref> Točno mjesec dana kasnije, [[11. ožujka]], Duplantis je taj rekord prestigao nakon što je preskočio 5,82 metra na državnome natjecanju za srednjoškolce u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=12. ožujka 2017. |title=Duplantis and Cunningham break world indoor U20 records in New York |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-new-balance-nationals-pole-vault-20 |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> Međutim, taj rezultat nije bio priznat kao novi svjetski rekord zato što se nije proveo antidopinški test na natjecanju, pa se rekord od 5,75 metara zadržao kao službeni sve do [[2018.]] godine.<ref name=":9">{{Cite news |last=Boal |first=Erik |date=13. siječnja 2018. |title=Morris is first female to clear 16 feet in meet history, Duplantis elevates mark to 19-1.50 as both stars produce world-leading efforts |url=https://www.runnerspace.com/news.php?news_id=505956 |access-date=11. srpnja 2026. |work=Runmer Space}}</ref><ref name=":10" /> Duplantis je oborio osobni rekord [[1. travnja]] [[2017.]] godine na [[Texas Relays]]u, gdje je preskočio 5,90 metara. Time je postavio novi svjetski rekord u kategoriji ispod 20 godina, čime je prestigao prijašnji rekord [[Maksim Tarasov|Maksima Tarasova]] od 5,80 metara. Tarasov je postavio taj rekord još [[1989.]] godine, a istu je visinu uspio preskočiti još samo [[Raphael Holzdeppe]] [[2008.]] godine.<ref name=":37">{{Cite news |last=Gretschel |first=Johanna |date=2. travnja 2017. |title=Mondo Destroys Pro Field, Breaks World Junior Record By 10cm |url=https://www.flotrack.org/articles/5063380-mondo-destroys-pro-field-breaks-world-junior-record-by-10cm |access-date=11. srpnja 2026. |work=Flosports}}</ref><ref>{{Cite news |date=8. rujna 2017. |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/henriques-duplantis-world-records-ratified |access-date=11. studenoga 2026. |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisov je rekord također postao novi švedski seniorski rekord u skoku s motkom, koji je dotada držao [[Oscar Janson]] s preskočenom visinom od 5,87 metara iz [[2003.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Mulkeen |first=Jon |date=2. travnja 2017. |title=Duplantis breaks world U20 pole vault record at Texas Relays |url=https://worldathletics.org/news/report/lindon-victor-decathlon-texas |access-date=11. srpnja 2026. |work=World Athletics Report}}</ref> IAAF je službeno priznao taj rekord [[2. prosinca]] [[2017.]] godine, a isto je učinio i [[USATF]], koji je time potvrdio novi američki juniorski rekord.<ref>{{cite web |url=http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf |title=USA Track & Field Records Report – 2017 |website=usatf.org|access-date=11. srpnja 2026.|archive-date=12. kolovoza 2026|archive-url=https://web.archive.org/web/20220812053653/http://www.legacy.usatf.org/usatf/files/48/48a09327-8d22-4be0-adc5-dd8bc3667e9c.pdf|url-status=dead}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici za juniore 2017|Europskome prvenstvu za juniore]], održanome u [[Grosseto|Grossetu]], Duplantis je [[23. srpnja]] osvojio zlato s preskočenih 5,65 metara, a to je postao i rekord u okviru IAAF-ovih natjecanja. Pobjedu je već osigurao drugim skokom, odnosno nakon što je iz prvoga pokušaja preskočio 5,55 metara. Ipak, odlučio je onda podići ljestvicu na 5,65 metara za svoj treći skok da bi u konačnici prestigao Tarasov rekord od 5,60 metara iz [[1989.]] godine.<ref name=":39">{{Cite news |date=23. srpnja 2017|title=Duplantis surpasses championship record for pole vault gold |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-surpasses-championship-record-for-pole-vault-gold |access-date=11. srpnja 2026. |work=European Athletics News}}</ref> === 2018.: Svjetski juniorski prvak, prva velika seniorska titula i prvi skok preko šest metara === [[File:WK040289 polsstok duplantis.jpg|thumb|upright|Duplantis u skoku s motkom na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Birmingham]]u.]] Duplantis je sezonu [[2018.]] godine otvorio novim osobnim dvoranskim rekordom. Postigao ga je na natjecanju u [[Reno, Nevada|Renou, Nevadi]] [[12. siječnja]] preskočivši 5,83 metara, a bio bi priznat i kao novi svjetski juniorski rekord da se nisu nerazmotreno prekršila neka IAAF-ova pravila.<ref>{{Cite news |date=14. siječnja 2018 |title=Duplantis vaults 5.83m in Reno – indoor round-up |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-indoor-pole-vault-recor?__nextLocale=en |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Naime, IAAF je [[2003.]] godine promijenio propisanu dužinu klinova na kojima leži letvica koju se preskače u skoku s motkom sa 75 milimetara na 55 milimetara. Budući da su se organizatori na natjecanju za muškarce koristili klinovima od 75 milimetara, što se otkrilo dva dana nakon samoga natjecanja, postignute rezultate IAAF nije mogao priznati kao službene. S druge strane, na natjecanju za žene upotrijebljeni su klinovi propisanih dimenzija. Dodatni je razlog za nepriznavanje Duplantisova rekorda bio taj što nije bio proveden antidopinški test na samome natjecanju, kao što je bio slučaj s njegovim rekordom od 5,82 metara godinu dana prije na natjecanju u New Yorku. Iako se Duplantis jutro nakon natjecanja testirao pod nadležnošću [[Američka antidopinška agencija|Američke antidopinške agencije]], rezultat testa nije se mogao priznati prema IAAF-ovu pravilu o testiranju na licu mjesta.<ref>{{Cite news |last=Zahn |first=Jennifer |date=18. siječnja 2018. |title=Mondo's Swedish Indoor Record, Men's Pole Vault Summit Marks Invalidated |url=https://www.flotrack.org/articles/6085005-mondos-swedish-indoor-record-mens-pole-vault-summit-marks-invalidated |access-date=22. srpnja 2026 |work=Flotrack}}</ref><ref name=":9" /><ref name=":10" /> Na mitingu skoka s motkom u [[Clermont-Ferrand]]u, u [[Francuska|Francuskoj]], odnosno na [[All Star Perche]]u, Duplantis je [[25. veljače]] preskočio 5,88 metara, čime je oborio svjetski juniorski rekord [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]]. [[Grčki]] je skakač dotada držao rekord od 5,78 metara, koji je bio postavio [[11. veljače]]. Tada osamnaestogodišnji Duplantis preskočio je iz prvoga pokušaja 5,81 metar, a konačni je rezultat postigao pri trećemu skoku.<ref>{{cite web |title=IAAF: Record Books rewritten in Clermont – Ferrand and College Station |url=https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20190409153651/https://www.iaaf.org/news/report/clermont-ferrand-pole-vault-sydney-mclaughlin |archive-date=9. travnja 2019 |access-date=27. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref><ref name=":8">{{Cite news |date=25. travnja 2018 |title=World records ratified |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-u20-records-ratified-duplantis |access-date=27. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantisu je [[27. ožujka]] odobreno jednokratno izuzeće od pravila 6.1.3 propisanoga statutom državnoga srednjoškolskog sportskog saveza,{{efn|Louisiana High School Athletic Association (LHSAA).}} čime mu je omogućeno da [[31. ožujka]] nastupi u elitnoj muškoj konkurenciji na Texas Relaysu bez gubitka prava nastupa za svoju srednju školu. Nadležni su prije donošenja službene odluke o tome bili kritizirani zbog toga što je to pravilo uopće postojalo. Naime, njime se zabranjivao nastup srednjoškolaca na natjecanjima elitne razine neovisno o sportu kojim se bave, a neki su smatrali smislenijim da se pravilo ograniči samo na sportove koji uključuju fizički kontakt. Godinu dana prije toga Duplantis je nastupio na Texas Relaysu, pri čemu je nosio boje svoje škole. Tek je kasnije shvatio da je time vjerojatno prekršio spomenuto pravilo. Neovisno o tome, osvojio je to natjecanje i postavio novi svjetski juniorski rekord, koji je iznosio 5,90 metara.<ref>{{Cite web |last=Bewers |first=James |date=27. ožujka 2018. |title=LHSAA waiver will allow Mondo Duplantis to maintain eligibility after Texas Relays |url=https://www.theadvertiser.com/story/sports/high-school/2018/03/27/lhsaa-waiver-allow-mondo-duplantis-maintain-eligibility-after-texas-relays/462102002/ |access-date=28. srpnja 2026. |website=The Daily Advertiser}}</ref><ref>{{Cite web |last=Gretschel |first=Johanna |date=27. ožujka 2018.|title=Mondo Duplantis Cleared To Compete At Texas Relays |url=https://www.flotrack.org/articles/6157981-mondo-duplantis-cleared-to-compete-at-texas-relays |access-date=28. srpnja 2026 |website=FloTrack |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Singleton |first=Singleton |date=28. ožujka 2018. |title=LHSAA made right decision on Mondo|url=https://www.houmatoday.com/story/sports/high-school/2018/03/28/chris-singletons-column-lhsaa-made-right-decision-on-mondo/12887826007/ |access-date=28. srpnja 2026|website=The Courier}}</ref> [[File:2018 European Athletics Championships Day 7 (45).jpg|thumb|left|upright=1|Osamnaestogodišnji Duplantis nakon osvajanja svoje prve velike seniorske titule na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[2018.]] godine u [[Berlin]]u.]] Na [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetskome juniorskom prvenstvu]] 2018. godine, koje se održalo od [[10. srpnja|10.]] do [[15. srpnja]] u [[Tampere]]u, Duplantis je osvojio zlato i oborio rekord natjecanja s preskočenih 5,82 metara.<ref name=":45">{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=srpanj 2018.|title=World Junior Championships Men — An Improbable 100 Winner |url=https://trackandfieldnews.com/article/world-junior-championships-men-an-improbable-100-winner/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Track & Field News}}</ref> Novi je svjetski juniorski rekord postavio na [[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europskome prvenstvu]] [[12. kolovoza]] 2018. godine u [[Berlin]]u, a iznosio je 6,05 metara. Tada je osvojio i prvu zlatnu medalju na seniorskim natjecanjima. Na tome je nastupu poboljšao svoj osobni rekord za čitavih 12 centimetara i postao najmlađi osvajač toga prvenstva u 84 godine njegova održavanja.<ref>{{Cite news |date=13. kolovoza 2024 |title=Duplantis vaults 6.05m while Asher-Smith completes sprint triple as European Championships conclude |url=https://worldathletics.org/news/report/european-championships-berlin-2018-duplantis |access-date=28. srpnja 2026|work=World Athletics Report}}</ref><ref name=":11">{{Cite web |date=16. kolovoza 2018 |title=Experten: Så högt var Duplantis guldhopp |url=https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20200217212000/https://www.aftonbladet.se/a/bKrBR3 |archive-date=17. veljače 2020 |access-date=28. srpnja 2026 |website=Aftonbladet}}</ref> Star samo 18 godina i 275 dana, tada je postao i najmlađi ikad koji se pridružio elitnomu klubu skakača, odnosno onim koji su preskočili preko šest metara. Ni [[Sergej Bubka]], koji se tada smatrao najboljim ikad, nije preskočio šest metara sve dok nije imao 21 godinu. Duplantis je svojim skokom od 6,05 metara ostvario četvrti najbolji rezultat u povijesti skoka s motkom, računajući natjecanja na otvorenome i u dvorani, te izjednačio drugi najbolji rezultat na otvorenome.<ref name=":47">{{Cite news |last=Chadband |first=Ian |date=13. kolovoza 2018.|title=Athletics: Golden teenager Duplantis soars to six-metre vault |url=https://www.reuters.com/article/sports/athletics-golden-teenager-duplantis-soars-to-six-metre-vault-idUSKBN1KY0E2/ |access-date=28. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> == Profesionalna karijera == === 2019. – 2020.: Svjetski viceprvak, prvi i drugi svjetski rekord=== [[File:Armand Duplantis jumps 6.0 m, August 24 2019.jpg|thumb|Duplantis u skoku na visini od šest metara na [[Finnkampenu]] u [[Stockholm]]u [[2019.]] godine.]] Duplantis je [[24. kolovoza]] [[2019.]] godine na [[Finnkampen]]u{{efn|Natjecanje u atletici između Finske i Švedske, koje se održava jednom godišnje.}} u [[Stockholm]]u preskočio šest metara i osvojio zlato, a time je ponovio i svoj najbolji rezultat te sezone. Svojom je pobjedom doprinio, uostalom, ukupnoj pobjedi domaćina, odnosno [[Švedska|Švedske]] nad [[Finska|Finskom]] te godine i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.<ref name=":505">{{Cite news |date=26. kolovoza 2019 |title=Duplantis clears 6.00m as hosts Sweden triumph in the Finnkampen |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-clears-00m-hosts-sweden-triumph-the-finnkampen |access-date=31. srpnja 2026|work=European Athletics News}}</ref> Duplantis je također tim rezultatom postavio novi rekord natjecanja. Dotadašnji je rekord od 5,85 metara držao [[Patrik Klüft|Patrik Kristiansson]], a postavio ga je [[2002.]] godine.<ref>{{Cite web |date=25. kolovoza 2019 |title=Duplantis hyllar fansens stöd: "De bar mig över ribban – är det här jag lever för" |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/MRqqmr/publiken-bar-mig-over-ribban |access-date=31. srpnja 2026 |website=Aftonbladet |language=sv}}</ref> Drugoplasirani je 2019. godine bio Duplantisov sunarodnjak [[Melker Svärd Jacobsson]], koji je preskočio 5,36 metara.{{citation needed|date=srpanj 2026}} Iste je godine [[1. listopada]] osvojio srebrnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Doha|Dohi]], gdje je preskočio 5,97 metara iz trećega pokušaja.<ref name=":50">{{cite web |title=Results. Pole Vault Men – Final |url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128160535/https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6033/AT-PV-M-f----.RS6.pdf |archive-date=28. studenoga 2020 |access-date=31. srpnja 2026 |website=iaaf.org}}</ref> Dana [[4. veljače]] [[2020.]] godine Duplantis je na prvome dvoranskom natjecanju sezone, održanome u [[Düsseldorf]]u, preskočio šest metara. Nakon toga tri je puta pokušao preskočiti 6,17 metara i postaviti novi svjetski rekord. Najbliže je uspjehu bio u drugome pokušaju, kada je preskočio letvicu, ali ju je pri padu okrznuo rukom, pa skok nije bio priznat.<ref>{{Cite web |url=https://www.athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/ |title=Armand Duplantis comes close to world record in Düsseldorf |work=AW |date=4. veljače 2020|access-date=31. srpnja 2026|archive-date=17. studenoga 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201117041226/https://athleticsweekly.com/event-news/armand-duplantis-comes-close-to-world-record-in-dusseldorf-1039927849/|url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis in 2019-7.jpg|thumb|left|Otac i trener Greg Duplantis (''lijevo'') s Armandom Duplantisom 2019. godine.]] Iako tada nije uspio, već je [[8. veljače]] na dvoranskome natjecanju u [[Toruń]]u preskočio 6,17 metara i oborio svjetski rekord koji je [[Renaud Lavillenie]] držao gotovo šest godina.<ref>{{cite news |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/51429055 |title=Armand Duplantis sets pole vault world record in Poland |work=BBC Sport |date=8. veljače 2020 |access-date= 31. srpnja 2026 |archive-date= 10. veljače 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200210080135/https://www.bbc.co.uk/sport/amp/athletics/51429055 |url-status= live}}</ref><ref>{{Cite news |date=29. lipnja 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.17m pole vault, Rojas's indoor triple jump and Cheptegei's 5km |url=https://worldathletics.org/news/press-release/world-record-ratified-duplantis-rojas |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tjedan dana poslije toga, [[15. veljače]], na dvoranskome je natjecanju u [[Glasgow]]u poboljšao taj rezultat za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,18 metara.<ref>{{cite news |title=Armand Duplantis: Pole vaulter sets new world record at Glasgow Indoor Grand Prix |url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |access-date=31. srpnja 2026 |work=BBC Sport |date=15. veljače 2020 |language=en-gb |archive-date=14. rujna 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200914132401/https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/51514981 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=21. kolovoza 2020 |title=World records ratified: Duplantis's 6.18m pole vault and Yeshaneh's 1:04:31 half marathon |url=https://worldathletics.org/news/press-release/duplantis-yeshaneh-world-records-ratified |access-date=31. srpnja 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Duplantis je [[19. veljače]] osvojio miting [[Miting Hauts-de-France Pas-de-Calais|Hauts-de-France Pas-de-Calais]] u [[Liévin]]u preskočivši 6,07 metara, a nakon toga pokušavao je preskočiti 6,19 metara za novi svjetski rekord. Međutim, sva su tri pokušaja bila bezuspješna.<ref>{{Cite news |last=Rowbottom |first=Mike |date=20. veljače 2020 |title=Duplantis tops 6.07m in Lievin, narrowly misses 6.19m |url=https://worldathletics.org/news/report/world-indoor-tour-lievin-duplantis-pole-vault |access-date=31. srpnja 2026}}</ref> Nakon četiri dana, [[23. veljače]], osvojio je [[All Star Perche]] u [[Clermont-Ferrand]]u rezultatom od 6,01 metra. To je bilo njegovo posljednje dvoransko natjecanje te sezone, a završilo je novim trima bezuspješnim pokušajima postavljanja novoga svjetskoga rekorda.<ref>{{Cite news |last=Pretot |first=Julien |date=24. veljače 2020 |title=Athletics: Another miss for Duplantis at 6.19 metres |url=https://www.reuters.com/article/sports/another-miss-for-duplantis-at-6-19-meters-idUSKCN20H0O8/ |access-date=31. srpnja 2026 |work=Reuters}}</ref> Duplantis je neovisno o tome završio sezonu dvoranskih natjecanja kao prvi u povijesti koji je svoje nastupe na pet dvoranskih natjecanja zaredom zaključio skokovima od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=Indoor round-up: Duplantis scales 6.01m in Clermont-Ferrand, Zhoya smashes world U20 indoor 60m hurdles record |url=https://worldathletics.org/news/report/zhoya-nilsen-indoor-record |access-date=31. srpnja 2026 |work=World Athletics Report}}</ref> Taj je niz nadišao [[2022.]] godine, kada je osvojio i šesto natjecanje rezultatom u tome rangu.{{citation needed|date=srpanj 2025.}} [[File:Armand Duplantis at the 2020 Bauhaus Galan meeting in Stockholm.jpg|thumb|upright|Duplantis na mitingu [[BAUHAUS-galan]] u Stockholmu 2020. godine.]] Dana [[21. veljače]], nakon nastupa u [[Madrid]]u na sedmome i posljednjemu natjecanju elitne razine u sklopu [[World Athletics|WA]]-ovih dvoranskih natjecanja, Duplantis je bio najbolji te sezone na temelju rezultata sa svih tih natjecanja. Njegova najbolja tri rezultata, koje je postigao u Toruńu, Glasgowu i Liévinu, donijela su mu ukupno 36 bodova. Te je godine osvojio svoju prvu [[World Athletics Indoor Tour]] titulu.<ref>{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-tour/standings/2020/men | title=World Athletics Indoor Tour |work=World Athletics}}</ref><ref>{{Cite news |date=24. veljače 2020 |title=2020 World Athletics Indoor Tour winners secure wildcards for Nanjing |url=https://worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |archive-url=https://web.archive.org/web/20200226122943/https://www.worldathletics.org/news/news/indoor-tour-2020-winners |url-status=dead |archive-date=26. veljače 2020 |access-date=1. kolovoza 2026 |work=World Athletics}}</ref> Na natjecanju [[Golden Gala Pietro Mannea]] [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Rim]]u Duplantis je [[17. rujna]], preskočivši 6,15 metara iz drugoga pokušaja, oborio tadašnji svjetski rekord na otvorenome [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]], koji je iznosio 6,14 metara. Time nije zapravo postavio novi svjetski rekord jer je to učinio već u veljači 2020. godine na natjecanju u dvorani, gdje je preskočio 6,18 metara. Naime, od [[1998.]] godine WA ne dijeli posebno svjetske rekorde u skoku s motkom na one postignute na otvorenome i na one u dvorani. U skladu s time, novi se najbolji dvoranski rezultat računa kao novi svjetski rekord ako je bolji od najboljega rezultata na otvorenome.<ref name=":63">{{Cite news |last=Jeffery |first=Nicole |date=18. rujna 2020 |title=Duplantis scales 6.15m in Rome, world's highest ever outdoor vault |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-kiplimo-warholm-rome-2020 |access-date=1. kolovoza 2026|work=World Athletics Report}}</ref> === 2021: Olimpijski pobjednik u Tokiju i europski dvoranski prvak === Duplantis je [[6. ožujka]] [[2021.]] godine nastupio na [[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2021.|Europskome dvoranskom prvenstvu]]. Nakon što se [[Renaud Lavillenie]] povukao s natjecanja zbog ozljede, postao je uvjerljivi favorit za osvajanje zlata.<ref name=":55">{{Cite web |date=7. ožujka 2021 |title=Mondo Duplantis takes European title and comes close with world record attempt |url=https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=AW |language=en-GB|archive-date=23. listopada 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20231023151148/https://athleticsweekly.com/event-reports/mondo-duplantis-takes-european-title-and-comes-close-with-world-record-attempt-1039941741/|url-status=live}}</ref> Unatoč tomu, [[Piotr Lisek]] i Lavilleniejev mlađi brat [[Valentin Lavillenie|Valentin]] pružili su mu ozbiljan otpor. Oni su u konačnici osvojili broncu i srebro, a Valentin je pritom postigao najbolji osobni rezultat. S druge strane, Duplantis je skokom od 6,05 metara postavio novi najbolji rezultat prvenstva. Pokušavao je nakon toga preskočiti 6,19 metara i postaviti novi svjetski rekord, ali sva su tri pokušaja bila bezuspješna. Ipak, bio je blizu uspjeha pri drugome skoku.<ref>{{Cite web |title=Duplantis, Ingebrigtsen and Del Ponte triumph at European Indoors |url=https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|access-date=1. kolovoza 2021 |website=Olympic Channel|archive-date=10. ožujka 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210310161600/https://www.olympicchannel.com/en/stories/news/detail/athletics-duplantis-ingebrigtsen-del-ponte-victorious-european-indoors/|url-status=live}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Ljetnim olimpijskim igrama]] u Tokiju, koje su bile odgođene za jednu godinu, Duplantis je osvojio zlatnu medalju nakon preskočenih 6,02 metra iz prvoga pokušaja, a bio je i vrlo blizu obaranja vlastitoga svjetskog rekorda.<ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/ |title=Athletics-Sweden's Duplantis soars to pole vault gold |date=3. kolovoza 2021 |work=[[Reuters]] |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103853/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/athletics-swedens-duplantis-soars-pole-vault-gold-2021-08-03/|url-status=live}}</ref> Drugoplasirani je [[Chris Nilsen]] bio pun hvale za pobjednika. Usporedio je natjecanje protiv Duplantisa te večeri kao ustrajanje običnoga nogometaša da dosegne razinu na kojoj su [[Lionel Messi]] ili [[Cristiano Ronaldo]], a dodao je i da je njegova nadmoć u konkurenciji među najboljim svjetskim skakačima s motkom "impresivna i nevjerojatna".<ref>{{cite web |url=https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/ |title=Christopher Nilsen slår tillbaka mot hatet mot Armand Duplantis |language=sv |work=[[Expressen]] |date=3. kolovoza 2021 |access-date=1. kolovoza 2026|archive-date=26. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230226103855/https://www.expressen.se/sport/os-2021/slar-tillbaka-mot-hatet-mondos-basta-beslut/|url-status=live}}</ref> === 2022: Tri nova svjetska rekorda, prve svjetske titule i druga europska titula === Iako je imao tek 22 godine, Duplantis je [[17. siječnja]] treći put osvojio švedsku nagradu za najboljega sportaša godine{{efn|''Svenska idrottsgalan'' ([[švedski jezik|šved.]]).}} za postignute uspjehe u [[2021.]] godini, a dobio ju je već [[2019.]] i [[2021.]] godine. Naime, osvojio je olimpijsko i europsko dvoransko zlato te preskočio šest ili više metara u 12 od ukupno 17 natjecanja kojima je prisustvovao u 2021. godini.<ref name=":7">{{Cite news |date=18. siječnja 2022 |title=Duplantis is Sweden's Sportsman of the Year for the third time |url=https://www.european-athletics.com/news/duplantis-crowned-swedish-sportsman-of-the-year-for-the-third-time |access-date=3. kolovoza 2026|work=European Athletics}}</ref> Duplantis je [[7. ožujka]] oborio vlastiti svjetski rekord nakon što je preskočio 6,19 metara na dvoranskome natjecanju u [[Beograd]]u.<ref>{{Cite web |title=6.19 ! Duplantis broke the world record in the Arena at the Belgrade Indoor Meeting |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |access-date=3. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |archive-date=27. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220327220254/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/news/report/619-duplantis-broke-the-world-record-in-the-arena-at-the-belgrade-indoor-meeting |url-status=live}}</ref> Dva tjedna nakon, na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, osvojio je zlatnu medalju. Preskočivši 6,20 metara, ponovno je oborio svoj svjetski rekord.<ref>{{Cite web |title=Pole Vault Men – Result |url=https://www.worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |access-date=3. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |archive-date=23. ožujka 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220323044017/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/belgrade22/results/men/pole-vault/final/result |url-status=live}}</ref><ref name=":69">{{cite news |title=Sweden's Duplantis sets new world pole vault record |url=https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |access-date=4. kolovoza 2026 |publisher=France24.com |archive-date=27. travnja 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230427060604/https://www.france24.com/en/live-news/20220320-sweden-s-duplantis-sets-new-world-pole-vault-record |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=18. svibnja 2022 |title=Ratified: world records for Rojas, Duplantis and Holloway |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-rojas-duplantis-holloway-belgrade-indoor |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[BAUHAUS-galan]]u Duplantis je [[30. lipnja]] oborio vlastiti svjetski rekord na otvorenome od 6,15 metara, koji je postavio [[2020.]] godine. Tada je preskočio 6,16 metara.<ref name=":72">{{cite web |title=Armand Duplantis satte nytt utomhusrekord |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=30. lipnja 2022 |archive-date=30. lipnja 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220630195342/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/JxzqPX/armand-duplantis-slog-nytt-utomhusrekord |url-status=live}}</ref> [[File:EKZA0286 polevault final duplantis (52342027800).jpg|thumb|Duplantis u skoku na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] 2022. godine u [[München]]u.]] Svoj je svjetski rekord oborio još jednom te godine, odnosno [[24. srpnja]] na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]], kada je preskočio 6,21 metar.<ref name=":71">{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ |title=Swede Duplantis breaks pole vault world record to win gold |work=Reuters |date=25. srpnja 2022 | access-date=4. kolovoza 2022 | archive-date=25. lipnja 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220725035455/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/swedens-duplantis-breaks-pole-vault-world-record-world-championships-2022-07-25/ | url-status=live}}</ref> To je bio ukupno peti Duplantisov svjetski rekord, ali prvi koji je postavio na otvorenome.<ref>{{Cite news |date=20. rujna 2022 |title=Ratified: world records for Amusan, Duplantis and McLaughlin |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-amusan-duplantis-mclaughlin-oregon |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Na [[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europskome prvenstvu]] u [[München]]u osvojio je zlato i srušio rekord prvenstva skokom od 6,06 metara.<ref name=":74">{{Cite web |title=Armand Duplantis vinner EM-guld |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Aftonbladet |date=20. kolovoza 2022 |archive-date=20. kolovoza 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220820201042/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/OrLXal/armand-duplantis-vinner-em-guld-i-stavhopp |url-status=live}}</ref> Duplantis je zaključio sezonu u [[rujan|rujnu]] skokom od 6,07 metara na mitingu [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Zürich]]u, a taj mu je rezultat bio dovoljan za obranu naslova.<ref>{{Cite web |date=27. prosinca 2022 |title=2022 review: jumps |url=https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=28. prosinca 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221228142556/https://worldathletics.org/news/series/2022-review-jumps |url-status=live}}</ref> Na temelju triju postignutih svjetskih rekorda, dviju svjetskih titula, osvojene Dijamantne lige, pobjedama na 18 od 19 natjecanja na kojima je nastupio te 23 skokova od šest ili više metara u jednoj sezoni [[World Athletics]] imenovao je Duplantisa najboljim atletičarom godine [[6. prosinca]].<ref name=":13">{{Cite news |date=7. prosinca 2022 |title=Mondo Duplantis Named 2022 World Athlete of the Year |url=https://lsusports.net/news/2022/12/07/mondo-duplantis-named-2022-world-athlete-of-the-year/ |access-date=4. kolovoza 2026 |work=LSU Athletics}}</ref> === 2023: Druga svjetska titula i dva nova svjetska rekorda (šesti i sedmi) === Duplantis je ozbiljno započeo sezonu [[2023.]] godine na Mondo Classicu u [[Uppsala|Uppsali]], natjecanju koje je nazvano prema njegovu nadimku. Tamo je odnio pobjedu nakon preskočenih 6,10 metara. Taj rezultat nije bio samo njegova najbolja preskočena visina kojom je ikada otvorio sezonu nego i najbolji rezultat u povijesti otvaranja sezona uopće. Time je također oborio [[Sergej Bubka|Bubkin]] rekord od 11 preskočenih 6,10 ili više metara, i u dvorani i na otvorenome.<ref>{{Cite web |date=3. veljače 2023 |title=Duplantis and Warholm open seasons with world-leading marks |url=https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[World Athletics]] |archive-date=3. veljače 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230203094234/https://worldathletics.org/news/report/duplantis-uppsala-warholm-ulsteinvik-610-4531-sutej-ostrava |url-status=live}}</ref> [[File:Armand Duplantis Budapest 2023.jpg|thumb|Duplantis sa svojom zlatnom medaljom na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]].]] Na dvoranskome natjecanju [[All Star Perche]]u, održanome u [[Clermont-Ferrand]]u, Duplantis je [[25. veljače]] ponovno postavio novi svjetski rekord skokom od 6,22 metara. To mu je ujedno bio 60. skok u karijeri koji je iznosio šest ili više metara.<ref>{{Cite web |date=25. veljače 2023 |title=Mondo Duplantis breaks pole vault world record for sixth time |url=https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |access-date=4. kolovoza 2026 |website=[[NBC Sports]] |language=en |archive-date=30. ožujka 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230330025819/https://olympics.nbcsports.com/2023/02/25/mondo-duplantis-pole-vault-world-record-perche-indoor/ |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite news |date=6. travnja 2023 |title=Ratified: world records for Duplantis, Bol and Seifu, world U20 records for Jackson and Sosna |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/records-ratified-duplantis-bol-seifu-jackson-sosna |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Dana [[26. kolovoza]] 2023. godine Duplantis je obranio titulu svjetskoga prvaka na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]] rezultatom od 6,10 metara.<ref name=":80">{{cite web | url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-championships/world-athletics-championships-budapest-2023-7138987/news/report/wch-budapest-23-report-men-pole-vault | title=Duplantis soars to second pole vault gold in Budapest &#124; World Athletics Championships }}</ref> Preskočivši 6,23 metara na [[Prefontaine Classic]]u u [[Eugene, Oregon|Eugeneu, Oregonu]] [[17. rujna]], ponovno je oborio vlastiti svjetski rekord.<ref>[https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic Armand Duplantis Soars To World Record In Men's Pole Vault At Pre Classic] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230919024112/https://www.flotrack.org/articles/11225488-armand-duplantis-soars-to-world-record-in-mens-pole-vault-at-pre-classic |date=19. rujna 2023 }}, ''[[FloSports|FloTrack]]'', 17. rujna 2023. Pristupljeno 4. kolovoza 2026.</ref><ref>{{Cite news |date=23. studenoga 2023 |title=Ratified: world records for Crouser, Duplantis, Tsegay and Cheruiyot |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-crouser-duplantis-tsegay-cheruiyot |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplantisa najboljim atletičarom godine već [[2020.]] i [[2022.]] godine. Isto je učinio i 2023. godine, ali toga puta u zasebnoj kategoriji skakačkih i bacačkih disciplina. Naime, od 2023. godine World Athletics dodjeljuje zasebne nagrade najboljim atletičarima i atletičarkama u trima kategorijama, odnosno u trkačkim disciplinama, skakačkim i bacačkim disciplinama te disciplinama izvan stadiona. U skladu s time, nagrada za najboljega atletičara godine u skakačkim i bacačkim disciplinama koju je primio [[11. prosinca]] 2023. godine smatra se prvom nagradom te vrste.<ref name=":14">{{Cite news |date=12. prosinca 2023 |title=Six stars named World Athletes of the Year in Monaco |url=https://worldathletics.org/awards/news/world-athletes-year-rising-stars-2023 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=World Athletics News}}</ref> === 2024: Druga svjetska dvoranska titula, treća europska titula, olimpijsko zlato u Parizu i tri nova svjetska rekorda (osmi, deveti i deseti) === Na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Glasgow]]u Duplantis je u [[ožujak|ožujku]] preskočio 6,05 metara, a taj mu je rezultat donio zlatnu medalju.<ref name=":83">{{Cite web |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |title='Hardest ever' work for Duplantis as he retains pole vault title in Glasgow &#124; World Athletics Indoor Championships |access-date=4. kolovoza 2026 |archive-date=4. ožujka 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240304131039/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/glasgow24/news/report/glasgow-24-men-pole-vault-report |url-status=live}}</ref> Dana [[26. veljače]]<ref>{{Cite web |date=26. veljače 2024 |title=Laureus World Sports Awards 2024 Nominees Announced |url=https://www.laureus.com/news/laureus-world-sports-awards-2024-nominees-announced |access-date=4. kolovoza 2024 |website=Laureus.com}}</ref> bio je drugi put zaredom i treći put u karijeri nominiran za prestižnu [[Laureus (nagrada)|Laureus]]ovu nagradu za najboljega sportaša godine. U konkurenciji su još bili [[Lionel Messi]], [[Novak Đoković]], [[Erling Haaland]], [[Noah Lyles]] i [[Max Verstappen]], a osvojio ju je naposljetku Đoković.<ref name=":5">{{Cite web |date=8. travnja 2024 |title=Novak Djokovic, Iga Swiatek and Coco Gauff nominated at the 25th Laureus World Sports Awards : All you need to know |url=https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240409002518/https://www.tennisclubhouse.ca/en/post/novak-djokovic-iga-swiatek-and-coco-gauff-nominated-at-the-25th-laureus-world-sports-awards-all-y |archive-date=9. travnja 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |website=Tennis Clubhouse |language=en}}</ref> Na natjecanju u [[Xiamen]]u, na prvoj "postaji" [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] [[2024.]] godine, Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar preskočivši 6,24 metra iz prvoga pokušaja.<ref>{{Cite web |author=Julien Pereira |title=Athlétisme – Armand Duplantis établit un nouveau record du monde de saut à la perche en franchissant 6,24 mètres |language=fr |url=https://www.eurosport.fr/athletisme/wanda-diamond-league-xiamen/2024/athletisme-armand-duplantis-etablit-un-nouveau-record-du-monde-de-saut-a-la-perche-en-franchissant-624-metres_sto20002671/story.shtml |date=20. travnja 2024. |website=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{Cite web |author=Simon Turnbull |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.24m in Xiamen |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-xiamen |date=20. travnja 2024. |website=[[World Athletics]]}}</ref><ref>{{Cite news |date=27. srpnja 2024 |title=Ratified: world records for McLaughlin-Levrone, Duplantis, Kipyegon, Chebet, Alekna and Ngetich |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-mclaughlin-levrone-duplantis-kipyegon-chebet-alekna-ngetich |access-date=4. kolovoza 2026|work=World Athletics Press Release}}</ref> Kao jedini natjecatelj koji je prešao šest metara, Duplantis je [[12. lipnja]] osvojio [[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] u [[Rim]]u. Nakon što je osigurao titulu europskoga prvaka, Duplantis je iz prvoga pokušaja postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,10 metara, a onda je iskoristio sva tri pokušaja za obaranje tadašnjega svjetskog rekorda, ali svi su bili bezuspješni.<ref name=":89">{{Cite web |title=Mondo Duplantis sacré champion d'Europe avec 6,10&nbsp;m |url=https://www.lequipe.fr/Athletisme/Actualites/Mondo-duplantis-sacre-champion-d-europe-avec-6-10-m/1474377 |website=l'équipe}}</ref> Ipak, skokom je od 6,10 metara učinio to prvenstvo svojim 60. natjecanjem na kojemu je preskočio šest ili više metara. Drugi je najbolji u povijesti [[Sergej Bubka]] s 44 natjecanja.<ref>{{Cite news |last=Mills |first=Steven |date=15. lipnja 2024. |title=Roma 2024 by the numbers |url=https://www.european-athletics.com/news/roma-2024-by-the-numbers |access-date=4. kolovoza 2026 |work=European Athletics}}</ref> [[File:Armand Duplantis - Olympic Games - 03.08.2024.jpg|thumb|left|upright|Armand Duplantis na kvalifikacijama u skoku s motkom [[3. kolovoza]] [[2024.]] godine na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama u Parizu]].]] Pobijedivši [[5. kolovoza]] na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u, Duplantis je obranio titulu olimpijskoga pobjednika iz [[Ljetne olimpijske igre 2020.|Tokija]]. Budući da [[Sam Kendricks]] nije uspio skočiti više od 5,95 metara, Duplantis je osvojio zlato rezultatom od šest metara. Potom je preskočio 6,10 metara, čime je oborio olimpijski rekord [[Thiago Braza|Thiaga Braza]] s [[Ljetne olimpijske igre 2016.|Olimpijskih igara 2016.]] godine. U posljednjoj je seriji preskočio 6,25 metara iz trećega pokušaja i time postavio novi svjetski rekord. Kao i na Europskome prvenstvu te godine, Duplantis je bio jedini natjecatelj koji je preskočio šest metara, a potom preskočio 6,10 metara iz prvoga pokušaja te lovio novi svjetski rekord. Na Olimpijskim mu je igrama potonje pošlo za rukom, pa je time ujedno postavio novi svjetski rekord i oborio olimpijski rekord, koji je bio postavio samo 20 minuta prije.<ref name=":90">{{Cite news |last=Liew |first=Jonathan |date=5. kolovoza 2024. |title=Duplantis achieves new heights after pole vault world record adds to gold |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/aug/05/2024-paris-olympic-games-armand-duplantis-pole-vault-world-record |access-date=4. kolovoza 2026|work=[[The Guardian]] |issn=0261-3077}}</ref> Osvojivši zlato u Parizu, 24-godišnji je Duplantis postao prvi skakač s motkom koji je obranio titulu olimpijskoga prvaka nakon [[SAD|Amerikanca]] [[Bob Richards|Boba Richardsa]], koji je osvojio Olimpijske igre [[Ljetne olimpijske igre 1952.|1952.]] i [[Ljetne olimpijske igre 1956.|1956.]] godine. Duplantis i Richards ujedno su jedini muški skakači s motkom koji su osvojili dva olimpijska zlata.<ref>{{Cite news |last=Thompson II |first=Marcus |date=6. kolovoza 2024. |title=Mondo Duplantis soars to new world record, Olympic gold again: 'He's the fastest pole vaulter out there' |url=https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240807041236/https://www.nytimes.com/athletic/5682112/2024/08/05/mondo-duplantis-pole-vault-final-sam-kendricks/ |url-status=dead |archive-date=7. kolovoza 2024 |access-date=4. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Duplantisova sposobnost ostvarivanja vrhunskih rezultata pod pritiskom te neprestano obaranje svjetskih rekorda učvrstili su njegov status jednoga od najistaknutijih atletičara svoje generacije.<ref name=":4" /> Rezultati koje je postigao kao predstavnik Švedske na najvećim svjetskim i kontinentalnim natjecanjima nemaju premca.<ref>{{Cite web |last=Sports |first=Pulse |date=22. travnja 2024. |title=Mondo Duplantis shares secret behind shattering pole vault world record for record|url=https://www.pulsesports.co.ke/athletics/story/mondo-duplantis-shares-secret-behind-shattering-pole-vault-world-record-for-record-eigth-time-2024042110095299804 |access-date= 5. kolovoza 2026 |website=Pulse Sports Kenya |language=en}}</ref> Uzevši u obzir njegove uspjehe od najmlađih natjecateljskih dobnih kategorija do seniorske karijere, do [[kolovoz]]a 2024. godine postavio je ukupno devet rekorda prvenstava i jedan olimpijski rekord. U te se rezultate ubrajaju i tri svjetska rekorda koja je postavio nakon što je osvojio svjetske titule: 6,20 metara na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u Beogradu, 6,21 metar na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetskome prvenstvu]] u Oregonu i naposljetku 6,25 metara u Parizu na Olimpijskim igrama.<ref name=":17" /> Njegova se dominacija u skoku s motkom počela uspoređivati s ostvarenjima najboljih u drugim sportovima.<ref>{{Cite news |date=6. kolovoza 2024 |title=Mondo Duplantis Soars to New Heights: Sets World Record at Paris 2024 Olympics |url=https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919084450/https://trackalerts.com/2024/08/mondo-duplantis-soars-to-new-heights-sets-world-record-at-paris-2024-olympics/ |url-status=dead |archive-date=19. rujna 2024 |access-date=5. kolovoza 2026|work=Trackalerts.com}}</ref> ''[[The New York Times]]'' opisao ga je kao sportaša koji za skok s motkom predstavlja ono što [[Usain Bolt]] predstavlja za sprint, [[Michael Phelps]] za [[plivanje]] i [[Simone Biles]] za [[gimnastika|gimnastiku]].<ref>{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=5. kolovoza 2024|title=Mondo Duplantis: Breaking down the biomechanics behind the best-ever pole vaulter |url=https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806032042/https://www.nytimes.com/athletic/5646961/2024/08/05/mondo-duplantis-biomechanics-pole-vault/ |url-status=dead |archive-date=6. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The New York Times}}</ref> Budući da natjecanja često osvaja s gotovo 30 centimetara boljim rezultatom od drugoplasiranoga, njegova je nadmoć time izraženija jer se pobjednik u skoku s motkom češće odlučuje razlikom od samo jednoga centimetra.<ref>{{Cite news |last=Sherwood |first=Ben |date=8. kolovoza 2024. |title=Why This Pole Vaulter Is Even Bigger Than the One With the Bulge |url=https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |archive-url=https://web.archive.org/web/20240808232141/https://www.thedailybeast.com/pole-vault-goat-mondo-duplantis-soaredliterallyat-the-paris-olympics |url-status=dead |archive-date=8. kolovoza 2024 |access-date=5. kolovoza 2026 |work=The Daily Beast}}</ref> Uz to je osvojio svako natjecanje na kojemu je nastupio od mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Monako|Monaku]] 2023. godine.<ref name="WAprofile" /> Nakon drugoga olimpijskog zlata zaredom i oborenih devet rekorda – a svaki je novi u tome nizu poboljšao za jedan centimetar – Duplantis je naširoko smatran najboljim skakačem s motkom svih vremena.<ref name=":4" /><ref name=":3">{{Cite news |date=5. kolovoza 2024 |title=Record-breaker Duplantis soars to Olympic pole vault gold, Hodgkinson wins 800m |url=https://www.france24.com/en/live-news/20240805-record-breaker-duplantis-soars-to-pole-vault-gold-hodgkinson-wins-800m |agency=Agence France-Presse}}</ref> Prije pariških Olimpijskih igara taj se naslov pridijevao [[Sergej Bubka|Sergeju Bubki]], umirovljenomu [[Ukrajina|ukrajinskom]] skakaču s motkom.<ref name="Stump2024">{{cite news |last1=Stump |first1=Scott |date=6. kolovoza 2024. |title=Swedish pole vaulter Armand Duplantis thrills the world with a towering, death-defying vault |url=https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240806202927/https://www.today.com/popculture/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-rcna165383 |archive-date=6. kolovoza 2024 |work=TODAY.com}}</ref> Na [[Memorijal Kamili Skolimowskoj|Memorijalu Kamili Skolimowskoj]] u [[Poljska|poljskome]] gradu [[Chorzów]]u, dvanaestoj postaji [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] 2024. godine, Duplantis je [[25. kolovoza]] poboljšao svoj svjetski rekord deseti put u karijeri i treći put 2024. godine za jedan centimetar, pa je novi svjetski rekord iznosio 6,26 metara.<ref>{{Cite web |title=Ingebrigtsen and Duplantis smash world records in Silesia |url=https://www.diamondleague.com/news/general/ingebrigtsen-and-duplantis-smash-world-records-in-silesia/ |access-date=5. kolovoza 2026 |website=IDL Diamond League |date=25. kolovoza 2024 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite news |date=3. listopada 2024 |title=Ratified: world records for Ingebrigtsen, Duplantis and Hull |url=https://worldathletics.org/news/press-releases/ratified-world-records-ingebrigtsen-duplantis-hull |access-date=5. kolovoza 2026 |work=World Athletics Press Release}}</ref> Tamo su, uz Duplantisa, i [[Sam Kendricks]] i [[Emmanouil Karalis]] preskočili šest metara. To je bio prvi put u povijesti da su trojica skakača s motkom preskočili tu visinu na istome natjecanju.<ref name=":6">{{Cite news |last=Selvaraj |first=Jonathan |date=28. kolovoza 2024. |title=One small centimetre for man, a giant leap for Armand Duplantis |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/armand-duplantis-pole-vault-world-record-one-centimetre-paris-olympics-science-jump-sports-feature/article68575835.ece/}}</ref> Na konferenciji za medije uoči spomenutoga mitinga Dijamantne lige organizatori su predstavili novu nagradu za najboljega sportaša na tome natjecanju, a odluka se donosila na temelju bodovnoga sustava World Athleticsa. Očekivalo se da će prvi dobitnik te nagrade biti [[Jakob Ingebrigtsen]], koji je rezultatom od 7:17,55 minuta postavio novi svjetski rekord na 3000 metara. Time je nadmašio prijašnji rekord od 7:20,67 minuta [[Kenija|Kenijca]] [[Daniel Komen|Daniela Komena]] iz [[1996.]] godine za više od triju sekundi. Međutim, kada su se rezultati s natjecanja preračunali prema bodovnome sustavu, pokazalo se da je Duplantisov svjetski rekord od 6,26 metara u skoku s motkom vrijedio 1339 bodova, a Ingebrigtsenov svjetski rekord 1320 bodova. Duplantis je tako postao prvim dobitnikom nagrade za najvrjednijega atletičara mitinga, pa je osvojio 14-karatni zlatni prsten optočen dijamantima vrijedan 10 000 američkih dolara te novčanu nagradu u istome iznosu. Uz to je osvojio 50 000 američkih dolara za obaranje svjetskoga rekorda.<ref name=":6" /> Dan uoči mitinga Dijamantne lige u [[Zürich]]u, [[4. rujna]], Duplantis je sudjelovao u revijalnoj utrci na 100 metara protiv [[Karsten Warholm|Karstena Warholma]], svjetskoga rekordera na 400 metara s preponama. Duplantis je pobijedio i ostvario osobni rekord u toj disciplini, koji je iznosio 10,37 sekundi. Warholm je završio utrku za 10,47 sekundi, što je također bio njegov osobni rekord.<ref>{{Cite web |title=Mondo Duplantis uses personal best to hold off Karsten Warholm in 100m sprint showdown |url=https://olympics.com/en/news/mondo-duplantis-uses-personal-best-to-hold-off-karsten-warholm-in-100m-sprint-showdown}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/athletics/articles/c14zydg3754o|title=Duplantis beats Warholm in 100m exhibition race|date=4. rujna 2024 |work=BBC Sport|access-date=5. kolovoza 2026.}}</ref> Duplantis je [[13. rujna]] zaključio sezonu 2024. godine četvrtim uzastopnim naslovom pobjednika Dijamantne lige na završnome natjecanju u [[Bruxelles]]u. Pobjedu je odnio nakon preskočenih 6,11 metara, čime je također postavio rekord mitinga.<ref>{{cite web|url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/wanda-diamond-league-final-brussels-2024-duplantis-denny|title=Duplantis and Denny break meeting records on first day of Wanda Diamond League Final in Brussels|publisher=World Athletics|access-date=13. rujna 2024}}</ref> Dana [[26. listopada]] bio je prvi put samostalno proglašen europskim sportašem godine u muškoj konkurenciji. Isti je naslov zavrijedio 2022. godine, ali tada je nagradu podijelio s Jakobom Ingebrigtsenom.<ref>{{Cite news |date=28. listopada 2024 |title=Mahuchikh and Duplantis named European athletes of the year |url=https://athleticsweekly.com/athletics-news/mahuchikh-and-duplantis-named-european-athletes-of-the-year-1039994149/ |access-date=5. kolovoza 2024 |work=Athletics Weekly}}</ref> Duplantis je [[6. studenoga]] postao globalni ambasador humanitarne utrke [[Wings for Life World Run]], a time se pridružio drugim sportskim zvijezdama poput [[Neymar|Neymara]] i Karstena Warholma. Utrka se održala [[4. svibnja]] [[2025.]] godine radi prikupljanja sredstava za istraživanje ozljede [[kičmena moždina|kralježnične moždine]].<ref>{{Cite news |last=Jonsson |first=Hanna |date=6. studenoga 2024. |title=Join Mondo Duplantis in the Wings for Life World Run – registration is open |url=https://www.redbull.com/se-en/mondo-duplantis-wings-for-life-world-run |access-date=5. kolovoza 2026|work=Redbull}}</ref> === 2025: Višestruki novi svjetski rekordi, treće svjetske titule i u dvorani i na otvorenome, jubilarnih sto skokova, Laureusova nagrada, peto osvajanje Dijamantne lige i skok od 6,30 metara === Duplantis je [[28. veljače]] na [[All Star Perche]]u u [[Clermont-Ferrand]]u 11. put oborio vlastiti svjetski rekord. Nakon što je osigurao pobjedu skokom od 6,07 metara, Duplantis je odlučio preskočiti 6,27 metara. To je uspio iz prvoga pokušaja.<ref name=":17">{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.27m in Clermont-Ferrand |url=https://worldathletics.org/news/report/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-627m-clermont-ferrand |access-date=6. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> U to je vrijeme objavio i svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]", koji je zasvirao kada je postavio novi svjetski rekord.<ref>{{Cite web |date=1. ožujka 2025 |title=Armand Duplantis breaks his own pole vault world record with leap of 6.27m |url=https://www.straitstimes.com/sport/armand-duplantis-breaks-his-own-pole-vault-world-record-with-leap-of-6-27m |access-date=6. kolovoza 2026 |website=The Straits Times}}</ref> U razgovoru s [[Puma (brend)|Puminim]] izvršnim direktorom Arneom Freundtom, odnosno intervjuu objavljenome [[18. ožujka]] u sklopu tvrtkina godišnjega izvještaja, Duplantis je otkrio da vjeruje da bi mogao svjetski rekord postaviti na 6,40 metara u idućih nekoliko godina, ali da mu 6,30 metara predstavlja prvu metu u bližoj budućnosti.<ref>{{Cite web |title=Pole vault star Armand "Mondo" Duplantis sets his sights on fairy tale world record of 6.40m {{!}} PUMA® |url=https://about.puma.com/en/newsroom/corporate-news/2025/18-03-2025-pole-vault-star-armand-mondo-duplantis-sets-his-sights |access-date=6. kolovoza 2026 |website=about.puma.com |language=en}}</ref> Duplantis je skokom od 6,15 metara osvojio [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] u [[Nanjing]]u [[22. ožujka]]. Time je ujedno treći put zaredom postao svjetskim dvoranskim prvakom. Duplantis se borio sve do kraja protiv [[Grk]]a [[Emmanouil Karalis|Emmanouila Karalisa]], koji je preskočio 6,05 metara. Karalis bi u neko drugo doba zasigurno postao svjetskim dvoranskim prvakom jer je to bio prvi put u povijesti da je skakač s motkom u finalu prvenstva preskočio 6,05 metara i ostao bez zlatne medalje.<ref name=":18" /> Prije nego što je obranio naslov prvaka u Nanjingu, Duplantis je ukupno 98 puta dotada preskočio šest ili više metara.<ref>{{Cite AV media |url=https://www.youtube.com/live/NHC6m33jDrk?si=QtkdsUuyCpEanGXj |title=Livestream - World Athletics Indoor Championships Nanjing 25 Press Conference |language=en |access-date=6. kolovoza 2026 |via=www.youtube.com}}</ref><ref>{{Cite web |date=20. ožujka 2025 |title='More in the tank', vows Duplantis as he edges to century mark |url=https://www.france24.com/en/live-news/20250320-more-in-the-tank-vows-duplantis-as-he-edges-to-century-mark |access-date=6. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Watta |first=Evelyn |date=20. ožujka 2025 |title=Mondo Duplantis all set for another world record as he gears up for World Athletics Indoor Championships Nanjing 2025: "I have more in the tanks" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-world-record-world-athletics-indoor-championships-nanjing-2025-more-in-tanks |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Preskočivši četiri puta šest ili više metara na tome natjecanju, Duplantis je prešao brojku od sto takvih skokova s ukupno 102 njih. Za usporedbu, [[Sergej Bubka]], nekadašnji svjetski rekorder, drugi je najbolji po broju skokova od šest ili više metara, a u karijeri ih je ukupno imao 46.<ref name=":18">{{Cite web |title=Duplantis retains world indoor pole vault title in Nanjing {{!}} News {{!}} Nanjing 25 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-url=https://web.archive.org/web/20250322161645/https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-indoor-championships/nanjing25/news/report/nanjing-25-men-pole-vault-report |archive-date=22. ožujka 2025 |access-date=6. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=22. ožujka 2025 |title=Now 102 vaults over 6 metres as Duplantis soars to world indoor title |url=https://sports.yahoo.com/article/now-102-vaults-over-6-143815490.html |access-date=6. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantis je [[21. travnja]] osvojio [[Laureus (nagrada)|Laureusovu]] nagradu za najboljega sportaša godine. Time je nakon [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] postao drugi atletičar u povijesti koji je osvojio tu nagradu.<ref>{{Cite web |last=Wiseman |first=Ciaran |date=22. travnja 2025 |title=Mondo Duplantis namedrops Usain Bolt & Lionel Messi as he wins prestigious award |url=https://talksport.com/sport/3138989/mondo-duplantis-laureus-awards-usain-bolt-lionel-messi/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=talkSPORT |language=}}</ref> Bio je nominiran još 2021., 2023. i 2024. godine, stoga ju je osvojio nakon treće uzastopne i ukupno četvrte nominacije.<ref name=":19">{{Cite web |last=Smirnova |first=Lena |date=22. travnja 2025. |title=Armand Duplantis named Laureus World Sportsman of the Year after third consecutive nomination |url=https://www.olympics.com/en/news/athletics-sweden-armand-duplantis-named-laureus-world-sportsman-of-the-year-after-third-consecutive-nomination |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref><ref>{{Cite news |date=22. travnja 2025 |title=Gymnast Simone Biles and pole vaulter Armand Duplantis win Laureus awards |url=https://www.straitstimes.com/sport/gymnast-simone-biles-and-pole-vaulter-mondo-duplantis-win-laureus-awards |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Svoj ukupno dvanaesti i četvrti svjetski rekord u okviru Dijamantne lige<ref>{{Cite web |title=Duplantis Soars to 6.28m World Record as Records Tumble at Stockholm Diamond League {{!}} Watch Athletics |url=https://www.watchathletics.com/article/13394/duplantis-soars-to-6-28m-world-record-as-records-tumble-at-stockholm-diamond-league |access-date=7. kolovoza 2026 |website=www.watchathletics.com |language=en}}</ref> postavio je [[15. lipnja]] skokom od 6,28 metara, iz prvoga pokušaja, u [[Stockholm]]u.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.28m in Stockholm {{!}} REPORTS {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-url=https://web.archive.org/web/20250615204725/https://worldathletics.org/competitions/diamond-league/news/mondo-duplantis-world-pole-vault-record-628m-stockholm |archive-date=15. lipnja 2025 |access-date=7. kolovoza 2026|website=worldathletics.org |language=en}}</ref> Prije toga oborio je svjetski rekord dvaput u Poljskoj, Srbiji i Oregonu, jednom u Škotskoj i Kini, a triput u Francuskoj, uključujući onaj s Olimpijskih igara 2024. godine. Nikada prije nije postigao to na domaćemu terenu, u [[Švedska|Švedskoj]],<ref>{{Cite web |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis' 12th pole vault world record is one of a kind: 'The only thing that I was missing' |url=https://www.nbcsports.com/olympics/news/mondo-duplantis-world-record-pole-vault-2025-stockholm |access-date=7. kolovoza 2026 |website=NBC Sports |language=en-US}}</ref> pa je time ostvario još jedan priželjkivani uspjeh.<ref>{{Cite web |first=Nick |last=Zaccardi |date=15. lipnja 2025 |title=Mondo Duplantis breaks world record in pole vault for 12th time: 'The only thing that I was missing' |url=https://sports.yahoo.com/article/mondo-duplantis-breaks-pole-vault-171337337.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Yahoo Sports |language=en-US}}</ref> Duplantisov 12. svjetski rekord s čuvenoga [[Olimpijski stadion u Stockholmu|Olimpijskoga stadiona u Stockholmu]], na kojemu su se održale [[Ljetne olimpijske igre 1912.]] godine, bio je prvi u povijesti koji se postavio na tome stadionu. Tamo su se više puta oborili svjetski rekordi u atletici nego na ijednome drugom stadionu – ukupno 83 njih između [[1912.]] i [[2008.]] godine. Međutim, nijedan od njih nije bio u skoku s motkom.<ref name=":21">{{Cite news |last=Tharme |first=Liam |date=20. rujna 2025 |title=Mondo Duplantis exclusive: 14-time pole vault world-record holder analyzes his greatest jumps |url=https://www.nytimes.com/athletic/6642767/2025/09/20/mondo-duplantis-interview-world-records/ |access-date=7. kolovoza 2026 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[Patrik Sjöberg]] bio je posljednji švedski sportaš koji je na tome stadionu postavio svjetski rekord, a to je bilo na natjecanju u skoku uvis [[1987.]] godine. Tomu je svjedočila i Duplantisova majka s tribina.<ref name=":2">{{Cite web |last=Crumley |first=Euan |date=15. lipnja 2025.|title=Mondo Duplantis rises to the occasion in Stockholm – Athletics Weekly |url=https://athleticsweekly.com/news/mondo-duplantis-rises-to-the-occasion-in-stockholm-1040005867/ |access-date=7. kolovoza 2026 |website=athleticsweekly.com |language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Pole Vault: Arman Duplantis sets his sights on setting another world record at 6.40m {{!}} Flashscore.com |url=https://www.flashscore.com/news/athletics-continental-tour-it-s-within-my-reach-duplantis-sets-sights-on-6-40m/bkXyvSvq/ |access-date=7. kolovoza 2026|website=www.flashscore.com |language=en}}</ref> U skladu s tamošnjom tradicijom, Duplantisovo je ime uklesano na zidove stadiona u spomen na svjetski rekord koji je ondje postavio. Taj dio Olimpijskoga stadiona, poznat pod nazivom "Stadion Walk of Fame", odaje počast najvećim sportskim uspjesima i događajima koji su se odvili na stadionu još od Olimpijskih igara održanih u Stockholmu.<ref>{{Cite web |title=Archives: Walk of Fame |url=https://www.walkoffamestadion.se/en/walkoffame/ |access-date=19. lipnja 2025 |website=Stadion Walk of Fame |language=en-US}}</ref><ref name=":2" /> Nakon te pobjede u Dijamantnoj ligi Duplantis je od 2020. godine pobijedio na 37 od ukupno 41 natjecanja, čime je postao jedan od najuspješnijih serijskih pobjednika u povijesti Dijamantne lige.<ref>{{Cite web |last=Sportstar |first=Team |date=13. lipnja 2025. |title=Duplantis Diamond League Results 2017–2025: A Winning Streak |url=https://sportstar.thehindu.com/athletics/duplantis-diamond-league-results-2017-2025/article69690324.ece |access-date=7. kolovoza 2026 |website=Sportstar |language=en}}</ref><ref>{{Cite news |date=16. lipnja 2025 |title='Magical' Armand Duplantis soars to pole vault world record in Stockholm |url=https://www.straitstimes.com/sport/magical-duplantis-soars-to-pole-vault-world-record-in-stockholm-with-6-28m-jump |access-date=7. kolovoza 2026|work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Od svoga debija u Dijamantnoj ligi 2017. godine ostvario je ukupno 39 pobjeda, čime je prestigao [[Renaud Lavillenie|Renauda Lavillenieja]], koji ima 37 pobjeda.<ref>{{Cite web |title=Renaud LAVILLENIE – Wanda Diamond League |url=https://www.diamondleague.com/athlete/14185853/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref> Od 2020. godine imao je 93 nastupa, a izgubio je samo četiri puta, i to isključivo na mitinzima Dijamantne lige.<ref>{{Cite news |date=17. lipnja 2025 |title=Why 1cm equals multiple big-money payouts for this record-breaking pole vaulter |url=https://www.abc.net.au/news/2025-06-17/mondo-armand-duplantis-keeps-breaking-his-pole-vault-world-1cm/105426332 |access-date=7. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Dana [[11. srpnja]] Duplantis je skokom od 6,05 metara oborio rekord mitinga Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]], koji je iznosio 6,02 metara, a bio ga je postavio [[Poljska|Poljak]] [[Piotr Lisek]] [[2019.]] godine. Taj je miting ujedno i 13. postaja Dijamantne lige na kojoj je Duplantis srušio rekord natjecanja.<ref>{{Cite web |last=McCarvel |first=Nick |date=11 July 2025 |title=Monaco Diamond League 2025: Mondo Duplantis wins pole vault in new meeting record, misses on world record attempts |url=https://www.olympics.com/en/news/monaco-diamond-league-2025-mondo-duplantis-wins-pole-vault-in-new-meeting-record-misses-on-world-record-attempts |access-date=12 July 2025 |website=Olympics.com}}</ref> Budući da se u Dijamantnoj ligi održava ukupno 15 mitinga, preostala su mu u tome trenutku dva na kojima još nije postavio novi rekord. Riječ je o mitinzima u [[Rabat]]u, na kojemu je rekord od 5,86 metara postavio [[Sam Kendricks]], i u [[London]]u, gdje rekord od 6,03 metara drži [[Renaud Lavillenie]].<ref>{{Cite web |last=Ogeyingbo |first=Deji |date=25. lipnja 2025. |title=Mondo Duplantis and the art of jumping high |url=https://www.runblogrun.com/2025/06/mondo-duplantis-and-the-art-of-jumping-high.html |access-date=7. kolovoza 2026 |website=runblogrun |language=en-US}}</ref> U sklopu manifestacije [[World Athletics Continental Tour]] Duplantis je [[12. kolovoza]] postavio svoj 13. svjetski rekord od 6,29 metara na mitingu iz tzv. Gold serije u [[Budimpešta|Budimpešti]]. To je bio prvi svjetski rekord koji se ikada postavio na tome mitingu u 15 godina njegova postojanja. Duplantis je time nadmašio i svoj prijašnji rekord koji je postavio u [[Mađarska|Mađarskoj]], a riječ je o skoku od 6,10 metara kojim je [[2023.]] godine osvojio svoju drugu titulu svjetskoga prvaka.<ref>{{Cite web |title=Historic world record, broken records, and an electric atmosphere at the Gyulai István Memorial – Gyulai István Memorial |url=https://gyulaimemorial.hu/en/news/historic-world-record-broken-records-and-an-electric-atmosphere-at-the-gyulai-istvan-memorial/ |access-date=7. kolovoza 2026 |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis breaks world pole vault record on Budapest return |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-continental-tour/news/duplantis-world-pole-vault-record-budapest-gyulai-memorial |access-date=7. kolovoza 2026 |website=World Athletics Report}}</ref> World Athletics dao je Duplantisu važnu ulogu u promociji premijernoga izdanja prvenstva službenoga naziva [[World Athletics Ultimate Championship]], koje će se održati u [[Budimpešta|Budimpešti]] od [[11. rujna|11.]] do [[13. rujna]] [[2026.]] godine. Riječ je o ekskluzivnome bijenalu koje će se parnim godinama održavati na kraju sezone, kada [[Svjetsko prvenstvo u atletici]] neće biti u tijeku. World Athletics imenovao je Duplantisa ultimativnom zvijezdom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Star''), a potom [[Usain Bolt|Usaina Bolta]] ultimativnom legendom ([[engleski jezik|engl.]] ''Ultimate Legend''),<ref>{{Cite news |last=Thapliyal |first=Mukesh |date=8. rujna 2025. |title=Usain Bolt named 'Ultimate Legend' by World Athletics to promote inaugural global championship |url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/usain-bolt-named-ultimate-legend-by-world-athletics-to-promote-inaugural-global-championship/articleshow/123756822.cms?from=mdr |access-date=8. kolovoza 2026 |work=The Economic Times |issn=0013-0389}}</ref> učinivši ih time glavnim akterima u promociji prvenstva u skladu s dodijeljenim ulogama.<ref>{{Cite web |date=13. kolovoza 2025 |title=Duplantis unveiled as inaugural Ultimate Star |url=https://worldathletics.org/competitions/world-athletics-ultimate-championship/2026/news/press-releases/mondo-duplantis-ultimate-championship-star |access-date=8. kolovoza 2026 |website=World Athletics}}</ref> Duplantis je [[27. kolovoza]] osvojio trofej Dijamantne lige peti put zaredom na posljednjemu mitingu u [[Zürich]]u, čime se približio najboljim atletičarima sa sedam pobjeda. Riječ je o [[Francuska|francuskome]] skakaču s motkom [[Renaud Lavillenie|Renaudu Lavillenieju]] i [[Christian Taylor|Christianu Tayloru]], [[SAD|Amerikancu]] koji se natjecao u [[Troskok|troskoku]].<ref>{{Cite web |last= |first= |last2= |first2= |date=28. kolovoza 2025 |title=Mondo Duplantis wins fifth straight Diamond League title |url=https://www.indiatvnews.com/sports/other/mondo-duplantis-wins-fifth-straight-diamond-league-title-2025-08-28-1005523 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=India TV News |language=en}}</ref> Duplantis je pobijedio nakon preskočenih šest metara, što je bio njegov 118. skok od šest ili više metara.<ref>{{Cite news |date=27. kolovoza 2025 |title=Olyslagers wins latest duel with high jump rival ahead of world champs |url=https://www.abc.net.au/news/2025-08-28/nicola-olyslagers-wins-high-jump-diamond-league-in-zurich/105706212 |access-date=9. kolovoza 2026 |work=ABC News |language=en-AU}}</ref> Na [[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetskome prvenstvu]] u [[Tokio|Tokiju]] Duplantis je [[15. rujna]] osvojio svoju treću svjetsku titulu zaredom u skoku s motkom. Naslov svjetskoga prvaka donio mu je skok od 6,15 metara u nikada kompetitivnijemu finalu muškoga skoka s motkom na natjecanju globalne razine, gdje je sedam skakača preskočilo 5,90 ili više metara.<ref>{{Cite web |title=Duplantis breaks world pole vault record with 6.30m in Tokyo {{!}} News {{!}} Tokyo 25 {{!}} World Athletics Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-championships/tokyo25/news/report/world-championships-tokyo-25-report-mens-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Duplantis je zatim nastojao postaviti svoj 14. svjetski rekord od 6,30 metara, a to mu je pošlo za rukom u posljednjemu pokušaju. Taj je rezultat ujedno bio četvrti Duplantisov svjetski rekord u 2025. godini, što je za njega bio i rekordan broj oborenih svjetskih rekorda u jednoj godini.<ref>{{Cite web |date=15. rujna 2025 |title=Armand Duplantis soars to third world title and 14th world record |url=https://www.bbc.com/sport/athletics/articles/c1ed6845ng7o |access-date=9. kolovoza 2026 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon prvih dvaju neuspješnih pokušaja Duplantis je napravio dvije promjene koje su se pokazale ključnim za obaranje rekorda. Najprije je pomaknuo stalke za letvicu s njezine standardne pozicije pet centimetara bliže kutiji za odraz, u koju se postavlja motka pri skoku, čime je promijenio kut prelaska preko letvice. Duplantis je poslije otkrio da mu je njegov otac i trener Greg savjetovao da upotrijebi tvrđu motku u trećemu pokušaju kako bi optimizirao odraz pri toj visini. U prijašnjim se pokušajima služio istom motkom kojom je obarao rekorde između 6,20 i 6,29 metara.<ref name=":21" /> Duplantis je bio proglašen europskim sportašem godine [[26. listopada]]. To je bio treći put da je osvojio tu nagradu, a toliko ju je puta jedini još dobio [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanac]] [[Mo Farah]].<ref>{{Cite web |last=Broadbent |first=Chris |date=25. listopada 2025 |title=Mondo grateful for “beautiful honour” as he is named men's Athlete of the Year |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-grateful-for-beautiful-honour-as-he-is-named-athlete-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026|website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> [[World Athletics]] proglasio je Duplatnisa sportašem godine [[30. studenoga]]. Tada je imao 16 osvojenih natjecanja u nizu i postao je prvi skakač s motkom u novijoj povijesti koji dvije godine zaredom nije doživio poraz.<ref>{{Cite news |date=1. prosinca 2025 |title=Swedish pole vault star Armand Duplantis and US hurdler Sydney McLaughlin-Levrone crowned 'Athletes of the Year' |url=https://www.straitstimes.com/sport/duplantis-and-mclaughlin-levrone-crowned-athletes-of-the-year |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Nijedan drugi atletičar koji se natjecao u skakačkim ili bacačkim disciplinama nije tu nagradu osvojio tri puta. Duplantis je tako postao tek treći atletičar s najmanje trima osvojenim nagradama, pridruživši se [[Usain Bolt|Usainu Boltu]], koji ju je osvojio šest puta, i [[Hicham El Guerrouj|Hichamu El Guerrouju]], također trostrukome dobitniku nagrade.<ref>{{Cite web |title=Ian O'Riordan: Why Grand Slam Track is paying a high price for excluding field events |url=https://www.irishtimes.com/sport/athletics/2025/12/06/ian-oriordan-why-grand-slam-track-is-paying-a-high-price-for-excluding-field-events/ |access-date=9. kolovoza 2026 |website=The Irish Times |language=en}}</ref> === 2026: Petnaesti svjetski rekord zaredom, četvrti uzastopni svjetski dvoranski naslov i prekid trogodišnjega pobjedničkog niza=== Dana [[12. ožujka]] Duplantis je poboljšao svoj svjetski rekord za jedan centimetar na [[Mondo Classic|Mondo Classicu]] u [[Uppsala|Uppsali]]. To je bio njegov 15. svjetski rekord i drugi put da je postavio svjetski rekord u [[Švedska|Švedskoj]].<ref name=":26"/> Duplantis je tim skokom od 6,31 metra nadmašio brojku [[Sergej Bubka|Sergeja Bubke]] od 14 uzastopnih svjetskih rekorda. Također, pobjeda mu je na spomenutome natjecanju bila 38. u nizu, računajući još od [[kolovoz|kolovoza]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite news |date=16. ožujka 2026 |title=Pole vault record breaker Armand Duplantis ready for return to 'special' Torun |url=https://www.straitstimes.com/sport/pole-vault-record-breaker-armand-duplantis-ready-for-return-to-special-torun |access-date=9. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> Dvije tehničke prilagodbe omogućile su Duplantisu postavljanje najnovijega svjetskog rekorda: produljio je zalet s 20 na 22 koraka i počeo je upotrebljavati tvrđu motku. Godinama je eksperimentirao s tvrđom motkom, ali nije uspijevao doći do željenoga učinka. Ipak, smatrao je da će mu produljeni zalet, koji je uveo posljednjih mjeseci, omogućiti jači odraz, a on bolje savijanje tvrđe motke.<ref>{{Cite web |last=Goulding |first=Grace |date=16. ožujka 2026. |title=Mondo Duplantis eyes 2026 World Athletics Indoor Championships return in Toruń after 15th pole vault world record: "I wanted to make sure I'm still the top dog" |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-2026-world-athletics-indoor-championships-return-record-top-dog |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> Nakon što je [[21. ožujka]] osvojio zlato na [[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetskome dvoranskom prvenstvu]] u [[Toruń]]u i pritom postavio novi rekord prvenstva skokom od 6,25 metara, Duplantis je postao prvi atletičar koji je osvojio četiri uzastopna svjetska dvoranska naslova.<ref>{{Cite web |last=Fentuo |first=Fentuo Tahiru |date=22. ožujka 2026. |title=World Athletics Indoor Championships 2026: Mondo Duplantis claims fourth successive indoor pole vault title |url=https://www.olympics.com/en/news/world-athletics-indoor-championships-2026-mondo-duplantis-claims-fourth-successive-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=Olympics.com}}</ref> To mu je bila ukupno deveta svjetska seniorska titula. Od [[2019.]] godine, kada je posljednji put bio poražen na svjetskim ili kontinentalnim prvenstvima, osvojio je 12 velikih titula.<ref>{{Cite web |title=Duplantis soars to 6.25m championship record to win fourth world indoor pole vault title {{!}} News {{!}} Kujawy Pomorze 26 {{!}} World Athletics Indoor Championships |url=https://worldathletics.org/en/competitions/world-athletics-indoor-championships/kujawypomorze26/news/report/wic-kujawy-pomorze-26-report-men-pole-vault |access-date=9. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> Nakon posljednjega osvojenog svjetskog dvoranskog naslova izjednačio se sa Sergejem Bubkom, koji je četiri puta bio svjetski dvoranski prvak.<ref name=":27">{{Cite web |date=21. ožujka 2026 |title=Sweden's Duplantis wins fourth world indoor pole vault title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260321-sweden-s-duplantis-wins-fourth-world-indoor-pole-vault-title |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> Duplantis je [[17. svibnja]] postavio novi rekord mitinga [[Dijamantna liga|Dijamantne lige]] u [[Šangaj]]u skokom od 6,12 metara, gdje je i pobijedio. Dana [[27. svibnja]] puštena je u prodaju posebna dječja ulaznica za [[14. kolovoza]], dan kada su se održavale kvalifikacije u skoku s motkom na [[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europskome prvenstvu]] u [[Birmingham]]u. Nazvana prema Duplantisu, "Mondo Ticket" stajala je samo 6,31 funtu. Njezina je simbolična cijena odgovarala visini trenutačnoga svjetskoga rekorda, a cijela je akcija bila namijenjena poticanju mladih obožavatelja na to da dožive prvenstvo i izbliza prate Duplantisa na djelu.<ref>{{Cite web |title=Duplantis jumps at the chance to bring world record ticket to young fans at Birmingham 2026 |url=https://www.european-athletics.com/home/news/mondo-world-record-ticket |access-date=9. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> Nakon gotovo trogodišnje dominacije u skoku s motkom Duplantis je [[7. lipnja]] doživio poraz na mitingu Dijamantne lige u [[Stockholm]]u, gdje je [[Australija|Australac]] [[Kurtis Marschall]] bio bolji od njega. Time se prekinuo njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na natjecanjima koji je započeo još u [[kolovoz|kolovozu]] [[2023.]] godine.<ref>{{Cite web |date=7. lipnja 2026 |title=Aussie pulls off epic upset over hometown king: 'Chuffed it was me' |url=https://7news.com.au/sport/athletics/aussie-first-timer-kurtis-marschall-pulls-off-epic-diamond-league-upset-over-hometown-king-mondo-duplantis-c-22398518 |access-date=9. kolovoza 2026 |website=7NEWS |language=en}}</ref> Osvojivši miting Dijamantne lige u [[Pariz]]u, Duplantis se [[28. lipnja]] vratio pobjedama i obaranju rekorda. Skokom od 6,13 metara postavio je novi rekord mitinga. Taj mu je miting ujedno bio prvo natjecanje nakon vjenčanja. Dana [[10. srpnja]] osvojio je miting Dijamantne lige u [[Monako|Monaku]] skokom od 6,07 metara, čime je poboljšao vlastiti rekord mitinga za dva centimetra. Time je ostvario prvu pobjedu od preseljenja u Monako, odnosno na novome domaćem terenu. Duplantis je također bio potaknuo organizatore na uvrštavanje muškoga skoka s motkom u program Dijamantne lige u Monaku, prema kojemu je dotad bio predviđen skok s motkom samo u ženskoj konkurenciji.<ref>{{Cite web |date=11. srpnja 2026 |title=Duplantis thrives on new home turf in Monaco |url=https://www.france24.com/en/live-news/20260711-duplantis-thrives-on-new-home-turf-in-monaco |access-date=9. kolovoza 2026 |website=France 24 |language=en}}</ref> == Privatni život == Duplantis je na poticaj svoje majke intenzivno učio [[švedski jezik]] preko [[Skype]]a, a taj mu je tečaj bio od velike pomoći. Do [[2020.]] godine uznapredovao je toliko da je smatrao da mnogo bolje i lakše razumije izvorne govornike nego što je prije mogao. Njegova je majka istovremeno tvrdila da se Duplantis sramio javno govoriti švedski, ali da se rado njime služio u privatnoj komunikaciji zbog manjega pritiska.<ref>{{cite web |last=Brenning |first=Patrik |date=20. travnja 2020. |title=Armand Duplantis kan svenska men vågar inte prata |url=https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161604/https://www.aftonbladet.se/sportbladet/a/opbo1j/manga-tycker-att-han-inte-ar-svensk |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Aftonbladet]] |language=sv}}</ref><ref>{{cite web |date=11. lipnja 2020 |title=Armand Duplantis om sin svenska: 'Mamma vill inte att folk ska snacka skit' |url=https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230810125239/https://www.youtube.com/watch?v=nCJ875PRdUI |archive-date=10. kolovoza 2023 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=[[Expressen]] YouTube Channel}}</ref> Međutim, do [[2021.]] godine njegovo se znanje poboljšalo do razine na kojoj je bez poteškoća davao intervjue u cijelosti na švedskome, što je osobito bilo primijećeno nakon osvajanja olimpijskoga zlata u Tokiju.<ref>{{cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Duplantis efter OS-guldet – i intervju på svenska |url=https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221219161557/https://www.youtube.com/watch?v=klJJopIMeuc |archive-date=19. prosinca 2022 |access-date=10. kolovoza 2026 |publisher=[[Aftonbladet]] official Youtube channel |language=sv}}</ref> Duplantis je prije toga isticao da mu je napredovanje u švedskome bilo ponešto otežano time što većina Šveđana izvrsno poznaje engleski jezik, pa su izvorni govornici radije razgovarali s njime na engleskome.<ref>{{cite news |last1=Hammarkrantz |first1=Oskar |date=18 September 2020 |title=Duplantis: 'Blir mycket mer igenkänd här än i USA' |url=https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211209023227/https://www.svd.se/armand-duplantis-jag-blir-mycket-mer-igenkand-har-an-i-usa |archive-date=9. prosinca 2021 |access-date=10. kolovoza 2026 |newspaper=[[Svenska Dagbladet]] |language=sv}}</ref> [[File:Dalahästen i Avesta 03.jpg|thumb|Letvica u blizini [[Dala konj|dala-konja]] u [[Švedska|švedskome]] mjestu [[Avesta (grad)|Avesti]] podigne se svaki put kada Duplantis obori svjetski rekord (''fotografirano u [[Travanj|travnju]] [[2024.]] godine'').]] Kako bi si priskrbio idealne klimatske uvjete za treniranje tijekom cijele godine, Duplantis je obično provodio zime u [[Louisiana|Louisiani]], a ljeta u [[Uppsala|Uppsali]]. U [[Avesta (grad)|Avesti]], mjestu gdje je Duplantisova majka odrasla, letvica nalik na onu u skoku s motkom podigne se u blizini enormne skuplture [[dala konj|dala-konja]] s rezultatom svakoga novog Duplantisova svjetskog rekorda. Kada je Duplantis prvi put čuo za to, briznuo je u plač od sreće jer je tada postao još svjesniji veličine onoga što je postigao.<ref>{{cite web |last=Ottosson |first=Stefan |date=16. prosinca 2020. |title=Armand Duplantis kunde inte hålla tillbaka tårarna – efter svenska hyllningen: "Bröt ihop när jag såg det" |url=https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20210803162617/https://www.sportbibeln.se/friidrott/armand-duplantis-kunde-inte-halla-tillbaka-tararna-efter-svenska-hyllningen-jag-brot-ihop-nar-jag-sag-det/ |archive-date=3. kolovoza 2021 |access-date=10. kolovoza 2021 |publisher=Sportbibeln |language=sv}}</ref> U [[listopad]]u [[2025.]] godine [[Zračna luka Stockholm-Arlanda]] dodala je Duplantisa svojoj galeriji portreta "Welcome to my hometown" ([[srpskohrvatski jezik|sh.]] 'Dobro došli u moj rodni grad'), koja postoji još od [[2005.]] godine u dijelu za prikupljanje prtljage. Galerija odaje počast osobama koje su svojim iznimnim doprinosima obilježile regije [[Stockholm]]a i [[Uppsala|Uppsale]] primjerice u sportu, kulturi, znanosti, gospodarstvu i drugim područjima.<ref>{{Cite web |last=Orban |first=André |date=14. listopada 2025. |title=World record holder Armand Duplantis joins “Welcome to my hometown” gallery at Stockholm Arlanda Airport |url=https://www.aviation24.be/airports/stockholm-arlanda-arn/world-record-holder-armand-duplantis-joins-welcome-to-my-hometown-gallery-at-stockholm-arlanda-airport/ |access-date=10. kolovoza 2025 |website=Aviation24.be |language=en-GB}}</ref> [[File:Guests at the 2026 Met Gala 442 (Armand Duplantis and Desiré Inglander).jpg|thumb|Duplantis i Inglander na [[Met Gala|Met Gali]] [[2026.]] godine.]] Duplantis se oženio švedskim modelom i kreatoricom sadržaja Desiré Inglander [[2026.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Landén |first=Petter |last2=Thunborg |first2=Peter |date=20. ožujka 2026. |title=Armand och Desiré Duplantis har gift sig i hemlighet |url=https://www.expressen.se/sport/friidrott/armand-och-desire-duplantis-har-gift-sig-i-hemlighet/ |access-date=10. kolovoza 2026 |work=[[Expressen]] |language=Swedish}}</ref> Par se upoznao u Švedskoj [[2020.]] godine na jednoj zabavi sredinom ljeta, a Duplantis je zaprosio Inglander [[2024.]] godine za vrijeme snimanja za ''[[Vogue Scandinavia]]'' u [[New York]]u.<ref>{{Cite news |date=11. listopada 2024 |title=Olympic Champion Mondo Duplantis and Desiré Inglander Announce Their Engagement |url=https://www.vogue.com/article/mondo-duplantis-desire-inglander-engaged |work=Vogue}}</ref> Nakon vjenčanja Duplantis je prodao svoj stan u Stockholmu i preselio se u [[Monako]], a dotada je živio u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] i Švedskoj.<ref>{{Cite web |last=AFP |date=7. svibnja 2025.|title=Duplantis promises new home Monaco a world record |url=https://www.freemalaysiatoday.com/category/sports/2026/05/08/duplantis-promises-new-home-monaco-a-world-record |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Free Malaysia Today {{!}} FMT |language=en}}</ref> Duplantis je objavio svoj prvi singl "[[Bop (pjesma, Mondo)|Bop]]" pod imenom Mondo [[28. veljače]] [[2025.]] godine, a napisao ga je s Emilom Bergom i Rasmusom Wahlbergom, kao i ostalih 30-ak pjesama.<ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/duplantis-ovantade-drag-sa-later-nya-karriaren|title=Duplantis oväntade drag – så låter nya karriären|date=25 February 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref name="vibes">{{Cite web|url=https://www.svt.se/kultur/armand-duplantis-slapper-nya-laten-bop-nervost|title=Armand Duplantis om nya låten "Bop": "Den är vibes och kul"|date=28. veljače 2025.|language=sv|first=Moa|last=Lindstedt|publisher=[[Sveriges Television]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://www.sverigesradio.se/artikel/stavhopparen-armand-duplantis-debuterar-som-artist|title=Stavhopparen Armand Duplantis debuterar som artist: "Lite nervöst"|date=28. veljače 2025|language=sv|publisher=[[Sveriges Radio]]|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> Njegov je debi zauzeo 31. mjesto na švedskoj listi singlova.<ref>{{Cite web|url=https://sverigetopplistan.se/chart/41/?dspy=2025&dspp=10|title=Veckolista Singlar, vecka 10|publisher=[[Sverigetopplistan]]|language=sv|access-date=10. ožujka 2026}}</ref> Nakon njega objavio je niz drugih singlova poput pjesme "4L" u [[lipanj|lipnju]] [[2025.]], "Feelin' Myself" u [[veljača|veljači]] [[2026.]] i "Location" u [[travanj|travnju]] 2026. godine.<ref>{{Cite web |date=14. lipnja 2025 |title=Armand Duplantis to Release Love-Driven Single "4L" {{!}} Sweden Herald |url=https://swedenherald.com/article/armand-duplantis-to-release-new-music-this-month |access-date=10. kolovoza 2026 |website=Sweden Herald |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Nottingham |first=Juliet |date=3. lipnja 2026. |title=Mondo Duplantis reveals his ultimate ambition: a Grammy |url=https://www.olympics.com/en/news/mondo-duplantis-reveals-ultimate-ambition-grammy |access-date=10. lipnja 2026 |website=Olympics.com}}</ref> U [[ožujak|ožujku]] 2026. godine [[World Athletics]] angažirao je Duplantisa da stvori službenu himnu za novo prvenstvo u atletici, odnosno [[World Athletics Ultimate Championship]], čije će se prvo izdanje održati iste godine.<ref>{{Cite news |date=23. ožujka 2026 |title=From world records to world anthems, new creative jump for Duplantis |url=https://www.straitstimes.com/sport/from-world-records-to-world-anthems-new-creative-jump-for-duplantis |access-date=10. kolovoza 2026 |work=The Straits Times |language=en |issn=0585-3923}}</ref> == Postignuća == Podatci u nastavku preuzeti su sa službene mrežne stranice [[World Athletics]]a.<ref name="WAprofile" /> === Međunarodna natjecanja === {| class="wikitable sortable plainrowheaders""max-width:40em;" !scope="col"| Godina !scope="col"| Natjecanje !scope="col"| Mjesto !scope="col"| Plasman !scope="col"| Rezultat !scope="col"| Bilješka |- |align="center"|[[2015.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U18) 2015.|Svjetsko prvenstvo (U18)]] |{{flagicon|COL}} [[Cali]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,30 m |align="center"|CR<ref name=":25"/> |- |align="center"|[[2016.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2016.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|POL}} [[Bydgoszcz]] |style="text-align: center"bgcolor=cc9966|3. mjesto |align="center"|5,45 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault – IAAF World U20 Championships Bydgoszcz 2016 |url=https://worldathletics.org/news/report/world-u20-championships-men-pole-vault |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2017.]] |[[Europsko prvenstvo u atletici (U20) 2017.|Europsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|ITA}} [[Grosseto]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,65 m |align="center"|CR<ref name=":39" /> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2017.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[London]] |align="center"|9. mjesto |align="center"|5,50 m |align="center"|<ref>{{Cite web |title=Report: men's pole vault final – IAAF World Championships London 2017 {{!}} REPORT {{!}} World Athletics |url=https://worldathletics.org/news/report/mens-pole-vault-final-world-championships-lon |access-date=10. kolovoza 2026 |website=worldathletics.org}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2018.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |align="center"|7. mjesto |align="center"|5,70 m i |align="center"|<ref>{{Cite web|url=https://media.aws.iaaf.org/competitiondocuments/pdf/6019/AT-PV-M-f----.RS6.pdf?|title=Final results|access-date=10. kolovoza 2026}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici (U20) 2018.|Svjetsko prvenstvo (U20)]] |{{flagicon|FIN}} [[Tampere]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|5,82 m |align="center"|CR<ref name=":45"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[Berlin]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m |align="center"|CR WU20R<ref name=":47"/> |- |align="center"|[[2019.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2019.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Katar}} [[Doha]] |style="text-align: center"bgcolor=silver|2. mjesto |align="center"|5,97 m |align="center"|<ref name=":50"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2021.]] |[[Europsko dvoransko prvenstvo u atletici 2018.|Europsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|CR<ref name=":55"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Japan}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,02 m |align="center"|<ref>Nakon što je osigurao zlato, sva je tri puta bezuspješno pokušao preskočiti 6,19 metara za postavljanje novoga svjetskog rekorda. Vidi {{Cite web |date=3. kolovoza 2021 |title=Mondo Duplantis fails to break world record but strolls to pole-vault gold |url=http://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|access-date=10. kolovoza 2026 |website=The Guardian |language=engl.|archive-date=3. veljače 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230203020710/https://www.theguardian.com/sport/2021/aug/03/mondo-duplantis-fails-to-break-world-record-but-strolls-to-pole-vault-gold|url-status=live}}</ref> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2022.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|SRB}} [[Beograd]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,20 m i |align="center"|WR CR<ref name=":69"/> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2022.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,21 m |align="center"|WR CR<ref name=":71"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2022.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|GER}} [[München]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,06 m |align="center"|CR<ref name=":74"/> |- |align="center"|[[2023.]] |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2023.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|Mađarska}} [[Budimpešta]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|<ref name=":80"/> |- |style="text-align: center"rowspan=3|[[2024.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2024.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Glasgow]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,05 m i |align="center"|<ref name=":83"/> |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2024.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|ITA}} [[Rim]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,10 m |align="center"|CR<ref name=":89"/> |- |[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] |{{flagicon|Francuska}} [[Pariz]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m |align="center"|WR OR<ref name=":90"/> |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2025.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko dvoransko prvenstvo]] |{{flagicon|CHN}} [[Nanjing]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m i |align="center"|<ref>{{Cite web |last=Mills |first=Steven |date=22. ožujka 2025. |title=Duplantis vaults to a hat-trick of world indoor titles in Nanjing |url=https://www.european-athletics.com/home/news/duplantis-vaults-to-a-hat-trick-of-world-indoor-titles-in-nanjing |access-date=10. kolovoza 2026 |website=www.european-athletics.com |language=en}}</ref> |- |[[Svjetsko prvenstvo u atletici 2025.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|JAP}} [[Tokio]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,30 m |align="center"|WR CR |- |style="text-align: center"rowspan=2|[[2026.]] |[[Svjetsko dvoransko prvenstvo u atletici 2026.|Svjetsko prvenstvo]] |{{flagicon|POL}} [[Toruń]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,25 m i |align="center"|CR |- |[[Europsko prvenstvo u atletici 2026.|Europsko prvenstvo]] |{{flagicon|UK}} [[Birmingham]] |style="text-align: center"bgcolor=gold|1. mjesto |align="center"|6,15 m |align="center"|CR |} '''Legenda:''' {{small| : CR označuje rekord prvenstva. : WU20R označuje svjetski rekord u kategoriji mlađih od 20 godina. : WR označuje svjetski rekord. : OR označuje olimpijski rekord. : i označuje rezultat postignut u dvorani. }}</div> === Dijamantna liga === [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2021. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2022. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2023. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2024. [[File:Diamond blue.svg|24px]] 2025. {| class="wikitable" |+ !Datum !Miting !Grad !Plasman !Rezultat |- |[[27. svibnja]] [[2017.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,71 m |- |[[6. srpnja]] [[2017.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,73 m |- |[[10. lipnja]] [[2018.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[30. lipnja]] [[2018.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,90 m |- |[[21. srpnja]] [[2018.]] |[[London Müller Anniversary]] |{{flagicon|GBR}} [[London]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,86 m |- |[[31. kolovoza]] [[2018.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center"| 7. mjesto |align="center"|5,68 m |- |[[13. lipnja]] [[2019.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[30. lipnja]] [[2019.]] |[[Prefontaine Classic]] |{{flagicon|USA}} [[Eugene, Oregon]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|5,93 m |- |[[5. srpnja]] [[2019.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="#cc9966"| 3. mjesto |align="center"|5,81 m |- |[[12. srpnja]] [[2019.]] |[[Meeting Herculis]] |{{flagicon|MON}} [[Monako]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,92 m |- |[[29. kolovoza]] [[2019.]] |[[Weltklasse Zürich]] |{{flagicon|SUI}} [[Zürich]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,82 m |- |[[23. svibnja]] [[2021.]] |[[Müller grand prix|Müller Grand Prix]] |{{flagicon|GBR}} [[Gateshead]] |align="center" bgcolor="silver"| 2. mjesto |align="center"|5,55 m |- |[[1. srpnja]] [[2021.]] |[[Bislett Games]] |{{flagicon|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[4. srpnja]] [[2021.]] |[[Bauhaus-galan]] |{{flagicon|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,02 m |- |[[26. kolovoza]] [[2021.]] |[[Athletissima]] |{{flagicon|SUI}} [[Lausanne]] |align="center"| 4. mjesto |align="center"|5,62 m |- |[[28. kolovoza]] [[2021.]] |[[Meeting de Paris]] |{{flagicon|FRA}} [[Pariz]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,01 m |- |[[3. rujna]] [[2021.]] |[[Mémorial Van Damme]] |{{flagicon|BEL}} [[Bruxelles]] |align="center" bgcolor="gold"| 1. mjesto |align="center"|6,05 m |- |[[9. rujna]] [[2021.]] |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.06|m}} |- |14 mai 2022 |[[Ooredoo Doha Meeting]] |{{Drapeau|QAT}} [[Doha]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |27 mai 2022 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.91|m}} |- |16 juin 2022 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.02|m}} |- |30 juin 2022 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.16|m}} |- |2 septembre 2022 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="silver"| {{2e}} |{{unité|5.81|m}} |- |8 septembre 2022 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.07|m}} |- |15 juin 2023 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |2 juillet 2023 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 juillet 2023 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.01|m}} |- |21 juillet 2023 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center"| {{4e}} |{{unité|5.72|m}} |- |31 août 2023 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |8 septembre 2023 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |17 septembre 2023 |[[Prefontaine Classic]] |{{Drapeau|USA}} [[Eugene (Oregon)|Eugene]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.23|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |20 avril 2024 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.24|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |27 avril 2024 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |2 juin 2024 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |7 juillet 2024 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |21 août 2024 |[[Athletissima]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |25 août 2024 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.26|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |13 septembre 2024 |[[Mémorial Van Damme]] |{{Drapeau|BEL}} [[Belgique]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |26 avril 2025 |[[Diamond League Xiamen]] |{{Drapeau|CHN}} [[Xiamen]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|5.92|m}} |- |3 mai 2025 |[[Yangtze Delta Athletics Gala]] |{{Drapeau|CHN}} [[Suzhou]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.11|m}} |- |12 juin 2025 |[[Bislett Games]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.15|m}} |- |15 juin 2025 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|SWE}} [[Stockholm]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.28|m}} ([[Record du monde du saut à la perche|WR]]) |- |11 juillet 2025 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"| {{1er}} |{{unité|6.05|m}} |- |16 août 2025 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] | align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |{{unité|6.10|m}} |- |10 juillet 2026 |[[Meeting Herculis]] |{{Drapeau|MON}} [[Monaco]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,07 m |- |27 juillet 2025 |[[Weltklasse Zurich]] |{{Drapeau|SUI}} [[Zurich]] | align="center" bgcolor="gold" |{{1er}} |{{unité|6.00|m}} |- |16 mai 2026 |[[Shaoxing meeting|Shaoking meeting]] |{{Drapeau|CHN}} [[Shaoxing|Shaoking]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,12 |- |7 juin 2026 |[[Bauhaus-Galan]] |{{Drapeau|NOR}} [[Oslo]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |5,80 m |- |28 juin 2026 |[[Meeting de Paris]] |{{Drapeau|FRA}} [[Paris]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,13m |- |18 juillet 2026 |[[London Grand Prix|Novuna London Athletics]] |{{Drapeau|GBR}} [[Londres]] |align="center" bgcolor="silver"|2e |5,95 m |- |20 août 2026 |[[Athletissima|Athletissima Lausanne]] |{{Drapeau|SUI}} [[Lausanne]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,21m |- |20 août 2026 | [[Mémorial Kamila Skolimowska|Silesia Memorial]] |{{Drapeau|POL}} [[Chorzów]] |align="center" bgcolor="gold"|{{1er}} |6,20m |} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat}} * [https://worldathletics.org/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[World Athletics]] * [https://www.european-athletics.com/historical-data/athletes/-/14679502 Armand Duplantis] na [[European Athletics]] * [https://www.diamondleague.com/athlete/14679502 Armand Duplantis] na [[Dijamantna liga|Diamond League]] * [https://www.olympics.com/en/athletes/armand-duplantis Armand Duplantis] na [[Međunarodni olimpijski odbor|Olympics.com]] * [https://sok.se/idrottare/idrottare/a/armand-duplantis.html Armand Duplantis] na [[Švedski olimpijski odbor|Sveriges Olympiska Kommitté]] * [https://www.olympedia.org/athletes/146747 Armand Duplantis] na [[Olympedia|Olympediji]] *[https://intersportstats.com/athletes/3000046184 Armand Duplantis] na InterSportStats 20jqjojveusg64xmyq9kcku7rw3r4gl Wikipedija:Pijaca/Novosti 4 4719536 42681024 42680915 2026-08-24T20:45:07Z MediaWiki message delivery 59777 /* Tech News: 2026-35 */ novi odjeljak 42681024 wikitext text/x-wiki {{Pijaca}} == ''The Signpost'': 17 February 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/In the media|Global powers see Wikipedia as fundamental target for manipulation]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/News and notes|Discussions open for the next WMF Annual Plan]] * Serendipity: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Serendipity|Maintenance crews continue to slog through Wikipedia's oldest Featured Articles]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Disinformation report|Epstein's obsessions]] * Technology report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Technology report|Wikidata Graph Split and how we address major challenges]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Traffic report|Deaths, killings, films, and the Olympics]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Opinion|Incoming Incurables]] * Crossword: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Crossword|Pop quiz]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-02-17/Comix|herculean]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 17. februara 2026. u 09:03 (CET) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30039447 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-09</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W09"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/09|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Reference Check|Reference Check]] has been deployed to English Wikipedia, completing its rollout across all Wikipedias. The feature prompts newcomers to add a citation before publishing new content, helping reduce common citation-related reverts and improve verifiability. In A/B testing, the impact was substantial: newcomers shown Reference Check were approximately 2.2 times more likely to include a reference on desktop and about 17.5 times more likely on mobile web. [https://analytics.wikimedia.org/published/reports/editing/reference_check_ab_test_report_final_2025.html] '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:InterwikiSorting|InterwikiSorting extension]], which allowed for the [[m:Special:MyLanguage/Interwiki sorting order|sorting of interwiki links]], has been undeployed from Wikipedia. As a result, editors who had enabled interwiki link sorting in non-compact mode (full list format) will now see links reordered. The links moving forward will be listed in the alphabetical order of language code. [https://phabricator.wikimedia.org/T253764] * Later this week, people who are editing a page-section using the mobile visual editor, will notice a new "Edit full page" button. When tapped, you will be able to edit the entire article. This helps when the change you want to make is outside the section you initially opened. [https://phabricator.wikimedia.org/T387175][https://phabricator.wikimedia.org/T409112] * [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|The Reader Experience team]] is inviting editors to assess whether dark mode should still be considered "beta" on their wiki, based on their experience of how well it functions on desktop and mobile. If the feature is deemed mature, editors can update the interface messages in <code dir=ltr>MediaWiki:skin-theme-description</code> and <code dir=ltr>MediaWiki:Vector-night-mode-beta-tag</code> to indicate that dark mode is ready and no longer considered beta. * The improved [[mw:Wikimedia_Apps/Team/iOS/Activity_Tab|Activity tab]] which displays user-insights is now available to all users of the Wikipedia iOS app (version 7.9.0 and later). Following earlier A/B testing that showed higher account creation among users with access to the feature, it has been rolled out to 100% of users along with some updates. The Activity tab now shows your edited articles in the timeline, offers editing impact insights like contribution counts and article view trends, and customization options to improve in-app experience for users. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:21}} community-submitted {{PLURAL:21|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, a bug that prevented [[mw:Special:MyLanguage/Extension:DiscussionTools|DiscussionTools]] from working on mobile has now been fixed, restoring full functionality. [https://phabricator.wikimedia.org/T415303] '''Updates for technical contributors''' * The [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]] lets you view your watchlists from multiple wikis on one page. The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:GlobalWatchlist|extension]] that makes this possible continues to improve. The latest upgrade is the inclusion of a [[mw:Extension:GlobalWatchlist#hook|new hook]], <code dir=ltr>ext.globalwatchlist.rebuild</code>, which fires after each watchlist rebuild. This allows you to run gadgets and user scripts for the Special page. [https://phabricator.wikimedia.org/T275159] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.17|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/09|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W09"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 23. februara 2026. u 20:03 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30119102 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-10</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W10"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/10|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Wikipedia 25 [[m:Special:MyLanguage/Wikipedia 25/Easter egg experiments|Birthday mode]] is now live on Betawi, Breton, Chinese, Czech, Dutch, English, French, Gorontalo, Indonesian, Italian, Luxembourgish, Madurese, Sicilian, Spanish, Thai, and Vietnamese Wikipedias! This limited-time campaign feature celebrates 25 years of Wikipedia with a birthday mascot, Baby Globe. When turned on, Baby Globe is shown on [[m:Special:MyLanguage/Wikipedia 25/Easter egg experiments/article configuration|~2,500 articles]], waiting to be discovered by readers. Communities can choose to turn Birthday mode on by getting consensus from their community and asking an admin to enable the feature and customize it via [[m:Special:MyLanguage/Wikipedia 25/Easter egg experiments#Community Configuration Demo|community configuration]] on the local wiki. '''Updates for editors''' * [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]], a new feature to re-use references with different details has been released to Swedish Wikipedia, Polish Wikipedia and [[:phab:T418209|a couple of other wikis]]. You can [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#test|try the feature]] on these projects or on testwiki and [https://en.wikipedia.beta.wmcloud.org/wiki/Sub-referencing betawiki]. Learnings from the first pilot wiki German Wikipedia have been [[:m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing/Learnings|published in a report]]. Reach out to the Wikimedia Deutschland team if you are [[:m:Talk:WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#Pilot wikis|interested in becoming a pilot wiki]]. * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Edit check#Paste check|Paste Check]] will become available at all Wikipedias this week. The feature prompts newcomers who are pasting text they are not likely to have written into VisualEditor to consider whether doing so risks a copyright violation. Paste Check [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Tags|tags]] all edits where it is shown for potential review. Local administrators can configure various aspects of the feature via [[{{#special:EditChecks}}]]. [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Paste Check#A/B Experiment|Research]] across 22 wikis found that Paste Check resulted in an 18% decrease in relative reverted-edits compared to the control group. Translators can [https://translatewiki.net/w/i.php?title=Special%3ATranslate&group=ext-visualeditor-ve-mw-editcheck&filter=&optional=1&action=translate help to localize] this and related features. * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|Reader Experience team]] will be standardizing the user menu in the top right for all mobile users so that it is closer to the desktop experience. Currently this user menu is only visible to users with Advanced Mobile Controls (AMC) turned on. The only change is that a couple buttons previously in the left-side menu will move to the top right for users who do not have AMC turned on. This change is expected to go out March 9 and seeks to improve the user interface. [https://phabricator.wikimedia.org/T413912] * Starting in the week of March 2, the emails sent out when an email address was added, removed, or changed for an account will switch to a substantially nicer and clearer HTML email from the prior plaintext one. [https://phabricator.wikimedia.org/T410807] * Notifications are currently limited to 2,000 historic entries per user, and extend back to 2013 when the feature was released. This is going to be changed to only store Notifications from the last 5 years, but up to 10,000 of them. This will help with long-term infrastructure health and help to prevent more recent notifications from disappearing too soon. [https://phabricator.wikimedia.org/T383948] * The [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]] which lets you view your watchlists from multiple wikis on a single page continues to see improvements. The latest update improves label usage experience. The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:GlobalWatchlist|extension]] now allows activating the [[mw:Special:MyLanguage/Manual:Language#Fallback languages|language fallback system]] for Wikidata items without labels in the viewed language, and showing those labels in the user’s preferred Wikidata language if no <code dir=ltr>uselang=</code> URL parameter is provided. [https://phabricator.wikimedia.org/T373686][https://phabricator.wikimedia.org/T416111] * The Wikipedia Android team has started a beta test of [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Information Retrieval/Phase 1|hybrid search]] on Greek Wikipedia. Hybrid search capabilities can handle both semantic and keyword queries enabling readers to find what they’re looking for directly on Wikipedia more easily. * For security reasons, members of certain user groups are [[m:Special:MyLanguage/Mandatory two-factor authentication for users with some extended rights|required to have two-factor authentication]] (2FA) enabled. Currently, 2FA is required to use the group, but not to be a member of it. Given that this model still has some vulnerabilities, the situation will [[phab:T418580|gradually change in March]]. Members of these groups will be unable to disable last 2FA method on their account, and it will be impossible to add users without 2FA to these groups. Users will still be able to add new authentication methods or remove them, as long as at least one method is continuously enabled. In the second half of March, users without 2FA will be removed from these groups. This applies to: CentralNotice administrators, checkusers, interface administrators, suppressors, Wikidata staff, Wikifunctions staff, WMF Office IT and WMF Trust & Safety. Nothing will change for other users. See the linked task for deployment schedule. [https://phabricator.wikimedia.org/T418580] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:27}} community-submitted {{PLURAL:27|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue preventing users from creating an instance in [https://www.wikibase.cloud/ Wikibase.cloud] has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T416807] '''Updates for technical contributors''' * To help ensure [[mw:Special:MyLanguage/MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]], over the next month the Wikimedia Foundation will implement global API rate limits across our APIs. In early March, stricter limits will be applied to unidentified requests from outside Toolforge/WMCS and API requests that are made from web browsers. In April, higher limits will be applied to identified traffic. These limits are intentionally set as high as possible to minimise impact on the community. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]]. * The Wikidata Query Service Linked Data Fragment (LDF) endpoint will be decommissioned in February. This endpoint served limited traffic, which was successfully migrated to other data access methods that were better suited to support existing use cases. The hardware used to support the LDF endpoint will be reallocated to support the ongoing backend migration efforts. [https://phabricator.wikimedia.org/T415696] * The new Parsoid parser [[mw:Special:MyLanguage/Parsoid/Parser Unification/Updates|continues to be deployed to additional wikis]], improving platform sustainability and making it easier to introduce new reading and editing features. Parsoid is now the default parser on 488 WMF wikis (268 Wikipedias), now covering more than 10% of all Wikipedia page views. * The process and criteria for [[Special:MyLanguage/Wikimedia Enterprise#Access|requesting exceptional access]] to the high volume feed of the ''Wikimedia Enterprise'' APIs (at no cost for mission-aligned usecases), [[m:Talk:Wikimedia Enterprise#Exceptional access criteria|have now been published]]. This is to provide more thorough and clearer documentation for users. * [https://techblog.wikimedia.org/ Tech Blog], the blog dedicated to the Wikimedia technical community [https://techblog.wikimedia.org/2026/02/24/a-tech-blog-diff/ will be migrating] to [[diffblog:|Diff]], the community news and event blog. The migration should be complete in April 2026, after which new posts will be accepted for publishing. Readers will be able to access posts – old and new – on the landing page at https://diff.wikimedia.org/techblog. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.18|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/10|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W10"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 2. marta 2026. u 18:51 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30137798 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-11</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W11"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/11|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|All wikis will be read-only]] for a few minutes on Wednesday, 25 March 2026 at [https://zonestamp.toolforge.org/1774450800 15:00 UTC]. This is for the datacenter server switchover backup tests, [[wikitech:Deployments/Yearly calendar|which happen twice a year]]. During the switchover, all Wikimedia website traffic is shifted from one primary data center to the backup data center to test availability and prevent service disruption even in emergencies. * Last week, all wikis had 2 hours of read-only time, and extended unavailability for user-scripts and gadgets. This was due to a security incident which has since been resolved. Work is ongoing to prevent re-occurrences. For current information please see the [[m:Steward's noticeboard#Statement on Meta about today's user script security incident|post on the Stewards' noticeboard]] ([[m:Special:MyLanguage/Wikimedia Foundation/Product and Technology/Product Safety and Integrity/March 2026 User Script Incident|translations]]). '''Updates for editors''' * Users facing multiple blocks on mobile will now see the reasons for each block separately, instead of a generic message. This helps them understand why they are blocked and what steps they can take to resolve the issue. For example, users affected for using common VPNs (such as [[Special:MyLanguage/Apple iCloud Private Relay|iCloud Private Relay]]) will receive clearer guidance on what they need to do to start editing again. [https://phabricator.wikimedia.org/T357118] * Later this week, [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor/Suggestion Mode|Suggestion Mode]] will become available as a beta feature within the visual editor at all Wikipedias. This feature proactively suggests various types of actions that people can consider taking to improve Wikipedia articles, and learn about related guidelines. The feature is locally configurable, and can also be locally expanded with custom Suggestions. Current settings can be seen at [[Special:EditChecks]] and there are [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#For administrators %E2%80%93 local customization|instructions for how administrators can customize]] the links to point to local guidelines. The feature is connected to [[mw:Special:MyLanguage/Help:Edit check|Edit check]] which suggests improvements while someone is writing new content. In the future, the Editing team plans to evaluate the feature's impact with newcomers through a controlled experiment. [https://phabricator.wikimedia.org/T404600] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:23}} community-submitted {{PLURAL:23|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where the cursor became misaligned during the use of CodeMirror’s syntax highlighting, which makes wikitext and code easier to read, has now been fixed. This problem specifically affected users who defined a font rule in a custom stylesheet while creating a new topic with DiscussionTools. [https://phabricator.wikimedia.org/T418793] '''Updates for technical contributors''' * API rate limiting update: To help ensure [[mw:Special:MyLanguage/MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]], global API rate limits will be applied this week to requests without a compliant User-Agent that originate from outside Toolforge/WMCS and to unauthenticated requests made from web browsers. Higher limits will be applied to identified traffic in April. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]]. * The new GraphQL API has been released. The API was developed as a flexible alternative to select features of the Wikidata Query Service (WDQS), to improve developer experience and foster adaptability, and efficient data access. Try it out and [[d:Wikidata:Wikibase GraphQL#Feedback and development|give feedback]]. You can also [https://greatquestion.co/wikimediadeutschland/GraphQLAPI/apply sign up for usability tests]. * The [[m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council/Unsupported Tools Working Group|PTAC Unsupported Tools Working Group]] continued improvements to [[commons:Special:MyLanguage/Commons:Video2commons#|Video2Commons]] in February, with fixes addressing authentication errors, large-file handling, task queue visibility, and clearer upload behavior. Work is still ongoing in some areas, including changes related to deprecated server-side uploads. Read [[m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council/Unsupported Tools Working Group#February 2026|this update]] to learn more. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.19|MediaWiki]] '''In depth''' * The Article Guidance team invites experienced Wikipedia editors from selected [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Pilot wikis and collaborators#Collaborators|pilot wikis]] and interested contributors from other Wikipedias to fill out this questionnaire which is available in [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfmLeVWnxmsCbPoI_UF2jyRcn73WRGWCVPHzerXb4Cz97X_Ag/viewform English], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSd6rzr4XXQw8r4024fE3geTPFe13M_6w7Mitj-YJi0sOlWTAw/viewform?usp=header Arabic], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdok3-RfB18lcugYTUMGkpwmqG_8p760Wv4dCXitOXOszjUDw/viewform?usp=header Bengali], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfjTfYp4jEo0akA4B1e-Nfg3QZPCudUjhJzHzzDi6AHyAaMGA/viewform?usp=header Japanese], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScteVoI29Aue4xc72dekk-6RYtvmMgQxzMI900UOawrFrSTWg/viewform?usp=header Portuguese], [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSetdxnYwL3ub2vqA7awCg5hJZPMIYcDPaiTe12rY9h0GYnVlw/viewform?usp=header Persian], and [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScNvfJF-Ot-4pzA4qAN771_0QDJ4Li19YcUsaTgSKW8Nc7U_Q/viewform?usp=header Turkish]. Your answers will help the team customize guidance for less experienced editors and help them learn community policies and practices while creating an article. Learn more [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|on the project page]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/11|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W11"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 9. marta 2026. u 19:52 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30213008 --> == ''The Signpost'': 10 March 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * Interview: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Interview|Bernadette Meehan, new Wikimedia Foundation CEO]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/News and notes|Security testing unleashes computer worm on Meta-wiki]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Special report|What actually happened during the Wikimedia security incident?]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/In the media|Indonesian government blocks Wikimedia logins; archive site scoured from Wikipedia after owner runs malware]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Recent research|To wiki, perchance to groki]] * Obituary: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Obituary|Madhav Gadgil, Fredrick Brennan, Mark Miller, Chip Berlet]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Opinion|Interface administrators and trusting trust]] * Technology report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Technology report|English Wikipedia deprecates archive.today after DDoS against blog, altered content]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Op-ed|Why is "Trypsin-sensitive photosynthetic activities in chloroplast membranes" cited in "List of tallest buildings in Chicago"?]] * Essay: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Essay|The pursuit of a button click]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/In focus|Short descriptions: One year later]] * WikiProject report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/WikiProject report|Unreferenced articles backlog drive]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Community view|Speaking of planning ...]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Traffic report|Over the mountain, kissing silver inlaid clouds]] * Crossword: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Crossword|"It will never happen"]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-10/Comix|BRIEn't]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 10. marta 2026. u 05:15 (CET) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30121359 --> == ''This Month in GLAM'': February 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue II, February 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/From the team|From the team]]: GLAM in 2026 is calling to action! * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Belgium report|Belgium report]]: A photo safari through Wiki Loves Fashion & a rescue mission with Mission Gourmande! * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: National Library overview of 2025 * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Cultural Heritage and Memory: 2026 GLAM Call and Executed Renaissance Edit-a-thon * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Farewelling the Auckland Museum Summer Students and an update on the NZBSI WiR * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Wikipedia in Cultural Marketing at Crash Mondays Warsaw * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: February in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Spain report|Spain report]]: Wikidata in the GLAM context II * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Neocomensia, SAPA, Atelier Winterthur, GLAM-on-Tour Disentis * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/UK report|UK report]]: New content in African and Asian languages * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Focus on Indigenous issues * [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Contents/Events|Calendar]]: March's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/February 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. marta 2026. u 01:52 (CET)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30232291 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-12</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W12"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/12|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]] beta feature, also known as [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror 6]], has been used for wikitext syntax highlighting since November 2024. It will be promoted out of beta by May 2026 in order to bring improvements and new [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Features|features]] to all editors who use the standard syntax highlighter. If you have any questions or concerns about promoting the feature out of beta, [[mw:Special:MyLanguage/Help talk:Extension:CodeMirror|please share]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T259059] * Some changes to local user groups are performed by stewards on Meta-Wiki and logged there only. Now, interwiki rights changes will be logged both on Meta-Wiki and the wiki of the target user to make it easier to access a full record of user's rights changes on a local wiki. Past log entries for such changes will be backfilled in the coming weeks. [https://phabricator.wikimedia.org/T6055] * On wikis using [[m:Special:MyLanguage/Flagged Revisions|Flagged Revisions]], the number of pending changes shown on [[{{#Special:PendingChanges}}]] previously counted pages which were no longer pending review, because they have been removed from the system without being reviewed, e.g. due to being deleted, moved to a different namespace, or due to wiki configuration changes. The count will be correct now. On some wikis the number shown will be much smaller than before. There should be no change to the list of pages itself. [https://phabricator.wikimedia.org/T413016] * Wikifunctions composition language has been rewritten, resulting in a new version of the language. This change aims to increase service stability by reducing the orchestrator's memory consumption. This rewrite also enables substantial latency reduction, code simplification, and better abstractions, which will open the door to later feature additions. Read more about [[f:Special:MyLanguage/Wikifunctions:Status updates/2026-03-11|the changes]]. * Users can now sort search results alphabetically by page title. The update gives an additional option to finding pages more easily and quickly. Previously, results could be sorted by Edit date, Creation date, or Relevance. To use the new option, open 'Advanced Search' on the search results page and select 'Alphabetically' under 'Sorting Order'. [https://phabricator.wikimedia.org/T403775] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:28}} community-submitted {{PLURAL:28|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the bug that prevented UploadWizard on Wikimedia Commons from importing files from Flickr has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T419263] '''Updates for technical contributors''' * A new special page, [[{{#special:LintTemplateErrors}}]], has been created to list transcluded pages that are flagged as containing lint errors to help users discover them easily. The list is sorted by the number of transclusions with errors. For example: [[{{#special:LintTemplateErrors}}/night-mode-unaware-background-color]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T170874] * Users of the [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]] beta feature have been using [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] instead of [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeEditor|CodeEditor]] for syntax highlighting when editing JavaScript, CSS, JSON, Vue and Lua content pages, for some time now. Along with promoting CodeMirror 6 out of beta, the plan is to replace CodeEditor as the standard editor for these content models by May 2026. [[mw:Special:MyLanguage/Help talk:Extension:CodeMirror|Feedback or concerns are welcome]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T419332] * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] JavaScript modules will soon be upgraded to CodeMirror 6. Leading up to the upgrade, loading the <code dir=ltr>ext.CodeMirror</code> or <code dir=ltr>ext.CodeMirror.lib</code> modules from gadgets and user scripts was deprecated in July 2025. The use of the <code dir=ltr>ext.CodeMirror.switch</code> hook was also deprecated in March 2025. Contributors can now make their scripts or gadgets compatible with CodeMirror 6. See the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror#Gadgets and user scripts|migration guide]] for more information. [https://phabricator.wikimedia.org/T373720] * The MediaWiki Interfaces team is expanding coverage of REST API module definitions to include [[mw:Special:MyLanguage/API:REST API/Extensions|extension APIs]]. REST API modules are groups of related endpoints that can be independently managed and versioned. Modules now exist for [https://phabricator.wikimedia.org/T414470 GrowthExperiments] and [https://phabricator.wikimedia.org/T419053 Wikifunctions] APIs. As we migrate extension APIs to this structure, documentation will move out of the main MediaWiki OpenAPI spec and REST Sandbox view, and will instead be accessible via module-specific options in the dropdown on the [https://test.wikipedia.org/wiki/Special:RestSandbox REST Sandbox] (i.e., [[{{#Special:RestSandbox}}]], available on all wiki projects). * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Scribunto|Scribunto]] extension provides different pieces of information about the wiki where the module is being used via the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Scribunto/Lua reference manual|mw.site]] library. Starting last week, the library also provides a [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Scribunto/Lua reference manual#mw.site.wikiId|way]] of accessing the [[mw:Special:MyLanguage/Manual:Wiki ID|wiki ID]] that can be used to facilitate cross-wiki module maintenance. [https://phabricator.wikimedia.org/T146616] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.20|MediaWiki]] '''In depth''' * The [[m:Special:MyLanguage/Coolest Tool Award|2026 Coolest Tool Award]] celebrating outstanding community tools, is now open for nominations! Nominate your favorite tool using the [https://wikimediafoundation.limesurvey.net/435684?lang=en nomination survey] form by 23 March 2026. For more information on privacy and data handling, please see the [[foundation:Special:MyLanguage/Legal:Coolest_Tool_Award_2026_Survey_Privacy_Statement|survey privacy statement]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/12|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W12"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 16. marta 2026. u 20:35 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30260505 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-13</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W13"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/13|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Wikimedia site users can now log in without a password using passkeys. This is a secure method supported by fingerprint, facial recognition, or PIN. With this change, all users who opt for passwordless login will find it easier, faster, and more secure to log in to their accounts using any device. The new passkey login option currently appears as an autofill suggestion in the username field. An additional [[phab:T417120|"Log in with passkey" button]] will soon be available for users who have already registered a passkey. This update will improve security and user experience. The [[c:File:Passwordless_login_screencast.webm|screen recording]] demonstrates the passwordless login process step by step. * [[m:Special:MyLanguage/Tech/Server switch|All wikis will be read-only]] for a few minutes on Wednesday, 25 March 2026 at [https://zonestamp.toolforge.org/1774450800 15:00 UTC]. This is for the datacenter server switchover backup tests, [[wikitech:Deployments/Yearly calendar|which happen twice a year]]. During the switchover, all Wikimedia website traffic is shifted from one primary data center to the backup data center to test availability and prevent service disruption even in emergencies. '''Updates for editors''' * Wikimedia site users can now export their notifications older than 5 years using a [[toolforge:echo-chamber|new Toolforge tool]]. This will ensure that users retain their important notifications and avoid them being lost based on the planned change to delete notifications older than 5 years, as previously announced. [https://phabricator.wikimedia.org/T383948] * Wikipedia editors in Indonesian, Thai, Turkish, and Simple English now have access to Special:PersonalDashboard. This is an [[mw:Special:MyLanguage/Moderator Tools/Dashboard|early version of an experience]] that introduces newer editors to patrolling workflows, making it easier for them to move from making edits to participating in more advanced moderation work on their project. [https://phabricator.wikimedia.org/T402647] * The [[Special:Block]] now has two minor interface changes. Administrators can now easily perform indefinite blocks through a dedicated radio button in the expiry section. Also, choosing an indefinite expiry provides a different set of common reasons to select from, which can be changed at: [[MediaWiki:Ipbreason-indef-dropdown]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T401823] * Mobile editors [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#Logged-out|at several wikis]] can now see an improved logged-out edit warning, thanks to the recent updates from the Growth team. These changes released last week are part of ongoing efforts and tests to enhance [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|account creation experience on mobile]] and then increase participation. [https://phabricator.wikimedia.org/T408484] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:36}} community-submitted {{PLURAL:36|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the bug that prevented mobile web users from seeing the block information when affected by multiple blocks has been fixed. They can now see messages of all the blocks currently affecting them when they access Wikipedia. '''Updates for technical contributors''' * Images built using Toolforge will soon get the upgraded buildpacks version, bringing support for newer language versions and other upstream improvements and fixes. If you use Toolforge Build Service, review the recent [https://lists.wikimedia.org/hyperkitty/list/cloud-announce@lists.wikimedia.org/thread/EMYTA32EV2V5SQ2JIEOD2CL66YFIZEKV/ cloud-announce email] and update your build configuration as necessary to ensure your tools are compatible. [https://wikitech.wikimedia.org/w/index.php?title=Help:Toolforge/Building_container_images&oldid=2392097#Buildpack_environment_upgrade_process][https://phabricator.wikimedia.org/T380127] * The [https://api.wikimedia.org/wiki/Main_Page API Portal] documentation wiki will shut down in June 2026. API keys created on the API Portal will continue to work normally. api.wikimedia.org endpoints will be deprecated gradually starting in July 2026. Documentation on the API Portal is moving to [[mw:Wikimedia APIs|mediawiki.org]]. Learn more on the [[wikitech:API Portal/Deprecation|project page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.21|MediaWiki]] '''In depth''' * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]] is considering improvements to [[m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names|automatically generated reference names in VisualEditor]]. Please check out the [[m:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Proposed solutions|proposed solutions]] and participate in the [[m:Talk:WMDE Technical Wishes/References/VisualEditor automatic reference names#Request for comment|request for comment]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/13|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W13"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 23. marta 2026. u 17:51 (CET) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:UOzurumba (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30268305 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-14</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W14"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/14|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The Beta version of [[abstract:|Abstract Wikipedia]] a new Wikimedia project which is language-independent, was launched last week. The project allows communities to build Wikipedia articles in their native language, which can be readily accessed by other users in their own languages. The wiki is powered by instructions from Wikifunctions and also based on structured content from Wikidata. [[:f:Special:MyLanguage/Wikifunctions:Status updates/2026-03-26|Read more]]. '''Updates for editors''' * The Growth team is running an A/B test to evaluate a clearer, more user-friendly message that promotes account creation on wikis. Currently when logged-out mobile users begin editing, they see a jarring warning message that can feel abrupt and discouraging. This also presents temporary account editing as the default rather than encouraging account creation. The test is running on ten Wikipedias, including Arabic, French, Spanish and German. [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#2. Improve logged-out warning message (T415160)|Read more]]. * The Wikimedia Apps team is inviting feedback on [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Future of Editing on the Mobile Apps|how editing should work on the Wikipedia mobile apps]]. The discussion focuses on improving how users access editing tools when they tap "Edit". This is part of a broader effort to convert readers who develop an interest in editing, to access a more user-friendly pathway to start contributing. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:45}} community-submitted {{PLURAL:45|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where citation fetching from the large newspaper archive [https://www.newspapers.com Newspapers.com] was no longer working, due to a block in [[mw:Special:MyLanguage/Citoid|Citoid]] requests, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T419903] '''Updates for technical contributors''' * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.22|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/14|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W14"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 30. marta 2026. u 21:25 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30329462 --> == ''The Signpost'': 31 March 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/News and notes|Entirety of Wikinews to be shut down]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/In the media|AI ban, newspapers disrupt archiving; and antisemitism complaints]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Community view|Videos from WikiConference North America 2025 in NYC]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Disinformation report|Cleaning up after Jeffrey Epstein, Peter Nygard, and Mohamed Al-Fayed]] * WikiConference report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/WikiConference report|WikiConference North America 2025 in NYC review]] * Obituary: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Obituary|Dr. Subas Chandra Rout]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Traffic report|Call in the dogs of war, soldier of fortune]] * Gallery: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Gallery|Canadian Rangers participate in Operation ''Enduring Encyclopedia'']] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-03-31/Comix|n00bsitting]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 31. marta 2026. u 12:08 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30329870 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-15</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W15"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/15|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents|CampaignEvents extension]] now includes a new group goal-setting feature, enabling organizers to set and track event goals such as the number of articles created and participating contributors in real time. Similarly, participants can work toward shared targets and see their collective impact as the event unfolds. The feature is now available on all Wikimedia wikis. Learn more in [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents/Registration/Collaborative contributions#Goal setting|the documentation]]. * [[File:Maki-gift-15.svg|12px|link=|class=skin-invert|Wishlist item]] The new [[mw:Special:MyLanguage/Help:Watchlist labels|watchlist labels]] feature (announced in [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/07|Tech News 2026-07]]) is now available via VisualEditor, the source editor, and the 'watchstar' (or watch link, for skins that don't have a star icon). Previously it was only possible to assign labels via [[Special:EditWatchlist|EditWatchlist]]. In all three places it is a new field following the expiry field. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:23}} community-submitted {{PLURAL:23|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where talk pages on mobile with Parsoid are unusable after empty section headers, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T419171] '''Updates for technical contributors''' * The [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|sub-referencing feature]], which lets editors add details to an existing reference without duplicating it, will be gradually rolled out to [[phab:T414094|more wikis]] later this year. Wikis using the [[mw:Special:MyLanguage/Reference Tooltips|Reference Tooltips]] gadget are encouraged to update their version (typically at [[m:MediaWiki:Gadget-ReferenceTooltips.js|MediaWiki:Gadget-ReferenceTooltips.js]] as shown [https://en.wikipedia.org/w/index.php?diff=1344408362 here]) to ensure compatibility. Other reference-related gadgets may also be affected. [https://phabricator.wikimedia.org/T416304] * All Wikinews editions will be closed and switched to read-only mode on 4 May 2026. Content will remain accessible, but no new edits or articles can be added. This closure was approved by the Board of Trustees of the Wikimedia Foundation following extended discussions. [[m:Wikimedia Foundation Board noticeboard#Board of Trustees Approves Closure of Wikinews|Read more]]. * The [[:mw:Special:MyLanguage/API:Action API|Action API]] has had several formats for requested output. One of them, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>format=php</nowiki></code></bdi>, is being removed soon. Please ensure your scripts or bots use the [[mw:Special:MyLanguage/API:Data formats#Output|JSON format]]. This removal should affect very few scripts and bots. [https://phabricator.wikimedia.org/T118538] * The [[Special:NamespaceInfo|Special:NamespaceInfo]] page now includes namespace aliases. For example "WP" for the "Project" ("Wikipedia") namespace on the German Wikipedia. [https://phabricator.wikimedia.org/T381455] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.23|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/15|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W15"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 6. aprila 2026. u 18:19 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30362761 --> == ''This Month in GLAM'': March 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue III, March 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/From the team|From the team]]: GLAM in Equinox * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Albania report|Albania report]]: Wikigap 2026 in Tirana, Albania * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Aruba report|Aruba report]]: Celebrating 20 Years of Papiamentu/o Wikipedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Bolivia report|Bolivia report]]: The Family Treasures Project Returns, with New GLAM Partners * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Wiki Loves Folklore Brazil defines six categories to represent Brazilian culture on Commons * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: Architecture in the public domain in libraries in Nariño/Arquitectura en dominio público en bibliotecas nariñenses * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: Main Wikimedian in Residence report for 2025 is here * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Germany report|Germany report]]: Art History Loves Wiki 2026 – digital/local. collection loves wiki * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/India report|India report]]: Collaboration resumes with the British Library for Bangla Wikisource * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: 2026 winners projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: New Zealand Bioeconomy Science Institute Wikimedian in Residence update, a letter published in Nature & Architecture + Women NZ * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wikimedia MKD's GLAM Highlights: Botany and Beyond * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Portugal report|Portugal report]]: March in Portugal * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: March in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Sweden report|Sweden report]]: Looking for similar images * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: GLAM Wiki Group, Donna, CoCreation PTT-Archive * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/UK report|UK report]]: CILIP MDG 2026 Conference, Library meetups and the World's Enamels * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Ukraine report|Ukraine report]]: Spring 2026 news from Ukraine – Wiki Loves Folklore & more #1Lib1Ref * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/USA report|USA report]]: MoMA's International Traveling Exhibitions and Wikidata on the LD4 Arts Affinity Group April Community Call * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHL-Wiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/AvoinGLAM report|AvoinGLAM report]]: Oulu Löyly * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Indigenous languages on the Main Page * [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Contents/Events|Calendar]]: April's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/March 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 9. aprila 2026. u 20:19 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30344683 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-16</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W16"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/16|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Experienced editors are invited to [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Main_Page test] the [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|Article guidance]] feature, designed to help less-experienced editors create well-structured, policy-compliant Wikipedia articles. Testing instructions are [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Test feature guide|available]]. Also, after reviewing [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Category:Pages_using_article_guidance the outlines], please provide feedback on the [[mw:Talk:Article guidance|project talk page]]. Based on your input, the feature will be refined and transferred to the pilot Wikipedias to translate and adapt. Check out [[c:File:Article Guidance workflow demo - April 2026.webm|the video]] explaining the feature. '''Updates for editors''' * On most wikis, all autoconfirmed users can now use [[Special:ChangeContentModel|Special:ChangeContentModel]] page to [[mw:Special:MyLanguage/Help:ChangeContentModel|create new pages with custom content models]], such as mass message lists, making custom page formats more accessible. Check [[Special:ListGroupRights|Special:ListGroupRights]] for the status of your wiki. [https://phabricator.wikimedia.org/T248294] * The Growth team has launched an [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account_Creation_Experiments|account creation experiment]] to evaluate whether adding an account creation button to the mobile web header increases new account registrations and encourages more mobile users to contribute to the wikis. The experiment is currently live on Hindi, Indonesian, Bengali, Thai, and Hebrew Wikipedia, and targets 10% of logged-out mobile web users. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where VisualEditor could get stuck loading on Windows devices with animations turned off, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T382856] '''Updates for technical contributors''' * Starting later this week, {{int:group-abusefilter}} who have the [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]] beta feature enabled will have [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] instead of [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeEditor|CodeEditor]] as the editor at [[Special:AbuseFilter|Special:AbuseFilter]]. This is part of the broader effort to make the user experience more consistent across all editors. [https://phabricator.wikimedia.org/T399673][https://phabricator.wikimedia.org/T419332] * Tools and bots that access the [[mw:Special:MyLanguage/Notifications/API|Notifications API]] (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=query&meta=notifications</nowiki></code></bdi>) will need to update their OAuth or BotPassword grants to also include access to private notifications. [https://phabricator.wikimedia.org/T421991] * Due to a library upgrade, listings on category pages may be displayed out of order starting on Monday, 20th April. A migration script will be run to correct this, and will take hours to days depending on the size of the wiki (up to a week for English Wikipedia). [https://phabricator.wikimedia.org/T422544] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.24|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/16|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W16"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 13. aprila 2026. u 17:18 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30380527 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-17</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W17"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/17|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * After two years of development, [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|{{int:codemirror-beta-feature-title}}]], also known as [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror 6]], is to be promoted out of beta on Tuesday, April 21. It brings better code and wikitext readability, reduction in typing errors, and other [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|benefits]] to all users of the standard syntax highlighter. A huge thank you to volunteer [https://phabricator.wikimedia.org/p/Bhsd/ Bhsd] who developed many of the new features, including [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Code folding|code folding]], [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Autocompletion|autocompletion]], and [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#Linting|linting]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T259059] * A major update to the Wikipedia app for iOS is now rolling out, redesigning the interface to align with Apple's latest "Liquid Glass" visual design. [https://apps.apple.com/us/app/wikipedia/id324715238 Download the latest version] and explore the update. '''Updates for editors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/WE3.3.4 Reading lists|Reading lists]] is a feature which allows readers to save articles to a list for reading later. This feature is now in beta on Arabic, French, Indonesian, Vietnamese, and Chinese Wikipedias and by default for all new accounts on all Wikipedias. * An experiment which explores extending [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Mobile page previews|Page Previews to mobile web]] will be launched in the week of April 20 on Arabic, English, French, Italian, Polish, and Vietnamese Wikipedias. Page Previews are pop-ups that display a thumbnail, lead paragraph, and a link to open the full article of a blue link, thereby improving content discovery. The feature is already available on desktop and in the apps. [[m:Special:MyLanguage/List of experiments in Product and Technology#Template|Read more about this experiment and others]]. * On several wikis, logged-in editors who haven't [[mw:Special:MyLanguage/Help:Email confirmation|confirmed their email addresses]] can now see a banner encouraging them to do so. Having the email address confirmed allows a user to restore access to the account if they lose it. [[mw:Special:MyLanguage/Product Safety and Integrity/Account Security#Encouraging users to confirm their email addresses|Learn more]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T421366] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:15}} community-submitted {{PLURAL:15|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where editing very large wiki pages in the 2017 wikitext editor caused slow loading, preview and scrolling lag, and performance issues when selecting, cutting, or pasting content, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T184857] '''Updates for technical contributors''' * As part of the promotion of [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|CodeMirror]] from a beta feature, all users will use [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeMirror|CodeMirror]] instead of [[mw:Special:MyLanguage/Extension:CodeEditor|CodeEditor]] for syntax highlighting when editing JavaScript, CSS, JSON, Vue and Lua content pages. [https://phabricator.wikimedia.org/T419332] * The <code>mirrors.wikimedia.org</code> service for Debian and Ubuntu users will sunset and stop working on May 15. The resources for the service will be replaced with new and better options. Some users may need to switch to a different server which should take about a minute. [https://lists.wikimedia.org/hyperkitty/list/wikitech-l@lists.wikimedia.org/thread/LJYRIS4WB66HIRCAO4GIDTXCMDVZRBMA/ You can read more]. [https://phabricator.wikimedia.org/T416707] * The <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>image</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>oldimage</nowiki></code></bdi> table will be removed from [[wikitech:Help:Wiki Replicas|wikireplicas]]. If your tools or queries access <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>image</nowiki></code></bdi> or <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>oldimage</nowiki></code></bdi> directly, please update them to use the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>file</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>filerevision</nowiki></code></bdi> table before 28 May. [https://phabricator.wikimedia.org/T28741] * Following the recent implementation of global API rate limits on unidentified traffic, the Wikimedia Foundation will continue efforts to ensure [[mw:Special:MyLanguage/MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]] by applying global limits to identified API traffic beginning the last week of April. These limits are intentionally set as high as possible to minimise impact on the community. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]] and [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits/FAQ|Frequently Asked Questions]]. * The [[mw:Special:MyLanguage/Attribution API|Attribution API]] is now available as a [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Stability policy|beta]]. The API fetches information for crediting Wikimedia articles and media files wherever they are used. Reference documentation is available through the REST Sandbox special page available on all Wikimedia wikis (such as the [https://en.wikipedia.org/w/index.php?api=attribution.v0-beta&title=Special%3ARestSandbox REST sandbox on English Wikipedia]). Share your feedback on the [[mw:Talk:Attribution API|project talk page]]. * There is no new MediaWiki version this week. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/17|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W17"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 20. aprila 2026. u 17:00 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30432763 --> == ''The Signpost'': 21 April 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/News and notes|Six Serbian Wikipedia editors banned following controversy about political bias]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/In the media|Could Wikipedia be involved in Massachusetts' proposed social media ban for minors?]] * Gallery: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/Gallery|March equinox]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/Traffic report|Time to change my galaxy in case, we outta space!]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-04-21/Comix|Of skirts and articles]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 21. aprila 2026. u 08:50 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30434643 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-18</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W18"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/18|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * There is a change in how new users are autoconfirmed that will improve anti-vandalism protection. Currently, users who have had an account for a few days and made a few edits are automatically added to the [[{{int:grouppage-autoconfirmed/{{CONTENTLANGUAGE}}}}|{{int:group-autoconfirmed}}]] group. This configuration tends to be exploited by some vandals, who create accounts and start to use them only after some time. To mitigate this, the configuration will be updated next week so that – for the purpose of becoming autoconfirmed – the account age will be counted from their first edit, instead of registration date. The numeric value of the age threshold will remain the same. This change will be deployed only to wikis which require at least one edit as part of the autoconfirmation conditions. [https://phabricator.wikimedia.org/T418484] * All Wikipedia users with new accounts and those who activated the "automatically enable most beta features" option in their preference can now use the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/WE3.3.4 Reading lists|reading lists]] beta feature to save articles for later reading. This helps organize reading interests in one place for convenient access. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the issue where infobox images have huge padding in Firefox, has been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T423676] '''Updates for technical contributors''' * As a reminder, the global API rate limits will be applied this week to identified API traffic. This is to help ensure [[mw:MediaWiki Product Insights/Responsible Reuse|fair use of infrastructure]]. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki should not be affected for now. However, all developers are advised to follow updated best practices. For more information, including the actual rate limits, see [[mw:Wikimedia APIs/Rate limits|Wikimedia APIs/Rate limits]] and [[mw:Wikimedia APIs/Rate limits/FAQ|Frequently Asked Questions]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.26|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/18|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W18"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 27. aprila 2026. u 20:06 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:UOzurumba (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30458046 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-19</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W19"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/19|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|Article guidance]] team invites experienced editors of [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Pilot wikis and collaborators|pilot Wikipedias]]—Arabic, Bangla, Japanese, Portuguese, Persian, Turkish, Simple English, Spanish, and French—to help translate and adapt [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Category:Pages_using_article_guidance sample outlines]. These outlines will guide editors in creating clear, well-structured, and policy-compliant articles when using [https://b24e11a4f1.catalyst.wmcloud.org/wiki/Special:NewArticle the feature] once it is launched in May 2026. [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance#Adapting a sample outline in a Wikipedia|Simple instructions]] on how to translate and adapt the outlines are available. '''Updates for editors''' * The [[:m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council|Product and Technology Advisory Council]] has published [[:m:Special:MyLanguage/Product and Technology Advisory Council/May 2026 draft PTAC recommendation for feedback|draft recommendations]] on a model that affiliates can follow when contributing to the technical space. Community members are invited to provide feedback on the recommendation until May 8th [[:m:Talk:Product and Technology Advisory Council/May 2026 draft PTAC recommendation for feedback|on the talk page]]. * The number of available thumbnail size preferences in MediaWiki is being reduced to three standardized options—Small (180px), Regular (250px), and Large (400px), as part of ongoing efforts to improve performance and reduce strain on thumbnail services. As a result, existing preferences will be mapped to the nearest new size (for example, smaller selections like 120px or 150px will render at 180px, while larger ones like 300px or 360px will render at 400px). The preferences interface will soon be updated to reflect these changes, and users who wish to opt out or provide feedback can do so. [https://phabricator.wikimedia.org/T424909] * From now on, even when a permission expires automatically, users will receive an Echo notification similar to the standard notification for permission changes. There is a difference between this and [[m:Special:MyLanguage/Global reminder bot|Global reminder bot]] in that the latter reminds users a week ''before'' the rights are due to expire, so that they can renew the rights. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:32}} community-submitted {{PLURAL:32|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, the problem where the ULS language selector in [[m:Special:Translate|Special:Translate]] would scroll vertically when it shouldn't, has been resolved. Previously, when users opened the "Translate to English" dropdown and typed certain inputs, the dialog would scroll vertically by a few pixels even when there was enough space to display all results. The dropdown no longer shifts unnecessarily when filtering languages. [https://phabricator.wikimedia.org/T358864] * The [[m:Special:GlobalWatchlist|Global Watchlist]], which lets you view your watchlists from multiple wikis on a single page, continues to improve. For example, watchlists for Wikibase sites such as [[:d:|Wikidata]] now support [[mw:Special:MyLanguage/Extension:EntitySchema|EntitySchema]] elements for better tracking. The Live Updates mode now refreshes the special page every 60 seconds to comply with the updated [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|global API rate limits]] for improved real-time responsiveness. Additionally, a directionality bug that displayed links as "changes 3" instead of "3 changes" in mixed-direction lists has been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T415450][https://phabricator.wikimedia.org/T424422][https://phabricator.wikimedia.org/T418091] '''Updates for technical contributors''' * The second phase of [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits|global API rate limits]] has been rolled out to reduce the [[diffblog:2026/03/26/quo-vadis-crawlers-progress-and-whats-next-on-safeguarding-our-infrastructure/|impact of AI crawlers]] and ensure fair, sustainable access to Wikimedia resources, prioritising human and mission-aligned traffic. [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia APIs/Rate limits#Limits|Limits]] have been shifted from per-hour to per-minute, producing smoother traffic patterns and more predictable API load. Community users are not expected to be affected, and no action is required. Early indications show some User-Agent-based requestors are adjusting behaviour, and around 64% of automated API traffic has been identified. Monitoring continues, and Wikimedia Enterprise remains available for commercial support. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.46/wmf.27|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/19|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W19"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 4. maja 2026. u 22:43 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30498077 --> == ''This Month in GLAM'': April 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue IV, April 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/From the team|From the team]]: How the GLAM Community Can Shine in the 2026–27 Annual Plan * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Albania report|Albania report]]: International Roma Day 2026 in Tirana, Albania * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Argentina report|Argentina report]]: WikiConf Argentina and GLAM projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Asia report|Asia report]]: Documenting and citing oral knowledge in audio and video * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Australia report|Australia report]]: WikiCon Australia, ICIP, Orphan works and Trans-Tasman partnerships * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Wikimedia Brasil publishes book on the power and challenges of free knowledge * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: We celebrate Public Domain Day with an expert panel / Celebramos el día del dominio público con un Panel de expertas * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Ongoing and New GLAM-Wiki Projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Women in Wartime event at Auckland Museum & an update for WiR NZBSI * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Nigeria report|Nigeria report]]: Wikimedia Commons Upload Campaign * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wikimedia MKD in Action: Digitization, Wikisource and Educational Workshops * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: GLAM-Wiki Developments: Residencies, Partnerships and Audiovisual Heritage * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: April in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Le Donne di Villa Massimo * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/UK report|UK report]]: A tenth-century Quran and Islamic Art in Urdu * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/USA report|USA report]]: Wiki MIT launches and US meetups * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Update on the BHL Annual Meeting 27 April - 1 May & BHL Day * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Eight new articles on MoW inscriptions * [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Contents/Events|Calendar]]: May's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/April 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 11. maja 2026. u 15:50 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30513880 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-20</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W20"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/20|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Community Tech has published [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/How to write a good wish|new guidance]] explaining how wishes on Community Wishlist are triaged and prioritized. The documentation is intended to help contributors write stronger proposals by clarifying the factors that influence prioritization decisions. Beyond vote counts, the guidance highlights considerations such as potential impact on the community when determining which wishes move forward. '''Updates for editors''' * The Reader Growth team is launching an experiment to test a new [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader_Growth/Share_Card|Share Card feature]] that allows readers to create visually engaging cards from Wikipedia articles or selected article sections and share them online, with each card linking back to the original article to help expand readership and article discovery. The mobile-only A/B test will be available to a portion of readers on Arabic, Chinese, French, Vietnamese, and English Wikipedia to better understand reading and sharing habits, and is scheduled to begin the week of May 18 and run for four weeks. * The Android and iOS Wikipedia apps recently released the [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_Apps/Team/25th_Birthday_Reading_Challenge|25-day reading challenge]] into Beta, as part of efforts to drive reader engagement by encouraging users to complete reading milestones. To track their reading streak during the challenge, App users can add a widget featuring Baby Globe to their home screen. The challenge officially begins May 11. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:17}} community-submitted {{PLURAL:17|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the global preference for enabling syntax highlighting in wikitext could unexpectedly disable itself after being turned on, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T425286] '''Updates for technical contributors''' * [[File:Octicons-tools.svg|12px|link=|alt=|Advanced item]] The ResourceLoader module <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mediawiki.ui.input</nowiki></code></bdi>, deprecated since [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2023/39|September 2023]], will be removed this week. There is a [[mw:Special:MyLanguage/Codex/Migrating_from_MediaWiki_UI|guide for migrating from MediaWiki UI to Codex]] for any tools that use it. [https://phabricator.wikimedia.org/T420125] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.2|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/20|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W20"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 11. maja 2026. u 21:20 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30524429 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-21</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W21"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/21|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The Abstract Wikipedia team has identified five potential pilot wikis to assess their interest in adopting abstract articles on their wikis. The pilots are Malayalam, Bengali, Dagbani, Arabic, and Indonesian Wikipedia. The feedback period will be open until May 22. If your community is interested in becoming a pilot, [[m:Talk:Abstract Wikipedia|let us know on Meta]]. '''Updates for editors''' * An experiment to show [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists]] to logged-out readers on mobile web will launch on May 18 across German, Spanish, Italian, Portuguese, Polish, Dutch, Turkish, and Urdu Wikipedias, and will run for one month. The effort supports broader goals of helping readers save and organize articles for later reading, while encouraging habits that could lead to future Wikipedia contributions. * To support a bookmark button in the Reading List beta feature, the "Tools > Action" menu has been updated to display icons, including the watch star indicator that helps editors identify temporarily watched articles. The icons now also match those used on mobile, improving consistency across platforms. The change is currently limited to the actions menu and mainly affects editors with privileged user rights. [https://phabricator.wikimedia.org/T426008] * [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor/Suggestion Mode|Suggestion Mode]] was released as an [[w:en:A/B test|A/B test]] for newcomer editors on the mobile website at [[phab:T421189|~15 Wikipedias]]. The experiment will measure the impact that Suggestion Mode has on the proportion of newcomer mobile web edit sessions that result in constructive (un-reverted) article edits. The experiment will also evaluate the feature's impact on editor retention, and monitor changes in revert and block rates. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:27}} community-submitted {{PLURAL:27|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue in the Wikipedia Android app where images could sometimes fail to load after opening a recommended reading list notification, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T418231] '''Updates for technical contributors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikidata Platform|Wikidata Platform team]] has published its [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:SPARQL query service/WDQS backend update/Backend Replacement|backend replacement recommendation]] and accompanying [[wikitech:Wikidata Query Service/WDQS Architecture re-design|technical architecture]] for the migration of the Wikidata Query Service (WDQS) away from Blazegraph. Feedback is invited until May 25th 2026, especially on potential gaps and impacts on advanced use cases. Wikidata community members and WDQS users are also encouraged to help identify high-impact tools and workflows that may need attention on [[d:Wikidata:SPARQL query service/WDQS backend update/High-Impact Use Cases|this page]]. Feedback can be shared on the [[d:Wikidata talk:SPARQL query service/WDQS backend update|Migration talk page]] or during the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Blazegraph Migration Office Hours|next office hour]]. See the [[d:Special:MyLanguage/Wikidata:Wikidata Platform team/Newsletter|WDP team newsletter]] for more details. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.3|MediaWiki]] '''In depth''' * On English, French, Japanese, and a few other Wikipedias, there was a [[diffblog:2025/09/02/better-detecting-bots-and-replacing-our-captcha/|trial of hCaptcha]], a third-party bot detection service. The trial showed that hCaptcha effectively detects and deters some bad-faith automated activity, on its own and by giving [[w:en:Wikipedia:Village pump (technical)/Archive 225#Introducing SuggestedInvestigations|checkusers and stewards]] signals to look into. Because the results were positive, hCaptcha will be rolled out across all wikis over the next few weeks. [[mw:Special:MyLanguage/Product Safety and Integrity/Anti-abuse signals/hCaptcha|See the hCaptcha project page]] for technical information about the implementation and privacy protections. [[diffblog:2026/05/04/better-detecting-bots-and-replacing-our-captcha-part-2/|Learn more]]. * The latest Community Tech update is now available, with progress across several Community Wishlist initiatives, including Reading Lists expansion from the mobile app to the website, new language support for "Who Wrote That" and the Personal Dashboard, improvements to 3D rendering and Charts, and upcoming work on talk page sorting, audio playback, and editing workflows. The update also shares current priorities, wishlist status trends, and opportunities for community feedback on future focus areas and the Wikimedia Foundation’s 2026–2027 Annual Plan. [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates#May 13, 2026: Latest updates from the Community Tech team|Read the full newsletter for details]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/21|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W21"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 18. maja 2026. u 22:21 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30539262 --> == ''The Signpost'': 22 May 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/News and notes|Offline: Osama Khalid still in prison]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/In the media|Indonesian editors, you shall return!]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Disinformation report|Who is a typical paid editor? Who are their typical clients?]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Recent research|WikiLambda the Ultimate]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Traffic report|This is where I'll be, so heavenly, so come and dance with me Michael!]] * Forum: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Forum|WikiAnnotate: help us build a dataset of article quality evaluations]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/In focus|Demystifying the 2026-27 Annual Plan]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Opinion|Wikipedia isn't a battleground. So why does it feel like one?]] * Serendipity: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Serendipity|Wikinews: Into the Wikiverse]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Special report|Wikimedia Foundation closes Wikinews after 21 years]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Community view|Wikipedia's traffic drop: more on languages and freshness]] * Gallery: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Gallery|Earth Day and Mother's Day]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-05-22/Comix|Brother, can you spare a page?]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 22. maja 2026. u 07:19 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Bri@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30513885 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-22</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W22"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/22|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Following a [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments#LOWM|successful account creation experiment]], an improved logged-out edit warning message will be deployed to all Wikimedia wikis in the first week of June. The change will only affect logged-out users on mobile web who open an editing session. The updated experience is designed to encourage account creation more clearly, while still allowing users to edit with temporary accounts. Results from the experiment showed a significant increase in account creation, with a 27% relative lift among users shown the updated message. As expected, as more people funnel into account creation, temporary accounts decreased by a relative 16%. The experiment did not show any significant changes in constructive edit rates or other monitored contributor metrics. [https://phabricator.wikimedia.org/T424595] '''Updates for editors''' * For security reasons, members of certain user groups are [[m:Special:MyLanguage/Mandatory two-factor authentication for users with some extended rights|required to have two-factor authentication]] (2FA) enabled. Members of these groups will be unable to disable the last 2FA method on their account, and it will be impossible to add users without 2FA to these groups. Users will still be able to add new authentication methods or remove them, as long as at least one method is continuously enabled. In the next few weeks, users without 2FA will be removed from these groups. Notably, this applies to bureaucrats. See the linked tasks for deployment schedules. [https://phabricator.wikimedia.org/T423119][https://phabricator.wikimedia.org/T423120] * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes|WMDE Technical Wishes]] will run an [[w:en:A/B testing|A/B test]] on [[:phab:T415904|10 wikis]], testing [[m:WMDE Technical Wishes/References/Reference Previews|potential improvements for Reference Previews]]. The experiment will run for ~2 weeks at the end of May / beginning of June and will affect 10% of desktop readers on the participating wikis. * After two successful experiments, the Reader Growth team is rolling out an [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Image Browsing|Image Browsing]] beta feature for all Wikipedias on mobile on May 25. This means that anyone who has all beta features on by default will start to see this feature, and others can check the box to turn it on in their preferences. The beta feature will include a carousel of all an article's images at the top of the article, with controls for editors to [[mw:Readers/Reader_Growth/Image_Browsing#Phase_2.1_beta_feature|exclude images from the article's carousel or to exclude an article from the feature entirely]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:30}} community-submitted {{PLURAL:30|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, three dimensional STL files were being rendered incorrectly by the media viewer 3D extension which is now fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T416723] '''Updates for technical contributors''' * The legacy CSS classes <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatleft</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatright</nowiki></code></bdi> have been replaced with <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatleft</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatright</nowiki></code></bdi> as the former do not work consistently across all MediaWiki platforms, notably mobile web and mobile apps. Projects relying on these classes are encouraged to review related usage and plan for migration. Please note that <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatleft</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>floatright</nowiki></code></bdi> may also be deprecated in future, although there are currently no plans to do so. [[phab:T426452|Read more]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.4|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/22|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W22"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 25. maja 2026. u 23:52 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Quiddity (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30584502 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-23</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W23"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/23|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|Reader Experience team]] is conducting an experiment to show the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|reading lists]] feature, which is still in development, to logged-out mobile readers to test whether it encourages account creation at a higher rate compared to the watchstar button. The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists#Experiment timeline|experiment]] was launched on May 18th on German, Spanish, Italian, Portuguese, Polish, Dutch, Turkish, and Urdu wikis, and it will run for a month. * The Wikimedia Apps team released [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Explore Feed Refresh/Phase 1|Phase 1]] of the redesigned Home Feed to the Android Beta app. The new Home Feed includes a refreshed "Community" tab and a personalized "For You" tab featuring daily updated reading recommendations. The redesign is part of a broader effort to improve content discovery and create more engaging learning experiences in the Wikipedia apps. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:18}} community-submitted {{PLURAL:18|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where images could fail to load for some suggested edits on [[w:Special:Homepage|Special:Homepage]], leaving the thumbnail stuck in a loading state, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T424048] '''Updates for technical contributors''' * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.5|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/23|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W23"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 1. juna 2026. u 23:08 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30613639 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-24</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W24"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/24|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * Wikimedia Enterprise has increased the free usage limits for its API offerings. The monthly request limit for the On-demand API has increased from 5,000 to 50,000 requests, while the Snapshot API limit has increased from 15 to 30 requests per month. In addition, Structured Contents snapshots are now available for free accounts. These changes expand access to Wikimedia Enterprise data for developers, researchers, and organizations using Wikimedia content. [https://enterprise.wikimedia.com/blog/enhanced-free-api] '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_Apps/Team/Explore Feed Refresh/Phase 1|refreshed Explore Feed]], now called the Home Feed, is rolling out to 50% of users of the Wikipedia Android app. The Home Feed helps readers discover relevant content through two new tabs: ''Community'' and ''For You''. The Community tab provides a scrollable feed of curated content and updates from the broader Wikimedia community and movement, while the ''For You'' tab offers a full-screen, swipeable experience that shows content tailored to a user's interests. The redesign is part of a broader effort to improve discovery and enhance the learning experience in the Wikipedia app. * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/iOS/"Which came first?" Game|Which came first?]] daily trivia game is now available in the beta version of the Wikipedia iOS app in English, German, French, Portuguese, Russian, Spanish, Arabic, Chinese, and Turkish. The game uses historical events from Wikipedia's "On This Day" content and challenges readers to guess which of two events happened first. The game was previously released on Android. Communities interested in making the game available in their languages can [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_Apps/Team/Games#Game availability by language|read the instructions and requirements]]. * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]], a new MediaWiki feature that allows editors to reuse references with different details, will begin rolling out to Wikimedia wikis following a successful pilot phase. Deployment will start on 8 June for most [[wikitech:Deployments/Train#Wednesday|Group 1 wikis]] and French Wikipedia, with additional Wikipedia language editions receiving the feature over the coming months. Communities are encouraged to prepare by checking for [https://translatewiki.net/w/i.php?title=Special%3ATranslate&group=ext-cite&language=en&action_source=search&filter=%21translated&optional=1&action=translate untranslated Cite extension messages] in their language and reviewing any use of [[mw:Special:MyLanguage/Reference Tooltips|Reference Tooltips]], which may require [[:phab:T416304#11668731|updates]] to support the new functionality. Wikis using [[mw:Special:MyLanguage/Help:Reference Previews|Reference Previews]] do not need to take any action. Communities may also wish to create the ''cite-tracking-category-ref-details'' [[Special:TrackingCategories|tracking category]] as a hidden category using <code><nowiki>__HIDDENCAT__</nowiki></code> (or a dedicated template), and connect it to the corresponding Wikidata item [[d:Q129764848]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T425662] * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Mobile page previews#Experimentation|Page Previews experiment]] on mobile web has concluded. The team decided not to roll out the feature after the results showed no statistically significant impact on reader retention, as the primary success metric was retention improvement. Page Previews, which are already available on desktop and in the apps, display a thumbnail, lead paragraph, and link to the full article when readers tap a blue link. The experiment tested this experience on mobile web across six Wikipedias. * The [[mw:Special:MyLanguage/Codex/Design/Icons|user interface icon library]] will be [[phab:T399175|updated later this week or next week]]. Most of the ~300 icons have been slightly refined and ~30 new icons have been added. These changes improve the icons to make them more consistent and comprehensible, and provide more visual balance when they are used in groups. * The [[mw:Special:MyLanguage/Universal Language Selector|Universal Language Selector]] (ULS) interface in MediaWiki, which helps users select content in other languages, has been updated. The new version improves speed and accessibility, and users of Wikimedia projects can now pin languages for quicker language switching. The deployment to Wikimedia sites will happen gradually in the coming weeks. You can test it now as a beta feature by selecting [[Special:Preferences#mw-prefsection-betafeatures|beta features]] in your profile preferences and share your feedback on [[mw:Special:MyLanguage/Universal Language Selector/New ULS|the project page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:21}} community-submitted {{PLURAL:21|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the Pageviews Analysis dashboard on pageviews.wmcloud.org stopped updating graph data in May 2026, affecting all users, has been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T427171] '''Updates for technical contributors''' * The function signature for <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mw.util.addPortletLink()</nowiki></code></bdi> has been simplified. Developers can now pass a configuration object instead of a list of positional parameters when creating portlet links. The previous function signature remains supported for backwards compatibility. For example, instead of: <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mw.util.addPortletLink('p-cactions', '#', 'Stub', 'ca-stubtag', 'Add a stub tag to this page');</nowiki></code></bdi> use <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>mw.util.addPortletLink('p-cactions', { href: '#', text: 'Stub', id: 'ca-stubtag', tooltip: 'Add a stub tag to this page' });</nowiki></code></bdi>. Script maintainers are encouraged to review existing uses of <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>addPortletLink()</nowiki></code></bdi> and update them where appropriate. This change will be available on all wikis from 11 June. Thanks to community volunteer Gerges for contributing this improvement. [https://phabricator.wikimedia.org/T427945] * '''Community Wishlist discussion''': Product & Technology [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates#May 20, 2026: Community Tech becomes a program|introduced changes]] meant to increase the number and complexity of wishes fulfilled, including the disbanding of the Community Tech team. They are [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates|engaging in discussions]] about a [[m:Talk:Community Wishlist#Proposed direction for Wishlist|proposed direction for the wishlist]] from community members. Includes ways to structure annual voting, better tracking of wishes, removing focus areas, and [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/Updates|staffing updates]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.6|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/24|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W24"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 8. juna 2026. u 23:29 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30650573 --> == ''This Month in GLAM'': May 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue V, May 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/From the team|From the team]]: May Global GLAM Call Recording and June Call Announcement * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Australia report|Australia report]]: Celebrating #1Lib1Ref Australasia * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: GLAM Connection: Fashion, History, and Biodiversity in May * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/France report|France report]]: New Wikimedian in Residence * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Connecting the Arctic and Sicily through Wikimedia Projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Mexico report|Mexico report]]: How the cultural, governmental, educational, and museum sectors contributed in unison to Wikimedia projects * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Netherlands report|Netherlands report]]: Setting up your own platform (part 1): from wish to the creation of a wiki * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: ESEAP Conference 2026 and the NZBSI WiR update * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Wikimedia MKD Shares GLAM Experience at International Conferences * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Partnerships, Participation, and Open Knowledge * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: May in Wikimedia Serbia * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Spain report|Spain report]]: El Prado en femenino III * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Museum for Communication, Panel IMD, Wikipedia Day * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/UK report|UK report]]: Early Qurans on the front page of Wikipedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Special story|Special story]]: New tools for multilingual audio, video and metadata * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: New articles in Urdu * [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Contents/Events|Calendar]]: June's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/May 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. juna 2026. u 23:21 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30636889 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-25</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W25"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/25|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth|Reader Growth team]] has launched an [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Image Browsing|Image Browsing]] beta feature on the mobile web version of all Wikipedias. The feature shows an image carousel at the top of articles with 3 or more images. Editors can configure this feature with the following controls: to hide a specific image from a page, either use <code>class=notpageimage</code> excluding it from thumbnail previews, or <code>class=noviewer</code> excluding it from MediaViewer. The carousel can also be disabled from a page entirely, with the magic word <code><nowiki>__NOMEDIAVIEWERCAROUSEL__</nowiki></code>. To submit feedback or flag bugs, please visit the [[mw:Talk:Readers/Reader Growth/Image Browsing|project page]]. * [[mw:Special:MyLanguage/Help:Tables#class="wikitable"|Wikitables]] can now be [[mw:Special:MyLanguage/Help:Sortable tables#Forcing the initial sort direction|sorted in descending order]] on the first click by adding <code dir=ltr>data-sort-order="desc"</code> to the header cell. Previously, by default, clicking a column header for the first time sorts it in ascending order. This addition to a Wikitable gives it more control and flexibility, while the default behavior for subsequent clicks remains unchanged. [https://phabricator.wikimedia.org/T398416] '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance|Article guidance]] feature is currently being tested with some editors creating new articles on the Simple English, French, and Turkish Wikipedias. The experiment will soon begin on the Arabic and Bangla Wikipedias as well. [[w:simple:Special:NewArticle|This feature]] gives editors community-curated guidance to help them create articles that follow community standards. Experienced editors can continue creating or adapting outlines for specific article types that are commonly created by less experienced contributors. The outlines guide less experienced editors in creating high-quality articles. A quick guide to markups used in outlines can be found on [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance/Test feature guide#Markups in outlines|this page]]. [[w:simple:Wikipedia:Article Guidance|Example outlines]] that can be adapted and instructions for how to adapt them are on [[mw:Special:MyLanguage/Article guidance#Adapting a sample outline in a Wikipedia|this section]] of the project page. * Wikis that wish to replace the "indefinitely" button in Special:Block for temporary accounts (for example, wikis that block temporary users only until account expiration) will be able to do so by creating [[MediaWiki:ipb-indefinite-expiry-temporary-account]] with the block duration they want. [https://phabricator.wikimedia.org/T427125] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:41}} community-submitted {{PLURAL:41|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. '''Updates for technical contributors''' * By the end of June, a valid user-agent string will be required for automated dumps downloads from the dumps.wikimedia.org website. Automated requests that provide a generic or empty user-agent will be blocked. This [[phab:T400119|extends enforcement]] of the long standing [[foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia Foundation User-Agent Policy|user-agent policy]]. Access to dumps through Wikimedia Cloud Services will not change. * The roll out of global [[mw:Wikimedia APIs/Rate limits|API rate limits]] is now complete, with limits enforced across all APIs and at the documented levels for all groups. Bots running in Toolforge/WMCS or with the bot user right on any wiki remain exempt. All bots should continue to follow the documented best practices to avoid being rate limited. * The [https://api.wikimedia.org/wiki/Main_Page API Portal wiki] will be read only starting this week (June 15-18). The following week (June 22-25), all API Portal wiki URLs will redirect to [[mw:Wikimedia APIs|Wikimedia APIs on mediawiki.org]]. Learn more on the [[wikitech:API Portal/Deprecation|project page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.7|MediaWiki]] '''Meetings and events''' * On June 17th at 6pm UTC the WMF will be holding Discord call focused on a code review. We've heard through the [[mw:Special:MyLanguage/Developer Satisfaction Survey/2026|Developer Satisfaction Survey]] that volunteers are struggling with code review and we'd like to discuss these experiences with the goal of surfacing workable solutions. You can join the call [https://discord.gg/wikipedia?event=1514727511102062664 via the Wikimedia Community Discord server]. * The [[m:Special:MyLanguage/Conferencia Wikimedia de América Latina 2026|Latin American Wikimedia Conference]] will host a regional hackathon that will bring together the Wikimedia movement’s technical community including developers, system administrators, data scientists, and users with extended rights. Interested technical contributors can [https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSf4osJzTHBJjQbYJk7TMVEJjTEQv7IgtsUDfP-o-qTgeRQQxw/viewform apply for a scholarship] to participate until June 21 at midnight (Bolivia time, UTC-4). * Sign up for Wikimania Team Challenges to join this special event. The Team challenges will take place online and in person from July 21 to 22, before Wikimania conference. Everyone is welcome, regardless of skills or Wikimania registration. Teams will work on 10 important challenges supporting the Wikimedia community. For details, visit [[wmania:Special:MyLanguage/2026:Team challenges|the Team Challenges page]] and [https://wikimedia.eventyay.com/wm/teamchallenges/ register there]. Registration closes on June 20th at 11pm UTC. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/25|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W25"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 15. juna 2026. u 18:48 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:UOzurumba (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30689604 --> == ''The Signpost'': 21 June 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * From the editors: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/From the editors|Ways for beginners to support ''The Signpost'' community journalism]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/News and notes|Community Tech development team disbanded]] * Disinformation report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Disinformation report|PR for the people?]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Recent research|Proposed tagging system for AI involvement; successful and unsuccessful AI tools for contributors]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/In the media|Who won a 14th century battle and who won the 2026 Iran war?]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Community view|Putting the Wish into the Wishlist]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/In focus|A global standard for Neutral Point of View]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/On the bright side|Flowers, blue helmets, reefs, pride, and Juneteenth]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Op-ed|Breathe, Don’t Panic, there is a different story about Wikimedia + AI futures]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Opinion|Wikimedia Foundation staff develop union and Wikimedia user community reacts]] * Technology report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Technology report|Community Tech team is disbanded, controversy erupts]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Traffic report|'Cause this is thriller, thriller night]] * WikiConference report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/WikiConference report|Report of Volunteer Supporters Network Annual Meeting 2026]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Comix|Take your turn]] * Humour: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-06-21/Humour|Group of banned T-shirt makers comes out of hiding to sell new Wikipedia-themed merchandise]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 21. juna 2026. u 05:21 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Bri@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30604303 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-26</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W26"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/26|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Feature summary|Growth features]] are [[phab:T418115|now available at Wikidata]]. This update enables access to Mentorship ([[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship|if configured]]), Impact module, the Help Panel, and a simplified Newcomer Homepage (without Suggested Edits). Wikidata administrators are still configuring the features through Community Configuration. '''Updates for editors''' * The special page [[{{#special:RangeCalculator}}]] has been created. It allows users to find an IP range without needing to rely on external tools. Until now, this tool was only available to CheckUsers. [https://phabricator.wikimedia.org/T268429] * [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing|Sub-referencing]] is a new MediaWiki feature that allows editors to reuse references with different details. It will be deployed to most small and medium-sized Wikipedia language versions on June 23. The [[m:Special:MyLanguage/WMDE Technical Wishes/Sub-referencing#deployment|FAQ]] lists possible actions to take on your wiki to support the deployment. Check the [[:phab:T414094|rollout plan]] for the next deployment steps. [https://phabricator.wikimedia.org/T428902] * Starting next week, users will get a notification when they are blocked or unblocked from editing, or if this block changes. [https://phabricator.wikimedia.org/T100974] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:32}} community-submitted {{PLURAL:32|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. '''Updates for technical contributors''' * Starting next week, abuse filters that are set to "require CAPTCHA verification" will begin to also affect users with the <code>skipcaptcha</code> right, which includes most autoconfirmed users. Bots are exempted. This change only affects edits that trigger an abuse filter. The <code>skipcaptcha</code> right will continue to exempt users from having to solve CAPTCHAs in the ordinary course of using the wikis. [https://phabricator.wikimedia.org/T402595] * Reference documentation for the [[wikitech:Machine_Learning/LiftWing/API|Lift Wing API]] has moved from the API Portal to the interactive [https://wikitech.wikimedia.org/w/index.php?api=lift-wing&title=Special%3ARestSandbox REST Sandbox]. * The API Portal wiki is now closed. For API documentation, see [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia_APIs|Wikimedia APIs on mediawiki.org]]. All API Portal wiki URLs (https://api.wikimedia.org/wiki/) will redirect to the mediawiki.org page starting June 22. [https://phabricator.wikimedia.org/T427537] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.8|MediaWiki]] '''Meetings and events''' * Join an online call on 25 June at 2:30pm UTC to meet the current Wikimedia interns for [[mw:Google_Summer_of_Code/2026|Google Summer of Code]] and [[mw:Outreachy/Round_32|Outreachy]]. Interns will provide an overview of their projects and a brief demo of their work so far. Attendees are encouraged to [[mw:event:Google_Summer_of_Code/Summer_2026_June_Internship_open_session|share ideas and connections in their community]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/26|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W26"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 23. juna 2026. u 15:05 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Trizek (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30722494 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-27</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W27"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/27|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * As part of the [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|Account Creation Experiments]], the Growth team tested adding a user account icon in the mobile web header for logged-out users, providing direct access to "Create account" and "Log in" actions. The experiment increased account creation by about 20% without negatively affecting edit quality or constructive edit rates. The feature will now be rolled out to all Wikimedia Foundation wikis on mobile web in the first week of July. [https://phabricator.wikimedia.org/T428220] * After a [[phab:T426248|successful experiment]], logged-in users who did not [[mw:Special:MyLanguage/Help:Email_confirmation|confirm their email address]] when their account was created see a new banner asking them to complete that process. This helps reduce the risk that users get locked out of their account, and makes account email addresses overall more reliable. This is part of the [[mw:Special:MyLanguage/Product Safety and Integrity/Account Security|Account Security]] project. [https://phabricator.wikimedia.org/T428292] * An update to [[Special:Search|Search]] is refining how the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>-prefix:</nowiki></code></bdi> behaves when used to exclude results. Previously, using <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>-prefix:</nowiki></code></bdi> with negation could unintentionally broaden search results by adding the namespaces included in the search scope, leading to confusing behavior for users expecting a straightforward exclusion filter. With the update, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>-prefix:</nowiki></code></bdi> will now strictly exclude matching page titles as intended and may display a warning if the relevant namespace has not been explicitly selected. The behavior of <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>prefix:</nowiki></code></bdi> without negation however remains unchanged. [https://phabricator.wikimedia.org/T427443] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:33}} community-submitted {{PLURAL:33|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where reviewers using the Page Curation toolbar were not automatically subscribed to talk page discussions they started has now been fixed. Reviewers will now receive notifications when someone replies to those discussions. [https://phabricator.wikimedia.org/T329346] '''Updates for technical contributors''' * Starting June 29th, automated downloads from the dumps.wikimedia.org website will be subject to the [[Foundation:Special:MyLanguage/Policy:Wikimedia Foundation User-Agent Policy|user-agent policy]]. Automated requests that provide a generic or empty user-agent will be blocked. Access to dumps through Wikimedia Cloud Services remains unaffected. This is a follow up to the announcement made in the [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/25|2026/25 issue of Tech News]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.9|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/27|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W27"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 29. juna 2026. u 13:47 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30744833 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-28</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W28"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/28|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:34}} community-submitted {{PLURAL:34|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the search bar results on Wikidata, showed English results instead of using the correct language fallback for users of language variants, has now been fixed. Search suggestions will now follow the expected language fallback chain. [https://phabricator.wikimedia.org/T429769] '''Updates for technical contributors''' * In preparation for [[m:Special:MyLanguage/Event:Celebrate Women|Celebrate Women campaign]] planned for March 2027, the Wikimedia Foundation’s [[m:Special:MyLanguage/Wikimedia Foundation/Advancement/Community Growth/Content Enablement|Content Enablement team]] has launched a 22-question survey to better understand technical contributions by women+ (anyone who identifies as a woman) across Wikimedia projects. The survey takes approximately 15–20 minutes to complete and will remain open until 20 July 2026. The [[m:Special:MyLanguage/Celebrate Women/Technical contributions survey|questions]] are also available on-wiki for review in advance. * The [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Score|Score extension]] now supports rendering music scores as SVG images in addition to PNG, addressing a long-standing [[:phab:T49578|feature request]] and resolving historical image quality issues. Both formats are now provided to clients, with PNG in the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>src</nowiki></code></bdi> attribute and SVG in the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>srcset</nowiki></code></bdi> attribute. * The new [[wikitech:Parsoid|Parsoid]] parser [[mw:Special:MyLanguage/Parsoid/Parser_Unification/Updates|continues to be deployed to additional wikis]], making it easier to introduce new reading and editing features. It was enabled on French Wikipedia, bringing total progress to covering 78.9% of Wikipedia page views. Rollout to English Wikipedia desktop will progress through this week. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.10|MediaWiki]] '''In depth''' * The Wikimedia Hackathon 2026 [[diffblog:2026/06/29/wikimedia-hackathon-2026-building-collaborating-and-shaping-the-future-together/|recap blog post]] is now live. It highlights the projects, sessions, and social activities from this year’s event, and shares initial plans for the 2027 Wikimedia Hackathon. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/28|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W28"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 6. jula 2026. u 15:56 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30773578 --> == ''This Month in GLAM'': June 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue VI, June 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/From the team|From the team]]: Tools, tech, and Wikimania * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Argentina report|Argentina report]]: New digitization partner * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Bangladesh report|Bangladesh report]]: International Museum Day Edit-a-thon and Workshop held in Dinajpur, Bangladesh * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Belgium report|Belgium report]]: Postal Mission on Wikimedia * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Empowering Institutions through Wikisource Education and GLAM Capacity Building * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Czech Republic report|Czech Republic report]]: Bridging the gap between labs and Wikipedia: continuing cooperation with FZU * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Egypt report|Egypt report]]: From Museum Celebrations to Archival Documentation * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Finland report|Finland report]]: Northern Wikimedist meetup in Oulu * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/France report|France report]]: #1lib1ref Recap and International Archives Week * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Italy report|Italy report]]: Heritage and Community Action * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Mexico report|Mexico report]]: Open GLAM in Puebla * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Netherlands report|Netherlands report]]: Interview with Olaf Janssen, Wikimedia coordinator of the KB, National library of the Netherlands * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: BAU at Auckland Museum, Otago Uni Library Life and the NZBSI WiR is complete * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Macedonia report|North Macedonia report]]: Collaboration with the Botanical garden at the Faculty of Natural Sciences and Mathematics in Skopje * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: Poland Report: New Partnerships, Conferences, and Wikimedians in Residence * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Serbia report|Serbia report]]: Opening the Doors of Serbian Heritage: Wikimedia Serbia’s Recent GLAM and Wikidata Successes * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Spain report|Spain report]]: GLAM Labs Futures 2026 * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Sweden report|Sweden report]]: Finnish-Swedish cooperation * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Exhibition, International Archives Week Panel * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/UK report|UK report]]: Ninth Good Article from Khalili partnership * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/USA report|USA report]]: Philadelphia WikiSalon * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/AvoinGLAM report|AvoinGLAM report]]: Is the sauna still hot? * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: New articles * [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Contents/Events|Calendar]]: July's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/June 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. jula 2026. u 00:35 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30773577 --> == ''The Signpost'': 13 July 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/News and notes|An exclusive club]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/In the media|Battle for a soul - who won?]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Opinion|We need to innovate with Wikimedia decision-making]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Recent research|LLMs and NPOV, 20 years of user blocks, Esperanto and Volapük Wikipedias]] * News from Diff: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/News from Diff|How to host Wikicurious in your own community]] * Community view: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Community view|CUNY Newmark Wikimedian-in-Residence Quarterly Brief – April to June 2026]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Special report|Wikipedia escapes Category 1 designation under the UK Online Safety Act - for now]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/On the bright side|Fatherhood, weather, and diplomacy]] * Op-ed: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Op-ed|A Layup Easy Proposal for Wikimedia at 25: Spend 25% of Donations on the Community]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Traffic report|The grass was greener, the light was brighter]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-07-13/Comix|schnozzed]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 13. jula 2026. u 09:27 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30775662 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-29</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W29"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/29|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise_Tone|Revise Tone]] helps newcomers identify passages in Wikipedia articles that may contain non-encyclopedic language and encourages them to consider revising the tone. The feature was [[w:en:A/B_testing|A/B tested]] on the Arabic, English, French, and Portuguese Wikipedias, where newcomer task completion rates [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Revise_Tone#Experiment_Results|increased by 38.7%]] compared to the default Copyedit task, with no decrease in edit quality. The test ended on July 9, and the feature is now available for everyone on these wikis, configurable via Community Configuration. [[phab:T426364|The plan]] is to release Revise Tone to more wikis. * The community configuration that allows [[mw:Special:MyLanguage/Help:Growth/Mentorship#Automated mentor list cleanup|automatic removal of inactive mentors]] based on configurable criteria will be enabled on Thursday 16, [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Deployment|on some wikis]] to keep mentor lists up to date. Mentors are experienced contributors who opt in to help new users on-wiki through the [[mw:Special:MyLanguage/Growth/Feature summary|Growth Features]]. Administrators can now prepare the settings via [[w:Special:CommunityConfiguration/Mentorship|Special:CommunityConfiguration/Mentorship]]; they will take effect starting Thursday. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:38}} community-submitted {{PLURAL:38|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where some users of the Wikipedia Android app were logged out immediately after signing in, preventing them from staying logged in and editing pages, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T316916] '''Updates for technical contributors''' * Editing a page via user scripts or gadgets was causing watchlist labels that the user had assigned to that page to reset. This has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T423778] * To work around a Safari bug (see [[phab:T425211]]), on Parsoid-enabled wikis, wikilink hrefs now use absolute urls instead of protocol-relative urls. REST API output remains unchanged and continue to use protocol-relative urls. Gadgets, user scripts, bots, and CSS might need to be adapted if they relied on the presence of protocol-relative urls in wikilink hrefs. [https://phabricator.wikimedia.org/T431358] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.11|MediaWiki]] '''In depth''' * The Wikimedia Foundation’s Experiment Platform Team has published a blog post reflecting on its first year of structured experimentation. It highlights successful experiments such as Paste Check, Reference Check, and Tone Check, which improved editing outcomes and have been rolled out to more users, as well as experiments that did not lead to product changes. [[diffblog:2026/07/07/moving-the-needle-how-we-test-new-ideas-across-wikimedia-projects|Read more]]. '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/29|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W29"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 13. jula 2026. u 18:11 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30804401 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-30</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W30"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/30|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Reader/Reader Experience|Reader Experience team]] has incorporated community feedback around the placement of watchstar and watchlist buttons for the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/WE3.3.4 Reading lists|Reading Lists beta feature]], which would allow for saving articles for later reading – a [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist/W102|wishlist item]] to bring the functionality to web. Editors are invited to enable the beta feature to test it out and [[phab:T426453|share their thoughts]]. * [[mw:Special:MyLanguage/VisualEditor/Suggestion Mode|Suggestion Mode]] offers edit suggestions within the VisualEditor for improving Wikipedia articles. [[Special:EditChecks|All suggestions]] are [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#For administrators – local customization|community-configurable]]. The [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/TextMatch|TextMatch]] feature is a way for volunteers to create custom local suggestions. The feature searches in articles for strings of text, and now includes support for regular expressions. This gives volunteers greater precision and flexibility over the kinds of local suggestions they can create. Note: Suggestions [[mw:Special:MyLanguage/Edit check/Configuration#:~:text=maximumEditcount|can be targeted]] based on the edit count of the person editing as well as other aspects of the page. You can [[mw:Special:MyLanguage/Help:Suggestion mode#Create custom local types of Suggestions|find examples from other communities]] for inspiration, including TextMatches that detect: typos, grammar-errors, potential advertisements, clichés, incorrect dash or hyphen usage, non-specific time keywords, outdated names, and more. Any [[mw:Special:MyLanguage/Talk:VisualEditor/Suggestion Mode|feedback]] is appreciated. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:27}} community-submitted {{PLURAL:27|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the SVG Translate tool could use an outdated version of a file, causing existing translations to be overwritten when new ones were uploaded, has now [[phab:T430577|been fixed]]. Overall, in the last quarter from April – June 2026 about 337 community tasks were resolved by the Wikimedia Foundation. '''Updates for technical contributors''' * On Parsoid-enabled wikis, Parsoid now renders a maximum of 1,250 images per page. A new tracking category, "media-limit-reached", will be soon made available to identify pages where this limit is reached, making it easier to find content whose media output may have been restricted during rendering. See [[phab:T430854]] for more information and to provide feedback. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.12|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/30|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W30"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 21. jula 2026. u 07:46 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30836091 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-31</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W31"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/31|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[File:Maki-gift-15.svg|12px|link=|class=skin-invert|Wishlist item]] [[mw:Special:MyLanguage/ContentTranslation|Content Translation]] now supports dark mode, fulfilling a [[m:Community Wishlist/W544|Community Wishlist request]]. This brings the tool in line with the accessibility features available in the Vector 2022 and Minerva skins, helping reduce visual fatigue for users translating content. [https://phabricator.wikimedia.org/T367077] * DiscussionTools' source mode and the 2017 wikitext editor will now offer autocomplete for links (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>[[</nowiki></code></bdi>), templates (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{</nowiki></code></bdi>), HTML and parser tags (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki><</nowiki></code></bdi>), and magic words (<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>__</nowiki></code></bdi>), making it quicker and easier to insert links, templates, and other wiki markup while editing. [https://phabricator.wikimedia.org/T432400] * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Growth/Mobile page previews|Readers Growth team]] has concluded its experiment with mobile page previews and will not roll out the feature. Page Previews are a pop-up bottom sheet that appears when readers tap a blue link, showing a thumbnail, lead paragraph, and an option to open the article. The experiment showed flat retention and negative indicator metrics, suggesting that mobile web readers preferred navigating directly to linked articles rather than using page previews. * The Reader Experience team has seen encouraging early results from the [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists feature]], with 93% of participating users reporting that it was useful. Reading Lists help active readers save articles for future reading and support their learning goals on Wikimedia projects. The team plans further improvements before expanding the feature to more users. * The [[mw:Special:MyLanguage/Wikimedia Apps/Team/Explore Feed Refresh|Explore Feed Refresh]] initiative was tested with new and casual Wikipedia app readers. The refreshed feed helps readers discover new and relevant content. After a 10.5% increase in engagement with the feed, Wikimedia Apps team has decided to scale the Home Feed redesign to iOS with the learnings from the Android release applied. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:23}} community-submitted {{PLURAL:23|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where subject names in the Article Guidance feature were displayed with incorrect capitalization on French Wikipedia, has now been fixed. Subject names will now follow the correct capitalization rules for the language. [https://phabricator.wikimedia.org/T427201] '''Updates for technical contributors''' * After running several [[mw:Special:MyLanguage/Contributors/Account Creation Experiments|Account Creation Experiments]] to improve registration completion rates, a new version of the username field on [[Special:CreateAccount|Create Account]] has been rolled out. It includes [[:c:File:Create account - July 2026 updates.png|a popover summarizing the username policy]] to provide clearer guidance during account creation. As part of this change, the messages <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-helpusername</nowiki></code></bdi> and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-help</nowiki></code></bdi> that several communities have configured will no longer be used. If communities want to customize the guidance shown in the new popover, they can instead edit the following messages: <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-policy-popover-bullet1</nowiki></code></bdi>, <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-policy-popover-bullet2</nowiki></code></bdi>, and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>createacct-username-policy-popover-bullet3</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T430604] * Later this week, the [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror|CodeMirror syntax highlighter]] will offer [[w:en:Theme (computing)|themes]]. The themes can be picked from a dropdown menu in the full [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CodeMirror#CodeMirror preferences|CodeMirror preferences]] dialog. For wikitext, available themes are default, colorblind-friendly (previously the colorblind preference option on [[Special:Preferences#mw-prefsection-editing]]) and no-highlighting. For code languages (i.e., CSS/JavaScript/JSON/Vue/Lua), there are several themes available. These same themes will eventually be available for wikitext, too. [https://phabricator.wikimedia.org/T163533] * From now on, wikis can restrict editing in the "User" namespace to only the page owner and certain user groups. [[mw:Special:MyLanguage/Manual:$wgRestrictUserPageEditing|Read the configuration documentation]] to learn more. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.14|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/31|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W31"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 27. jula 2026. u 20:49 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30856308 --> == ''The Signpost'': 2 August 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/In the media|Union drive, most prolific editor make headlines]] * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/News and notes|Foundation rejects voluntary recognition of union, proposed board eligibility rules sharply restrict candidates]] * WikiConference: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/WikiConference|"Kurier, Signpost, wikipress: You can be a Wikimedia journalist" - Wikimania presentation by User:Noé Recap]] * In focus: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/In focus|Is Larry Sanger the co-founder of Wikipedia?]] * Arbitration report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/Arbitration report|Think, and not just about content]] * News from Diff: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/News from Diff|Meet the Wikimedians of the Year 2026!]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/On the bright side|The beautiful game]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/Traffic report|Odyssey and Oyarzabal]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-02/Comix|Well-spotted]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 2. augusta 2026. u 12:18 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:JPxG@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30775662 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-32</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W32"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/32|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience|Reader Experience team]] has developed a [https://82db7c8d4b.catalyst.wmcloud.org/w/index.php?title=Regent%27s_Park&uselang=de patch demo] that wraps the page toolbar onto two lines when there is not enough horizontal space for all the buttons. This aims to reduce crowding in the Vector 2022 toolbar, which can occur on some language Wikipedias at certain screen widths. [https://phabricator.wikimedia.org/T429518] * The Reader Experience team is planning to launch [[mw:Special:MyLanguage/Readers/Reader Experience/Reading lists|Reading Lists]], a [[m:Special:MyLanguage/Community Wishlist Survey 2021/Mobile and apps/Have Apps reading lists available on Destop/Mobile|Community Wishlist item]], which is currently available to try in beta, as a full feature in September. Before then, volunteer translator help is needed for [https://translatewiki.net/w/i.php?title=Special%3ATranslate&group=ext-readinglists&filter=&action=translate string translations] into a number of languages. The feature supports reading and learning goals on Wikipedia. * Next week, the table of contents on Wikimedia Commons file pages will be improved by consolidating the file page table of contents with the page table of contents. This will make it easier to understand a file page’s structure, navigate to specific sections, and share links to individual sections. [https://phabricator.wikimedia.org/T332644] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:24}} community-submitted {{PLURAL:24|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where some [[w:TIFF|TIFF]] images failed to load after clicking their thumbnail, causing a broken image to be displayed instead of the full-size image, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T429326] '''Updates for technical contributors''' * The variable and function selector in AbuseFilter has been updated to support search and autocomplete. It will allow filter maintainers to find the desired variable or function more quickly. [https://phabricator.wikimedia.org/T323698] * The MJPEG and VP8 formats are removed from the video player. The MP4 format (MPEG-4 Part 2) is added instead, which provides higher quality videos to older iPhone devices. It may take a few weeks to retroactively update all existing videos. The default format for modern devices stays the same (VP9/WebM). [https://phabricator.wikimedia.org/T358266] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.15|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/32|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W32"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 3. augusta 2026. u 21:46 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30872536 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-33</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W33"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/33|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * [[File:Maki-gift-15.svg|12px|link=|class=skin-invert|Wishlist item]] A new ChartWizard is [[c:Special:ChartWizard/Data:Example.Pie.chart|now available on Wikimedia Commons]] for users interested in creating charts from their own data. The wizard makes the [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Chart|Chart extension]] more beginner-friendly by allowing editors to create charts, such as bar and pie charts, without needing to use JSON. Users can still switch to the JSON editor if they prefer. Feedback on the new tool is welcome on the [[m:Talk:Community Wishlist/W414|wish talk page]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:19}} community-submitted {{PLURAL:19|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where the Wikipedia iOS app’s Picture of the Day widget displayed the same image every day instead of updating daily, has now been fixed. [https://phabricator.wikimedia.org/T430692] '''Updates for technical contributors''' * [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Math|Math formula]] SVG images will soon be generated in the browser instead of on the server. MathML continues to be generated on the server and renders in the browser without JavaScript. Wikibooks will see this change on 12 August, Wikisource on 19 August and Wikipedia from 20-27 August. You can try this by selecting "{{int:Mw-math-mathjax}}" in your preferences. This change is part of [[mw:Special:MyLanguage/RESTBase/deprecation|deprecating RESTBase]] and [[phab:T431372|deprecating Mathoid]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T271001] * Category pages will soon support sorting entries by the time they are added to a category. This will make it easier to find recently or long-standing categorized pages. It will also improve workflows for maintenance categories such as deletion backlogs and other time-based review tasks. You can use <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>cldsort=timestamp</nowiki></code></bdi> URL argument in category view to sort the entries. [https://phabricator.wikimedia.org/T433768] * [[mw:Special:MyLanguage/Extension:Gadgets|Gadgets]] and user scripts on Wikimedia wikis may now use [[phab:T395347|ES2018 features]] and [[phab:T419142|ES2019 features]] in JavaScript code. Previously, the platform only allowed up to ES2017. MediaWiki validates the source code to protect functionality from syntax errors and to ensure scripts are valid in all [[mw:Special:MyLanguage/Compatibility#Browser_support_matrix|supported browsers]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T419142] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.16|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/33|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W33"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 10. augusta 2026. u 22:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30901051 --> == ''This Month in GLAM'': July 2026 == {| style="width:100%;" | valign="top" align="center" style="border:1px gray solid; padding:1em;" | {| align="center" |- | style="text-align: center;" | [[File:This Month in GLAM logo 2018.png|350px|center|link=outreach:GLAM/Newsletter]]<br /> <hr /> <div style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;">[[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026|<span style="color:darkslategray;">This Month in GLAM – Volume XVI, Issue VII, July 2026</span>]]</div> <hr /><br /> |- style="text-align: center;" | <span style="font-size:12pt; font-family:Times New Roman;"> '''<u>Headlines</u>'''</span> |- style="font-size:10pt; font-family:Times New Roman; text-align:center;" | <div style="text-align:left; column-count:2; column-width:28em; vertical-align:top;"> * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/From the team|From the team]]: July and Wikimania Have Come and Gone * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Brazil report|Brazil report]]: Strategic Workshops, Academic Publications, and Bidding Farewell to NeuroMat * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Colombia report|Colombia report]]: Colombia at Wikimania 2026: panel on how the far-right affects open knowledge institutions * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Egypt report|Egypt report]]: From Al-Ahram to Zamalek: Exploring Archives and Art Galleries * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/France report|France report]]: GLAM Presentations at Wikimania 2026 + Wiki Fashion Show * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/New Zealand report|New Zealand report]]: Launch of Wikifying a Conference handbook; Wikipedia Workshop at Te Toi Uku * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Poland report|Poland report]]: GLAM-Wiki partnerships continue opening collections * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Sweden report|Sweden report]]: At Wikimania and copyright process * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Switzerland report|Switzerland report]]: Faces and Masks - the interwoven relation, Wikimania Paris * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/UK report|UK report]]: Wikimania report + New articles in Hindi * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/USA report|USA report]]: GLAM USA Report (Past & Upcoming) * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Biodiversity Heritage Library report|Biodiversity Heritage Library report]]: Updates on work by BHLWiki Working Group members * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Memory of the World report|Memory of the World report]]: Academic paper in preparation * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Wiki Knowledge Park report|Wiki Knowledge Park report]]: Preserving Islamic Cultural Heritage: The GLAM and Metadata Impact of Wiki Loves Ramadan 2026 * [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Contents/Events|Calendar]]: August's GLAM events </div> |- | style="font-family:Times New Roman; text-align:center; font-size:85%;" | [[outreach:GLAM/Newsletter|Read this edition in full]] &bull; [[outreach:GLAM/Newsletter/July 2026/Single|Single-page]] |- | valign="top" colspan="2" style="padding:0.5em; font-family:Times New Roman;text-align:center; font-size:85%;" | To assist with preparing the newsletter, please visit the [[outreach:GLAM/Newsletter/Newsroom|newsroom]]. Past editions may be viewed [[outreach:GLAM/Newsletter/Archives|here]]. |- |} |} <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[m:GLAM/Newsletter/About|About ''This Month in GLAM'']] · [[m:Global message delivery/Targets/GLAM|Subscribe/Unsubscribe]] · [[m:MassMessage|Global message delivery]] · [[:m:User:Romaine|Romaine]] 12. augusta 2026. u 02:03 (CEST)</div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Romaine@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/GLAM&oldid=30901934 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-34</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W34"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/34|Translations]] are available. '''Weekly highlight''' * The [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents/Registration/Worklist|Worklist feature]] for the Event Registration tool is now live on all Wikimedia wikis. With Worklist, event organizers can add the articles their event will focus on directly to the event page. The Worklist also powers [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CampaignEvents/Registration/Worklist#How Event Pathways uses the worklist|Event Pathways]] which notifies other editors of the upcoming or ongoing event when they edit an article featured in the event's Worklist. This is the minimum viable version (MVP), and feedback is welcome. Organizers are encouraged to try the feature. A hands-on [[m:Special:MyLanguage/Event:Worklist Setup Workshop: Get Your Event Ready|Worklist Setup Workshop]] will take place on 18 August at 16:00 UTC and 19 August at 11:00 UTC. '''Updates for editors''' * [[Special:ShortPages]] displays short pages by their size, but in many cases it gets filled with disambiguations and soft redirects, making it harder to find the short articles themselves. Starting this weekend, you will be able to choose not to include an article in the special page by adding the magic word <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>__EXPECTSHORTPAGE__</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T433203] * One new wiki has been created: a {{int:project-localized-name-group-wikipedia/en}} in [[d:Q3436680|Bole]] ([[w:bol:|<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>w:bol:</nowiki></code></bdi>]]) [https://phabricator.wikimedia.org/T429921] * Starting the week of August 17, the page toolbar will wrap onto two lines when there is not enough horizontal space for all the buttons. This is a [[phab:T429518|fully merged patch from the Reader Experience team]] which aims to reduce crowding in the Vector 2022 toolbar, that may occur on some language Wikipedias at certain screen widths. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:16}} community-submitted {{PLURAL:16|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, uploading large files to Wikimedia Commons has become more stable and less prone to failure following some fixes related to the “Could not acquire lock” upload error. [https://phabricator.wikimedia.org/T386640] '''Updates for technical contributors''' * Debian Bullseye will reach the end of its Long Term Support on 31 August 2026. [[phab:T434103|Some Cloud VPS projects]] still have instances running Debian Bullseye. Maintainers of those projects are encouraged to migrate to Debian Bookworm or Debian Trixie. A [[wikitech:Help:Cloud VPS instance operating system migration|migration guide]] is available to help with the process, and users may also want to consider whether their workload is better suited to Toolforge. If you need help or cannot complete the migration by 31 August, please contact the Cloud VPS admins as soon as possible. [[listarchive:list/cloud-announce@lists.wikimedia.org/thread/RVIPQSYLKMSL5M46JP6NEJVGVE6I2RXQ/|Read more]]. * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.16|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/34|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W34"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 17. augusta 2026. u 23:03 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30922806 --> == ''The Signpost'': 24 August 2026 == <div lang="en" dir="ltr" class="mw-content-ltr" style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">[[File:WikipediaSignpostIcon.svg|40px|right]] ''News, reports and features from the English Wikipedia's newspaper''</div> <div style="column-count:2;"> * News and notes: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/News and notes|Union process progresses, unanswered questions about Littler Mendelson remain]] * In the media: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/In the media|Wikipedia editors save Sam Altman's life]] * Recent research: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Recent research|Women in blue? Wikipedia's gender gap reverses in some areas]] * Discussion report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Discussion report|Again and Again]] * Traffic report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Traffic report|Look out, here comes the Spider-Man!]] * Humour: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Humour|Her tastes, her Wikimania, her upcoming tour... Baby Globe reveals everything]] * On the bright side: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/On the bright side|The great outdoors]] * Opinion: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Opinion|Are we embarrassed yet?]] * Special report: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Special report|Paris Syndrome: Labor Strife, AI Anxiety, and a Leadership Test at Wikimania 2026]] * Comix: [[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost/2026-08-24/Comix|WP:FAOWN]] </div> <div style="margin-top:10px; font-size:90%; padding-left:5px; font-family:Georgia, Palatino, Palatino Linotype, Times, Times New Roman, serif;">'''[[w:en:Wikipedia:Wikipedia Signpost|Read this Signpost in full]]''' · [[w:en:Wikipedia:Signpost/Single|Single-page]] · [[m:Global message delivery/Targets/Signpost|Unsubscribe]] · [[m:Global message delivery|Global message delivery]] 24. augusta 2026. u 03:25 (CEST) <!-- Sent via script ([[w:en:User:JPxG/SPS]]) --></div> <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:Bri@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Signpost&oldid=30889666 --> == <span lang="en" dir="ltr">Tech News: 2026-35</span> == <div lang="en" dir="ltr"> <section begin="technews-2026-W35"/><div class="plainlinks"> Latest '''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|tech news]]''' from the Wikimedia technical community. Please tell other users about these changes. Not all changes will affect you. [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/35|Translations]] are available. '''Updates for editors''' * The [[Special:CreateAccount|Special:CreateAccount]] page has been simplified as part of ongoing work to modernize the account creation experience. The panel showing project statistics no longer appears next to the form on desktop and mobile web. Multiple account creation experiments show that a simpler form helps newcomers complete registration. [https://phabricator.wikimedia.org/T433783] * In order to improve page performance, images now load when they are viewed. This means images lower down an article will not load if a reader never scrolls to that part of the page, which may affect some image-related metrics. [https://phabricator.wikimedia.org/T148047] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] View all {{formatnum:42}} community-submitted {{PLURAL:42|task|tasks}} that were [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Recently resolved community tasks|resolved last week]]. For example, an issue where image thumbnails in Abstract Wikipedia could fail to display after the corresponding file was moved on Wikimedia Commons, has now been fixed. Thumbnails will now update correctly when files are moved. [https://phabricator.wikimedia.org/T433448] '''Updates for technical contributors''' * User Info card is a feature that helps patrollers see information about user accounts. So far, it has been available only in places such as page history, logs and recent changes. Now, it's possible to [[mw:Special:MyLanguage/Help:Extension:CheckUser#User_Info_card_in_page_content|place it in the page content]] as well, using the <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{#uic:}}</nowiki></code></bdi> parser function. It can be particularly useful in templates like [[:en:Template:Userlinks|<bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>{{Userlinks}}</nowiki></code></bdi>]] (or their specialized variants), as it will make it easier to see the context about a user on various noticeboard pages. The card will be displayed only to users who have it enabled in their [[Special:Preferences#mw-input-wpcheckuser-userinfocard-enable|preferences]]. [https://phabricator.wikimedia.org/T424466] * Due to user security and privacy risks, we have disabled access to <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>Special:MyPage</nowiki></code></bdi> URLs when specifically using <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=raw</nowiki></code></bdi>. If you are impacted by this, consider whether you can use an alternative approach. <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>Special:MyPage</nowiki></code></bdi> URLs can still be accessed and used without <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=raw</nowiki></code></bdi>. Specified user page URLs (e.g. <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>User:Myusername</nowiki></code></bdi>) can still be used with <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>action=raw</nowiki></code></bdi>. [https://phabricator.wikimedia.org/T120386] * Due to an update, the thumbnailing software has been improved. This includes upgrading <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>librsvg</nowiki></code></bdi> to 2.60 and <bdi lang="zxx" dir="ltr"><code><nowiki>ImageMagick</nowiki></code></bdi> to 7, as well as resolving a number of long-standing thumbnailing bugs like rendering errors. [https://phabricator.wikimedia.org/T419815#12222841] * [[File:Reload icon with two arrows.svg|12px|link=|class=skin-invert|Recurrent item]] Detailed code updates later this week: [[mw:MediaWiki 1.47/wmf.17|MediaWiki]] '''''[[m:Special:MyLanguage/Tech/News|Tech news]]''' prepared by [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/Writers|Tech News writers]] and posted by [[m:Special:MyLanguage/User:MediaWiki message delivery|bot]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News#contribute|Contribute]]&nbsp;• [[m:Special:MyLanguage/Tech/News/2026/35|Translate]]&nbsp;• [[m:Tech|Get help]]&nbsp;• [[m:Talk:Tech/News|Give feedback]]&nbsp;• [[m:Global message delivery/Targets/Tech ambassadors|Subscribe or unsubscribe]].'' </div><section end="technews-2026-W35"/> </div> <bdi lang="en" dir="ltr">[[User:MediaWiki message delivery|MediaWiki message delivery]]</bdi> 24. augusta 2026. u 22:45 (CEST) <!-- Pošiljalac poruke: Korisnik:STei (WMF)@metawiki; spisak primalaca: https://meta.wikimedia.org/w/index.php?title=Global_message_delivery/Targets/Tech_ambassadors&oldid=30961208 --> 3wut9iq0skygtaqu190uo0ymaksqrfu Ori and the Will of the Wisps 0 4722906 42681094 42647875 2026-08-25T11:14:21Z Edgar Allan Poe 29250 /* Likovi */ 42681094 wikitext text/x-wiki {{italic title}} {{Infokutija videoigra |naslov= Ori and the Will of the Wisps |image= Ori_and_the_Will_of_the_Wisps.jpg |opis= |razvio = [[Moon Studios]] |izdavač= {{nowrap|{{ubl|[[Xbox Game Studios]]|[[iam8bit]] (Switch)}}}} |direktor=[[Thomas Mahler]] |dizajner= [[Thomas Mahler]]<br>Chris McEntee |producent= Błażej Żywiczyński |programer = Genadij Korol |umjetnik = Daniel van Leeuwen<br>Jeremy Gritton |scenarist = Jeremy Gritton<br>[[Thomas Mahler]] |kompozitor = [[Gareth Coker]] |serijal= |engine= [[Unity (pogon igre)|Unity]] |inačica= |autor= |released = {{ubl|'''Windows, Xbox One'''|[[11. ožujka]] [[2020.]]|'''Nintendo Switch'''|[[17. rujna]] [[2020.]]|'''Xbox Series X/S'''|[[10. studenog]] [[2020.]]}} |žanr = [[Platformska igra|platformska avantura]]<br>[[Metroidvania]] |način igre = jedan igrač |ocjena= |platforma= {{ubl|[[Microsoft Windows]]|[[Xbox One]]|[[Nintendo Switch]]|[[Xbox Series X/S]]}} |zahtjevi= |ulazni uređaji= |medij = }} '''''Ori and the Will of the Wisps''''' je [[Platformska igra|platformska]] pustolovna [[Metroidvania]] [[videoigra]] koju je razvio [[Moon Studios]], a izdao [[Xbox Game Studios]]. Igra je izašla u ožujku [[2020.]] godine te je služila kao direktni nastavak na uspješnu igru ''[[Ori and the Blind Forest]]'', zaokruživši tako priču o naslovnom junaku Oriju. Izvorno je izašla za [[Microsoft Windows]] (PC) i [[Xbox One]], a kasnije je dobila verziju za [[Nintendo Switch]] u izdanju kompanije [[Iam8bit]]<ref>{{cite web |title=Ori and the Will of the Wisps for Nintendo Switch - Nintendo Game Details |url=https://www.nintendo.com/games/detail/ori-and-the-will-of-the-wisps-switch/ |website=Nintendo - Official Site - Video Game Consoles, Games |publisher=[[Nintendo]] |access-date=September 18, 2020 |archive-date=November 6, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211106053807/https://www.nintendo.com/games/detail/ori-and-the-will-of-the-wisps-switch/ |url-status=live }}</ref> te verziju za [[Xbox Series X/S]], koja je bila prva igra za tu konzolu, objavljena u studenom [[2020.]] godine.<ref>{{cite web|url=https://www.eurogamer.net/articles/2020-07-23-forza-horizon-4-ori-and-the-will-of-the-wisps-getting-xbox-series-x-optimisations-this-year|title=Forza Horizon 4, Ori and the Will of the Wisps getting Xbox Series X optimisations this year|last=Wales|first=Matt|date=July 23, 2020|access-date=July 24, 2020|website=Eurogamer|archive-date=January 18, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210118082340/https://www.eurogamer.net/articles/2020-07-23-forza-horizon-4-ori-and-the-will-of-the-wisps-getting-xbox-series-x-optimisations-this-year|url-status=live}}</ref><ref name= "Xbox Wire">{{cite web|url=https://news.xbox.com/en-us/2020/10/15/30-optimized-games-on-xbox-series-x-and-s-on-launch-day/|title=30 Games Fully Optimized on Xbox Series X and Xbox Series S Launch Day|last=Tuttle|first=Will|website=[[Xbox Wire]]|date=October 15, 2020|access-date=October 23, 2020|archive-date=November 5, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211105050713/https://news.xbox.com/en-us/2020/10/15/30-optimized-games-on-xbox-series-x-and-s-on-launch-day/|url-status=live}}</ref> Priča se nastavlja na radnju prve igre te prati Orija kako istražuje i spašava novu regiju tog svijeta, Niwen. [[Moon Studios]] bio je zadužen za razvoj igre, a ponovo su sudjelovali programeri i dizajneri iz cijelog svijeta. Igra je uvela novi način borbe, a vizualni aspekt promijenjen je iz dvodimenzionalnih ilustracija prve igre u trodimenzionalne modele s višeslojnim pozadinama. Igra je po izlasku dobila univerzalne pohvale kritičara. Kritičari su hvalili priču, likove, vizualne elemente, borbu, istraživanje, okoliš, sekvence bijega i muziku. Kao i prva igra, ''Ori and the Will of the Wisps'' također se smatra primjerom umjetnosti u svijetu videoigara. Neke kritike bile su usmjerene na tehničke poteškoće s igrom te vizualne ''bugove'', ali većina istih riješena je po izlasku ''day-one'' [[patch]]a.<ref>{{cite web|url=https://www.forbes.com/sites/paultassi/2020/03/10/xboxs-ori-and-the-will-of-the-wisps-is-the-best-reviewed-game-of-2020-minus-technical-issues/#2591ff11c3ac|title=Xbox's 'Ori and the Will of the Wisps' Is The Best Reviewed Game Of 2020, Minus Technical Issues|last=Tassi|first=Paul|date=March 10, 2020|access-date=April 28, 2020|work=[[Forbes]]|archive-date=March 11, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200311142747/https://www.forbes.com/sites/paultassi/2020/03/10/xboxs-ori-and-the-will-of-the-wisps-is-the-best-reviewed-game-of-2020-minus-technical-issues/#2591ff11c3ac|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=King|first=Andrew|title=Ori and the Will of the Wisps expands on near perfection|url=https://www.polygon.com/reviews/2020/3/10/21172961/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-xbox-one-pc-glitches-patch|website=[[Polygon (website)|Polygon]]|quote=In its pre-release state, Ori and the Will of the Wisps had persistent, crippling issues when played on Xbox One S. Those issues impacted the game to such a degree that we didn't feel comfortable reviewing it until the day-one patch arrived. The good news is that, by and large, those issues are no longer present.|date=March 11, 2020|access-date=August 22, 2021|archive-date=August 21, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210821235652/https://www.polygon.com/reviews/2020/3/10/21172961/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-xbox-one-pc-glitches-patch|url-status=live}}</ref> == Igranje == [[File:Spirit_Trails_-_Ori_and_the_Will_of_the_Wisps.jpg|thumb|left|''Spirit Trials'' novi su kompetitivni element uveden u igri ''Ori and the Will of the Wisps'', a radi se o seriji vremenskih izazova u sklopu kojih igrač s Orijem mora u što kraćem vremenu proći zadanu rutu.]] Kao i prva igra, ''Ori and the Will of the Wisps'' je 2D [[Metroidvania]], odnosno [[platformska igra]] koja naglašava istraživanje, sakupljanje predmeta i pojačanja te vraćanje na područja koja ranije nisu bila dostupna igraču. Igrač kontrolira Orija, bijelog duha zaštitnika, dok Sein, za razliku od prve igre, nije igrivi lik. Igrajući kao Ori, igrači moraju skakati, penjati se, plivati i koristiti razne druge vještine kako bi navigirali kroz svijet igre. Ori mora imati interakciju s okolišem tako što preskakuje platforme i rješava mozgalice, a uz to se susreće i s različitim neprijateljima. Igrač pomaže Oriju skupiti životne i energetske kuglice, kao i nove vještine i pojačanja. Svijet se širi i razotkriva u stilu Metroidvania igara, što znači da s otključavanjem novih vještina igrač moje pristupiti ranije otkrivenim, ali zaključanim dijelovima igre.<ref>{{cite web |url= https://www.videogamer.com/news/soul-links-in-ori-and-the-will-of-the-wisps-didnt-make-sense-says-developer |title= Soul Links in Ori and the Will of the Wisps "didn't make sense", says developer |last= Donovan |first= Imogen |date= March 9, 2020 |access-date= March 15, 2020 |work= VideoGamer |archive-url= https://web.archive.org/web/20200314191058/https://www.videogamer.com/news/soul-links-in-ori-and-the-will-of-the-wisps-didnt-make-sense-says-developer |archive-date= March 14, 2020 |url-status= live }}</ref> Za razliku od prve igre, ova igra osniva se na ''autosave'', a ne na ručno spremanje preko "Soul Linkova". Također, sistem sekvencijaknih pojačanja iz prve igre napušten je i zamijenjen sistemom "krhotina" ([[engleski]]: "Shards") inspiriranim sistemom "materia" iz serijala ''[[Final Fantasy]]'';<ref>{{cite web|last=Maher|first=Cian|title=How Final Fantasy Inspired Ori And The Will Of The Wisps|url=https://www.thegamer.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-final-fantasy/|website=The Gamer|date=October 12, 2020|access-date=December 9, 2020|archive-date=November 7, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211107224415/https://www.thegamer.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-final-fantasy/|url-status=live}}</ref> krhotine se mogu kupiti ili pronaći u igri, a koriste se kako bi pojačali Orijeve vještine i statistike prilikom susreta s misterioznim trgovačkim putnikom po imenu Twillen. Ori dobiva puno više napada u ovoj igri, ali može koristiti ograničen broj u jednom trenutku, tako da postoji cirkularni izbornik za upravljanje tim napadima.<ref>{{cite web |last1=Loveridge |first1=Sam |title=Ori and the Will of the Wisps is taking serious inspiration from Zelda with its new focus on fluid combat |url=https://www.gamesradar.com/au/ori-and-the-will-of-the-wisps-is-taking-serious-inspiration-from-zelda-with-its-new-focus-on-fluid-combat/ |website=[[GamesRadar]] |date=February 26, 2020 |access-date=March 3, 2020 |archive-date=March 3, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200303061758/https://www.gamesradar.com/au/ori-and-the-will-of-the-wisps-is-taking-serious-inspiration-from-zelda-with-its-new-focus-on-fluid-combat/ |url-status=live }}</ref> Kuglice, kao i ranije, pojačavaju zdravlje i energiju te se mogu pronaći u igri. Igra uvodi i novi element znan kao ''Spirit Trials'', a koji je predstavljen na [[Gamescom]]u [[2018.]] godine. Radi se, zapravo, o seriji vremenskih izazova u sklopu kojih igrač s Orijem mora u što kraćem vremenu proći zadanu rutu. S ciljem povećanja kompetitivnosti i strategiziranja, igrači mogu vidjeti najbolja vremena i rute koje su koristili drugi igrači.<ref>{{cite web |url= https://www.windowscentral.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-preview |last= Corden |first= Jez |title= Ori and the Will of the Wisps is gorgeous, moving, and now, addictive |website= Windows Central |date= August 30, 2018 |access-date= February 25, 2020 |archive-url= https://web.archive.org/web/20200225054703/https://www.windowscentral.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-preview |archive-date= February 25, 2020 |url-status= live }}</ref> Kako je ''Ori and the Will of the Wisps'' značajno proširio svijet u odnosu na prvu igru, uvedeni su brojni neigrivi sporedni likovi (NPC) s kojima Ori može komunicirati, a koji zadaju dodatne zadatke koji se sastoje u skupljanju raznoraznih predmeta, koje onda Ori mora donijeti tim likovima. Primjer su rude Gorleka ([[engleski]]: ''Gorlek Ores''), koje se mogu dati Gromu da proširi centralni ''hub'' u igri, ili misteriozne sjemenke koje se mogu dati vrtlaru Tuleyju da proširi vegetaciju.<ref name="IGNreview"/> == Sinopsis == [[File:Kwolok Ori .jpg|thumb|left|Kwolok je zaštitnik močvare Inkwater Marsh, koji je odlučio napustiti svoj dom kako bi pomogao Oriju da spasi Niwen i Ku.]] Radnja se nastavlja direktno na kraj igre ''[[Ori and the Blind Forest]]'', a ponovo ju prepričava Stablo duša ([[engleski]]: ''Spirit Tree''). Iz Kuroinog posljednjeg jajeta izlegne se mala sova imena Ku, koju Ori, Naru i Gumo usvoje kao člana svoje obitelji. Kako je rođena s oštećenim krilom, sova Ku ne može letjeti sve dok joj Gumo ne pričvrsti Kuroino pero na krilo. Ori i Ku idu letjeti zajedno te napuste Nibel i završe u regiji Niwen, gdje ih snažna oluja razdvoji. Ori krene u potragu te u nekom trenutku susreće Kwoloka, veliku žabu koja je zaštitnik močvare imena Inkwater Marsh, te [[lemur]]olike stanovnike Niwena po imenu Moki. Kwolok otkrije Oriju da je Ku u Nijemoj šumi ([[engleski]]: ''Silent Woods''), bivšem domu Mokija koji je sada pretvoren u opustošeno groblje sova, ali kako su vode u močvari nečiste, Ori prvo mora ponovo pokrenuti kotače Izvora ([[engleski]]: ''The Wellspring'') kako bi ih pročistio. Kwolok Oriju također preda Glas Šume ([[engleski]]: ''Voice of the Forest''), plamičak koji će ga voditi na njegovom putovanju. Istovremeno, Naru i Gumo naprave splav te, zabrinuti, kreću prema Niwenu kako bi pronašli Orija i Ku. Nakon što aktivira kotače i očisti vodu, Ori odlazi u Nijemu šumu gdje pronalazi Ku, ali njih dvoje tada susreću Shriek, okrutnu deformiranu sovu koja je bila siroče od rođenja te je, nakon što ju je ostatak svijeta odbacio, zavladala Nijemom šumom i od tada terorizira Niwen. Shriek napada Orija i smrtno rani Ku. {{multiple image <!-- Layout parameters --> | align = right | direction = vertical | background color = | total_width = 350px | caption_align = | image1 = Shriek.jpg | alt1 = | link1 = | thumbtime1 = | caption1 = Kao i Kuro u prvoj igri, Shriek je puno više tragična figura nego istinski negativac u igri. | image2 = Ori and the Will of the Wisps Ending.jpg | alt2 = | link2 = | caption2 = Gumo, Ku i Naru brinu se o Oriju koji se spojio u novo Stablo duša. | footer = }} Oriju, koji je tužan zbog činjenice da je Ku na samrti, Kwolok objasni da je Glas šume još uvijek preslab i da ne može izliječiti Ku u trenutnom stanju. Zbog činjenice da je Vrba duša ([[engleski]]: ''Spirit Willow'') već umrla, svjetlost koju je nosila u sebi raspršila se na pet plamičaka raštrkanih diljem Niwena, što je šumu izložilo korupciji i propadanju koji su ubili čuvare Vrbe kao i Shriekine roditelje prije njezina rođenja. Kwolok Oriju da zadatak da pronađe ostale plamičke – Sjećanja, Oči, Snagu i Srce Šume – te da ih spoji s Glasom kako bi obnovio svjetlost Vrbe. Kwolok napušta močvaru kako bi pomogao Oriju pronaći ostale plamičke, ali u Bazenima Lume ([[engleski]]: ''Luma Pools'') nailazi na Odvratno Stvorenje ([[engleski]]: ''Foul Presence'' ili ''Stink Spirit''),<ref>{{Cite web |title=Foul Presence |url=https://oriandtheblindforest.fandom.com/wiki/Foul_Presence |url-status=live |access-date=2026-06-06 |website=fandom.com}}</ref> stvorenje koje je rođeno iz propadanja šume, a čije je tijelo blokiralo koraše Izvora i tako zamutilo vode u Niwenu. Odvratno Stvorenje preuzme kontrolu nad Kwolokom i napada Orija, koji ga mora toliko oslabiti da omogući Kwoloku da povrati kontrolu nad sobom i ubije Odvratno Stvorenje. Međutim, Kwolok je smrtno ranjen i prije nego umre, zamoli Orija da spasi i pazi na Niwen umjesto njega. Ori proputuje ostatak Niwena i uspije pronaći plamičke, koja spaja u Seir, odnosno Zlatnu svjetlost. Ori i Seir odlaze do Vrbe duša, a Seir ju oživljava. Ipak, stablo tada kaže Oriju da je njezino vrijeme prošlo i da više ne može čuvati Seir, moleći Orija da se spoji s njom i tako spasi Niwen, iako bi Ori pritom morao ostaviti svoj prijašnji život za sobom. Rekavši to, Vrba umire, a Seir se vraća Oriju, ali prije nego se Ori stigne spojiti sa svjetlošću, Shriek dolazi i ukrade ju. Ori tada svlada Shriek, koja se vraća u Tihu šumu pod krila skamenjenih tijela svojih roditelja, gdje i umire. Ori, iscrpljen, konačno se spoji sa Seir, čime obnovi Niwen i oživi Ku, pri čemu je izliječeno i njezino oštećeno krilo; Naru i Gumo dolaze taman u pravom trenutku da tomu svjedoče. Ku, Naru i Gumo pronalaze mjesto na kojem su se Ori i Seir spojili te otkriju kako na tom mjestu raste novo Stablo duša. Njih troje pomognu stablu da raste te se brinu o njemu, nastavljajući živjeti kao obitelj. Na kraju Stablo duša otkrije kako je nekoć bilo poznato kao Ori, otkrivajući da je pripovjedač iz obiju igara svo vrijeme zapravo bio Ori prije spajanja sa Seir. Stablo duša u konačnici ponovo izraste, a igra završava rađanjem novog čuvara. == Likovi == Za razliku od prve igre, koja je imala mali broj likova, ''Ori and the Will of the Wisps'' dobila je značajno veći broj likova koji su proširili svijet igre. '''Ori''' je i dalje glavni lik te jedini igrivi lik u igri, s tim da postoji jedan kratki dio igre u kojem igrač zajednički kontrolira Orija i '''Ku''', Kuroinu kći koja se izlegne na početku igre. '''Gumo''' i '''Naru''' vraćaju se iz prve igre te se otkrije kako su njih četvoro formirali malu obitelj koja će ostati zajedno do samoga kraja. Sein iz prve igre nije prisutan, ali sličan lik, '''Seir''', pojavljuje se na samom kraju igre. Sporedni likovi zapravo su brojni dobronamjerni stanovnici Niwena koji pomažu Oriju, ali i kojima Ori pomaže u obnavljanju te regije, zbog čega su često izvori sporednih misija koje igrač mora rješavati tijekom igre. Lemuroliki Mokiji najbrojniji su stanovnici Niwena; dio njih stradao je u Propadanju ([[engleski]]: ''Decay''), dok ih se dio sakrio po različitim dijelovima Niwena gdje, uglavnom, žive u strahu od Shriek i drugih antagonista. Kako Ori postepeno obnavlja Niwen, vraćaju se svojim domovima. Iako igrač susreće brojne Mokije tijekom igre, nisu svi imenovani; među imenovanima, posebno se ističe '''Mokk Hrabri''' ([[engleski]]: Mokk the Brave) koji traži Howlovu kandžu i moli Orija da proširi priču o njegovoj hrabroj borbi s opasnim neprijateljem. Druga važna skupina su [[lav]]oliki Gorleci, dio kojih je korumpiran tijekom Propadanja te ih igrač susreće kao neprijatelje diljem Niwena. Od nekorumpiranih Gorleka, igrač može komunicirati s neimenovanim rudarom u sklopu sporedne misije te s '''Gromom''', kojemu igrač donosi rude kako bi obnovio centralni ''hub'' u igri, ali i domove Mokija. Kod igre otkriva da je u igri trebao biti prisutan i majstor rudar '''Grol''', Gromov brat, a koji je – izgleda – trebao biti ''boss'' u igri kao '''Grol Mahniti''' ([[engleski]]: Grol the Mad), ali ovaj je lik na koncu izbačen te nije bio prisutan u igri.<ref>{{Cite web |title=Grol |url=https://oriandtheblindforest.fandom.com/wiki/Grol |url-status=live |access-date=2026-06-06 |website=fandom.com}}</ref> Važan sporedni lik je i kartograf '''Lupo''', koji istražuje i mapira Niwen, a Oriju prodaje ili daje mape koje otkrivaju izgled određenih regija u kojima boravi; Lupo se može susresti diljem igre, uglavnom u nekom skrivenom dijelu pojedine regije, a stanuje u Izvorskim proplancima ([[engleski]]: ''Wellspring Glades''), centralnom ''hubu'' igre. Tu boravi i majmunoliki '''Opher''', majstor borilačkih vještina, a tu su još i plava ptica po imenu '''Tokk''', putnik kojeg Ori susreće diljem Niwena, a koji je izvor informacija i savjeta, vrtlar '''Tuley''', kojemu Ori donosi misteriozne sjemenke kako bi ovaj obnovio vegetaciju u Izvorskim proplancima, te misteriozni trgovački putnik '''Twillen''', koji Oriju prodaje nove vještine i pojačanja u zamjenu za "krhotine". Posebnu ulogu imaju i zaštitnici Niwena, tri velike životinje, svaka od kojih pokriva jedan dio Niwena. '''Kwolok''' je žabac koji štiti močvaru, a kasnije se pridružuje Oriju u njegovoj potrazi za plamičcima. Na sjeveru u regiji Baur's Reach živi divovski medvjed '''Baur''', koji isprva spava i blokira put u svoju regiju pa ga Ori mora probuditi. Posljednja čuvarica, '''Mora''', štiti mračnu regiju Mouldwood Depths i paukove koji u njoj žive; isprva je korumpirana, ali nakon što ju Ori porazi u borbi dolazi k sebi i zahvaljuje Oriju na pomoći. Igra ima tri istaknuta negativca. Prvi kojeg Ori susreće je opasni vuk '''Howl''', koji je terorizirao močvaru i lovio Mokije; nakon poraza od Orija, odlazi u Nijemu šumu gdje se skameni, iako uzrok nije potpuno razjašnjen. Drugi negativac je Odvratno Stvorenje ([[engleski]]: Foul Presence), "dijete" Propadanja, koji je isprva blokirao Izvor, a kasnije i korumpirao Kwoloka; nakon što ga Ori svlada, Kwolok ga u konačnici ubije. '''Shriek''' je glavna negativka u igri, a kao i Kuro u prvoj igri, zapravo je žrtva tragičnih okolnosti, u njenom slučaju odbacivanja, koji je doveo do bijesa i želje za osvetom. == Razvoj == {{quote box | quote = Puno je ljudi završilo ''Blind Forest'' za otprilike osam sati i mislili su da je bilo pozitivno iskustvo. Međutim, naša nam je zajednica rekla da nije bilo previše razloga koji bi ih vratili natrag nakon što su završili igru. Jednostavno su htjeli više. I poslušalo smo ih – ova je igra tri puta veća od ''Blind Foresta'' u svakom pogledu. | source = – Daniel Smith, viši producent pri Xbox Games Studiosu<ref>{{cite web |last1=Parijat |first1=Shubhankar |title=Ori and the Will of the Wisps Is 3x Larger Than Blind Forest in "Size, Scope, and Scale" |url=https://gamingbolt.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-is-3x-larger-than-blind-forest-in-size-scope-and-scale |website=gamingbolt |access-date=April 3, 2021 |date=February 26, 2020 |archive-date=April 13, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210413051727/https://gamingbolt.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-is-3x-larger-than-blind-forest-in-size-scope-and-scale |url-status=live }}</ref> | width = 30% | align = left }} ''[[Ori and the Blind Forest]]'' bio je kritički i komercijalni uspjeh za [[Moon Studios]], međutim Daniel Smith je primijetio kako su fanovi htjeli više ''Orija'', s obzirom na to da su uspjeli završiti igru u oko osam sati.<ref name="gamespot interview">{{cite web | url = https://www.gamespot.com/articles/ori-and-the-will-of-the-wisps-dev-answers-our-ques/1100-6474119/ | title = Ori And The Will Of The Wisps Dev Answers Our Questions About The Next Microsoft Exclusive | first = Eddie | last = Makuch | date = February 27, 2020 | access-date = March 12, 2020 | work = [[GameSpot]] | archive-date = May 10, 2022 | archive-url = https://web.archive.org/web/20220510041346/https://www.gamespot.com/articles/ori-and-the-will-of-the-wisps-dev-answers-our-ques/1100-6474119/ | url-status = live }}</ref> Smith je rekao da su u timu razmišljali kako bi sve mogli proširiti igru, ali da pritom zadrže narativni kontinuitet.<ref name="gamespot interview"/> O tom je proširenju [[Thomas Mahler]] rekao sljedeće: "Ideja je da ''Will of the Wisps'' bude za ''Blind Forest'' ono što je ''Super Mario Bros. 3'' bio za ''Super Mario Bros.''".<ref>{{Cite web|url=http://www.neogaf.com/forum/showthread.php?t=1389585&page=5|title=Ori and the Will of the Wisps E3 trailer, Page 5, Post #225|date=2017-06-12|website=NeoGAF|language=en|access-date=2017-08-25|quote=Trust us a little :) I wouldn't worry too much. Will of the Wisps isn't just a visual upgrade, far from it. The idea is that Will of the Wisps should be to Blind Forest what Super Mario Bros 3 was to the original Super Mario Bros :)|archive-url=https://web.archive.org/web/20170826030031/http://www.neogaf.com/forum/showthread.php?t=1389585&page=5|archive-date=2017-08-26|url-status=live}}</ref><ref name="usgamer preview">{{cite web | url = https://www.usgamer.net/articles/ori-and-the-will-of-the-wisps-final-preview | title = Ori and the Will of the Wisps is "Three Times the Scope and Scale" of Blind Forest | first = Kat | last = Bailey | date = February 26, 2020 | access-date = March 12, 2020 | work = [[USGamer]] | archive-url = https://web.archive.org/web/20200226142819/https://www.usgamer.net/articles/ori-and-the-will-of-the-wisps-final-preview | archive-date = February 26, 2020 | url-status = live }}</ref> Kako je ''Blind Forest'' završio tako što je Ori vratio Sein, entitet Stabla duša koji je Oriju dao nekolicinu vještina, natrag u Stablo duša u Nibelu, tim je morao razraditi novi način borbe za Orija s elementima pucanja, što je utjecalo na razvoj priče.<ref name="gamespot interview"/> Originalni je ''Ori'' bio igra temeljena isključivo na 2D vizualima, a umjetnik [[Jeremy Gritton]] bio je toliko impresioniran igrom da je napustio svoju tadašnju kompaniju [[Blizzard Entertainment]] kako bi se pridružio Moon Studiosu kao glavni umjetnik za ''Will of the Wisps''. To je dovelo do toga da su svi glavni likovi postali trodimenzionalni modeli na višeslojnim pozadinama, što je omogućilo prirodnu integraciju.<ref>{{cite web | url = https://www.theverge.com/2020/3/11/21174873/ori-and-the-will-of-the-wisps-xbox-one-pc-art-design | title = How Ori And The Will Of The Wisps Improves One Of The Best-looking Xbox Games Ever | first = Andrew | last = Webster | date = March 11, 2020 | access-date = March 12, 2020 | work = [[The Verge]] | archive-url = https://web.archive.org/web/20200312163547/https://www.theverge.com/2020/3/11/21174873/ori-and-the-will-of-the-wisps-xbox-one-pc-art-design | archive-date = March 12, 2020 | url-status = live }}</ref> Ovo je također korištano kao pomoć za programe koji su se koristili za razvoj fleksibilnije kinematike igre.<ref>{{Cite news|url=https://gamerant.com/ori-will-of-the-wisps-cinematic/|title=Ori and the Will of the Wisps Video Shows Cinematic Tool|date=2017-10-15|work=Game Rant|access-date=2017-11-02|language=en-US|archive-url=https://web.archive.org/web/20171107003827/https://gamerant.com/ori-will-of-the-wisps-cinematic/|archive-date=2017-11-07|url-status=live}}</ref> [[Milton Guasti]], autor igre ''[[AM2R]]'', pridružio se timu kao podrška za razvoj levela,<ref>{{Cite web|url=http://www.usgamer.net/articles/am2r-creator-speechless-when-offered-ori-and-the-will-of-the-wisps-job|title=AM2R Creator "Speechless" When Offered Ori and the Will of the Wisps Job|last=Kim|first=Matt|date=2017-08-09|website=USgamer|language=en-US|access-date=2017-08-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20170822011811/http://www.usgamer.net/articles/am2r-creator-speechless-when-offered-ori-and-the-will-of-the-wisps-job|archive-date=2017-08-22|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url=https://venturebeat.com/2017/08/07/another-metroid-2-remake-developer-is-designing-levels-for-ori-and-the-will-of-the-wisps/|title=Another Metroid 2 Remake developer is designing levels for Ori and the Will of the Wisps|date=2017-08-07|website=VentureBeat|access-date=2017-08-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20170821215508/https://venturebeat.com/2017/08/07/another-metroid-2-remake-developer-is-designing-levels-for-ori-and-the-will-of-the-wisps/|archive-date=2017-08-21|url-status=live}}</ref> a sam proces sastojao se od rekreiranja mape iz prve igre u sklopu nastavka i dodavanja novih levela oko te izvorne mape.<ref name="usgamer preview"/> [[Gareth Coker]] također se vratio kako bi komponirao glazbu za nastavak te je inkorporirao jedinstvene teme za svakog od likova koje Ori susreće kroz igru.<ref name="gamespot interview"/> Zbog raznoraznih proširenja igre, Mahler i njegov kolega Genadij Korol rekli su da je tim bio "ludo iterativan" tijekom procesa razvoja. Primjerice, ''trailer'' za [[E3]] [[2017.]] godine imao je 2,000 iteracija tijekom procesa finalizacije.<ref>{{Cite news|url=https://www.trueachievements.com/n28650/ori-and-the-will-of-the-wisps-developer-interview|title=Ori and the Will of the Wisps Developer Interview|date=2017-06-15|work=TrueAchievements|access-date=2017-06-17|language=en|archive-url=https://web.archive.org/web/20170821212542/https://www.trueachievements.com/n28650/ori-and-the-will-of-the-wisps-developer-interview|archive-date=2017-08-21|url-status=live}}</ref> Tim Moon Studiosa, koji je u vrijeme razvoja prve igre imao oko 20 ljudi, proširen je na 80 ljudi do kraja razvoja nastavka, ali kao što je bilo i s prvom igrom, opet su bili izrazito decentralizirani, tako da je tek mali broj suradnika radio sa zajedničke lokacije, a većina je radila iz svojih domova.<ref>{{cite web | url = https://www.gamesindustry.biz/articles/2020-03-10-building-ori-and-the-will-of-the-wisps-with-80-people-working-from-home | title = Building Ori and the Will of the Wisps with 80 people working from home | first = Christopher | last = Dring | date = March 10, 2020 | access-date = March 12, 2020 | work = [[GamesIndustry.biz]] | archive-url = https://web.archive.org/web/20200314141253/https://www.gamesindustry.biz/articles/2020-03-10-building-ori-and-the-will-of-the-wisps-with-80-people-working-from-home | archive-date = March 14, 2020 | url-status = live }}</ref> Zbog značajnog proširenja igre, za koju je Smith procijenio da će biti tri puta veća od originala, razvoj igre trajao je duže nego što je izvorno planirano, a što je dovelo do nekoliko odgoda. Smith je pojasnio kao je dio tih odgoda vezan uz prirodu [[Metroidvania]] igara: "Sve je toliko međusobno povezano da ako promijeniti jedan aspekt igre, to će neupitno utjecati na ostatak. Treba samo vremena da stvorimo igru za koju smatramo da je dovoljno izbrušena da će ljudi htjeti uživati u njoj".<ref name="usgamer preview"/> Nastavak je prvi put najavljen na [[E3]]-u [[2017.]] godine bez ikakvog datuma izlaska.<ref>{{Cite web|url=https://www.theverge.com/2017/6/11/15779186/ori-and-the-will-of-the-wisps-new-sequel-blind-forest-xbox-e3|title=Ori and the Will of the Wisps is the new sequel to the beautiful Ori and the Blind Forest|last=Gartenberg|first=Chaim|date=2017-06-11|website=The Verge|access-date=2017-06-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20170821213350/https://www.theverge.com/2017/6/11/15779186/ori-and-the-will-of-the-wisps-new-sequel-blind-forest-xbox-e3|archive-date=2017-08-21|url-status=live}}</ref> Drugi ''trailer'' prikazan je godinu dana kasnije na [[E3]]-u [[2018.]] godine s planiranim izlaskom tijekom [[2019.]] godine.<ref>{{Citation|last=Xbox|title=Ori and the Will of the Wisps - E3 2018 - Gameplay Trailer|date=2018-06-10|url=https://www.youtube.com/watch?v=kd0zbNw1VOg|access-date=2018-06-10|archive-url=https://web.archive.org/web/20180611002902/https://www.youtube.com/watch?v=kd0zbNw1VOg|archive-date=2018-06-11|url-status=live}}</ref> Još prije [[E3]]-a [[2019.]] godine, novi je ''trailer'' potvrdio da je izlazak odgođen, a planirani datum bio je [[11. veljače]] [[2020.]] godine.<ref>{{Citation|last=Xbox|title=Ori and the Will of the Wisps - E3 2019 - Gameplay Trailer|date=2019-06-09|url=https://www.youtube.com/watch?v=2reK8k8nwBc|access-date=2019-06-09|archive-url=https://web.archive.org/web/20190609210156/https://www.youtube.com/watch?v=2reK8k8nwBc|archive-date=2019-06-09|url-status=live}}</ref> Posljednja odgoda potvrđena je izlaskom finalnog ''trailera'' na [[The Game Awards]]ima [[2019.]] godine, a koji je potvrdio da će datum izlaska biti [[11. ožujka]] [[2020.]] godine.<ref>{{Citation|last=Xbox|title=Ori and the Will of the Wisps - TGA 2019 - Gameplay Trailer|date=2019-12-12|url=https://www.youtube.com/watch?v=SuDYRZijXws|access-date=2019-12-13|archive-url=https://web.archive.org/web/20191213034025/https://www.youtube.com/watch?v=SuDYRZijXws|archive-date=2019-12-13|url-status=live}}</ref> Xbox Game Studios istoga je dana objavio izlazak kolekcionarskog izdanja s klavirskim verzijama glazbe iz igre, posebnom metalnom kutijom, posebnim pakiranjem, knjigom ilustracija i kodom za ''download'' soundtracka u MP3 formatu.<ref>{{Citation|last=Heller|first=Emily|title=Ori and the Will of the Wisps collector's edition celebrates it's ethereal art and music|website=[[Polygon (website)|Polygon]]|date=January 23, 2020|access-date=January 30, 2020|url=https://www.polygon.com/deals/2020/1/23/21078991/ori-and-the-will-of-the-wisps-pre-order-collectors-edition-release-date|archive-url=https://web.archive.org/web/20200130062802/https://www.polygon.com/deals/2020/1/23/21078991/ori-and-the-will-of-the-wisps-pre-order-collectors-edition-release-date|archive-date=January 30, 2020|url-status=live}}</ref> ''Ori and the Will of the Wisps'' izašao je [[11. ožujka]] [[2020.]] godine za [[Xbox One]] i [[Windows 10]] (PC).<ref>{{Cite web|url=https://www.polygon.com/game-awards-tga/2019/12/12/21013213/ori-and-the-will-of-the-wisps-new-trailer-march-2020-release-tga-2019|title=Ori and the Will of the Wisps delayed until March|last=Carpenter|first=Nicole|date=2019-12-12|website=Polygon|access-date=2019-12-12|archive-url=https://web.archive.org/web/20191213142932/https://www.polygon.com/game-awards-tga/2019/12/12/21013213/ori-and-the-will-of-the-wisps-new-trailer-march-2020-release-tga-2019|archive-date=2019-12-13|url-status=live}}</ref><ref name="IGNreview"/> Igra je izašla kao 4K UHD, Xbox One X pojačana i Xbox Play Anywhere naslov,<ref>{{Cite news|url=http://gematsu.com/2017/06/ori-will-wisps-announced-xbox-one-windows-10|title=Ori and the Will of the Wisps announced for Xbox One|date=2017-06-11|work=Gematsu|access-date=2017-08-26|language=en-US|archive-url=https://web.archive.org/web/20170826072910/http://gematsu.com/2017/06/ori-will-wisps-announced-xbox-one-windows-10|archive-date=2017-08-26|url-status=live}}</ref> a obje su verzije dodane u Microsoftov Xbox Game Pass program. Smith je rekao da je uključivanje u Game Pass program bilo korisno za njih: "Mislim da je Game Pass sjajno sredstvo da više igrača dobije ono što smo napravili i, na kraju krajeva, mislim da je jako zdravo za franšizu, jako zdravo za Moon [Studios] i jako zdravo za Xbox da što više ljudi igra ''Orija''".<ref name="gamespot interview"/> Tijekom Nintendo Direct Mini: Partner Showcasea objavljeno je da će igra dobiti i verziju za [[Nintendo Switch]], koja je digitalno objavljena [[17. rujna]] [[2020.]] godine;<ref>{{cite web | url = https://venturebeat.com/2020/09/17/ori-and-the-will-of-the-wisps-comes-to-switch-today/ | title = Ori and the Will of the Wisps comes to Switch | first = Mike | last = Minotti | date = September 17, 2020 | access-date = September 17, 2020 | work = [[Venture Beat]] | archive-date = October 24, 2020 | archive-url = https://web.archive.org/web/20201024181415/https://venturebeat.com/2020/09/17/ori-and-the-will-of-the-wisps-comes-to-switch-today/ | url-status = live }}</ref> fizičko izdanje obiju igara za Switch izdano je [[8. prosinca]] [[2020.]] godine.<ref>{{cite web | url = https://www.nintendolife.com/news/2020/09/ori_1_plus_2_getting_standard_physical_releases_on_switch_this_december | title = Ori 1 + 2 Getting Standard Physical Releases on Switch this December | first = Liam | last = Doolan | date = 30 September 2020 | access-date = September 30, 2020 | work = [[NintendoLife]] | archive-date = 2 October 2020 | archive-url = https://web.archive.org/web/20201002222406/https://www.nintendolife.com/news/2020/09/ori_1_plus_2_getting_standard_physical_releases_on_switch_this_december | url-status = live }}</ref> Tijekom Microsoftovog Xbox Games Showcasea u srpnju [[2020.]] godine, objavljeno je kako će igra dobiti optimiziranu verziju u 4K rezoluciju i 120 fps za [[Xbox Series X]] (kasnije potvrđeno i za [[Xbox Series S]]), a koja je objavljena [[10. studenog]] [[2020.]] godine.<ref name= "Xbox Wire"/><ref>{{cite web|url=https://www.destructoid.com/stories/microsoft-is-working-on-an-xbox-series-x-version-of-ori-and-the-will-of-the-wisps-using-its-crazy-power--598397.phtml|title=Microsoft is working on an 'Xbox Series X version' of Ori and the Will of the Wisps using its 'crazy power'|last=Carter|first=Chris|date=July 23, 2020|access-date=July 24, 2020|website=[[Destructoid]]|archive-date=August 8, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200808154120/https://www.destructoid.com/stories/microsoft-is-working-on-an-xbox-series-x-version-of-ori-and-the-will-of-the-wisps-using-its-crazy-power--598397.phtml|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.theverge.com/2020/7/23/21332881/xbox-studios-games-series-x-optimized-forza-gears|title=Forza Horizon 4, Gears 5, Ori, Sea of Thieves, and Gears Tactics are getting Xbox Series X upgrades|author=Gartenberg, Chaim|publisher=The Verge|date=23 July 2020|access-date=16 August 2020|archive-date=23 July 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200723173421/https://www.theverge.com/2020/7/23/21332881/xbox-studios-games-series-x-optimized-forza-gears|url-status=live}}</ref> == Soundtrack == {{Album | Name = Ori and the Will of the Wisps<br>(Original Soundtrack Recording) | Type = soundtrack | Longtype = | Izvođač/ica = [[Gareth Coker]] | image = Ori and the Will of the Wisps (Original Soundtrack Recording).jpg | Veličina_slike = | Caption = | Datum = [[10. ožujka]] [[2020.]] | Snimanje = | Žanr = [[soundtrack]] | Trajanje = 185:37 | Jezik = | Izdavač = | Producent = | Recenzije = | Kompilovao = | Hronologija = | Album_prije = ''[[Ori and the Blind Forest#Soundtrack|Ori and the Blind Forest (Additional Soundtrack)]]'' | Ime_albuma = | Album_poslije = — | godina0 = ([[2016.]]) | godina = ([[2020.]]) | godina2 = (—) | Misc = }} [[Gareth Coker]] vratio se kao kompozitor glazbe i za nastavak, s tim da ovoga puta nisu navedeni posebni suradnici koji su doprinijeli [[soundtrack]]u. Cjelokupni [[soundtrack]] objavljen je [[10. ožujka]] [[2015.]] godine kao [[digitalni download]] i na [[streaming]] platformama, a sadržavao je ukupno 60 kompozicija. Coker je dodatno, neovisno o soundtracku, objavio i tri zasebne kompozicije koje su se koristile kao glazba u ''[[trailer]]ima'' na [[E3]] konferencijama [[2017.]], [[2018.]] i [[2019.]] godine, a sve su nosile naslov "Trailer Music". === Popis skladbi === {{Tracklist | collapsed = | headline = | extra_column = | total_length = 185:37 | all_music = | writing_credits = | lyrics_credits = | music_credits = | title1 = Main Theme | note1 = | length1 = 1:56 | title2 = We Named Her Ku | note2 = | length2 = 1:01 | title3 = A Yearning for the Sky | note3 = | length3 = 3:31 | title4 = A Keepsake from the Past | note4 = | length4 = 2:22 | title5 = Ku's First Flight | note5 = | length5 = 2:44 | title6 = Separated by the Storm | note6 = | length6 = 3:47 | title7 = Howl | note7 = | length7 = 1:06 | title8 = Now Use the Light, We Want to See! | note8 = | length8 = 5:25 | title9 = A Shine Upon Inkwater Marsh | note9 = | length9 = 3:06 | title10 = Overlooking the Mill | note10 = | length10 = 3:44 | title11 = The Eyes of Kwolok | note11 = | length11 = 4:37 | title12 = Kwolok's Hollow | note12 = | length12 = 4:08 | title13 = Hornbug | note13 = | length13 = 1:53 | title14 = Dashing and Bashing | note14 = | length14 = 4:19 | title15 = Meeting Kwolok | note15 = | length15 = 1:09 | title16 = Kwolok's Throne Room | note16 = | length16 = 2:41 | title17 = Sanctuary in the Glades | note17 = | length17 = 2:45 | title18 = The Ancient Wellspring | note18 = | length18 = 2:54 | title19 = A Look Inside | note19 = | length19 = 3:08 | title20 = Trouble Within | note20 = | length20 = 0:42 | title21 = Turn, Turn, Turn Again | note21 = | length21 = 3:36 | title22 = Amelioration | note22 = | length22 = 2:09 | title23 = Escaping a Foul Presence | note23 = | length23 = 2:05 | title24 = Silent Woodlands | note24 = | length24 = 3:40 | title25 = Reunification | note25 = | length25 = 3:05 | title26 = Ash and Bone | note26 = | length26 = 3:40 | title27 = Shriek | note27 = | length27 = 1:21 | title28 = Fading of the Light | note28 = | length28 = 4:09 | title29 = The Story of Niwen | note29 = | length29 = 2:15 | title30 = Shadows of Mouldwood | note30 = | length30 = 5:10 | title31 = Mora the Spider | note31 = | length31 = 5:57 | title32 = The Eyes of the Forest | note32 = | length32 = 1:26 | title33 = The Darkness Lifted | note33 = | length33 = 3:59 | title34 = Luma Pools | note34 = | length34 = 5:05 | title35 = Kwolok's Malaise | note35 = | length35 = 3:19 | title36 = Strength of the Forest | note36 = | length36 = 1:20 | title37 = Resolution in Paradise | note37 = | length37 = 4:29 | title38 = Midnight Burrows | note38 = | length38 = 4:12 | title39 = Baur's Reach | note39 = | length39 = 5:07 | title40 = A Snowy Skirmish | note40 = | length40 = 1:17 | title41 = In Wonderment of Winter | note41 = | length41 = 3:26 | title42 = Baur's Peak | note42 = | length42 = 1:11 | title43 = Escape with the Memory of the Forest | note43 = | length43 = 1:55 | title44 = Shriek's Tale | note44 = | length44 = 2:53 | title45 = The Windswept Wastes | note45 = | length45 = 3:34 | title46 = Burrowing | note46 = | length46 = 4:17 | title47 = Approaching the Ruins | note47 = | length47 = 2:13 | title48 = The Heart Knows It's Safe | note48 = | length48 = 0:41 | title49 = The Windtorn Ruins | note49 = | length49 = 2:20 | title50 = Seir | note50 = | length50 = 2:01 | title51 = Escaping the Sandworm | note51 = | length51 = 2:08 | title52 = The Weeping Ridge | note52 = | length52 = 3:34 | title53 = Willow's End | note53 = | length53 = 4:55 | title54 = Decay | note54 = | length54 = 5:52 | title55 = Unblocking the Way | note55 = | length55 = 3:24 | title56 = The Spirit Willow | note56 = | length56 = 2:54 | title57 = Shriek and Ori | note57 = | length57 = 6:09 | title58 = Remaining in Darkness | note58 = | length58 = 1:38 | title59 = A Stirring of Memories | note59 = | length59 = 2:22 | title60 = Ori, Embracing the Light | note60 = | length60 = 3:51 }} == Prijem == === Kritike === {{Video game reviews | MC = PC: 88/100<ref name="MCPC">{{cite web |url=https://www.metacritic.com/game/ori-and-the-will-of-the-wisps/critic-reviews/?platform=pc |title=Ori and the Will of the Wisps for PC Reviews |website=[[Metacritic]] |publisher=[[CBS Interactive]] |access-date=July 23, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200315101152/https://www.metacritic.com/game/pc/ori-and-the-will-of-the-wisps |archive-date=March 15, 2020 |url-status=live }}</ref><br />XONE: 90/100<ref name="MCXONE">{{cite web |url=https://www.metacritic.com/game/ori-and-the-will-of-the-wisps/critic-reviews/?platform=xbox-one |title=Ori and the Will of the Wisps for Xbox One Reviews |website=[[Metacritic]] |publisher=[[CBS Interactive]] |access-date=April 5, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200314082408/https://www.metacritic.com/game/xbox-one/ori-and-the-will-of-the-wisps |archive-date=March 14, 2020 |url-status=live }}</ref><br />NS: 93/100<ref name="MCNS">{{cite web |title=Ori and the Will of the Wisps for Switch Reviews |url=https://www.metacritic.com/game/ori-and-the-will-of-the-wisps/critic-reviews/?platform=nintendo-switch |website=[[Metacritic]] |publisher=[[CBS Interactive]] |access-date=March 25, 2021 |archive-date=September 29, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200929181745/https://www.metacritic.com/game/switch/ori-and-the-will-of-the-wisps |url-status=live }}</ref><br/>XSX: 92/100<ref name="MCXSX">{{cite web |url=https://www.metacritic.com/game/ori-and-the-will-of-the-wisps/critic-reviews/?platform=xbox-series-x |title=Ori and the Will of the Wisps for Xbox Series X Reviews |website=[[Metacritic]] |publisher=[[CBS Interactive]] |access-date=November 18, 2020 |archive-date=December 1, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201201124651/https://www.metacritic.com/game/xbox-series-x/ori-and-the-will-of-the-wisps |url-status=live }}</ref> | Destruct = 9.5/10<ref name="Carter">{{cite web |last=Carter |first=Chris |date=March 10, 2020 |url=https://www.destructoid.com/review-ori-and-the-will-of-the-wisps-582480.phtml |title=Review: Ori and the Will of the Wisps |work=[[Destructoid]] |publisher=[[Enthusiast Gaming]] |access-date=March 12, 2020 |archive-date=April 14, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200414105949/https://www.destructoid.com/review-ori-and-the-will-of-the-wisps-582480.phtml |url-status=live }}</ref> | EGM = 4/5<ref name="EGMreview">{{cite magazine |last=Goroff|first=Michael|date=March 10, 2020 |url=https://egmnow.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-review/|title=Ori and the Will of the Wisps review |magazine=[[Electronic Gaming Monthly]] |publisher=EGM Media, LLC|access-date=March 13, 2020}}</ref> | Fam = 36/40<ref name="Famitsureview">{{Cite news |last=Romano |first=Sal |date=2020-10-14 |title=Famitsu Review Scores: Issue 1663 |url=https://www.gematsu.com/2020/10/famitsu-review-scores-issue-1663 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20201014094952/https://www.gematsu.com/2020/10/famitsu-review-scores-issue-1663 |archive-date=2020-10-14 |access-date=2025-02-20 |work=Gematsu}}</ref> | GI = 9.5/10<ref name="Game Informer">{{cite magazine|url=https://www.gameinformer.com/review/ori-and-the-will-of-the-wisps/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-even-better-than-the|title=Ori And The Will Of The Wisps Review – Even Better Than The Original|author=Reiner, Andrew|magazine=[[Game Informer]]|date=March 12, 2020|access-date=March 12, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200314044807/https://www.gameinformer.com/review/ori-and-the-will-of-the-wisps/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-even-better-than-the|archive-date=March 14, 2020|url-status=live}}</ref> | GSpot = 8/10 {{small|(XONE)}}<ref name="GSreview">{{cite web|last=Watts|first=Steve|date=March 11, 2020|url=https://www.gamespot.com/reviews/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-a-will-and-a-/1900-6417425/|title=Ori And The Will Of The Wisps Review - A Will And A Way|work=[[GameSpot]]|publisher=[[CBS Interactive]]|access-date=March 12, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200312100941/https://www.gamespot.com/reviews/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-a-will-and-a-/1900-6417425/|archive-date=March 12, 2020|url-status=live}}</ref><br/>9/10 {{small|(XSX)}}<ref name="GSreviewXSX">{{cite web|url=https://www.gamespot.com/reviews/ori-and-the-will-of-the-wisps-xbox-series-x-review/1900-6417613/|title=Ori And The Will Of The Wisps Xbox Series X Review|last=Epstein|first=Mike|date=November 17, 2020|access-date=November 18, 2020|website=GameSpot|archive-date=November 18, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201118014826/https://www.gamespot.com/reviews/ori-and-the-will-of-the-wisps-xbox-series-x-review/1900-6417613/|url-status=live}}</ref> | GRadar = 4.5/5<ref name="GRadarreview">{{cite web|last=Wood|first=Austin|date=March 10, 2020|url=https://www.gamesradar.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-review/|title=ORI AND THE WILL OF THE WISPS REVIEW: "A SHORT BUT SUBLIME ACTION-PLATFORMER"|work=[[GamesRadar+]]|publisher=[[Future plc]]|access-date=March 12, 2020|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20200312023420/https://www.gamesradar.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-review/|archive-date=March 12, 2020}}</ref> | IGN = 9/10<ref name="IGNreview">{{cite web|last=Tyrrel|first=Brandin|date=March 10, 2020|url=https://nordic.ign.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-pc/34610/review/ori-and-the-will-of-the-wisps-review|title=Ori and the Will of the Wisps - Review|work=[[IGN]]|publisher=[[Ziff Davis]]|access-date=March 12, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200311234025/https://nordic.ign.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-pc/34610/review/ori-and-the-will-of-the-wisps-review|archive-date=March 11, 2020|url-status=live}}</ref> | PCGUS = 81/100<ref name="PCG review">{{cite web|last=Wilde|first=Tyler|date=March 10, 2020|url=https://www.pcgamer.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-review/|title=ORI AND THE WILL OF THE WISPS REVIEW|work=[[PC Gamer]]|publisher=[[Future US]]|access-date=March 12, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200312004910/https://www.pcgamer.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-review/|archive-date=March 12, 2020|url-status=live}}</ref> | TG = 5/5<ref name="Guardianreview">{{cite web|last=Onanuga|first=Tola|date=March 18, 2020|url=https://www.theguardian.com/games/2020/mar/18/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-monsters-and-magic-stir-in-the-forest|title=Ori and the Will of the Wisps review – monsters and magic stir in the forest|website=[[The Guardian]]|publisher=[[Guardian News & Media Limited]]|access-date=March 19, 2020|archive-date=March 18, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200318205035/https://www.theguardian.com/games/2020/mar/18/ori-and-the-will-of-the-wisps-review-monsters-and-magic-stir-in-the-forest|url-status=live}}</ref> | VG = 9/10<ref name="VGreview">{{cite web|last=Wise|first=Josh|date=March 10, 2020|url=https://www.videogamer.com/reviews/ori-and-the-will-of-the-wisps-review|title=Ori and the Will of the Wisps review|website=VideoGamer|access-date=March 14, 2020|archive-date=March 20, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200320170401/https://www.videogamer.com/reviews/ori-and-the-will-of-the-wisps-review|url-status=live}}</ref> |GameRev=4/5<ref name="GameRev">{{cite web|last=Leri|first=Michael|date=April 1, 2020|url=https://www.gamerevolution.com/review/641379-ori-and-the-will-of-the-wisps-review-pc-xbox-one&#124|title=Ori and the Will of the Wisps Review|work=[[Game Revolution]]|access-date=April 3, 2020}}</ref>}} ''Ori and the Will of the Wisps'' je dobio univerzalne pohvale na svim platformama, čemu svjedoče sjajne ocjene na agregatoru [[Metacritic]]u.<ref name="MCPC" /><ref name="MCXONE" /><ref name="MCNS" /><ref name="MCXSX" /> Do lipnja [[2020.]] godine, igru je igralo preko 2,000,000 igrača,<ref>{{cite web|url=https://www.pcgamer.com/2-million-people-have-played-ori-and-the-will-of-the-wisps-since-march/|title=2 million people have played Ori and the Will of the Wisps since March|first=Christopher|last=Livington|work=[[PC Gamer]]|date=June 25, 2020|access-date=June 25, 2020|archive-date=June 26, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200626175717/https://www.pcgamer.com/2-million-people-have-played-ori-and-the-will-of-the-wisps-since-march/|url-status=live}}</ref> a do sredine studenog iste godine ta je brojka prešla 2,800,000 igrača.<ref>{{cite web|url=https://gamingbolt.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-crosses-2-8-million-players|title=Ori and the Will of the Wisps Crosses 2.8 Million Players|last=Sinha|first=Ravi|website=GamingBolt|date=November 18, 2020|access-date=November 19, 2020|archive-date=April 18, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210418052708/https://gamingbolt.com/ori-and-the-will-of-the-wisps-crosses-2-8-million-players|url-status=live}}</ref> Chris Carter s ''[[Destructoid]]'' nahvalio je igru, nazvavši ju remek-djelom. Opisao ju je kao "primjer izvrsnosti", rekavši da "možda ima nedostataka, ali oni su zanemarivi i neće napraviti veliku štetu". Carter je posebno nahvalio vizualne elemente, poboljšanje borbi u odnosu na prvu igru, kao i "dramatične sekvence bijega". Ipak, spomenuo je probleme s fps-om na verziji za [[Xbox One]].<ref name="Carter"/> Pišući za ''[[Electronic Gaming Monthly]]'', Michael Goroff pozitivno se osvrnuo na igru, također ističući probleme s performansom koje je igra imala na Xbox Oneu do izladka ''day-one'' [[patch]]a. Dalje je rekao da "''Ori and the Will of the Wisps'' ima sve što bi jedan dobar nastavak trebao imati. Rafinira mehaniku ''Blind Foresta'', proširuje svijet i ubacuje hrpu novih pokreta i elemenata. Ali u eri koja je prepuna 'emotivnih platformera', ''Will of the Wisps'' ne čini ništa da bi se istaknuo u odnosu na ostale. To je pristojno, ako već ne zaboravljivo iskustvo".<ref name="EGMreview"/> ''[[Game Informer]]ov'' Andrew Reiner nahvalio je grafiku, priču i borbe, zaključivši kako je nastavak bolji od originala. Rekao je: "Priča je fantastična, svijet ostavlja bez daha, a sve to je ništa u usporedbi s predivnim sustavom igranja koji se ističe i kao platformer i kao borbena igra. Moon Studios uspio je nadmašiti sam sebe s ovom igrom, pružajući nam iskustvo koje nije dosadno, koje igraju daje osjećaj da je pametan i koje postaje sve bolje i bolje kako igra napreduje".<ref name="Game Informer"/> Pozitivnu kritiku dao je i Steve Watts s ''[[GameSpot]]a'', pohvalivši borbe, elemente istraživanja, priču te "predivnu animaciju i okoliš". Uz to, istaknuo je povremene vizualne ''bugove'' kao negativni aspekt igre.<ref name="GSreview"/> Osam mjeseci nakon izlaska na Xbox Oneu, Mike Epstein je za ''[[GameSpot]]'' ocijenio verziju za Xbox Series X i dao joj višu ocjenu, hvaleći brojna poboljšanja te rješavanje tehničkih problema koji su bili prisutni na početku.<ref name="GSreviewXSX"/> Pišući za ''[[GamesRadar+]]'', Austin Wood je također nahvalio igru i njezinu "glazbu koja oduzima dah", svijet i platformske elemente. Wood je rekao da "ima poneka manja pogreška tu i tamo, ali da budem jasan: Obožavam ''Ori and the Will of the Wisps''. To je jedan od najboljih platformera svih vremena te vrlo očiti favorit za igru godine. Ako vam se svidjela prva igra, ovu ćete obožavati. A ako niste već doživjeli Orijevu priču, dugujete si zaroniti u nju sada, tim više što su obe igre sada na Xbox Game Passu. Ja ću ponovo igrati ovu igru, slušati njezin soundtrack i razmišljati o likovima u godinama koje dolaze". Ipak, Wood je priznao neke tehničke probleme i posljednju je razinu nazvao "blago razočaravajućom".<ref name="GRadarreview"/> [[IGN]]-ov Brandin Tyrrel također je nahvalio igru, rekavši kako je "''Ori and the Will of the Wisps'' sjajan povratak blještavom i lijepom ''open-world'' platformeru s učinkovitom pričom koja pojačava napete izazove".<ref name="IGNreview"/> Tyrrell je dodatno pohvalio igru jer je ostala dosljedna originalu, dok je istovremeno uspjela dodati novi sadržaj. Tyler Wilde s ''[[PC Gamer]]a'' dao je igri pozitivnu ocjenu, hvaleći platformske elemente, borbe s ''bossevima'' i vizualne elemente, ali je za borbe rekao da "nisu jako zabavne".<ref name="PCG review"/> Pišući za ''[[VideoGamer]]'', Josh Wise je nahvalio grafiku, glazbu i platformske elemente, rekavši da "u kontekstu ljepote i ostaloga, postoji jako malo igara, u profinjenim domenama ''indie'' ili AAA igara, koji joj mogu biti konkurencija". Ipak, Wise je priču nazvao "slabašnom". Tola Onanuga je za ''[[The Guardian]]'' pohvalila igru, rekavši da "više od ičeg drugog, ''Ori and the Will of the Wisps'' je očaravajuće iskustvo za osjetila. Od jezivo prekrasnih vizuala do ambijenta, prijemčive glazbe, ima toliko toga što možete voljeti po pitanju izgleda i osjećaja u ovom dugoočekivanom nastavku". Od negativnih aspekata, istaknula je da je priča "povremeno melankolična" te da borba protiv "normalnih protivnika može djelovati zamorno nakon nekog vremena". Ipak, kritiku je zaključila u pozivitnom tonu: "Začinjen opakim zagonetkama, ''Ori and the Will of the Wisps'' je neodoljiv izazov. Igra pokazuje izvanrednu posvećenost detaljima – cijeli se svijet čini živim zbog uzbuđenja i opasnosti".<ref name="Guardianreview"/> === Nagrade === ''[[Time (časopis)|Time]]'' i ''[[Game Informer]]'' naveli su ''Ori and the Will of the Wisps'' među deset najboljih videoigara [[2020.]] godine, odnosno najboljim igrama osme generacije.<ref>{{cite web|last=Fitzpatrick|first=Alex|date=November 20, 2020|url=https://time.com/5912417/best-video-games-2020/|title=The 10 Best Video Games of 2020|website=[[Time Magazine]]|access-date=November 23, 2020|archive-date=March 4, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210304222130/https://time.com/5912417/best-video-games-2020/|url-status=live}}</ref><ref name="GIbest">{{cite magazine |last=Juba|first=Joe|date=October 2, 2020|url=https://www.gameinformer.com/feature/2020/10/02/game-informers-best-games-of-the-generation|archive-url=https://web.archive.org/web/20201004013018/https://www.gameinformer.com/feature/2020/10/02/game-informers-best-games-of-the-generation|url-status=live|archive-date=October 4, 2020|title=Game Informer's Best Games of The Generation|magazine=[[Game Informer]]|access-date=October 5, 2020}}</ref> ''[[The Washington Post]]'' također ju je stavio na svoj popis deset najboljih igara [[2020.]] godine,<ref name="wapo">{{cite news|last=Moore|first=Joe|date=December 7, 2020|url=https://www.washingtonpost.com/video-games/reviews/best-video-games-2020/|title=The best games of 2020|newspaper=[[Washington Post]]|access-date=December 9, 2020|archive-date=December 7, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201207154247/https://www.washingtonpost.com/video-games/reviews/best-video-games-2020/|url-status=live}}</ref> dok ju je ''Paste'' naveo među 20 najboljih igara godine.<ref name="paste">{{cite web|last=Martin|first=Garret|date=December 2, 2020|url=https://www.pastemagazine.com/games/best-of-2020/best-games-of-2020/|title=The 40 Best Games of 2020|website=[[Paste (magazine)|Paste]]|access-date=December 9, 2020|archive-date=December 6, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201206152239/https://www.pastemagazine.com/games/best-of-2020/best-games-of-2020/|url-status=live}}</ref> ''[[Polygon]]'' ju je uvrstio među 50 najboljih igara [[2020.]] godine,<ref name="poly">{{cite web|last=Grant|first=Chris|date=December 14, 2020|url=https://www.polygon.com/2020/12/14/22166004/best-games-2020-ps4-xbox-one-switch-pc-series-x|title=The 50 best games of 2020|website=Polygon|access-date=December 25, 2020|archive-date=December 31, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201231200503/https://www.polygon.com/2020/12/14/22166004/best-games-2020-ps4-xbox-one-switch-pc-series-x|url-status=live}}</ref> a ''WhatCulture'' ju je stavio na popis 20 najboljih videoigara [[2020.]] godine.<ref name="whatc">{{cite web|last=Tailford|first=Scott|date=December 11, 2020|url=https://whatculture.com/gaming/20-best-video-games-of-2020?page=19|title=20 Best Video Games Of 2020|website=[[WhatCulture]]|access-date=December 25, 2020|archive-date=February 15, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210215144956/https://whatculture.com/gaming/20-best-video-games-of-2020?page=19|url-status=live}}</ref> I ''Ars Technica'' ju je stavila na popis najboljih igara godine.<ref name="arstec">{{cite web|last=Orland|first=Kyle|date=December 22, 2020|url=https://arstechnica.com/gaming/2020/12/ars-technicas-best-games-of-2020/|title=Ars Technica's best games of 2020|website=[[Ars Technica]]|access-date=December 25, 2020|archive-date=December 25, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201225053141/https://arstechnica.com/gaming/2020/12/ars-technicas-best-games-of-2020/|url-status=live}}</ref> ''[[The Guardian]]'' ju je stavio u prvih pet na popisu 15 najboljih igara godine,<ref name="guardian">{{cite web|last=MacDonald|first=Keza|date=December 23, 2020|url=https://www.theguardian.com/games/2020/dec/23/the-15-best-video-games-of-2020|title=The 15 best video games of 2020|website=[[The Guardian]]|access-date=December 25, 2020|archive-date=December 24, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201224204057/https://www.theguardian.com/games/2020/dec/23/the-15-best-video-games-of-2020|url-status=live}}</ref> kao i ''[[Bloomberg]]''.<ref name="Bloomberg">{{cite web|last=Schreier|first=Jason|date=December 24, 2020|url=https://www.bloomberg.com/news/articles/2020-12-24/the-best-video-games-of-2020|title=The Best Video Games of 2020|website=[[Bloomberg L.P.|Bloomberg]]|access-date=December 25, 2020|archive-date=December 24, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201224121133/https://www.bloomberg.com/news/articles/2020-12-24/the-best-video-games-of-2020|url-status=live}}</ref> Na popisu najboljih igara godine ''Digital Foundryja'' igra se našla u top tri naslova,<ref name="DFbest">{{cite web|last=Linneman|first=John|date=December 23, 2020|url=https://www.youtube.com/watch?v=fK-T8EYtiQ8|title=Digital Foundry's Best Games of 2020: The John Linneman Collection!|website=[[Digital Foundry]]|access-date=December 25, 2020|archive-date=December 24, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201224141355/https://www.youtube.com/watch?v=fK-T8EYtiQ8&feature=youtu.be|url-status=live}}</ref> kao i na njihovom popisu deset igara s najboljom grafikom u [[2020.]] godine.<ref name="DFgraphics">{{cite web|last=Linneman|first=John|date=December 24, 2020|url=https://www.youtube.com/watch?v=qFYa6okagbs|title=Digital Foundry's Best Game Graphics of 2020 - PC, Xbox, PlayStation - An Amazing Year For Visuals|website=[[Digital Foundry]]|access-date=December 25, 2020|archive-date=December 24, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201224190009/https://www.youtube.com/watch?v=qFYa6okagbs&gl=US&hl=en|url-status=live}}</ref> ''[[Game Informer]]'' ju je stavio na peto mjesto liste najboljih igara [[2020.]] godine.<ref name="GIyear">{{cite magazine |last=Hester|first=Blake|date=December 18, 2020|url=https://www.gameinformer.com/goty-2020/2020/12/18/the-top-10-games-of-2020-5-ori-and-the-will-of-the-wisps|archive-url=https://web.archive.org/web/20201218210031/https://www.gameinformer.com/goty-2020/2020/12/18/game-of-the-year-countdown-5-ori-and-the-will-of-the-wisps|url-status=live|archive-date=December 18, 2020|title=Game Informer: Game Of The Year Countdown – #5 Ori And The Will Of The Wisps|magazine=[[Game Informer]]|access-date=December 25, 2020}}</ref> Što se tiče nagrada, ''Ori and the Will of the Wisps'' dobio je ili je nominiran za sljedeće nagrade: {| class="wikitable" style="font-size:90%;" |- ! scope="col" | Nagrada ! scope="col" | Kategorija ! scope="col" | Ishod ! scope="col" | {{abbr|Ref.|Reference}} |- | rowspan=3| [[Zlatni Joystick]] [[2020.]] | Najbolji vizualni dizajn | {{Nom}} | rowspan=3| {{center|<ref>{{cite web|last=Wald|first=Heather|title=The Last of Us Part 2 takes the trophy for Best Visual Design at the Golden Joystick Awards 2020|url=https://www.gamesradar.com/au/the-last-of-us-part-2-takes-the-trophy-for-best-visual-design-at-the-golden-joystick-awards-2020/|website=[[GamesRadar+]]|date=November 24, 2020|access-date=December 10, 2020|archive-date=October 28, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211028205505/https://www.gamesradar.com/au/the-last-of-us-part-2-takes-the-trophy-for-best-visual-design-at-the-golden-joystick-awards-2020/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Watts|first=Rachel|title=Watch the Golden Joystick Awards 2020 here at 8:30 PM GST|url=https://www.pcgamer.com/au/watch-the-golden-joystick-awards-2020-here/|website=[[PC Gamer]]|date=November 24, 2020|access-date=December 10, 2020|archive-date=November 24, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201124203731/https://www.pcgamer.com/au/watch-the-golden-joystick-awards-2020-here/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|last=Tyrer|first=Ben|title=Every winner at the Golden Joystick Awards 2020|url=https://www.gamesradar.com/au/every-winner-at-the-golden-joystick-awards-2020/|website=[[GamesRadar+]]|date=November 24, 2020|access-date=December 10, 2020|archive-date=February 2, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210202193516/https://www.gamesradar.com/au/every-winner-at-the-golden-joystick-awards-2020/|url-status=live}}</ref>}} |- | Xbox igra godine | {{Won}} |- | Igra godine | {{Nom}} |- | rowspan=3| [[The Game Awards]] [[2020.]] | Najbolja umjetnička direkcija | {{Nom}} | rowspan=3| {{center|<ref>{{cite web|url=https://www.polygon.com/2020/11/18/21573499/the-game-awards-2020-nominees-list|title=The Game Awards 2020 nominees: The Last of Us Part 2, Hades lead the list|last=Good|first=Owen|website=[[Polygon (website)|Polygon]]|date=November 18, 2020|access-date=November 19, 2020|archive-date=March 31, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210331140728/https://www.polygon.com/2020/11/18/21573499/the-game-awards-2020-nominees-list|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://variety.com/2020/digital/news/the-game-awards-winners-list-2020-1234850547/|title=The Game Awards 2020: Compete Winners List|last=Stedman|first=Alex|date=December 10, 2020|access-date=December 12, 2020|website=Variety|archive-date=December 11, 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201211075416/https://variety.com/2020/digital/news/the-game-awards-winners-list-2020-1234850547/|url-status=live}}</ref>}} |- | Najbolji soundtrack | {{Nom}} |- | Najbolja akcija/avantura | {{Nom}} |- | Nagrada Music + Sound [[2020.]] | Najbolja originalna glazba za videoigru | {{Nom}} |- | Nagrada GoldSpirit [[2020.]] | Najbolja originalna glazba za videoigru | {{Nom}} |- | [[Nagrada Annie]] [[2021.]] | Izvanredno postignuće u animaciji likova u videoigri | {{Nom}} | |- | rowspan=2| [[British Academy Games Awards]] [[2021.]] | Najbolja animacija | {{Nom}} | |- | Najbolja glazba | {{Nom}} | |- | [[Zlatni kolut]] [[2021.]] | Izvanredno postignuće u montaži zvuka – računalna kinematografija | {{Nom}} | |- | rowspan=5| 24. [[Godišnje nagrade D.I.C.E.]] | Avanturistička igra godine | {{Nom}} | rowspan=5| {{center|<ref>{{cite web|url=https://www.kotaku.com.au/2021/01/dice-award-nominees-2021/|title=Here's All The DICE Award Nominees for 2021|last=Walker|first=Alex|website=[[Kotaku]]|date=January 27, 2021|access-date=February 23, 2021|archive-date=March 3, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210303120011/https://www.kotaku.com.au/2021/01/dice-award-nominees-2021/|url-status=dead}}</ref>}} |- | Izvanredno postignuće u animaciji | {{Nom}} |- | Izvanredno postignuće u umjetničkoj direkciji | {{Nom}} |- | Izvanredno postignuće u dizajnu zvuka | {{Nom}} |- | Izvanredno postignuće u kompoziciji originalne glazbe | {{Nom}} |- | Nagrada međunarodnih kritičara filmske glazbe (IFMCA) | Najbolja originalna glazba za videoigru ili interaktivni medij | {{Nom}} |- | Nagrada HMMA | Najbolja originalna glazba – videoigra | {{Nom}} |- | rowspan=4| [[Nagrade NAVGTR]] | Najbolja umjetnička direkcija, fantastika | {{Won}} | rowspan=4| {{center|<ref>{{cite web|title=2020 Nominees|url=https://navgtr.org/2020-nominees/|website=NAVGTR|date=January 11, 2020|access-date=January 13, 2021|archive-date=February 1, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210201144819/https://navgtr.org/2020-nominees/|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://navgtr.org/2020-winners/|title=2020 Winners|website=NAVGTR|date=February 22, 2021|access-date=February 23, 2021|archive-date=February 22, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210222173523/https://navgtr.org/2020-winners/|url-status=live}}</ref>}} |- | Najbolji dizajn igre, franšiza | {{Nom}} |- | Najbolji originalni ''light mix'' glazbe, franšiza | {{Won}} |- | Izvanredni dizajn kontrola, 2D ili ''limited'' 3D | {{Won}} |- | Nagrada GANG | Glazba godine | {{Nom}} |- | [[Nagrade Ivor Novello]] | Najbolja originalna glazba za videoigru | {{Won}} |- | rowspan=3| [[SXSW Gaming Awards]] [[2021.]] | Izvrsnost u glazbenoj kompoziciji | {{Won}} | rowspan=3| {{center|<ref>{{cite web|url=https://gamerant.com/sxsw-2021-gaming-award-nominees/|title=SXSW Announces 2021 Gaming Award Nominees|last=Beckwith|first=Michael|work=Game Rant|date=February 17, 2021|access-date=February 23, 2021|archive-date=February 23, 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210223065649/https://gamerant.com/sxsw-2021-gaming-award-nominees/|url-status=live}}</ref>}} |- | Igra godine | {{Nom}} |- | Izvrnost u dizajnu | {{Nom}} |- | Nagrada Ursa Major | Najbolja igra | {{Nom}} |} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == *[https://www.orithegame.com/ Službene stranice] [[Kategorija:Videoigre 2020.]] [[Kategorija:Avanturističke igre]] o9efaok7dtf2svhmi6b6oi902t3u77p Polileksija 0 4723907 42681073 42656936 2026-08-25T05:57:48Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42681073 wikitext text/x-wiki [[File:Bombus terrestris - Trzmiel ziemny - Buff-tailed bumblebee (36586573250).jpg|thumb|right|alt=A Bombus terrestris collects nectar|''[[Bombus terrestris]]'', oportunistički generalista, prikuplja polen]] Termin '''polileksija''' se koristi u [[ekologija|ekologiji]] [[oprašivanje|oprašivanja]] i odnosi se na [[pčele]] koje prikupljaju polen sa niza biljaka koje nisu u uskom srodstvu.<ref name=polylecty/><ref name=polylectic/> [[apis|Medonosne pčele]] su primjer ovog ponašanja, budući da prikupljaju nektar sa širokog spektra različitog cvijeća. U druge pretežno polileksične rodove spadaju ''[[Bombus]]'',<ref name=BombusPoly/> ''[[Ceratina]]'',<ref name=CeratinaPoly/> ''[[Heriades]]''<ref name=HeriadesPoly/> i ''[[Halictus]]''.<ref name=HalictusPoly/> Suprotan termin je [[oligoleksija]] i odnosi se na pčele koje pokazuju usku, specijaliziranu preferenciju za izvore polena, obično prema jednoj porodici ili rodu [[cvjetnice|cvjetnica]]. Otprilike dvije trećine vrsta pčela u [[evropa|Evropi]] su polileksične, oslanjajući se na raznolik niz izvora polena.<ref name=PolyEurope/> Takav širok pristup ishrani omogućava ovim generalističkim pčelama da uspiju u različitim okruženjima i brzo se prilagode promjenjivim uslovima. Međutim, uprkos svojoj prilagodljivosti, one su manje efikasni sakupljači polena od oligoleksičnih pčela, čija je [[morfologija insekata|morfologija]] često specijalizirana za efikasnije sakupljanje polena sa užeg spektra biljaka.<ref name=efficiency/> == Reference == <references> <ref name=polylecty> {{cite web |title=polylecty |url=https://en.wiktionary.org/wiki/polylecty |website=Wiktionary.org |access-date=2024-11-04}}</ref><ref name=polylectic> {{cite web |title=polylectic |url=https://en.wiktionary.org/wiki/polylectic#English |website=Wiktionary.org |access-date=2024-11-03}}</ref><ref name=BombusPoly> {{cite journal |last1=Wood|first1=T.J. |last2=Ghisbain|first2=G. |last3=Rasmont|first3=P. |last4=Kleijn|first4=D. |last5=Raemakers|first5=I. |last6=Praz|first6=C. |last7=Killewald|first7=M. |last8=Gibbs|first8=J. |last9=Bobiwash|first9=K. |last10=Boustani|first10=M. |last11=Martinet|first11=B. |last12=Michez|first12=D. |title=Global patterns in bumble bee pollen collection show phylogenetic conservation of diet |journal=Journal of Animal Ecology |year=2021 |doi=10.1111/1365-2656.13553 |url=https://besjournals.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/1365-2656.13553|url-access=subscription }}</ref><ref name=CeratinaPoly> {{cite journal |last1=Udayakumar|first1=A. |last2=Shivalingaswamy|first2=T.M. |title=Nest architecture and life cycle of Small Carpenter bee, Ceratina binghami Cockerell (Xylocopinae: Apidae: Hymenoptera) |journal=Sociobiology |year=2019 |volume=66 |issue=1 |doi=10.13102/sociobiology.v66i1.3558 |url=https://periodicos.uefs.br/index.php/sociobiology/article/view/3558/3624|doi-access=free }}</ref><ref name=HeriadesPoly> {{cite web |title=Heriades Bees |url=https://keys.lucidcentral.org/keys/v3/eafrinet/bee_genera/key/african_bee_genera/Media/Html_eafrica/Heriades_bees.htm |access-date=2024-11-06 |website=Lucidcentral.org}}</ref><ref name=HalictusPoly>{{cite web |title=Halictidae Bees |url=https://cashew.icar.gov.in/beneficialinsect/halictidae-bees/ |access-date=2024-11-06 |website=cashew.icar.gov.in }}{{Dead link|date=August 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref><ref name=PolyEurope> {{cite web |title=Pollen specialists are more endangered than non-specialised bees even though they collect pollen on flowers of non-endangered plants |url=https://www.researchgate.net/publication/344805858_Pollen_specialists_are_more_endangered_than_non-specialised_bees_even_though_they_collect_pollen_on_flowers_of_non-endangered_plants |access-date=2024-11-06 |website=ResearchGate.net}}</ref><ref name=efficiency> {{cite web |title=Thieves or friends? Are specialist bees more efficient at removing pollen than generalists? |url=https://www.researchgate.net/publication/267291882_Thieves_or_friends_Are_specialist_bees_more_efficient_at_removing_pollen_than_generalists |access-date=2024-11-06 |website=ResearchGate}}</ref> </references> [[Kategorija:Ekologija]] [[Kategorija:Oprašivanje]] ckfpyafss79o8soto38h5uev1fzgccn Šablon:Taksokvir/dok 10 4724065 42680952 42680949 2026-08-24T12:28:54Z Edgar Allan Poe 29250 42680952 wikitext text/x-wiki {{documentation subpage}} {{High-use}} Ovaj šablon koristi se za postavljanje '''ručnog Taksokvira''', infokutije za biološku klasifikaciju ([[taksonomija]]) skupine živih bića koja se prikazuje na desnoj strani. Za vodič o '''automatskim Taksokvirima''', pogledajte [[WP:Sustav automatskih taksokvira/Uvod]]. Kako šablon ima preko 160 iskoristivih parametara, njegova je implementacija komplicirana, međutim šablon se koristi iznimno jednostavno. Većina parametara su opcionalni, tako da ako neki specifični unos nije relevantan za vaš članak, slobodno ga zanemarite. Za potpunu listu pogledajte odjeljak "[[#Svi parametri|Svi parametri]]" za cjelokupni popis dostupnih parametara. === Uporaba === '''''Napominjemo da su parametri u ovom šablonu osjetljivi na veliko i malo slovo.''''' <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | naziv = | slika = | slika_upright = | slika_alt = | slika_opis = | slika2 = | slika2_upright = | slika2_alt = | slika2_opis = | regnum = [[Plantae]] (ili...) | divisio = | classis = | ordo = | familia = | genus = | species = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = | karta_raspon = <!--neobvezna mapa, ima još i 2, 3 i 4 --> | karta_raspon_upright = | karta_raspon_alt = | karta_raspon_opis = | <!--ili 115 drugih parametara--> }} </syntaxhighlight> Boje u šablonu prikazuju se automatski prema ključu iz tablice ispod: {| class="wikitable" |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Životinje]] || {{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaea]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Arheja]] || {{Taksokvir boja|[[Archaea]]}} |također i [[nanoerheoti]] (nanarheoti), [[korarheoti]], [[taumarheoti]], [[krenarheoti]] i [[euriarheoti]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Biljke]] || {{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}} |također i [[arheplastidi]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Bakterije]] || {{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Eukaryota}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Eukarioti]] || {{Taksokvir boja|Eukaryota}} |odnosi se na eukariote bez druge definirane boje, uključujući [[ekskavati|ekskavate]], [[amebozoa|amebozoe]] i [[opistokonti|opistokonte]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Fungi]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Gljive]] || {{Taksokvir boja|[[Fungus|Fungi]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Ichnos}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Ihnotakson]]i || {{Taksokvir boja|Ichnos}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|''[[incertae sedis]]''}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | ''[[incertae sedis]]'' || {{Taksokvir boja|incertae sedis}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Supergrupa SAR|SAR]] || {{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}} |također i [[harosa]], [[kromalveolati]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Veterovata}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Fosili jaja|Ootaksoni]] || {{Taksokvir boja|Veterovata}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Virus]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Virus]]i || {{Taksokvir boja|[[Virus]]}} |također i [[viroid]]i |} === Brzinski uvod i kratki primjeri === ==== Životinje ==== ===== Vrsta ===== {{Taksokvir | naziv = Azijska zlatna mačka | slika = Catopuma temminckii.jpg | slika_alt = Zlatna mačka u sjedećem položaju s podignutom glavom i gotovo zatvorenim očima | slika_upright = 1.15 | regnum = [[Animalia]] | phylum = [[Chordata]] | classis = [[Mammalia]] | ordo = [[Carnivora]] | familia = [[Felidae]] | genus = ''[[Catopuma]]'' | species = '''''C. temminckii''''' | dvoimeno = ''Catopuma temminckii'' | dvoimeno_autorstvo = ([[Nicholas Aylward Vigors|Vigors]] & [[Thomas Horsfield|Horsfield]], [[1827.]]) }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | naziv = | slika = | slika_alt = | slika_upright = | regnum = [[Animalia]] | phylum = | classis = | ordo = | familia = | genus = | species = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ===== Viši takson ===== {{Taksokvir | name = Brazdeni kitovi | image = Humpback Whale underwater shot.jpg | image_alt = Grbavi kit roni pod vodom s ispruženom prednjom perajom | image_caption = [[Grbavi kit]], ''Megaptera novaeangliae'' | regnum = [[Animalia]] | phylum = [[Chordata]] | classis = [[Mammalia]] | ordo = [[Cetacea]] | subordo = [[Mysticeti]] | familia = '''Balaenopteridae''' | familia_autorstvo = [[John Edward Gray|Gray]], [[1864.]] | podjela_kategorije = Rodovi | podjela = {{ubl|''[[Balaenoptera]]''|''[[Megaptera]]''}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | regnum = [[Animalia]] | phylum = | classis = | ordo = | familia = | genus = | genus_autorstvo = | podjela_kategorije = | podjela = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ==== Biljke ==== Većina biljaka spada u skipinu kritosjemenjača (cvjetnjača). Prema konsenzusu s engleske Wikipedije, trenutno bi se za klasifikaciju trebao koristiti [[APG IV]], klasifikacijski sustav Grupe za filogenezu kritosjemenjača (''Angiosperm Phylogeny Group'', AGP). Ipak, APG-ov sustav nema formalno određene odjeljke i razrede, ali sadrži hijerarhijski utemeljene, neformalno imenovane [[kladus]]e. Hijerarhija neformalno imenovanih kladusa prezentirana je uz pomoć parametara kao što je {{para|nekategorizirana_divisio}}, koji dolaze namjesto formalno određenih parametara. Članci o biljkama koje nisu kritosjemenjače (npr. [[četinjače]], [[paprati]]) trebali bi i dalje koristiti formalne odjeljke i razrede u Taksokviru. ===== Vrste kritosjemenjača ===== {{Taksokvir | naziv = ''Magnolia virginiana'' | slika = Sweetbay1082.jpg | slika_alt = Bijeli cvijet okružen dugim zelenim listovima | slika_opis = ''Magnolia virginiana'' | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = [[Magnoliids]] | ordo = [[Magnoliales]] | familia = [[Magnoliaceae]] | genus = ''[[Magnolia]]'' | species = '''''M. virginiana''''' | dvoimeno = ''Magnolia virginiana'' | dvoimeno_autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | naziv = | slika = | slika_alt = | slika_opis = | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = | nekategorizirani_ordo = | ordo = | familia = | genus = | species = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ===== Viši takson kritosjemenjača ===== {{Taksokvir | naziv = Hrastovi | slika = Quercus robur.jpg | slika_alt = Lišće i plodovi hrasta | slika_opis = Lišće i [[žir]]evi [[Hrast lužnjak|hrasta lužnjaka]], ''Quercus robur'' | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = [[Eudikotiledone]] | nekategorizirani_ordo = [[Rosidae]] | ordo = [[Fagaleae]] | familia = [[Fagaceae]] | genus = '''''Quercus''''' | genus_autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] | podjela_kategorije = [[Vrsta|Vrste]] | podjela = {{ubl|Vidi [[Lista vrsta roda Quercus|Lista vrsta roda ''Quercus'']]}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | slika = | slika_alt = | slika_opis = | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = | nekategorizirani_ordo = | ordo = | familia = | genus = | genus_autorstvo = | podjela_kategorije = | podjela = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ==== Virusi ==== Iako zbog historijskih razloga trenutno postoje parametri za taksone virusa, ovaj šablon nije najprimjereniji za viruse, čija klasifikacije koristi različite kategorije te pravila o kurzivu i imenovanju. Umjesto ovog šablona, koristite [[WP:Sustav automatskih taksokvira|automatizirani šablon]] {{tl|Virusbox}}. === Parameteri === ==== Naziv ==== {{See also|Wikipedija:Naslovi članaka|Wikipedija:Jezičke smjernice}} U ovom bi se parametru trebao nalaziti jedinstveni [[udomaćeni naziv]] koji je naširoko korišten u literaturi i svakodnevnom govoru, a ako isti ne postoji, onda se treba koristiti aktualno korišteni stručni naziv na [[latinski jezik|latinskom jeziku]]. S obzirom na postojeće razlike u udomaćenim nazivima među varijantama [[Srpskohrvatski|srpskohrvatskog jezika]], neki će se nazivi morati rješavati primjenom konsenzusa ili drugih jezičnih smjernica. Opća pravila za nazive nalažu sljedeče: * Udomaćeni nazivi za više taksonomske kategorije uvijek se pišu u pluralu (npr. [[gušteri]], [[ptice]]). * Udomaćeni nazivi za vrste i podvrste uvijek se pišu u jednini (npr. [[zlatna žaba]], [[patuljasti troprsti ljenjivac]]). Parametar {{para|naziv}} ne bi smio sadržavati više od jednog naziva. On služi samo kao zaglavlje za šablon, a ne kao ''popis naziva''. Stoga je dovoljan samo jedan naziv. Prilikom procjene koji udomaćeni naziv koristiti, molimo vas da konzultirate relevantnu literaturu i provjerite postoji li lokalni konsenzus oko naziva. ==== Boja ==== ''Boja'' taksokvira automatski se generira temeljem unosa, ovisno o taksonomskoj kategoriji od {{para|phylum}} naviše (vidi [[Šablon:Taksokvir]]). U pravilu nema potrebe specificirati ovaj parametar ručno; za slučaj da šablon ne može automatski generirati boju, možete koristiti {{para|color_as}} (npr. u slučaju enigmatičnih fosila koji se ne mogu klasificirati u određeno kraljevstvo). {| class="wikitable" |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Životinje]] || {{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaea]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Arheja]] || {{Taksokvir boja|[[Archaea]]}} |također i [[nanoerheoti]] (nanarheoti), [[korarheoti]], [[taumarheoti]], [[krenarheoti]] i [[euriarheoti]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Biljke]] || {{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}} |također i [[arheplastidi]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Bakterije]] || {{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Eukaryota}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Eukarioti]] || {{Taksokvir boja|Eukaryota}} |odnosi se na eukariote bez druge definirane boje, uključujući [[ekskavati|ekskavate]], [[amebozoa|amebozoe]] i [[opistokonti|opistokonte]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Fungi]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Gljive]] || {{Taksokvir boja|[[Fungus|Fungi]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Ichnos}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Ihnotakson]]i || {{Taksokvir boja|Ichnos}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|''[[incertae sedis]]''}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | ''[[incertae sedis]]'' || {{Taksokvir boja|incertae sedis}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Supergrupa SAR|SAR]] || {{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}} |također i [[harosa]], [[kromalveolati]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Veterovata}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Fosili jaja|Ootaksoni]] || {{Taksokvir boja|Veterovata}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Virus]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Virus]]i || {{Taksokvir boja|[[Virus]]}} |također i [[viroid]]i |} ==== Klasifikacija ==== Kao što je navedeno ranije, odjeljak o klasifikacije uključuje neke ili sve od navedenih taksonomskih kategorija: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | regnum = | phylum = | classis = | ordo = | familia = | genus = | species = </syntaxhighlight> Svaki unos odgovara određenoj grupi, osim posljednjeg, koji se odnosi na grupu o kojoj je članak. Preporučuje se koristiti ''latinske'' nazive pojedinih grupa kako bi se olakšao prijenos koda među Wikipedijama. Stoga, gore navedene grupe predstavljaju latinske nazive za, redom, carstvo, koljeno, razred, red, porodicu, rod i vrstu. {{Taksokvir | name = Šumski veliki crveni mrav | regnum = [[Animalia]] | phylum = [[Arthropoda]] | classis = [[Insecta]] | ordo = [[Hymenoptera]] | familia = [[Formicidae]] | subfamilia = [[Formicinae]] | tribus = [[Formicini]] | genus = ''[[Formica]]'' | species = '''''F. rufa''''' | binomial = ''Formica rufa'' | binomial_authority = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], [[1761.]] }} Taksokviri bi trebali sadržavati sve glavne kategorije više od taksona koji je tema članka, kao i niže kategorije koje su važne za razumijevanje klasifikacije taksona koji je tema članka, ili o kojima se raspravlja u članku. Ostale niže kategorije ne trebaju se uključivati u taksokvir. Primjerice, u taksokviru za rod ''[[Formica]]'', primjereno je uključiti unose za pleme i potporodica jer oni pomažu u razumijevanju kako se rod ''Formica'' odnosi prema drugim rodovima u porodici [[Formicidae]]. Međutim, ne bi bilo primjereno uključiti nadred [[Holometabola]], s obzirom na to da se svi rodovi [[mravi|mrava]] nalaze u tom nadredu; u tom pogledu to nije pretjerano važno u kontekstu članka. Još jedan primjer je potporodica [[Bambusoideae]], koja se odnosi na [[bambus]]e. Ova bi se potporodica vjerojatno trebala uvrstiti u svaki taksokvir u člancima o vrstama bambusa, s obzirom da je u ovom kontekstu, unatoč niskom rangu, važna klasifikacijska skupina. Niže se kateorije uključuju na isti način kao više, primjerice: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | classis = ... | subclassis = ... | superordo = ... | ordo = ... </syntaxhighlight> Napominjemo da bi se vrste i podvrste trebale navoditi koristeći skraćene nazive, primjerice ''H. sapiens'', ''H. s. sapiens''. Epiteti se sami po sebi ne bi trebali navoditi ovdje. Puni naziv vrste ili podvrste navodi se u sekciji o dvoimenom ili troimenom nazivu. Vidi [[#Svi parametri]] za potpuni popis. ===== Klasifikacijski status ===== Parametar {{para|klasifikacija_status}} može dodati dodatni tekst u zagradama nakon zaglavlja "Naučna klasifikacija". Primjerice {{para|klasifikacija_status|osporena}} prikazat će se kao "[[Sistematika|Naučna klasifikacija]] (osporena)". Vidi ''[[w:en:Baranophrys|Baranophrys]]'' (na engleskoj Wikipediji) za primjer taksokvira u kojem se koristi ovaj parametar. Ovaj se parametar treba koristit samo kada bi tekst "Naučna klasifikacija" bez njega bio pogrešan. ===== Odjeljci i sekcije ===== Ove kategorije imaju različita značenja u botanici i zoologiji. Za članke o botanici: * Koristite '''divisio''' za odjeljak (kategorija iznad razreda i ispod carstva) * Koristite '''sectio''' za sekciju (kategorija iznad vrste i ispod roda) Napomena: Neki posebno veliki rodovi, npr. ''Rhododendron'', imaju i podsekcije. Za članke o zoologiji: * Koristite '''zoodivisio''' za odjeljak (kategorija iznad porodice i ispod reda) * Koristite '''zoosectio''' za sekciju (kategorija iznad porodice i ispod reda) ===== Nekategorizirani taksoni ===== Za svaku veliku kategoriju od porodice do koljena možete dodati i nekategoriziranu kategoriju u taksokvir. Unos {{mono|nekategorizirani_X}} uvijek se prikazuje iznad kategorije X, primjerice {{mono|nekategorizirana_superfamilia}} pokazuje se iznad porodice i nadporodice, a ispot reda, podreda i tako dalje: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | ordo = | nekategorizirana_superfamilia = | familia = </syntaxhighlight> Za životinje i biljke koje nisu kritosjemenjače, koristite ove kategorije razumno, odnosno samo po potrebi. Potreba za uključivanjem nekategoriziranih taksona uglavnom implicira da pratite [[Filogenetska nomenklatura|filogenetsku nomenklaturu]]. U pravilu je bolje sažeti klasifikaciju na samo velike kategorije, a detalje objasniti u članku. ====== Nekategorizirani taksoni za kritosjemenjače ====== [[Kritosjemenjače]] (angiosperme) često koriste nekategorizirane taksone. Sustav klasifikacije [[APG IV]], koji se koristi za klasifikaciju kritosjemenjača na Wikipediji, nema formalno imenovane kategorije poput odjeljaka, razreda i slično, već sadrži hijerarhijski utemeljene, neformalno imenovane [[kladus]]e. Taksokvir za kritosjemenjače trebao bi koristiti parametre {{para|nekategorizirana_divisio|[[Angiospermae]]}} umjesto {{para|divisio}}, {{para|nekategorizirani_classis}} umjesto {{para|classis}}, a ako je moguće i {{para|nekategorizirani_subclassis}} umjesto {{para|subclassis}}. Taksokviri o kritosjemenjačama često će imati tri do četiri neformalne hijerarhijske kategorije iznar kategorije reda, što znači da će parametar {{para|nekategorizirani_ordo}} biti neophodan, a on će se smjestiti odmah iznad parametra {{para|ordo}}, gdje se nalazi formalno imenovani red. Nekategorizirani parametri u nazivima parametara sadrže samo kategorije, poput "nekategorizirani '''divisio'''", što uredniku omogućava da sadržaj rasporedi hijerarhijski; korištenje ovih naziva ni na koji način ne aproksimira rang kategorije. Za članke o kritosjemenjačama koje koriste APG-ov sustav klasifikacije, redovni parametri uključujući i {{para|divisio}}, {{para|classis}} te {{para|subclassis}} ne bi se trebali koristiti jer će biti prikazani između ovih nekategoriziranih kladusa iz APG-a. Kako bi bilo usklađeno s odjeljkom [[#Klasifikacija]] iznad te savjetima o uključivanju viših kategorija, ove se kategorije smatraju višima u kontekstu APG-ovog sustava te se trenutno uključuju u članke o kritosjemenjačama: {{tree list}} *[[Angiospermae]] **[[Magnoliidae]] **[[Monokotiledone biljke|Jednosupnice]] ***[[Komelinidi]] **[[Eudikotiledone]] ***[[Prave eudikotiledone]] (prikazuje se kao viša kategorija kada biljka ne potpada pod dvije dolje navedene kategorije) ****[[Rosidae]] ****[[Asteride]] {{tree list/end}} Napomena: Rosidae sadrže dva kladusa, [[fabide]] (poznate i kao [[eurosidi I]]) i [[malvide]] (poznate i kao [[eurosidi II]]), dok Asteridae sadrže dva dodatna kladusa, [[lamiide]] ([[euasteridi I]]) i [[kampanulide]] ([[euasteridi II]]). Ovi se kladusi smatraju nižim kategorijama te se prikazuju samo u člancima o redovima ili porodicama uz koje su direktno povezani. Taksokvir za kritosjemenjaču u pravilu će sadržavati sljedeće parametre: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | regnum = [[Plantae]] | unranked_divisio = [[Angiospermae]] | unranked_classis = | unranked_ordo = | ordo = </syntaxhighlight> ==== Podebljanja i kurziv ==== Kurziv se mora ručno dodati na svaki parametar. Ako unos za rod, vrstu i dvoimeni naziv (s ručno dodanim kurzivom) odgovara naslovu stranice,<ref group=note> Ako je naslov stranice, primjerice, "Homo (rod)", onda će taksokvir to prikazati kao "''Homo''", a naslov kao "''Homo'' (rod)".</ref> onda će naziv u taksokviru ''i'' naslov biti u kurzivu. Napominjemo da ako se koristi parametar {{para|naziv}}, naslov neće biti automatski u kurzivu. Naziv taksokvira bit će točno onakav kako je specificirano u parametru {{para|naziv}}&nbsp;&ndash; kurziv se u ovom slučaju mora dodati automatski. Ako u taksokviru navodite kategorije na [[latinski jezik|latinskom jeziku]], onda ih u pravilu navodite u kurzivu. Ako u članku koristite udomaćeni naziv ili prijevod, isti se ne treba pisati u kurzivu. Primjerice, ako za carstvo koristitie latinski naziv, koristit ćete kurziv (''[[Animalia]]''), ali ako koristite srpskohrvatski naziv, onda kurziv neće biti potreban ([[Životinje]]). Podebljanje se koristi iza isticanje teme članka. Parametri {{para|naziv}}, {{para|dvoimeno}} i {{para|troimeno}} automatski su podebljani. U odjeljku za klasifikaciju – od parametra {{para|regnum}} do {{para|species}} – treba podebljati samo krajnji unos kao i sve više kategorije koje sadrže taj krajnji unos. ==== Dodatne podjele ==== {{Taxobox | name = Kopriva | regnum = [[Plantae]] | unranked_divisio = [[Angiosperms]] | unranked_classis = [[Eudicots]] | unranked_ordo = [[Rosids]] | ordo = [[Rosales]] | familia = [[Urticaceae]] | genus = '''''Urtica''''' | genus_authority = [[Carolus Linnaeus|L.]] | subdivision_ranks = Vrste | subdivision = {{columns-list|colwidth=30em| * ''U. angustifolia'' * ''U. ardens'' * ''U. atrichocaulis'' * ''U. atrovirens'' * ''U. cannabina'' * ''U.&nbsp;chamaedryoides'' * ''[[Urtica dioica|U. dioica]]'' * ''U. dubia'' * ''[[Urtica ferox|U. ferox]]'' * ''U. fissa'' * ''[[Urtica dioica galeopsifolia|U. galeopsifolia]]'' * ''U. gracilenta'' * ''U. hyperborea'' * ''[[Urtica incisa|U. incisa]]'' * ''U. kioviensis'' * ''U. laetivirens'' * ''U. linearifolia'' * ''U. mairei'' * ''U.&nbsp;membranacea'' * ''U. morifolia'' * ''U. parviflora'' * ''U. pilulifera'' * ''U. platyphylla'' * ''U. pubescens'' * ''U. rupestris'' * ''U. sondenii'' * ''U. taiwaniana'' * ''[[Urtica thunbergiana|U. thunbergiana]]'' * ''U. triangularisa'' * ''[[Urtica urens|U. urens]]'' }} }} Grupe više od vrste (čak i vrste, ako postoji nekoliko značajnih podvrsta) uglavnom trebaju sadržavati listu podgrupa. Koristite parametar {{para|podjela}} za generiranje te liste. Listu možete dodatno formatirati koristeći niz drugih šablona, poput specijaliziranih šablona {{tl|Lista taksona s poveznicama}} ili {{tl|Lista vrsta s poveznicama}}, koji se bave i autorstvom (vidjeti ), ali i općih šablona za liste u šablonima kao što je {{tl|columns-list}}. Koristite {{para|podjela_kategorije}} kako biste naznačili rang podgrupa. Primjerice, za porodice: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | podjela_kategorije = Porodice | podjela = {{linked taxon list |Porodica1|Autorstvo1 |Porodica2|Autorstvo2 |Porodica3|Autorstvo3 }} </syntaxhighlight> Za liste s više podgrupa, lista se može podijeliti koristeći šablone {{tl|div col}} i {{tl|div col end}}, koji će ju podijeliti na dva stupca (vidi primjer desno). U slučajevima kada bi lista bila preduga za šablon ili kada bi klasifikacija bila previše raznovrsna da se može sažeti, listu treba zamijeniti porukom "Vidi tekst" (koja upućuje na punu listu u članku) ili ju treba potpuno izostaviti. Dobra nit vodilja je i sljedeće – ako ima više od 100 podgrupa, onda lista treba biti samostalan članak. U slučajevima raznovrsne klasifikacije, opisna poruka, npr. "Tipični redovi" ili "Značajni redovi", može se koristiti. U slučajevima kada rang nije potpuno jasan, možda bi bilo bolje koristiti generalne opise poput "Podgrupe" ili "Taksoni". Nekada je prikladno navoditi i više od jedne klasifikacijske razine u listi. U tom se slučaju niže grupe trebaju pomaknuti u desno koristeći kod "&amp;nbsp;", uglavnom tri puta za prvi uvučeni redak, a onda još jednom do tri puta za svaku sljedeću nižu razinu. Veće grupe možete označiti podebljavanjem. Ipak, nemojte zaboraviti da bi se to trebalo raditi samo s posrednim podgrupama koje ne zaslužuju samostalni članak; taksokviri su premali da bi sadržavali duplicirane podatke. ==== Kategorija ugroženosti ==== {{Main|Wikipedija:Kategorija ugroženosti}} [[File:Status iucn3.1.svg|thumb|IUCN iz 2001. (IUCN3.1)]] [[File:Status iucn2.3.svg|thumb|IUCN iz 1994. (IUCN2.3)]] [[File:Status TNC.svg|thumb|NatureServe (TCN)]] [[File:Status ESA.svg|thumb|Zakon o ugroženim vrstama (ESA)]] [[File:Status COSEWIC.svg|thumb|Rizične vrste/SARA (COSEWIC)]] [[File:Status EPBC.svg|thumb|Zaštita okoliša i očuvanje biodiverziteta (EPBC)]] [[File:Status DECF.svg|thumb|Lista flore proglašene rijetkom i prioritetnom (DECF)]] [[File:Status 2008 NZTCS.svg|thumb|Novozelandski sustav klasifikacije prijetnji (NZTCS)]] '''Kategorija ugroženosti''' može se uključiti u taksokvir kako bi se prikazao grafički pregled kategorija ugroženosti za temu članka. Cijeli sklop informacija o kategoriji ugroženosti sastoji se od nekoliko parametara: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto;"> |status = kod |status_sistem = klasifikacijski sustav <!-- ako je postavljen kod, ovo je obvezan parametar --> |status_ref = <ref>...</ref> <!-- neobvezno --> |izumrli = godina izumiranja <!-- neobvezno: koristiti samo ako je (1) |status=EX, a godina izumiranja je poznata ili, 2) se radi o fosilu) --> </syntaxhighlight> Napomene: # Kategorija ugroženosti ne treba koristiti za prahistorijske organizme; za njih treba koristiti parametar {{para|raspon_fosila}}. # Neki automatizirani taksokviri koriste parametar {{para|izumrli}} u drugu svrhu—vidjeti [[Šablon:Speciesbox#Izumrle vrste]]. ===== Sistem zaštite ===== Postoji nekoliko organizacija koje imaju oblikovane sustave zaštite živih organizama, što je dovelo do postojanja različitih klasifikacijskih kriterija. Iz tog razloga se statusna kategorija mora spariti s korištenim klasifikacijskim sistemom. Preporučeni '''status_sistem''' je ''IUCN3.1'', ali ako nije dostupan za konkretnu vrstu, dopušteno je koristiti druge sisteme klasifikacije. Detalji se mogu naći [[w:en:Wikipedia:Conservation status|ovdje]]. Slike s desne strane prikazuju primjenjive sisteme, kako međunarodne tako i nacionalne. ''IUCN2.3'' je zastario za nove taksokvire, ali neki stariji još uvijek postoje te podržavaju ovu verziju. Ovaj je parametar '''obvezan''' kako bi se Kategorija ugroženosti pravilno prikazao u šablonu. Ako ne popunite ovaj parametar, taksokvir neće prikazivati grafiku. ===== Kod ===== Unos za parametar '''kod''' treba biti odgovarajući kod iz odabranog sistema. Kod treba unijeti točno onako kako je naveden u ovoj dokumentaciji. Kako biste pronašli Kategorija ugroženosti za velik broj organizama, možete pretražiti [[International Union for Conservation of Nature|IUCN-ovu]] [http://www.iucnredlist.org/ bazu podataka ugroženih vrsta]. S obzirom na to da svaki sistem ima drugačiji kod, molimo vas da konzultirate dokumentacijske stranice šablona za primjenjive kodove. Navedena tablica sadrži relevantne kodove (treći stupac prikazuje kategoriju koja se automatski dodaje u članak): :{| class="wikitable plainrowheaders" |+IUCN-ovi statusi za taksokvire !scope="col"| Status (kako se prikazuje u taksokviru) !scope="col"| Kod !scope="col"| Kategorija |- !scope="row"| Sigurna | sigurna<ref name="invalid" group="IUCN" /> || |- !scope="row"| Pripitomljena | DOM<ref name="invalid" group="IUCN" /> || [[:Category:Domaće životinje]] |- !scope="row"| Najmanje zabrinjavajuća (LC) | LC || |- !scope="row"| Najmanje zabrinjavajuća (LR/lc) | LR/lc || |- !scope="row"| [[Gotovo ugrožena vrsta|Gotovo ugrožena]] (NT) | NT || |- !scope="row"| [[Gotovo ugrožena vrsta|Gotovo ugrožena]] (LC/nt) | LR/nt || |- !scope="row"| [[Vrsta koja ovisi o zaštiti|Ovisna o zaštiti]] (LR/cd) | LR/cd || |- !scope="row"| [[Osjetljiva vrsta|Osjetljiva]] (VU) | VU || |- !scope="row"| [[Ugrožena vrsta|Ugrožena]] (EN) | EN || [[:Category:Ugrožene vrste]] |- !scope="row"| [[Kritično ugrožena vrsta|Kritično ugrožena]] | CR || [[:Category:Kritično ugrožene vrste]] |- !scope="row"| [[Kritično ugrožena vrsta|Kritično ugrožena]] (CR), moguće izumrla | PE || [[:Category:Kritično ugrožene vrste]] |- !scope="row"| Izumrla u prirodi (EW) | EW || [[:Category:Vrste izumrle u prirodi]] |- !scope="row"| Izumrla | EX || |- !scope="row"| Nedovoljno poznata (DD) | DD || |- !scope="row"| ''Nije procijenjena'' (NE) | NE || |- !scope="row"| Fosil | fosil<ref name="invalid" group="IUCN">Ovo nije ispravna kategorija s IUCN-ove crvene liste.</ref><ref name="fossil" group="IUCN">Parametar {{para|status|fosil}} zastario je te je zamijenjen parametrom {{para|raspon_fosila}} {{tlx|fossil range}} (vidi [[#Raspon fosila]] za više informacija).</ref> || |- !scope="row"| Prahistorijska | pre<ref name="invalid" group="IUCN" /> || |- !scope="row"| Vidi tekst | Vidi tekst<ref name="invalid" group="IUCN" /> || |- !scope="row"| Nizak rizik | <s>LR</s><ref name="invalid" group="IUCN" /><ref name="LR" group="IUCN">{{var|LR}} je zastarjeli kod; umjesto njega koristite {{var|LR/lc}} ili {{var|LR/nt}} ili {{var|LR/cd}}.</ref> || |} '''Napomene''': {{Reflist|group=IUCN|close}} ===== Korištenje referenci ===== Kako biste dodali referencu za Kategorija ugroženosti, unesite ju na sljedeći način: <syntaxhighlight lang="wikitext"> | status_ref = <ref>{{Cite journal | author = |title = | journal = [[The IUCN Red List of Threatened Species]] | volume = | page = | publisher = [[International Union for Conservation of Nature]] | date = | url = | doi = | access-date = }}</ref> </syntaxhighlight> Vidjeti {{tlx|Cite journal}} ili {{tlx|Cite IUCN}} za parametre koje morate popuniti u tim šablonima. Nemojte zaboraviti da oznaka <nowiki><ref></nowiki> zahtijeva dodavanje šablona {{tlx|Reflist}} ili oznake <nowiki><references /></nowiki> u odjeljku za reference. ==== Raspon fosila ==== U taksokvir se može dodati i stratigrafski raspon za fosile, a sve koristeći parametar {{para|raspon_fosila}} parameter. Promjerice, za grupu koja je živjela u periodu od [[kambrij]]a do [[perm (geologija)|perma]], koristite sljedeći kod: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> |raspon_fosila = [[kambrij]]–[[perm (geologija)|perm]] </syntaxhighlight> Ako želite dodati grafički prikaz za raspon fosila (prikazan ovdje), možete koristiti šablon {{tl|Raspon fosila}} i to na sljedeći način: {{image frame|content={{raspon fosila|kambrij|perm}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | raspon_fosila = {{raspon fosila|kambrij|perm}} </syntaxhighlight> ili <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | raspon_fosila = {{raspon fosila|542|250}} [[kambrij]]–[[perm (geologija)|perm]] </syntaxhighlight> Za živuće taksone koji postoje i danas, kao završetak se navodi "Nedavno", dok se za vrste koje su nedavno umrle, poput [[moa|moe]], navodi "Holocen", a trenutno se status treba navesti u parametru {{para|status}}. Za grupe koje su živjele tijekom samo jednog perioda, jednostavno ga navedite bez navođenja raspona, primjerice: {{image frame|content={{raspon fosila | silur}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | raspon_fosila = {{raspon fosila|silur}} </syntaxhighlight> ==== Slike ==== U taksokvir se može dodati i slika koristeći parametar {{para|slika}}. Preporučuje se da dodate sliku u taksokvir ako ona postoji. Pri unosu, ''nemojte'' uključivati dodatke "Datoteka:" (ili slične) uz naziv datoteke! Ako ste dodali sliku, onda je poželjno dodati i alt tekst preko parametra "{{para|slika_alt}}". Alt tekst ne bi trebao biti isti kao i opis; umjesto toga, on bi trebao opisati sadržaj slika za nekoga tko ju ne može vidjeti. Opis za sliku dodaje se pomoću parametra "{{para|slika_opis}}". Opis nije potreban ako bi on bio samo kopija naslova članka. Opis treba dodati samo ako može pružiti više informacija o temi slike, poput spola ili razvojne faze, lokacije gdje je slika nastala, autora ili slično. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | slika = Sweetbay1082.jpg | slika_alt = Bijeli cvijet okružen dugim, zelenim listovima | slika_opis = ''Magnolia virginiana'' </syntaxhighlight> Temeljna je postavka da se širina slike određuje prema korisničkim preferencijama za širinu. Generalno, preporučuje se da se ove preference poštuju. Ipak, u nekim će slučajevima biti poželjno promijeniti postavljenu širinu; ovo se može napraviti korištenjem parametra {{para|slika_širina}}, koji mijenja veličinu slike temeljem omjera. Tako {{para|slika_širina|1.1}} povećava sliku za 10% u odnosu na osnovne korisničke preferencije, dok ju {{para|slika_širina|0.75}} čini 25% manjom. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | slika = Sweetbay1082.jpg | slika_alt = Bijeli cvijet okružen dugim, zelenim listovima | slika_opis = ''Magnolia virginiana'' | slika_širina = 1.45 </syntaxhighlight> Dugi ili komplicirani opisi slike, koji bi ipak trebali biti rijetki, izgledaju bolje ako se poravnaju s lijeve strane. Ovo se može postići korištenjem parametra "{{para|slika_opis_položaj|left}}". U taksokvir se može dodati i druga slika, što se postiže popunjavanjem parametara {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}}, {{para|slika2_opis}} i {{para|slika2_širina}}. Ovo treba koristiti rijetko, odnosno samo kada je članak dovoljno dug da mogu stati dvije slike ''i'' kada uopće ima smisla dodati drugu sliku u taksokvir, a ne negdje u sam članak. Ovo će najčešće biti korisno kada neka vrsta ima značajne razlike između jedinki muškog i ženskog spola. ==== Autorstva ==== Pravilo je da se autorstvo navodi samo za taksone pokrivene člankom. Više taksonomske kategorije koje sadrže samo temu članka također bi trebale navoditi autorstvo, osim kada je ono isto kao i u slučaju taksona u pitanju. U slučaju vrsta (ili podvrsta), autorstvo se može navesti u odjeljku ''dvoimeno'' ili ''troimeno''. Inače, autorstvo se može navesti i u samoj klasifikaciji. Primjerice, za red: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | ordo = | ordo_autorstvo = </syntaxhighlight> Sljedeći primjeri ilustriraju različite konvencije pri imenovanju, datumima i ostalim elementima nazivlja za različita carstva: * ''Animalia ** Izvorni naziv: '''''Homo sapiens''''' {{small|1=[[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758.}} ** Reklasifikacija: '''''Panthera leo''''' {{small|1=([[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758.)}} (izvorno ''Felis leo'') * ''Plantae ** Izvorni naziv: '''''Magnolia virginiana''''' {{small|1=[[Carl Linnaeus|L.]]}} ** Reklasifikacija: '''''Anacamptis pyramidalis''''' {{small|1=([[Carl Linnaeus|L.]]) [[Louis Claude Richard|Rich.]]}} (izvorno ''Orchis pyramidalis'') * ''Bacteria ** Izvorni naziv: '''''Vibrio cholerae''''' {{small|1=[[Robert Koch|R. Koch]] 1883.}} ** Reklasifikacija: '''''Streptococcus pneumoniae''''' {{small|1=(Klein 1884.) Chester 1901.}} (izvorno ''Micrococcus pneumoniae'') ** Stari naziv: '''''Salmonella enterica''''' {{small|1=(ex Kauffmann & Edwards 1952.) Le Minor & Popoff 1987.}} Autorstva koja se koriste u znanstvenim nazivima također imaju različite standarde skraćivanja, ovisno o tome radi li se o biljkama ili životinjama. ==== Raznolikost ==== Kod viših taksona i taksona kod kojih podjela ne ukazuje na broj vrsta, možete koristiti parametar {{para|raznolikost}}. On treba biti popraćen parametrom {{para|raznolikost_link}}, koji vodi do prikladne stranice, a koja će uglavnom biti naslovljena ''Lista vrsta roda X''. Primjerice: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto; font-size:80%"> | raznolikost_link = Lista vrsta roda Quercus | raznolikost = oko 120 vrsta </syntaxhighlight> ''Nije'' dobra ideja biti pretjerano precizan oko broja vrsta. Kod velikog broja grupa, nove vrste redovito se otkrivaju i opisuju tako da se brojka stalno mijenja. Također, moguće je da promjene u taksonomskim kriterijima dovedu do promjene unutar određenih rodova. Stoga je navođenje okrivne, odnosno zaokružene brojke vrsta bolje jer olakšava održavanje. Za dodavanje reference o broju vrsta koristite parametar {{para|raznolikost_ref}} kako slijedi: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | raznolikost_ref = <ref>Hershler i Longley, 1986., str.&nbsp;127</ref> </syntaxhighlight> ==== Mape staništa ==== Na kraju taksokvira može se dodati i mapa staništa. Za to koristite parametre {{para|karta_raspon}}, {{para|karta_raspon_širina}}, {{para|karta_raspon_alt}} te {{para|karta_raspon_opis}}, i to a isti način kao i one za sliku. Navođenje širine mape ta raspon uglavnom nije potrebno. Primjer korištenja: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | karta_raspon = Map.jpg | karta_raspon_širina = 1.1 | karta_raspon_alt = Mapa koja prikazuje ... | karta_raspon_opis = Staništa ... </syntaxhighlight> Šablon podržava do četiri mape ukupno, a za što koristite odgovarajuće parametre {{para|karta_raspon2}}, {{para|karta_raspon2_širina}} i tako dalje. Možete i generirati mape koristeći prikladne prazne mape poput [[:Datoteka:BlankMap-World-noborders.png]]. Takve mape ne bi trebale biti prevelike (širina od 300 do 400 piksela sasvim je dovoljna, s obzirom na to da je ta mapa tek globalni pregled; detaljnije mape uvijek se mogu uvrstiti u sam tekst članka), a ako ih napravite, prebacite ih na [[Wikimedia Commons]] i dodajte u kategoriju [[:commons:Category:Animal distribution maps]]. ==== Sinonimi ==== Kada za određenu vrstu postoje sinonimi, možete koristiti parametar {{para|sinonimi}}. Listu sinonima možete formatirati na isti način kao i listu za [[#Dodatne podjele|dodatne podjele]], s tim da sinonimi generalno ne bi trebali imati poveznice, tako da, primjerice, možete koristiti {{tl|Lista taksona}} za taksone čiji nazivi nisu u kurzivu, a {{tl|Lista vrsta}} za one čiji nazivi jesu u kurzivu. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | sinonimi = {{Lista vrsta |Vrsta1|Autorstvo1 |Vrsta2|Autorstvo2 }} </syntaxhighlight> [http://ubio.org/NomenclatorZoologicus/ Nomenclator Zoologicus] sadrži podatke za sve osim najnovijih životinjskih rodova. Laici će možda imati problema s korištenjem ove baze podataka, ali radi se o sveobuhvatnom izvoru za autorstva naziva rodova, kako onih priznatih tako i manje poznatih sinonima. Nekada će biti navedeno da je uspostavljen novi naziv jer je stari, izvorni naziv "zauzet" (engl. "preoccupied"). To znači da je utvrđeno da drugi takson istog ranga unutar istog carstva već ima taj naziv, čak i ako je taj naziv samo sinonim. Duge liste mogu se sakriti pomoću parametra {{para|hidden|yes}} u bilo kojem šablonu za liste taksona. Alternativno možete koristiti {{tlx|collapsible list|2=bullets=true|3=...}}; korištenje ovog šablona onemogućava korištenje šablona {{tl|Lista taksona}}, tako da budite oprezni. Heterotipni, upitni ili anamorfni/teleomorfni sinonimi za gljive mogu se navesti posebno ako je to potrebno. Koristite parametar {{para|sinonimi_ref}} kako biste listi sinonima dodali referencu: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | sinonimi_ref = <ref>Smith i Jones, 2009., str.&nbsp;5</ref> </syntaxhighlight> ==== Tipska vrsta ==== Ako je za neki rod (ili višu kategoriju) poznata [[tipska vrsta]], možete koristiti parametre {{para|tipska_vrsta}} i {{para|tipska_vrsta_autorstvo}}. Za botaničke članke, odnosno nazive prema [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka|Međunarodnom kodeksu nomenklature algi, gljiva i biljaka]] (ICNafp), trebalo bi koristiti trenutno prihvaćeni naziv u sklopu roda. Naziv "tipska vrsta" ne pojavljuje se u ICNafp-u, ali ovdje se koristi iz razloga praktičnosti. [http://botany.si.edu/ing/ Index Nominum Genericorum] korisna je baza podataka i može se koristiti kao referenca. Za životinjske članke, odnosno nazive prema [[Međunarodni kodeks zoološke nomenklature|Međunarodnom kodeksu zoološke nomenklature]] (ICZN), za tipsku vrstu trebalo bi koristiti {{em|izvorno}} dvoimeno nazivlje za tipsku vrstu, ali uz poveznicu na aktualni članak, dok bi se autorstvo trebalo navesti normalno, bez zagrada. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | tipska_vrsta = <!-- izvorni naziv vrste koji se izvorno koristio za opisivanje roda, neovisno o suvremenoj nomenklaturi --> | tipska_vrsta_autorstvo = </syntaxhighlight> Ovo je u skladu s ICZN-ovom preporukom 67B; napominjemo da se ovo odnosi na takson koji je koristio originalni autor roda, čak i kada je on danas nevažeći jer je, primjerice, postao sinonim. Idealno bi bilo da se parametar koristi samo ako bi se izvorni opis roda mogao izravno provjeriti, kao u sljedećem primjeru iz ICZN-a: <blockquote>''Astacus marinus'' Fabricius, 1775., jednu od nominalnih vrsta izvorno uključenih u rod desetonogih rakova ''Homarus'' Weber, 1795., kasnije je opisao Fowler (1912.) kao tipsku vrstu roda ''Homarus''. Tipska je vrsta, a tako se treba i navoditi ''Astacus marinus'' Fabricius, 1775. ''Astacus marinus'' Fabricius je trenutno sinonim za ''Cancer gammarus'' Linnaeus, 1758., ali potonja nije tipska vrsta za ''Homarus'' te se ne bi trebala navoditi kao takva. Ako je potrebno navesti tipsku vrstu, ona bi se trebala navesti na sljedeći način: "Tipska vrsta ''Astacus marinus'' Fabricius, 1775., sinonim za ''Cancer gammarus'' Linnaeus, 1758."; ili "Tipska vrsta ''Astacus marinus'' Fabricius, 1775., sada se smatra sinonimom za ''Homarus gammarus'' (Linnaeus, 1758.)".</blockquote> Ako vam nije potpuno jasno što sve ovo znači, molimo vas ''nemojte koristiti ovaj parametar''. Umjesto toga, bilo bi bolje navesti tipsku vrstu u listi vrsta, uz dodatni tekst poput: <syntaxhighlight lang="wikitext">{{small|1=([[tipska vrsta]])}}</syntaxhighlight> nakon (trenutno važećeg) naziva za vrstu. === Naslovi članaka u kurzivu === Ako je unos za parametre {{para|genus}}, {{para|species}} ili {{para|dvoimeno}} u kurzivu i potpuno odgovara naslovu članka, ''a'' parametar {{para|naziv}} nije specificiran, taksokvir '''i''' naslov članka bit će automatski ispisani u kurzivu.<ref group=note>Vidi bilješku 1; naslov članka bit će prebačen u kurziv koristeći "čarobnu riječ" <nowiki>{{DISPLAYTITLE}}</nowiki>. Ako naslov sadrži pojam za razvrstavanje (npr. "(rod)"), on neće biti u kurzivu.</ref> Ako je potrebno, možete i ručno postaviti kurzivni naslov koristeći šablon {{tl|Italic title}}. Ako je parametar {{para|naziv}} postavljen, onda će taksokvir prikazivati ono što je uneseno za taj parametar; naslov NEĆE biti u kurzivu osim ako se koristi {{tl|Italic title}}. === Cjelokupni kod šablona === Ovaj odjeljak sadrži sve parametre poredane kako se pojavljuju u taksokviru. Nijedan taksokvir ne bi trebao imati sve ove popunjene parametre – konciznost je poželjna! ''Napominjemo da su parametri u ovom šablonu osjetljivi na malo i veliko slovo.'' {{Taxobox | color_as = {{Taxobox colour|[[Animalia]]}} | naziv = naziv | raspon_fosila = {{fossil range|100|0}}raspon fosila | slika = Panthera tigris tigris.jpg | slika_upright = 0.9 | slika_alt = slika alt | slika_opis = slika opis | slika2 = Singapore Zoo Tigers.jpg | slika2_upright = 0.9 | slika2_alt = slika2 alt | slika2_opis = slika2 opis | status = EN | status_sistem = IUCN3.1 | status_ref = <ref>IUCN referenca ide ovdje</ref> | klasifikacija_status = status klasifikacije | virus_group = virus group | superdomain = superdomain | unranked_superdomain = unranked superdomain | unranked_superdomain_authority = unranked superdomain authority | domain = domain | domain_authority = domain authority | superregnum = superregnum | superregnum_authority = superregnum authority | regnum = regnum | regnum_authority = regnum authority | unranked_regnum = unranked regnum | unranked_regnum_authority = unranked regnum authority | subregnum = subregnum | subregnum_authority = subregnum authority | infraregnum = infraregnum | infraregnum_authority = infraregnum authority | nekategorizirani_phylum = nekategorizirani phylum | nekategorizirani_phylum_autorstvo = nekategorizirani phylum autorstvo | superdivisio = superdivisio | superdivisio_autorstvo = superdivisio autorstvo | superphylum = superphylum | superphylum_autorstvo = superphylum autorstvo | nekategorizirana_divisio = nekategorizirana divisio | nekategorizirana_divisio_autorstvo = nekategorizirana divisio autorstvo | divisio = divisio | divisio_autorstvo = divisio autorstvo | phylum = phylum | phylum_autorstvo = phylum autorstvo | subdivisio = subdivisio | subdivisio_autorstvo = subdivisio autorstvo | subphylum = subphylum | subphylum_autorstvo = subphylum autorstvo | infraphylum = infraphylum | infraphylum_autorstvo = infraphylum autorstvo | microphylum = microphylum | microphylum_autorstvo = microphylum autorstvo | nanophylum = nanophylum | nanophylum_autorstvo = nanophylum autorstvo | nekategorizirani_classis = nekategorizirani classis | nekategorizirani_classis_autorstvo = nekategorizirani classis autorstvo | superclassis = superclassis | superclassis_autorstvo = superclassis autorstvo | classis = classis | classis_autorstvo = classis autorstvo | nekategorizirani_subclassis = nekategorizirani subclassis | nekategorizirani_subclassis_autorstvo = nekategorizirani subclassis autorstvo | subclassis = subclassis | subclassis_autorstvo = subclassis autorstvo | nekategorizirani_infraclassis = nekategorizirani infraclassis | nekategorizirani_infraclassis_autorstvo = nekategorizirani infraclassis autorstvo | infraclassis = infraclassis | infraclassis_autorstvo = infraclassis autorstvo | nekategorizirani_ordo = nekategorizirani ordo | nekategorizirani_ordo_autorstvo = nekategorizirani ordo autorstvo | magnordo = magnordo | magnordo_autorstvo = magnordo autorstvo | superordo = superordo | superordo_autorstvo = superordo autorstvo | ordo = ordo | ordo_autorstvo = ordo autorstvo | subordo = subordo | subordo_autorstvo = subordo autorstvo | infraordo = infraordo | infraordo_autorstvo = infraordo autorstvo | parvordo = parvordo | parvordo_autorstvo = parvordo autorstvo | zoodivisio = zoodivisio | zoodivisio_autorstvo = zoodivisio autorstvo | zoosectio = zoosectio | zoosectio_autorstvo = zoosectio autorstvo | zoosubsectio = zoosubsectio | zoosubsectio_autorstvo = zoosubsectio autorstvo | nekategorizirana_superfamilia = nekategorizirana superfamilia | nekategorizirana_superfamilia_autorstvo = nekategorizirana superfamilia autorstvo | superfamilia = superfamilia | superfamilia_autorstvo = superfamilia autorstvo | familia = familia | familia_autorstvo = familia autorstvo | subfamilia = subfamilia | subfamilia_autorstvo = subfamilia autorstvo | nekategorizirani_tribus = nekategorizirani tribus | nekategorizirani_tribus_autorstvo = nekategorizirani tribus autorstvo | supertribus = supertribus | supertribus_autorstvo = supertribus autorstvo | tribus = tribus | tribus_autorstvo = tribus autorstvo | subtribus = subtribus | subtribus_autorstvo = subtribus autorstvo | alliance = alliance | alliance_autorstvo = alliance autorstvo | nekategorizirani_genus = nekategorizirani genus | nekategorizirani_genus_autorstvo = nekategorizirani genus autorstvo | genus = genus | genus_autorstvo = genus autorstvo | subgenus = subgenus | subgenus_autorstvo = subgenus autorstvo | sectio = sectio | sectio_autorstvo = sectio autorstvo | subsectio = subsectio | subsectio_autorstvo = subsectio autorstvo | series = series | series_autorstvo = series autorstvo | subseries = subseries | subseries_autorstvo = subseries autorstvo | species_skupina = species skupina | species_skupina_autorstvo = species skupina autorstvo | species_podskupina = species podskupina | species_podskupina_autorstvo = species podskupina autorstvo | species_skup = species skup | species_skup_autorstvo = species skup autorstvo | species = species | species_autorstvo = species autorstvo | subspecies = subspecies | subspecies_autorstvo = subspecies autorstvo | variety = variety | varijetet_autorstvo = varijetet autorstvo | forma = forma | forma_autorstvo = forma autorstvo | tipski_soj = tipski soj | raznolikost_ref = <ref>raznolikost ref</ref> | diversity = diversity | raznolikost_link = raznolikost link | dvoimeno = dvoimeno | dvoimeno_autorstvo = dvoimeno autorstvo | troimeno = troimeno | troimeno_autorstvo = troimeno autorstvo | tipski_rod = tipski rod | tipski_rod_autorstvo = tipski rod autorstvo | tipska_vrsta = tipska vrsta | tipska_vrsta_autorstvo = tipska vrsta autorstvo | podjela = podjela | podjela_kategorije = podjela kategorije | karta_raspon = Pleurodeles walti dis.png | range_map_upright = 0.9 | karta_raspon_alt = karta raspon alt | karta_raspon_opis = karta raspon opis | dvoimeno2 = dvoimeno2 | dvoimeno2_autorstvo = dvoimeno2 autorstvo | karta_raspon2 = Pleurodeles walti dis.png | range_map2_upright = 0.9 | karta_raspon2_alt = karta raspon2 alt | karta_raspon2_opis = karta raspon2 opis | dvoimeno3 = dvoimeno3 | dvoimeno3_autorstvo = dvoimeno3 autorstvo | karta_raspon3 = Pleurodeles walti dis.png | range_map3_upright = 0.9 | karta_raspon3_alt = karta raspon3 alt | karta_raspon3_opis = karta raspon3 opis | dvoimeno4 = dvoimeno4 | dvoimeno4_autorstvo = dvoimeno4 autorstvo | karta_raspon4 = Pleurodeles walti dis.png | range_map4_upright = 0.9 | karta_raspon4_alt = karta raspon4 alt | karta_raspon4_opis = karta raspon4 opis | sinonimi_ref = <ref>sinonimi ref</ref> | sinonimi = sinonimi }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taxobox | color_as = | naziv = | raspon_fosila = | slika = | slika_upright = | slika_alt = | slika_opis = | slika_opis_položaj = | slika2 = | slika2_upright = | slika2_alt = | slika2_opis = | status = | status_sistem = | status_ref = | klasifikacija_status = | virus_group = | unranked_superdomain = | unranked_superdomain_authority = | superdomain = | superdomain_authority = | domain = | domain_authority = | superregnum = | superregnum_authority = | unranked_regnum = | unranked_regnum_authority = | regnum = | regnum_authority = | subregnum = | subregnum_authority = | superdivisio = | superdivisio_autorstvo = | superphylum = | superphylum_autorstvo = | nekategorizirana_divisio = | nekategorizirana_divisio_autorstvo = | divisio = | divisio_autorstvo = | nekategorizirani_phylum = | nekategorizirani_phylum_autorstvo = | phylum = | phylum_autorstvo = | subdivisio = | subdivisio_autorstvo = | subphylum = | subphylum_autorstvo = | infraphylum = | infraphylum_autorstvo = | microphylum = | microphylum_autorstvo = | nanophylum = | nanophylum_autorstvo = | superclassis = | superclassis_autorstvo = | nekategorizirani_classis = | nekategorizirani_classis_autorstvo = | classis = | classis_autorstvo = | nekategorizirani_subclassis = | nekategorizirani_subclassis_autorstvo = | subclassis = | subclassis_autorstvo = | nekategorizirani_infraclassis = | nekategorizirani_infraclassis_autorstvo = | infraclassis = | infraclassis_autorstvo = | magnordo = | magnordo_autorstvo = | superordo = | superordo_autorstvo = | nekategorizirani_ordo = | nekategorizirani_ordo_autorstvo = | ordo = | ordo_autorstvo = | subordo = | subordo_autorstvo = | infraordo = | infraordo_autorstvo = | parvordo = | parvordo_autorstvo = | zoodivisio = | zoodivisio_autorstvo = | zoosectio = | zoosectio_autorstvo = | zoosubsectio = | zoosubsectio_autorstvo = | nekategorizirana_superfamilia = | nekategorizirana_superfamilia_autorstvo = | superfamilia = | superfamilia_autorstvo = | familia = | familia_autorstvo = | subfamilia = | subfamilia_autorstvo = | supertribus = | supertribus_autorstvo = | nekategorizirani_tribus = | nekategorizirani_tribus_autorstvo = | tribus = | tribus_autorstvo = | subtribus = | subtribus_autorstvo = | alliance = | alliance_autorstvo = | nekategorizirani_genus = | nekategorizirani_genus_autorstvo = | genus = | genus_autorstvo = | subgenus = | subgenus_autorstvo = | sectio = | sectio_autorstvo = | subsectio = | subsectio_autorstvo = | series = | series_autorstvo = | subseries = | subseries_autorstvo = | species_skupina = | species_skupina_autorstvo = | species_podskupina = | vspecies_podskupina_autorstvo = | species_skup = | species_skup_autorstvo = | species = | species_autorstvo = | subspecies = | subspecies_autorstvo = | variety = | varijetet_autorstvo = | forma = | forma_autorstvo = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = | troimeno = | troimeno_autorstvo = | tipski_rod = | tipski_rod_autorstvo = | tipska_vrsta = | tipska_vrsta_autorstvo = | tipski_soj = | subdivision = | podjela_kategorije = | raznolikost_ref = | diversity = | raznolikost_link = | karta_raspon = | range_map_upright = | karta_raspon_alt = | karta_raspon_opis = | dvoimeno2 = | dvoimeno2_autorstvo = | karta_raspon2 = | range_map2_upright = | karta_raspon2_alt = | karta_raspon2_opis = | dvoimeno3 = | dvoimeno3_autorstvo = | karta_raspon3 = | range_map3_upright = | karta_raspon3_alt = | karta_raspon3_opis = | dvoimeno4 = | dvoimeno4_autorstvo = | karta_raspon4 = | range_map4_upright = | karta_raspon4_širina = | karta_raspon4_opis = | sinonimi_ref = | sinonimi = }} </syntaxhighlight> === Članci kojima nedostaju taksokviri === Za članke kojima nedostaju taksokviri, dodajte '''[[Šablon:Nedostaje taksokvir]]''' na ''stranicu za razgovor'' članka. Ovo se može napraviti unosom koda '''<nowiki>{{Nedostaje taksokvir}}</nowiki>''' ili '''<nowiki>{{potrebantaksokvir}}</nowiki>''' na vrh stranice za razgovor. ===Template Data=== {{TemplateData header}} <templatedata> { "description": "Infokutija za biljke, životinje i druge biološke taksone", "format": "block", "params": { "naziv": { "label": "naziv", "description": "Za biljke, pogledajte [[w:en:Wikipedia:Naming conventions (flora)|ovdje]]. Za ostala živa bića, naziv bi trebao biti udomaćeni narodni naziv, a ako ga nema ili ga nije moguće utvrditi, onda znanstveni naziv na latinskom.", "type": "string" }, "slika": { "label": "slika", "description": "Slika koja će biti u taksokviru. Pri unosu, nemojte uključivati dodatke \"Datoteka:\" (ili slične) uz naziv datoteke!", "type": "wiki-file-name", "required": false, "suggested": true }, "slika_širina": { "label": "slika širina", "description": "(U pravilu se ne koristi) Širina slike. Uobičajeno postavljena na 320px.", "type": "string", "required": false, "deprecated": "Use image_upright" }, "slika_upright": { "label": "slika upright", "description": "Mijenja veličinu slike temeljem omjera.", "type": "string", "required": false }, "slika_alt": { "label": "slika alt", "description": "Opisuje sadržaj slika za nekoga tko ju ne može vidjeti.", "type": "string", "required": false }, "slika_opis": { "label": "slika opis", "description": "Opis ispod slike.", "type": "string", "suggested": true }, "slika_opis_položaj": { "label": "slika opis položaj", "description": "Položaj opisa ispod slike. Generalno je postavljen na \"center\", ali može se mijenjati po potrebi.", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "regnum": { "label": "regnum", "description": "Kingdom: [[Animalia]], [[Plantae]], [[Fungi]], other taxa may want to use domain or other ranks instead", "type": "string", "required": false }, "divisio": { "label": "divisio", "description": "Division in botany, e.g. [[Bryophyta]]. Not for flowering plants using the APG III system", "type": "string", "required": false }, "phylum": { "label": "phylum", "description": "Phylum in zoology, eg [[Chordata]] for chordates", "type": "string", "required": false }, "classis": { "label": "classis", "description": "Class/classis taxonomic rank", "type": "string", "required": false }, "ordo": { "label": "ordo", "description": "Order/ordo taxonomic rank", "type": "string", "required": false }, "familia": { "label": "familia", "description": "Family/familia taxonomic rank", "type": "string", "required": false }, "genus": { "label": "genus", "description": "Genus taxonomic rank, in italics, e.g. ''[[Homo]]''", "type": "string", "required": false }, "species": { "label": "species", "description": "Species taxonomic rank. Should be given in abbreviated forms and in italics, e.g. ''H. sapiens''.", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno": { "label": "dvoimeno", "description": "Full binomial name of taxa, In full form with italics, e.g. ''Salix alba'' var. ''caerulea''", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno_autorstvo": { "label": "dvoimeno autorstvo", "description": "Binomial authority using appropriate conventions, eg [[Carl Linnaeus|L.]] (for plants), [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1761 (for animals)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon": { "label": "karta raspon", "description": "Mapa raspona staništa", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon_širina": { "label": "karta raspon širina", "description": "Širina mape raspona; u pravilu je postavljena na 320px", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon_alt": { "label": "karta raspon alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon_opis": { "label": "karta raspon opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona ", "type": "string", "required": false }, "status": { "label": "status", "description": "Kategorija zaštite za određenu vrstu. Vidi [[:Šablon:Taxobox/species/dok]] za više informacija o kodovima i grafikama.", "type": "string", "required": false }, "status_sistem": { "label": "status sistem", "description": "Sistem korišten za kategoriju zaštite: 'IUCN3.1', 'IUCN2.3', 'EPBC', itd. Ako je status korišten, ovo je obvezno polje.", "type": "string", "required": false }, "status_ref": { "label": "status ref", "description": "Referenca za kategoriju zaštite: <ref>{{Cite journal|...}}</ref>", "type": "string", "required": false }, "izumrli": { "label": "izumrli", "description": "Godina izumiranja, ako je poznata", "type": "string", "required": false }, "raspon_fosila": { "label": "raspon fosila", "description": "Stratigrafski raspon za fosile. Primjerice, [[kambrij]]–[[perm (geologija)|perm]] ili {{raspon fosila|kambrij|perm}}, ako želite grafiku. Za živuće taksone koji postoje i danas, kao završetak se navodi \"Nedavno\", dok se za vrste koje su nedavno umrle navodi \"Holocen\".", "type": "string", "required": false }, "unranked_superdomain": { "label": "unranked superdomain", "description": "For each major taxon you can add an unranked entry to the taxobox. The entry unranked X appears above rank X", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "superdomain": { "label": "superdomain", "description": "This and other minor ranks should only be used when they are important to understanding the classification of the taxon described in the article", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "superdomain_authority": { "label": "superdomain authority", "description": "The authority used for this rank. Every rank has a rank authority field which are not currently listed", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "domain": { "label": "domain", "description": "Domain for Archaea, Bacteria and Eukarya", "type": "string", "required": false }, "superregnum": { "label": "superregnum", "type": "string", "required": false }, "unranked_regnum": { "label": "unranked regnum", "type": "string", "required": false }, "subregnum": { "label": "subregnum", "type": "string", "required": false }, "superdivisio": { "label": "superdivisio", "type": "string", "required": false }, "superphylum": { "label": "superphylum", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirana_divisio": { "label": "nekategorizirana divisio", "description": "For flowering plants using the APG IV system this should be set to [[Angiosperms]] rather than using division/divisio", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_phylum": { "label": "nekategorizirani phylum", "type": "string", "required": false }, "subphylum": { "label": "subphylum", "type": "string", "required": false }, "infraphylum": { "label": "infraphylum", "type": "string", "required": false }, "microphylum": { "label": "microphylum", "type": "string", "required": false }, "nanophylum": { "label": "nanophylum", "type": "string", "required": false }, "superclassis": { "label": "superclassis", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_classis": { "label": "nekategorizirani classis", "description": "For flowering plants using the APG IV system this should be used rather than class/classis", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_subclassis": { "label": "nekategorizirani subclassis", "type": "string", "required": false }, "subclassis": { "label": "subclassis", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_infraclassis": { "label": "nekategorizirani infraclassis", "type": "string", "required": false }, "infraclassis": { "label": "infraclassis", "type": "string", "required": false }, "magnordo": { "label": "magnordo", "type": "string", "required": false }, "superordo": { "label": "superordo", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_ordo": { "label": "nekategorizirani ordo", "description": "Generally used for flowering plants using the APG IV system", "type": "string", "required": false }, "subordo": { "label": "subordo", "type": "string", "required": false }, "infraordo": { "label": "infraordo", "type": "string", "required": false }, "parvordo": { "label": "parvordo", "type": "string", "required": false }, "zoodivisio": { "label": "zoodivisio", "description": "Used in zoology, a different rank to the division used in botany.", "type": "string", "required": false }, "zoosectio": { "label": "zoosectio", "description": "Used in zoology, a different rank to the section used in botany.", "type": "string", "required": false }, "zoosubsectio": { "label": "zoosubsectio", "description": "Used in zoology, a different rank to the subsection used in botany.", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirana_superfamilia": { "label": "nekategorizirana superfamilia", "type": "string", "required": false }, "superfamilia": { "label": "superfamilia", "type": "string", "required": false }, "subfamilia": { "label": "subfamilia", "type": "string", "required": false }, "supertribus": { "label": "supertribus", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "nekategorizirani_tribus": { "label": "nekategorizirani tribus", "type": "string", "required": false }, "tribus": { "label": "tribus", "type": "string", "required": false }, "subtribus": { "label": "subtribus", "type": "string", "required": false }, "alliance": { "label": "alliance", "type": "string", "required": false, "deprecated": "Displays as a rank between subtribe and genus. " }, "nekategorizirani_genus": { "label": "nekategorizirani genus", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "subgenus": { "label": "subgenus", "type": "string", "required": false }, "sectio": { "label": "sectio", "description": "Used in botany, use zoosectio in zoology", "type": "string", "required": false }, "subsectio": { "label": "subsectio", "description": "Used in botany, use zoosubsectio in zoology", "type": "string", "required": false }, "series": { "label": "series", "type": "string", "required": false }, "subseries": { "label": "subseries", "type": "string", "required": false }, "species_skupina": { "label": "species skupina", "type": "string", "required": false }, "species_podskupina": { "label": "species podskupina", "type": "string", "required": false }, "species_skup": { "label": "species skup", "type": "string", "required": false }, "subspecies": { "label": "subspecies", "type": "string", "required": false }, "varijetet": { "label": "varijetet", "type": "string", "required": false, "deprecated": "use varietas" }, "forma": { "label": "forma", "description": "Used in botany, not in zoology", "type": "string", "required": false }, "troimeno": { "label": "troimeno", "description": "The full trinomial name for subspecies, it should generally be in italics.", "type": "string", "required": false }, "troimeno_autorstvo": { "label": "troimeno autorstvo", "description": "The authority for a trinomial.", "type": "string", "required": false }, "sinonimi": { "label": "sinonimi", "description": "A list of synonyms for a species, e.g. ''species1'' {{small|1=Authority1}}<br/> ''species2'' {{small|1=Authority2}}", "type": "string", "required": false }, "sinonimi_ref": { "label": "sinonimi ref", "description": "References for the synonym lists, e.g.<ref>Smith and Jones, 2009, p. 5</ref>", "type": "string", "required": false }, "tipska_vrsta": { "label": "tipska vrsta", "description": "The original name of the species that was initially used to describe the genus, without regard to its present-day nomenclature.", "type": "string", "required": false }, "tipska_vrsta_autorstvo": { "label": "tipska vrsta autorstvo", "description": "Authority for the type species, don't use parenthesis.", "type": "string", "required": false }, "klasifikacija_status": { "label": "klasifikacija status", "description": "Status of the scientific classification, e.g. disputed. Only use when the scientific classification text would be misleading without it.", "type": "string", "required": false }, "podjela_kategorije": { "label": "podjela kategorije", "description": "Rank used for sub-divisions of this taxa, e.g. 'Families'", "type": "string", "required": false }, "podjela": { "label": "podjela", "description": "List of sub divisions of this taxa, e.g. [[Family1]]<br/> [[Family2]]<br/> [[Family3]]", "type": "string", "required": false }, "slika2": { "label": "slika2", "description": "A second image, only use in rare circumstances.", "type": "string", "required": false }, "slika2_širina": { "label": "slika2 širina", "description": "Deprecated. Width of the second image", "type": "number", "required": false, "deprecated": true }, "slika2_upright": { "label": "slika2 upright", "description": "Scale of the second image", "type": "number", "required": false }, "image2_alt": { "label": "image2 alt", "description": "Alt text which describes the second image to someone who can't see it", "type": "string", "required": false }, "slika2_opis": { "label": "slika2 opis", "description": "Caption to display under the second image", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno2": { "label": "dvoimeno2", "description": "Second binomial name of taxa, only used in rare circumstances", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno2_autorstvo": { "label": "dvoimeno2 autorstvo", "description": "Authority of second binomial", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno3": { "label": "dvoimeno3", "description": "Third binomial name of taxa, only used in rare circumstances", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno3_autorstvo": { "label": "dvoimeno3 autorstvo", "description": "Authority of third binomial", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno4": { "label": "dvoimeno4", "description": "Fourth binomial name of taxa, only used in rare circumstances", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno4_autorstvo": { "label": "dvoimeno4 autorstvo", "description": "Authority of fourth binomial", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon2": { "label": "karta raspon2", "description": "Mapa raspona staništa (2)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon2_širina": { "label": "karta raspon2 širina", "description": "Širina mape raspona (2)", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon2_alt": { "label": "karta raspon2 alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima (2)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon2_opis": { "label": "karta raspon2 opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona (2)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon3": { "label": "karta raspon3", "description": "Mapa raspona staništa (3)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon3_širina": { "label": "karta raspon3 širina", "description": "Širina mape raspona (3)", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon3_alt": { "label": "karta raspon3 alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima (3)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon3_opis": { "label": "karta raspon3 opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona (3)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon4": { "label": "karta raspon4", "description": "Mapa raspona staništa (4)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon4_širina": { "label": "karta raspon4 širina", "description": "Širina mape raspona (4)", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon4_alt": { "label": "karta raspon4 alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima (4)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon4_opis": { "label": "karta raspon4 opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona (4)", "type": "string", "required": false }, "color_as": { "type": "string", "description": "Takson koji definira boju taksokvira po potrebi (uglavnom se ne koristi jer je proces automatiziran)", "example": "Animalia", "required": false, "deprecated": true }, "genus_autorstvo": { "label": "genus autorstvo", "type": "string" }, "boja": { "deprecated": true, "type": "string" }, "virusna_grupa": { "label": "virusna grupa", "description": "Za viruse koji se ne svrstavaju u taksone iznad reda, već se za njih koristi virusna grupa, koja se označava rimskim brojkama od I do VII", "type": "string" } }, "paramOrder": [ "naziv", "raspon_fosila", "slika", "slika_širina", "slika_upright", "slika_alt", "slika_opis", "slika_opis_položaj", "status", "status_sistem", "status_ref", "izumrli", "virusna_grupa", "unranked_superdomain", "superdomain", "superdomain_authority", "domain", "superregnum", "unranked_regnum", "regnum", "subregnum", "superdivisio", "nekategorizirana_divisio", "divisio", "superphylum", "nekategorizirani_phylum", "phylum", "subphylum", "infraphylum", "microphylum", "nanophylum", "superclassis", "nekategorizirani_classis", "classis", "nekategorizirani_subclassis", "subclassis", "nekategorizirani_infraclassis", "infraclassis", "superordo", "nekategorizirani_ordo", "ordo", "subordo", "infraordo", "nekategorizirana_superfamilia", "superfamilia", "familia", "subfamilia", "supertribus", "nekategorizirani_tribus", "tribus", "subtribus", "nekategorizirani_genus", "genus", "genus_autorstvo", "subgenus", "sectio", "subsectio", "series", "subseries", "species_skupina", "species_podskupina", "species_skup", "species", "dvoimeno", "dvoimeno_autorstvo", "subspecies", "varijetet", "forma", "troimeno", "troimeno_autorstvo", "karta_raspon", "karta_raspon_širina", "karta_raspon_alt", "karta_raspon_opis", "magnordo", "parvordo", "zoodivisio", "zoosectio", "zoosubsectio", "alliance", "sinonimi", "sinonimi_ref", "tipska_vrsta", "tipska_vrsta_autorstvo", "klasifikacija_status", "podjela_kategorije", "podjela", "slika2", "slika2_širina", "slika2_upright", "image2_alt", "slika2_opis", "dvoimeno2", "dvoimeno2_autorstvo", "dvoimeno3", "dvoimeno3_autorstvo", "dvoimeno4", "dvoimeno4_autorstvo", "karta_raspon2", "karta_raspon2_širina", "karta_raspon2_alt", "karta_raspon2_opis", "karta_raspon3", "karta_raspon3_širina", "karta_raspon3_alt", "karta_raspon3_opis", "karta_raspon4", "karta_raspon4_širina", "karta_raspon4_alt", "karta_raspon4_opis", "color_as", "boja" ] } </templatedata> == Pomoćni i povezani šabloni == * [[Šablon:Taxobox/core]] ** [[Šablon:Taxobox/species]] ** [[Šablon:Taksonomija]] * [[Modul:Autotaxobox]] * [[Šablon:Taksokvir boja]] ** [[Šablon:Određuje boju taksokvira]] ** [[Šablon:Taksokvir/Greška u boji]] * [[Šablon:Taksokvir ime]] * [[Šablon:Taxonbar/candidate]] == Kategorije za praćenje == Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taksokvir}}: * {{Category link with count|Taksokviri koji koriste parametar izumrli}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taxobox/core}}: * {{Category link with count|Članci s mikroformatima za vrste}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taxobox/species}}: * {{Category link with count|Taksokviri s neprepoznatim parametrom statusa}} * {{Category link with count|Taksokviri kojima nedostaje parametar statusa}} * {{Category link with count|Neispravna kategorija ugroženosti}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taksokvir/Greška u boji}}: * {{Category link with count|Taksokviri s greškom u parametru boja}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taxonbar/candidate}}: * {{Category link with count|Članci s Taksokvirom kojima nedostaje identifikator taksona}} * {{Category link with count|Članci s Taksokvirom kojima možda nedostaje identifikator taksona}} == Povezano == * [[Wikipedija:Kako čitati taksokvir]] * [[Wikipedija:Stilski priručnik]] * {{tl|Paraphyletic group}} * [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira|Sustav automatskih taksokvira]] ** {{tl|Speciesbox}} ** {{tl|Automatski taksokvir}} <div style="display: none">{{reflist}}</div> == Bilješke == {{reflist|group=note}} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Category:Šabloni Taksokvira| ]] }}</includeonly> <noinclude> </noinclude> gx3sotouy4uwldcxotepmcc66lucgta 42680959 42680952 2026-08-24T13:33:57Z Edgar Allan Poe 29250 42680959 wikitext text/x-wiki {{documentation subpage}} {{High-use}} Ovaj šablon koristi se za postavljanje '''ručnog Taksokvira''', infokutije za biološku klasifikaciju ([[taksonomija]]) skupine živih bića koja se prikazuje na desnoj strani. Za vodič o '''automatskim Taksokvirima''', pogledajte [[WP:Sustav automatskih taksokvira/Uvod]]. Kako šablon ima preko 160 iskoristivih parametara, njegova je implementacija komplicirana, međutim šablon se koristi iznimno jednostavno. Većina parametara su opcionalni, tako da ako neki specifični unos nije relevantan za vaš članak, slobodno ga zanemarite. Za potpunu listu pogledajte odjeljak "[[#Svi parametri|Svi parametri]]" za cjelokupni popis dostupnih parametara. === Uporaba === '''''Napominjemo da su parametri u ovom šablonu osjetljivi na veliko i malo slovo.''''' <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | naziv = | slika = | slika_upright = | slika_alt = | slika_opis = | slika2 = | slika2_upright = | slika2_alt = | slika2_opis = | regnum = [[Plantae]] (ili...) | divisio = | classis = | ordo = | familia = | genus = | species = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = | karta_raspon = <!--neobvezna mapa, ima još i 2, 3 i 4 --> | karta_raspon_upright = | karta_raspon_alt = | karta_raspon_opis = | <!--ili 115 drugih parametara--> }} </syntaxhighlight> Boje u šablonu prikazuju se automatski prema ključu iz tablice ispod: {| class="wikitable" |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Životinje]] || {{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaea]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Arheja]] || {{Taksokvir boja|[[Archaea]]}} |također i [[nanoerheoti]] (nanarheoti), [[korarheoti]], [[taumarheoti]], [[krenarheoti]] i [[euriarheoti]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Biljke]] || {{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}} |također i [[arheplastidi]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Bakterije]] || {{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Eukaryota}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Eukarioti]] || {{Taksokvir boja|Eukaryota}} |odnosi se na eukariote bez druge definirane boje, uključujući [[ekskavati|ekskavate]], [[amebozoa|amebozoe]] i [[opistokonti|opistokonte]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Fungi]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Gljive]] || {{Taksokvir boja|[[Fungus|Fungi]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Ichnos}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Ihnotakson]]i || {{Taksokvir boja|Ichnos}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|''[[incertae sedis]]''}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | ''[[incertae sedis]]'' || {{Taksokvir boja|incertae sedis}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Supergrupa SAR|SAR]] || {{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}} |također i [[harosa]], [[kromalveolati]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Veterovata}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Fosili jaja|Ootaksoni]] || {{Taksokvir boja|Veterovata}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Virus]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Virus]]i || {{Taksokvir boja|[[Virus]]}} |također i [[viroid]]i |} === Brzinski uvod i kratki primjeri === ==== Životinje ==== ===== Vrsta ===== {{Taksokvir | naziv = Azijska zlatna mačka | slika = Catopuma temminckii.jpg | slika_alt = Zlatna mačka u sjedećem položaju s podignutom glavom i gotovo zatvorenim očima | slika_upright = 1.15 | regnum = [[Animalia]] | phylum = [[Chordata]] | classis = [[Mammalia]] | ordo = [[Carnivora]] | familia = [[Felidae]] | genus = ''[[Catopuma]]'' | species = '''''C. temminckii''''' | dvoimeno = ''Catopuma temminckii'' | dvoimeno_autorstvo = ([[Nicholas Aylward Vigors|Vigors]] & [[Thomas Horsfield|Horsfield]], [[1827.]]) }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | naziv = | slika = | slika_alt = | slika_upright = | regnum = [[Animalia]] | phylum = | classis = | ordo = | familia = | genus = | species = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ===== Viši takson ===== {{Taksokvir | name = Brazdeni kitovi | image = Humpback Whale underwater shot.jpg | image_alt = Grbavi kit roni pod vodom s ispruženom prednjom perajom | image_caption = [[Grbavi kit]], ''Megaptera novaeangliae'' | regnum = [[Animalia]] | phylum = [[Chordata]] | classis = [[Mammalia]] | ordo = [[Cetacea]] | subordo = [[Mysticeti]] | familia = '''Balaenopteridae''' | familia_autorstvo = [[John Edward Gray|Gray]], [[1864.]] | podjela_kategorije = Rodovi | podjela = {{ubl|''[[Balaenoptera]]''|''[[Megaptera]]''}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | regnum = [[Animalia]] | phylum = | classis = | ordo = | familia = | genus = | genus_autorstvo = | podjela_kategorije = | podjela = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ==== Biljke ==== Većina biljaka spada u skipinu kritosjemenjača (cvjetnjača). Prema konsenzusu s engleske Wikipedije, trenutno bi se za klasifikaciju trebao koristiti [[APG IV]], klasifikacijski sustav Grupe za filogenezu kritosjemenjača (''Angiosperm Phylogeny Group'', AGP). Ipak, APG-ov sustav nema formalno određene odjeljke i razrede, ali sadrži hijerarhijski utemeljene, neformalno imenovane [[kladus]]e. Hijerarhija neformalno imenovanih kladusa prezentirana je uz pomoć parametara kao što je {{para|nekategorizirana_divisio}}, koji dolaze namjesto formalno određenih parametara. Članci o biljkama koje nisu kritosjemenjače (npr. [[četinjače]], [[paprati]]) trebali bi i dalje koristiti formalne odjeljke i razrede u Taksokviru. ===== Vrste kritosjemenjača ===== {{Taksokvir | naziv = ''Magnolia virginiana'' | slika = Sweetbay1082.jpg | slika_alt = Bijeli cvijet okružen dugim zelenim listovima | slika_opis = ''Magnolia virginiana'' | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = [[Magnoliids]] | ordo = [[Magnoliales]] | familia = [[Magnoliaceae]] | genus = ''[[Magnolia]]'' | species = '''''M. virginiana''''' | dvoimeno = ''Magnolia virginiana'' | dvoimeno_autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | naziv = | slika = | slika_alt = | slika_opis = | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = | nekategorizirani_ordo = | ordo = | familia = | genus = | species = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ===== Viši takson kritosjemenjača ===== {{Taksokvir | naziv = Hrastovi | slika = Quercus robur.jpg | slika_alt = Lišće i plodovi hrasta | slika_opis = Lišće i [[žir]]evi [[Hrast lužnjak|hrasta lužnjaka]], ''Quercus robur'' | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = [[Eudikotiledone]] | nekategorizirani_ordo = [[Rosidae]] | ordo = [[Fagaleae]] | familia = [[Fagaceae]] | genus = '''''Quercus''''' | genus_autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] | podjela_kategorije = [[Vrsta|Vrste]] | podjela = {{ubl|Vidi [[Lista vrsta roda Quercus|Lista vrsta roda ''Quercus'']]}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taksokvir | slika = | slika_alt = | slika_opis = | regnum = [[Plantae]] | nekategorizirana_divisio = [[Angiospermae]] | nekategorizirani_classis = | nekategorizirani_ordo = | ordo = | familia = | genus = | genus_autorstvo = | podjela_kategorije = | podjela = }} </syntaxhighlight> {{clear}} ==== Virusi ==== Iako zbog historijskih razloga trenutno postoje parametri za taksone virusa, ovaj šablon nije najprimjereniji za viruse, čija klasifikacije koristi različite kategorije te pravila o kurzivu i imenovanju. Umjesto ovog šablona, koristite [[WP:Sustav automatskih taksokvira|automatizirani šablon]] {{tl|Virusbox}}. === Parameteri === ==== Naziv ==== {{See also|Wikipedija:Naslovi članaka|Wikipedija:Jezičke smjernice}} U ovom bi se parametru trebao nalaziti jedinstveni [[udomaćeni naziv]] koji je naširoko korišten u literaturi i svakodnevnom govoru, a ako isti ne postoji, onda se treba koristiti aktualno korišteni stručni naziv na [[latinski jezik|latinskom jeziku]]. S obzirom na postojeće razlike u udomaćenim nazivima među varijantama [[Srpskohrvatski|srpskohrvatskog jezika]], neki će se nazivi morati rješavati primjenom konsenzusa ili drugih jezičnih smjernica. Opća pravila za nazive nalažu sljedeče: * Udomaćeni nazivi za više taksonomske kategorije uvijek se pišu u pluralu (npr. [[gušteri]], [[ptice]]). * Udomaćeni nazivi za vrste i podvrste uvijek se pišu u jednini (npr. [[zlatna žaba]], [[patuljasti troprsti ljenjivac]]). Parametar {{para|naziv}} ne bi smio sadržavati više od jednog naziva. On služi samo kao zaglavlje za šablon, a ne kao ''popis naziva''. Stoga je dovoljan samo jedan naziv. Prilikom procjene koji udomaćeni naziv koristiti, molimo vas da konzultirate relevantnu literaturu i provjerite postoji li lokalni konsenzus oko naziva. ==== Boja ==== ''Boja'' taksokvira automatski se generira temeljem unosa, ovisno o taksonomskoj kategoriji od {{para|phylum}} naviše (vidi [[Šablon:Taksokvir]]). U pravilu nema potrebe specificirati ovaj parametar ručno; za slučaj da šablon ne može automatski generirati boju, možete koristiti {{para|color_as}} (npr. u slučaju enigmatičnih fosila koji se ne mogu klasificirati u određeno kraljevstvo). {| class="wikitable" |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Životinje]] || {{Taksokvir boja|[[Animal]]ia}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaea]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Arheja]] || {{Taksokvir boja|[[Archaea]]}} |također i [[nanoerheoti]] (nanarheoti), [[korarheoti]], [[taumarheoti]], [[krenarheoti]] i [[euriarheoti]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Biljke]] || {{Taksokvir boja|[[Archaeplastida]]}} |također i [[arheplastidi]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Bakterije]] || {{Taksokvir boja|[[Bacteria]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Eukaryota}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Eukarioti]] || {{Taksokvir boja|Eukaryota}} |odnosi se na eukariote bez druge definirane boje, uključujući [[ekskavati|ekskavate]], [[amebozoa|amebozoe]] i [[opistokonti|opistokonte]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Fungi]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Gljive]] || {{Taksokvir boja|[[Fungus|Fungi]]}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Ichnos}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Ihnotakson]]i || {{Taksokvir boja|Ichnos}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|''[[incertae sedis]]''}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | ''[[incertae sedis]]'' || {{Taksokvir boja|incertae sedis}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Supergrupa SAR|SAR]] || {{Taksokvir boja|[[SAR supergroup|SAR]]}} |također i [[harosa]], [[kromalveolati]] |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|Veterovata}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Fosili jaja|Ootaksoni]] || {{Taksokvir boja|Veterovata}} |- ! style="{{Greater color contrast ratio|{{Taksokvir boja|[[Virus]]}}|#ffffff|#000000|css=y}}" | [[Virus]]i || {{Taksokvir boja|[[Virus]]}} |također i [[viroid]]i |} ==== Klasifikacija ==== Kao što je navedeno ranije, odjeljak o klasifikacije uključuje neke ili sve od navedenih taksonomskih kategorija: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | regnum = | phylum = | classis = | ordo = | familia = | genus = | species = </syntaxhighlight> Svaki unos odgovara određenoj grupi, osim posljednjeg, koji se odnosi na grupu o kojoj je članak. Preporučuje se koristiti ''latinske'' nazive pojedinih grupa kako bi se olakšao prijenos koda među Wikipedijama. Stoga, gore navedene grupe predstavljaju latinske nazive za, redom, carstvo, koljeno, razred, red, porodicu, rod i vrstu. {{Taksokvir | name = Šumski veliki crveni mrav | regnum = [[Animalia]] | phylum = [[Arthropoda]] | classis = [[Insecta]] | ordo = [[Hymenoptera]] | familia = [[Formicidae]] | subfamilia = [[Formicinae]] | tribus = [[Formicini]] | genus = ''[[Formica]]'' | species = '''''F. rufa''''' | binomial = ''Formica rufa'' | binomial_authority = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], [[1761.]] }} Taksokviri bi trebali sadržavati sve glavne kategorije više od taksona koji je tema članka, kao i niže kategorije koje su važne za razumijevanje klasifikacije taksona koji je tema članka, ili o kojima se raspravlja u članku. Ostale niže kategorije ne trebaju se uključivati u taksokvir. Primjerice, u taksokviru za rod ''[[Formica]]'', primjereno je uključiti unose za pleme i potporodica jer oni pomažu u razumijevanju kako se rod ''Formica'' odnosi prema drugim rodovima u porodici [[Formicidae]]. Međutim, ne bi bilo primjereno uključiti nadred [[Holometabola]], s obzirom na to da se svi rodovi [[mravi|mrava]] nalaze u tom nadredu; u tom pogledu to nije pretjerano važno u kontekstu članka. Još jedan primjer je potporodica [[Bambusoideae]], koja se odnosi na [[bambus]]e. Ova bi se potporodica vjerojatno trebala uvrstiti u svaki taksokvir u člancima o vrstama bambusa, s obzirom da je u ovom kontekstu, unatoč niskom rangu, važna klasifikacijska skupina. Niže se kateorije uključuju na isti način kao više, primjerice: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | classis = ... | subclassis = ... | superordo = ... | ordo = ... </syntaxhighlight> Napominjemo da bi se vrste i podvrste trebale navoditi koristeći skraćene nazive, primjerice ''H. sapiens'', ''H. s. sapiens''. Epiteti se sami po sebi ne bi trebali navoditi ovdje. Puni naziv vrste ili podvrste navodi se u sekciji o dvoimenom ili troimenom nazivu. Vidi [[#Svi parametri]] za potpuni popis. ===== Klasifikacijski status ===== Parametar {{para|klasifikacija_status}} može dodati dodatni tekst u zagradama nakon zaglavlja "Naučna klasifikacija". Primjerice {{para|klasifikacija_status|osporena}} prikazat će se kao "[[Sistematika|Naučna klasifikacija]] (osporena)". Vidi ''[[w:en:Baranophrys|Baranophrys]]'' (na engleskoj Wikipediji) za primjer taksokvira u kojem se koristi ovaj parametar. Ovaj se parametar treba koristit samo kada bi tekst "Naučna klasifikacija" bez njega bio pogrešan. ===== Odjeljci i sekcije ===== Ove kategorije imaju različita značenja u botanici i zoologiji. Za članke o botanici: * Koristite '''divisio''' za odjeljak (kategorija iznad razreda i ispod carstva) * Koristite '''sectio''' za sekciju (kategorija iznad vrste i ispod roda) Napomena: Neki posebno veliki rodovi, npr. ''Rhododendron'', imaju i podsekcije. Za članke o zoologiji: * Koristite '''zoodivisio''' za odjeljak (kategorija iznad porodice i ispod reda) * Koristite '''zoosectio''' za sekciju (kategorija iznad porodice i ispod reda) ===== Nekategorizirani taksoni ===== Za svaku veliku kategoriju od porodice do koljena možete dodati i nekategoriziranu kategoriju u taksokvir. Unos {{mono|nekategorizirani_X}} uvijek se prikazuje iznad kategorije X, primjerice {{mono|nekategorizirana_superfamilia}} pokazuje se iznad porodice i nadporodice, a ispot reda, podreda i tako dalje: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | ordo = | nekategorizirana_superfamilia = | familia = </syntaxhighlight> Za životinje i biljke koje nisu kritosjemenjače, koristite ove kategorije razumno, odnosno samo po potrebi. Potreba za uključivanjem nekategoriziranih taksona uglavnom implicira da pratite [[Filogenetska nomenklatura|filogenetsku nomenklaturu]]. U pravilu je bolje sažeti klasifikaciju na samo velike kategorije, a detalje objasniti u članku. ====== Nekategorizirani taksoni za kritosjemenjače ====== [[Kritosjemenjače]] (angiosperme) često koriste nekategorizirane taksone. Sustav klasifikacije [[APG IV]], koji se koristi za klasifikaciju kritosjemenjača na Wikipediji, nema formalno imenovane kategorije poput odjeljaka, razreda i slično, već sadrži hijerarhijski utemeljene, neformalno imenovane [[kladus]]e. Taksokvir za kritosjemenjače trebao bi koristiti parametre {{para|nekategorizirana_divisio|[[Angiospermae]]}} umjesto {{para|divisio}}, {{para|nekategorizirani_classis}} umjesto {{para|classis}}, a ako je moguće i {{para|nekategorizirani_subclassis}} umjesto {{para|subclassis}}. Taksokviri o kritosjemenjačama često će imati tri do četiri neformalne hijerarhijske kategorije iznar kategorije reda, što znači da će parametar {{para|nekategorizirani_ordo}} biti neophodan, a on će se smjestiti odmah iznad parametra {{para|ordo}}, gdje se nalazi formalno imenovani red. Nekategorizirani parametri u nazivima parametara sadrže samo kategorije, poput "nekategorizirani '''divisio'''", što uredniku omogućava da sadržaj rasporedi hijerarhijski; korištenje ovih naziva ni na koji način ne aproksimira rang kategorije. Za članke o kritosjemenjačama koje koriste APG-ov sustav klasifikacije, redovni parametri uključujući i {{para|divisio}}, {{para|classis}} te {{para|subclassis}} ne bi se trebali koristiti jer će biti prikazani između ovih nekategoriziranih kladusa iz APG-a. Kako bi bilo usklađeno s odjeljkom [[#Klasifikacija]] iznad te savjetima o uključivanju viših kategorija, ove se kategorije smatraju višima u kontekstu APG-ovog sustava te se trenutno uključuju u članke o kritosjemenjačama: {{tree list}} *[[Angiospermae]] **[[Magnoliidae]] **[[Monokotiledone biljke|Jednosupnice]] ***[[Komelinidi]] **[[Eudikotiledone]] ***[[Prave eudikotiledone]] (prikazuje se kao viša kategorija kada biljka ne potpada pod dvije dolje navedene kategorije) ****[[Rosidae]] ****[[Asteride]] {{tree list/end}} Napomena: Rosidae sadrže dva kladusa, [[fabide]] (poznate i kao [[eurosidi I]]) i [[malvide]] (poznate i kao [[eurosidi II]]), dok Asteridae sadrže dva dodatna kladusa, [[lamiide]] ([[euasteridi I]]) i [[kampanulide]] ([[euasteridi II]]). Ovi se kladusi smatraju nižim kategorijama te se prikazuju samo u člancima o redovima ili porodicama uz koje su direktno povezani. Taksokvir za kritosjemenjaču u pravilu će sadržavati sljedeće parametre: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | regnum = [[Plantae]] | unranked_divisio = [[Angiospermae]] | unranked_classis = | unranked_ordo = | ordo = </syntaxhighlight> ==== Podebljanja i kurziv ==== Kurziv se mora ručno dodati na svaki parametar. Ako unos za rod, vrstu i dvoimeni naziv (s ručno dodanim kurzivom) odgovara naslovu stranice,<ref group=note> Ako je naslov stranice, primjerice, "Homo (rod)", onda će taksokvir to prikazati kao "''Homo''", a naslov kao "''Homo'' (rod)".</ref> onda će naziv u taksokviru ''i'' naslov biti u kurzivu. Napominjemo da ako se koristi parametar {{para|naziv}}, naslov neće biti automatski u kurzivu. Naziv taksokvira bit će točno onakav kako je specificirano u parametru {{para|naziv}}&nbsp;&ndash; kurziv se u ovom slučaju mora dodati automatski. Ako u taksokviru navodite kategorije na [[latinski jezik|latinskom jeziku]], onda ih u pravilu navodite u kurzivu. Ako u članku koristite udomaćeni naziv ili prijevod, isti se ne treba pisati u kurzivu. Primjerice, ako za carstvo koristitie latinski naziv, koristit ćete kurziv (''[[Animalia]]''), ali ako koristite srpskohrvatski naziv, onda kurziv neće biti potreban ([[Životinje]]). Podebljanje se koristi iza isticanje teme članka. Parametri {{para|naziv}}, {{para|dvoimeno}} i {{para|troimeno}} automatski su podebljani. U odjeljku za klasifikaciju – od parametra {{para|regnum}} do {{para|species}} – treba podebljati samo krajnji unos kao i sve više kategorije koje sadrže taj krajnji unos. ==== Dodatne podjele ==== {{Taxobox | name = Kopriva | regnum = [[Plantae]] | unranked_divisio = [[Angiosperms]] | unranked_classis = [[Eudicots]] | unranked_ordo = [[Rosids]] | ordo = [[Rosales]] | familia = [[Urticaceae]] | genus = '''''Urtica''''' | genus_authority = [[Carolus Linnaeus|L.]] | subdivision_ranks = Vrste | subdivision = {{columns-list|colwidth=30em| * ''U. angustifolia'' * ''U. ardens'' * ''U. atrichocaulis'' * ''U. atrovirens'' * ''U. cannabina'' * ''U.&nbsp;chamaedryoides'' * ''[[Urtica dioica|U. dioica]]'' * ''U. dubia'' * ''[[Urtica ferox|U. ferox]]'' * ''U. fissa'' * ''[[Urtica dioica galeopsifolia|U. galeopsifolia]]'' * ''U. gracilenta'' * ''U. hyperborea'' * ''[[Urtica incisa|U. incisa]]'' * ''U. kioviensis'' * ''U. laetivirens'' * ''U. linearifolia'' * ''U. mairei'' * ''U.&nbsp;membranacea'' * ''U. morifolia'' * ''U. parviflora'' * ''U. pilulifera'' * ''U. platyphylla'' * ''U. pubescens'' * ''U. rupestris'' * ''U. sondenii'' * ''U. taiwaniana'' * ''[[Urtica thunbergiana|U. thunbergiana]]'' * ''U. triangularisa'' * ''[[Urtica urens|U. urens]]'' }} }} Grupe više od vrste (čak i vrste, ako postoji nekoliko značajnih podvrsta) uglavnom trebaju sadržavati listu podgrupa. Koristite parametar {{para|podjela}} za generiranje te liste. Listu možete dodatno formatirati koristeći niz drugih šablona, poput specijaliziranih šablona {{tl|Lista taksona s poveznicama}} ili {{tl|Lista vrsta s poveznicama}}, koji se bave i autorstvom (vidjeti ), ali i općih šablona za liste u šablonima kao što je {{tl|columns-list}}. Koristite {{para|podjela_kategorije}} kako biste naznačili rang podgrupa. Primjerice, za porodice: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | podjela_kategorije = Porodice | podjela = {{linked taxon list |Porodica1|Autorstvo1 |Porodica2|Autorstvo2 |Porodica3|Autorstvo3 }} </syntaxhighlight> Za liste s više podgrupa, lista se može podijeliti koristeći šablone {{tl|div col}} i {{tl|div col end}}, koji će ju podijeliti na dva stupca (vidi primjer desno). U slučajevima kada bi lista bila preduga za šablon ili kada bi klasifikacija bila previše raznovrsna da se može sažeti, listu treba zamijeniti porukom "Vidi tekst" (koja upućuje na punu listu u članku) ili ju treba potpuno izostaviti. Dobra nit vodilja je i sljedeće – ako ima više od 100 podgrupa, onda lista treba biti samostalan članak. U slučajevima raznovrsne klasifikacije, opisna poruka, npr. "Tipični redovi" ili "Značajni redovi", može se koristiti. U slučajevima kada rang nije potpuno jasan, možda bi bilo bolje koristiti generalne opise poput "Podgrupe" ili "Taksoni". Nekada je prikladno navoditi i više od jedne klasifikacijske razine u listi. U tom se slučaju niže grupe trebaju pomaknuti u desno koristeći kod "&amp;nbsp;", uglavnom tri puta za prvi uvučeni redak, a onda još jednom do tri puta za svaku sljedeću nižu razinu. Veće grupe možete označiti podebljavanjem. Ipak, nemojte zaboraviti da bi se to trebalo raditi samo s posrednim podgrupama koje ne zaslužuju samostalni članak; taksokviri su premali da bi sadržavali duplicirane podatke. ==== Kategorija ugroženosti ==== {{Main|Wikipedija:Kategorija ugroženosti}} [[File:Status iucn3.1.svg|thumb|IUCN iz 2001. (IUCN3.1)]] [[File:Status iucn2.3.svg|thumb|IUCN iz 1994. (IUCN2.3)]] [[File:Status TNC.svg|thumb|NatureServe (TCN)]] [[File:Status ESA.svg|thumb|Zakon o ugroženim vrstama (ESA)]] [[File:Status COSEWIC.svg|thumb|Rizične vrste/SARA (COSEWIC)]] [[File:Status EPBC.svg|thumb|Zaštita okoliša i očuvanje biodiverziteta (EPBC)]] [[File:Status DECF.svg|thumb|Lista flore proglašene rijetkom i prioritetnom (DECF)]] [[File:Status 2008 NZTCS.svg|thumb|Novozelandski sustav klasifikacije prijetnji (NZTCS)]] '''Kategorija ugroženosti''' može se uključiti u taksokvir kako bi se prikazao grafički pregled kategorija ugroženosti za temu članka. Cijeli sklop informacija o kategoriji ugroženosti sastoji se od nekoliko parametara: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto;"> |status = kod |status_sistem = klasifikacijski sustav <!-- ako je postavljen kod, ovo je obvezan parametar --> |status_ref = <ref>...</ref> <!-- neobvezno --> |izumrli = godina izumiranja <!-- neobvezno: koristiti samo ako je (1) |status=EX, a godina izumiranja je poznata ili, 2) se radi o fosilu) --> </syntaxhighlight> Napomene: # Kategorija ugroženosti ne treba koristiti za prahistorijske organizme; za njih treba koristiti parametar {{para|raspon_fosila}}. # Neki automatizirani taksokviri koriste parametar {{para|izumrli}} u drugu svrhu—vidjeti [[Šablon:Speciesbox#Izumrle vrste]]. ===== Sistem zaštite ===== Postoji nekoliko organizacija koje imaju oblikovane sustave zaštite živih organizama, što je dovelo do postojanja različitih klasifikacijskih kriterija. Iz tog razloga se statusna kategorija mora spariti s korištenim klasifikacijskim sistemom. Preporučeni '''status_sistem''' je ''IUCN3.1'', ali ako nije dostupan za konkretnu vrstu, dopušteno je koristiti druge sisteme klasifikacije. Detalji se mogu naći [[w:en:Wikipedia:Conservation status|ovdje]]. Slike s desne strane prikazuju primjenjive sisteme, kako međunarodne tako i nacionalne. ''IUCN2.3'' je zastario za nove taksokvire, ali neki stariji još uvijek postoje te podržavaju ovu verziju. Ovaj je parametar '''obvezan''' kako bi se Kategorija ugroženosti pravilno prikazao u šablonu. Ako ne popunite ovaj parametar, taksokvir neće prikazivati grafiku. ===== Kod ===== Unos za parametar '''kod''' treba biti odgovarajući kod iz odabranog sistema. Kod treba unijeti točno onako kako je naveden u ovoj dokumentaciji. Kako biste pronašli Kategorija ugroženosti za velik broj organizama, možete pretražiti [[International Union for Conservation of Nature|IUCN-ovu]] [http://www.iucnredlist.org/ bazu podataka ugroženih vrsta]. S obzirom na to da svaki sistem ima drugačiji kod, molimo vas da konzultirate dokumentacijske stranice šablona za primjenjive kodove. Navedena tablica sadrži relevantne kodove (treći stupac prikazuje kategoriju koja se automatski dodaje u članak): :{| class="wikitable plainrowheaders" |+IUCN-ovi statusi za taksokvire !scope="col"| Status (kako se prikazuje u taksokviru) !scope="col"| Kod !scope="col"| Kategorija |- !scope="row"| Sigurna | sigurna<ref name="invalid" group="IUCN" /> || |- !scope="row"| Pripitomljena | DOM<ref name="invalid" group="IUCN" /> || [[:Category:Domaće životinje]] |- !scope="row"| Najmanje zabrinjavajuća (LC) | LC || |- !scope="row"| Najmanje zabrinjavajuća (LR/lc) | LR/lc || |- !scope="row"| [[Gotovo ugrožena vrsta|Gotovo ugrožena]] (NT) | NT || |- !scope="row"| [[Gotovo ugrožena vrsta|Gotovo ugrožena]] (LC/nt) | LR/nt || |- !scope="row"| [[Vrsta koja ovisi o zaštiti|Ovisna o zaštiti]] (LR/cd) | LR/cd || |- !scope="row"| [[Osjetljiva vrsta|Osjetljiva]] (VU) | VU || |- !scope="row"| [[Ugrožena vrsta|Ugrožena]] (EN) | EN || [[:Category:Ugrožene vrste]] |- !scope="row"| [[Kritično ugrožena vrsta|Kritično ugrožena]] | CR || [[:Category:Kritično ugrožene vrste]] |- !scope="row"| [[Kritično ugrožena vrsta|Kritično ugrožena]] (CR), moguće izumrla | PE || [[:Category:Kritično ugrožene vrste]] |- !scope="row"| Izumrla u prirodi (EW) | EW || [[:Category:Vrste izumrle u prirodi]] |- !scope="row"| Izumrla | EX || |- !scope="row"| Nedovoljno poznata (DD) | DD || |- !scope="row"| ''Nije procijenjena'' (NE) | NE || |- !scope="row"| Fosil | fosil<ref name="invalid" group="IUCN">Ovo nije ispravna kategorija s IUCN-ove crvene liste.</ref><ref name="fossil" group="IUCN">Parametar {{para|status|fosil}} zastario je te je zamijenjen parametrom {{para|raspon_fosila}} {{tlx|fossil range}} (vidi [[#Raspon fosila]] za više informacija).</ref> || |- !scope="row"| Prahistorijska | pre<ref name="invalid" group="IUCN" /> || |- !scope="row"| Vidi tekst | Vidi tekst<ref name="invalid" group="IUCN" /> || |- !scope="row"| Nizak rizik | <s>LR</s><ref name="invalid" group="IUCN" /><ref name="LR" group="IUCN">{{var|LR}} je zastarjeli kod; umjesto njega koristite {{var|LR/lc}} ili {{var|LR/nt}} ili {{var|LR/cd}}.</ref> || |} '''Napomene''': {{Reflist|group=IUCN|close}} ===== Korištenje referenci ===== Kako biste dodali referencu za Kategorija ugroženosti, unesite ju na sljedeći način: <syntaxhighlight lang="wikitext"> | status_ref = <ref>{{Cite journal | author = |title = | journal = [[The IUCN Red List of Threatened Species]] | volume = | page = | publisher = [[International Union for Conservation of Nature]] | date = | url = | doi = | access-date = }}</ref> </syntaxhighlight> Vidjeti {{tlx|Cite journal}} ili {{tlx|Cite IUCN}} za parametre koje morate popuniti u tim šablonima. Nemojte zaboraviti da oznaka <nowiki><ref></nowiki> zahtijeva dodavanje šablona {{tlx|Reflist}} ili oznake <nowiki><references /></nowiki> u odjeljku za reference. ==== Raspon fosila ==== U taksokvir se može dodati i stratigrafski raspon za fosile, a sve koristeći parametar {{para|raspon_fosila}} parameter. Promjerice, za grupu koja je živjela u periodu od [[kambrij]]a do [[perm (geologija)|perma]], koristite sljedeći kod: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> |raspon_fosila = [[kambrij]]–[[perm (geologija)|perm]] </syntaxhighlight> Ako želite dodati grafički prikaz za raspon fosila (prikazan ovdje), možete koristiti šablon {{tl|Raspon fosila}} i to na sljedeći način: {{image frame|content={{raspon fosila|kambrij|perm}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | raspon_fosila = {{raspon fosila|kambrij|perm}} </syntaxhighlight> ili <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | raspon_fosila = {{raspon fosila|542|250}} [[kambrij]]–[[perm (geologija)|perm]] </syntaxhighlight> Za živuće taksone koji postoje i danas, kao završetak se navodi "Nedavno", dok se za vrste koje su nedavno umrle, poput [[moa|moe]], navodi "Holocen", a trenutno se status treba navesti u parametru {{para|status}}. Za grupe koje su živjele tijekom samo jednog perioda, jednostavno ga navedite bez navođenja raspona, primjerice: {{image frame|content={{raspon fosila | silur}} }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | raspon_fosila = {{raspon fosila|silur}} </syntaxhighlight> ==== Slike ==== U taksokvir se može dodati i slika koristeći parametar {{para|slika}}. Preporučuje se da dodate sliku u taksokvir ako ona postoji. Pri unosu, ''nemojte'' uključivati dodatke "Datoteka:" (ili slične) uz naziv datoteke! Ako ste dodali sliku, onda je poželjno dodati i alt tekst preko parametra "{{para|slika_alt}}". Alt tekst ne bi trebao biti isti kao i opis; umjesto toga, on bi trebao opisati sadržaj slika za nekoga tko ju ne može vidjeti. Opis za sliku dodaje se pomoću parametra "{{para|slika_opis}}". Opis nije potreban ako bi on bio samo kopija naslova članka. Opis treba dodati samo ako može pružiti više informacija o temi slike, poput spola ili razvojne faze, lokacije gdje je slika nastala, autora ili slično. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | slika = Sweetbay1082.jpg | slika_alt = Bijeli cvijet okružen dugim, zelenim listovima | slika_opis = ''Magnolia virginiana'' </syntaxhighlight> Temeljna je postavka da se širina slike određuje prema korisničkim preferencijama za širinu. Generalno, preporučuje se da se ove preference poštuju. Ipak, u nekim će slučajevima biti poželjno promijeniti postavljenu širinu; ovo se može napraviti korištenjem parametra {{para|slika_širina}}, koji mijenja veličinu slike temeljem omjera. Tako {{para|slika_širina|1.1}} povećava sliku za 10% u odnosu na osnovne korisničke preferencije, dok ju {{para|slika_širina|0.75}} čini 25% manjom. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | slika = Sweetbay1082.jpg | slika_alt = Bijeli cvijet okružen dugim, zelenim listovima | slika_opis = ''Magnolia virginiana'' | slika_širina = 1.45 </syntaxhighlight> Dugi ili komplicirani opisi slike, koji bi ipak trebali biti rijetki, izgledaju bolje ako se poravnaju s lijeve strane. Ovo se može postići korištenjem parametra "{{para|slika_opis_položaj|left}}". U taksokvir se može dodati i druga slika, što se postiže popunjavanjem parametara {{para|slika2}}, {{para|slika2_alt}}, {{para|slika2_opis}} i {{para|slika2_širina}}. Ovo treba koristiti rijetko, odnosno samo kada je članak dovoljno dug da mogu stati dvije slike ''i'' kada uopće ima smisla dodati drugu sliku u taksokvir, a ne negdje u sam članak. Ovo će najčešće biti korisno kada neka vrsta ima značajne razlike između jedinki muškog i ženskog spola. ==== Autorstva ==== Pravilo je da se autorstvo navodi samo za taksone pokrivene člankom. Više taksonomske kategorije koje sadrže samo temu članka također bi trebale navoditi autorstvo, osim kada je ono isto kao i u slučaju taksona u pitanju. U slučaju vrsta (ili podvrsta), autorstvo se može navesti u odjeljku ''dvoimeno'' ili ''troimeno''. Inače, autorstvo se može navesti i u samoj klasifikaciji. Primjerice, za red: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto"> | ordo = | ordo_autorstvo = </syntaxhighlight> Sljedeći primjeri ilustriraju različite konvencije pri imenovanju, datumima i ostalim elementima nazivlja za različita carstva: * ''Animalia ** Izvorni naziv: '''''Homo sapiens''''' {{small|1=[[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758.}} ** Reklasifikacija: '''''Panthera leo''''' {{small|1=([[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758.)}} (izvorno ''Felis leo'') * ''Plantae ** Izvorni naziv: '''''Magnolia virginiana''''' {{small|1=[[Carl Linnaeus|L.]]}} ** Reklasifikacija: '''''Anacamptis pyramidalis''''' {{small|1=([[Carl Linnaeus|L.]]) [[Louis Claude Richard|Rich.]]}} (izvorno ''Orchis pyramidalis'') * ''Bacteria ** Izvorni naziv: '''''Vibrio cholerae''''' {{small|1=[[Robert Koch|R. Koch]] 1883.}} ** Reklasifikacija: '''''Streptococcus pneumoniae''''' {{small|1=(Klein 1884.) Chester 1901.}} (izvorno ''Micrococcus pneumoniae'') ** Stari naziv: '''''Salmonella enterica''''' {{small|1=(ex Kauffmann & Edwards 1952.) Le Minor & Popoff 1987.}} Autorstva koja se koriste u znanstvenim nazivima također imaju različite standarde skraćivanja, ovisno o tome radi li se o biljkama ili životinjama. ==== Raznolikost ==== Kod viših taksona i taksona kod kojih podjela ne ukazuje na broj vrsta, možete koristiti parametar {{para|raznolikost}}. On treba biti popraćen parametrom {{para|raznolikost_link}}, koji vodi do prikladne stranice, a koja će uglavnom biti naslovljena ''Lista vrsta roda X''. Primjerice: <syntaxhighlight lang="text" style="overflow:auto; font-size:80%"> | raznolikost_link = Lista vrsta roda Quercus | raznolikost = oko 120 vrsta </syntaxhighlight> ''Nije'' dobra ideja biti pretjerano precizan oko broja vrsta. Kod velikog broja grupa, nove vrste redovito se otkrivaju i opisuju tako da se brojka stalno mijenja. Također, moguće je da promjene u taksonomskim kriterijima dovedu do promjene unutar određenih rodova. Stoga je navođenje okrivne, odnosno zaokružene brojke vrsta bolje jer olakšava održavanje. Za dodavanje reference o broju vrsta koristite parametar {{para|raznolikost_ref}} kako slijedi: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | raznolikost_ref = <ref>Hershler i Longley, 1986., str.&nbsp;127</ref> </syntaxhighlight> ==== Mape staništa ==== Na kraju taksokvira može se dodati i mapa staništa. Za to koristite parametre {{para|karta_raspon}}, {{para|karta_raspon_širina}}, {{para|karta_raspon_alt}} te {{para|karta_raspon_opis}}, i to a isti način kao i one za sliku. Navođenje širine mape ta raspon uglavnom nije potrebno. Primjer korištenja: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | karta_raspon = Map.jpg | karta_raspon_širina = 1.1 | karta_raspon_alt = Mapa koja prikazuje ... | karta_raspon_opis = Staništa ... </syntaxhighlight> Šablon podržava do četiri mape ukupno, a za što koristite odgovarajuće parametre {{para|karta_raspon2}}, {{para|karta_raspon2_širina}} i tako dalje. Možete i generirati mape koristeći prikladne prazne mape poput [[:Datoteka:BlankMap-World-noborders.png]]. Takve mape ne bi trebale biti prevelike (širina od 300 do 400 piksela sasvim je dovoljna, s obzirom na to da je ta mapa tek globalni pregled; detaljnije mape uvijek se mogu uvrstiti u sam tekst članka), a ako ih napravite, prebacite ih na [[Wikimedia Commons]] i dodajte u kategoriju [[:commons:Category:Animal distribution maps]]. ==== Sinonimi ==== Kada za određenu vrstu postoje sinonimi, možete koristiti parametar {{para|sinonimi}}. Listu sinonima možete formatirati na isti način kao i listu za [[#Dodatne podjele|dodatne podjele]], s tim da sinonimi generalno ne bi trebali imati poveznice, tako da, primjerice, možete koristiti {{tl|Lista taksona}} za taksone čiji nazivi nisu u kurzivu, a {{tl|Lista vrsta}} za one čiji nazivi jesu u kurzivu. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | sinonimi = {{Lista vrsta |Vrsta1|Autorstvo1 |Vrsta2|Autorstvo2 }} </syntaxhighlight> [http://ubio.org/NomenclatorZoologicus/ Nomenclator Zoologicus] sadrži podatke za sve osim najnovijih životinjskih rodova. Laici će možda imati problema s korištenjem ove baze podataka, ali radi se o sveobuhvatnom izvoru za autorstva naziva rodova, kako onih priznatih tako i manje poznatih sinonima. Nekada će biti navedeno da je uspostavljen novi naziv jer je stari, izvorni naziv "zauzet" (engl. "preoccupied"). To znači da je utvrđeno da drugi takson istog ranga unutar istog carstva već ima taj naziv, čak i ako je taj naziv samo sinonim. Duge liste mogu se sakriti pomoću parametra {{para|hidden|yes}} u bilo kojem šablonu za liste taksona. Alternativno možete koristiti {{tlx|collapsible list|2=bullets=true|3=...}}; korištenje ovog šablona onemogućava korištenje šablona {{tl|Lista taksona}}, tako da budite oprezni. Heterotipni, upitni ili anamorfni/teleomorfni sinonimi za gljive mogu se navesti posebno ako je to potrebno. Koristite parametar {{para|sinonimi_ref}} kako biste listi sinonima dodali referencu: <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto; font-size:80%"> | sinonimi_ref = <ref>Smith i Jones, 2009., str.&nbsp;5</ref> </syntaxhighlight> ==== Tipska vrsta ==== Ako je za neki rod (ili višu kategoriju) poznata [[tipska vrsta]], možete koristiti parametre {{para|tipska_vrsta}} i {{para|tipska_vrsta_autorstvo}}. Za botaničke članke, odnosno nazive prema [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka|Međunarodnom kodeksu nomenklature algi, gljiva i biljaka]] (ICNafp), trebalo bi koristiti trenutno prihvaćeni naziv u sklopu roda. Naziv "tipska vrsta" ne pojavljuje se u ICNafp-u, ali ovdje se koristi iz razloga praktičnosti. [http://botany.si.edu/ing/ Index Nominum Genericorum] korisna je baza podataka i može se koristiti kao referenca. Za životinjske članke, odnosno nazive prema [[Međunarodni kodeks zoološke nomenklature|Međunarodnom kodeksu zoološke nomenklature]] (ICZN), za tipsku vrstu trebalo bi koristiti {{em|izvorno}} dvoimeno nazivlje za tipsku vrstu, ali uz poveznicu na aktualni članak, dok bi se autorstvo trebalo navesti normalno, bez zagrada. <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> | tipska_vrsta = <!-- izvorni naziv vrste koji se izvorno koristio za opisivanje roda, neovisno o suvremenoj nomenklaturi --> | tipska_vrsta_autorstvo = </syntaxhighlight> Ovo je u skladu s ICZN-ovom preporukom 67B; napominjemo da se ovo odnosi na takson koji je koristio originalni autor roda, čak i kada je on danas nevažeći jer je, primjerice, postao sinonim. Idealno bi bilo da se parametar koristi samo ako bi se izvorni opis roda mogao izravno provjeriti, kao u sljedećem primjeru iz ICZN-a: <blockquote>''Astacus marinus'' Fabricius, 1775., jednu od nominalnih vrsta izvorno uključenih u rod desetonogih rakova ''Homarus'' Weber, 1795., kasnije je opisao Fowler (1912.) kao tipsku vrstu roda ''Homarus''. Tipska je vrsta, a tako se treba i navoditi ''Astacus marinus'' Fabricius, 1775. ''Astacus marinus'' Fabricius je trenutno sinonim za ''Cancer gammarus'' Linnaeus, 1758., ali potonja nije tipska vrsta za ''Homarus'' te se ne bi trebala navoditi kao takva. Ako je potrebno navesti tipsku vrstu, ona bi se trebala navesti na sljedeći način: "Tipska vrsta ''Astacus marinus'' Fabricius, 1775., sinonim za ''Cancer gammarus'' Linnaeus, 1758."; ili "Tipska vrsta ''Astacus marinus'' Fabricius, 1775., sada se smatra sinonimom za ''Homarus gammarus'' (Linnaeus, 1758.)".</blockquote> Ako vam nije potpuno jasno što sve ovo znači, molimo vas ''nemojte koristiti ovaj parametar''. Umjesto toga, bilo bi bolje navesti tipsku vrstu u listi vrsta, uz dodatni tekst poput: <syntaxhighlight lang="wikitext">{{small|1=([[tipska vrsta]])}}</syntaxhighlight> nakon (trenutno važećeg) naziva za vrstu. === Naslovi članaka u kurzivu === Ako je unos za parametre {{para|genus}}, {{para|species}} ili {{para|dvoimeno}} u kurzivu i potpuno odgovara naslovu članka, ''a'' parametar {{para|naziv}} nije specificiran, taksokvir '''i''' naslov članka bit će automatski ispisani u kurzivu.<ref group=note>Vidi bilješku 1; naslov članka bit će prebačen u kurziv koristeći "čarobnu riječ" <nowiki>{{DISPLAYTITLE}}</nowiki>. Ako naslov sadrži pojam za razvrstavanje (npr. "(rod)"), on neće biti u kurzivu.</ref> Ako je potrebno, možete i ručno postaviti kurzivni naslov koristeći šablon {{tl|Italic title}}. Ako je parametar {{para|naziv}} postavljen, onda će taksokvir prikazivati ono što je uneseno za taj parametar; naslov NEĆE biti u kurzivu osim ako se koristi {{tl|Italic title}}. === Cjelokupni kod šablona === Ovaj odjeljak sadrži sve parametre poredane kako se pojavljuju u taksokviru. Nijedan taksokvir ne bi trebao imati sve ove popunjene parametre – konciznost je poželjna! ''Napominjemo da su parametri u ovom šablonu osjetljivi na malo i veliko slovo.'' {{Taxobox | color_as = {{Taxobox colour|[[Animalia]]}} | naziv = naziv | raspon_fosila = {{fossil range|100|0}}raspon fosila | slika = Panthera tigris tigris.jpg | slika_upright = 0.9 | slika_alt = slika alt | slika_opis = slika opis | slika2 = Singapore Zoo Tigers.jpg | slika2_upright = 0.9 | slika2_alt = slika2 alt | slika2_opis = slika2 opis | status = EN | status_sistem = IUCN3.1 | status_ref = <ref>IUCN referenca ide ovdje</ref> | klasifikacija_status = status klasifikacije | virus_group = virus group | superdomain = superdomain | unranked_superdomain = unranked superdomain | unranked_superdomain_authority = unranked superdomain authority | domain = domain | domain_authority = domain authority | superregnum = superregnum | superregnum_authority = superregnum authority | regnum = regnum | regnum_authority = regnum authority | unranked_regnum = unranked regnum | unranked_regnum_authority = unranked regnum authority | subregnum = subregnum | subregnum_authority = subregnum authority | infraregnum = infraregnum | infraregnum_authority = infraregnum authority | nekategorizirani_phylum = nekategorizirani phylum | nekategorizirani_phylum_autorstvo = nekategorizirani phylum autorstvo | superdivisio = superdivisio | superdivisio_autorstvo = superdivisio autorstvo | superphylum = superphylum | superphylum_autorstvo = superphylum autorstvo | nekategorizirana_divisio = nekategorizirana divisio | nekategorizirana_divisio_autorstvo = nekategorizirana divisio autorstvo | divisio = divisio | divisio_autorstvo = divisio autorstvo | phylum = phylum | phylum_autorstvo = phylum autorstvo | subdivisio = subdivisio | subdivisio_autorstvo = subdivisio autorstvo | subphylum = subphylum | subphylum_autorstvo = subphylum autorstvo | infraphylum = infraphylum | infraphylum_autorstvo = infraphylum autorstvo | microphylum = microphylum | microphylum_autorstvo = microphylum autorstvo | nanophylum = nanophylum | nanophylum_autorstvo = nanophylum autorstvo | nekategorizirani_classis = nekategorizirani classis | nekategorizirani_classis_autorstvo = nekategorizirani classis autorstvo | superclassis = superclassis | superclassis_autorstvo = superclassis autorstvo | classis = classis | classis_autorstvo = classis autorstvo | nekategorizirani_subclassis = nekategorizirani subclassis | nekategorizirani_subclassis_autorstvo = nekategorizirani subclassis autorstvo | subclassis = subclassis | subclassis_autorstvo = subclassis autorstvo | nekategorizirani_infraclassis = nekategorizirani infraclassis | nekategorizirani_infraclassis_autorstvo = nekategorizirani infraclassis autorstvo | infraclassis = infraclassis | infraclassis_autorstvo = infraclassis autorstvo | nekategorizirani_ordo = nekategorizirani ordo | nekategorizirani_ordo_autorstvo = nekategorizirani ordo autorstvo | magnordo = magnordo | magnordo_autorstvo = magnordo autorstvo | superordo = superordo | superordo_autorstvo = superordo autorstvo | ordo = ordo | ordo_autorstvo = ordo autorstvo | subordo = subordo | subordo_autorstvo = subordo autorstvo | infraordo = infraordo | infraordo_autorstvo = infraordo autorstvo | parvordo = parvordo | parvordo_autorstvo = parvordo autorstvo | zoodivisio = zoodivisio | zoodivisio_autorstvo = zoodivisio autorstvo | zoosectio = zoosectio | zoosectio_autorstvo = zoosectio autorstvo | zoosubsectio = zoosubsectio | zoosubsectio_autorstvo = zoosubsectio autorstvo | nekategorizirana_superfamilia = nekategorizirana superfamilia | nekategorizirana_superfamilia_autorstvo = nekategorizirana superfamilia autorstvo | superfamilia = superfamilia | superfamilia_autorstvo = superfamilia autorstvo | familia = familia | familia_autorstvo = familia autorstvo | subfamilia = subfamilia | subfamilia_autorstvo = subfamilia autorstvo | nekategorizirani_tribus = nekategorizirani tribus | nekategorizirani_tribus_autorstvo = nekategorizirani tribus autorstvo | supertribus = supertribus | supertribus_autorstvo = supertribus autorstvo | tribus = tribus | tribus_autorstvo = tribus autorstvo | subtribus = subtribus | subtribus_autorstvo = subtribus autorstvo | alliance = alliance | alliance_autorstvo = alliance autorstvo | nekategorizirani_genus = nekategorizirani genus | nekategorizirani_genus_autorstvo = nekategorizirani genus autorstvo | genus = genus | genus_autorstvo = genus autorstvo | subgenus = subgenus | subgenus_autorstvo = subgenus autorstvo | sectio = sectio | sectio_autorstvo = sectio autorstvo | subsectio = subsectio | subsectio_autorstvo = subsectio autorstvo | series = series | series_autorstvo = series autorstvo | subseries = subseries | subseries_autorstvo = subseries autorstvo | species_skupina = species skupina | species_skupina_autorstvo = species skupina autorstvo | species_podskupina = species podskupina | species_podskupina_autorstvo = species podskupina autorstvo | species_skup = species skup | species_skup_autorstvo = species skup autorstvo | species = species | species_autorstvo = species autorstvo | subspecies = subspecies | subspecies_autorstvo = subspecies autorstvo | variety = variety | varijetet_autorstvo = varijetet autorstvo | forma = forma | forma_autorstvo = forma autorstvo | tipski_soj = tipski soj | raznolikost_ref = <ref>raznolikost ref</ref> | diversity = diversity | raznolikost_link = raznolikost link | dvoimeno = dvoimeno | dvoimeno_autorstvo = dvoimeno autorstvo | troimeno = troimeno | troimeno_autorstvo = troimeno autorstvo | tipski_rod = tipski rod | tipski_rod_autorstvo = tipski rod autorstvo | tipska_vrsta = tipska vrsta | tipska_vrsta_autorstvo = tipska vrsta autorstvo | podjela = podjela | podjela_kategorije = podjela kategorije | karta_raspon = Pleurodeles walti dis.png | range_map_upright = 0.9 | karta_raspon_alt = karta raspon alt | karta_raspon_opis = karta raspon opis | dvoimeno2 = dvoimeno2 | dvoimeno2_autorstvo = dvoimeno2 autorstvo | karta_raspon2 = Pleurodeles walti dis.png | range_map2_upright = 0.9 | karta_raspon2_alt = karta raspon2 alt | karta_raspon2_opis = karta raspon2 opis | dvoimeno3 = dvoimeno3 | dvoimeno3_autorstvo = dvoimeno3 autorstvo | karta_raspon3 = Pleurodeles walti dis.png | range_map3_upright = 0.9 | karta_raspon3_alt = karta raspon3 alt | karta_raspon3_opis = karta raspon3 opis | dvoimeno4 = dvoimeno4 | dvoimeno4_autorstvo = dvoimeno4 autorstvo | karta_raspon4 = Pleurodeles walti dis.png | range_map4_upright = 0.9 | karta_raspon4_alt = karta raspon4 alt | karta_raspon4_opis = karta raspon4 opis | sinonimi_ref = <ref>sinonimi ref</ref> | sinonimi = sinonimi }} <syntaxhighlight lang="wikitext" style="overflow:auto"> {{Taxobox | color_as = | naziv = | raspon_fosila = | slika = | slika_upright = | slika_alt = | slika_opis = | slika_opis_položaj = | slika2 = | slika2_upright = | slika2_alt = | slika2_opis = | status = | status_sistem = | status_ref = | klasifikacija_status = | virus_group = | unranked_superdomain = | unranked_superdomain_authority = | superdomain = | superdomain_authority = | domain = | domain_authority = | superregnum = | superregnum_authority = | unranked_regnum = | unranked_regnum_authority = | regnum = | regnum_authority = | subregnum = | subregnum_authority = | superdivisio = | superdivisio_autorstvo = | superphylum = | superphylum_autorstvo = | nekategorizirana_divisio = | nekategorizirana_divisio_autorstvo = | divisio = | divisio_autorstvo = | nekategorizirani_phylum = | nekategorizirani_phylum_autorstvo = | phylum = | phylum_autorstvo = | subdivisio = | subdivisio_autorstvo = | subphylum = | subphylum_autorstvo = | infraphylum = | infraphylum_autorstvo = | microphylum = | microphylum_autorstvo = | nanophylum = | nanophylum_autorstvo = | superclassis = | superclassis_autorstvo = | nekategorizirani_classis = | nekategorizirani_classis_autorstvo = | classis = | classis_autorstvo = | nekategorizirani_subclassis = | nekategorizirani_subclassis_autorstvo = | subclassis = | subclassis_autorstvo = | nekategorizirani_infraclassis = | nekategorizirani_infraclassis_autorstvo = | infraclassis = | infraclassis_autorstvo = | magnordo = | magnordo_autorstvo = | superordo = | superordo_autorstvo = | nekategorizirani_ordo = | nekategorizirani_ordo_autorstvo = | ordo = | ordo_autorstvo = | subordo = | subordo_autorstvo = | infraordo = | infraordo_autorstvo = | parvordo = | parvordo_autorstvo = | zoodivisio = | zoodivisio_autorstvo = | zoosectio = | zoosectio_autorstvo = | zoosubsectio = | zoosubsectio_autorstvo = | nekategorizirana_superfamilia = | nekategorizirana_superfamilia_autorstvo = | superfamilia = | superfamilia_autorstvo = | familia = | familia_autorstvo = | subfamilia = | subfamilia_autorstvo = | supertribus = | supertribus_autorstvo = | nekategorizirani_tribus = | nekategorizirani_tribus_autorstvo = | tribus = | tribus_autorstvo = | subtribus = | subtribus_autorstvo = | alliance = | alliance_autorstvo = | nekategorizirani_genus = | nekategorizirani_genus_autorstvo = | genus = | genus_autorstvo = | subgenus = | subgenus_autorstvo = | sectio = | sectio_autorstvo = | subsectio = | subsectio_autorstvo = | series = | series_autorstvo = | subseries = | subseries_autorstvo = | species_skupina = | species_skupina_autorstvo = | species_podskupina = | vspecies_podskupina_autorstvo = | species_skup = | species_skup_autorstvo = | species = | species_autorstvo = | subspecies = | subspecies_autorstvo = | variety = | varijetet_autorstvo = | forma = | forma_autorstvo = | dvoimeno = | dvoimeno_autorstvo = | troimeno = | troimeno_autorstvo = | tipski_rod = | tipski_rod_autorstvo = | tipska_vrsta = | tipska_vrsta_autorstvo = | tipski_soj = | subdivision = | podjela_kategorije = | raznolikost_ref = | diversity = | raznolikost_link = | karta_raspon = | range_map_upright = | karta_raspon_alt = | karta_raspon_opis = | dvoimeno2 = | dvoimeno2_autorstvo = | karta_raspon2 = | range_map2_upright = | karta_raspon2_alt = | karta_raspon2_opis = | dvoimeno3 = | dvoimeno3_autorstvo = | karta_raspon3 = | range_map3_upright = | karta_raspon3_alt = | karta_raspon3_opis = | dvoimeno4 = | dvoimeno4_autorstvo = | karta_raspon4 = | range_map4_upright = | karta_raspon4_širina = | karta_raspon4_opis = | sinonimi_ref = | sinonimi = }} </syntaxhighlight> === Članci kojima nedostaju taksokviri === Za članke kojima nedostaju taksokviri, dodajte '''[[Šablon:Nedostaje taksokvir]]''' na ''stranicu za razgovor'' članka. Ovo se može napraviti unosom koda '''<nowiki>{{Nedostaje taksokvir}}</nowiki>''' ili '''<nowiki>{{potrebantaksokvir}}</nowiki>''' na vrh stranice za razgovor. ===Template Data=== {{TemplateData header}} <templatedata> { "description": "Infokutija za biljke, životinje i druge biološke taksone", "format": "block", "params": { "naziv": { "label": "naziv", "description": "Za biljke, pogledajte [[w:en:Wikipedia:Naming conventions (flora)|ovdje]]. Za ostala živa bića, naziv bi trebao biti udomaćeni narodni naziv, a ako ga nema ili ga nije moguće utvrditi, onda znanstveni naziv na latinskom.", "type": "string" }, "slika": { "label": "slika", "description": "Slika koja će biti u taksokviru. Pri unosu, nemojte uključivati dodatke \"Datoteka:\" (ili slične) uz naziv datoteke!", "type": "wiki-file-name", "required": false, "suggested": true }, "slika_širina": { "label": "slika širina", "description": "(U pravilu se ne koristi) Širina slike. Uobičajeno postavljena na 320px.", "type": "string", "required": false, "deprecated": "Use image_upright" }, "slika_upright": { "label": "slika upright", "description": "Mijenja veličinu slike temeljem omjera.", "type": "string", "required": false }, "slika_alt": { "label": "slika alt", "description": "Opisuje sadržaj slika za nekoga tko ju ne može vidjeti.", "type": "string", "required": false }, "slika_opis": { "label": "slika opis", "description": "Opis ispod slike.", "type": "string", "suggested": true }, "slika_opis_položaj": { "label": "slika opis položaj", "description": "Položaj opisa ispod slike. Generalno je postavljen na \"center\", ali može se mijenjati po potrebi.", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "regnum": { "label": "regnum", "description": "Carstvo: [[Animalia]], [[Plantae]], [[Fungi]]; drugi će taksoni moguće koristiti domenu ili neku drugu kategoriju", "type": "string", "required": false }, "divisio": { "label": "divisio", "description": "Odjeljak u botanici, npr. [[Bryophyta]]. Ne koristi se za kritosjemenjače koje koriste APG III sustav", "type": "string", "required": false }, "phylum": { "label": "phylum", "description": "Koljeno u zoologiji, npr. [[Chordata]] ", "type": "string", "required": false }, "classis": { "label": "classis", "description": "Razred", "type": "string", "required": false }, "ordo": { "label": "ordo", "description": "Red", "type": "string", "required": false }, "familia": { "label": "familia", "description": "Porodica", "type": "string", "required": false }, "genus": { "label": "genus", "description": "Rod, npr. ''[[Homo]]''", "type": "string", "required": false }, "species": { "label": "species", "description": "Vrsta, npr. ''H. sapiens''.", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno": { "label": "dvoimeno", "description": "Puni dvoimeni naziv vrste, npr. ''Salix alba'' var. ''caerulea''", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno_autorstvo": { "label": "dvoimeno autorstvo", "description": "Autor dvoimenog naziva, prema standardnim pravilima, npr. [[Carl Linnaeus|L.]] (za biljke), [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1761. (za životinje)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon": { "label": "karta raspon", "description": "Mapa raspona staništa", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon_širina": { "label": "karta raspon širina", "description": "Širina mape raspona; u pravilu je postavljena na 320px", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon_alt": { "label": "karta raspon alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon_opis": { "label": "karta raspon opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona ", "type": "string", "required": false }, "status": { "label": "status", "description": "Kategorija zaštite za određenu vrstu. Vidi [[:Šablon:Taxobox/species/dok]] za više informacija o kodovima i grafikama.", "type": "string", "required": false }, "status_sistem": { "label": "status sistem", "description": "Sistem korišten za kategoriju zaštite: 'IUCN3.1', 'IUCN2.3', 'EPBC', itd. Ako je status korišten, ovo je obvezno polje.", "type": "string", "required": false }, "status_ref": { "label": "status ref", "description": "Referenca za kategoriju zaštite: <ref>{{Cite journal|...}}</ref>", "type": "string", "required": false }, "izumrli": { "label": "izumrli", "description": "Godina izumiranja, ako je poznata", "type": "string", "required": false }, "raspon_fosila": { "label": "raspon fosila", "description": "Stratigrafski raspon za fosile. Primjerice, [[kambrij]]–[[perm (geologija)|perm]] ili {{raspon fosila|kambrij|perm}}, ako želite grafiku. Za živuće taksone koji postoje i danas, kao završetak se navodi \"Nedavno\", dok se za vrste koje su nedavno umrle navodi \"Holocen\".", "type": "string", "required": false }, "unranked_superdomain": { "label": "unranked superdomain", "description": "Za svaki veći takson, možete dodati nekategorizirani rang u taksokvir. Unos za nekategorizirani X pojavljuje se iznad X.", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "superdomain": { "label": "superdomain", "description": "Ova i druge manje kategorije trebaju se koristiti samo kada su važne za razumijevanje sistematizacije taksona koji se opisuje u članku.", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "superdomain_authority": { "label": "superdomain authority", "description": "Autorstvo za navedenu kategoriju. Svaka kategorija ima polje za autorstvo, iako ovdje nije zasebno navedeno.", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "domain": { "label": "domain", "description": "Domena za skupine Archaea, Bacteria i Eukarya", "type": "string", "required": false }, "superregnum": { "label": "superregnum", "type": "string", "required": false }, "unranked_regnum": { "label": "unranked regnum", "type": "string", "required": false }, "subregnum": { "label": "subregnum", "type": "string", "required": false }, "superdivisio": { "label": "superdivisio", "type": "string", "required": false }, "superphylum": { "label": "superphylum", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirana_divisio": { "label": "nekategorizirana divisio", "description": "Za biljke za koje se koristi APG IV, ovaj bi parametar trebao biti postavljen kao [[Kritosjemenjače]]", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_phylum": { "label": "nekategorizirani phylum", "type": "string", "required": false }, "subphylum": { "label": "subphylum", "type": "string", "required": false }, "infraphylum": { "label": "infraphylum", "type": "string", "required": false }, "microphylum": { "label": "microphylum", "type": "string", "required": false }, "nanophylum": { "label": "nanophylum", "type": "string", "required": false }, "superclassis": { "label": "superclassis", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_classis": { "label": "nekategorizirani classis", "description": "Za biljke za koje se koristi APG IV, bolje je koristiti ovaj parametar", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_subclassis": { "label": "nekategorizirani subclassis", "type": "string", "required": false }, "subclassis": { "label": "subclassis", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_infraclassis": { "label": "nekategorizirani infraclassis", "type": "string", "required": false }, "infraclassis": { "label": "infraclassis", "type": "string", "required": false }, "magnordo": { "label": "magnordo", "type": "string", "required": false }, "superordo": { "label": "superordo", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirani_ordo": { "label": "nekategorizirani ordo", "description": "Za biljke za koje se koristi APG IV, bolje je koristiti ovaj parametar", "type": "string", "required": false }, "subordo": { "label": "subordo", "type": "string", "required": false }, "infraordo": { "label": "infraordo", "type": "string", "required": false }, "parvordo": { "label": "parvordo", "type": "string", "required": false }, "zoodivisio": { "label": "zoodivisio", "description": "Samo za zoologiju", "type": "string", "required": false }, "zoosectio": { "label": "zoosectio", "description": "Samo za zoologiju", "type": "string", "required": false }, "zoosubsectio": { "label": "zoosubsectio", "description": "Samo za zoologiju", "type": "string", "required": false }, "nekategorizirana_superfamilia": { "label": "nekategorizirana superfamilia", "type": "string", "required": false }, "superfamilia": { "label": "superfamilia", "type": "string", "required": false }, "subfamilia": { "label": "subfamilia", "type": "string", "required": false }, "supertribus": { "label": "supertribus", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "nekategorizirani_tribus": { "label": "nekategorizirani tribus", "type": "string", "required": false }, "tribus": { "label": "tribus", "type": "string", "required": false }, "subtribus": { "label": "subtribus", "type": "string", "required": false }, "alliance": { "label": "alliance", "type": "string", "required": false, "deprecated": "Displays as a rank between subtribe and genus. " }, "nekategorizirani_genus": { "label": "nekategorizirani genus", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "subgenus": { "label": "subgenus", "type": "string", "required": false }, "sectio": { "label": "sectio", "description": "Samo za botaniku, koristite zoosectio za zoologiju", "type": "string", "required": false }, "subsectio": { "label": "subsectio", "description": "Samo za botaniku, koristite subsectio za zoologiju", "type": "string", "required": false }, "series": { "label": "series", "type": "string", "required": false }, "subseries": { "label": "subseries", "type": "string", "required": false }, "species_skupina": { "label": "species skupina", "type": "string", "required": false }, "species_podskupina": { "label": "species podskupina", "type": "string", "required": false }, "species_skup": { "label": "species skup", "type": "string", "required": false }, "subspecies": { "label": "subspecies", "type": "string", "required": false }, "varijetet": { "label": "varijetet", "type": "string", "required": false, "deprecated": "use varietas" }, "forma": { "label": "forma", "description": "Samo za botaniku, ne za zoologiju", "type": "string", "required": false }, "troimeno": { "label": "troimeno", "description": "Puni troimeni naziv vrste", "type": "string", "required": false }, "troimeno_autorstvo": { "label": "troimeno autorstvo", "description": "Autor troimenog naziva", "type": "string", "required": false }, "sinonimi": { "label": "sinonimi", "description": "Lista sinonima za vrstu, npr. ''vrsta1'' {{small|1=Autor1}}<br/> ''vrsta2'' {{small|1=Autor2}}", "type": "string", "required": false }, "sinonimi_ref": { "label": "sinonimi ref", "description": "Reference za listu sinonima, npr.<ref>Smith i Jones, 2009, str. 5</ref>", "type": "string", "required": false }, "tipska_vrsta": { "label": "tipska vrsta", "description": "Izvorno dvoimeno nazivlje za tipsku vrstu, neovisno o današnjem nazivlju.", "type": "string", "required": false }, "tipska_vrsta_autorstvo": { "label": "tipska vrsta autorstvo", "description": "Autor dvoimenog naziva tipske vrste, bez zagrada.", "type": "string", "required": false }, "klasifikacija_status": { "label": "klasifikacija status", "description": "Status naučne klasifikacije, npr. osporena. Ovaj se parametar treba koristiti samo kada bi tekst \"Naučna klasifikacija\" bez njega bio pogrešan.", "type": "string", "required": false }, "podjela_kategorije": { "label": "podjela kategorije", "description": "Rang za potkategorije taksona, npr. 'Porodice' ", "type": "string", "required": false }, "podjela": { "label": "podjela", "description": "Lista potkategorije ovog taksona, npr. [[Porodica1]]<br/> [[Porodica2]]<br/> [[Porodica3]]", "type": "string", "required": false }, "slika2": { "label": "slika2", "description": "Druga slika, koristiti samo rijetko", "type": "string", "required": false }, "slika2_širina": { "label": "slika2 širina", "description": "(Zastarjelo) Širina druge slike", "type": "number", "required": false, "deprecated": true }, "slika2_upright": { "label": "slika2 upright", "description": "Omjer veličine druge slike", "type": "number", "required": false }, "image2_alt": { "label": "image2 alt", "description": "Tekst koji opisuje drugu sliku za one koji ju ne mogu vidjeti", "type": "string", "required": false }, "slika2_opis": { "label": "slika2 opis", "description": "Opis druge slike", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno2": { "label": "dvoimeno2", "description": "Drugi dvoimeni naziv vrste, koristiti samo rijetko", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno2_autorstvo": { "label": "dvoimeno2 autorstvo", "description": "Autor drugog dvoimenog naziva", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno3": { "label": "dvoimeno3", "description": "Treći dvoimeni naziv vrste, koristiti samo rijetko", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno3_autorstvo": { "label": "dvoimeno3 autorstvo", "description": "Autor trećeg dvoimenog naziva", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno4": { "label": "dvoimeno4", "description": "Četvrti dvoimeni naziv vrste, koristiti samo rijetko", "type": "string", "required": false }, "dvoimeno4_autorstvo": { "label": "dvoimeno4 autorstvo", "description": "Autor četvrtog dvoimenog naziva", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon2": { "label": "karta raspon2", "description": "Mapa raspona staništa (2)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon2_širina": { "label": "karta raspon2 širina", "description": "Širina mape raspona (2)", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon2_alt": { "label": "karta raspon2 alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima (2)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon2_opis": { "label": "karta raspon2 opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona (2)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon3": { "label": "karta raspon3", "description": "Mapa raspona staništa (3)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon3_širina": { "label": "karta raspon3 širina", "description": "Širina mape raspona (3)", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon3_alt": { "label": "karta raspon3 alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima (3)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon3_opis": { "label": "karta raspon3 opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona (3)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon4": { "label": "karta raspon4", "description": "Mapa raspona staništa (4)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon4_širina": { "label": "karta raspon4 širina", "description": "Širina mape raspona (4)", "type": "string", "required": false, "deprecated": true }, "karta_raspon4_alt": { "label": "karta raspon4 alt", "description": "Alt tekst koji opisuje mapu riječima (4)", "type": "string", "required": false }, "karta_raspon4_opis": { "label": "karta raspon4 opis", "description": "Opis ili legenda za mapu raspona (4)", "type": "string", "required": false }, "color_as": { "type": "string", "description": "Takson koji definira boju taksokvira po potrebi (uglavnom se ne koristi jer je proces automatiziran)", "example": "Animalia", "required": false, "deprecated": true }, "genus_autorstvo": { "label": "genus autorstvo", "type": "string" }, "boja": { "deprecated": true, "type": "string" }, "virusna_grupa": { "label": "virusna grupa", "description": "Za viruse koji se ne svrstavaju u taksone iznad reda, već se za njih koristi virusna grupa, koja se označava rimskim brojkama od I do VII", "type": "string" } }, "paramOrder": [ "naziv", "raspon_fosila", "slika", "slika_širina", "slika_upright", "slika_alt", "slika_opis", "slika_opis_položaj", "status", "status_sistem", "status_ref", "izumrli", "virusna_grupa", "unranked_superdomain", "superdomain", "superdomain_authority", "domain", "superregnum", "unranked_regnum", "regnum", "subregnum", "superdivisio", "nekategorizirana_divisio", "divisio", "superphylum", "nekategorizirani_phylum", "phylum", "subphylum", "infraphylum", "microphylum", "nanophylum", "superclassis", "nekategorizirani_classis", "classis", "nekategorizirani_subclassis", "subclassis", "nekategorizirani_infraclassis", "infraclassis", "superordo", "nekategorizirani_ordo", "ordo", "subordo", "infraordo", "nekategorizirana_superfamilia", "superfamilia", "familia", "subfamilia", "supertribus", "nekategorizirani_tribus", "tribus", "subtribus", "nekategorizirani_genus", "genus", "genus_autorstvo", "subgenus", "sectio", "subsectio", "series", "subseries", "species_skupina", "species_podskupina", "species_skup", "species", "dvoimeno", "dvoimeno_autorstvo", "subspecies", "varijetet", "forma", "troimeno", "troimeno_autorstvo", "karta_raspon", "karta_raspon_širina", "karta_raspon_alt", "karta_raspon_opis", "magnordo", "parvordo", "zoodivisio", "zoosectio", "zoosubsectio", "alliance", "sinonimi", "sinonimi_ref", "tipska_vrsta", "tipska_vrsta_autorstvo", "klasifikacija_status", "podjela_kategorije", "podjela", "slika2", "slika2_širina", "slika2_upright", "image2_alt", "slika2_opis", "dvoimeno2", "dvoimeno2_autorstvo", "dvoimeno3", "dvoimeno3_autorstvo", "dvoimeno4", "dvoimeno4_autorstvo", "karta_raspon2", "karta_raspon2_širina", "karta_raspon2_alt", "karta_raspon2_opis", "karta_raspon3", "karta_raspon3_širina", "karta_raspon3_alt", "karta_raspon3_opis", "karta_raspon4", "karta_raspon4_širina", "karta_raspon4_alt", "karta_raspon4_opis", "color_as", "boja" ] } </templatedata> == Pomoćni i povezani šabloni == * [[Šablon:Taxobox/core]] ** [[Šablon:Taxobox/species]] ** [[Šablon:Taksonomija]] * [[Modul:Autotaxobox]] * [[Šablon:Taksokvir boja]] ** [[Šablon:Određuje boju taksokvira]] ** [[Šablon:Taksokvir/Greška u boji]] * [[Šablon:Taksokvir ime]] * [[Šablon:Taxonbar/candidate]] == Kategorije za praćenje == Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taksokvir}}: * {{Category link with count|Taksokviri koji koriste parametar izumrli}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taxobox/core}}: * {{Category link with count|Članci s mikroformatima za vrste}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taxobox/species}}: * {{Category link with count|Taksokviri s neprepoznatim parametrom statusa}} * {{Category link with count|Taksokviri kojima nedostaje parametar statusa}} * {{Category link with count|Neispravna kategorija ugroženosti}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taksokvir/Greška u boji}}: * {{Category link with count|Taksokviri s greškom u parametru boja}} Skrivene kategorije koje dodaje {{tl|Taxonbar/candidate}}: * {{Category link with count|Članci s Taksokvirom kojima nedostaje identifikator taksona}} * {{Category link with count|Članci s Taksokvirom kojima možda nedostaje identifikator taksona}} == Povezano == * [[Wikipedija:Kako čitati taksokvir]] * [[Wikipedija:Stilski priručnik]] * {{tl|Paraphyletic group}} * [[Wikipedija:Sustav automatskih taksokvira|Sustav automatskih taksokvira]] ** {{tl|Speciesbox}} ** {{tl|Automatski taksokvir}} <div style="display: none">{{reflist}}</div> == Bilješke == {{reflist|group=note}} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Category:Šabloni Taksokvira| ]] }}</includeonly> <noinclude> </noinclude> ggfe1zqo7wq77un1fbdfjuugi0g7gkr Šablon:Automatic taxobox 10 4724936 42680968 2026-08-24T14:39:47Z Edgar Allan Poe 29250 Preusmjereno na [[Šablon:Automatski taksokvir]] 42680968 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Automatski taksokvir]] fyuad6r365af81a8rcn6w7ree6scbn7 Šablon:Automatski taksokvir 10 4724937 42680969 2026-08-24T14:41:35Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: <includeonly><nowiki/>{{#invoke:Automated taxobox|automaticTaxobox}}</includeonly><!--{{#invoke:Check for unknown parameters|check|unknown={{main other|[[Category:Pages using automatic taxobox with unknown parameters|_VALUE_{{PAGENAME}}]]}}|preview=Page using [[Template:Automatic taxobox]] with unknown parameter "_VALUE_"|ignoreblank=y | audio | audio_alt | audio_caption | authority | binomial | binomial_authority | binomial_text | classification_status | color_as | display_p... 42680969 wikitext text/x-wiki <includeonly><nowiki/>{{#invoke:Automated taxobox|automaticTaxobox}}</includeonly><!--{{#invoke:Check for unknown parameters|check|unknown={{main other|[[Category:Pages using automatic taxobox with unknown parameters|_VALUE_{{PAGENAME}}]]}}|preview=Page using [[Template:Automatic taxobox]] with unknown parameter "_VALUE_"|ignoreblank=y | audio | audio_alt | audio_caption | authority | binomial | binomial_authority | binomial_text | classification_status | color_as | display_parents | diversity | diversity_link | diversity_ref | extinct | fossil_range | genus_text | grandparent_authority | greatgrandparent_authority | greatgreatgrandparent_authority | image2 | image2_alt | image2_caption | image2_upright | image | image_alt | image_caption | image_upright | italic_title | name | oldest_fossil | parent_authority | range_map2 | range_map2_alt | range_map2_caption | range_map2_upright | range_map | range_map_alt | range_map_caption | range_map_upright | species_text | status2 | status2_ref | status2_system | status | status_ref | status_system | subdivision | subdivision_ranks | subdivision_ref | synonyms | synonyms_ref | taxon | trend | type_genus | type_genus_ref | type_genus_authority | type_species | type_species_ref | type_species_authority | type_strain | type_strain_ref | youngest_fossil}}--><noinclude> {{documentation}}</noinclude> 2elomewo8l946gnuj46cx40imrz6f23 Šablon:Automatski taksokvir/dok 10 4724938 42680971 2026-08-24T14:42:46Z Edgar Allan Poe 29250 u procesu 42680971 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} This page gives more details on using the {{tl|Automatic taxobox}} template, one of a number of "automated taxobox templates". <strong>Please ensure that you are using the right template; see [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|Which taxobox should I use?]]</strong>. In particular, articles about species should almost always use {{tl|Speciesbox}}, not this template. If this is your first time using any of the automated taxobox templates, the pages linked in the navigation box provide information on different parts of the system. It's a good idea to at least read the [[Wikipedia:Automated taxobox system/intro|introduction]]. Every automatic taxobox should contain the following general layout, often with many additional parameters: '''For zoological taxa:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatic taxobox |taxon = Canis |authority = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758 }}</syntaxhighlight> '''For botanical<ref name="botanical">Fungi and algae are classically treated as botanical subjects; see [[International Code of Nomenclature for algae, fungi, and plants]].</ref> taxa:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatic taxobox |taxon = Nepenthes |authority = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> The taxon is the scientific name for whatever the article is about. If you've never entered an authority, you can get help with that from the relevant WikiProject (see a directory at [[WP:TOL#Scope and descendant projects]]. Hit "preview". If it looks correct, you're done. Save your changes. '''Please don't save the page until you've first checked for and resolved all issues with the automatic taxobox.''' At the end of this guide is a list of all parameters available as well as definitions for all the parameters introduced by <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>. Most parameters from the manual {{tl|Taxobox}} template are valid in an automatic taxobox, and for descriptions of some of the parameters, see the [[Template:Taxobox/doc|documentation]] for that template. ==Straightforward examples== {{Automatic taxobox |name = ''Cheiroglossa'' <!--only needed because not on the article page--> |taxon = Cheiroglossa |authority = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |subdivision_ranks = Species |subdivision = {{Linked species list |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |subdivision_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatic taxobox |taxon = Cheiroglossa |authority = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |subdivision_ranks = Species |subdivision = {{Linked species list |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |subdivision_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatic taxobox | name = ''Panthera'' <!--only needed because not on the article page--> | fossil_range = [[Late Miocene]] – present, {{fossil_range|5.95|0}} | image = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | image_caption = [[Tiger|Tigress]] in [[Tadoba Andhari Tiger Reserve]] | taxon = Panthera | authority = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816<ref name=CatSG2017/> | subdivision_ranks = Extant species | subdivision = *''[[Tiger|Panthera tigris]]'' *''[[Snow leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lion|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | subdivision_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatic taxobox | fossil_range = [[Late Miocene]] – present, {{fossil_range|5.95|0}} | image = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | image_caption = [[Tiger|Tigress]] in [[Tadoba Andhari Tiger Reserve]] | taxon = Panthera | authority = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816<ref name=CatSG2017/> | subdivision_ranks = Extant species | subdivision = *''[[Tiger|Panthera tigris]]'' *''[[Snow leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lion|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | subdivision_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Creating and manipulating== ==="Missing taxonomy template"=== If you see the message "{{red|Missing taxonomy template}} (fix):", you didn't mess up the automatic taxobox. This error means that there isn't yet a [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy template]] for the value you've given {{para|taxon}}. ====Creating the taxonomy template==== To begin resolving this ugly red error, right-click the "fix" link and open that link in either a new tab or a new window. On the landing page, you should be editing a template corresponding to whatever taxon is at the end of the page's title. (For a complete guide to taxonomy templates, start at [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|Introduction to taxonomy templates]].) First, fill in the rank parameter. Use the Latin name. There are many options here (see [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates#rank]] for a list of supported ranks). Some examples are as follows: *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade or cladus *unranked If what you need is something extremely atypical, you can actually just type it there instead of one of the supported ranks. It might break the taxobox, but that's what [[Wikipedia talk:Automated taxobox system]] is for. You'll see {{para|link}} is already filled in for you with to give <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> which happens to be wikisyntax for "the part of the title of the page that comes after "Template:Taxonomy/". In other words, it will be the name of the taxon. You can leave it alone <em>unless</em> the name of the taxon isn't the name of the page it links to. For example, the taxon Spheniscidae is at [[Penguin]]. In this case, you would add <code>Penguin|</code> before <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> to give <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Penguin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> or you could replace what is there already to give <pre>link=Penguin|Spheniscidae</pre> Next, we have the {{para|parent}} parameter. All that you need to type here is the name of the immediate parent taxon, beginning with a capital letter. Use the {{para|refs}} parameter to cite a source which says that the taxon belongs in that parent taxon – in case someone challenges it later. (The only case in which you might consider omitting this parameter is if you're using a WikiProject approved taxonomy, e.g. [[APG system|APG]] for flowering plants.) If it's an extinct taxon, fill in the {{para|extinct}} parameter with {{code|yes}} (or {{code|true}}). If it's extant, you can delete the whole line (or leave the value blank). Now preview the taxonomy template page. If there are no error messages, then close it. Go back to the automatic taxobox you were making. Press "preview" again and now it should be ok. If there are error messages on the taxonomy template page, it probably means you have to repeat the process to create the taxon's parent' taxonomy template. Continue previewing and creating taxonomy templates for the ancestor taxa until the "taxonomy missing" errors cease. ===Special instructions for species=== Species articles only use this template in exceptional circumstances; instead use {{tl|Speciesbox}}. See that page and its documentation. The exceptional cases are discussed [[#Exceptional cases|below]]. :The reason is that whenever <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki> is used with {{para|taxon|''taxon-name''}}, a template named "Template:Taxonomy/''taxon-name''" must either exist or be created in order to specify the taxonomic position of ''taxon-name''. However, for species this is not necessary, because the taxonomic position of the species can be found by extracting the genus name from the full binomial, and then looking for "Template:Taxonomy/''genus-name''". So using {{tl|Speciesbox}} considerably reduces the number of taxonomy templates needed and avoids there being different taxonomies for different species in a genus. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Add an image=== Use the {{para|image}}, {{para|image_alt}} and {{para|image_caption}} parameters just like you would with the {{tl|Taxobox}}. If you want a second image, add {{para|image2}}, {{para|image2_alt}} and {{para|image2_caption}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Exceptional cases== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> 70ofd1ao12f5cj4n1amxw4g3s9515jm 42681093 42680971 2026-08-25T11:12:23Z Edgar Allan Poe 29250 42681093 wikitext text/x-wiki {{Documentation subpage}} <!-- Please place categories where indicated at the bottom of this page and interwikis at Wikidata (see [[Wikipedia:Wikidata]]) --> {{High-use}} {{Lua|Module:Automated taxobox}}{{clear}} {{Autotaxobox system navbox}} Ova stranica pruža više detalja o korištenju šablona {{tl|Automatski taksokvir}}, jednog od brojnih automatskih taksokvira. <strong> Molimo vas da pazite na to da koristite ispravni predložak; za više informacija pogledajte [[ovdje]]</strong>. Posebno napominjemo da bi članci o vrstama uvijek trebali koristiti šablon {{tl|Speciesbox}}, a ne ovaj šablon. Ako prvi put koristite bilo koji od automatskih taksokvira, pogledajte navigacijsku kutijicu desno, gdje se nalaze poveznice za različite korisne informacije vezane uz ovaj sustav šablona. Bilo bi dobro da prije korištenja pročitate barem [[uvod]]. Svaki automatski taksokvir ima opću strukturu kako slijedi, uglavnom s mnogo dodatnih parametara: '''Zoologija:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Canis |autorstvo = [[Carl Linnaeus|Linnaeus]], 1758. }}</syntaxhighlight> '''Botanika<ref name="botanical">Gljive i biljke tradicionalno se smatraju predmetom izučavanja botanike; vidi [[Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka]].</ref>:''' <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatski taksokvir |takson = Nepenthes |autorstvo = [[Carl Linnaeus|L.]] }}</syntaxhighlight> Parametar {{para|takson}} odnosi se na znanstveno ime teme samog članka. Parametar {{para|autorstvo}} odnosi se na autora znanstvenog naziva. Prije spremanja pritisnite "Prikaži kako će izgledati". Ako izgleda dobro, vaš je posao gotov. Spremite svoje izmjene. '''Molimo vas da ne spremate izmjene prije nego provjerite je li sve u redu i riješite sve eventualne pogreške koje postoje u taksokviru.''' Na kraju ovog priručnika nalazi se lista svih dostupnih parametara i njihovih definicija koje koristi <nowiki>{{Automatski taksokvir}}</nowiki>. Većina parametara iz priručnika za {{tl|Taksokvir}} primjenjuje se i ovdje, tako da možete konzultirati i [[Šablon:Taksokvir/dok|dokumentaciju tog šablona]] za više informacija. ==Jednostavni primjeri== {{Automatski taksokvir |name = ''Cheiroglossa'' <!--only needed because not on the article page--> |taxon = Cheiroglossa |authority = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |subdivision_ranks = Species |subdivision = {{Linked species list |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |subdivision_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatic taxobox |taxon = Cheiroglossa |authority = C.Presl<ref name=POWO_17068350-1/> |subdivision_ranks = Species |subdivision = {{Linked species list |Cheiroglossa malgassica|(C.Chr.) Pic.Serm. |Cheiroglossa palmata|(L.) Presl }} |subdivision_ref = <ref name=POWO_17068350-1/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} {{Automatic taxobox | name = ''Panthera'' <!--only needed because not on the article page--> | fossil_range = [[Late Miocene]] – present, {{fossil_range|5.95|0}} | image = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | image_caption = [[Tiger|Tigress]] in [[Tadoba Andhari Tiger Reserve]] | taxon = Panthera | authority = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816<ref name=CatSG2017/> | subdivision_ranks = Extant species | subdivision = *''[[Tiger|Panthera tigris]]'' *''[[Snow leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lion|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | subdivision_ref = <ref name=CatSG2017/> }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{Automatic taxobox | fossil_range = [[Late Miocene]] – present, {{fossil_range|5.95|0}} | image = Panthera tigris tigris Tidoba 20150306.jpg | image_caption = [[Tiger|Tigress]] in [[Tadoba Andhari Tiger Reserve]] | taxon = Panthera | authority = [[Lorenz Oken|Oken]], 1816<ref name=CatSG2017/> | subdivision_ranks = Extant species | subdivision = *''[[Tiger|Panthera tigris]]'' *''[[Snow leopard|Panthera uncia]]'' *''[[Jaguar|Panthera onca]]'' *''[[Lion|Panthera leo]]'' *''[[Leopard|Panthera pardus]]'' | subdivision_ref = <ref name=CatSG2017/> }}</syntaxhighlight> {{clr}} ==Creating and manipulating== ==="Missing taxonomy template"=== If you see the message "{{red|Missing taxonomy template}} (fix):", you didn't mess up the automatic taxobox. This error means that there isn't yet a [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy template]] for the value you've given {{para|taxon}}. ====Creating the taxonomy template==== To begin resolving this ugly red error, right-click the "fix" link and open that link in either a new tab or a new window. On the landing page, you should be editing a template corresponding to whatever taxon is at the end of the page's title. (For a complete guide to taxonomy templates, start at [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|Introduction to taxonomy templates]].) First, fill in the rank parameter. Use the Latin name. There are many options here (see [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates#rank]] for a list of supported ranks). Some examples are as follows: *regnum *phylum *classis *ordo *familia *tribus *genus *clade or cladus *unranked If what you need is something extremely atypical, you can actually just type it there instead of one of the supported ranks. It might break the taxobox, but that's what [[Wikipedia talk:Automated taxobox system]] is for. You'll see {{para|link}} is already filled in for you with to give <syntaxhighlight lang="wikitext">link={{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> which happens to be wikisyntax for "the part of the title of the page that comes after "Template:Taxonomy/". In other words, it will be the name of the taxon. You can leave it alone <em>unless</em> the name of the taxon isn't the name of the page it links to. For example, the taxon Spheniscidae is at [[Penguin]]. In this case, you would add <code>Penguin|</code> before <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> to give <syntaxhighlight lang="wikitext">link=Penguin|{{subst:#titleparts:{{subst:PAGENAME}}|2|2}}</syntaxhighlight> or you could replace what is there already to give <pre>link=Penguin|Spheniscidae</pre> Next, we have the {{para|parent}} parameter. All that you need to type here is the name of the immediate parent taxon, beginning with a capital letter. Use the {{para|refs}} parameter to cite a source which says that the taxon belongs in that parent taxon – in case someone challenges it later. (The only case in which you might consider omitting this parameter is if you're using a WikiProject approved taxonomy, e.g. [[APG system|APG]] for flowering plants.) If it's an extinct taxon, fill in the {{para|extinct}} parameter with {{code|yes}} (or {{code|true}}). If it's extant, you can delete the whole line (or leave the value blank). Now preview the taxonomy template page. If there are no error messages, then close it. Go back to the automatic taxobox you were making. Press "preview" again and now it should be ok. If there are error messages on the taxonomy template page, it probably means you have to repeat the process to create the taxon's parent' taxonomy template. Continue previewing and creating taxonomy templates for the ancestor taxa until the "taxonomy missing" errors cease. ===Special instructions for species=== Species articles only use this template in exceptional circumstances; instead use {{tl|Speciesbox}}. See that page and its documentation. The exceptional cases are discussed [[#Exceptional cases|below]]. :The reason is that whenever <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki> is used with {{para|taxon|''taxon-name''}}, a template named "Template:Taxonomy/''taxon-name''" must either exist or be created in order to specify the taxonomic position of ''taxon-name''. However, for species this is not necessary, because the taxonomic position of the species can be found by extracting the genus name from the full binomial, and then looking for "Template:Taxonomy/''genus-name''". So using {{tl|Speciesbox}} considerably reduces the number of taxonomy templates needed and avoids there being different taxonomies for different species in a genus. ===Making the links bold=== When a taxobox appears in an article, the taxon the article is about should have its name displayed in bold. For this to work, the {{para|link}} parameter in its taxonomy template must be right. Suppose the taxon in question has the name ''taxon-name'' and the article it appears in has the title ''article-title''. Then in the template "Taxonomy/''taxon-name''": * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are the same, you should see {{para|link|''taxon-name''}} * if ''taxon-name'' and ''article-title'' are different, you should see {{para|link|''article-title''{{!}}''taxon-name''}}. Ensure the link is entered so that it points directly to the article on that taxon ''without'' being redirected first. If the page gets moved, the taxon template that links to that article will need to be updated in order to maintain the proper bolding. ===Change the taxobox header=== By default the header to the taxobox will be based on the target taxon and the page title and it will automatically be italicized if it's a genus (this template, <nowiki>{{Automatic taxobox}}</nowiki>, shouldn't normally be used for species). If you want a different header (e.g. the common name), then specify {{para|name}}. ===Add an image=== Use the {{para|image}}, {{para|image_alt}} and {{para|image_caption}} parameters just like you would with the {{tl|Taxobox}}. If you want a second image, add {{para|image2}}, {{para|image2_alt}} and {{para|image2_caption}}. ===Synonyms=== Here's an example of what to add to a taxobox where ''Genius'' and ''Geniosus'' happen to be synonyms of the named zoological taxon: <syntaxhighlight lang="wikitext"> |synonyms= * ''Genius'' {{small|[[Baggins]], 1934}} * ''Geniosus'' {{small|[[Harvey]], 1734}} </syntaxhighlight> (Dates are omitted for botanical taxa.) For long lists of synonyms, {{tl|Genus list}} and {{tl|Taxon list}} make entry easier. Don't forget to complete {{para|synonyms_ref}}. ===Forcing a taxon to display=== If there's a particularly notable taxon of a minor rank, such as [[Theropoda]] (which contains nearly all carnivorous dinosaurs) chances are that you'd like the taxon to display in every single taxobox that it could possibly be displayed in. Navigate to that taxon's taxonomy template. The link should be "Template:Taxonomy/" followed by the name of the taxon. In the case of Theropoda, the link would be "Template:Taxonomy/Theropoda". Add the code {{para|always_display|true}} anywhere you'd like inside braces, and that should make the taxon display all the time regardless of its rank. ===Correcting a taxonomy=== Every automatic taxobox has an edit link on the right end of the bar that says "Scientific classification" (it was a red pencil icon {{as of|2019|April|lc=yes}}). That link should give you access to a full listing of that taxon's taxonomy. From there, you may edit a taxon by clicking "Edit" next to its name. Doing so allows you to access the corresponding Template:Taxonomy/ page, where you can assign a different parent, rank, display text, link, references, extinction status, or "display always" value. Any edits you make to one of these templates will affect ''all its descendant taxa'', so keep that in mind while editing. ==Exceptional cases== {{see also|Wikipedia:Automated taxobox system/advanced taxonomy}} The great majority of taxa can be handled {{em|fully automatically}} by one of the [[Wikipedia:Automated taxobox system/which|automated taxoboxes]] once the necessary [[Wikipedia:Automated taxobox system/taxonomy templates|taxonomy templates]] at the rank of genus and above have been created. The automation includes italicizing the names of appropriate ranks. However, there are some exceptional cases where manual formatting of taxon names is needed; for example, the automatic formatting does not work correctly when uncertain names are indicated by surrounding them by double quotes, or for [[candidatus]] names in the [[International Code of Nomenclature of Prokaryotes]]. For these exceptional cases, it is possible to supply the full wikitext of genus and species names. *{{para|taxon}} now specifies the lowest ranked taxon that will be handled automatically via a taxonomy template *if this taxon is not a genus, {{para|genus_text}} supplies the full wikitext of the genus name, complete with all required formatting including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox. If not the lowest rank, a link should be included for navigation. *{{para|species_text}} supplies the full wikitext of the abbreviated species name, complete with all required formatting, including bold text if it is the lowest ranked name in the taxobox; the species name should be complete with an {{em|abbreviated}} genus name (e.g. {{code|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''|moin|class=nowrap}} to produce {{nowrap|'''"''C.''" ''poecilonotus'''''}}) *{{para|binomial_text}} supplies the full wikitext of the binomial name (the text that appears in the binomial box of a species taxobox), again complete with all the required formatting; however binomials are automatically made bold, so this element is not needed If the article has the unusually formatted scientific name as its title, it will also be necessary to use <syntaxhighlight lang="wikitext" inline>{{DISPLAYTITLE:...}}</syntaxhighlight> to format the article title and {{para|name}} to supply the formatted heading for the taxobox. ===Examples=== {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:''Quassia'' sp. 'Mount Nardi'}} {{Automatic taxobox |name = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' |taxon = Quassia |species_text = {{nowrap|'''''Q.'' sp. 'Mount Nardi''''}} |binomial_text = ''Quassia'' sp. 'Mount Nardi' }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the genus ''Quassia'' upwards is obtained from taxonomy templates, starting with {{tlx|Taxonomy/Quassia}}. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. *The wikitext for the species row and the binomial box are used exactly as supplied. (The {{tlx|nowrap}} in the species text ensures that parts of the name don't wrap onto the next line, and wouldn't be needed if an image made the taxobox wider.) {{clr}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }} <syntaxhighlight lang="wikitext">{{DISPLAYTITLE:"''Colostethus''" ''poecilonotus''}} {{Automatic taxobox | name = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | taxon = Dendrobatidae | genus_text = "''[[Colostethus]]''" | species_text = '''"''C.''"&nbsp;''poecilonotus''''' | binomial_text = "''Colostethus''" ''poecilonotus'' | authority = [[Juan A. Rivero|Rivero]], 1991 }}</syntaxhighlight> *The taxonomic hierarchy from the family Dendrobatidae upwards is obtained from taxonomy templates, starting with [[Template:Taxonomy/Dendrobatidae]]. Clicking on the red pencil icon takes you to this template. No taxonomy template is used for the genus. *The wikitext for the genus and species rows, plus the binomial box, are used exactly as supplied. (The <code>&amp;nbsp;</code> in the species wikitext prevents the two parts of the name appearing on separate lines; it's not always necessary.) {{clr}} ==Available parameters and how to use them== ===All parameters=== {{pre|<nowiki>{{automatic taxobox</nowiki> {{para|color_as}} [[#Italic title|{{para|italic_title}}]] [[#Parameter %7Cname=|{{para|name}}]] [[#Parameter %7Cfossil_range=|{{para|fossil_range}}]] [[#Parameter %7Coldest_fossil=|{{para|oldest_fossil}}]] [[#Parameter %7Cyoungest_fossil=|{{para|youngest_fossil}}]] {{para|status}} {{para|status_system}} {{para|status_ref}} {{para|status2}} {{para|status2_system}} {{para|status2_ref}} {{para|trend}} {{para|image}} {{para|image_upright}} {{para|image_alt}} {{para|image_caption}} {{para|image2}} {{para|image2_upright}} {{para|image2_alt}} {{para|image2_caption}} {{para|classification_status}} [[#Parameter %7Ctaxon=|{{para|taxon}}]] [[#Parameter %7Cauthority=|{{para|authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|parent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|grandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cparent_authority=, etc.|{{para|greatgreatgrandparent_authority}}]] [[#Parameter %7Cdisplay_parents=|{{para|display_parents}}]] [[#Exceptional cases|{{para|genus_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|species_text}}]] [[#Exceptional cases|{{para|binomial_text}}]] <!--{{para|binomial}} {{para|binomial_authority}} {{para|trinomial}} {{para|trinomial_authority}} -->{{para|type_genus}} {{para|type_genus_authority}} {{para|type_species}} {{para|type_species_authority}} {{para|diversity}} {{para|diversity_link}} {{para|diversity_ref}} {{para|subdivision_ranks}} {{para|subdivision_ref}} {{para|subdivision}} {{para|type_strain}} {{para|range_map}} {{para|range_map_upright}} {{para|range_map_alt}} {{para|range_map_caption}} {{para|range_map2}} {{para|range_map2_upright}} {{para|range_map2_alt}} {{para|range_map2_caption}} {{para|synonyms}} {{para|synonyms_ref}} <nowiki>}}</nowiki>}} ===Italic title=== It is not usually necessary to do anything to italicize the page title and supply an italicized taxobox name if {{para|name}} is absent; both are normally handled automatically. Since 28 May 2021, this includes page titles that are botanical names containing a connecting term, like [[Banksia ser. Banksia|''Banksia'' ser. ''Banksia'']]. The automatic italicization fails for pages whose title contains a parenthesised subgenus, such as [[Camponotus (Dendromyrmex)|''Camponotus'' (''Dendromyrmex'')]], because by default parenthesised terms are treated as a disambiguators and not italicized. In this case, add {{para|italic_title|taxon}} to treat the page title as a complete taxon name. In a very few special cases, the correct italicization has to be produced manually. In such cases: * put {{para|italic_title|no}} in the taxobox to prevent the automatic attempt to italicize the page title and to add an italicized taxobox name * add <code><nowiki>{{DISPLAYTITLE:}}</nowiki></code> above the taxobox template with the fully formatted page title after the colon * put {{para|name}} in the taxobox with a fully formatted taxobox name. ===Parameter {{para|taxon}}=== Generally, this is the name of the taxon the article is about. In the resulting taxobox, this parameter is the one that is bolded. (To bold multiple taxa, see [[#Making the links bold]].) More accurately, if {{para|taxon|TAXON}}, the system will expect there to be a page at "Template:Taxonomy/TAXON". In some circumstances, TAXON may not be the name of the taxon, e.g. if a plant and animal share the same genus name, there may be two taxonomy templates called "Template:Taxonomy/GENUS (plant)" and "Template:Taxonomy/GENUS (animal)". In such cases, something like the following is required: <code><nowiki>{{Automatic taxobox</nowiki><br> <nowiki>| taxon = GENUS (plant)</nowiki></code> This ensures that the system links to the right taxonomy template. If this parameter is omitted, {{as of|2012|December|lc=yes}} the system will attempt to infer what its value should be from the page name. '''Omitting the <code>taxon</code> parameter is strongly deprecated and may not be supported in future.''' ===Parameter {{para|name}}=== If the title of the taxobox should be different from the default value, enter it here. This is most commonly used for common names. ===Parameter {{para|authority}}=== This parameter is similar to the authority parameters in the {{tl|Taxobox}}. The only difference is that you don't have to specify the rank this authority matches up with – it will pair it with the taxon listed in the {{para|taxon}} parameter. ===Parameter {{para|fossil_range}}=== There are two ways of using this parameter. #{{para|fossil_range|''recognized period name''}}, e.g. {{para|fossil_range|Devonian}} – assumes the taxon has fossils only in this period and produces a display accordingly. #{{para|fossil_range|''any other value''}} – displays the value provided. Often this will be a use of the template {{tl|Geological range}}, e.g. {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}; however, it can also be plain text, e.g. {{para|fossil_range|Probably Devonian–Jurassic}}. See also {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}} below. ===Parameters {{para|oldest_fossil}} and {{para|youngest_fossil}}=== These parameters are an alternative way of specifying the fossil range. If {{para|youngest_fossil}} is omitted, its value defaults to "Recent". {{para|oldest_fossil|Devonian}} with {{para|youngest_fossil|Jurassic}} has the same effect as {{para|fossil_range|<code><nowiki>{{Geological range|Devonian|Jurassic}}</nowiki></code>}}. If either parameter has a value that is not recognized as a period name, then plain text is output. ===Parameters {{para|status}}, {{para|status_system}}, and {{para|status_ref}}=== See [[Template:Taxobox/species/doc]]. Tracking categories: * {{clc|Taxoboxes with an unrecognised status system}} * {{clc|Taxoboxes needing a status system parameter}} * {{clc|Invalid conservation status}} ===Parameter {{para|display_parents}}=== If you need to display a certain number of parent taxa, adding a number here will make that many parent taxa appear. ===Parameter {{para|parent_authority}}, etc.=== '''Parameter {{para|parent_authority}}''' '''Parameter {{para|grandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgrandparent_authority}}''' '''Parameter {{para|greatgreatgrandparent_authority}}''' These function just like {{para|authority}}, except they match up with the parent taxon, grandparent taxon, etc. ;Warning: The "ancestor" taxon is the one defined by the taxonomy templates (i.e. the various "Template:Taxonomy/<taxon>" pages, where <taxon> is the name of a taxon). This "ancestor" taxon may not be the taxon you expect! Further, if someone later changes the taxonomic hierarchy defined in the taxonomy templates by adding or removing a taxon, the authority can become incorrect. For example, if you are setting up a taxobox for a genus and the parent taxon is currently the family, {{para|parent_authority}} shows the authority for the family in the taxobox. If someone later adds a subfamily between the genus and the family, {{para|parent_authority}} will now refer to the subfamily, and the authority will be displayed incorrectly. These parameters should only be used if really necessary. == TemplateData == {{TemplateData header}} <templatedata> { "params": { "color_as": { "type": "string", "description": "Taxon defining the taxobox color if needed (normally not) ", "example": "Animalia" }, "italic_title": { "type": "string", "description": "Specifying \"no\" suppresses the automatic italicization of the page title; needed whenever the page title's italicization has to be handled manually. Specifying \"taxon\" causes the page title to be treated as a taxon name when italicizing; needed for titles like \"Camponotus (Dendromyrmex)\".", "example": "no" }, "taxon": { "type": "string", "required": true, "description": "Scientific name of group with no formatting; the entry point into the taxonomic hierarchy generated automatically from taxonomy templates ", "example": "Pectinidae" }, "genus_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the genus name to be displayed in the taxobox " }, "species_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext of the abbreviated species name to be displayed in the taxobox; binomial_text is required if this parameter is present " }, "binomial_text": { "type": "string", "description": "In exceptional cases only, the full wikitext (without bold markup) of the binomial name to be displayed in the taxobox; required if species_text is present " }, "name": { "type": "string", "description": "Title of the taxobox; may be the English name of the group; will be set from the page title if omitted ", "example": "Scallop" }, "authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the group in the appropriate format, which differs between nomenclature codes; presence or absence of parentheses is meaningful ", "example": "Wilkes, 1810 – animal; (L.) Mill. – plant", "required": true }, "display_parents": { "type": "number", "description": "The number of parent taxa to be displayed above the one specified by the taxon parameter; not normally needed. Used to display minor ranks between the specified taxon and the next higher major rank (e.g. for a genus, tribe and subfamily). Display parents should not be used to display a minor rank above the next major rank (e.g., for a genus, suborder). If it is desirable to display such a minor rank for all subordinate taxa, set \"always_display\" in the taxonomy template for that rank. ", "example": "3", "label": "Parents to display" }, "fossil_range": { "type": "wiki-template-name", "description": "The geologic time span during which the group is generally known to have existed, given in eras; the template {{Fossil range}} is the most common method of presenting this information ", "example": "{{Fossil range|Middle Triassic|Present}} " }, "oldest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the oldest known fossil; paired with youngest_fossil, an alternative to fossil_range ", "example": "Devonian " }, "youngest_fossil": { "type": "string", "description": "The geological era of the youngest known fossil; paired with oldest_fossil, an alternative to fossil_range; defaults to 'Recent' ", "example": "Jurassic " }, "status_system": { "type": "string", "description": "The authority assigning a conservation status", "example": "IUCN3.1", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank.", "label": "Conservation status system" }, "status_ref": { "type": "string", "description": "A citation that supports the displayed status and status_system parameters", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank" }, "image": { "type": "wiki-file-name", "suggested": true, "description": "An image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Argopecten irradians.jpg" }, "image_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon", "example": "The Atlantic bay scallop in a feeding pose " }, "subdivision_ranks": { "type": "string", "suggested": true, "description": "The name of the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy", "example": "Species", "label": "Rank of subdivisions" }, "subdivision": { "type": "string", "suggested": true, "description": "A list of taxa at the next lowest rank(s) in the taxonomic hierarchy. When there are many (10+) taxa at the lower rank, they should be displayed in the body of the article, not the taxobox" }, "synonyms_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the synonymy shown in the list", "label": "Synonyms reference" }, "type_species": { "type": "string", "description": "The original name of the species that was initially used to describe a genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type species" }, "type_species_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the species, so without parentheses", "label": "Type species authority" }, "parent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the parent taxon of a group. Should only be specified when the parent taxon is monotypic", "label": "Parent authority" }, "diversity": { "type": "string", "description": "An estimate of the number of child taxa (e.g. species in a genus)", "example": "170–180 species" }, "diversity_link": { "description": "The title of a separate page with a list of child taxa, or a section of the current page with a list of children. Does not require link mark-up for a separate page; use # to make a link to a section of the current page", "example": "#Species", "type": "string", "label": "Diversity link" }, "diversity_ref": { "type": "string", "description": "A reference supporting the estimated number of child taxa", "label": "Diversity reference" }, "range_map": { "type": "wiki-file-name", "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets ", "example": "Aplodontia rufa distribution map.png" }, "range_map_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the range map, if any is necessary" }, "type_genus": { "type": "string", "description": "The original name of the genus that was initially used to define a taxon at a rank above genus, without regard to its present-day nomenclature", "label": "Type genus" }, "type_genus_authority": { "type": "string", "description": "The describer of the original name of the genus", "label": "Type genus authority" }, "image2": { "type": "wiki-file-name", "description": "A second image of member of the group, given without the File: or Image: prefix and without double brackets. " }, "image2_caption": { "type": "string", "description": "A caption for the second image, if any is necessary. Do not simply repeat the name of the taxon" }, "image_alt": { "type": "string", "description": "Text describing what is depicted in the image" }, "grandparent_authority": { "type": "string", "description": "The describing authority for the grandparent taxon of a group. Should only be specified when the grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image_upright": { "type": "number", "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)" }, "range_map_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "range_map_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the map", "example": "Map of Africa, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island of Madagascar", "type": "string" }, "greatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic" }, "image2_alt": { "description": "Text describing what is depicted in the second image", "type": "string" }, "image2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of an image with an extreme aspect ratio. Values under 1.0 decrease the size of an image (most useful for very tall, narrow images) Values over 1.0 increase the size of an image (possibly useful for short, wide images)", "type": "number" }, "range_map2": { "description": "The name of the image file, if any, showing the group's geographic habitat range, without the File: or Image: prefix and without double brackets. Mostly useful when a species has a narrow range, in order to display maps at different scales", "type": "wiki-file-name" }, "range_map2_alt": { "description": "Text describing the range depicted in the second map", "example": "Map of Madagascar, with shading indicating the genus occurs in the eastern part of the island", "type": "string" }, "range_map2_caption": { "description": "A caption for the second range map, if any is necessary." }, "synonyms": { "description": "Taxonomic synonyms. These should be displayed in a collapsed list format if there are many of them.", "label": "Taxonomic synonyms" }, "classification_status": { "description": "The status of the scientific group, usually presented as either Disputed or Accepted ", "example": "Disputed ", "type": "string", "label": "Classification status" }, "status": { "description": "The conservation status of the taxon", "deprecated": "Automatic taxoboxes are used for taxa above species rank. Conservation status is very rarely assigned to taxa above species rank", "example": "CITES_A1", "type": "string", "label": "Conservation status" }, "range_map2_upright": { "description": "Used to adjust the displayed size of a second range map. May be useful when the range map has an extreme aspect ratio (use values <1 for tall/narrow range maps, and >1 for short/wide range maps). May also be necessary if an image_upright parameter is specified", "type": "number" }, "subdivision_ref": { "description": "A reference supporting the subdivisions shown in the list", "type": "string", "label": "Subdivisions reference" }, "greatgreatgrandparent_authority": { "description": "The describing authority for the greatgreatgrandparent taxon of a group. Should only be specified when the greatgreatgrandparent, greatgrandparent, grandparent and parent taxa are monotypic", "type": "string" }, "extinct": { "description": "The date a taxon was declared extinct (specifying |status=EX is required in order for the date to display). The parameter |fossil_range should be used for taxa known only from fossils.." } }, "description": "An infobox for plants, animals and other biological taxa, normally at the rank of genus and above", "paramOrder": [ "italic_title", "color_as", "name", "fossil_range", "oldest_fossil", "youngest_fossil", "image", "image_upright", "image_alt", "image_caption", "image2", "image2_upright", "image2_alt", "image2_caption", "status", "status_system", "status_ref", "extinct", "classification_status", "greatgreatgrandparent_authority", "greatgrandparent_authority", "grandparent_authority", "parent_authority", "display_parents", "taxon", "genus_text", "species_text", "binomial_text", "authority", "type_species", "type_species_authority", "type_genus", "type_genus_authority", "subdivision_ranks", "subdivision_ref", "subdivision", "diversity", "diversity_link", "diversity_ref", "range_map", "range_map_upright", "range_map_alt", "range_map_caption", "range_map2", "range_map2_upright", "range_map2_alt", "range_map2_caption", "synonyms", "synonyms_ref" ], "format": "block" } </templatedata> == Tracking/maintenance categories == * {{clc|Automatic taxobox cleanup}} * {{clc|Automatic taxoboxes using manual parameters}} * {{clc|Pages using automatic taxobox with unknown parameters}} ==Footnotes== {{reflist|refs= <ref name=CatSG2017>{{cite journal |author1=Kitchener, A. C. |author2=Breitenmoser-Würsten, C. |author3=Eizirik, E. |author4=Gentry, A. |author5=Werdelin, L. |author6=Wilting, A. |author7=Yamaguchi, N. |author8=Abramov, A. V. |author9=Christiansen, P. |author10=Driscoll, C. |author11=Duckworth, J. W. |author12=Johnson, W. |author13=Luo, S.-J. |author14=Meijaard, E. |author15=O’Donoghue, P. |author16=Sanderson, J. |author17=Seymour, K. |author18=Bruford, M. |author19=Groves, C. |author20=Hoffmann, M. |author21=Nowell, K. |author22=Timmons, Z. |author23=Tobe, S. |year=2017 |title=A revised taxonomy of the Felidae: The final report of the Cat Classification Task Force of the IUCN Cat Specialist Group |journal=Cat News |issue=Special Issue 11 |pages=66−75 |url=https://repository.si.edu/bitstream/handle/10088/32616/A_revised_Felidae_Taxonomy_CatNews.pdf?sequence=1&isAllowed=y}}</ref> <ref name=POWO_17068350-1>{{citation |title=''Cheiroglossa'' C.Presl |work=Plants of the World Online |publisher=Royal Botanic Gardens, Kew|url=http://www.plantsoftheworldonline.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:17068350-1 |accessdate=2019-11-18 }}</ref> }} <includeonly>{{Sandbox other|| <!-- Categories below this line, please; interwikis at Wikidata --> [[Kategorija:Biološki šabloni]] [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> e8b92gsisyykx746vfvpog0kexqqu9g Modul:Automated taxobox 828 4724939 42680972 2026-08-24T14:43:19Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ==... 42680972 Scribunto text/plain require('strict') local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') local Autotaxobox = require('Module:Autotaxobox') local ItalicTitle = require('Module:Italic title') local p = {} -- functions made public local l = {} -- nonpublic internal functions and variables global to the module l.system = '' -- '' for normal scientific classification (default) -- 'ichnos' for trace fossil classification -- 'veterovata' for egg fossil classification -- ============================================================================= -- ichnobox implements Template:Ichnobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.ichnobox(frame) l.system = 'ichnos' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- oobox implements Template:Oobox; see the documentation of that -- template for details. -- The only difference from Template:Automatic taxobox is in the taxobox colour -- and classification link and the parameters for type species and genera. -- ============================================================================= function p.oobox(frame) l.system = 'veterovata' return p.automaticTaxobox(frame) end -- ============================================================================= -- automaticTaxobox implements Template:Automatic taxobox; see the documentation -- of that template for details. -- It also implements Template:Ichnobox and Template:Oobox. The small -- differences are signalled by the module-wide variable l.system. -- The following parameters present in the old template code version of -- Template:Automatic taxobox were not used and have not been implemented: -- image_caption_align -- image2_caption_align -- binomial2 -- binomial2_authority -- binomial3 -- binomial3_authority -- binomial4 -- binomial4_authority -- ============================================================================= function p.automaticTaxobox(frame) local args if frame.args['direct'] == 'yes' then args = frame.args else args = frame:getParent().args end local res = '' -- --------------------------------------------------------------------- -- pick up taxobox parameters from the caller that need to be processed; -- most will be passed on unchanged -- --------------------------------------------------------------------- local pagename = args['pagename'] or '' -- for testing and debugging only local italicTitle = args['italic_title'] or args['italic title'] or '' local ichnos = '' if l.system == 'ichnos' then ichnos = 'true' end local veterovata = '' if l.system == 'veterovata' then veterovata = 'true' end local fossilRange = args['fossil_range'] or args['fossil range'] or args['temporal_range'] or args['temporal range'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or '' local name = args['name'] or '' local colourAs = args['color_as'] or args['color as'] or args['colour_as'] or args['colour as'] or '' local taxon = args['taxon'] or '' local authority = args['authority'] or '' local parentAuthority = args['parent_authority'] or args['parent authority'] or '' local manualFlag = 'text' -- marks manually specified ranks local binomial = args['binomial'] or args['binomial_'..manualFlag] or args['binomial '..manualFlag] or '' local binomialAuthority = args['binomial_authority'] or args['binomial authority'] or '' local genusManual = args['genus_'..manualFlag] or args['genus '..manualFlag] or'' local speciesManual = args['species_'..manualFlag] or args['species '..manualFlag] or'' -- ------------------------------------------------------ -- set the taxobox parameters determined by this function -- ------------------------------------------------------ fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) -- use the base page name as the taxon if the taxon parameter is missing local currentPagename = mw.title.getCurrentTitle() if pagename == '' then pagename = currentPagename.text end -- pagename para only used in testing and local basePagename = pagename if italicTitle ~= 'taxon' then basePagename = mw.ustring.gsub(basePagename, '%s+%b()$', '', 1) end local taxonParaMissingError = false if taxon == '' then taxonParaMissingError = true taxon = basePagename end -- decide if the page name and taxobox name need to be italicized; -- if italic_title is not set, then if the names are the taxon, use its rank to decide local ok, taxonRank = Autotaxobox.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'rank') -- taxonRank needed later if not here if italicTitle == '' then if not (ok and taxonRank ~= '' and frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = {taxonRank} } == 'yes') then italicTitle = 'no' end end -- remove any " (DISAMBIG)" or "/MODIFIER" from the taxon's name; -- if the base page name is the same as the base taxon name, then italicization can be applied local baseTaxon = taxon if italicTitle ~= 'taxon' then baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '%s+%b()$', '', 1) end baseTaxon = mw.ustring.gsub(baseTaxon, '/.*$', '', 1) if italicTitle == '' and basePagename == baseTaxon then italicTitle = 'yes' end -- italicize the page name (page title) if required if currentPagename.namespace == 0 and (italicTitle == 'yes' or italicTitle == 'taxon') then if italicTitle == 'taxon' or TaxonItalics.hasConnectingTerm(baseTaxon) then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Italic taxon title', args = {} } italicTitle = 'yes' else ItalicTitle._main({}) end end -- set the taxobox name if not supplied, italicizing it if appropriate. if name == '' then name = basePagename if italicTitle == 'yes' then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end -- name = name .. '/' .. baseTaxon .. '/' .. nameRank end -- determine taxobox colour local colour = '' if colourAs ~= '' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = {colourAs} } elseif l.system == 'ichnos' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = {'Ichnos'} } elseif l.system == 'veterovata' then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = {'Veterovata'} } else colour = Autotaxobox.getTaxoboxColour(frame, taxon) end -- set binomial parameters if the target taxon is (unusually) a species local genusAuthority = '' if binomial == '' then if ok and taxonRank == 'species' then binomial = TaxonItalics.italicizeTaxonName(taxon, false, false) binomialAuthority = authority end end -- handle any manually set ranks local boldFirst = '' local offset = 0 if speciesManual ~= '' then offset = offset + 1 binomialAuthority = authority if binomial == '' then binomial = '<span class="error">Error: binomial parameter value is missing</span>' end end if genusManual ~= '' then boldFirst = 'link' offset = offset + 1 if offset == 1 then genusAuthority = authority else genusAuthority = parentAuthority end end -- process type genus and type species if present; italicize if they seem not to have an authority attached local typeGenus = '' local typeGenusRef = '' local typeGenusAuthority = '' local typeSpecies = '' local typeSpeciesRef = '' local typeSpeciesAuthority = '' local typeIchnogenus = '' local typeIchnogenusRef = '' local typeIchnogenusAuthority = '' local typeIchnospecies = '' local typeIchnospeciesRef = '' local typeIchnospeciesAuthority = '' local typeOogenus = '' local typeOogenusRef = '' local typeOogenusAuthority = '' local typeOospecies = '' local typeOospeciesRef = '' local typeOospeciesAuthority = '' if l.system == '' then typeGenus = l.italicizeTypeName(args['type_genus'] or args['type genus'] or '') typeGenusRef = args['type_genus_ref'] or args['type genus ref'] or '' typeGenusAuthority = args['type_genus_authority'] or args['type genus authority'] or '' typeSpecies = l.italicizeTypeName(args['type_species'] or args['type species'] or '') typeSpeciesRef = args['type_species_ref'] or args['type species ref'] or '' typeSpeciesAuthority = args['type_species_authority'] or args['type species authority'] or '' elseif l.system == 'ichnos' then typeIchnogenus = l.italicizeTypeName(args['type_ichnogenus'] or args['type ichnogenus'] or '') typeIchnogenusRef = args['type_ichnogenus_ref'] or args['type ichnogenus ref'] or '' typeIchnogenusAuthority = args['type_ichnogenus_authority'] or args['type ichnogenus authority'] or '' typeIchnospecies = l.italicizeTypeName(args['type_ichnospecies'] or args['type ichnospecies'] or '') typeIchnospeciesRef = args['type_ichnospecies_ref'] or args['type ichnospecies ref'] or '' typeIchnospeciesAuthority = args['type_ichnospecies_authority'] or args['type ichnospecies authority'] or '' elseif l.system == 'veterovata' then typeOogenus = l.italicizeTypeName(args['type_oogenus'] or args['type oogenus'] or '') typeOogenusRef = args['type_oogenus_ref'] or args['type oogenus ref'] or '' typeOogenusAuthority = args['type_oogenus_authority'] or args['type oogenus authority'] or '' typeOospecies = l.italicizeTypeName(args['type_oospecies'] or args['type oospecies'] or '') typeOospeciesRef = args['type_oospecies_ref'] or args['type oospecies ref'] or '' typeOospeciesAuthority = args['type_oospecies_authority'] or args['type oospecies authority'] or '' end -- fill in a missing subdivision_ranks parameter local subdivision = args['subdivision'] or '' local subdivisionRef = args['subdivision_ref'] or args['subdivision ref'] or '' local subdivisionRanks = args['subdivision_ranks'] or args['subdivision ranks'] or '' if subdivision ~= '' and subdivisionRanks == '' and ok and taxonRank ~= '' then subdivisionRanks = frame:expandTemplate{ title = 'Children rank', args = {taxonRank} } end -- ------------------------------------------------ -- now call Taxobox/core with all of its parameters -- ------------------------------------------------ res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/core', args = { ichnos = ichnos, veterovata = veterovata, ['edit link'] = 'e', temporal_range = fossilRange, display_taxa = args['display_parents'] or args['display parents'] or '1', parent = taxon, authority = authority, parent_authority = parentAuthority, grandparent_authority = args['grandparent_authority'] or args['grandparent authority'] or '', greatgrandparent_authority = args['greatgrandparent_authority'] or args['greatgrandparent authority'] or '', greatgreatgrandparent_authority = args['greatgreatgrandparent_authority'] or args['greatgreatgrandparent authority'] or '', name = name, colour = colour, status = args['status'] or '', status_system = args['status_system'] or args['status system'] or '', status_ref = args['status_ref'] or args['status ref'] or '', status2 = args['status2'] or '', status2_system = args['status2_system'] or args['status2 system'] or '', status2_ref = args['status2_ref'] or args['status2 ref'] or '', trend = args['trend'] or '', extinct = args['extinct'] or '', image = args['image'] or '', upright = args['image_upright'] or args['image upright'] or '', image_alt = args['image_alt'] or args['image alt'] or '', image_caption = args['image_caption'] or args['image caption'] or '', image2 = args['image2'] or '', upright2 = args['image2_upright'] or args['image2 upright'] or '', image2_alt = args['image2_alt'] or args['image2 alt'] or '', image2_caption = args['image2_caption'] or args['image2 caption'] or '', audio = args['audio'] or '', audio_alt = args['audio_alt'] or args['audio alt'] or '', audio_caption = args['audio_caption'] or args['audio caption'] or '', classification_status = args['classification_status'] or args['classification status'] or '', diversity = args['diversity'] or '', diversity_ref = args['diversity_ref'] or args['diversity ref'] or '', diversity_link = args['diversity_link'] or args['diversity link'] or '', bold_first = boldFirst, offset = offset, genus = genusManual, genus_authority = genusAuthority, species = speciesManual, binomial = binomial, binomial_authority = binomialAuthority, trinomial = args['trinomial'] or '', trinomial_authority = args['trinomial_authority'] or args['trinomial authority'] or '', type_genus = typeGenus, type_genus_ref = typeGenusRef, type_genus_authority = typeGenusAuthority, type_species = typeSpecies, type_species_ref = typeSpeciesRef, type_species_authority = typeSpeciesAuthority, type_ichnogenus = typeIchnogenus, type_ichnogenus_ref = typeIchnogenusRef, type_ichnogenus_authority = typeIchnogenusAuthority, type_ichnospecies = typeIchnospecies, type_ichnospecies_ref = typeIchnospeciesRef, type_ichnospecies_authority = typeIchnospeciesAuthority, type_oogenus = typeOogenus, type_oogenus_ref = typeOogenusRef, type_oogenus_authority = typeOogenusAuthority, type_oospecies = typeOospecies, type_oospecies_ref = typeOospeciesRef, type_oospecies_authority = typeOospeciesAuthority, subdivision = subdivision, subdivision_ref = subdivisionRef, subdivision_ranks = subdivisionRanks, type_strain = args['type_strain'] or args['type strain'] or '', type_strain_ref = args['type_strain_ref'] or args['type strain ref'] or '', range_map = args['range_map'] or args['range map'] or '', range_map_upright = args['range_map_upright'] or args['range map upright'] or '', range_map_alt = args['range_map_alt'] or args['range map alt'] or '', range_map_caption = args['range_map_caption'] or args['range map caption'] or '', range_map2 = args['range_map2'] or args['range map2'] or '', range_map2_upright = args['range_map2_upright'] or args['range map2 upright'] or '', range_map2_alt = args['range_map2_alt'] or args['range map2 alt'] or '', range_map2_caption = args['range_map2_caption'] or args['range map2 caption'] or '', range_map3 = args['range_map3'] or args['range map3'] or '', range_map3_upright = args['range_map3_upright'] or args['range map3 upright'] or '', range_map3_alt = args['range_map3_alt'] or args['range map3 alt'] or '', range_map3_caption = args['range_map3_caption'] or args['range map3 caption'] or '', range_map4 = args['range_map4'] or args['range map4'] or '', range_map4_upright = args['range_map4_upright'] or args['range map4 upright'] or '', range_map4_alt = args['range_map4_alt'] or args['range map4 alt'] or '', range_map4_caption = args['range_map4_caption'] or args['range map4 caption'] or '', synonyms_ref = args['synonyms_ref'] or args['synonyms ref'] or '', synonyms = args['synonyms'] or '' } } -- put page in error-tracking categories if required local errCat1 = '' if genusManual ~= '' or speciesManual ~= '' or binomial ~= '' then errCat1 = '[[Category:Automatic taxoboxes using manual parameters]]' end local errCat2 = '' if taxonParaMissingError then errCat2 = '[[Category:Automatic taxoboxes relying on page title]]' end res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Main other', args = {errCat1..errCat2} } return res end -- ============================================================================= -- l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) checks -- the parameters that determine the fossil range, returning an appropriate -- range. -- ============================================================================= -- temporary public function for debugging function p.chkFossilRange(frame) local args = frame.args local fossilRange = args['temporal_range'] or args['temporal range'] or args['fossil_range'] or args['fossil range'] or '' local oldestFossil = args['oldest_fossil'] or args['oldest fossil'] or '' local youngestFossil = args['youngest_fossil'] or args['youngest fossil'] or '' local fossilRange = l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) return fossilRange end function l.setfossilRange(frame, fossilRange, oldestFossil, youngestFossil) local res = '' if fossilRange ~= '' then if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { fossilRange } }, '[Ee]rror') then res = fossilRange else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geological range', args = { fossilRange } } end elseif oldestFossil ~= '' then if youngestFossil == '' then youngestFossil = 'Recent' end if mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { oldestFossil } }, '[Ee]rror') or mw.ustring.find(frame:expandTemplate{ title = 'Period start', args = { youngestFossil } }, '[Ee]rror') then res = oldestFossil..'–'..youngestFossil else res = frame:expandTemplate{ title = 'Geological range', args = { oldestFossil, youngestFossil } } end end return res end -- ============================================================================= -- l.italicizeTypeName(typeName) checks whether the name of a type genus or -- species should be italicized, because it appears to be a bare name. -- ============================================================================= function l.italicizeTypeName(typeName) if typeName and not (string.find(typeName, "<", 1, true) or string.find(typeName, ">", 1, true)) then typeName = TaxonItalics.italicizeTaxonName(typeName, false, false) end return typeName end -- **************************** Speciesbox support ***************************** -- ============================================================================= -- l.genusOf(str) extracts the genus from a string. Normally this will be the -- first word of the string (e.g. given 'Bellis perennis' it returns 'Bellis'). -- It also handles a string containing a nothogenus with a spaced × (e.g. given -- '× Heucherella tiarelloides' it returns '× Heucherella'). -- ============================================================================= function l.genusOf(str) local res = mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 1) if res == mw.ustring.char(215) then res = res .. ' ' .. mw.ustring.match(str, '^[^%s]*', 3) end return res end -- ============================================================================= -- l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) -- returns a name for a taxobox created by Template:Speciesbox. The name will be -- italicized if appropriate. It also generates code to italicize the page title -- if appropropriate. In both cases the test for italicization is that the base -- taxon name (stripped of any disambiguation or qualifier) is the same as the -- base page title. -- ============================================================================= function p.speciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local taxon = frame.args[2] or '' local genus = frame.args[3] or '' local species = frame.args[4] or '' local basePageTitle = frame.args[5] or '' local italicTitle = frame.args[6] or '' return l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) end function l.doSpeciesboxName(name, taxon, genus, species, basePageTitle, italicTitle) if taxon ~= '' then genus = mw.ustring.gsub(l.genusOf(taxon), '/.*$', '', 1) -- strip any qualifier else genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier if species == '' then taxon = genus else taxon = genus .. ' ' .. species end end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon or basePageTitle == genus) -- use basePageTitle to match taxon/genus -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title if italicTitle ~= 'test' then pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term local nsText = mw.title.getCurrentTitle().nsText -- for drafts and other pages not in mainspace if nsText ~= '' then pageTitle = nsText:gsub('_', ' ') .. ':' .. pageTitle -- [[phab:T369784]] end mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end -- ============================================================================= -- ============================================================================= function p.infraspeciesboxName(frame) local name = frame.args[1] or '' local genus = frame.args[2] or '' local species = frame.args[3] or '' local ct = frame.args[4] or '' local infraspecies = frame.args[5] or '' local basePageTitle = frame.args[6] or '' local italicTitle = frame.args[7] or '' return l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) end function l.doinfraspeciesboxName(name, genus, species, ct, infraspecies, basePageTitle, italicTitle) genus = mw.ustring.gsub(mw.ustring.gsub(genus, '%s+%b()$', '', 1), '/.*$', '', 1) -- strip any disambig and qualifier local taxon = genus .. ' ' .. species if ct == '' then taxon = taxon .. ' ' .. infraspecies else taxon = taxon .. ' ' .. ct .. ' ' .. infraspecies end local italicizeP = italicTitle ~= 'no' and (basePageTitle == taxon) -- use basePageTitle to match taxon -- deal with taxobox name (i.e. its caption) if name == '' then name = basePageTitle if italicizeP then name = TaxonItalics.italicizeTaxonName(name, false, false) end end -- deal with page title if italicizeP then local pageTitle = mw.title.getCurrentTitle().text -- formatting the page title with DISPLAYTITLE needs the full page title pageTitle = TaxonItalics.italicizeTaxonName(pageTitle, false, false, true) -- format pageTitle, not italicizing any parenthesized term if italicTitle ~= 'test' then mw.getCurrentFrame():callParserFunction('DISPLAYTITLE', pageTitle) else name = name .. ' \\Italic title\\ ' .. pageTitle -- for testing and debugging end end return name end return p lfjm728ksq5c87l0ay462czvhkf2xzd Modul:Autotaxobox 828 4724940 42680973 2026-08-24T14:44:52Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: --[[************************************************************************* This module provides support to the automated taxobox system – the templates Automatic taxobox, Speciesbox, Subspeciesbox, Infraspeciesbox, etc. In particular it provides a way of traversing the taxonomic hierarchy encoded in taxonomy templates (templates with names of the form "Template:Taxonomy/TAXON_NAME") without causing template expansion depth errors. ***************************************... 42680973 Scribunto text/plain --[[************************************************************************* This module provides support to the automated taxobox system – the templates Automatic taxobox, Speciesbox, Subspeciesbox, Infraspeciesbox, etc. In particular it provides a way of traversing the taxonomic hierarchy encoded in taxonomy templates (templates with names of the form "Template:Taxonomy/TAXON_NAME") without causing template expansion depth errors. *****************************************************************************]] require('strict') local TaxonRanks = require('Module:Taxobox ranks') -- use functions from Module:Taxobox ranks to handle ranks local TaxonItalics = require('Module:TaxonItalics') -- use a function from Module:TaxonItalics to italicize a taxon name local TableRow = '|- class="taxonrow" \n' local TableEnd = '|}\n' local p = {} -- functions made public local l = {} -- internal functions, kept separate local colour = '' -- colour for taxobox and taxonomy listings --[[========================================================================= Limit the maximum depth of a taxonomic hierarchy that can be traversed; avoids excessive processing time and protects against incorrectly set up hierarchies, e.g. loops. The value can be obtained externally via {{#invoke:Autotaxobox|getMaxSearchLevels}} =============================================================================]] local MaxSearchLevels = 100 function p.getMaxSearchLevels() return MaxSearchLevels end --[[========================== taxoboxColour ================================ Determines the correct colour for a taxobox, by searching up the taxonomic hierarchy from the supplied taxon for the first taxon (other than 'incertae sedis') that sets a taxobox colour. It is assumed that a valid taxobox colour is defined using CSS rgb() syntax. If no taxon that sets a taxobox colour is found, then 'transparent' is returned unless the taxonomic hierarchy is too deep, when the error colour is returned. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|taxoboxColour|TAXON}} =============================================================================]] function p.taxoboxColour(frame) return p.getTaxoboxColour(frame, frame.args[1] or '') end function p.getTaxoboxColour(frame, currTaxon) -- note that colour is global to this function; default is empty string local i = 1 -- count levels processed local searching = currTaxon ~= '' -- still searching for a colour? local foundICTaxon = false -- record whether 'incertae sedis' found while searching and i <= MaxSearchLevels do local plainCurrTaxon, dummy = l.stripExtra(currTaxon) -- remove trailing text after / if string.lower(plainCurrTaxon) == 'incertae sedis' then foundICTaxon = true else local possibleColour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = { plainCurrTaxon } } if string.sub(possibleColour,1,3) == 'rgb' then colour = possibleColour searching = false end end if searching then local ok, parent = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'parent') if ok and parent ~= '' then currTaxon = parent i = i + 1 else searching = false -- run off the top of the hierarchy or tried to use non-existent taxonomy template end end end if colour == '' then if foundICTaxon then colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = { 'incertae sedis' } } elseif searching then -- hierarchy exceeds MaxSearchLevels levels colour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox/Error colour', args = { } } else colour = 'transparent' end end return colour end --[[= = = = = = = = = = = = = topLevelTaxon = = = = = = = = = = = = = = = = Defines the correct top level taxa, one of which should terminate every taxonomic hierarchy encoded in taxonomy templates. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.topLevelTaxon(taxon) return taxon == 'Life' or taxon == 'Veterovata' or taxon == 'Ichnos' end --[[=========================== taxoboxList ================================= Returns the rows of taxa in an automated taxobox, based on the taxonomic hierarchy for the supplied taxon. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|taxoboxList|TAXON |display_taxa = the number of taxa *above* TAXON to force to be displayed |authority = taxonomic authority for TAXON |parent_authority = taxonomic authority for TAXON's parent |gparent_authority = taxonomic authority for TAXON's grandparent |ggparent_authority = taxonomic authority for TAXON's greatgrandparent |gggparent_authority = taxonomic authority for TAXON's greatgreatgrandparent |ggggparent_authority = taxonomic authority for TAXON's greatgreatgreatgrandparent |bold_first = 'bold' to bold TAXON in its row |virus = 'yes' to apply virus taxa italicization standards }} =============================================================================]] function p.taxoboxList(frame) local currTaxon = frame.args[1] or '' if currTaxon == '' then return '' end local displayN = (tonumber(frame.args['display_taxa']) or 1) + 1 local authTable = {} authTable[1] = frame.args['authority'] or '' authTable[2] = frame.args['parent_authority'] or '' authTable[3] = frame.args['gparent_authority'] or '' authTable[4] = frame.args['ggparent_authority'] or '' authTable[5] = frame.args['gggparent_authority'] or '' authTable[6] = frame.args['ggggparent_authority'] or '' local authTableMax = 6 local boldFirst = frame.args['bold_first'] or 'link' -- values 'link' or 'bold' local virus = frame.args['virus'] or 'no' -- values 'yes' or 'no' local offset = tonumber(frame.args['offset'] or 0) -- adjust the authority table if 'authority' refers to a rank lower than the target taxon if offset ~= 0 then for i = 1, authTableMax do local j = i + offset if j <= authTableMax then authTable[i] = authTable[j] else authTable[i] = '' end end end local taxonTable, taxonRankTable = l.makeTable(frame, currTaxon) local res = '' local topTaxonN = taxonTable.n -- display all taxa above possible greatgreatgrandparent, without authority for i = topTaxonN, authTableMax+1, -1 do res = res .. l.showTaxon(frame, taxonTable[i], taxonRankTable[i], topTaxonN==i, '', displayN >= i, '', virus) end -- display all taxa above possible parent, with authority if given for i = math.min(topTaxonN, authTableMax), 2, -1 do res = res .. l.showTaxon(frame, taxonTable[i], taxonRankTable[i], topTaxonN==i, authTable[i], displayN >= i, '', virus) end -- display target taxon, always displayed and emboldened res = res .. l.showTaxon(frame, taxonTable[1], taxonRankTable[1], topTaxonN==1, authTable[1], true, boldFirst, virus) return res end --[[= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = Show one taxon row in a taxobox. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.showTaxon(frame, taxon, rank, isTopTaxon, auth, force, boldFirst, virus) -- it's an error if this is the top taxon and it's not a top level taxon (e.g. "Life") if isTopTaxon then if l.topLevelTaxon(taxon) then return '' -- don't display a top level taxon elseif (mw.title.new('Taxonomy/'..taxon, 'Template') or {}).exists then -- taxonomy template for this taxon has no parent specified return frame:expandTemplate{ title = 'Create taxonomy', args = {taxon, msg='Taxonomy template does not specify a parent'} } .. '\n' .. TableRow else -- no taxonomy template for this taxon return frame:expandTemplate{ title = 'Create taxonomy', args = {taxon, msg='Missing taxonomy template'} } .. '\n' .. TableRow end else -- if showing is not already forced, force if it's a principal rank or an authority is specified force = force or frame:expandTemplate{ title = 'Principal rank', args = {rank} } == 'yes' or auth ~= '' if not force then -- if showing is still not already forced, force if the taxonomy template has 'always_display' set local ok, alwaysDisplay = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'always_display') force = alwaysDisplay == 'yes' or alwaysDisplay == 'true' end if force then local res = l.tableCell(TaxonRanks.doAngliciseRank(rank, 'no') .. ':') local bold = 'no' if boldFirst == 'bold' then bold = 'yes' end if auth ~= '' then auth = '<br><small>' .. auth .. '</small>' end local res = res .. l.tableCell(l.getTaxonLink(frame, taxon, rank, bold, '', '', virus) .. auth) -- italic, abbreviated return res .. TableRow else return '' end end end --[[========================== taxonomyList ================================= Returns the cells of the taxonomy table displayed on the right hand side of "Template:Taxonomy...." pages. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|taxonomyList|TAXON}} =============================================================================]] function p.taxonomyList(frame) local currTaxon = frame.args[1] or '' if currTaxon == '' then return '{|class="infobox biota"\n' .. TableRow .. l.tableCell('') .. l.tableCell('ERROR: no taxon supplied') .. TableEnd end local taxonTable, taxonRankTable = l.makeTable(frame, currTaxon) local lastRankVal = 1000000 local orderOk = true -- check whether the taxonomy is for viruses; use already determined taxon colour if possible local virus = 'no' local taxoColour = colour if taxoColour == '' then if taxonTable[taxonTable.n] == 'Ichnos' or taxonTable[taxonTable.n] == 'Veterovata' then taxoColour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = { taxonTable[taxonTable.n] } } else taxoColour = frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = { taxonTable[taxonTable.n - 1] } } end end if taxoColour == frame:expandTemplate{ title = 'Taxobox colour', args = { 'virus' } } then virus = 'yes' end -- add information message local res = '<p style="float:right">Bold ranks show taxa that will be shown in taxoboxes<br>because rank is principal or <code>always_display=yes</code>.</p>\n' -- start table res = res .. '{| class="infobox biota" style="text-align: left; font-size:100%"\n' .. TableRow .. '! colspan=4 style="text-align: center; color:var(--color-base,#202122); background-color: ' .. taxoColour .. '"|Ancestral taxa\n' -- deal first with the top level taxon; if there are no errors, it should be Life/Veterovata/Ichnos, which are -- not displayed local taxon = taxonTable[taxonTable.n] if not l.topLevelTaxon(taxon) then local msg = 'Taxonomy template missing' if mw.title.new('Taxonomy/'..taxon, 'Template').exists then msg = 'Parent taxon needed' end res = res .. TableRow .. l.tableCell('colspan=2', frame:expandTemplate{title = 'Create taxonomy', args = {taxon, msg = msg}}) end -- now output the rest of the table local currRankVal for i = taxonTable.n-1, 1, -1 do -- check ranks are in right order in the hierarchy taxon = taxonTable[i] local rank = taxonRankTable[i] currRankVal = TaxonRanks.lookupRankVal(rank) if currRankVal then orderOk = currRankVal < lastRankVal if orderOk then lastRankVal = currRankVal end else orderOk = true end -- see if the row will be displayed in a taxobox; bold the rank if so local boldRank = false local ok, alwaysDisplay = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'always_display') if ok and (alwaysDisplay == 'yes' or alwaysDisplay == 'true') then boldRank = true else boldRank = frame:expandTemplate{ title = 'Principal rank', args = {rank} } == 'yes' end -- now return a row of the taxonomy table with anomalous ranks marked local errorStr = '' if not orderOk then errorStr = 'yes' end local link = l.getTaxonLink(frame, taxon, rank, '', '', '', virus) -- bold, italic, abbreviated res = res .. l.taxonomyListRow(frame, taxon, rank, link, boldRank, errorStr) end -- close table res = res .. TableEnd -- error-tracking for taxonomy templates -- if the last row has an anomalous rank, put the page in an error-tracking category local errCat1 = '' if not orderOk then errCat1 = '[[Category:Taxonomy templates showing anomalous ranks]]\n' end -- if the last row has a taxon name in the page name that does not match the link text, -- put the taxonomy template in a tracking category local dummy, linkText = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'link_text') local match = l.matchTaxonLink(taxon, linkText, currRankVal and currRankVal < TaxonRanks.lookupRankVal('genus')) local errCat2 = '' if not match then errCat2 = '[[Category:Taxonomy templates with name and link text not matching|' .. taxon .. ']]\n' end if errCat1..errCat2 ~= '' then res = res .. frame:expandTemplate{ title = 'Template other', args = { errCat1..errCat2} } end return res end --[[ = = = = = = = = = = = = = = taxonomyListRow = = = = = = = = = = = = = = Returns a single row of the taxonomy table displayed on the right hand side of "Template:Taxonomy...." pages. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.taxonomyListRow(frame, taxon, rank, link, boldRank, error) local res = '' if taxon == '' or rank == '' then return res end local baseTaxon, qualifier = l.stripExtra(taxon) -- if appropriate, make it clear that some taxa have been skipped via a ... row if qualifier == '/skip' then res = res .. TableRow .. l.tableCell('.....') .. l.tableCell('.....') end -- now generate a row of the table res = res .. TableRow local cellContent = '' local anglicizedRank = TaxonRanks.doAngliciseRank(rank, 'no') if boldRank then cellContent = cellContent .. '<b>' .. anglicizedRank .. '</b>:' else cellContent = cellContent .. anglicizedRank .. ':' end if error == 'yes' then cellContent = '<span style="background-color:#FDD">' .. cellContent .. '</span>' end res = res .. l.tableCell(cellContent) .. l.tableCell('<span style="white-space:nowrap;">' .. link .. '</span>') .. l.tableCell('<span style="font-size:smaller;white-space:nowrap;">' .. qualifier .. '</span>') .. l.tableCell('<span style="white-space:nowrap;">' .. frame:expandTemplate{ title = 'Edit a taxon', args = { taxon } } .. '</span>') return res end --[[========================= callTaxonomyKey =============================== Prepares for, and then calls, Template:Taxonomy key to display a taxonomy template page. It does this by building up the information the template requires, following one 'same as' link, if required. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|callTaxonomyKey |parent= |rank= |extinct= |always_display= |link_target=value of 'link' parameter in taxonomy template |link_text=value of parameter 2 in taxonomy template |same_as= }} =============================================================================]] local PARENT = 1 local RANK = 2 local LINK_TARGET = 3 local LINK_TEXT = 4 local ALWAYS_DISPLAY = 5 local EXTINCT = 6 local SAME_AS = 7 local REFS = 8 function p.callTaxonomyKey(frame) local taxon = frame.args['taxon'] or '' local parent = frame.args['parent'] or '' local rank = frame.args['rank'] or '' local extinct = string.lower(frame.args['extinct']) or '' local alwaysDisplay = string.lower(frame.args['always_display']) or '' local linkTarget = frame.args['link_target'] or '' local linkText = frame.args['link_text'] or '' -- this is the "raw" link text, and can be '' local refs = frame.args['refs'] or '' local sameAsTaxon = frame.args['same_as'] or '' if sameAsTaxon ~= '' then -- try using the 'same as' taxon; it's an error if it doesn't exist local ok, sameAsInfoStr = pcall(frame.expandTemplate, frame, { title = 'Template:Taxonomy/' .. sameAsTaxon, args = {['machine code'] = 'all' } }) if ok then local sameAsInfo = mw.text.split(sameAsInfoStr, '$', true) --'same as' taxon's taxonomy template must not have a 'same as' link if sameAsInfo[SAME_AS] == '' then if parent == '' then parent = sameAsInfo[PARENT] end if rank == '' then rank = sameAsInfo[RANK] end if extinct == '' then extinct = string.lower(sameAsInfo[EXTINCT]) end if alwaysDisplay == '' then alwaysDisplay = string.lower(sameAsInfo[ALWAYS_DISPLAY]) end if linkTarget == '' then linkTarget = sameAsInfo[LINK_TARGET] end if linkText == '' then linkText = sameAsInfo[LINK_TEXT] end if refs == '' and parent == sameAsInfo[PARENT] then refs = sameAsInfo[REFS] end else return '<span style="color:red; font-size:1.1em">Error: attempt to follow two "same as" links</span>: <code>same_as = ' .. sameAsTaxon .. '</code>, but [[Template:Taxonomy/' .. sameAsTaxon .. ']] also has a<code>same_as</code> parameter.' end else return frame:expandTemplate{ title = 'Template:Taxonomy key/missing template', args = {taxon=sameAsTaxon, msg='given as the value of <code>same as</code>'} } end end local link = linkTarget if linkText ~= '' and linkText ~= linkTarget then link = link .. "|" .. linkText end -- check consistency of extinct status; if this taxon is not extinct, parent must not be either local extinctError = 'no' if parent ~= '' and (extinct == '' or extinct == 'no' or extinct == 'false') then local ok, parentExtinct = p.getTaxonInfoItem(frame, parent, 'extinct') if ok and (parentExtinct == 'yes' or parentExtinct == 'true') then extinctError = 'yes' end end return frame:expandTemplate{ title = 'Taxonomy key', args = {taxon=taxon, parent=parent, rank=rank, extinct=extinct, always_display=alwaysDisplay, link_target=linkTarget, link=link, refs=refs, same_as=sameAsTaxon, extinct_error = extinctError} } end --[[============================= showRefs ================================== Shows the refs field in a taxonomy template, handing incertae sedis taxa and using '–' for absent refs. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|showRefs|TAXON|REFS}} =============================================================================]] function p.showRefs(frame) local taxonName = frame.args[1] or '' local refs = frame.args[2] or '' return l.doShowRefs(taxonName, refs) end --[[= = = = = = = = = = = = = = doShowRefs = = = = = = = = = = = = = = = = = Show the refs field in a taxonomy template. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.doShowRefs(taxonName, refs) if mw.text.split(taxonName, '/', true)[1] == 'Incertae sedis' then refs = 'not applicable (<i>incertae sedis</i>)' elseif refs == '' then refs = '–' end return refs end --[[============================ taxonInfo ================================== Extracts and returns information from Template:Taxonomy/TAXON, following one 'same as' link if required. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|taxonInfo|TAXON|ITEM}} ITEM is one of: 'parent', 'rank', 'link target', 'link text', 'extinct', 'always display', 'refs', 'same as' or 'all'. If ITEM is not specified, the default is 'all' – all values in a single string separated by '$'. =============================================================================]] function p.taxonInfo(frame) local taxon = frame.args[1] or '' local item = frame.args[2] or '' if item == '' then item = 'all' end local ok, info = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, item) return info end --[[= = = = = = = = = = = getTaxonInfoItem = = = = = = = = = = = = = = = = = Utility function to extract an item of information from a taxonomy template, following one 'same as' link if required. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, item) local ok, info -- item == 'dagger' is a special case if item == 'dagger' then ok, info = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'extinct') if ok then if info == 'yes' or info == 'true' then info = '&dagger;' else info = '' end end -- item ~= 'dagger' else ok, info = pcall(frame.expandTemplate, frame, { title = 'Taxonomy/' .. taxon, args = {['machine code'] = item } }) if ok then if info == '' then -- try 'same as' local sameAsTaxon = frame:expandTemplate{ title = 'Taxonomy/' .. taxon, args = {['machine code'] = 'same as' } } if sameAsTaxon ~= '' then ok, info = pcall(frame.expandTemplate, frame, { title = 'Taxonomy/' .. sameAsTaxon, args = {['machine code'] = item } }) end end end end if ok then -- if item is 'link_text', trim info and check whether '(?)' needs to be added if item == 'link_text' then -- there is a newline at the end of linkText when taxonomy template has "|link = LINK_TARGET|LINK_TEXT" info = mw.text.trim(info) if string.sub(taxon, -2) == '/?' and not string.find(info, '?', 1, true) then info = info .. '<span style="font-style:normal;font-weight:normal;">&nbsp;(?)</span>' end end else info = '[[Template:Taxonomy/' .. taxon .. ']]' --error indicator in code before conversion to Lua end return ok, info end --[[============================ taxonLink ================================== Returns a wikilink to a taxon, if required including '†' before it and ' (?)' after it, and optionally italicized or bolded without a wikilink. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|taxonLink |taxon= : having '/?' at the end triggers the output of ' (?)' |extinct= : 'yes' or 'true' trigger the output of '†' |bold= : 'yes' makes the core output bold and not wikilinked |italic= : 'yes' makes the core output italic |link_target= : target for the wikilink |link_text= : text of the wikilink (may be same as link_target), without †, italics, etc. }} =============================================================================]] function p.taxonLink(frame) local taxon = frame.args['taxon'] or '' local extinct = string.lower(frame.args['extinct'] or '') local bold = frame.args['bold'] or '' local italic = frame.args['italic'] or '' local abbreviated = frame.args['abbreviated'] or '' local linkTarget = frame.args['link_target'] or '' local linkText = frame.args['link_text'] or frame.args['plain_link_text'] or '' --temporarily allow alternative args return l.makeLink(taxon, extinct, bold, italic, abbreviated, linkTarget, linkText) end --[[= = = = = = = = = = = = = = getTaxonLink = = = = = = = = = = = = = = = = Internal function to drive l.makeLink(). = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.getTaxonLink(frame, taxon, rank, bold, italic, abbreviated, virus) local ok, extinct = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'extinct') if italic == '' then italic = frame:expandTemplate{ title = 'Is italic taxon', args = { rank, virus = virus } } end local ok, linkTarget = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'link_target') local ok, linkText = p.getTaxonInfoItem(frame, taxon, 'link_text') return l.makeLink(taxon, extinct, bold, italic, abbreviated, linkTarget, linkText) end --[[= = = = = = = = = = = = = = makeLink = = = = = = = = = = = = = = = = = = Actually make the link. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.makeLink(taxon, extinct, bold, italic, abbreviated, linkTarget, linkText) local dummy -- if link text is missing, try to find a replacement if linkText == '' then if string.find(taxon, 'Incertae sedis', 1, true) then linkText = "''incertae sedis''" linkTarget = 'Incertae sedis' else linkText, dummy = l.stripExtra(taxon) end end if linkTarget == '' then linkTarget = linkText end if italic == 'yes' then linkText = TaxonItalics.italicizeTaxonName(linkText, false, abbreviated=='yes') end local link = '' if bold == 'yes' then link = '<b>' .. linkText .. '</b>' else if linkTarget == linkText then link = linkText else link = linkTarget .. '|' .. linkText end link = '[[' .. link .. ']]' end if (extinct == 'yes' or extinct == 'true') and not string.find(link, '†', 1, true) then link = '<span style="font-style:normal;font-weight:normal;">†</span>' .. link end if string.sub(taxon, -2) == '/?' and not string.find(link, '?', 1, true) then link = link .. '<span style="font-style:normal;font-weight:normal;">&nbsp;(?)</span>' end return link end --[[============================== find ===================================== Returns the taxon above the specified taxon with a given rank. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|find|TAXON|RANK}} =============================================================================]] function p.find(frame) local currTaxon = frame.args[1] or '' if currTaxon == '' then return '<span class="error">no taxon supplied</span>' end local rank = frame.args[2] or '' if rank == '' then return '<span class="error">no rank supplied</span>' end local inHierarchy = true -- still in the taxonomic hierarchy or off the top? local searching = true -- still searching while inHierarchy and searching do local ok, parent = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'parent') if ok and parent ~= '' then currTaxon = parent local ok, currRank = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'rank') if currRank == rank then searching = false end else inHierarchy = false end end if inHierarchy and not searching then return currTaxon else return '<span class="error">rank not found</span>' end end --[[=============================== nth ===================================== External utility function primarily intended for use in checking and debugging. Returns the nth level above a taxon in a taxonomic hierarchy, where the taxon itself is counted as the first level. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|nth|TAXON|n=N}} =============================================================================]] function p.nth(frame) local currTaxon = frame.args[1] or '' if currTaxon == '' then return 'ERROR: no taxon supplied' end local n = tonumber(frame.args['n'] or 1) if n > MaxSearchLevels then return 'Exceeded maximum number of levels allowed (' .. MaxSearchLevels .. ')' end local i = 1 local inHierarchy = true -- still in the taxonomic hierarchy or off the top? while i < n and inHierarchy do local ok, parent = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'parent') if ok and parent ~= '' then currTaxon = parent i = i + 1 else inHierarchy = false end end if inHierarchy then return currTaxon else return 'Level ' .. n .. ' is past the top of the taxonomic hierarchy' end end --[[============================ hasRankVal ================================= External utility function to determine whether the rank has an arbitrary value attached in order to allow rank order consistency checking. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|hasRankVal|RANK}} =============================================================================]] function p.hasRankVal(frame) local rank = frame.args[1] or '' if rank == '' then return '<span class="error">no rank supplied</span>' end local rankVal = TaxonRanks.lookupRankVal(rank) if not rankVal then rankVal = 'no' else rankVal = 'yes' end return rankVal end --[[=========================== hasRankVal1 ================================= External utility function to determine whether the rank has an arbitrary value attached in order to allow rank order consistency checking. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|hasRankVal|RANK}} =============================================================================]] function p.hasRankVal1(rank) if rank == '' then return 'no' end local rankVal = TaxonRanks.lookupRankVal(rank) if not rankVal then rankVal = 'no' else rankVal = 'yes' end return rankVal end --[[============================= nLevels =================================== External utility function primarily intended for use in checking and debugging. Returns number of levels in a taxonomic hierarchy, starting from the supplied taxon as level 1. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|nLevels|TAXON}} =============================================================================]] function p.nLevels(frame) local currTaxon = frame.args[1] or '' if currTaxon == '' then return 'ERROR: no taxon supplied' end local i = 1 local inHierarchy = true -- still in the taxonomic hierarchy or off the top? while inHierarchy and i < MaxSearchLevels do local ok, parent = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'parent') if ok and parent ~= '' then currTaxon = parent i = i + 1 else inHierarchy = false end end if inHierarchy then return MaxSearchLevels .. '+' else return i end end --[[============================= listAll =================================== External utility function primarily intended for use in checking and debugging. Returns a comma separated list of a taxonomic hierarchy, starting from the supplied taxon. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|listAll|TAXON}} =============================================================================]] function p.listAll(frame) local currTaxon = frame.args[1] or '' if currTaxon == '' then return 'ERROR: no taxon supplied' end return l.doListAll(l.makeTable(frame, currTaxon)) end function l.doListAll(taxonTable, taxonRankTable) local lst = taxonTable[1] .. '-' .. tostring(taxonRankTable[1]) for i = 2, taxonTable.n, 1 do lst = lst .. ', ' .. taxonTable[i] .. '-' .. taxonRankTable[i] end return lst end --[[=========================== removeQualifier ================================ External utility function to remove a qualifier (any part after a "/") from a taxon name. Usage: {{#invoke:Autotaxobox|removeQualifier|TAXON}} =============================================================================]] function p.removeQualifier(frame) local baseName, qualifier = l.stripExtra(frame.args[1]) return baseName end --[[========================================================================= Internal functions =============================================================================]] --[[= = = = = = = = = = = = stripExtra = = = = = = = = = = = = = = = = = = = Internal utility function to strip off any extra parts of a taxon name, i.e. anything after a '/'. Thus 'Felidae/?' would be split into 'Felidae' and '?'. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.stripExtra(taxonName) local i = mw.ustring.find(taxonName, '/', 1, true) if i then return mw.ustring.sub(taxonName, 1, i-1), mw.ustring.sub(taxonName, i, -1) else return taxonName, '' end end --[[= = = = = = = = = = = = splitTaxonName = = = = = = = = = = = = = = = = = Internal utility function to split a taxon name into its parts and return them. Possible formats include: * taxon * taxon (disambig) * taxon (Subgenus) * taxon/qualifier * combinations, e.g. taxon (disambig)/qualifier = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.splitTaxonName(taxon) -- get any qualifier present local qualifier = '' local i = mw.ustring.find(taxon, '/', 1, true) if i then qualifier = mw.ustring.sub(taxon, i+1, -1) taxon = mw.ustring.sub(taxon, 1, i-1) end -- get any disambiguator or subgenus local disambig = '' local subgenus = '' i = mw.ustring.find(taxon, ' (', 1, true) if i then local parenTerm = mw.ustring.sub(taxon, i+2, -2) taxon = mw.ustring.sub(taxon, 1, i-1) local char1 = mw.ustring.sub(parenTerm, 1, 1) if char1 == mw.ustring.lower(char1) then disambig = parenTerm else subgenus = parenTerm end end return taxon, disambig, subgenus, qualifier end --[[= = = = = = = = = = = = matchTaxonLink = = = = = = = = = = = = = = = = = Function to determine whether the taxon name derived from the name of the taxonomy template (passed in the parameter taxon) matches the link text (passed in the parameter linkText). The taxon name may have any of the formats: * baseTaxon/qualifier * baseTaxon (disambig) * baseTaxon (Subgenus) [distinguished by the capital letter] * a qualifier may be present after the previous two formats. Examples of matches (baseTaxon ~ linkText): * Pinus ~ Pinus * Pinus sect. Trifoliae ~ Pinus sect. Trifoliae * Pinus sect. Trifoliae ~ ''Pinus'' sect. ''Trifoliae'' [italic markers ignored] * Pinus sect. Trifoliae ~ P. sect. Trifoliae [abbreviated genus name matches] * Bombus (Pyrobombus) ~ Bombus (Pyrobombus) * Bombus (Pyrobombus) ~ B. (Pyrobombus) * Bombus (Pyrobombus) ~ Pyrobombus [link text may just be the subgenus] * Heteractinida ~ "Heteractinida" [double-quotes are ignored in link text] * "Heteractinida" ~ Heteractinida [double-quotes are ignored in base taxon name] * Incertae sedis ~ anything [link text is ignored for matching in this case] * Cetotheriidae with qualifier=? ~ Cetotheriidae (?) = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.matchTaxonLink(taxon, linkText, rankBelowGenus) local dummy linkText, dummy = mw.ustring.gsub(linkText, "''", '') -- remove any italic wikitext in the link text linkText, dummy = mw.ustring.gsub(linkText, '<.->', '') -- strip all tags used to format the link text linkText, dummy = mw.ustring.gsub(linkText, '"', '') -- remove any occurrences of " in the link text local baseTaxon, disambig, subgenus, qualifier = l.splitTaxonName(taxon) -- split up the taxon name baseTaxon, dummy = mw.ustring.gsub(linkText, '"', '') -- remove any occurrences of " in the base taxon name local match = linkText == baseTaxon or linkText == subgenus or linkText == baseTaxon .. ' (' .. subgenus .. ')' or linkText == mw.ustring.sub(baseTaxon, 1, 1) .. '. (' .. subgenus .. ')' or baseTaxon == 'Incertae sedis' or rankBelowGenus and linkText == mw.ustring.gsub(baseTaxon, '([A-Z]).- (.*)', '%1. %2') or mw.ustring.find(qualifier, '?', 1, true) and mw.ustring.find(linkText, baseTaxon, 1, true) == 1 return match end --[[= = = = = = = = = = = = = makeTable = = = = = = = = = = = = = = = = = = = Internal utility function to return two tables (arrays) constructed from a taxonomic hierarchy stored in "Template:Taxonomy/..." templates. taxonTable.n holds the total number of taxa; taxonTable[1]..taxonTable[taxonTable.n] the taxon names. The last taxon in the table will either (a) have a taxonomy template but with no parent given (e.g. 'Life') or (b) not have a taxonomy template. taxonRankTable hold the corresponding ranks of the taxa. = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.makeTable(frame, currTaxon) local taxonTable = {} local taxonRankTable = {} local ok, rank, parent local i = 1 local topReached = false -- reached the top of the taxonomic hierarchy? repeat taxonTable[i] = currTaxon ok, rank = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'rank') if ok then taxonRankTable[i] = string.lower(rank) else taxonRankTable[i] = '' end ok, parent = p.getTaxonInfoItem(frame, currTaxon, 'parent') if ok and parent ~= '' then currTaxon = parent i = i + 1 else topReached = true -- reached the top of the hierarchy or tried to use a non-existent taxonomy template end until topReached or i > MaxSearchLevels taxonTable.n = math.min(i, MaxSearchLevels) return taxonTable, taxonRankTable end --[[= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =]] function l.tableCell(arg1, arg2) local text, style if arg2 then style = arg1 text = arg2 else style = '' text = arg1 end local res = '|' if style ~= '' then res = res .. style .. '|' end return res .. text .. '\n' end return p 0ls4threhlb9ombc1rra23mp3gtxcn5 Šablon:Izradi taksonomiju 10 4724941 42680974 2026-08-24T14:48:32Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: <includeonly> |- |{{#ifeq:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}|You're currently creating:|<span style="color: Red;">{{{msg|Unrecognized taxon}}}</span> (<span class=plainlinks><!-- Link for manual creation, assisted by WP editintros: -->[{{create taxonomy/link|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}}} fix]</span>):}} |[[{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}]]{{Namespace detect|main=[[Category:Automatic taxobox cleanup]]|template=[[Category:Automatic taxobox cleanup]]|other=}} |-... 42680974 wikitext text/x-wiki <includeonly> |- |{{#ifeq:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}|You're currently creating:|<span style="color: Red;">{{{msg|Unrecognized taxon}}}</span> (<span class=plainlinks><!-- Link for manual creation, assisted by WP editintros: -->[{{create taxonomy/link|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}}} fix]</span>):}} |[[{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}]]{{Namespace detect|main=[[Category:Automatic taxobox cleanup]]|template=[[Category:Automatic taxobox cleanup]]|other=}} |- </includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> i7cwo5rrmwa14jr925ejam355o3bkn8 42680988 42680974 2026-08-24T15:51:13Z Edgar Allan Poe 29250 42680988 wikitext text/x-wiki <includeonly> |- |{{#ifeq:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}|Trenutno izrađujete:|<span style="color: Red;">{{{msg|Neprepoznati takson}}}</span> (<span class=plainlinks><!-- Poveznica za ručno stvaranje, uz pomoć: -->[{{create taxonomy/link|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}}} fix]</span>):}} |[[{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}]]{{Namespace detect|main=[[Kategorija:Održavanje automatskog taksokvira]]|template=[[Kategorija:Održavanje automatskog taksokvira]]|other=}} |- </includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> j4xqymgbpo2pa6l26tnrw57dxf68ucu 42680991 42680988 2026-08-24T15:52:14Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Create taxonomy]] na [[Šablon:Izradi taksonomiju]] 42680988 wikitext text/x-wiki <includeonly> |- |{{#ifeq:{{#titleparts:{{PAGENAME}}||2}}|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}|Trenutno izrađujete:|<span style="color: Red;">{{{msg|Neprepoznati takson}}}</span> (<span class=plainlinks><!-- Poveznica za ručno stvaranje, uz pomoć: -->[{{create taxonomy/link|{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}}} fix]</span>):}} |[[{{UnstripNoWiki|{{{1}}}}}]]{{Namespace detect|main=[[Kategorija:Održavanje automatskog taksokvira]]|template=[[Kategorija:Održavanje automatskog taksokvira]]|other=}} |- </includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> j4xqymgbpo2pa6l26tnrw57dxf68ucu Kopčasta veza 0 4724942 42680979 2026-08-24T15:15:35Z Duma 16555 Nova stranica: [[File:Gymnopilus_luteofolius_020624_clamp_connection.jpg|thumb|Kopčasta veza kod gljivice roda ''[[Gymnopilus]]'']] '''Kopčasta veza''' je struktura nalik kuki formirana rastom [[hifa|hifnih]] ćelija određenih [[gljiva]]. Ta osobina karakteristična je za [[Basidiomycota|bazidiomicete]]. Stvorena je kako bi se osiguralo da svaka [[ćelija (biologija)|ćelija]], odnosno segment hife odvojen [[septum|septama]] (poprečnim zidovima), primi skup različitih ćelijsko jedro... 42680979 wikitext text/x-wiki [[File:Gymnopilus_luteofolius_020624_clamp_connection.jpg|thumb|Kopčasta veza kod gljivice roda ''[[Gymnopilus]]'']] '''Kopčasta veza''' je struktura nalik kuki formirana rastom [[hifa|hifnih]] ćelija određenih [[gljiva]]. Ta osobina karakteristična je za [[Basidiomycota|bazidiomicete]]. Stvorena je kako bi se osiguralo da svaka [[ćelija (biologija)|ćelija]], odnosno segment hife odvojen [[septum|septama]] (poprečnim zidovima), primi skup različitih [[ćelijsko jedro|jedara]], koja nastaju [[parenje kod gljiva|parenjem]] hifa različitih spolnih tipova. Koristi se za održavanje [[Genetička varijacija|genetske varijacije]] unutar hife slično mehanizmima koji se nalaze u [[kukica (mikologija)|kukicama]] tokom [[spolno razmnožavanje|spolnog razmnožavanja]] [[Ascomycota|askomiceta]].<ref>C.J. Alexopolous, Charles W. Mims, M. Blackwell ''et al''., ''Introductory Mycology, 4th ed.'' (John Wiley and Sons, Hoboken NJ, 1996) {{ISBN|0-471-52229-5}}</ref> == Formiranje == [[File:Fungus cell cycle-en.svg|thumb|Kopčaste veze u mitozi]] [[File:Clamp connections fungi.svg|thumb|Nastanak kopčastih veza između dva jedra (jedno prikazano zelenom, drugo narandžastom bojom)]] Kopčaste veze formira terminalna hifa tokom elongacije. Prije nego što kopčasta veza nastane, taj terminalni segment sadrži dva jedra. Kada terminalni segment postane dovoljno dug, počinje formirati kopčastu vezu. Istovremeno, svako jedro prolazi kroz [[mitoza|mitotičku diobu]] kako bi se proizvela dva kćerinska jedra. Kako se kopčasta veza nastavlja razvijati, ona preuzima jedno od kćerinskih (zeleni krug) jedara i odvaja ga od sestrinskog jedra. Dok se to dešava, preostala jedra (narandžasti krugovi) počinju se udaljavati jedno od drugog na suprotne krajeve ćelije. Nakon što se svi ti koraci odigraju, formira se [[hifa|septum]] koji odvaja svaki od ta dva skupa jedara.<ref>{{cite web|url=http://www.botany.hawaii.edu/faculty/wong/Bot201/Basidiomycota/Clamp_connection_formation.htm|title=Clamp Connection Formation|work=hawaii.edu}}</ref> == Upotreba u klasifikaciji == Kopčaste veze su strukture jedinstvene za koljeno [[Basidiomycota]]. Mnoge gljive iz tog koljena stvaraju spore u [[bazidiokarp]]ima (plodnim tijelima ili gljivama), iznad zemlje. Iako su kopčaste veze jedinstvene za njih, te strukture nisu prisutne kod svih vrsta Basidiomycota. Budući da je to slučaj, prisustvo ili odsustvo kopčastih veza poslužilo je u kategorizaciji [[Rod (taksonomija)|rodova]] i [[vrsta]] te skupine.<ref name="urlKuo">{{cite web |url=http://www.mushroomexpert.com/microscope_clamps.html |title=Using a Microscope: Clamp Connections |author=Kuo M |work=MushroomExpert.Com |access-date=2010-12-15}}</ref><ref name="Furtado 1966"/> == Fosilni zapis == Pronađen je gljivični [[micelij]] koji posjeduje obilje kopčastih veza, a datira iz [[Pennsylvanij|pensilvanij]]ske ere (298,9–323,2 miliona godina). Ovaj fosil, [[klasifikacija oblika|pripisan]] rodu ''[[Palaeancistrus]]'', ima hife koje se mogu porediti sa onima kod postojećih [[saprotrof|saprofit]]skih bazidiomiceta.<ref name="Dennis 1970"/> Najstarije poznate kopčaste veze prisutne su u fosiliziranim hifama koje rastu na fosilnoj paprati ''[[Botryopteris antiqua]]''; taj fosil je stariji od ''Palaeancistrusa'' za oko 25 miliona godina.<ref name="Krings 2011"/> == Reference == {{Reflist|refs= <ref name="Dennis 1970">{{cite journal |author=Dennis, Robert L. |year=1970 |title=A middle Pennsylvanian basidiomycete mycelium with clamp connections |journal=Mycologia |volume=62 |issue=3 |pages=578–584 |jstor=3757529 |doi=10.2307/3757529 |url=http://www.cybertruffle.org.uk/cyberliber/59350/0062/003/0578.htm|url-access=subscription }}</ref> <ref name="Furtado 1966">{{cite journal |author=Furtado, João S. |year=1966 |title=Significance of the clamp-connection in the basidiomycetes |journal=Persoonia |volume=4 |issue=1 |pages=125–144 |url=http://www.repository.naturalis.nl/document/570025}}</ref> <ref name="Krings 2011">{{cite journal |author1=Krings, Michael |author2=Dotzler, Nora |author3=Galtier, Jean |author4=Taylor, Thomas N. |year=2011 |title=Oldest fossil basidiomycete clamp connections |journal=Mycoscience |volume=52 |issue=1 |pages=18–23 |doi=10.1007/s10267-010-0065-4|hdl=1808/13681 |s2cid=86132001 |hdl-access=free }}</ref> }} [[Kategorija:Morfologija i anatomija gljiva]] 1v7v1mdiqvjfrk1acizgqqg5d8l4qfm Kopčaste veze 0 4724943 42680980 2026-08-24T15:17:08Z Duma 16555 Preusmjereno na [[Kopčasta veza]] 42680980 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Kopčasta veza]] edvw48ttn1utxtvuqps1ly6utnmn3ou Zastava Moskve 0 4724944 42680986 2026-08-24T15:47:13Z Inokosni organ 160059 n/č 42680986 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Flag of Moscow, Russia.svg|thumb|right|300px|Zastava grada Moskve.]] '''Zastava [[Moskva|Moskve]]''', glavnog grada [[Rusija|Rusije]], je [[Crveno|tamnocrvena]] zastava s [[Grb Moskve|gradskim grbom]] u sredini. == Opis == Omjer zastave iznosi 2:3. Zastava je grimiznocrvene boje, a u središtu prikazuje jednog borca – svetog Jurja Pobjedonosca – odjevena u srebrni oklop i plavi plašt, na srebrnom konju, kako zlatnim kopljem probada crnu krilatu zmiju. == Značenje == Lik svetog Jurja zauzima središnje mjesto u štovanju svetaca u svijetu istočnog pravoslavlja. Legenda povezana sa zastavom potječe iz "Zlatne legende" (''Legenda aurea'', [[1298.]]) [[Jacopo da Varazze|Jakova Voraginskog]], koja pripovijeda priču o rimskom vojniku [[Sveti Georgije|Georgiusu]] (285-303){{efn|Na raznim slavenskim jezicima: Георгий, Юрій, Jerzy, Jiří, Jurij, Juraj, Georgije, Đorđe, Đurađ, Георги.}} iz [[Kapadokija|Kapadocije]] koji je prešao na [[kršćanstvo]] za vrijeme vladavine cara [[Dioklecijan]]a. Slike svetog Jurja općenito simboliziraju pobjedu vjere i dobra nad zlom. U kontekstu paleoslavenske antropologije, taj lik priziva sukob između boga [[Perun]]a i boga [[Veles (mitologija)|Velesa]] u kontekstu složenog mita o borbi između nebeskih sila (Peruna) i sila zelene prirode (Velesa). Naizgled štovanje svetoga Jurja seže u razdoblje početne kristijanizacije Slavena [[Kijevska Rusija|Kijevske Rusi]]. U kontekstu Moskve, predstavlja figuru snažnog kneza koji nadjača neprijatelje i održava unutarnji red i jedinstvo. == Historija == Zastava je usvojena [[1. februara]] [[1995.]] godine. == Napomene == {{notelist}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Zastave teritorija]] [[Kategorija:Moskva]] 5nhj5paj56ougpsr5py5p7nw2ir311n Šablon:UnstripNoWiki 10 4724945 42680989 2026-08-24T15:51:24Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{#invoke:Unstrip|unstripNoWiki|{{{1}}}}}<noinclude> {{documentation}}</noinclude> 42680989 wikitext text/x-wiki {{#invoke:Unstrip|unstripNoWiki|{{{1}}}}}<noinclude> {{documentation}}</noinclude> 35pgdh1bd7wxuemlyvywm6cqsedyi02 Modul:Unstrip 828 4724946 42680990 2026-08-24T15:51:45Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: -- This module provides a frontend to the mw.text.unstrip, unstripNoWiki and killMarkers functions local p = {} function p.unstrip(frame) return mw.text.unstrip(frame.args[1]) end function p.unstripNoWiki(frame) return mw.text.unstripNoWiki(frame.args[1]) end function p.killMarkers(frame) return mw.text.killMarkers(frame.args[1]) end return p 42680990 Scribunto text/plain -- This module provides a frontend to the mw.text.unstrip, unstripNoWiki and killMarkers functions local p = {} function p.unstrip(frame) return mw.text.unstrip(frame.args[1]) end function p.unstripNoWiki(frame) return mw.text.unstripNoWiki(frame.args[1]) end function p.killMarkers(frame) return mw.text.killMarkers(frame.args[1]) end return p 8gqjpuzw8h09v57191ev56sc768x5mf Šablon:Create taxonomy 10 4724947 42680992 2026-08-24T15:52:14Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Create taxonomy]] na [[Šablon:Izradi taksonomiju]] 42680992 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Izradi taksonomiju]] h9xrva6u3m9wnp3lx3gr95ysqsd7ko3 Šablon:Izradi taksonomiju/poveznica 10 4724948 42680993 2026-08-24T15:53:48Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: <includeonly>{{fullurl:Šablon:Taksonomija/{{ucfirst:{{{1}}}}}|action=edit&preload=Šablon:Taksonomija/{{taxonomy preload|{{{1}}}}}}}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> 42680993 wikitext text/x-wiki <includeonly>{{fullurl:Šablon:Taksonomija/{{ucfirst:{{{1}}}}}|action=edit&preload=Šablon:Taksonomija/{{taxonomy preload|{{{1}}}}}}}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> rrbeoi89s26vj3b78c5xsfltunonhq2 42680994 42680993 2026-08-24T15:54:18Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Create taxonomy/link]] na [[Šablon:Izradi taksonomiju/poveznica]] 42680993 wikitext text/x-wiki <includeonly>{{fullurl:Šablon:Taksonomija/{{ucfirst:{{{1}}}}}|action=edit&preload=Šablon:Taksonomija/{{taxonomy preload|{{{1}}}}}}}</includeonly><noinclude>{{documentation}}</noinclude> rrbeoi89s26vj3b78c5xsfltunonhq2 Šablon:Create taxonomy/link 10 4724949 42680995 2026-08-24T15:54:18Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Create taxonomy/link]] na [[Šablon:Izradi taksonomiju/poveznica]] 42680995 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Izradi taksonomiju/poveznica]] 54vrzykbaiews3z7m5uz8krikwyj49m Džamije u kamenu 0 4724950 42680999 2026-08-24T16:51:08Z Zavičajac 76707 Nova stranica: {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta u Mangistau |image = Beket-Ata (Oglandy).jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iii |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1760 |država = {{flag|Kazahstan}} }} '''Džamije u kamenu''' su skupina od 5 [[džamija]] u Karakijanskom, Mangistauskom i Tupkaraganskom okrugu, [[Mangistau]]ska regija, [[Kazahstan]]. Udaljene su najviše oko 100 km od... 42680999 wikitext text/x-wiki {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta u Mangistau |image = Beket-Ata (Oglandy).jpg |godina = 2026. |vrst baštine = kulturno dobro |mjerilo = iii |ugroženost = ne |poveznica = https://whc.unesco.org/en/list/1760 |država = {{flag|Kazahstan}} }} '''Džamije u kamenu''' su skupina od 5 [[džamija]] u Karakijanskom, Mangistauskom i Tupkaraganskom okrugu, [[Mangistau]]ska regija, [[Kazahstan]]. Udaljene su najviše oko 100 km od Aktaua, središta regije Mangistau. Uz džamiju su i drevne [[Nekropola|nekropole]] (mezari). Karakteristične su po zajedničkom načinu gradnje, uklesane u prirodne kamene formacije.<ref name="nomin">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/document/219563 |title= Tekst nominacije |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> == Svjetska baština == Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta Mangystaua upisane su na listu [[UNESCO]]-ove [[Svjetska baština|svjetske baštine]].<ref name="tvrđave">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/list/1760 |title= Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta Mangystaua |work= UNESCO: Svjetska baština - whc.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026.}}{{en}}</ref> Odluka je donešena na 48-om zasjedanju Komiteta za svjetsku baštinu od 19-29 jula 2026. god. u [[Busan]]u, [[Južna Koreja]]<ref name="zasjedanje">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/newproperties/ |title= Spomenici upisani naa listu svjetske baštine 2026. god. |work= UNESCO: Svjetska baština, /www.unesco.org |access-date= 17. avgust 2026}}{{en}}</ref><ref name="Kazastan">{{Cite web |url= https://whc.unesco.org/en/statesparties/kz |title= Kazahstan, spomenici upisani na listu svjetske baštine |work= UNESCO: Svjetska baština |access-date= 19. avgust 2026.}}{{en}}</ref> [[File:Shopan-Ata.jpg|mini|lijevo|180px|Šopan-Ata, nadgrobni spomenik]] === Opis === Svjetsku baštinu čine najpoznatije i najbolje očuvane džamije: * Beket Ata se nalazi u području Oglandy u regiji Mangistau i datira iz 18. stoljeća. Džamija je vještački isklesana u srednjem sloju visoke litice koja se spušta u klupama u duboku jarugu, gusto obraslu grmljem. Ispred ulaza u džamiju nalazi se mala platforma, do koje stepenice vode odozdo. Prva ulazna prostorija naziva se predvorje, osvijetljena je dubokim krovnim prozorom koji je izrezan u sredini kupolastog stropa. Na zapadnoj strani predvorja nalazi se molitvena dvorana s mihrabom u južnom zidu, a na jugoistočnoj strani nalaze se dvije sobe. Beket Or je sahranjen u jednoj od njih. * Karaman Ata, * Šakpak Ata * Šopan Ata je prvi put istraživana 1951.-1952. kao [[Arhitektura|arhitektonski]] objekat, zatim 1977.-1978. u organizaciji Ministarstva kulture Kazahstanska SSR, a također 1982. u organizaciji Društva za zaštitu spomenika. Isklesana je na rubu debelog poteza kosih krečnjačkih slojeva u masivu klisure. Sastoji od 12 međusobno povezanih prostorija različite namjene: vjerski obredi, obrazovne aktivnostima, ekonomske potreb...Pravougaona dvorana dimenzija 7,1 x 5,1 m zauzima centralni položaj. Prostorija je osvijetljena okruglim svjetlosnim otvorom promjera 1,5 m, koji je blago pomaknut u odnosu na središte plafona. Gotovo u samom središtu prostorije postavljen je drveni stup visok 1,5-1,8 m. Mjesto gdje stoji stup smatra se svetim. Blago stepenište u jugozapadnom uglu prostorije vodi na sprat. U podnožju lijevog zida nalazi se grobna komora (kabirhana) u kojoj je, prema legendi, sahranjen Šopan-Ata; Značajno je produbljena u stijeni – to je mala zasvođena prostorija. Pored džamije je veliko groblje-nekropola, u kojoj je dokumentovano više od 1640 nadgrobnih spomenika. Cijelu teritoriju zapadno i sjeverozapadno od džamije zauzimaju uglavnom srednjovjekovni turkmenski spomenici.Među njima se nalazi ogroman broj stiliziranih nadgrobnih spomenika tipa "kojta", kao i arhaične ograde, sarkofagi, kamene ploče, grubo obrađene kamene ploče, stilizirani nadgrobni spomenici. U istočnom dijelu nekropole, gdje su koncentrisani samo kazahstanski spomenici, nalazi se veliki broj saganatama, kupolastih mauzoleja, kulpitasa, kulpitasa sa kojtasima i stepenastih nadgrobnih spomenika tipa uštas. Dekretom Vijeća ministara [[Sovjetski Savez|Kazahstanske SSR]] iz 1982. objekat je stavljen pod zaštitu. Po nalogu ministra kulture i sporta Republike Kazahstan od 30. marta 2015. nalazi se na popisu istorijskih i kulturnih spomenika nacionalnog značaja. Spomenik je uključen i u Popis svetih predmeta kao dio projekta regionalnog značaja - Geografija sakralnih koraka u Kazahstanu - u okviru programa "Duhovna obnova". Istraživanja i restauratorski radovi provedeni su u džamiji i nekropoli u 1992, 1995-1996, 2003-2004, 2010, 2013, 2014, 2015, 2016. * Sultan-Epe. === Galerija === <gallery> File:Некрополь Бекет-Ата.JPG|Beket-Ata File:Karaman Ata 2.jpg|Karaman-Ata File:Shakpak-Ata mihrab.jpg|Šakpak-Ata File:Shopan Ata Mosque.jpg|Šopan-Ata File:Сұлтан апе қорымы.jpg|Sultan-Epe </gallery> == Izvori == {{Reflista}} {{Commonscat|Rock Mosques and Associated Sacred Sites of Mangystau}} [[Kategorija:Svjetska baština u Kazahstanu]] 868pvljqsuyeea97gdin5fgvocos78z Šablon:Taxonomy preload 10 4724951 42681096 2026-08-25T11:20:50Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{#switch:?| |{{#titleparts:{{{1|}}}|1|2}}=preload/?{{#titleparts:{{{1|}}}|1|3}} |{{#titleparts:{{{1|}}}|1|3}}=preload/? |{{#ifeq:{{lc:{{#titleparts:{{{1|}}}|1|1}} }}|incertae sedis|preload/incertae_sedis |{{#if:{{#titleparts:{{{1|}}}|1|2}}|sameas|preload}} }}}}<noinclude> {{documentation}} </noinclude> 42681096 wikitext text/x-wiki {{#switch:?| |{{#titleparts:{{{1|}}}|1|2}}=preload/?{{#titleparts:{{{1|}}}|1|3}} |{{#titleparts:{{{1|}}}|1|3}}=preload/? |{{#ifeq:{{lc:{{#titleparts:{{{1|}}}|1|1}} }}|incertae sedis|preload/incertae_sedis |{{#if:{{#titleparts:{{{1|}}}|1|2}}|sameas|preload}} }}}}<noinclude> {{documentation}} </noinclude> qdmei6735wh432vboigs6zkot31bcxa Šablon:Taxonomy preload/dok 10 4724952 42681097 2026-08-25T11:22:03Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{dokumentacijska podstranica}} Ovaj šablon služi za... <includeonly>{{igralište-drugo|| <!-- Kategorije idu ispod ove linije --> [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> 42681097 wikitext text/x-wiki {{dokumentacijska podstranica}} Ovaj šablon služi za... <includeonly>{{igralište-drugo|| <!-- Kategorije idu ispod ove linije --> [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }}</includeonly> kxsrmc5qvvm7og316pi15hjx06iq2bm Šablon:Navigacija za sustav automatskih taksokvira 10 4724953 42681099 2026-08-25T11:39:16Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px;" class="toc"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * WP:Sustav automatskih... 42681099 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px;" class="toc"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni taksokvira]] }} </noinclude> sm5irbat47ndm1ylj7lcbc6j08i5wxr 42681100 42681099 2026-08-25T11:39:36Z Edgar Allan Poe 29250 42681100 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px;" class="toc"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> qbwc8v5lbfzg5d66zzuicga0syzlzou 42681101 42681100 2026-08-25T11:40:08Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Autotaxobox system navbox]] na [[Šablon:Navigacija za sustav automatskih taksokvira]] 42681100 wikitext text/x-wiki <div class="floatright" style="width:300px; max-width:350px;" > <div style="font-weight:bold;font-size:larger;text-align:center;">Dokumentacija za sustav automatskih taksokvira</div> <div style="box-sizing:border-box; width:300px; max-width:350px;" class="toc"> * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod|Uvod]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/uvod#korist|Zašto koristiti ovaj šablon?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/metoda|Funkcioniranje]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/tehnika|Dodatni tehnički detalji]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/mapa|Mapa korištenih modula i šablona]] '''<big>Šabloni za taksonomiju</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/takonomski šabloni|Uvod u taksonomske šablone]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/napredna taksonomija|Napredne mogućnosti taksonomskih šablona]] '''<big>Taksokviri</big>''' * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/koji|Koji koristiti?]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/prikaz|Promjena prikazanog taksona]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/konverzija|Konverzija taksokvira u automatski taksokvir]] * [[WP:Sustav automatskih taksokvira/svi parametri|Popis parametara automatskog taksokvira]] * [[Šablon:Automatski taksokvir/doc|'''Automatski taksokvir''']] – za rodove i više kategorije * [[Šablon:Speciesbox/doc|'''Speciesbox''']] – za vrste * [[Šablon:Subspeciesbox/doc|'''Subspeciesbox''']] – za životinjske podvrste * [[Šablon:Infraspeciesbox/doc|'''Infraspeciesbox''']] – za podvrstu ili varijetet biljaka * [[Šablon:Infraspeciesbox special/doc|'''Infraspeciesbox special''']] – za ostale biljne infravrste * [[Šablon:Hybridbox/doc|'''Hybridbox''']] – za životinjske hibride unutar roda * [[Šablon:Ichnobox/doc|'''Ichnobox''']] – za fosil u tragovima * [[Šablon:Oobox/doc|'''Oobox''']] – za fosilno jaje * [[Šablon:Virusbox/doc|'''Virusbox''']] – za viruse i nestanične oblike života * [[Šablon:Paraphyletic group/doc|'''Paraphyletic group''']] – za koncepte koji ne odgovaraju monofiletskim kladusima * [[Šablon:Population taxobox/doc|'''Population taxobox''']] – za za značajne populacije životinjskih podvrsta </div></div><noinclude> {{documentation |content= [[Kategorija:Šabloni Taksokvira]] }} </noinclude> qbwc8v5lbfzg5d66zzuicga0syzlzou Šablon:Autotaxobox system navbox 10 4724954 42681102 2026-08-25T11:40:08Z Edgar Allan Poe 29250 Edgar Allan Poe premješta stranicu [[Šablon:Autotaxobox system navbox]] na [[Šablon:Navigacija za sustav automatskih taksokvira]] 42681102 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Šablon:Navigacija za sustav automatskih taksokvira]] n0284epi6wa0agn5g8pxx2m352d946u